Predrenesansa

Dante – Božanstvena komedija

- Pakao, Čistilište, Raj
- simbolika broja 100
- Beatrice, Vergilije

Petrarca – Kanconijer (Rasute rime)

- soneti o Lauri

Boccaccio – Decameron
- zbirka od sto novela
- simbolika broja sto
Izgled Danteovog pakla
3 glava lika: Dante, Vergilije, Beatrice
DANTE- simbol grešnog čovjeka
VERGILIJE- simbol ljudskog razuma, nalazi se u 1. krugu
BEATRICE- simbol milosti Božje, ideala nadnaravne vrste, simbol ljepote
3= mistična brojka(ima magijsko značenje), predstavlja Sveto trojstvo
100 = savršena brojka, simbol savršenstva
Dante se na početku nađe u mračnoj šumi, što je alegorija grješnog života. Kako bi
se spasio od opasnih zvijeri, odluči slijediti Vergilija (simbol razuma i Danteov uzor)
- u prvom dijelu spominju se 3 zvijeri, a simboliziraju ljudske poroke:
- LAV- simbolizira oholost
- VUČICA- simbolizira lakomost
- PANTERA- simbolizira putenost (erotičnost)
- Vergilije je rimski pjesnik iz antike, prati ga kroz Pakao i Čistilište, ali ne i Raj jer
on nije kršten. Kroz Raj ga vodi Beatrice (idealna, bez grijeha, umrla kao djevojčica)
Što god stvorenja prije nas imade
vječno je, pa smo i mi vječna vijeka;
tko uđe nek izgubi svaku nadu.
Zanimljivo je da se u djelu spominje Hrvatska:
Qual e colui che forse
di Croazia viene a veder
la Veronica nostra,
she per l’ antica fame non sen sazia
- Danteov vodič kroz pakao – Vergilije

- lađar – prevozi duše u Pakao (Haron)

- prvi krug i najuži (Limb)
- Kerber – pas čuvar Hada, podzemnog svijeta u grčkoj mitologiji
Renesansno u djelu
- pjesnik je porok i sudac svoga doba, oštro polemizira protiv Crkve i
poremećenim redom stvari u suvremenom povijesnom trenutku. Ističe
dostojanstvo čovjeka, važnost njegova djelovanja i nužnosti i vrijednosti
znanosti, te traženje istine. S mnogo razumijevanja prikazuje slabost
ljudske prirode
- narodni jezik(talijanski), kritičnost
Srednjovjekovni elementi
- srednjovjekovna simbolika u koncepciji i kompoziciji djela
- uloga mističnog broja 3
- forma alegorijske vizije
- razvrstavanje grešnika u skladu s religioznim poimanjem grijeha
Petrarca

- susret u crkvi u Avinjonu 1327. godine - Kanconijer posvetio

njoj - njeno postojanje nije utvrđeno - bol i patnja zbog
neuzvraćene ljubavi i njezine smrti
Novine ili modernost u djelu:
- lirski subjekt nije više usmjeren na objekt njegovih misli, već na sebe, točnije što
taj objekt izaziva u njemu
- Petrarca duboko proživljava sve ono o čemu piše- to su njegove emocije,
razmišljanja, maštanja. On upravo razgovara s vlastitom dušom. Njega gotovo da
ne zanima vanjski svijet, njegov pravi život je sav unutra njega, on ga
osluškuje i proživljava (gotovo ekspresionistički).
- Petrarca ispovijeda svoju intimu (apsolutna novina), raščlanjuje vlastitu dušu,
intimu, bolne dileme.
Slava: patnja, jad, bol tuga, zbog neuzvraćene ljubavi, ispovijedani u
Kanconijeru donijeli su Petrarci svjetsku slavu. Postao je poeta
laureatus novog doba.
Melankolija je bolest pjesništva tog
doba (Dante). Petrarcina melankolija razlikuje se od
melankolije srednjeg vijeka, jer ona stvara slatko – gorka
stanja, stanja ispunjena prirodnim čežnjama, instiktima. Iako
intelekt u njemu pripada starom svijetu i pruža otpor onom
prirodnom u čovjeku, on se u mašti prepušta tjelesnom svijetu
kojeg nema u stvarnom životu.
LXI.
Blažen bi dan, mjesec i doba,
godina, i mjesec, i predjel i vrijeme
kad su moje usne zadrhtale nijeme,
a njene me oči svezale ko roba.

