Univerzitet za poslovne studije

Fakultet za primjenjenu ekonomiju

TEME:
3. PROSTORNI RASPORED SREDSTAVA ZA RAD
4. JUST IN TIME PROIZVODNJA
5. UPRAVLJANJE ZALIHAMA

PREDMET: PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT

Prof. dr Biljana Rađenović Kozić

Podjela tipova prostornog rasporeda
sredstava za rad obuhvata:
1. Raspored za fiksnom pozicijom (načelo
pojedinačnog rasporeda),
2. Raspored po vrstama obrade (radioničko
načelo),
3. Raspored po svrsi (redosledno načelo):
Raspored sredstava za rad
sa fiksnom pozicijom – pojedinačni raspored
Proizvodni proces obavlja se tako da se svaki predmet rada
završno obradi na jednom radnom mestu
u grupama po vrsti obrade - istovrsna radna mesta prostorno
objedinjena u grupe u kojima se obavljaju istovrsne operacije;
prilagođavaju se prema rasporedu, vremenu i sl-
po svrsi - prema redosljedu operacija
Razvojem novih tehnologija u smislu zamjene
velikoserijske i masovne proizvodnje za nepoznatog
kupca, proizvodnjom malih serija sa velikim brojem
varijanti za poznatog kupca, pojavile su se prilagodljive
prostorne proizvodne strukture:
 prilagodljive obradne stanice,
 prilagodljivi obradni sistemi,
 prilagodljivi transfer linije.
Prilagodljiva obradna stanica se definiše kao proizvodna
struktura u kojoj se mogu automatizovano obrađivati
različiti predmeti u pojedinačnoj ili serijskoj proizvodnji.
Cilj – automatizovano rukovanje i skladištenja
Idealna koncepcija proizvodnja u tri smjene, najmanje jedna
smjenu bez prisustva ljudi.
Prilagodljivi obradni sistem je integralno računarom
upravljani kompleks
Sistem je direktno numerički upravljan računarom koji je
obično i glavni računar preduzeća
Prilagodljiva transfer linija, više različitih ili istovrsnih
računarom upravljanim (CNC) obradnih mašina izvode se
sve zahtevane operacije na obradi jedne grupe tehnološki
sličnih obradaka u automatizovanom redosledu.
Oblikovanje rasporeda sredstava za rad
Problem najpovoljnijeg oblikovanja rasporeda sredstava
za rad sastoji s u definisanju lokacije fiksnih elemenata
sistema.
Optimalno oblikovana prostorna struktura predstavlja
osnovu za izradu detaljnog prostornog rasporeda
sredstava za proizvodnju.
Za određivanje rasporeda radnih mesta primenjuju se
dva načela:
1. Načelo minimiziranja transportnih udaljenosti i
2. Načelo minimiziranja povratnog toka, tj. načelo
jednosmernosti toka materijala.
„Just-in-time“ proizvodnja
Sistem „Just-in-time“ je razvijen u „Toyota“u Japanu.
„Just-in-time“ predstavlja proizvodnju bez skladišta tj
svaki privredni proces treba snabdevati pravim
elementima, u pravoj količini i u tačnom vremenu.
nedostatak prostora i prirodnih resursa,
„Just-in-time“ sistem prenesen iz Japana u Ameriku
. Rezultati primjene: poboljšanje kvaliteta, smanjenje
troškova i poboljšanje fleksibilnosti u kompanijama
koje su preuzele „Just-in-time“ sistem.
Karakteristike „Just-in-time“ proizvodnje su sljedeće:
 Proizvodnja po narudžbi
 Proizvodnja u malim serijama
 Proizvodnja sa nula grešaka
 Proizvodnja sa najkraćim ciklusom izrade
 Proizvodnja bez skladišta
 Proizvodnja bez zaliha gotovih proizvoda
 Nizak nivo angažovanja kapitala
 Niski troškovi
 Veliko iskorišćenje kapaciteta.
„Just-in-time“
Da bi se proizvodilo u pravo vreme potrebno je
znati šta tržište traži, zatim precizno planirati
proizvodnju i usavršiti proces proizvodnje
Rentabilnost: nizak nivo angažovanja kapitala,
niski troškovi i veliko korišćenje kapaciteta.
Rentabilnost cilj „Just-in-time“ proizvodnje.
Prednosti „Just-in-time“ proizvodnje su:

 Visok kvalitet proizvoda

 Proizvodnja bez greške
 Proizvodnja prema potrebama tržišta
 Kratak ciklus proizvodnje
 Saradnja i poverenje kupca i prodavca
 Saradnja i poverenje dobavljača i proizvođača
 Efikasno upravljanje materijalom
 Smanjenje zaliha robe
 Pouzdanost isporuke.
Planiranje „Just-in-time“ proizvodnje
Dugoročni plan proizvodnje, koji se zatim rastavlja
na godišnje, mjesečne i dnevne planove.

