FINANCIJE PODUZEĆA

doc. dr. sc. Sonja Brlečić Valčić

 DUGOROČNO FINANCIRANJE

Ciljevi i ishodi učenja:

• upoznati se sa kategorijama na koje se mogu svesti
izvori financiranja
• upoznati se sa odlukama o financiranju
• upoznati se sa pravilima financiranja
• upoznati se sa vanjskim dugoročnim izvorima
financiranja
• upoznati se sa pojmom sindiciranog kredita
• prepoznati značaj financiranja obveznicama
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ izvori financiranja poduzeća mogu se svesti na dvije kategorije:

a) interno generirane novčane tokove i

b) vanjske izvore financiranja putem banaka i kapitalnih tržišta

• svako poduzeće koristiti će različite mješavine financiranja ovisno o

potrebama poslovanja
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ odluke o financiranju spadaju u skupinu izuzetno važnih odluka

financijskog menadžmenta a uključuju:
a) koliko sredstava pribaviti iz vanjskih izvora
b) hoće li kompanija reinvestirati dobitak ili isplatiti dividende, te ako
ih isplati kolika će biti svota isplate
c) treba li sredstva pribaviti na tržištu vrijednosnica ili na bankovnom
tržištu, nacionalnom, stranom ili eurotržištu; u domaćoj ili stranoj
valuti
d) treba li pribaviti sredstva na kratak ili dugi rok
e) treba li emitirati vlasničke ili kreditne vrijednosnice
f) koje vrste vrijednosnica emitirati i kada
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ odluke o financiranju mogu se donositi odvojeno od odluka o

investiranju → osnovna sličnost ovih vrsta odluka sastoji se u činjenici
da se i jedne i druge odluke donose na temelju istih kriterija →
financijske odluke mogu se lako promijeniti (i u praksi se često
mijenjaju) dok se investicijske teže mijenjaju i, u pravilu, vežu sredstva
tvrtke za duže vremensko razdoblje
⦁ u normalnim gospodarskim i organizacijskim razdobljima tvrtka
planira poduzimanje bilo internih (ulaganje u opremu, zgrade,
postrojenja) ili vanjskih (kupnja pogona, poduzeća ili dijelova
poduzeća) realnih ulaganja → ovakva ulaganja zahtijevaju planiranje
potreba financiranja i to ulaganja u dugotrajnu imovinu, ali i ulaganja
u povećanje bruto radnog (obrtnog) kapitala (kratkotrajne imovine)
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ financiranje povećanja radnog kapitala koje je po svojoj prirodi

trajnog karaktera vrši se kombinacijom kratkoročnog i dugoročnog
financiranja → povećano ulaganje u obrtni kapital dijelom će se
financirati automatskim povećanjem kratkoročnih obveza (rastom
obveza prema dobavljačima i vremenskih razgraničenja) →
oduzimanjem porasta kratkoročnih obveza od iznosa potrebnih
povećanih ulaganja u kratkotrajnu imovinu dolazimo do potrebnog
porasta neto obrtnog kapitala

• procijenjene potrebe za ulaganjem u dugotrajnu imovinu i

povećanje neto radnog kapitala definiraju ukupne potrebe za
dugotrajnim financiranjem
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ jednadžba za izračun ukupnih potreba za dugoročnim financiranjem

glasi:
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ ovako utvrđene potrebe za dugoročnim financiranjem mogu se

pokriti interno raspoloživim sredstvima ili iz vanjskih izvora
dugoročnog financiranja

• interni izvori raspoloživi za ulaganja uključuju gotovinske primitke iz

poslovanja umanjene za dividende

• razlika između potrebnih sredstava i internih izvora treba se

podmiriti iz vanjskih izvora dinamikom koja je određena dinamikom
ulaganja u dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu i troškovima vezanim za
pribavljanje sredstava iz vanjskih izvora
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ vanjski izvori dugoročnog financiranja su vlastiti izvori (de facto trajni

izvori – obične dionice), kreditni izvori (obveznice i dugoročni krediti) i
ostali izvori (prioritetne dionice, varanti, konvertibilne vrijednosnice,
leasing)