I blažena nek je moja prva patnja,

s kojom me biješe ljubav izmučila,
i luk i strijela što me oborila
i rane što srcu mom postaše pratnja.

I blaženi nek su krici žudnje velje

s kojima sam zvao drage ime čisto,
te obilne suze uzdasi i želje.

Ko i bijeli papir na kojemu sada

stječem sebi slavu i miso mi isto,
što je samo njena, što njoj samo spada.
Dva dijela ,,za života madone Laure’’ i ,,po smrti madone
Laure’’ - motivska raznovrsnost u čijoj osnovi je ljubavno
osjećanje - motivi: ljepota voljene žene, ljubavna žudnja,
blaženstvo, duševne patnje, očaj, vječni nemir i patnja,
pjesnička forma soneta
Hrvatski humanizam i latinizam

- Ivan Česmički – elegije i epigrami, U smrt majke Barbare

- Juraj Šišgorić – Elegija o pustošenju šibenskog polja (opisuje se
nadiranje Turaka u šibensko zaleđe, slavi hrabrost šibenske mladeži i
izražava svoje rodoljublje)
- Antun Vrančić – Epistolae
- Ilija Crijević – Oda Dubrovniku, elegije upućene Flaviji
Renesansa
 Renesansa – glavna obilježja
- nastala u Italiji
- franc. renaissance – preporod
- izum tiskarskog stroja (Guttenberg, 1450.)
- otkriće novih svjetova (Kolumbo, Vasco de Gama, Magellan) –
potpuno izmijenili dotadašnji srednjovjekovni svjetonazor

- razdoblje potrebe za znanjem i umjetničkim izražavanjem

Ariosto – viteški ep Bijesni Orladno
Rabelais – Gargantua i Pantagruel
Cervantes – Don Quijote, donkihotizam

- 1616. godine umiru i Cervantes i Shakespeare

Shakespeare – Romeo i Julija, Hamlet, San ljetne noći, Oluja

- Ariosto

- životno njegovo djelo Bijesni Orlando (ep)

- Ariosto oživljava fantastični srednjovjekovni viteški svijet i pretvara

njegove legendarne junake u moderne likove sa strastima i osjećajima
renesansnog čovjeka

- djelo nema ni jednog glavnog junaka, ni jedne glavne radnje, nego

opisuje ljubav, gospe, borbe, vitezove

- stanca (strofa od osam rimovanih jedanaesteraca)

– Radnja se uz mnogobrojne samostalne epizode razvija na tri osnovna plana –
borba Saracena (Arapa) i kršćanske vojske Karla Velikoga, ljubav Orlanda prema
Angeliki koja završava nesretno po naslovnog junaka te on od tuge pomahnita
saznavši da je ona pošla za mladoga Saracena Medora, i konaĉno brakom
okrunjena ljubav Bradamante i Ruggiera, rodonačelnika ferrarske obitelji d' Este,
zaštitnika Ariostovih.
Rabelais
Prvi veliki francuski pripovjedač, uz Montaignea najznačajniji je predstavnik
francuske renesanse, životno djelo fantastično-satirični roman u 5 knjiga
Gargantua i Pantragruel
Cervantes
Najveći španjolski pripovjedač iz doba renesanse (točnije iz razdoblja prijelaza iz
renesanse u barok)

