SREDNJA KOLA APLJINA

Strukovna kola
Podruje rada: Elektrotehnika(A)
Zanimanje: Tehniar za elektroenergetiku

ZAVRNI RAD
Tema:Newtonovi zakoni

SADRAJ:
apljina, svibanj 2010.god.

Mentor: eljka Previi, prof.

Maturant: Josip Vazge
.

Uvod: Isaac Newton

1. Newtonov zakon

eksperiment
2. Newtonov zakon

matematika osnova
eksperiment
3.Newtonov zakon

11

matematika osnova
eksperiment
Newtonov zakon gravitacije

13

ISAAC NEWTON

Engleski fiziar, matematiar i astronom Isaac Newton rodio se na Boi 1642. godine
u mjestu Woolsthorpe u okrugu Lincoln u Engleskoj. Newton je veoma rano pokazao
vjetinu u pravljenju raznovrsnih naprava kojima je zaraivao i svoje prve honorare.
Umjesto da s vrnjacima uiva u djeijim nepodoptinama mali Isaac je konstruirao
mehanike lutke, fenjere kojima je plaio praznovjerne seljake, drveni sat koji se sam
navijao, mlin s prodrljivim miem, koji je istovremeno bio i mlinar i glavni pokreta
naprave i jo puno toga. Srednju kolu zavrio je u gradiu Grenthem. Zavrivi srednju
kolu Newton se po preporuci svog ujaka upisuje na Cambridge kao najsiromaniji
student. Stoga je morao raditi teke poslove kako bi zaradio za ivot i kolovanje.
Sveuilite je rangiralo svoje studente. U samom poetku Newton je bio zadnji na rang
listi, ali se vremenom talentom i znanjem izdvojio se i nametnuo.
Newton je udio otkriti ono to se zove materija prima (prvobitna materija), kako bi na
taj nain imao "sve". Nije se zadovoljavao pasivnim promatranjem i biljeenjem onoga
to jeste takvo kakvo jeste; od prvog dana stvaranja udio je za samim stvaranjem, za
mijenjanjem kako bi mogao rei: Otkrio sam sve. Hypotheses non fingo (Ne izmiljaj
hipoteze) - bijae njegova uvena krilatica koju nije naputao do kraja ivota. Za sve je
traio logina objanjenja, u eksperimentu. Newtonova tajanstvenost, utnja i strpljiv
3

rad mogli su imati i kobne posljedice po njegov ivot, kada se 1690. godine zapalio
njegov radni kabinet, odnosno rukopisi na njegovom radnom stolu. U tom besmislenom
poaru, koji je ini se izazvala maka oborivi svijeu, izgorili su neki Newtonovi
rukopisi. U njima su bili zapisani njegovi radovi vezani uz kemiju i knjiga o prelamanju
svjetlosti. U tim rukopisima nalazili su se i ogledi kojima se Newton bavio 20 godina,
ogroman empirijski materijal kakav nije bilo mogue vie prikupiti, pa je razumljiv
njegov oaj nad prizorom unitenog truda. Tri godine bio je na opasnom putu ludila, s
trenucima potpune neuraunljivosti, ali se ipak izvukao iz takvog stanja.
Newton je bio ovjek duha, zaboravljo je na hranu i san kada je radio. Probudivi se
dugo je sjedio u nonoj koulji na ivici kreveta i razmiljao. Smatrao je kako nakon sna
mozak najbolje radi, osloboen zagaenja. Istog miljenja bio je i Descartes. Newton je
mnogo godina bio i zastupnik u britanskom parlamentu gdje je uporno utio osim u
nekoliko iznimnih sluajeva kada je digao svoj glas u korist autonomnosti nauke i
Cambridgea. Njegova slava bila je tolika da se preko njegovih rijei nije moglo lako
prei. Takoer je bio dopisni lan Francuske akademije, a francuski kralj ak mu je
nudio mirovinu. Njegovo grandiozno djelo Matematiki principi prirodne filozofije
(Philosophiae nautralis principa mathematica) izmijenilo je pogled na svijet, a
mnogi znanstvenici citirali su ga kao Bibliju. Poasti koje su mu iskazivane nije doivio
nijedan Englez prije njega. U svojoj 54 godini postao je upravitelj kovnice novca.
Nama to danas izgleda krajnje besmisleno, ali taj poloaj u ono vrijeme bio je znak
izuzetnog drutvenog statusa.
Newton je poivio 84 godine, uglavnom u dobrom zdravlju. Preminuo je 31. oujka
1727. godine u Londonu. Iza Newtona ostale su brojne, jo poptuno neistraene,
biljenice sa tisuama kemijskih recepata.

