ŽIVINARSTVO

predavanja
Prof. dr Tatjana Krajišnik, vanredni profesor
PRIVREDNI ZNAČAJ ŽIVINARSTVA

• Živinarstvo kao grana stočarstva ima veoma veliki privredni

značaj.
• Za relativno kratko vrijeme - velike količine visokovrijedne hrane
za ljude (jaja,meso, kao sporedni proizvodi perje,đubrivo).
• Živina vrlo brzo raste,brzo ulazi u priplod,brzo daje svoje
proizvode.
• Živinarstvo je jedina stočarska grana koja se odvija na potpuno
industrijski način (npr na 1m² staje živinarnika godišnje se
proizvede 300kg jaja ili oko 27kg bjelančevina dok npr na 1m²
staje goveda gdje je prosječna mliječnost 4000kg mlijeka
proizvede se oko 4,6kg bjelančevina).
Živinarstvo nesumnjivo spada i u granu stočarske proizvodnje
koja se može okarakterisati kao profitabilna, jer se uz manja
ulaganja mogu dobiti visoko kvalitetni proizvodi, izuzetne
nutritivne vrijednosti i time su ujedno i konkurenti većini
proizvoda adekvatne biološke vrijednosti.
Pri tome treba imati u vidu da se sve veće potrebe u ishrani
stanovništva svijeta nameću potrebu stalnog poboljšanja i
unapređenja proizvodnje hraniva animalnog porijekla u
cijelom svijetu, pa i kod nas, među kojima značajno mjesto
zauzimaju živinsko meso i jaja.
Jaja za konzum
• Sa zdravstvenog apekta jaja za konzum su jedinstven proizvod i
namijenjena su za ishranu ljudi svih starosnih kategorija.
• Odlikuju se vrlo visokom hranljivom vrijednošću, jer sadrže relativno
visok procenat proteina, minerala, vitamina i drugih mineralnih
materija.
• Posebnu nutritivnu vrijednost jaja čini bjelance koje ne sadrži
holesterol, mada cijelo jaje je bogato holesterolom.
• Bjelance jajeta smatra se veoma važnim izvorom bjelančevina, jer
sadrži sve aminikiseline u pravilnim omjerima.
• Od ukupnih masti u jajetu, više od polovine čine nezasićene masne
kiseline.
• Jaja su i jako dobar izvor holina, luteina, željeza, riboflavina, folne
kiseline, biotina, vitamina 12, vitamina D i vitamina E.
Živinsko meso
je poznato kao veoma cijenjena životna namirnica zbog svoje velike
biološke i nutritivne vrijednosti, prije svega radi visokog sadržaja
proteina sa zadovoljavajućim aminokiselinskim sastavom i niske
energetske vrijednosti (zbog malog sadržaja masti).
Ako se posmatraju najširi slojevi stanovništva, onda živinsko meso, kao
jeftinije, postaje glavni interesent konzumentima.
Meso živine prosječno sadrži oko 21% ukupnih proteina, 1,85-9,85%
masti, 70,6-78,2% vode i oko 1% mineralnih materija, a energetska
vrijednost mu je prosječno 700 kJ na 100 g
• RASE KOKOŠAKA
• Danas u svijetu postoji preko 100 rasa različitog porijekla koje se
manje ili više razlikuju u pogledu eksterijera i u pogledu produktivnih
osobina. Sve ih možemo podjeliti :
• Rase za proizvodnju jaja-lake rase
• Rase za proizvodnju mesa-teške rase
• Rase kombinovanih proizvodnih osobina-meso ,jaja-srednje teške rase
• Rase za borbu
• Dekorativne ili ukrasne rase
• U okviru stočarske proizvodnje živinarska proizvodnja ima usko
specijalizovan zadatak. Zaključno, pored glavnih proizvoda u
živinarskoj proizvodnji (jaja, meso) rentabilnost se povećava i
dobijanjem sporednih proizvoda (perje, stajnjak), kao i nus proizvoda
klanične industrije.
• Živinsko đubrivo je bogato azotom, fosforom, kalcijumom i drugim
organskim i neorganskim sastojcima.
• Upotrebna vrijednost perja - za pravljenje jastuka, dušeka, a i u
tekstilnoj industriji.
• Nus proizvodi klanične industrije (glava, crijeva, noge, perje, krv i sl.)
putem odgovarajućih tehnologija obrade mogu se uspješno preraditi
u hraniva za ishranu gotovo svih vrsta domaćih životinja.
PORIJEKLO I DOMESTIKACIJA ŽIVINE
• Živina imaju svog Zoološka
Vrste živine

rodonačelnika, koji se grupa Kokoške Ćurke Guske Plovke

i danas može naći u Kolo-
Chordata Chordata Chordata Chordata
divljoj formi. Fillum

• Ukoliko se divlji preci Podkolo-

Subfillum
Vertebrata Vertebrata Vertebrata Vertebrata
ptica pare sa Klasa-Classis Aves Aves Aves Aves
domaćim potomcima Podklasa-
daju neograničeno Subclassis
Carinata Carinata Carinata Carinata
plodno potomstvo - Gallinaceae Gallinacae Natatores Natatores
Red-Ordo
dokaz da pripadaju (sa krijestom) (sa krijestom) (plovuše) (plovuše)
istoj vrsti. Lamellirostres Lamellirostres
Familija-
• U tabeli je detaljno Familia
Phasianideae Phasianideae (sa razapetom
kožicom)
(sa razapetom
kožicom)
definisana zoološka
Rod-Genus Gallus Meleagris Anser Anas
klasifikacija ptica. Vrsta-Species G. species M.galopago A. domesticus A. domesticus
Porijeklo kokoši
• Sve domaće rase kokoši potiču od jednog rodonačelnika, divlje šumske
kokoši-bankiva kokoši (Gallus bankiva, Gallus ferrugineus), koja parena sa
domaćim kokošima daje neograničeno plodno potomstvo - jedini pravi
rodonačelnik domaće kokoši.
Danas su poznate još neke divlje forme kokoši (pri parenju sa domaćom kokoši daju
bastarde ): sonerati kokoši (Gallus sonneratii), kokoš račvastog repa (Gallus varius),
cejlonska kokoš (Gallus stanlley, Gallus lafayettii), malajska šumska kokoš (Gallus
giganteus) – slike s lijeva na desno redom.
• Bankiva ili divlja kokoš, i danas u divljoj formi egzistira u džunglama na
sjeveroistoku Indije, na Sumatri, na Filipinima, u Burmi, na Sijamu i
zemljama malezijskog arhipelaga.
• Bankiva živi na nadmorskoj visini iznad 1.500 metara, u malim jatima
(jedan pijetao na nekoliko kokoši).
• Ishrana bankive sastoji se od raznih šumskih plododva, trave, sjemenki i
raznih insekata.
• Divlja kokoš je odličan letač.
• Gnijezdo pravi na zemlji, u udubljenjima, i žbunjevima četinara.
• Jednom do dva puta godišnje leže živahne i otporne piliće, sredinom ljeta.
• Jaja su bijele boje, mase 40 do 45 grama, od 12 do 15 jaja najviše.
• Bankiva se lako pripitomljava i dugovječna je.
• Sitna kokoš sa izraženim
polnim dimorfizmom (boja
perja, tjelesna masa - masa
pijetla kreće se od 1,0 do 1,5
kg, masa ženke bankive kreće
se od 0,6 do 1,0 kg).
• Boja perja kod pijetla je
tamnocrvena, zlatno-žuta i
crna sa prelivima i presjajima,
dok je boja ženke divlje kokoši
sivo-mrka (jarebičasta boja),
tj. uvijek šarena.
• Od vrha glave preko vrata i
leđa sve do repa pružaju se
dvije uzdužne linije tamno-
mrke boje.
• Trup je malo uzdignut i nasađen na
relativno visokim nogama.
• Rep divlje kokoši je izražen i postavljen
horizontalno, kod pijetla sa izraženim
srpastim perjem.
• Krijesta ženke divlje kokoši je mala i
gotovo neprimjetna, podušnjaci mali i
bijele boje, podbradnjaci neizraženi.
• Krijesta pijetla je izražena, crvene boje i
prostog oblika.
• Podušnjaci pijetla su osrednje razvijeni i
bijeli, a podbradnjaci dugi i crvene boje.
• Kod oba pola noge nisu pokrivene
perjem i imaju žuto-zelenu boju.
• Pijetao na piskovima, na zadnjoj strani,
ima snažno razvijene mamuze.
Porijeklo ćuraka
Postoje četiri forme divljih ćurki:
• sjevernoamerička (Meleagris americana),
• meksikanska (Meleagris gallopavo ili Meleagris mexicana),
• tropska (Meleagris osceola) i
• srednja divlja ćurka (Meleagris intermedia).
• Najveći broj rasa ćuraka vodi porijeklo od meksikanske divlje ćurke
(Meleagris gallopavo) u parenju sa domaćom ćurkom - plodno
potomstvo.
• Divlja ćurka (Meleagris gallopavo) je slična domaćoj ćurki, s tim da je
formatom tijela nešto manja
• Živi u jatima do 100 grla, a interesantno je da su jata odvojena po
polovima.
• Spajanje ženki i mužjaka dešava se u februaru, zbog parenja i nakon što
ženka pronese mužjaci se izdvajaju do sljedećeg parenja.
• Ženka pravi gnijezdo na zemlji.
• Jaja nosi u aprilu mjesecu.
• Mlade odgaja u šumi i šikari zbog prirodnih neprijatelja.
• Ženka divlje ćurke leži 28 dana na jajima.
• Kod divlje ćurke je jako izražen polni dimorfizam, tako da već u jesen iste
godine kada su došli na svijet, mladi mužjaci se šepure i šire rep u obliku
lepeze.
• Inače, mladi ćurići su osjetljivi i nježniji sve do bobanja.
• Kod oba pola glava i gornji dio vrata su goli,
bez perja, na tom mjestu su tkz. bobice,
tačnije glava i gornji dio vrata su pokriveni
bradavičastom kožom.
• Između bobica su fine dlačice.
• Boja glave i gornjeg dijela vrata kod
mužjaka je jarko crvene, a nekad i plave
boje, kod ženke nešto svjetlije boje.
• Karakteristično za ćurana je postojanje
erektilnog tkiva pri osnovi kljuna, na gornjoj
strani, plavo crvene boje u obliku rese, u
stanju pućenja može povećati i dva do tri
puta.
• Karakteristično za mužjaka je i kićanka na
grudima, crne boje, koja je nastala
izmjenom nekoliko pera na grudima.
• Duža je od ostalog perja na grudima i ima
sposobnost rasta sa starošću.
• Rep se skuplja i širi u obliku lepeze, naročito kod
mužjaka.
• Pera repa su dugačka i pokretna.
• Noge takođe nisu obrasle perjem i kod ćurana su
izražene mamuze, kod ženki nešto manje.
• Boja perja je tamnomrka, bronzasta sa metalnim
presjajem, preliv nijansi od zelene do ljubičaste
boje.
• Na perju krila i repa ističu se poprečne pruge koje
mogu biti uže i šire.
• Sve boje pera su mnogo manje izražene kod ćurke.
• TM mužjaka od 4 do 5 kg, a ženki od 3 do 4 kg.
• Ženka snese godišnje 10 do 15 jaja, mase 70 g.
• Ljuska jaja je uvijek pjegava.
• Treba istaći da na našim prostorima gajenje divlje
ćurke nije uspješno i pored brojnih pokušaja.
Porijeklo gusaka
• Domaća guska vodi porijeklo od sive divlje guske (Anser cinereus).
• U divljoj formi je i danas rasprostranjena gotovo u cijeloj Evropi i
jednom dijelu Azije i Afrike.
• Divlja guska je tipična ptica selica koja u kasnu jesen ide iz sjevernih
krajeva u južne i na sjever Evrope i Azije se vraća u rano proljeće.
• Karakteristično za divlje guske je da prilikom selidbe formiraju jata u
obliku klina, a na čelu je ženka.
• Divlja guska dobro leti i pliva.
• Ishrana divlje guske se sastoji od trave, korova, raznih sjemenki i
najviše se hrani biljkama koje se nalaze na terenima oko vodenih
površina.
• Ženka se gnijezdi po močvarnim ritovima, na skrivenim mjestima, i
kao i kod svake divlje forme živine i divlja guska ima izražen instikt
leženja.
• Na jajima leži 28 do 31 dan.
• Za razliku od mužjaka divlje ćurke, mužjak divlje guske ženku napušta
samo na nekoliko sedmica zbog mitarenja i onda se ponovo vraća
svojoj porodici.
• Obično jedan par divljih gusaka živi cijeli život zajedno.
• Divlja guska se lako pripitomljava.
• U parenju sa domaćom guskom daje plodno potomstvo.
• Dugovječna je i može da živi i do 100 godina.
• Po spoljašnjem izgledu divlja guska domaćoj, s tim
da je visočija, živahnijeg temperamenta i boja perja
joj je uvijek siva.
• Ima slabo izražen polni dimorfizam - razlika je samo
u veličini i glasu.
• Glava, vrat i gornji dio trupa je mrko-sive boje, dok
je donji dio trupa žućkasto-siv sa mrkim prugama.
• Krila i rep su sivo-crne boje.
• Kljun razvijen, narandžasto-crvene boje sa bijelim
orožalim vrhom.
• Noge kratke (plovka), razapete kožice između
prstiju ružičaste boje.
• Dobar letač iako je mužjak težak 4 kg, a ženka 3 kg.
• U sezoni nošenja snese od 5 do 10 jaja, sa masom i
do 200 g.
Porijeklo pataka
• Rasprostranjena u cijeloj Evropi, Aziji i sjevernim regionima Amerike i Afrike, jako
lako pripitomljava.
• Divlja patka (Anas boschas) je rodonačelnik domaće patke i parenjem sa
domaćom patkom daje plodno potomstvo.
• Kod nas je možemo naći u svim krajevima koji su bogati močvarama, jezerima,
barama s dosta šiblja.
• Gnijezdo pravi na zemlji u šipražju i nosi 8 do 15 jaja sa prosječnom masom od 55
g.
• Ljuska jaja divlje patke je maslinasto zelene boje.
• Ženka na njima leži 28 dana, sezona parenja u proljeće, u jesen napuštaju majku.
• Ishrana se sastoji od barske trave, insekata, glista, žaba i raznih plodova koje
nađe u svom staništu.
• Divlja patka je ptica poluselica, odnosno zimi se seli u toplije krajeve.
• Polni dimorfizam kod divlje patke je jako
izražen po pitanju tjelesnih okvira i boji
perja.
• Na glavi osrednje veličine karakterističan
je kljun koji je dužine koliko i sama glava
žuto-zelene boje, povijen na vrhu i
orožao.
• Boja glave i gornjeg dijela vrata, kod
mužjaka divlje patke, je tamnije
zelenkaste boje sa presjajem do polovine
vrata gdje je prsten bijele boje ispod koga
se boja mijenja u mrko purpurnu sve do
prednjeg dijela grudi, dok je boja glave i
gornjeg dijela vrata kod ženke sive boje sa
tamnim sjenčenjima.
• Donji dio trbuha je blijedo sive boje, a kod
ženke divlje patke svijetlo kestenjaste
boje sa različitim sjenčenjima.
• Leđa su sivo mrke boje, a kod ženke
mrkocrvenkasta.
• Rep mužjaka je crno zelenkaste boje sa
prelivima uz kakteristična dva do tri
zakovrdžana pera.
• Krila su sivkaste boje sa poprečnim
prugama ljubičaste boje smještenim na
prednjoj strani krila, dok su na zadnjoj
strani krila oivičena crnom i bijelom
prugom (obrazuju „krilno ogledalo“).
• Noge su kratke sa razapetim opnama
između prstiju (plovka).
• TM ženke oko 1 kg, mužjaka oko 1,5 kg.
Rase živine
Rase kokoši
• Dijele se prema: mjestu postanka, proizvodnim sposobnostima, eksterijeru-boja perja,
tipa.
Najčešće se dijele na osnovu eksterijernih i produktivnih osobina u sljedeće grupe:
1. Rase za proizvodnju jaja-laki tip, od kojih su najvažnije: leghorn, minorka, jarebičasta
talijanka, andaluzijska i španska rasa;
2. Rase za proizvodnju mesa-teški tip, od kojih su najvažnije: košinšina ili kohinhina,
brama ili bramaputra i langšan;
3. Rase kombinovanih proizvodnih sposobnosti-kombinovani tip, a najznačajnije su
sljedeće: štajerska, golovrata ili transilvanijska, plimutrok, rodajland, njuhempšir, vijandot,
orpington, australorp, delaver, amrok i posebna podgrupa, tzv. astalske rase kao što su
suseks (saseks), dorking, faverol i hudan;
4. Rase za borbu-tip boraca, od kojih su najznačajniji malajski borac i korniš
5. Ukrasni tip (ukrasne rase, bantami i abnormalne rase).
Opis lakog tipa:
• masa tijela je oko 2 kg;
• trup je duguljast, dovoljno širok naročito u trbušnom dijelu i nešto
unaprijed podignut;
• krijesta je dosta velika i kod ženki, po pravilu, povijena u stranu;
• lice, krijesta i podbradnjaci su crvene, a podušnjaci bijele boje;
• grudi su široke i zaobljene, a trbuh je takođe širok, dubok i mek, nešto
malo opušten;
• repno perje je, posebno kod mužjaka, dobro razvijeno, sa
karakterističnim srpovima repa koji se povijaju u vidu poluluka;
• perje je gusto i priljubljeno uz tijelo;
• polni dimorfizam je dobro izražen, dok je instikt leženja veoma slabo
izražen;
• vrlo su temperamentne, ranostasne.
Opis teškog tipa:
• masa tijela je do 9 kg, ali je kvalitet mesa relativno loš;
• tijelo je loptastog izgleda;
• podušnjaci i podbradnjaci su sitni (mali) crvene boje, isto kao i krijesta
i lice;
• tijelo je obraslo rastresitim perjem, pa čak i noge i prsti (gaćaste
kokoši);
• instinkt leženja je vrlo dobro izražen;
• spadaju u kasnostasne rase kokoši;
• slabo su pokretljive, mirnog, odnosno flegmatičnog temperamenta.
Opis kombinovanog tipa:
• postao je meleženjem prethodna dva tipa zbog čega se po
eksterijernim i produktivnim osobinama nalazi negdje na sredini;
• služe za proizvodnju mesa i jaja, najrentabilniji proizvodni tip;
• imaju vrlo dobar kvalitet mesa;
• instikt leženja je dobro izražen.