– zbog novčanih neprilika dospijeva u zatvor u kojem započinje svog Don Quijotea
– uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovijedaka
Uzorite novele
– najpoznatije djelo je Bistri vitez Don Quijote od Manche –napisan u dva dijela
(zamišljen je kao satira na preživjele, ali u to doba još popularne viteške romane, pisan
tehnikom pikarskog romana); jedno od najčitanijih i najprevođenijih djela iza Biblije
– jednostavan, zdrav i topao humor kojim je prožeto čitavo djelo i koji nezadrživo
nasmijava i današnjeg čitaoca, optimizam i duboki humora koji izbijaju iz tragične
figure viteza tužnog lika
BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE
Tema – doživljaji osiromašenog seoskog plemića Alonsa Quijose koji
želi biti vitez skitnica te kao pravi vitez skitnica daje si ime (Don Quijote
od Manche), pronalazi perjanika i štitonošu (Sancho Panza) – seljak,
čestit čovjek, don Quijoteov konjušar, Don Quijoteov glas razuma koji
mu pokušava pomoći da se iz svijeta mašte vrati u stvarnost; preko
njegovog lika Cervantes se obraća svijetu. Pronalazi i konja kojem daje
ime Rocinante (kljuse), uzima opremu (bojnu pradjedovsku) te
pronalazi damu kojoj daje ime Dulcinea od Tobosa – Don Quijote od
Manche – simbol ljudske tragedije, utjelovljenje ljudskog sna i
bezumnosti, stradanja i uporne borbe za pravdu, istinu i nedostižne ideale
(on želi uspostaviti kraljevstvo pravde, ispravljati krivice, želi osvećivati
nepravdu, pomagati bespomoćnima, boriti se protiv zla i nepravde te
braniti nemoćne te ujedno simbolizira hrabrost, upornost i poštenje
– Alonso čita viteške romane koji su mu poremetili razum (krčma – dvorac, vjetrenjače
– divovi, prostitutke – bajne djeve, fratri – izdajnička bagra), beskrajno je uporan u
izvršavanju svojeg cilja, želi pomoći
– umro je kao plemić, došao je k pameti
– donkihotizam – Don Quijoteov pogled na svijet, njegovo shvaćanje života koji znači
besmislen i smiješan pothvat
– stavlja u odnos-sukob suprotnosti (dva različita svijeta) - don Quijote od Manche
(ludost, ideal, mašta, bezumna smionost, žrtvovanje) prema Sanchi Panzi (razum,
sebičnost, stvarnost, oprez, lukavost); idealan - svaki čovjek je slobodan zato što je
tako stvoren od Boga i prirode; lijepa riječ otvara mnoga vrata, a ružna nijedna –
roman pun mudrih izreka

– humor je bitno obilježje romana

– Cervantes je narodni mudrac koji progovara preko lika Sanche Panze
DONKIHOTIZAM
- ukupnost uzaludnih i smiješnih postupaka i ideja Don Quijotea
vjerovanje u ljudske ideale
borba za pravdu i istinu
BORBA S VJETRENJAČAMA
vjetrenjače = problemi, prepreke, društvo
Shakespeare
Engleski je pjesnik, glumac, redatelj, pisac kazališnih komada, najveći dramski
stvaralac svjetske književnosti); rođen i umro Stanfordu na Avonu. Suvlasnik poznatog
kazališta Globe.
– napisao 36 ili 37 drama, tzv. kraljevske drame (historije), komedije, tragedije,
romantične igre i poeme te sonete (elizabetinski soneti – 3 kvartine i 1
distih), strukturom različit od talijanskoga, upotreba parabola, pjesničkih slika
i vizija.
– teme uzima iz antičke povijesti, srednjovjekovne kronike i legende, iz
renesansne novelistike, iz pričanja suvremenika te je ulio i dah stvarnog života,
stvorio galeriju nezaboravnih, vječnih likova (Cezar, Hamlet i Ofelija, Romeo i
Julija)
– neka djela: Romeo i Julija, Tit Andronik, Julije Cezar, Troilo i Kresida,
Hamlet, Otelo, Kralj Lear, Antonije i Kleopatra, Dva plemića iz Verone, San
Ivanjske noći, Soneti...
HAMLET
– najpoznatija Shakespearova tragedija
– tema: nesretna sudbina danskog kraljevića Hamleta
– jedna od najpotresnijih tragedija u cjelokupnoj književnosti – na
kraju svi stradaju
– pokretač radnje: Hamletova želja za osvetom zbog smrti oca
– problematika: pitanja ljudske egzistencije – o pravdi i krivnji
(dijalog Hamlet i duh
oca – duh želi izvršenje pravde zbog ubojstva); o životu i o smrti; o
vjernosti i izdaji; o
ljubavi i mržnji
Commedia dell'arte (komedija umijeća, umješnosti), također
nastala u Italiji u drugoj polovini XVI. stoljeća. Polazila je od
kratkoga nacrta jednostavnog sadržaja, glumci su improvizirali,
težeći pokazati svoje umijeće uz pjev, ples, akrobaciju, mimiku.
HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST
(sredina 14. st. – kraj 16. st.)
- oponašanje uzora; harmonična i skladna kompozicija književnog
djela te tradicionalno oblikovanje teksta (oblikovanje čistim i jasnim
jezikom)
- hrvatska književnost u razdoblju renesanse više nije služila samo za
vjersku poduku, već se razvila kao samostalna djelatnost
Marulić ( otac hrvatske književnosti)
– vrlo značajno djelo na narodnom jeziku jest biblijsko-vergilijanski ep Judita u
šest pjevanja u dvostruko rimovanim dvanaestercima; nastao 1501., a objavljen
1521. Godine
– prvi hrvatski umjetnički ep pisan je splitskom čakavštinom 16. stoljeća, što je
vrlo važno jer je hrvatski jezik formiran kao književni jezik tek u 19. stoljeću.
– uzori: antika (Vergilije) i hrvatska srednjovjekovna književnost
– tema: preuzeta iz Biblije – Marulić piše o aktualnoj društvenoj situaciji u Splitu
i okolici (turska vojska koja prijeti Splitu i okolici poistovjećena je s asirskom
vojskom koja prijeti Betuliji); udovica Judita ubija taštog i pohlepnog
asirskog vojskovođu Holoferna i spašava svoj grad Betuliju
- dvostruko rimovani dvanaesterac – stih
- 6 libara
- Molitva suprotiva Turkom – antiturski angažirana poezija