I. NEWTONOV ZAKON
Prvi Newtonov zakon ili zakon tromosti, odnosno zakon ustrajnosti, bio je poznat, kao
to smo mogli dosad i proitati, ve Galileu koji ga je prouavao pomou kuglica na
kosini.Taj zakon Newton je oblikovao na sljedei nain:

Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog

gibanja po pravcu, sve dok ga vanjske sile ne prisile
da to stanje promijeni.
Nebrojeni su primjeri gdje moemo vidjeti da ovaj zakon doista stoji (kotrljanje kuglice
po stolu nakon to ju je netko gurnuo, let frizbija nakon bacanja i sl.). Meutim, do
pravog dokaza mi na Zemlji nikad ne moemo doi, jer nam na svako tijelo uvijek
djeluju gravitacija i sila trenja. Ipak, napravit emo jedno ispitivanje gdje emo otprilike
vidjeti o emu se radi, ali o tome u poglavlju Eksperiment. Treba naglasiti da bi se
zakon ustrajnosti mogao malo proiriti: Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili
jednolikog gibanja po pravcu dok je zbroj rezultantnih sila koje na njega djeluju jednak
nuli. Ukoliko doe do promjene djelovanja sila, mijenja se i stanje tijela.
I. Newtonov zakon ne vrijedi u svakom referentnom sustavu. Tako e se kuglica koja
miruje na stolu u vlaku, koji se giba jednoliko po pravcu, pomaknuti im vlak uspori ili
ubrza, iako okolina pri tom ne djeluje direktno na nju. Sustavi u kojima vrijedi I.
Newtonov zakon, tj. zakon inercije, nazivaju se inercijalni sustavi. Tako npr. vlak koji se
zaustavlja ini sustav ubrzan s obzirom na sustav Zemlje, pa ne moe biti inercijalni
sustav. Kada bi se moralo malo vie govoriti o I. Newtonovom zakonu moglo bi se
donekle pretpostaviti da e svaki sustav vrsto vezan za Zemlju biti inercijalan, ali to,
naravno, ne bi bilo u potpunosti tono nikada se nee moi nai sustav u kojem ne bi
djelovale nikakve sila. Zato se time ovdje neemo baviti, nego emo samo rei da je u
savreno-inercijalnom sustavu zakon ustrajnosti osnovni zakon gibanja.

EKSPERIMENT
Najjednostavniji dokaz ovog zakona bio bi onaj koji je pred etri stoljea izveo Galileo
s kuglicom koja se kotrlja po horizontalnoj ploi uz kosinu. Dvije su sile koje trebamo
smanjiti ili pokuati izbjei gravitacija i sila trenja. Kako bismo smanjili trenje izvest
emo pokus sa staklenom kuglicom (pikulom) na staklenoj podlozi (koeficijent trenja je
najmanji meu dva stakla), a radi smanjenja gravitacije uzet emo kuglicu male mase i
pokuati se to vie udaljiti od sredita Zemlje (o razlozima ovoga vie u poglavlju o
gravitaciji). Kuglicu emo lagano udariti da se ona pone gibati po horizontalnoj
podlozi. Primijetit emo da se ona nastavlja gibati vrlo polako smanjujui brzinu (to
smanjenje brzine pripisat emo injenici da nikad ne moemo u potpunosti otkloniti sile
koje na nju djeluju). Iz toga vidimo da kuglica ustraje u svom gibanju i da, ako ju
elimo zaustaviti, opet moramo na nju djelovati nekom silom. Ukoliko sad dovedemo
kuglicu, koja se ve giba po horizontalnoj podlozi, na kosinu, ona e se bre
zaustavljati, ali svejedno nee odmah stati, odnosno, to kosina ima manji nagib to e
zaustavljanje tei sporije. Zakljuak je isti.

II. NEWTONOV ZAKON

Prvi Newtonov zakon opisuje ponaanje tijela kad na njega ne djeluju druga tijela ili
kad je rezultantna sila jednaka nuli. Drugi zakon opisuje ponaanje tijela kad na njega
djeluje odreena vanjska sila ili kad je zbroj sila razliit od nule. Newton je primijetio
ovisnost koliine gibanja i sile na tijelo te zakljuio:

Brzina promjene koliine gibanja proporcionalna je

sili koja djeluje i zbiva se u smjeru pravca u kojem ta
sila djeluje.
On kae da ako neka sila stvara neku koliinu gibanja, onda e dvostruka sila stvarati
dvostruku koliinu gibanja, bez obzira da li je ta sila djelovala u potpunosti i odmah ili
postepeno i malo-pomalo.