Opis tipa boraca:

• bliske divljoj kokši, od koje su direktno postale i najprije su korišćene
za luksuz (sportske rase-borba pijetlova), a kasnije za stvaranje
pojedinih rasa i hibrida živine.
Domaće rase kokoši

1. DOMAĆA KOKOŠ - Galus domestica

• Vodi porijeklo od evropske balkanske kokoši.
• Primitivna rasa, postoji više sojeva divlje
kokoši kao što su: prizrenski, dečanski,
somborski, zaječarski.
• Osnovna razlika je uglavnom po boji. Mogu
da budu šarene,crne,žute i bijele.
• Domaća kokoš je dosta sitna, dobro leti, vrlo
je otporna na loše uslove gajenja.
• Domaća kokoš je kasnostasna, pronosi sa 8-9
mjeseci i uglavnom jaja nosi u proljeće.
• Godišnje snese 60-80 jaja.
• Masa jaja je 50-55gr bijele boje ljuske.
• TM kokica je 1-1,5 kg a pijetlova 1,5-2 kg.
2. SOMBORSKA KAPORKA
• Stvorena je u okolini Sombora.
• Ova rasa je bijele boje perja.
• Glava je osrednje veličine, ima
dobro razvijenu ćubu na glavi
koja je dobro izražena.
• Krijesta je jednoredna sa 5-6
zubaca, jako crvene boje.
• Podušnjaci su srednji, malo su
ovalni, više su okrugli, dok su
podbradnjaci zaobljeni jako
crvene boje.
3. SVRLJIŠKA KOKOŠ
• Nastala početkom 20. v. na području jugoistočne Srbije nekontrolisanim
ukrštanjem rasa koje su u to vrijeme uvožene (australorp i langšan).
• Populacija ove kokoši je relativno mala - rasprostranjena na obroncima
Svrljiških planina.
• Godišnje snese od 100 do 120 jaja visokog kvaliteta, svijetle ljuske,
prosječne mase oko 55 g.
• Veoma je otporna na bolesti, vremenske uslove i ima veoma razvijen
prirodni instinkt leženja.
• TM pijetla 2,0 kg, a ženke 1,5 kg, utovljena grla mogu dostići i veću TM.
• Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije od
2000. godine sprovodi programe kojima se pokušava očuvati ova
autohtona rasa živine koja je bila pred izumiranjem.
• Glava srednje veličine, lijepo operjana
s glatkim licem na kojem se ističu oči.
• Oči živahne, crvene ili crveno-žute.
• Kljun srednje veličine, crn sa
izraženim nozdrvama.
• Podušnjaci crveni, mali i ovalnog
oblika.
• Vrat tanak, dugačak i neznatno
povijen u pravcu kljuna.
• Grudi isturene, leđa su srednje duga u
obliku sedla.
• Rep je visok i ima lepezast oblik.
• Krila su priljubljena uz tijelo, jaka i dobro operjana i omogućavaju joj
da leti.
• Bataci su snažni i dobro obrasli perjem.
• Noge su duge, visoke, zelenkaste boje sa četiri prsta.
• Nokti su izrazito crne boje.
• Koža joj je bijela, boja perja uglavnom crna, ali ima i crvenih jedinki.
4. BANATSKI GOLOŠIJAN
• Vodi porijeklo od primitivnih domaćih kokoši, nastao ukrštanjem sa
inostranim rasama (najveći uticaj imala golovrata/transilvanska kokoš).
• Golovratost dominantno naslijedna
• Srednjestasna rasa, pronosi između 5 i 6 mjeseci, u toku godine snese
120-160 jaja, prosječne mase oko 60 g.
• TM 2,5 do 3,0 kg (pijetao), odnosno 2,0 do 2,5 kg (ženka).
• Kao autohtona rasa zaštićena je od strane Ministarstva poljoprivrede,
šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije.
• Glava duguljasta, srednje veličine, sa malo perja na
potiljku, ostali dijelovi glave i vrata bez perja, crvene
boje.
• Krijesta prosta, uspravna, srednje veličine sa
pravilnim zupcima.
• Podbradnjaci i podušnjaci crvene boje.
• Vrat srednje dužine, muskulozan, lako izvijen pri
spoju sa glavom i nosi se uspravno.
• Leđa ravna, više horizontalne, krila razvijena.
• Kod kokoške rep u vidu poluotvorene lepeze, dok su
kod pijetla srpovi lijepo zaobljeni.
• Noge relativno visoke, snažne, neoperjane i
završavaju se sa četiri prsta.
• Izvorna boja perja je graorasta.
• Neposredno iznad voljke ima malu ćubu perja koja je
u boji ostalog perja na tijelu (rasna karakteristika).
Rase za proizvodnju jaja-laki tip

LEGHORN
• Tipičan predstavnik dobih nosilja, najboljaje
rasa za proizvodnju jaja u svijetu.
• Glava srednje veličine, kljun je osrednje dužine,
malo povijen i žute do zatvoreno mrke boje.
• Krijesta je jednostrana, prosta sa 4 do 6 zubaca,
vrlo velika, kod pijetla uspravna, dok je kod
kokošaka oborena u stranu i često dopire do
samog oka.
• Podbradnjaci su veliki, elipsastog oblika
intenzivno crvene boje.
• Podušnjaci su duguljasti i često su bijele boje -
rasna karakteristika.
• Vrat je srednje dužine, izvijen i jako
obrastao perjem (tzv. "griva vrata").
• Trup je valjkast, snažan, naročito u
gornjem dijelu.
• Leđa su srednje dužine, grudi su
ispupčene, široke.
• Rep je dug, širok, sa izvijenim perima
kod kokoške u vidu lepeze, a kod pijetla
su izražena velika srpasta pera.
• Boja nogu je žuta ili žutonarandžasta
(bijeli leghorn), odnosno zelenkasta
(ostali sojevi);
• Po boji perja postoji 10 sojeva,
najrasprostranjenija je bijela boja,
zatim jarebičasta, dok su ostali sojevi
slabo zastupljeni
• Leghorn kokice pronose sa 4-5 mjeseci, dobre nosivosti prosječno 200
jaja, a elitne kokice oko 250-280 jaja za godinu.
• Inače leghorn je poznat po tome da jedna kokoš za 365 dana snese 365
jaja.
• Masa jaja 65-70 g, bijele boje ljuske.
• TM kokica 1,8-2 kg, a pijetlova 2,3-2,7 kg.
• Leghorn rasa je polazna osnova i fond gena za linijsko gajenje u okviru
rase.
• Ova rasa je učestvovala u stvaranju drugih rasa i linijskih hibrida za
proizvodnju jaja za konzum i rasa kombinovanih proizvodnih sposobnosti.
• Dakle, leghorn rasa uspješno koristi u stvaranju visokoproizvodnih
linijskih hibrida koji se koriste u konvencionalnoj proizvodnji jaja za
konzum, u posljednje vrijeme i u proizvodnji jaja zasnovanoj na
principima organskog živinarstva.
MINORKA
• Španska rasa, stvorena na ostrvu Minorka, nešto robusnija od
leghorna, manje otporna, nosi manje jaja, ali su relativno krupna.
• Pogodna kao polazna osnova za stvaranje kombinovanih rasa i
industrijskih hibrida teškog tipa, a može se gajiti i u neindustrijskom
sistemu u cilju proizvodnje jaja organskog kvaliteta.
• Ranostasna rasa, pronosi sa 5, eventualno 6 mjeseci starosti.
• Godišnje snese 160 do 200, pa i više jaja, bijele boje ljuske, prosječna
masa jaja 70 g i više.
• TM odraslih kokoši od 2,5 do blizu 3,0 kg, a pijetla preko 3,0 kg.
• tijelo izduženo, osrednjih dimenzija,
gordog držanja;
• glava je, srazmjerno tijelu, dugačka,
velika i široka sa snažnim povijenim
kljunom crne (crni soj), odnosno bijele
boje (bijeli soj);
• oči su dosta krupne tamne ili svijetle boje
(zavisno od soja);
• ova rasa ima najveću krijestu, kod pijetla
uspravna, kod kokoške oborena u stranu;
• podbradnjaci su dosta dugi, naročito kod
pijetla, crvene boje isto kao krijesta i lice;
• podušnjaci veliki, glatki, čvrsti, uglavnom
ovalnog oblika, bijele boje;
• vrat je dug, uspravan i dobro
obrastao perjem;
• trup se nosi horizontalno sa
izraženim dubinama i širinama u
prednjem dijelu;
• grudi su dobro razvijene, naročito u
pogledu širine;
• leđa su duga, široka i leđna linija u
izvesnoj mjeri pada ka repu;
• krila srednje veličine i dobro
priljubljena uz tijelo;
• noge su snažne, srednje dužine, bez
perja, najčešće crne ili sivoplave
boje.
Rase za proizvodnju mesa - teški tip
 
