Lektira – Ismet Bekrić “Jesen u gradu”

Bilješka o piscu
Ismet Bekrić je bosanskohercegovački pjesnik, najpoznatiji i najplodniji kao
pisac dječije poezije. Rođen je 1943. godine u Banja Luci. Tamo je završio
osnovnu školu i gimnaziju.
Već se nakon srednje škole počeo baviti književnošću, novinarstvom, ali i
prevođenjem. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Nakon diplome radio je u izdavačkoj kući Glas, kao urednik. Uz to je član
Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.
Napisao je preko petnaest zbirki pjesama, igrokaza i slikovnica, sve
namijenjeno djeci. Za svoj rad dobio je niz prestižnih književnih nagrada,
među kojima su Nagrada Banjaluke 22. april, Nagrada za dječiju knjigu godine
u BiH, Nagrada Zmajevih dječijih igara i Prva nagrada za dječiju radioigru.
Zbirke pjesama su mu "Jutro tate Mrguda", "Kape uvis", "Klupa kraj prozora",
"Otac s kišobranom", "Radnička četvrt", "Četiri revera", "Ne žuri tata, ne žuri
mama", "Kuća među zvijezdama", "Očev kaput", "Cipele starijeg brata" i
"Jesen u gradu".
Još su tu i zbirka igrokaza "Noć kad su neboderi šetali", slikovnica "Ide Tito,
vodi partizane" i radioigra za djecu "Šetnja nebodera".
 Lektira – Jesen u gradu
Na današnjem času putovat ćemo pjesničkom zbirkom “Jesen u gradu”.
Knjiga je dobila naziv po istoimenoj pjesmi. Motiv jeseni je bitan pjesniku.
Sjetimo se nekih asocijacija na pojam jeseni: žuto lišće, kiše, šetnje,
parkovi, drveće.
U zbirci se nalaze pjesme različitih motiva. Navest ću neke pjesme iz
zbirke: Na brdu iznad grada, Proljeće među neboderima, Lopta na desetom
katu, Govor proljeća, Pokošene topole, Otac s kišobranom, Marama moje
mame, Dječije nebo...
Pjesnik nam govori o ljepoti prirode viđene dušom djeteta. Iskazuje nježna
osjećanja za gradsku prirodu (parkove, drvorede). Ni u selu, ni u gradu
dijete ne nalazi sve što mu treba. Djeca u selu imaju široka prostranstva na
čemu im zavide djeca iz grada. Neki seoski dječak sanja o blještavilu
gradskih izloga. Pjesnik voli grad i vjeruje u moć djece da gradsko sivilo
preobraze u sjaj. U atmosferi saobraćajne buke, sivilu golemih kuća, na
pločnicima i u betonskim dvorištima nastale su Bekrićeve pjesme. Pjesnik
oživljava grad i dječak iz njegovih pjesama vidi nebo. Najljepše pjesme
nastale su u prigradskim naseljima, radničkim četvrtima, između grada i
sela. Ta naselja su najtoplija ognjišta.
 Lektira – Jesen u gradu

Pjesme su opisne (pejzažne), ali ima i misaonih pjesama. U pjesmama se

susreću slijedeći motivi: ptice, cvijeće, mama, otac, domovina, boje, dom,
ulice, prve ljubavi...
Pjesnik koristi personifikaciju, te su životinje i prirodne pojave često
personificirane.
U pjesmama je naglašena sva ljepota dječije dobrote i zbunjenosti pred
nepoznatim. Djeca spoznaju prve ljubavne čežnje, pomalo pate ali to ne
narušava njihovu bezbrižnost. Gotovo u svakoj pjesmi prepoznajemo našeg
pjesnika koji je sačuvao mrvicu djetinjstva i prenio je u svijet odraslih.

Otkrijmo šta je skriveno u pjesmi

“Na brdu iznad grada”

Književni rod: lirika

Vrsta pjesme: lirska opisna
Osnovno osjećanje: radost
 Lektira – Jesen u gradu
Osnovni motiv: proljeće
Pjesničke slike:
- dječak stoji na brdu
- proljeće pokazuje grad
- rijeka se javlja žuborom
- žedni list pije kap po kap
- sve teče
- ruši se cvijetni vodopad
- susret ulica i proljeća
Poente pjesme:
- Svako godišnje doba nosi neke promjene.
- Priroda se budi u proljeće.
- Proljeće nas osvaja svojom nježnošću.
- Ljepoti prirode niko ne može odoljeti.
 Lektira – Jesen u gradu

Moje razmišljanje o pjesmi

Pjesnik nam toplim i nježnim stihovima govori o proljeću. Proljeće je

personificirano, oživljeno i dolazi u grad kao najdraži gost. Pjesma odiše
veselim tonom. Nižu se promjene koje dolazak proljeća izaziva. Pojavljuju
se prepoznatljivi proljetni motivi ( ptice, cvijeće, žubor rijeke). U svakom
stihu osjeća se prisustvo dječaka koji se raduje dolasku proljeća. Pjesnik na
jednostavan način iskazuje svoja osjećanja.
Pjesnik vjeruje da poslije svake nevolje dođe neko olakšanje.
Bogatstvo je u čovjeku, u njegovoj duši i širini.