• obične dionice predstavljaju temeljnu vrstu dugoročnog (trajnog)

financiranja korporacija → vlasnici običnih dionica su dioničari –
vlasnici kompanije

• osnivanje dioničkih društava vrši se prvom emisijom koju odobrava

nadležni državni organ za emisiju i promet vrijednosnim papirima
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ u trenutku emisije dionica nema razlike između nominalnog iznosa temeljnog

kapitala i imovine društva, ako se odmah uplaćuju dionice u punom iznosu;
takva izdavanja dionica nazivamo al pari → emisija al pari postoji i onda ako se
za dionicu do određenog vremena ili prije stavljanja u promet, zatim pri
eventualnom stečaju društva i sl. mora doplatiti onaj iznos koji je označen na
dionici → iznad pari je takva emisija dionica u kojoj dioničari plaćaju u času
izdavanja veći iznos nego što na dionici nominalno stoji → u tom slučaju
društvo u samom početku raspolaže većom imovinom od predviđene
nominalne vrijednosti i obećava dobar početak poslovanja društva → ovaj višak
– agio mora se uplatiti prije upisa d.d. u sudski registar i obično služi za početak
rada društva kako bi temeljna glavnica ostala netaknuta → ispod pari emisija
znači da pri samom izdavanju dionica dioničari plaćaju manji iznos od
označenog u dionici (> disagio), i razlika se ne doplaćuje, što znači da je u
samom početku nominalna vrijednost dionica veća od njezine stvarne, pa
zakonodavstva takve emisije u pravilu zabranjuju
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ svakom daljnjom emisijom (npr. serija “B”, serija “C” i sl.) dodatno se
eksterno povećava dionički kapital dioničkih društava

• oblik povećanja temeljnog kapitala izdavanjem novih dionica predstavlja

uvjetno povećanje temeljnog kapitala → ovisi o tome hoće li osobe kojima su
namijenjene uvjetne dionice htjeti ostvariti pravo na njihovo stjecanje →
redovito će to biti vjerovnici sa zamjenjivim obveznicama, odnosno vjerovnici i
zaposleni u društvu s pravom prvenstva upisa novih dionica
DUGOROČNO FINANCIRANJE
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ osnovni oblici kreditnog dugoročnog financiranja korporacija su: emisija

obveznica, krediti na obročnu otplatu i leasing
• u financijskim sustavima orijentiranim bankama najvažniju ulogu imaju
krediti, s rastućom ulogom leasinga u financiranju nabavke suvremene opreme
poduzeća
• pod dugoročnim zaduživanjem podrazumijeva se zaduživanje s rokom
vraćanja preko jedne godine
• koji izvor će imati dominantnu ulogu u gospodarstvu ovisit će prvenstveno o
karakteru nacionalnog financijskog sustava, tj. o tome je li sustav orijentiran
burzama ili bankarskom tržištu → važan čimbenik odluke biti će veličina
kompanije, djelatnost, kao i preferencije menadžera u pogledu karakteristika
pojedinih izvora financiranja
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ osnovne razlike između kreditnog i vlasničkog financiranja:

DUGOROČNO FINANCIRANJE
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

⦁ dok se kratkoročni krediti otplaćuju akumuliranjem gotovine koja

pritječe od naplate kratkotrajne imovine (zaliha, potraživanja od
kupaca), otplata dugoročnih kredita vrši se iz neraspodijeljenog dobitka
→ dakle, tvrtka treba akumulirati iznose zarade (neraspodijeljenog
dobitka) i osigurati gotovinu na računu kako bi mogla otplaćivati dug
dogovorenom dinamikom → tako se u tijeku trajanja kredita u bilanci
tvrtke zamjenjuju tuđi izvori vlastitim kapitalom