KOŠINŠINA
• Stara azijska rasa (porijeklom iz Kine), najprije uvezena u Englesku, zatim
u Ameriku, Francusku, Njemačku i u Republiku Srbiju (1900. godine).
• Slabo pokretljiva, mirnog temperamenta, moć letenja slabo izražena,
instinkt leženja je dobar i spada u kasnostasne rase kokoši.
• Gotovo izgubila privredni značaj, gaji se isključivo kao izložbena živina.
• Masa muških grla od 4 do 5 kg i više, a ženskih od 3,5 do 4,5 kg; meso je
osrednjeg kvaliteta; pronosi između 8 i 9 mjeseci, godišnje snese 100 do
120 jaja mase 50 do 55, eventualno 60 g, mrke ili žute boje ljuske.
• Glava je, u odnosu na krupno tijelo,
relativno mala, široka i dobro spojena sa
vratom;
• Oči su duboko usađene, narandžasto-
crvene do tamne boje;
• Kljun je snažan, jak, kratak, malo povijen
otvoreno žute boje (svijetli soj), odnosno
crne ili zelenkaste (tamni soj);
• Krijesta je prosta, uspravna, relativno
mala, pravilno nazubljena crvene boje isto
kao i lice, podušnjaci i podbradnjaci;
• Podbradnjaci su slabo razvijeni, podušnjaci
uzani, mali s jednim ili više nabora;
• Vrat je kratak, pun, obrastao gustim
perjem ("grivom") koja pokriva pleća.
• Leđna linija je kratka, široka, vodoravna, a kod kokošaka povijena
nagore, obrazujući tzv. "lirastu leđnu liniju" (leđna linija se od sedlišta
diže prema repu);
• Grudi su duboke, široke i zaobljene;
• Krila su mala, kratka, široka, visoko nasađena i priljubljena uz tijelo;
• Rep je kratak, širok, a srpovi repa mali;
• Noge široko postavljene, jake, debele, prilično dugačke, žućkaste boje,
piskovi obrasli perjem (do 10 cm);
• Najčešća boja perja je zlatnožuta sa različitim svijetlijim i tamnijim
nijansama, pa čak i bijela.
BRAMA ILI BRAMAPUTRA
• Stvorena je polovinom 19. vijeka u Americi ukrštanjem košinšine sa
malajskim borcimija.
• Ime je dobila po reci Bramaputra (Indija), mada nema nikakve veze sa
njenim porijeklom.
• Slična košinšini, nešto masivnija, življeg j temperamenta, slabijeg instinkta
leženja i lakše se aklimatizuje.
• Nekad je korišćena radi meleženja kao baza gena koji su ugrađivani u
produktivne rase, naročito kombinovanih proizvodnih osobina.
• TM odrasle kokoši 4 i 6 kg, a pijetlova od 5 do 7 kg i do 9 kg).
• Kvalitet mesa je osrednji, ali nešto bolji nego kod košinšine; pronosi pri
uzrastu oko 8 mjeseci, godišnja nosivost oko 120 jaja, prosječne mase 55
do 65 g, crvenkaste do žute boje ljuske.
• Glava je relativno mala, široka, zaobljena;
• Oči su koso postavljene; kljun je kratak,
snažan, povijen, otvoreno žute (svijetla
brama), odnosno tamne boje (tamna
brama);
• Krijesta je mala i grašasta, otvoreno
crvene boje;
• Podbradnjaci i podušnjaci su crvene boje;
• Ispod podbradnjaka koža je malo
opuštena u vidu đerdana čineći
podgušnjak (rasna karakteristika);
• Vrat je snažan, srednje dužine, osrednje
širine, labudasto povijen i zaodjeven je
lijepom "grivom";
• leđa su široka, pokrivena dosta dugim perjem, leđna linija je "lirasta";
• grudi su pune, široke, okrugle, duboke, zaobljene, visoke i nešto naprijed
isturene;
• krila su relativno mala, dobro priljubljena uz tijelo, a rep pun, širok, srpovi
repa kratki;
• noge su jake, osrednje visine, obrasle bijelim perjem sa slabo izraženim
crnim prugama prema vrhu;
• po boji perja postoje dva soja, svijetla-"hermelinska" i tamna brama;
• kod svijetle brame osnovna boja je srebrnastobijela, a pepeljastosiva
iznutra, griva je pokrivena dugim perjem čija je osnovna boja crna, a svako
pero je oivičeno bijelom bojom, dok je rep crne ili hermelinske boje sa
metalno zelenim presjajem, boja ostalog perja je srebrnastobijela;
• kod tamne brame donji dio tijela, noge, rep i dio krila su crne boje, a glava,
vrat i sedlište hermelinske boje.
LANGŠAN
• Postojbina ove rase je sjeveroistočna Kina, 1872. godine prenijeta je u
Englesku, a nešto kasnije u Njemačku.
• Primjenom odgovarajućih selekcijskih mjera dobijena su dva tipa
(engleski i njemački) langšana, a po boji perja više sojeva od kojih je
najzastupljeniji crni soj.
• U odnosu na košinšinu i bramu, langšan je nešto lakši, ranostasnija i
temperamentnija rasa, instinkt leženja dobro izražen. U uslovima
današnje proizvodnje rasa je prevaziđena i malo se gaji u čistoj rasi.
• Masa kokoške kreće se od 3 do 4 kg, a pijetla oko 5 kg, meso je
osrednjeg kvaliteta; pronosi sa 7 do 8 mjeseci starosti, godišnje snese
120 do 160 jaja, mase 60 do 65 g, žutociglaste boje ljuske.
• U odnosu na tijelo, glava je
relativno mala i uzana, završava se
dugim, snažnim kljunom
zelenkastocrne boje;
• Oči su crne boje, a krijesta, lice,
podušnjaci i podbradnjaci crvene
boje;
• Krijesta je prosta, listasta,
podbradnjaci osrednje veličine,
duguljasti i tanki, a podušnjaci
veliki, dugi, uzani i tanki;
• Vrat je srednje dužine, širok,
uspravan i dobro obrastao
perjem;
• Leđa su široka, osrednje dugačka i ravna, a leđna linija lirasta;
• Grudi su široke, duboke, zaobljene i malo ispupčene;
• Krila su visoko nasađena, duga, široka i čvrsto priljubljena uz
tijelo;
• Rep je osrednje dužine, noge su snažne i prilično visoke crne
ili tamnosive boje;
• Rasna boja perja je crna sa zelenkastim prelivima, druge boje
su vrlo rijetke.
Rase kombinovanih proizvodnih sposobnosti-kombinovani tip

ŠTAJERSKA KOKOŠ

• U Štajerskoj stvorena je stara štajerska kokoš direktno od nekadašnje domaće

kokoši gajenjem u čistoj rasi primjenom odgovarajućih odgajivačko-selekcijskih
mjera.
• Danas postoje dva soja (tipa), prvi je nešto lakši i produktivniji u pogledu
nosivosti jaja, drugi (tzv. sulmtalski) nešto teži i odlikuje se dobrim kvalitetom
mesa, naročito ugojenih kopuna.
• Sulmtalski soj štajerske kokoši je učestvovao u stvaranju somborske kaporke.
• Oba soja štajerske kokoši su po eksterijeru slični, prilično su ranostasni, vrlo su
otporni i izdržljivi, snažne konstitucije, instinkt leženja je dobro izražen.
• Rasna karakteristika štajerske kokoši je što
ženska grla na glavi (potiljku) imaju ćubu.
• Perje je najčešće jarebičaste boje, a rjeđe
crvenkaste ili bijele.
• Laki tip ove rase je prilično ranostasan i
pronosi poslije 5 mjeseci starosti.
• U toku godine snese 160 do 190 jaja, mase
oko 60 g, svijetlomrke boje ljuske.
• TM kokoši je oko 2,0 kg, a pijetla između 2,5
i 3,0 kg.
• Kod sulmtalskog tipa nosivost je manja, 120
do 160 jaja, ali je kvalitet mesa bolji, masa
kokoši oko 3,0 kg, pijetla preko 4,0 kg.
• U Srbiji i Bosni štajerska kokoš se gaji u
malom broju, a znatno više u Sloveniji,
Hrvatskoj i Austriji.
GOLOVRATA ILI TRANSILVANIJSKA KOKOŠ
• Kao autohtonu rasu posjeduju je većina okolnih zemalja, pa i Srbija, a
razlike među njima su veoma male.
• Vrlo otporna, lako se aklimatizuje, instinkt leženja je dobro razvijen,
pogodna je za gajenje na selu i brdsko-planinskim predjelima, tj.
podnosi ekstenzivnije uslove gajenja i vrlo je pogodna za organsku
proizvodnju mesa i jaja.
• Godišnja nosivost je između 120 i 160 jaja, mase preko 60 g.
• TM pijetla 2,5 i 3,0 kg, a kokoši 2,0 i 2,5 kg.
• Golovrata kokoš je dobrih proizvodnih sposobnosti i u pogledu nosivosti
i u pogledu kvantitativnih i kvalitativnih klaničnih vrijednosti, tj.
kombinovana rasa.
• Glava srednje veličine, duguljasta, sa malo perja na
potiljku koje obrazuje ćubu;
• Oči krupne i vatrene, narandžasto-crvene boje;
• Kljun osrednje dužine, jak i malo povijen, različite
boje;
• Krijesta prosta, ponekad ružasta, srednje veličine;
• Podbradnjaci osrednje veličine, a podušnjaci mali i
crvene boje, isto kao i lice, krijesta i vrat;
• Vrat srednje dužine, muskulozan, nosi se uspravno,
go je do voljke, odnosno blizu voljke;
• Leđa ravna, grudi prilično oble, pune i široke, dok
su krila osrednje veličine, priljubljena uz tijelo;
• Rep pun, širok, noge su čvrste i snažne;
• Prvobitna boja perja je graorasta, a današnja od
bijele do crne, te postoji više sojeva.
PLIMUTROK
• Stvorena je u Americi ukrštanjem: dominikanske rase, košinšine,
brame, dorkinga, crne kokoši sa ostrva Jave, sjevernoameričkih
kokoši i španskih, malajskih rasa.
• Postoji više sojeva, najrasprostranjeniji je graorasti (prugast), zatim
crni, bijeli, žuti, plavi, jarebičasti.
• Krupna, snažne konstitucije, otporna i lako se aklimatizuje,
kasnostasna rasa, instinkt leženja je relativno dobro razvijen.
• U posljednje vrijeme - značaj u organskoj živinarskoj proizvodnji.
• Masa ženki 3,0 i 4,0 kg, mužjaka 4,0-5,0 kg.
• Pronosi između 7 i 8 mjeseci starosti, a godišnja nosivost 150 do 180
jaja, mase 60 do 70 g, i više, zatvoreno žute (ciglaste) boje ljuske.
• Glava je relativno mala;
• Kljun kratak i jak, žute boje;
• Oči vatrene, žutocrvene boje;
• Krijesta uspravna, prosta, osrednje veličine,
jasno crvene boje;
• Podbradnjaci su mali, a podušnjaci srednje
veličine, crvene boje;
• Vrat srednje dužine, obrastao perjem (griva);
• Grudi široke, duboke i oble;
• Leđa zaobljena i široka, a krila kratka, visoko se
nose;
• Rep kratak, zaobljen i pun, dok su noge
osrednje dužine, žute boje;
• Kod graorastog soja svako pero je poprečno
prugasto (crno i bijelo), dok je vrh pera uvijek
crn, a osnova bijelosiva.
• U tovu brojlerskih pilića, kao čista rasa,
dobro se pokazao bijeli soj plimutroka-
vajtrok, koji je po eksterijeru dosta sličan
graorastom soju, samo je perje bijele boje i
nešto je produktivniji, kako u pogledu
nosivosti, tako i u pogledu proizvodnje
mesa.
• Varijetet vajtrok, mada ga neki odgajivači
smatraju posebnom rasom, stvoren je kao
posljedica mutacije gena graorastog
plimutroka.
• Godišnja nosivost je oko 200 jaja, prosječne
mase 65 do 70 g, ljuska blijedociglaste boje.
• TM pijetla 4,5 do 5,0 kg, kokoške 3,0 do 4,0
kg.
• Učestvuje dosta u stvaranju različitih teških
linijskih hibrida kokoši.
RODAJLAND
• Stvoren je krajem 19., početkom 20. vijeka u Americi kombinacijskim
ukrštanjem domaćih kokoši sa crvenim pijetlovima malajskog borca i
žutim košinšinama.
• Krupna rasa, dobro se aklimatizuje, polni dimorfizam slabo izražen i
spada u srednjestasne rase kokoši.
• Ova rasa je tipičan predstavnik kombinovanog tipa, služi za stvaranje
različitih hibrida koji nose jaja obojene (braon) boje ljuske, a može se kao
čista rasa uspješno gajiti u proizvodnji organskog mesa i jaja.
• Pronosi sa 6 mjeseci starosti, godišnje snese 170 do 200 jaja (elitna grla i
do 300), ciglaste boje ljuske, mase preko 60 g.
• Masa kokoške u priplodu 2,5 do 3,0 kg, a pijetla 3,5 do 4,0 kg.
• Meso je osrednjeg kvaliteta.
• Krupna rasa, izraženih širina i dubina, tijelo se
nosi horizontalno.
• Glava osrednje veličine, kljun neznatno povijen,
srednje dužine, crvenkaste boje, oči su živahne,
crvene boje.
• Krijesta (prosta, rjeđe ružasta), podušnjaci i
podbradnjaci osrednje veličine, crvene boje.
• Vrat srednje dužine, uspravan, pokriven gustom
grivom.
• Leđa široka, grudi duboke i široke, krila i rep
osrednje dužine (rep sa leđima zatvara tup
ugao).
• Noge osrednje veličine i debljine, narandžaste ili
tamnožute boje.
• Boja perja sjajno crvena (kao da je lakirano), sa
starošću gubi sjaj.
• Rep je crvene (njemački tip), odnosno
crnozelenkaste boje (američki tip).
• Postoje bijeli, jarebičasti i žuti rodajland.
NJUHEMPŠIR
• američka rasa koja se koristi, kao baza gena u stvaranju mnogih linija
lakog, ali i sintetičkih linija teškog tipa kokoši.
• Pored toga, gaji se u zavidnom broju kao čista rasa i podnosi
ekstenzivnije uslove gajenja, pri čemu daje solidne proizvodne
rezultate, posebno u pogledu produkcije kvalitetnih i relativno krupnih
jaja, mada je i kvalitet mesa na zavidnom nivou.
• Godišnja nosivost se kreće između 175 i 190 jaja (elitna grla do 300
jaja).
• Prosječna masa jaja oko 65 g, ciglaste boje ljuske.
• Tjelesna masa ženskih grla 2,8 do 3,2 kg, a muških 3,5 do 4,2 kg.
• Glava je snažna, osrednjih dimenzija.
• Oči su relativno krupne, crvenkastomrke
boje, a kljun jak, žutonarandžaste boje.
• Krijesta je prosta, osrednje veličine, crvene
boje, slično kao podbradnjaci i podušnjaci.
• Vrat je snažan, trup dubok, širok, osrednje
dužine, sa širokim i dubokim grudima.
• Krila su dobro razvijena, horizontalno
položena, dok je rep srednje dužine,
operjan, poluvisoko nasađen.
• Noge su osrednje dužine, široko
postavljene, žute boje.
• Perje je ciglasto crvene boje, na repu
tamnije, crnozelenkaste boje sa metalnim
presjajem.
AUSTRALORP
• Australorp je australijski orpington, stvoren u Australiji od crnog
orpingtona koji je uvezen iz Engleske.
• To je crna kokoš koja je skladno građena, jake konstitucije,
kombinovanih proizvodnih sposobnosti.
• Australorp je sličan crnom orpingtonu koji je i stvoren na bazi crnog
orpingtona, manje tjelesne mase, ali bolje nosivosti.
• Uglavnom se koristi za stvaranje novih rasa i hibrida sa visokom
proizvodnjom jaja braon boje ljuske, a učestvovao je, u izvesnoj mjeri i
pri stvaranju autohtone svrljiške kokoši.
• U odnosu na orpingtona ima finije kosti, nešto duže noge i šire grudi.
• Godišnje snesu 150 do 200 i više jaja (rekord-za 365 dana 363 jajeta).
• Prosječna masa jaja kreće se između 75 i 80 g, boja ljuske je tamno žuta.
• Prinos i kvalitet mesa su na zadovoljavajućem nivou.
• TM kokoške je 3,5 kg, a pijetla 4,5 kg, utovljeni primjerci - duplo teži.
VIJANDOT
• Američka rasa (srebrnasti soj) – u stvaranju učestvovali bantami (srebrni),
košinšina (žuta), brama, hamburška kokoš, leghorn, dorking i orpington.
• Po boji perja postoji 14 sojeva ove rase, najrasprostranjeniji je bijeli soj.
• Ranostasna rasa, pronosi između 6 i 7 mjeseci starosti.
• Gojaznost je vrlo dobro izražena, tj. lako se tovi.
• Godišnja nosivost između 150 i 180 jaja, prosječne mase od 55 do 60,
eventualno 65 g.
• Masa odraslih grla kreće se od 2,5 do 3,0 kg (kokoši), odnosno od 3,0 do 4,0 kg
(pijetlovi).
• Klanični randman (prinos mesa) i kvalitet mesa su vrlo dobri.
• Služi za stvaranje lakih linijskih hibrida kokoši (Njemački tip).
• Glava srednje veličine, okrugla, kratka i široka,
kljun snažan, osrednje veličine i malo povijen.
• Krijesta relativno mala, ružasta, crvene boje.
• Lice golo, crveno isto kao podbradnjaci i
podušnjaci.
• Vrat je čvrst, osrednje dužine, obrastao
obilnom grivom koja se u širokom luku spušta
na prednji dio tijela.
• Leđa su široka, osrednje dužine i ima izraženu
lirastu leđnu liniju.
• Grudi su razvijene, pune, mesnate, široke i
zaobljene.
• Rep je kratak, bez velikih srpastih pera.
• Noge su jake, široko postavljene, osrednje
visine, žute boje i nisu obrasle perjem
(cjevanice).
ORPINGTON
• Stvoren u Engleskoj krajem 19. vijeka ukrštanjem (langšan, crna
minorka, plimutrok, dorking, košinšina, leghorn, vijandot, crna i žuta
hamburška kokoš).
• Postoji više sojeva orpington rase: crni, žuti, bijeli, plavi, suri,
crvenomrki i graorasti.
• Orpington se koristi za ukrštanje sa drugim rasama, a smatra se kao
jedna od boljih rasa kombinovanih proizvodnih sposobnosti.
• U prosjeku godišnje nosilje snesu 150 i više jaja, mase 55 do 70 g, žute
do ciglaste boje ljuske.
• Masa odrasle kokoške u prosjeku iznosi oko 3,5 kg, a pijetla oko 4,5 kg.
• U dobrim uslovima orpington se brzo tovi i dobro koristi hranu.
• U odnosu na tijelo glava orpingtona
je relativno mala, kljun čvrst, krijesta
je prosta ili ružasta, crvene boje isti
kao podušnjaci i podbradnjaci.
• Vrat je srednje dužine, dobro
obrastao perjem.
• Leđa su široka i relativno kratka,
grudi mesnate i malo ispupčene.
• Srazmjerno tijelu, krila su mala i
lijepo priljubljena uz tijelo.
• Rep je dobro obrastao perjem i
kratak (kratka srpasta pera).
• Noge su kratke i snažne, piskovi nisu
obrasli perjem.
SUSEKS
• Engleska rasa kombinovanih proizvodnih sposobnosti koja se odlikuje odličnim
kvalitativnim i kvantitativnim osobinama mesa i spada u posebnu grupu, tzv.
astalske rase.
• Pored suseksa u ovu grupu spadaju dorking, faverol i hudan, a po nekima i
vijandot.
• Ova rasa ima značajnu ulogu u stvaranju pojedinih linijskih hibrida (poboljšava
kvalitet mesa), a danas se u zapaženom broju koristi kao čista rasa u
ekstenzivnijim uslovima gajenja pri proizvodnji organskog mesa i jaja.
• Tovne osobine ove rase su nešto izraženije u odnosu na nosivost, jer daje dosta
mesa odličnog kvaliteta.
• Prosječna TM kokoške 2,7 do 3,0 kg, a pijetla 3,5 do 4,0 kg.
• Godišnje snese 160 do 180 jaja, prosječne mase između 60 i 65 g, žute boje
ljuske.
• Odlikuje se svojim širinama i dubinama,
skoro kvadratnog oblika trupa, prilično
krupnim i skoro vodoravnim tijelom,
lakim kosturom i obiljem mišićnog
tkiva, tj. ova rasa se ističe svojom
ljepotom, gracioznim stavom i
harmonično građenim tijelom.
• Tijelo je dobro obraslo perjem koje je
čvrsto priljubljeno uz tijelo.
• U svijetu je najrašireniji svijetli (bijeli)
soj hermelinasti soj suseksa kod kojeg
je osnovna boja perja bijela, izuzev
potpuno crno zelenkastog repa i crno-
bijele, odnosno hermelinske boje grive
(perje na vratu je crno i oivičeno
bijelom bojom).
DORKING
• Jedna od najstarijih engleskih rasa postala od stare engleske kokoši
koja je kasnije ukrštana sa azijskim boracem.
• Po boji perja postoje četiri soja, a najrasprostranjeniji je srebrnasti soj
sa prostom krijestom .
• TM kokoške 3,0 i 4,0 kg, a pijetla između 4,0 i 5,0 kg.
• Meso je meko, sočno i ukusno, kosti su tanke, a koža bijela.
• Nasuprot klaničnim (tovnim) vrijednostima, ova rasa je vrlo skromna u
pogledu nosivosti.
• Godišnje snese oko 150 jaja, mase 55 do 60 g, bijelo žute boje ljuske.
• Karakterističan po dugom, širokom, dubokom i masivnom trupu valjkastog
oblika i nesrazmjerno kratkim nogama sa pet prstiju (polidaktilija).
• Iako je jedna od najboljih astalskih rasa, ona za svjetsko živinarstvo nema
posebnog značaja - vrlo osjetljiva, teška aklimatizacija na oštriju klimu.
HUDAN