- Dike ter hvaljen'ja presvetoj Juditi,

smina nje stvore(n)'ja hoću govoriti;
zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost,
ne hti(j) mi kratiti u tom punu milost.
Džore Držić – utjecaj začinjavaca, Draža si od zlata, Grem si grem

Šiško Menčetić – Prvi pogled, Blaženi čas i hip, petrarkistički motivi

Hanibal Lucić – Jur ni jedna na svit vila, Robinja – prva hrvatska drama

Petar Zoranić – Planine – prvi izvorni hrvatski roman

Petar Hektorović – Ribanje i ribarsko prigovaranje

Mavro Vetranović – Posvetilište Abramovo, Piligrin

Brne Karnarutić – Vazetje Sigeta grada

Mikša Pelegrinović – Jeđupka (maskerata)

Marin Držić (Vidra)

- Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje, Tirena

PJESME IZ RANJININA ZBORNIKA (DUBROVAčKI

KANCONIJER)
Najstariji lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike
– pjesme Odiljam se, Djevojka hodi po zelenoj travi, Leute moj mili...
Jur ni jedna na svit vila, Lucić

Simetričnost u sadržaju
- prva strofa govori o ljepoti voljene žene, ostalih 8 o detaljima
fizičke ljepote i sadržaju (detalji fizičkog izgleda, djelovanje ljepote
na pjesnika i okolinu), zadnja strofa je molitva Bogu da zauvijek
zadrži mladost i ljepotu...
- govoreći o ljepoti žene, Lucić govori o ljepoti umjetnosti i ljepoti
svoje pjesme
- Jur ni jedna na svit vila tipična je petrarkistička pjesma u odnosu na
temu, motive i težnju skladu i savršenosti forme
- tipični motivi petrarkističke lirike: zlatna kosa, tanke crne obrve
(osjećaj radosti), rumeno lice, rumene usne, zubi kao biseri –
ljepota njezinog govora; isprepliće unutarnju i vanjsku ljepotu
– glatkoća i bjelina njenog vrata, bijela prsa, tanki, bijeli, obli,
dugi, ravni prsti - tjelesni užitak
– pjesnik povezuje dva motiva: ljubav i vanjska ljepota
 Petarca – Menčetić
Blaženi čas i hip... parafraza je Petrarcinog soneta Blaţen nek'
dan je, i mjesec, i ljeto (razlika u metrici: Petrarca piše u
sonetu, Menčetić u dvostruko rimovanim dvanaestercima;
poanta pjesama: Petrarca blagoslivlje ljubavne patnje i boli jer
ga one čine sretnim na neki način, a dubrovački pjesnik
blagoslivlja dragu jer mu se ona sva „darova za rados“.
PLANINE (1569.), Zoranić
– prvi hrvatski roman, iako i nije baš roman u pravom smislu te
riječi, uzor Sannazzarova Arcadia te utjecaj Dantea
– u prozi, ali i u stihovima se pripovijeda o putu pastira Zorana po
zavičaju, zadarskoj okolici te se slavi i veliča ljepota rodnog kraja
– roman ne govori samo i o ovozemaljskoj i o duhovnoj ljubavi,
ljubavi prema Bogu istini
Tema: put pastira Zorana po zadarskoj okolici koji kreće u planine gdje traži utjehu da
zaboravi svoju nesretnu ljubav, za vrijeme putovanja opisuje se pejzaž, krajolik iz čega se osjeća ljubav,
divljenje i poštovanje
– vlada i osjećaj domoljublja prema rodnom kraju zbog prisutnosti turske opasnosti
– mjesto radnje: perivoj u kojem se nalaze svi slavni
– alegorija: glavno izražajno sredstvo u ovom romanu (motiv jabuke – simbol kulture, znanja, jezika)
– Latinka u svom krilu ima mnogo jabuka koje simboliziraju bogatstvo latinske kulture