MATEMATIKA OSNOVA
Time, dakle, Newton pretpostavlja samo najjednostavniju vezu izmeu sile i vremenske
promjene koliine gibanja proporcionalnost. Matematiki to izgleda ovako:

F k

Ili kad uvrstimo:

p
t

p m v

F k

(m v )
t
7

gdje je F sila koja djeluje na tijelo, k konstanta proporcionalnosti, p

koliina gibanja, m masa, a v brzina tijela. Iz te se jednadbe ve vidi
da, kako je brzina vektor, sila mora takoer imati vektorsku prirodu.
Gornja jednadba zapravo nam najvie odgovara kada se bavimo
Einsteinovom teorijom relativnosti. Za brzine koje su male u odnosu
na brzinu svjetlosti u vakuumu ( c

3 108 m / s )

masu moemo

smatrati konstantom pa jednadbu moemo pisati u oblik

F k m

v
t

Ve je Galileo znao da je derivacija brzine po vremenu akceleracija, pa

je i Newton mogao zakljuiti:

F k m a
gdje je a akceleracija gibanja tijela.

Ovdje se susreemo, kao to smo ve rekli, s proporcionalnosti.

Fiziari vole, gdje je god to mogue, izborom jedinica konstantu
proporcionalnost svesti na 1. U naem sluaju, kada stavimo k =1
dobivamo jednadbu:

F m a
F 1kg

m
1N
2
s

Po SI sustavu jedinica, jedinica za silu je njutn.

8

Jedan njutn

je

definiran

kao sila koja

masi

od jednog

kilograma daje ubrzanje od jednog metra na (sekundu) 2 .

EKSPERIMENT
Kada elimo ii bilo to dokazivati, prvi je korak upitati se to ve sa
sigurnou znamo. U naem sluaju ukoliko utvrdimo da se neko
tijelo giba pravocrtno akcelerirano, moemo sa sigurnou tvrditi da
na njega djeluje vanjska sila (o tome nam govori I. Newtonov zakon).
Ta sila je tada u nekoj zavisnosti o akceleraciji i potrebno je samo
provjeriti u kakvoj. Obzirom da ne moemo oekivati da e ista sila
davati istu akceleraciju svim tijelima (to je zapravo intuitivno jasno),
moemo pretpostaviti da akceleracija, osim o sili, ovisi i o masi tijela.
Posebno emo ispitivati ovisnosti akceleracije o masi i o sili, a init
emo to pomou kolica kojima, dodajui utege, moemo mijenjati
masu. Kolica emo vui po stolu razliitim silama koje emo mjeriti
dinamometrom.
Ispitivanje ovisnosti akceleracije o sili. Masu tijela drimo
konstantom, a mijenjamo silu kojom djelujemo na kolica. Dobiveni
rezultati pokazuju da je akceleracija proporcionalna sili, tj.

a~F
Ispitivanje

ovisnosti

uz m=cons.

akceleracije

masi.

Sada

emo

za

ispitivanja koristiti istu silu i primjenjivati je na tijelo kojem emo

mijenjati masu. Uz precizno mjerenje dobivamo da je akceleracija
obrnuto proporcionalna masi tijela, ili zapisano matematiki

a~

1
m

uz F=cons.

Ako poveemo te dvije relacije dobivamo:

a~

F
m

odnosno, izborom zadovoljavajuih jedinica (a to su upravo SI jedinice

njutn za silu, kilogram za masu, metar za duljinu i sekunda za
vrijeme):

F
m

ili

F ma

Naravno da se tijelo akcelerira u smjeru djelovanja vanjske sile, pa tu

jednadbu moemo napisati i vektorski:

F m a

a to je upravo ono to danas poznajemo kao II. Newtonov zakon.

Zad. Skija mase 60kg udari u snjeni nanos brzinom 8m/s.

Zbog toga se zaustavi za 1.5s. kolika ga je sila zaustavila?
m= 60 kg

F=?

v= 8 m/s

a=?

t= 1.5 s

v
t

8m / s
1.5s

a 5. 3m / s2

F ma
F 60kg 5. 3m / s2
10

F 318

kg m
s2

F 318 N

III. NEWTONOV ZAKON

Ukoliko udarite nekoga akom, vaa aka e takoer primiti udarac pa
e vas boljeti. Primijetio je to i Newton. Openito, III. Newtonov zakon,
ili zakon akcije i reakcije glasi:

Djelovanje je uvijek jednako protudjelovanju, tj. djelovanja dvaju

tijela jednog na drugo uvijek su jednaka i suprotnog smjera.
Dakle, ukoliko se bilo koje tijelo sudari s nekim drugim tijelom i
promijeni mu bilo kako gibanje, prvo e tijelo u svom vlastitom
gibanju pretrpjeti istu promjenu, u suprotnom smjeru, silom drugog
tijela. Newton naglaava da ta djelovanja nisu jednaka promjenama
brzina, ve promjenama koliina gibanja. Ovdje Newton zakljuuje,
kao to ve znamo, da niti jedno tijelo, potpuno osamljeno, ne moe
vriti nikakvu silu, niti biti podvrgnuto nekoj sili. Ako, dakle, gledamo
dva tijela, ona meusobno djeluju jedno na drugo i kaemo da meu

11

njima postoji meudjelovanje ili naprezanje. Tada on djelovanje

jednog tijela naziva akcijom, a djelovanje drugog reakcijom.