• Gaji se kao ukrasna živina.

• Hudan je stvoren od francuske autohtone rase i u njenom
stvaranju su još učestvovali dorking, brama i košinšina.
• Uglavnom ima samo značaja za francusko živinarstvo.
• Hudan je kombinovana rasa sa izuzetnim kvalitetom mesa
koje je sočno i ukusno.
• TM kokošaka 2,5 i 3,0 kg, a pijetlova 3,0 i 4,0 kg.
• Godišnje snese 120 do 150 jaja, prosječne mase 55 do 65 g,
čisto bijele boje ljuske.
• Srednje veličine, duguljastog tijela,
mesnatih grudi, kratkih, neoperjanih nogu
(piskova) sa pet prstiju.
• Za ovu rasu je karakteristično polukružno
ispupčenje kostiju na glavi koje služi kao
osnova za vrlo veliku ćubu (dužina perja
ćube-12 do 15 cm) i dvojno listasta,
odnosno leptirasta krijesta.
• I kod ove rase noge se završavaju sa pet
prstiju, bez perja.
• Perje je rastresito, naročito na ćubi, tako
da su oči jedva vidljive.
• Kod pijetlova je dobro razvijena griva i rep
u kojem se ističe crno srpasto perje zeleno
metalnog presjaja.
• Boje perja (crno-bijele) su naizmjenično
postavljene, što živinu čini šarenom.
Faverol
• Stvorena u Francuskoj ukrštanjem hudana, dorkinga i brame.
• Veliki značaj za svjetsko živinarstvo, koristi se za ukrštanje radi dobijanja meleza
sa odličnim klaničnim osobinama, zbog čega bi se uspješno mogla koristiti u
organskoj proizvodnji mesa, pogotovo jer je vrlo otporna, izdržljiva i lako se
aklimatizuje.
• Faverol je predstavnik rasa kombinovanih proizvodnih sposobnosti sa vrlo
kvalitetnim mesom.
• Kod ove rase nosivost je vrlo dobro izražena, a kvalitet mesa je odličan.
• Prosječna godišnja nosivost kreće se između 150 i 160 jaja.
• Masa jaja od 55 do 70 g, a ljuska je blijedožute ili pepeljastobijele boje.
• TM kokošaka oko 3,5 kg, a pijetlova oko 4,0 kg.
• Kastrirani pijetlovi (kopuni) mogu dostići masu do 6,0, pa i više kilograma.
• Noge se završavaju sa pet prstiju, piskovi
su sa spoljašnje strane obrasli perjem.
• Karakteristična boja perja kod kokoške,
odnosno pijetla.
• Kokoške : perje bakenbarda je više bijelo,
a perje na vratu i leđima žutocrvene boje.
Na grudima perje im je boje slame, na
trbuhu je otvorenije, a rep je ciglaste
boje.
• Pijetao: na vratu i leđima perje boje
slame, a na bakenbardima i na bradi
crveno. Osnovica repa mu je obrasla
dugim srpastim perjem koji je crn sa
tamnozelenim prelivima, a grudi, trbuh,
zadnji dio i ramena prekriveni su crnim
sjajnim perjem.
RASE ĆURAKA

• U odnosu na ostalu živinu ćurke su najkrupnije što znači da su oni

najveći proizvođaći mesa živine.
• Ćurke se u prvom redu gaje zbog mesa koje je kod mladih grla
odlićnog kvaliteta jer sadrži visok procenat proteina a neznatnu
kolićinu masti.
DOMAĆA ĆURKA-MELAGRIS QALOPATO
DOMESTICA
• Slična divljoj s tim da je teža.
• Boja domaće ćurke je najčešće bronzasta i
bijela, a rjeđe crna, žuta, siva i šarena.
• Instinkt leženja domaće ćurke je izvanredan
zbog čega se može upotrijebiti za liježenje pilića
sve živine.
• U toku godine može da se nalaže više puta.
• Leži na jajima 28 dana i ćurići su u prva 2
mjeseca vrlo osjetljivi dok im ne izbiju bobice na
glavi i vratu (dok se ne probobaju) a poslije toga
je jedna od naj otpornijih vrsta živine.
• Godišnje snese 30-50 jaja mase oko 85 g, a
ljuska je pjegava kao kod divlje ćurke.
• Masa odraslih ćurki je od 3-5 kg a muških 5-8kg.
RASE GUSAKA
• Odgajivanju u poređenju sa kokoškama poklanja se manja pažnja.
• Guske se gaje radi mesa-glavni proizvod,perja-odličnog kvaliteta,
proizvodnju guščije jetre.
• Danas u svijetu postoji oko 40 rasa gusaka koje se međusobno
razlikuju po sposobnostima.
DOMAĆA GUSKA-ANSER DOMESTICUS
• Vodi porijeklo od pripitomljene divlje guske koja je ukrštana sa inostranim
rasama, zbog toga je ova guska siva, postoje bijelih i šarenih sojeva.
• Koristi se za proizvodnju mesa, perja i jetre.
• TM od 4 do 6 kg, a utovljene mogu biti teške i preko 8 kg. Osnovna hrana
joj je paša.
• Pare se u januaru ili februaru i obično nosi 10 do 15 jaja. Instinkt leženja je
jako izražen.
• Pronosi između 8 i 10 mjeseci, dugo su plodne 8-10 godina, a najbolje ih je
iskorištavati između druge i četvrte godine.
• Godišnje daje 200-300g perja.
• Postoje sojevi sremski, somborski, podunavski, novopazarski, posavski.
• Kao poseban soj domaće guske podunavska tršava ili svilasta guska koja
ima bijelo ukovrđano perje duđine i do 35cm.  
• Nisko, zdepasto tijelo, mala
glava, širok vrat i kratke noge.
• Glava je prilično mala u odnosu
na telo.
• Kljun je trouglastog oblika i
narandžasto-crvene boje.
• Lice je obraslo perjem i malo
izbočeno, oči svetle do
tamnoplave boje.
• Vrat je prilično snažan i
izbočen.
• Boje je bjele, sivoplave,
bijelosive i sive.
RASE PATAKA
• Dok se ćurke i guske gaje u prvom redu zbog perja i mesa, patke i
plovke gaje se zbog mesa i jaja.
• Meso pataka, naročito mladih tovljenih pačića je izvanrednog
kvaliteta.
• Pored mesa i jaja, pojedine rase pataka imaju kvalitetno perje.
DOMAĆA PATKA
• Nešto krupnija, dužeg i mesnatijeg
tijela i kraćeg vrata od divlje patke.
• Izgubila je sposobnost letenja.
• Boja perja slična divljoj, postoji i
bijele boje, kao i šareni.
• Obično počinje da nosi u martu
mjesecu i sa manjim prekidima nosi
2 do 3 mjeseca u toku kojih snese
oko 60 jaja.
• Jaja su svijetlo zelene boje ljuske.
• Instinkt leženja nije toliko izražen.
• TM muških jedinki je 2,5 kg, a
ženskih 2 kg. 
BISERKE

• Divlje biserke su krupne ptice, pa rađe hodaju i trče nego što lete.
• Po svom opštem izgledu domaće biserke su slične divljim, lako se
pripitomljavaju i lako se aklimatizuju zbog čega su raširene po cijelom
svijetu.
• Kasnostasna je, pronosi sa godinu dana i u priplodu se drže 2-3
godine.
• Period inkubacije je od 26-28 dana.
• Biserka ima relativno sitnu glavu na kojoj se umjesto kreste nalazi
jedan rožasti okoštali izraštaj u obliku šiljka sivocrne boje.
• Najčešća boja perja je sivo-pepeljasta mada
može biti bijela, plava, ljubičasta.
• Za sve boje karakteristična su bijela okruglasta
polja u obliku bisera koja su raspoređena po
cijelom tijelu, po čemu je dobila ime.
• TM ženki 1,7-1,8 kg, muških grla 1,8-2 kg.
• Jaja biserke u odnosu na kokošija imaju više
masti, SM, vit A, veću kaloričnu i hranjljivu
vrijednost.
• Ljuska jaja biserke i keratinske opne su znatno
deblje, čvršće i manje su porozne nego kod
kokošijih jaja.
• Nosivost se kreće od 100-150 i više jaja.
• Jaja su karakterističnog oblika, mase od 45-55 g,
boja mrkožute do svijetlo braon.
PREPELICE

• Ptica selica, divlje prepelice se love kao divljač.