– Grkinja također ima mnogo različitih mirisnih jabuka
– Kaldejka ima mirisne jabuke (Marulić je upio miris jabuke – uzor Vergilije)
– vila Hrvatica ima malo, sićušnih jabuka jer se hrvatska književnost počela
razvijati tek od Marulića
– Zoranić spominje svoju "jabuku" – osjećaj radosti jer je naišao i na svoje ime u
njenom krilu
– vila ga upozorava na nerazvijenost hrvatske književnosti – osjećaj srama jer je
jabuka nezrela te tješi jer se kod ostalih vila vidi da su jabuke prije otrgnute, tj.
da su ti narodi i kulture prije postojale; zahvaljuje mu na trudu što je ipak nešto
napisao
– Zoranić kritizira sve one koji se srame svog jezika i koji pišu na tuđem jeziku
Ribanje i ribarsko prigovaranje, Hektorović
- putopisni spjev u 3 dijela koji je objavljen u Veneciji u kojem opisuje svoj
trodnevni put od Hvara do Brača i Šolte
- prvo stihovano djelo u hrvatskoj književnosti u kojem je opisano stvarno, a ne
alegorično putovanje; putovanje je opisano zbog ljepota prirode i zavičaja
– opis renesansnog čovjeka koji uživa u prirodi i svjestan je da je priroda mjesto
u kojem se može posve opustiti i okrijepiti svoj duh
– u spjevu pripovjedač opisuje svoje putovanje jadranskim otocima i pripovijeda
o događajima koji su se događali na putu njemu i njegovim suputnicima
(dvama ribarima – Paskojem Debeljom i Nikolom Zetom, Hektorović upoznaje
način razmišljanja hrvatskog čovjeka kojem cijeli život prolazi u ribarenju
(način egzistencije), bilježi pjesme (dvije bugarštice i tri kratke pjesmice)
DUNDO MAROJE, Držić
(nije sačuvana u cijelosti, popraćena dvama prolozima – Prologom Dugog
Nosa, negromanta i autorskim prologom u kojem nas Držić izvješćuje o
radnji komedije, likovima, mjestu radnje...)
Komedija koja je prvi put izvedena1551. godine za vrijeme poklada
Prolog Dugog Nosa: najavljuje što ćemo gledati/čitati; najavljuje
komediju; dvosmisleno je značenje ljudi nazbilj (pravi, dobri ljudi) i ljudi
nahvao (lažni ljudi koji predstavljaju zlo)
– u prologu Držić se ruga uskoj i zatvorenoj sredini dubrovačke
aristokracije, ironično laska dubrovačkoj gospodi i naziva ih zlatnim i
ludima
– afirmacija sposobnih, pametnih, vrlih ljudi na raĉun opakih i
nesposobnih ljudi
– mjesto radnje je Rim (radnja se događa jedan dan)
– vrijeme radnje: 16. st.
– tema: sukob oca – Dunda Maroja i njegova rastrošnog sina
Mara koji u Rimu,
umjesto da se bavi trgovinom, sav kapital troši na kurtizanu
Lauru. Saznavši za to Dundo dolazi u Rim kako bi se obračunao
sa sinom
– Pomet zapleće radnju, vodi likove, upravlja njihovim
postupcima – drži sve konce u rukama upravljajući sudbinama i
životima onih kojima služi
Pomet je gospodar smijeha u komediji, no za razliku od ostalih
likova u komediji, Pomet nikada nije izvrgnut ismijavanju,
nikada se gledatelj ne smije Pometu, nego se uvijek smije
zajedno s njim
– likovi: Dundo Maroje, Bokčilo, Maro, Popiva, Laura,
Petrunjela, Pomet, Ugo, Tudeško, Pera
– spoznaja – život je prevrtljiv, čas si sretan, čas ne, kad si
nesretan preživi je i kreni k sreći