• međunarodne banke obavljaju široki spektar poslova na

međunarodnim financijskim tržištima → jedan od poslova je
prikupljanje depozita i odobravanje eurokredita → u međunarodnom
bankarstvu najzanimljiviji su sindicirani krediti (eng. Sindicated loans)
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

• za velike projekte potrebna su velika novčana sredstva koja banke

pojedinačno najčešće nisu u stanju odobriti → u tom smislu se formira
grupa banaka u tzv. bankovni sindikat u kojemu svaka od njih ima
određenu ulogu u pripremi i odobravanju kredita → u skladu s veličinom
udjela u zajedničkom kreditu pojedina banka dobiva određenu poziciju
unutar sindikata

• radi li se o kvalitetnom zajmotražitelju, vodeća banka će nastojati

smanjiti broj članova sindikata i suprotno → također je praksa da
zajmotražitelj ponekad zahtijeva da određena banka sudjeluje u
sindikatu jer s njom želi uspostaviti daljnju suradnju
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

• prednosti sindiciranoga kredita za banke su:

a) moguće je odobriti veći iznos kredita zajmotražitelju

b) rizik se diverzificira
c) banke s manjim međunarodnim iskustvom dolaze do novih
znanja
d) manje poznatim bankama raste ugled i rejting
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

• obveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužnički vrijednosni

papir koji izdavaoca obvezuje na povrat pozajmljenih sredstava u
određenom roku s određenom kamatom, koja se isplaćuje periodično ili
se pribraja glavnici i isplaćuje o dospijeću → obveznica je kreditni
instrument i u biti je ugovor o kreditu → u slučaju da je izdavalac država,
može služiti i kao platežno sredstvo prema državi za poreze i druge
dažbine → može glasiti na ime ili na donosioca, a izdaje se u gotovim
apoenima → u razvijenim zemljama razvio se golem broj različitih vrsta
obveznica koje osim države izdaju i banke, te razne financijske kuće →
osiguravajuća društva u svojem financijskom poslovanju često ulažu u
obveznice s ciljem da se zaštite i oplemene novac prikupljen iz premije
osiguranja i ostalih vrsta prihoda
DUGOROČNO FINANCIRANJE
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

• ako se planira financirati javnom emisijom obveznica (kao i kod javne

emisije dionica), tvrtka emitent mora pripremiti prospekt – javni poziv
na upis i/ili kupnju vrijednosnica s relevantnim informacijama radi
stjecanja realne slike o financijskom stanju, perspektivi tvrtke te pravima
i obvezama sadržanim u danim vrijednosnicama

• obveznice tvrtka može izdati u zemlji denominirane u nacionalnoj

valuti, kad se mora pridržavati, pored pravila konkretne burze gdje
emisija kotira, pravila postavljenih od strane državnog tijela nadležnog
za reguliranje emisije vrijednosnica ili u inozemstvu u lokalnoj valuti
zemlje, kada emisija podliježe pravilima zemlje u kojoj se obveznice
emitiraju
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

• uz to obveznice se mogu izdati na međunarodnom tržištu – tržištu

Euroobveznica → ove obveznice se simultano emitiraju u nizu stranih
zemalja uz supotpisivanje od strane međunarodnih sindikata, a
denominirane su najčešće u jednoj od valuta s aktivnim tržištem i
potpunom konvertibilnošću (USD, EUR, JPY)
 DUGOROČNO FINANCIRANJE

Pitanja za ponavljanje
Na što se mogu svesti izvori financiranja poduzeća?
O čemu odlučuje financijski menadžment prilikom odluka o
financiranju?
Iz kojih izvora se u pravilu financira ulaganje u dugotrajnu imovinu?
Na koji način se financira povećanje radnog kapitala?
Kakvi mogu biti vanjski izvori dugoročnog financiranja?
Što je uvjetno povećanje temeljnog kapitala?
Koji su osnovni oblici kreditnog dugoročnog financiranja korporacija?
Što su sindicirani krediti?
Što je obveznica?