• Polni dimorfizam nije jasno izražen, masa im je 80-150 g.
• Pripitomljavanjem se najviše uticalo na poboljšanje proizvodnih osobina,
prvenstveno jaja.
• Postoji nekoliko varijeteta, najrasprostranjenija japanska siva prepelica.
• Tjelesni razvoj ženke završavaju sa 9, a mužjaci sa 8 nedelja.
• Pronose već u uzrastu od 5-6 nedelja.
• Godišnje snesu 250-280 pa čak i 300 jaja prosječne mase 10-14 g.
• To znači da jedna nosilja u toku godine snese 3kg jajčane mase što je za
20-30 puta više od njene sopstvene težine.
• Duga oko 17 cm i teška 95-150 g.
• Glava smeđe boje, oči crvenkasto smeđe,
a kljun  tamnosmeđe boje.
• Noge su joj žutoružičaste, vrat smeđe boje.
• Životni vijek prepelice procjenjuje se na 10
godina.
• Ovu pticu je teško vidjeti, jer više hoda nego
leti i skriva se u zelenilu.
• Jaje sadrži oko pet puta više P, K, Fe; oko 10
puta više vit. B kompleksa, vit A, aminokiseline
(metionin, triptofan, fenil-alanin), zbog čega se
jaja prepelice smatraju vrlo kvalitetnim.
• Meso prepelica je vrlo kvalitetno.
• Kada se tove prepelice mogu da dobiju 150-
180 g.
LINIJSKI HIBRIDI ŽIVINE

• U savremenoj industrijskoj proizvodnji jaja i mesa koriste se jako

produktivni hibridi kokoški, laki i teški.
• Laki su za proizvodnju jaja, a teški za proizvodnju mesa.

Laki linijski hibridi kokoški

• Postoje hibridi za proizvodnju bijele, obojene braon ili smeđe boje ljuske.
• U stvaranju hibrida bijele boje ljuske korištena je leghorn rasa, a kod
hibrida braon boje ljuske, korišten je i rodajland, njuhempšir, australorp,
plimutrok.
• Svoje nazive hibridi u glavnom dobijaju prema selekcijskim
organizacijama.
• Hibridi za proizvodnju jaja bijele ljuske, pored izvanredne nosivosti i
dobrog kvaliteta jaja, odlikuju se sitnim formatom tijela, relativno
malom potrošnjom hrane i zadovoljavajućom otpornošću.
• Hibridi za proizvodnju braon boje ljuske su teži, snažnije konstitucije,
otporniji su i mirnijeg temperamenta.
• Od linijskih hibrida za proizvodnju jaja bijele boje ljuske najpoznatiji su
Hisex White, Lohmann White, Nick Chick, Shaver, Babcock, Dekalb XL
White, Ross White, ISA White

• Od hibrida za proizvodnju jaja obojene ljuske ISA Brown, Hisex Brown,

Lohmann Brown, Tetra SL Brown, Harco, Dekalb Link.
 Komercijalne nosilje Isa Brown

Hisex White hibrid

Komercijalna nosilja LB Komercijalna nosilja Tetra SL Brown

• Danas se smatra da je Isa Brown
vodeća nosilja jaja u Evropi, u svijetu.
• Francuski hibrid, pilići razlikuju po boji
perja.
• Perje ženskih grla matičnog roditeljskog
jata je bijele boje, a muških crveno-
smeđe boje dok je kod komercijalnog
jata obrnuta situacija.
• Prosječna TM kokica prije pronošenja
je 1,5 kg, a pijetlića 2,1 kg. TM odraslih
grla ženskh 1,9 kg a muških 2,8 kg.
Matično roditeljsko jato kokoški
pronese sa 20-21 nedjelju uzrasta,
maksimalna nosivost oko 90% postiže
se između 28-29 nedjelje.
• Svaka nosilja za 70. nedelja starosti u prosjeku snese oko 250
jaja koja su sposobna u 80 % slučajeva za inkubiranje.
• Ukupan mortalitet do 22. nedelje je 4 % a od 22. do 70. nedelje
u periodu iskorištavanja je 8 %.
• Do 18. nedelje svako grlo potroši 6,3 kg koncentrata što iznosi
50 g dnevno po grlu.
• Ako su dobro uhranjene i odgojene kokice pronose krajem 19. i
početkom 20. nedelje uzrasta.
• U eksploataciji se koriste 1 godinu dana, prosječna potrošnja
hrane po nosilji u periodu iskorištavanja je 115-120 g.
Teški linijski hibridi kokoši

• Odlikuju se snažnom konstitucijom, brzim operjavanjem, bijelom

bojom perja, dobrom otpornošću, vitalnošču, intenzivnim porastom,
niskim mortalitetom, niskim utroškom hrane za jedinicu prirasta i
izvanrednim prilagođavanjem intenzivnim uslovima gajenja tj. tova.
• Osim toga odlikuju se dobrom komformacijom trupa, dobrog prinosa
mesa, dobrog kvaliteta i određenom pigmentacijom kože (bijela i žuta)
zavisno od zahtjeva tržišta.
• Svi ovi hibridi za 7 nedelja intenzivnog tova postižu masu oko 2 kg i
utroše 2-2,2 kg/kg prirasta. Najpoznatiji teški hibridi su: Hybro, Arbor
Acres, Hubbard, Ross, Lohmann MEAT, Cobb.
 Proizvodne osobine različitih teških linijskih hibrida kokoši

Trajanje Završna Konverzija Mortalitet,

Hibrid
tova, dana masa, g hrane, kg/kg %

Cobb 500 42 2620 1,76 5

Ross 308 42 2650 1,75 5
Hubbard classic 42 2590 1,74 5
LINIJSKI HIBRIDI ĆURAKA

• Intenzivna proizvodnja ćurećeg mesa je bazirana na korištenju uvoznih

roditeljskih jata hibrida ćuraka koji se u svijetu stvaraju i pod različitim
uslovima.
• Danas su poznati kanadski, američki i engleski hibridi ćuraka roditeljskog jata.
• Kanadska selekcijska organizacija proizvodi nekoliko lakših, srednje teških i
teških hibrida.
• Hibrid 1000 je laki, 2000 i 2200 srednje teški i 3000 i 3200 teški hibrid.
• Sa hibridom 1000 tove se do 13 nedelja tako da utovljena grla imaju prosječnu
masu 4,4 kg. Sa teškim hibridom 3000 ženska grla se u glavnom tove 16-20
nedelja kada imaju tjelesnu masu oko 8,5 kg a muška grla se tove 18-24
nedelje i tad imaju masu od 13-14 kg.
• Poznati linijski hibridi ćurki su Nicholas, Jonson, Hybrid te BUT.   
REPRODUKCIJA I RAZMNOŽAVANJE ŽIVINE
Reproduktivni trakt mužjaka
• testisi sa epididimisom, parni sjemeni kanalići i kopulacioni aparat.
• Sjemenici ili testisi su muške polne žlijezde, parne. Testisi poslije izlijeganja
ostaju u trbušnoj duplji. Inače karakteristično je za testise da im veličina
varira. U vrijeme reproduktivnog ciklusa mogu biti dugi do 6 cm, a široki do 3
cm, kad je van polnog ciklusa kada su dvostruko manji.
• Spermatogeneza se odvija u sjemenim kanalićima. Sjemeni kanalići se spajaju
u mrežu testisa (rete testis). Testisi sadrže na hiljade seminifernih tubula, koje
sadrže klicine ćelije u nekoliko stadijuma spermatogeneze. Na medijalnoj
strani testisa je mala pločasta tvorevina koja predstavlja pasjemenik
(epididymis). Pasjemenik nastaje iz sjemenih kanalića parenhima sjemenika. Iz
pasjemenika pruža se sjemenovod (duktus deferens). Pri samom ušću u kloaku
sjemenovod je proširen i to proširenje ima svrhu rezervoara spermatozoida, te
kontrakcijom spermatozoidi izbacuju se u kloaku ili penis.
• Penis (kopulacioni aparat) pijetla
i ćurana sastoji se od dvije papile
i rudimentiranog polnog organa.
• Dio kloake (proktodeum)
učestvuje u transportu ejakulata
u kloaku ženke.
• Rudimentirani kopulacioni organ
se vidi prilikom seksiranja polova
japanskom metodom, na
ventralnom zidu kloake
• Od faktora koji utiču na plodnost
mužjaka živine najznačajniji su:
kvalitet i količina sperme,
svjetlosni režim i čuvanje
sperme.
• Reproduktivni trakt ženke
• sastoje se od lijevog jajnika i lijevog jajovoda. Još u toku inkubacije
desni jajnik i desni jajovod se do izvjesne mjere razvijaju ali u
momentu leženja oni su degenerirali i ostali rudimentirani.
• Jajnik ili ovarijum smješten je u lijevoj polovini trbušne duplje.
• Broj folikula prisutan u jajniku značajno prevazilazi broj snešenih jaja u
toku više godina nosivosti.
• Kod aktivne ženke jajnik je grozdast sačinjen iz velikog broja folikula
tako da broj vidljivih folikula varira od 1000-3000, zavisi i od vrste i
rase živine.
• Masa jajnika odrasle kokoške nosilje je 40-60 g,ćurke 20-200g.
• Na jajnik se nastavlja jajovod (ovidukt) tako da njegov
prednji dio je blizu jajnika a zadnji kraj se otvara u kloaki.
• Jajnik kokoške je dugačak 70-80 cm a širok 1-5 cm.
• Kod kokoške koja ne nosi dužina je 10-15 cm.
• Ćurke nosilje imaju dužinu od 90-105 cm.
• Jajovod je podijeljen na pet funkcionalnih dijelova.
• Infudibulum-ljevkasto proširenje sa otvorom
usmjerenim prema jajniku; uloga - da prihvati
i obuhvati žumance poslije ovulacije; u
infudibulumu se odvija oplodnja i dug je 9 cm.
• Magnum-najduži i najdeblji dio jajovoda;
žlijezde magnuma luče gusto bjelance i dug je
oko 33 cm.
• Istmus-je odvojen od magnuma prstenastim
pojasom; dug je oko 10 cm; gornji dio istmusa
sadrži tubularne žlijezde koje luče sekret za
formiranje dvije tanke ovojnice; donji dio
istmusa sadrži žlijezde za kalcifikaciju ljuske;
luči membrane ljuske jajeta.
• Uterus-sadrži tubularne žlijezde i dug je 10
cm; u vagini se stvara ljuska jajeta.
• Vagina-duga je 12 cm; spaja uterus i kloaku i
kontahuje mišiće na istiskivanje jajeta vani.
• Žumance ustvari ne predstavlja pravu reproduktivnu ćeliju već je izvor
hranljivih materija za minijaturnu ćeliju blastoderma i embrion koji iz
njega nastaje.
• Kada kokoš dostigne polnu zrelost jajnik i jajovod prolazi kroz niz
promjena.
• Naime, desetak dana prije pronošenja nastupaju hormonske
aktivnosti.
• Folikulo stimulirajući hormon koji je proizveden u prednjem režnju
hipofize dovodi do rasta jajnih folikula.
• Kao odgovor na tu aktivnost hipofize aktivni jajnik luči polne steroide
(estrogen, progesteron i testosteron).
• Viši nivo estrogena u krvi utiče na razvoj medularne kosti, stimuliše
formiranje bjelančevina žumanceta, proizvodnju masti u jetri, utiče na
povećanje jajovoda čime mu omogućava da proizvede protein
bjelanceta, membranu ljuske, kalcijum karbonat ljuske i opnu jajeta.
• Da bi došlo do sazrijevanja žumanceta neophodno je da glavne
količine materijala za njegovo formiranje proizvedene u jetri
transportuju se direktno u žumance.
• Transport se odvija putem krvi.
• Do potpunog sazrijevanja žumanceta dolazi tokom desetak dana.
• Boja žumanceta nastaje od materije ksantofil čije je porijeklo iz hrane.
• Dakle, prije ovulacije žumance je skoro u potpunosti formirano.
• Žumance je postavljeno uz germinalni (embrionalni) disk
• Prije nošenja jaje se rotira tako da germinalni disk bude gore
• Kada je žumance zrelo zajedno sa jajnom ćelijom ispada iz jajnika u
prošireni dio infudibuluma gdje se vrši oplodnja jajne ćelije
spermatozoidima (ovulacija).
• Ovulacija nastaje pucanjem folikularne membrane u području stigme
(oskudno prokrvljeno područje folikula).
• Svako žumance visi na jajniku na končiću koji sadrži arteriju. Arterija je
razgranata na površinskim membranama žumanceta i snabdjeva
svojom krvlju jajašce u razvoju.
• Kad jaje sazri sljedeći hormon koji vrši ulogu stimulatora hipotalamusa
na lučenje luteinizirajućeg hormona iz prednjeg režnja hipofize, a koji
je proizveden u jajniku je progesteron.
• Luteinizirajući hormon dovodi do prskanja zrelog folikula na mjestu stigme.
• Po pucanju stigme žumance sa zrelom jajnom ćelijom je izbačeno iz jajnika.
• U tom momentu žumance je obavijeno samo vitelinskom membranom.
• Vremenski razmak između ovulacija je između 15 i 40 minuta.
• Dnevno ovulira jedno žumance, ali se mogu izbaciti dva do tri žumanceta.
• U slučaju da u infudibulum uđe dva žumanceta onda će formirano jaje
imati dva žumanceta.
• Da bi jaje prošlo kroz jajovod potrebno je oko 25 časova.
• Dinamika nošenja jaja kod kokoši je sljedeća:
kokoš nosi u serijama po nekoliko jaja, pa pauzira jedan do dva dana.
komercijalne nosilje po seriji nose od 3 do 8 jaja sa jednodnevnim
pauzama između serija nošenja.
Kako se formira jaje?
• Infudibulum prihvata zrelu jajnu ćeliju sa žumancetom i proslijedi je
magnumu.
• U infudibulumu se žumance zadržava oko 15 minuta.
• Kontrakcijama infudibuluma žumance se istisne u magnum gdje se luči
bjelance.
• Kroz magnum žumance prolazi, odnosno zadržava se 3 časa.
• Bjelance jajeta sastoji se od četiri funkcionalna dijela:
halaze,
unutrаšnje rijetko bjelance,
gusto bjelance,
spoljašnje bistro bjelance.
• Prva tri dijela u potpunosti se formiraju u magnumu, dok četvrti dio se kompletira u
uterusu nakon primanja vode.
• Halaze se formiraju uvrtanjem u suprotnom pravcu, u donjem dijelu magnuma i na taj
način drže žumance u horizontalnom položaju.
• Iz magnuma jaje dalje ide u istmus i zadržava se 75 minuta.
• U istmusu se formiraju unutrašnja i spoljašnja membrana ljuske i jaje poprima konačan
oblik.
• Na širem kraju jajeta membrane se odvoje i obrazuju vazdušnu komoru.
• U uterusu se obrazuje ljuska jajeta.
• Jaje se u uterusu zadržava 18 do 20 časova.
• Sa dospijećem jajeta u uterus jajovoda kroz membrane prolaze voda i
soli (procesom osmoze) i tako se zatežu membrane i razblaže dio bistrog
bjelanceta radi formiranja čvrstog sloja spoljašnjeg bistrog bjelanceta.
• Kalcifikacija ljuske počinje neposredno pred ulazak u uterus.
• Postoji unutrašnja i spoljašnja ljuska.
• Prvo se formira unutrašnja ljuska i potom se dodaje spoljašnja.
• Prosječna debljina ljuske je oko 0,25 mm i na sebi ima oko 8000 pora,
zbog obezbjeđenja razmjene gasova u procesu disanja embriona
Hronološki prikaz formiranja jajeta