Glavni terminski plan se izrađuje mjesečno ili

nedeljno, kao i dnevno da se postigne ujednačeno
opterećenje.

Prosljeđuje svim radnim centrima i dobavljačima

tako da oni mogu planirati svoje kapacitete tj
potreban broj radnika, nova oprema itd.
 Kanban sistem
Kanban na japanskom jeziku znači kartica koja služi
za kontrolu poslova po fazama procesa, a u
ekonomskom, to je metoda odobravanja proizvodnje
i kretanja materijala u „Just-in-time“ sistemu. Kanban
je podsistem „Just-in-time“-a

Svrha Kanban sistema je da signalizira potrebu za

dodatnim dijelovima i da osigura da se ti dijelovi
proizvedu na vreme i na taj način omoguće
kontinuitet proizvodnje.
Radnici u „Just-in-time“ proizvodnji
Možda i najvažniji preduslov da bi „Just-in-time“
proizvodnja funkcionisala jesu multifunkcionalni
radnici.

sposobnost da upravlja sa nekoliko mašina jer se

dijelovi ne proizvode ako nisu potrebni tako da
radnik mora biti u stanju da zaustavi mašinu i pređe
na drugi posao u zavisnosti od toga koji su delovi
potrebni.
 Dobavljači u „Just-in-time“ sistemu
Dobavljači u „Just-in-time“ sistemu se smatraju kao
interne radne jedinice.

Kod „Just-in-time“ proizvodnje poželjno je da su

dobavljači blizu jer je ponekad potrebno izvršiti i
nekoliko dostava pa proizvođači koji žele da
učestvuju, a smješteni su daleko, grade lokalna
skladišta u koja šalju velike pošiljke odakle kupcima
učestalo isporučuju manje pošiljke.
 Uvođenje „Just-in-time“
„Just-in-time“ u poslovanju i proizvodnji treba početi sa
primjenom:
 U oblasti odnosa sa naručiocem,
 Interno u samom preduzeću,
 U oblasti odnosa sa isporučiocem,
 Tamo gdje u proizvodnji i poslovanju postoje najveće
skrivene rezerve,
 U oblastima koje trenutno dobro funkcionišu, a
izbjegavati oblasti u kojima trenutno ima ozbiljnih
problema,
 Parcijalno tj. u jednu po jednu oblast itd.
UPRAVLJANJE ZALIHAMA
Uskladišteni materijali koji se koriste da bi olakšali
proizvodnju, ili zadovoljili potražnju potrošača
Sirovina
Nedovršeni proizvodi
Gotovi proizvodi

Velike zalihe blokiraju kapital i imaju negativne

posljedice
Nedovoljne zalihe kogu blokirati proizvodnju
Zavisnost o dobavljača
Unutar opšte svrhe razdvajanja, postoje
četiri razloga za odražavanje razlika:

 Zaštita protiv nesigurnosti.

 Omogućavanje ekonomične proizvodnje i
nabavke.
 Pokrivanje očekivanih promjena u potraživanju
ili ponudi.
 Osiguravanje tranzita.
Najčešće vrste zaliha su:

Sirovine.
Polufabrikati.
Finalni delovi
Finalni proizvod.
Filijale, lageri i skladišta.
Ambalažni materijal.
Potrošni materijal
Rezervni dijelovi
Najčešće vrste zaliha su:

Planirane
Stvarane

Minimlane
Maksimalne
Optimalne
Signalne
Sezonske
Za Krizne situacije
Izračunavanje minimalnih zaliha
Zmin = Dp x Vn
Dp – dnevna potrošnja određene robe
Vn – vrijeme nabavke određene robe
Zmin = 5 000 x 25 = 125 000

Minimalne zalihe su rezervne

Zmin = Dp x Vn + Vpr x Dp
Vpr – faktor rizika
Sigurnosne zalihe
Izračunavanje maksimalnih zaliha
Zmax = Zmin + N
Zmin – minimalna zaliha
N – količina pojedinačne nabavke
Zmax = 125 000 + 125 000 = 250 000

Optimalna količina zalihe:

Ravnoteža između troškova nabavke i
dopreme sa troškovima skladištenja i
čuvanja zaliha – izjednačenje ovih
troškova = optimalne zalihe