Radeći pokuse s kosinom, Galilei se suprotstavio Aristotelu.

Galilei je uočio da tijelo

na koje ne djeluju vanjske sile ostaje u stanju mirovanja ili se giba jednoliko po pravcu. Da
pokrenemo tijelo koje je u stanju mirovanja potrebna je određena sila, to vrijedi i za tijelo koje
se giba jednoliko po pravcu koje će ostati u tom stanju sve dok na njega ne djeluje neka
vanjska sila. Kuglica na horizontalnoj ravnini bez trenja gibat će se (beskonačno dugo)
jednoliko čim se stavi u pokret. Svojstvo tijela da održava svoje stanje gibanja ili mirovanja
zove se ustrajnost, tromost ili inercija. Time je Galilei objasnio i kako je moguće da ne
osjećamo nikakvo kretanje iako se Zemlja okreće oko Sunca. Mi se krećemo zajedno sa
Zemljom, pa iz naše perspektive izgleda kao da ona stoji. Također, ako se vozimo u dobro
amortiziranom vozilu, da ne vidimo i ne čujemo ništa, bilo bi teško odrediti krećemo li se ili
mirujemo.

Galilejev pokus prikazuje gibanje kuglice na uzbrdici (a), na manjoj uzbrdici (b) i na
ravnom (c). Uočio je da smanjivanjem nagiba uzbrdice put kuglice uzbrdicom postaje veći, a
brzina se pri uspinjanju smanjuje. Također na put kuglice utječe i trenje, odnosno tip podloge
( npr. hrapav ili ravan), što je manja hrapavost visinska razlika između početnog i konačnog
položaja je manja. Da uopće nema trenja (vakuum), kuglica nikad ne bi stala. Kad bi uzbrdica
postala vodoravna put bi bio beskonačan, a brzina se ne bi smanjivala već bi bila stalna. Tako
je Galilei došao do spoznaje da se tijelo u gibanju na koje ne djeluje sila giba jednoliko
pravocrtno.