Dijelovi reproduktivnog trakta Vrijeme formiranja

Redosljed i uloga

Jajnik (Ovarium) 7-9 dana Žumance

Infudibulum 15 minuta Mjesto oplodnje
Magnum 3 časa Gusto bjelance
Jajovod
(Oviduct) Istmus 75 minuta Membrane ljuske
Uterus 18-20 časova Ljuska, pigmet
Vagina 10 minuta Istiskivanje jajeta
• Na površini svježih jaja nalazi se amnionska kutikula-pokožica, koja
ima antibakterijsko djelovanje i spriječava prodor mikroorganizama u
unutrašnjost jaja.
• Jaja se ne smiju prati, niti brisati mokrom krpom, jer se pranjem skida
zaštitna barijera i utrljavaju se mikroorganizmi u pore i unutrašnjost
jaja.
• Nakon izlijeganja suši se da bi se time zatvorile pore i spriječila
nepotrebna razmjena gasova i vlage kao i ulazak bakterija.
• Jaje kroz jajovod se kreće šiljastim krajem, dok se leže tupim krajem,
odnosno u kloaki se okreće horizontalno.
• Samo okretanje traje oko dvije minute.
PARENJE,OPLODNJA I IZVOĐENJE-LEŽENJE ŽIVINE
• Sve vrste živine razmnožavaju se pomoću jaja koja moraju biti
oplođena da bi se iz njih razvio plod.
• Parenje je proces unošenja sperme mužjaka u polne organe ženke,a
tako se može primjenjivati i vještačko osjemenjavanje.
• Kod prirodnog parenja mužjak ejakulira nekoliko biliona
spermatozoida. Mužjak ima mali penis tako da je on zasićen
žlijezdama i erekcija i prilikom parenja nema njegovog prodiranja u
kloaku ženke nego se samo priljube kloake jedna na drugu.
• Slično je i kod ćuraka dok je kod patki i gusana kopulacioni organ
dobro razvijen.
Vještačko parenje i izvođenje živine
• Vještačko osjemenjavanje je primarni faktor koji je doveo do
unapređenja genotipa živine, stvaranje novih genotipova kao i hibrida,
ali i ekspanziju razvoja živinarske proizvodnje.
• Značaj se ogleda u sljedećem:
Prikupljeni ejakulat svakog mužjaka može da osjemeni mnogo više
ženki nego što bi osjemenio pri prirodnom parenju
Kavezni način držanja živine je omogućen jednim dijelom vještačkim
osjemenjavanjem ženki živine.
Pruža izuzetne mogućnosti selekcionerima, genetičarima da stvaraju
hibride za proizvodnju kako mesa tako i jaja.
Ubrzava ispitivanje priplodne vrijednosti muških grla, brzo otkrivanje i
eliminisanje priplodnjaka koji nisu pogodni za osjemenjavanje.
Način da se definiše u kom uzrastu su mužjaci živine pogodni za
osjemenjavanje.
Uklanjaju se propusti prirodnog parenja kao što je niska oplođenost jaja.
Mogućnost razmjene sperme na veće udaljenosti je kod živine samo
relativan pojam iz razloga što se sperma mužjaka in vivo može čuvati duži
period i da je očuvanje plodnosti, dok čuvanje in vitro je bezuspješno.
Ekonomski efekat po pitanju broja oplođenih ženki od jednog ejakulata.
• Tehnika vještačkog osjemenjavanja obuhvata sljedeće radnje:
Uzimanje sperme od mužjaka nakon vještački izazvane ejakulacije,
Pregled i priprema sperme,
Osjemenjavanje ženke ubrizgavanjem sperme u jajovod.
• Za vještačko osjemenjavanje živine postoje posebno obučeni timovi,
jedan tim je zadužen za mužjake, a drugi tim za ženke.
• Tim za mužjake sastoji se od operatera koji drži mužjaka u mirnom
stanju (noge mužjaka su zavezane). Drugi operater vrši mužu blago
pritiskajući na urogenitalno područje. Pri ejekulatornom refleksu, palac
i kažiprst uz istovremeno masiranje vrši se izmuzavanje ejakulata.
• Komercijalne farme posjeduju usisni aparat za kolekciju sperme u
termos bocu, koja se čuva na T° od 10 do 15°C čime se usporava
aktivnost sperme a bez oštećenja ćelija.
• Pregled i priprema sperme - spermatozoidi pravilnog oblika, pokretljivi
što se utvrđuje mikroskopskim pregledom.
• Osjemenjavanje ženki obavlja drugi tim.
• Operater drži ženku u lijevoj ruci i on blagim pritiskom dlanova na
kloakine i visceralne regione.
Izvođenje živine
• Proizvodnja podmlatka živine moguća je prirodnim putem, pomoću
kvočke i vještačkim putem, u inkubatoru.
Glavni uzroci lošeg leženja kvalitetnih pilića su:
skladištenje jaja za nasad,
izostanka oplođenosti,
kontaminacija jaja mikroorganizmima,
masa jaja,
oštećenje ljuske,
određeni tehnički propusti prilikom inkubiranja,
problemi u ishrani ženki i mužjaka,
razne bolesti.
• Prije svega neophodna su tri faktora: temperatura, vlaga i kiseonik.
• Nakon što jaje dospije u spoljašnju sredinu, odnosno izađe iz kloake,
prekida se razvoj embriona i klica je u latentnom stanju sve dok
ponovo ne dođe u povoljne uslove za razvoj.
• Klica nastavlja sa razvojem kad dospije na temperaturu od 30°C
(minimum) mada je optimalnna temperatura 37,5 do 39,5°C.
• To se upravo dešava kada se jaje stavi pod kvočku ili u inkubator.
• Iznad 44°C embrion ugine.
• Pored temperature neophodno je i da vlažnost vazduha bude
zadovoljavajuća jer naglim isušivanjem dolazi do uginuća embriona.
Tradicionalno (prirodno) izvođenje podmlatka
• Vrši se nasađivanjem jaja pod razleženu kvočku.
• Jedna proizvodna sezona kokoši sastoji se iz tri perioda.
• Prvi je period nošenja jaja i ta kokoš se naziva nosilja.
• Drugi je period leženja na jajima i kokoš dobija naziv ležilja.
• Treći je period vođenja pilića i tada se kokoš zove kvočka.
• Proizvodnja jaja na prirodan način je sezonskog karaktera (nedostatak prirodnog
parenja), te se izvođenje pilića obavlja u maju i junu mjesecu.
• Pod razleženu kokoš stavlja se 10 do 15 jaja ili 8 do 11 pačjih jaja ili 4 do 5 guščjih
jaja.
• Prednosti su da je podmladak odgojen uz kvočku otporniji, vitalniji i živahniji.
• Izuzetno je značajno da je podmladak otporan i vitalan, kod stvaranja linija,
odnosno hibrida - linije selekcionisane na izuzetnu produktivnost, u tom slučaju
izostaje otpornost grla.
Vještačko izvođenje podmlatka
• Prednosti - pilići mogu da se izlegu uvijek sa aspekta vremenskog perioda i
u neograničenom broju, jeftinije sa stanovišta zaposlene radne snage,
onemogućavanja razvoja i širenja bolesti.
• Nedostaci - angažovati stručno osoblje tokom cijelog procesa inkubiranja,
ovako dobijeni pilići manje otporni i živahni.
• Definicija inkubatora za izvođenje živine je da su to mašine za leženje
pilića od čije pravilne upotrebe zavisi uspijeh leženja.
• U inkubatoru su mikroklimatski uslovi strogo kontrolisani (temperatura,
vlažnost vazduha i provjetravanje), bez obzira na tip i model, mora još
zadovoljiti i okretanje jaja.
• Istraživači sa iskustvom u radu sa inkubatorima u prvi plan ipak izbacuju
temperaturu kao osnovni faktor inkubacije.
• Da bi se pilići mogli izleći u inkubatoru mora biti konstantna
temperatura od 37,5 do 39,5°C.
• U ležioniku se temperatura održava u granicama oko 38°C.
• U izvodioniku temperatura može biti i niža obzirom da pilići i svojom
tjelesnom temperaturom podižu ukupnu temperaturu u izvodioniku, a
poznato je da je temperatura pilića oko 41°C.
• Temperature niže od 37°C i više od 39,5°C dovode do radikalnih
promjena u procesu leženja, dok veće oscilacije u temperaturi dovodi
do uginuća embriona.
• Optimalna vlažnost vazduha u ležioniku kreće se između 60 i 70%, dok je u
izvodioniku od 70 do 80%.
• Ako je vlažnost vazduha bila nedovoljna pilići su sitni, ulijepljeni i teško izlaze
iz ljuske. Nasuprot nedovoljnoj vlažnosti vazduka, v
• Visoka vlaga daje piliće koji su naduveni, mlitavi i neotporni.
• Provjetravanje, odnosno prisutnost kiseonika je neophodan uslov za pravilan
tok inkubacije.
• Pored temperatute, vlažnosti vazduha, ventilacije neophodno je i okretanje
jaja u ležioniku do 18 dana.
• Svrha okretanja jaja je da se svako jaje podjednako zagrijava sa svih strana i
da se izbjegne sljepljivanje žumanceta za ljusku.
• Jaja se okreću na jednu pa na drugu stranu, na svaki čas ili na svaki drugi čas.
• Nakon toga, kada se nađu u izvodioniku jaja se ne okreću.
• Kod kokošijih jaja prosvjetljavanje se vrši šestog i osamnaestog dana,
u inkubatorima sa većim kapacitetom prosvjetljavanje se vrši samo
osamnaestog dana prilikom prenošenja jaja iz ležišta u izvodionik.
• Razlog zašto se vrši pregled je da se odvoje fertilna jaja i odstrane
neoplođena jaja i jaja sa uginulim zametkom.
• Izvođenje pilića počinje u dvadesetom danu inkubacije i sva se izlegu
do dvadeset prvog dana inkubacije.

Fertilno jaje
 TEHNOLOGIJA, ODGAJIVANJE I GAJENJE
RODITELJSKOG JATA
TEHNOLOGIJA ODGAJIVANJE RODITELJSKOG JATA
• Odgajivanje podmlatka matičnog (roditeljskog) jata različitih hibrida kokoši do 18
(20) nedjelja uzrasta obavlja se na podu sa različitom prostirkom ili djelimično
žičanom mrežom ili djelimični pod rešetkom.
• Odmah po dopremanju pilića na farmu/objekat za odgoj izvaditi piliće iz kutije,
brzo, spretno.
• Piliće stavljati u manipulativnu prostoriju na početku objekta (pred prostorija) na
temperaturu vazduha oko 20°C.
• Nikada ih ne smijemo stavljati na hladan pod niti u pregrijanu prostoriju.
• U prvih 5 sati po prijemu, piliće staviti ispod vještačke kvočke i u visini pilića
održavati temperaturu do 36°C, te ubrzo nakon toga smanjiti na 34°C.
Optimalne temerature ispod grejnog tijela po danima i nedjeljama uzrasta
Dana/nedjelja uzrasta Temperaturni intervali
4. do 7. dana 34°C - 31°C
Druga nedjelja 31°C - 27°C
Treća nedjelja 27°C - 23°C
Četvrta nedjelja 23°C - 20°C
Nakon četvrte nedjelje oko 20°C

Temperatura vode za piće u pojilicama bude između 17 i 22°C.