MATEMATIKA OSNOVA
Izvedeno direktno iz definicije moemo rei:

F12 F 21
gdje je F12

sila kojom prvo tijelo djeluje na drugo, a F 21 sila kojom

drugo tijelo reagira na djelovanje prvog. Meutim, ako raspiemo F1,

silu djelovanja prvog tijela kao

F 1 m1 a 1

a silu djelovanja drugog tijela F 2 kao

F 2 m2 a 2
tada moemo zakljuiti,

m1 a 1 m2 a 2
Odnosno,

a1

m2

a2 m1
12

tj.

ubrzanja

koja

meusobno

izazivaju

dva

tijela

obrnuto

su

proporcionalna njihovim masama. Zakon akcije i reakcije ukljuen je

direktno i u opi zakon gravitacije.

EKSPERIMENT
Budui da se radi o zakonu koji svoju primjenu ima uvijek i svugdje,
nai emo bezbroj primjera na kojima bi ga mogli pokazati. Ipak, ovdje
e biti izneseni samo neki najosnovniji,oni koje autori udbenika
najee koriste, tj. oni koji su meu lakima za izvoenje bezvelike
aparature.Za

poetak,

uvrstimo

dvije

jednake

niti

za

neku

horizontalnu povrinu i pustimo ih daslobodno vise. Zatim na jednu

objesimo mali, ali jaki, magnet, a na drugu komadi eljezaiste mase.
Ako su oni meusobno previe udaljeni, nee se dogoditi nita,
meutim, kad ihpribliimo na dovoljno malu udaljenost da privlane
sile nadjaaju ostale sile koje trenutnodjeluju na tijela (gravitacija,
otpor zraka) oni e se spojiti. Sada se postavlja pitanje koje je tijelo
privuklo koje. Obzirom da su se spojili tono na sredini meusobne
udaljenosti prije djelovanja sile privlaenja moemo pretpostaviti da je
magnet privlaio eljezo istom silom kojom je i eljezo privlailo
magnet. Naravno, u suprotnom smjeru

13

Newtonov zakon gravitacije

Jabuka biljka koja je, navodno, pomogla Newtonu u otkrivanju

zakona gravitacije
Newtonov zakon gravitacije je prirodni zakon koji opisuje pojavu opeg privlaenja
meu svim tijelima u svemiru. Smatra se ``najvelianstvenijim poopenjem koje je ikad
uinio ljudski um'': ista ona sila, koja privlai poslovinu Newtonovu jabuku tlu,
odrava Mjesec u njegovoj putanji oko Zemlje i planete u njihovim putanjama oko
Sunca (a danas je jasno da se to privlaenje prostire i dalje, u meuzvjezdana i
meugalaktika prostranstva).
Pretpostavljajui vaenje prvih dvaju Keplerovih zakona, Newton u Principia pokazuje
da iz njih slijedi da dva tijela djeluju jedno na drugo silom koja je proporcionalna
umnoku njihovih masa, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove meusobne
udaljenosti:

m1 m2
F G 2
r
G 6, 673 10

11

m3
kg s2

tzv. univerzalna gravitacijska konstanta ija je

vrijednost eksperimentalno utvrena (Cavendish je pokus kojim je odredio gravitacijsku

konstantu nazvao `vaganjem Zemlje'), koju Newton nije znao, m masa tijela,
r njihova udaljenost
14

Gravitacijska je sila razmjerno slaba (omjer elektrinog odbijanja i gravitacijskog

privlaenja dvaju elektrona je 4, 17 . 1042) -- teina je tijela zamjetna zato to je masa
Zemlje velika.
Teina tijela mase m na povrini Zemlje bit e:

T G

m M
r2

gdje je M masa Zemlje, a r njen `polumjer'; kako Zemlja nije kugla nego, priblino,
spljoteni rotacijski elipsoid (tzv. geoid), r, a time i T, ovise o poloaju na njenoj
povrini.
Iz

T m g

slijedi da je gravitacijsko ubrzanje:

GM
g 2
r
njegova vrijednost varira od g = 9, 781 m/s2 na ekvatoru do g = 9, 833 m/s2 na
polovima.

15