• Godine 1288. u Vinodolu povjerenstvo od predstavnika devet
vinodolskih općina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Grižane, Bribir, Novi, Ledenice) sastavilo je popis običajnoga prava (zakona). • – najstariji je hrvatski cjelovito sačuvan zapis običajnoga prava • – jedan od najstarijih europskih pravnih dokumenata koji su pisani narodnim jezikom 75 članaka
• – ograničen je utjecaj vlasti, svi su stanovnici ravnopravni pred
zakonom • – knez ima punu ovlast nad imovinom i životom ljudi • – tekst je sačuvan samo u mlađim prijepisima • Najvažniji je i najstariji prijepis koji potječe iz XVI. stoljeća: od 14 listova (ili 28 stranica) • – kurzivnom glagoljicom ispisano je 17 stranica Jezik Vinodolskoga zakonika • – napisan je čakavskim književnim jezikom Tekst Vinodolskoga zakonika
• Vь ime B(o)žie, amen. Let g(ospod)nih 128[8], indicio pravo dan 6
miseca jenvara. • Vь vrěme krala Ladislava preslavnoga krala ugrskoga kralestva nega leto 6 na deset[e]. • Va vrime ubo velikih muži gospode Fedriga, Ivana, Levnarda, Duima, Bartola i Vida, krčkih, vinodolskih i modruških knezi. • Zač dole kr[at] videći ludi ki bludeći svoih stariih [i i]skušenih zakon zato ubo edin po edinom i [vsi] ludi vinodolski želeći one stare d[obre z]akone shraniti e na puni ke nih prvi v[sag]da su [shra]neni neurěeni. • Skupiše se vs[i] na kup [tako] crikveni tako priprošći ludi svršeněm [iměju]ć zdrave svet u Novom gradu pred obrazom [t]oga istoga kneza Leonarda zgora imenovana i sbraše se od vsakoga grada vinodolskoga ne vse st[a]riiši na vkup na ke viahu da se bole spominahu v zakonih svoih otac i od svoih ded ča bihu slišali i nim narediše i ukazaše tesnim zakonom da bi vse dobre stare iskušane zakone u Vinodol činiti položiti v pisma od kih bi se mogli spomenuti ili slišati od svoih otac i ded zgora rečenih tako od sada naprid mogu se uleći bluenja te riči i nih dětce vrime ko pride da nimaju primisalě v tih zakonih. Ki ubo buduć izbrani na to od tih istih ludi vinodolskih z Novoga grada črna, dvornik vsega Vinodola i od knezi zgora rečenih Petar plovan i Vlkona Pribohna satnik, Janac Saražin, Bogdan Vlčinić. Z Ledenic Ratko prvad i Radoslav popove, Dobroša satnik. Iz Bribira Dragoslav arhiprvad i Bogdan pop, Zlonomer satnik. Jurilav Gradenić. Z Grižan Luban i Petar popovi, Domian satnik, Dunat i Dragolub i Vidomir Vlčić. Iz Drivenika Dragolub satnik i Mikula Dragolub i Pribinig. A iz Hrilina Raden plovan i Ivanac satnik, živina sudac i Kliman Nedal. Iz Bakra Krstiha plovan i Grubina pop, Ivan satnik, Derga Vlčina i Nedrag. Iz Crsata Vazmina plovan i Nedrag satnik, Dominik sudac i Vieka. Iz Grobnika Kirin plovan i Slavan satnik i Domian Kinović, Paval i Slavina Vukodržić i ti vsi pisani na vkup skupleni od vole općinske i edinim pristanem i nareenjem sabranim vse općini vinodolske ke budu zdola pisane vola ke su slišali od svoih stariih. • (čl. 1) Najprvo da ako ka od crikav općinskih z Vinodola imaju se kerstiti vola ih bude kerstiti g(ospo)d(i)n biskup v koi biskupii e crikav rečena nima imiti od keršćenja rečenoga neveće vernez benetačkih soldini 40 tr l obed tr l večeru a navlašćno od onih ki učine tu crikav kerstiti. Žakan ubo ki za biskupom stoi v toi istoj crikvi zove se hrvatski malik a vlaški macarol ima za to isto posvećenje dobiti samo bolanča 15 sitnoga mletačkoga novca. (...) • (čl. 27) Ošće: ako bi muž ženi zvergal hoverlicu ili pokrivaču z glave va zli voli, ter bi se moglo prikazati trimi dobrimi muži vola ženami, plati libar 50 ako je tužba s toga, od kih gospodin knez imi soldini 40, ona koj je vašćina učińena 40 i 8 libar. Da ako žena ženi sverže pokrivaču više rečenu, plaća 2 libre dvoru, a onoj 2 ovci; ako ubo onde nisu svedoci dobri prisezi, ki taji da ni to učinil, budi prost. (čl. 28) I ošće: ako ki muž ili žena nepodobno reče ili stvar bude govoriti nikomu mužu vola nikoj ženi ter se more pokazati jednim svidokom podobnim ili mužem ili ženom, ako ni onde veće svedoki, plati dvoru libre 2, a strani koj je rekal libri 2. (...) (čl. 61) I ošće: ličba jest verovana i more biti pred gospodinom knezom i pred vsakim ńega oficijalom i pred satnikom i takoje pred ńega ženu, ako bi satnik onde ne bil. (čl. 62) I ošće: ako bi ki položil v kuću ogań ili v hram vola v ničji osik, za požganje za prvo ostani v osud dvoru 100 libar ter škodu platiti onomu komu ju učini vola budi osujen na život ako nima odkud platiti. I ako to veće učini, osudi se na život i na smert. Ako bude ondeje požgano od nikoga č[lovi]ka vola od nikih ludi, a on zlotvorac ne bi se mogal jeti, plati se vražba za vsako ono požganje kako zgora od vražbi je izrečeno. (čl. 72) I nadalje zastupnik nije vjerdostojan u parnici, ako ne bi bio zaprisegnut, osim ako bi bio poslan od dvora, a tog se zastupnika zove hrvatski arsal.