Vlažnost vazduha od 70 do 80% - spriječava kanibalizam i dehidraciju. Adekvatnu
ventilaciju, zbog izmjene gasova te održavanja mikroklimatskih uslova u objektu.
Najveći intenzitet osvjetljenja je u prve tri nedjelje odgajivanja, iznosi 3 W/m2 podne
površine, od četvrte nedjelje intenzitet osvjetljenja se smanjuje na oko 1,5 W/m2 podne
površine.
Dužina svjetlosnog dana prva tri dana 24 sata, smanjuje 18 sati, te 12 sati u drugoj,
odnosno 10 sati u trećoj nedjelji odgajivanja. Od četvrte nedjelje pa do kraja iznosi 8 časova.
• Gustina naseljenosti od 1. dana do 6. nedjelje uzrasta treba da je 14
grla/m2, od 7. do 16. nedjelje oko 10 grla/m2 i poslije 16. nedjelje oko 8
grla/m2 podne površine.
• Napajanje pilića u prvoj nedjelji vrši se ručno iz sifonskih pojilica, koje se
ručno pune i jedna pojilica je dovoljna za napajanje 75 pilića.
• Nakon toga koriste se druge pojilice ravnomjerno raspoređene po cijeloj
površini poda objekta.
• Pojilice su okačene tako da dno pojilice je u visini leđa pilića, pojidbeni
prostor za piliće treba da bude sljedeći: 1 cm do 6 nedjelje, 2 cm od 4 do
16 nedjelje i 3 cm preko 16 nedjelje uzrasta pilića.
• Do desetog dana uzrasta pilićima se hrana daje u tacnama (jedna tacna za
50 do 80 pilića), u novim kartonskim ulošcima ili na čistom papiru.
• Svaki proizvođač daje hranidbene normative za svoju liniju i obzirom da od
ishrane u periodu odgajivanja zavisi njihova dalja proizvodnja u periodu
gajenja, o istoj se mora voditi računa.
Preseljavanje živine se može vršiti u uzrastu od 18 (20) nedjelja, u
zavisnosti da li se radi o lakom ili teškom linijskom hibridu kokoši.
Za vrijeme preseljavanja neophodno je:
1. Potpuno čisti i dezinfikovani kavezi za transport, oprema, vozilo;
2. Kavezi su konstruisani da imaju veće otvore zbog izbjegavanja
povreda;
3. Ne prepunjavati kaveze u toplijim danima;
4. Između kaveza najmanje 15 cm razmaka;
5. Prestati hraniti živinu 10 časova prije utovara u kaveze/vozilo za
transport;
6. Obezbjediti svježu vodu zbog napajanja prilikom transporta;
7. Uvjeriti se da je živina našla vodu i hranu poslije preseljenja;
TEHNOLOGIJA GAJENJA RODITELJSKOG JATA

Period proizvodnje jaja za nasad podijeljen je u tri faze:

1. Period pronošenja kokica (intenzitet nosivosti do 5%);
2. Period od pronošenja do maksimalne nosivosti tj. do pika proizvodnje
(maksimalan intenzitet nosivosti);
3. Period od maksimalne nosivosti do kraja iskorišćavanja roditeljskog jata
(izlučenje).
• Priprema kokica za pronošenje počinje u 15. nedjelji uzrasta i posebna pažnja
se poklanja kontroli tjelesne mase roditeljskog jata.
• Porast tjelesne mase utiče na polnu zrelost, vrijeme pronošenja, masu jaja,
procenat oplođenih jaja, procenat izvodljivosti, vitalnost pilića.
• Obezbijediti blag prelaz iz objekta za odgajivanje podmlatka u objekte za
gajenje i iskorišćavanje treba pažljivo odrediti vrijeme za preseljenje.
• Odnos broja pijetlova i kokošaka u jatu lakog linijskog hibrida, na početku
nošenja treba da je u omjeru 1:10 ili u jatu teškog liniijskog hibrida 1:8.
Smještaj i ambijentalni uslovi gajenja roditeljskog jata kokoši
• Izbor lokacije za izgradnju živinarske farme, voditi računa o: strukturi zemljišta,
podzemnim vodama (nivo i tok), izvori vode za napajanje, blizina stabilne
elektromreže, prilazi (prilikom remonta, dezinfekcije, održavanja živinarnika i
okoline), predvidjeti protivpožarne mjere.
• Objekat se dijeli u dva dijela: manji dio (manipulativni), veći dio (proizvodni dio).
• Sistem držanja roditelja u fazi gajenja je podni ili kombinovani sa rešetkastim
podom. Dio poda koji nije rešetkast može biti pokriven slojem prostirke od 10 do
15 cm. Najbolja prostirka je drvena šuška - higroskopna, čvrsta i ne sljepljuje se.
• U našim uslovima najefikasniji su zatvoreni objekti sa kontrolisanim
mikroklimatom, bez prozora i sa rješenim sistemom za ventilaciju,
odgovarajućim režimom osvjetljenja, automatskim napajanjem i ishranom,
pravilnim rasporedom opreme i gnijezda.
Savremeni objekat za gajenje roditeljskog jata
Temperatura (T), ventilacija i vlažnost vazduha
• T u objektu je u skladu sa preporukama selekcionera hibrida i automatski regulisana.
• Na T u objektu utiče godišnje, u ljetnim danima - rashlađivati rasprskivačima, u zimskim danima -
dodatno zagrijavati.
• Održavati T u rasponu od 18 do 22°C, da ne ide ispod 14°C, odnosno iznad 26°C.
• Nagla kolebanja temperaturnih vrijednosti štetna su za nosivost, oplođenost jaja, zdravstveno stanje
roditeljskog jata.
• Izuzetno niske temperature mogu uticati na: polnu aktivnost mužjaka, kvalitet sperme, oplođenost
jaja, nosivost.
• Optimalna ventilacija obezbjeđuje za svaki sat po kg žive mase grla oko 5 m 3 vazduha, što se postiže
pravilnim rasporedom ventilatora u objektu.
• Ventilatori koji dovode čist vazduh su postavljeni na bočnim zidovima sa gornjim dijelom na 20 cm
ispod serklaža i otvorima dimenzija 30 x 60 cm (30 x 90 cm).
• Ventilacijom se u objektu održava i optimalna vlaga koja se u gajenju roditeljskog jata kokoši kreće u
rasponu od 65 do 75%.
• Vlaga utiče na stanje prostirke, a ulijepljena i vlažna prostirka zadržava brojne patogene i amonijak te
pospješuje razvoj raznih bolesti kod živine.
• Osim previsoke vlažnosti vazduha jednako tako i niska vlažnost vazduha nepovoljno utiče na
reprodukciju roditeljskog jata. Dovodi do pojave kanibalizma i mlitavosti.
Režim osvjetljenja
• Obzirom da se objekti prave bez prozora, odnosno bez izvora
prirodnog osvjetljenja onda je logično da se primjena vještačkog
osvjetljenja može u potpunosti automatizovati i iskontrolisati kroz
cijeli proizvodni ciklus.
• Režim osvjetljenja predlažu selekcioneri određenog hibrida i
neophodno je pridržavati se njihovih preporuka.
• Sijalice se postavljaju tako da su sva grla jednako osvjetljena i da
raspored sijalica ne ometa radnike u određenim radnjama.
• Postavljaju se na visini od 2,1 do 2,2 metra i na rastojanju od 3 metra.
Ishrana i napajanje
• Smješe za roditeljska jata kokoši trebaju da obezbjede 325 Kcal ME
dnevno, aminokiseline, minerale (Ca i P). Ca od 3,4 do 4,0% za kvalitet
ljuske bitna i forma Ca (grift-veličina zrnca od 2 do 4 mm).
• Ca se u organizmu nalazi u kostima u obliku Ca 3(PO4)2 i za zamjenu ovog
izvora kalcijuma neophodan je fosfor.
• Deficitarnost fosfora u ishrani nosilja dovodi do pada nosivosti i porasta
smrtnosti.
• U praksi se za ishranu kokoši nosilja koje proizvode jaja za nasad koriste
gotove smješe sa 17% SP i nižim nivoom ME 11,3 Mj ME/kg ili 2700 Kcal
ME/kg uz veću količinu vitamina A, D i E.
• Hrana treba da je peletirana, jer je manji rastur i manja opasnost od
salmoneloze.
• Hranjenje se sprovodi putem hranilica
(podni konvejeri).
• Preporučeno je da donja ivica
hranilica treba da bude u visini leđa
priplodnih grla.
• Hranidbeni prostor za nosilje lakog
tipa treba da obezbijediti 12 cm, a
nosiljama teškog tipa potrebno je
obezbjediti 15 cm hranidbenog
prostora.
• Dnevna potrošnja hrane za nosilje
lakog tipa iznos 120-126 g/dan, a
teškog tipa 150-170 g/danu.
• Potrebno je dodati i ovas u zrnu u
količini od 6 do 10 g/dan.
• Potrošnja vode je veća nego potrošnja
hrane, priplodnoj živini dnevno potrebno
250 do 300 cm3 vode po grlu.
• Nedostatak vode izaziva nagli pad nosivosti
jaja koja se iza toga jako sporo vraća na
odgovarajući nivo.
• Za napajanje priplodnih grla koriste se
viseće plastične pojilice kapaciteta 3 do 5
litara (60 grla/pojilici).
• U upotrebi kod svih kategorija priplodne
živine su i podne nipl pojilice.
• Voda u pojilice dolazi slobodnim padom
putem cijevi iz rezervoara koji je određenog
kapaciteta i smješten je na početku objekta.
• Broj grla koje treba da vodom opskrbi jedna
nipl pojilica je 6 do 10.
Gnijezda i sjedala
• Za nosilje priplodnih jaja se koriste
kolektivna gnijezda, raspoređena u dva
reda sa po 12 do 16 individualnih
jedinica.
• Jedna individualna jedinica/gnijezdo je 30
cm širine/35 cm dubine/25 cm visine.
• Gnijezda se prave od različitih materijala,
bitno da se - lako penju i izlaze iz
gnijezda, da je ventilirana, prostirka suva i
da obezbjeđuju potreban mir.
• Silazna prečka ne treba da bude više od
45 cm iznad površine prostirke.
• Pod gnijezda se ne smije pomijerati, ali se
pod mora vaditi zbog čišćenja. To je i Gnijezda i sjedala
razlog što se na drugom spratu
postavljaju dvije prečke širine oko 5 cm.
• Bitno navići živinu da jaja nose u
gnijezdima, a ne na podu (po
pronošenju jaja se sakupljaju sa poda
i ostavljaju po jedno jaje u svakom od Raspored gnijezda u velikom objektu
pojedinačnih gnijezda), smanjuju: lom
jaja, poboljšava čistoća i čvrstoća
ljuske jajeta.
• Bitno pravilno rasporediti gnijezda
ako su objekti širi, odnosno postaviti
gnijezda u dva reda tako da nosilje ne
moraju da prelaze velike razdaljine.
• Gnijezda se u objekat postavljaju
nešto prije pronošenja nosilja
• Dobro rješenje da postoje i pokretna
gnijezda i da se pomiču na mjesta
gdje kokoši najviše nose.
• Sjedala se postavljaju na sredinu objekta,
zauzimaju 2/3 objekta.
• Ostatak objekta od 1/3 je prekriven
dubokom prostirkom.
• Ovaj dio služi za suvo prpanje i za parenje
živine.
• Dimenzije letvica su 5 x 5 cm, visina na
kojoj se postavljaju sjedala su oko 60 cm za
teške, odnosno 70 cm za lake hibride.
• Ukoliko postoji kanal (za izmet) ispod
sjedala onda se postavljaju na oko 20-25
cm iznad kanala.
• Roditeljskim parovima se onemogućava
pristup do izmeta tako što se na kanal i na Izgled objekta sa podnim sistemom
prostor sa strane postavi žičana mreža. držanja i sjedalima
• Na sjedala se postavljaju hranilice i pojilice.
Postupak sa jajima za nasad
• Jaja se moraju redovno sakupljati i lagerovati, jer se jaja hlade i
povlače za sobom zaostale nečistoće i mikroorganizme sa ljuske, te se
zato jaja odmah po sakupljanju dezinfikuju formalinskim parama.
• Ručno sakupljanje se obavlja i do četiri puta dnevno, u čiste
kartonske/plastične uloške.
• Jaja koja se skupe sa poda i prljava jaja se posebno skupljaju, u
posebne uloške jer se ne koriste za nasad.
• Ako su u pitanju automatska gnijezda onda se pokreću tri puta dnevno
• Prostirka u gnijezdu, trake i podloge moraju se održavati čistim, vozila
za transport jaja i površine skladišnog prostora.
• Temperatura u objektu gdje se skladište jaja za priplod je bitna zbog
održavanja vitalnosti zametka i izvođenja pilića.
• Jaja se moraju brzo ohladiti na 21°C radi uskladištenja, što se postiže
korišćenjem ventilatora sa tavanice (ćelijska dioba se potpuno
zaustavlja na 24°C - idealno je da sva jaja budu u sličnom stadijumu
razvića embriona, zato ih treba češće sakupljati).
• Za priplodna jaja je vrlo bitno da kad se jednom ustanove stabilna
temperatura i vlažnost vazduha održava se sve vrijeme od objekta za
skladištenje do inkubatorske stanice.
• Jaja treba što hitnije prevesti na mjesto inkubiranja, poslagati u ladice
na kolica.
• Prije ulaganja u inkubatore, treba ih zagrijavati do temperature od
23°C u prostoriji za predgrijavanje.
TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE JAJA ZA PRIPLOD

• Specifičnost držanja i iskoriščavanja matičnog jata (roditeljskih parova),

kako lakih tako i teških linijskih hibrida, se ogleda u posebnim
zahtjevima u pogledu držanja, ishrane, njege i zdravstvene zaštite.
• Matično jato ima posebne uslove od prvog dana uzrasta do posljednjeg
dana iskorišćavanja u proizvodnji jaja za priplod.
• Period koji je najviše osjetljiv sa aspekta odgoja i iskorišćavanja je
odgajivanje podmlatka, jer ovaj period direktno utiče na proizvodne
performanse roditelja u toku perioda iskorišćavanja pri proizvodnji jaja
za priplod (nasad).
• Tehnologija počinje pravilnim gajenjem kokošaka i odgovarajućeg broja
pijetlova za proizvodnju kvalitetnih jaja za nasad (priplod).
Roditeljsko i komercijalno jato kokoši
• Naime, jedna tehnologija se primjenjuje u proizvodnji jaja za
proizvodnju brojlerskih pilića-gajenje teških roditelja, a druga u
proizvodnji jaja za nasad-gajenje roditelja lakih linijskih hibrida.
• Osnovni postulati pri odgajivanju i gajenju roditeljskih parova
(matičnog jata) je da se u jednom dvorištu/farmi/objektu može gajiti
samo jedan hibrid iste starosne dobi.
• Uslovi smještaja, njege i ishrane uslov su za dobru oplođenost i
izvodljivost priplodnih jaja, kao i dobar kvalitet pilića koji će se poslije
koristiti za proizvodnju jaja za konzum (laki linijski hibridi) ili mesa
živine (teški linijski hibridi).
Generalno, držanje roditeljskih jata može se organizovati na dva načina:
Odgajivanjem podmlatka roditeljskog jata od prvog dana do pronošenja (18 do
20 nedjelja uzrasta) i gajenje u periodu iskorišćavanja, odnosno proizvodnje
jaja na istoj farmi,
Kupovinom odgajenih roditeljskih jata pred pronošenje, odnosno da se gaje na
farmi samo u toku perioda iskorišćavanja.

Bez obzira koji će se način primjeniti jatu je potrebno kako u periodu odgajivanja
(podmladak) tako i u periodu gajenja (odrasla grla) sljedeće:
• odgovarajući uslovi smještaja,
• pravilna organizacija proizvodnog ciklusa,
• optimalan mikroklimat u objektu,
• odgovarajuća ishrana i napajanje,
• kao i zdravstvena zaštita gnijezda (sjedala).
TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE JEDNODNEVNIH PILIĆA

• Jaja roditeljskog jata moraju se često sakupljati, da bi ostala čista i što manje
da ih je polupanih, te se izdvajaju ona koja su za nasad i dezinfikuju se još
dok su topla.
• Sa hlađenjem jajeta, mikroorganizmi bivaju uvučeni u jaje kroz pore na ljusci.
• U objektu gdje se skladište priplodna jaja obezbijediti odgovarajuće
provjetravanje i optimalnu temperaturu vazduha od 21°C.
• Procenat leženja pilića u velikoj mjeri zavisi od uslova, načina i dužine
trajanja transporta priplodnih jaja od farme do inkubatorske stanice.
• Međutim, savremeni inkubatori su konstruisani sa potpunim rješenjima za
gore navedene parametre, procesi u proizvodnji su automatizovani, a radnici
vrše isključivo nadgledanje kontrolnih aparata.
• Na kvalitet jaja za nasad jako su bitni prijem, rukovanje sa jajima i transport jaja
do mjesta inkubacije istih.
Model izgleda skladišta za priplodna jaja i pripremu za transport do inkubatorske stanice,
hronološki su predstavljene aktivnosti u skladištu za priplodna jaja i transport jaja.

Legenda:
1. Jaja su (ručno ili automatski) smještena u
prostoriju za pakovanje ili privremeno
skladištenje;
2. Privremeno skladištenje jaja za nasad prije
preseljenja u sobu za prosvjetljenje jaja;
3. Prosvjetljenje jaja gdje se provjerava unutrašnji
i spoljašnji kvalitet jaja;
4. Soba u kojoj se jaja čiste i vagaju, odnosno
sortiranje po veličini;
5. Pakovanje jaja po veličini;
6./7. Dugoročno skladištenje ili transportovati
odmah jaja do inkubatorske stanice.
Za uspješan tranposrt potrebno:
• Kontejneri i materijali za transportovanje moraju
štititi jaja od mehaničkih oštećenja.
• Radnici moraju pažljivo rukovati sa jajima za nasad
u svim fazama transporta.
• Jaja moraju biti zaštićena od svih izlaganja
nepovoljnom mikroklimatu, kao i svim faktorima
koji bi narušili kvalitet i čistoću jaja.
• Vozila koja transportuju jaja do inkubatorske
stanice su zatvorenog tipa i posjeduju uređaje za
klimatizaciju.
• Temperatura u vozilu, u dijelu u kojem su smještena
jaja, ne treba da je viša od 24°C, niti da je ispod
10°C, vlažnost vazduha da je u rasponu od 50
(donja granica) do 90% (gornja granica), transport
da nije duži od 12 časova, da su što manji potresi.
• Vozilo prije i poslije prevoza jaja treba da je
potpuno čisto i dezinfikovano.
• Prilikom primopredaje u inkubatorsku stanicu, radnici koji dovoze jaja do
inkubatorske stanice ostavljaju jaja na posebna kolica na ulazu u inkubatorsku
stanicu, a radnici u stanici ih prihvataju i odvoze u odjeljenje za prijem i
pripremu za ulaganje u inkubator (ležionik).
• Prije ulaganja jaja se vade iz kutija i na posebnom stolu preslažu u ramove
inkubatora-ležionika i to tako da je širi dio jajeta okrenut nagore.
• U prostoriji za prijem i pripremu jaja za ulaganje treba da ima temperaturu
vazduha između 15 i 18oC i relativnu vlažnost vazduha 80% (mogu se sačuvati i
do 5 dana uz potpuno očuvanje njihovog inkubacionog kvaliteta).
• Zaključno bi bilo da ne treba ulagivati jaja starija od pet dana.
• Prije samog ulaganja jaja se dezinfikuju u prostoriji za fumigaciju.
• Ramovi sa složenim jajima voze se u prostoriju za predgrijavanje jaja 6 časova
prije ulaganja (T 22°C, RVV 75%).
• Nakon toga jaja se nose u ležionik, gdje se drže 18 dana, a svaki sat jaja se
okreću da bi se obezbijedili normalni uslovi za razvoj pojedinih organa.
• Jaja se prosvjetljavaju (lampiraju) 18. dana, u cilju utvrđivanja oplođenosti.
Nakon 18 dana, a poslije lampiranja, kolica sa jajima izvlače se iz ležionika i prebacuje u
posebne ladice za leženje pilića koje se zatim stavljaju u posebna kolica izvodionika
inkubatora. Jaja su u izvodioniku do kraja inkubacionog perioda.

Ležionik inkubatora Izvodionik inkubatora

• U periodu od prenošenja jaja iz ležionika i izvodionika (nakon 18 dana), u
savremenim inkubatorima se sve obavlja automatski (sve nepravilnosti po
pitanju mikroklimata u izvodioniku reflektuju na ulaznim vratima alarmom
- svjetlosnim i zvučnim).
• Nakon 21. dana inkubacije iz izvodionika se vade jednodnevni pilići.
• Vađenje se vrši u prostoriji namijenjenoj za vađenje i pakovanje pilića.
• Ako su jaja pravilno odabrana, dobro čuvana, pravilno inkubirana i
približno iste starosti, pilići se ležu u intervalu od 5 do 6 sati.
• Svako pile se vadi na posebne stolove i detaljno pregledaju pojedinačno sa
aspekta zdravlja, vitalnosti i tjelesne mase.
• Pilići odgovarajuće tjelesne mase dobijaju se klasiranjem jednodnevnih
pilića.
• Ova radnja se izvodi u prostoriji sa temperaturom od 30°C i relativnom
vlažnosti vazduha oko 75%.
Kriterijumi na osnovu kojih jednodnevno pile pripada prvoj klasi su:
izleženi u prvih 6 sati od momenta kljuvenja,
tjelesna masa 40 g i više,
zarastao pupak,
zdravi,
živahni,
vitalni i stabilni na nogama,
krila normalno podignuta i priljubljena uz tijelo.
• Pilići se ukupno klasiraju u četiri klase.
• Četvrta klasa: TM<35 g, slabo živahni, slab stav nogu, slabo zaraslim pupkom.
• Zatim se pakuju u kartonske kutije kapaciteta 100 grla, podijeljenje u četvrtine, dakle po
25 grla u svaku četvrtinu. Posebnim vozilom sa uređajem za klimatizaciju transportuju
se do farme za odgajivanje podmlatka.
• Nakon okončanog procesa inkubacije, prostorije inkubatorske stanice se nanovo
pripremaju za novi proces inkubacije.
 TEHNOLOGIJA ODGAJIVANJE I GAJENJE
KOMERCIJALNOG JATA
TEHNOLOGIJA ODGAJIVANJE PODMLATKA KOMERCIJALNOG JATA

• Odgoj podmlatka (ženskih pilića lakog tipa) je moguće izvesti u svakom

funkcionalnom objektu koji predstavlja termički dobro izolovane zidove i tavanicu,
potom dobru hidro-izolaciju i provjetrenost
• Imajući navedeno u vidu smatra se da su za odgoj podmlatka najbolji objekti bez
prozora, samo sa otvorima za ulazak vazduha, kao i otvorima u koje su smještena
kućišta sa ventilatorima odgovarajućeg kapaciteta
- lako se sprovodi željeni svjetlosni program, pošto dužina prirodnog dana nema na
njega nikakav uticaj
- lakše je i održavanje toplotno-vlažnog režima (jer slaba toplotna izolacija prozora
nema uticaja).
Loša strana - obavezno mehaničko provjetravanje i posjedovanje agregata.
• Zagrijavanje objekta sprovodi se pomoću vještačkih kvočki,
termogenima i kaloliferima.
• Veći objekat posjeduje ulazna i izlazna vrata (prolaz traktora sa
prikolicom za izđubravanje ili hvatanje i transport odraslog podmlatka,
odnosno kokica do 18 nedjelja uzrasta).
• Najčešće su objekti za industrijsko odgajivanje podmlatka kokoši veličine
1000 m2 podne površine (84 m x 12 m), sa preraspodjelom prostora na
manipulativni (48 m2) i proizvodni dio (960 m2).
• U intenzivnoj proizvodnji postoji više cjelina sa posebno definisanim
tehnologijama, kao što su:
odgajivanje podmlatka,
gajenje roditeljskih i komercijalnih nosilja,
proizvodnja brojlerskih pilića.
Odgajivanja podmlatka kokoši vrši se na dva načina:
1. Prvi način je prirodni (tradicionalni) i podrazumijeva da kvočka koja je
ležala na jajima, izlegla je podmladak i nastavila da se brine o njima.
2. Drugi način je vještački i podrazumijeva da se pilići izvađeni iz
inkubatora stavljaju pod vještačku kvočku ili zagrijan objekat (zamijenio
prirodan način).
Ambijentalni uslovi i oprema za odgajivanje podmlatka
U principu odgajivanje podmlatka počinje kontrolom roditeljskog jata na:
• Proizvodnost;
• Zdravstveno stanje i
• Vitalnost.
Nakon toga, izbor jaja za nasad (priplod) i završava se posljednjom selekcijom grla u fazi
pronošenja.
Način držanja u fazi odgajivanja podmlatka lakog tipa kokoši je podni sistem na dubokoj
prostirci, kao baterijski način držanja uz obezbjeđenje dobrobiti živine.

Podno odgajivanje podmlatka kokoši

• Gustina naseljenosti na početku odgoja
može biti 40 do 50 pilića/m2 podne
površine, dok sa porastom tjelesne mase
pilića broj grla po jedinici podne površine
opada i iznosi 8 do 10 grla/m2.
• T objekta i vlažnost vazduha u objektu
prilikom naseljavanja pilića potrebno je
da bude 35°C u visisni pilića i oko 75%
vlage.
• Zagrijavanje objekta može da se izvodi
pomoću plina, električne energije
(vještačke kvočke) ili kaloliferima.
• Raspored grejnih tijela u objektu zavisi od
rasporeda pilića, odnosno zavisi u kom
dijelu objekta su smješteni pilići prilikom
odrastanja.
Za zagrijavanje objekta koriste se dva osnovna sistema:
• Sistem grijača (vještačka kvočka i infracrveni grijači)
• Sistem ubacivanja toplog vazduha (uređaji sa pogonom na čvrsto gorivo,
ulje za loženje ili gas).
Sa porastom pilića, T u objektu se smanjuje do 18°C, kao i relativne vlažnost
vazduha između 55 do 70%.
Provjetravanje objekta, na početku odgajivanja pri uzrastu od 1,4 do 1,5 kg
potrebe se povećavaju i do 5 m3 vazduha/kg žive mase podmlatka.
• Ishrana podmlatka kokoši u prvim danima života pilići se hrane iz plastičnih
tacni (1 tacna na 50 pilića).
• Nakon toga koristi se okrugla plastična hranilica (1 tacna na 23 pilića).
• Potom se hranilice vješaju i podešavaju sa uzrastom podmlatka.

Tacne i viseće hranilice

• Automatizovani sistem za ishranu „shore time“, sastoji se od šuplje cijevi
sa spiralom, okruglih hranilica i električnih pogonskih uređaja pomoću
kojih se hrana doprema iz silosa.
 Pojilica za početnu fazu
• Napajanje pilića, u prvim danima
odgajivanja - mala plastična pojilica
za 75 pilića, kapaciteta 3 do 7 litara.
• Nakon početnog perioda
pomenutu pojilicu mijenjamo
automatskom visećom pojilicom sa
kapaljkama.
• Pojilice su povezane za vodovodnu
instalaciju i kapacitet je oko 8
grla/jednoj kapaljci.
• Voda u objekat se razvodi iz
rezervoara koja je na tavanu
manipulativnog dijela objekta, koji
snižava pritisak, tempira vodu i služi
i za eventualno dodavanje
medikamenata.
Pojilice sa kapaljkom
Generalno, načela kojih se treba pridržavati prilikom odgajivanja svih
kategorija živine na savremenim industrijskim principima su:
• U vrijeme odgajivanja, razlika u uzrastu između grla ne smije biti veća od
10 dana;
• Prije useljavanja sve u objektu i sam objekat trebaju biti temeljno očišćeni
ili dezinfikovani.
• Poštovati princip sve unutra-sve napolje;
• Udaljenost između objekata oko 30 m, isti radnici ne smiju da rade sa
različitim kategorijama živine zbog širenja zaraznih bolesti;
• Objekat osiguran od ulaska predatora, domaćih životinja ili nepoznatih lica;
• Na ulazu da je barijera sa dezinfekcionim sredstvom;
• Neškodljivo uklanjati i uništavati uginule i škartirana grla;
• Održavanje higijenskih uslova na farmi (dezinfekcija, dezinsekcija,
deratizacija).
Fundamentalni tehnološki procesi pri odgajivanju podmlatka
Za odgajivanje podmlatka lakog tipa kokoši koristi se podni sistem gajenja
sa dubokom podnom prostirkom. Obezbijediti sljedeće preduslove:
• Funkcionalan objekat,
• Čistu i nekontaminiranu prostirku,
• Optimalanu temperaturu i vlažnost vazduha u objektu,
• Optimalnu ventiliranost objekta,
• Optimalnu gustinu naseljenosti,
• Dovoljan hranidbeni i pojidbeni prostor,
• Odgovarajući režim osvjetljenja.
• Funkcionalan objekat predstavlja termički dobro izolovane zidove i
tavanicu, potom dobru hidro-izolaciju i provjetrenost.
• Prostirka treba da je čista, suva, bez prisutnih izazivača određenih
bolesti. Kvalitetne prostirke su od drvene šuške, ljuski pirinča i
suncokreta, sjeckane i prokuhane slame, pozdera. Bitna stavka po
pitanju prostirke je njena debljina i optimalno je od 6 do 10 cm.
Prostirka ima ulogu termičkog izolatora na betonskom podu objekta.
• Temperatura u objektu u kojem je duboka prostirka, u prvih 5 časova
po naseljavanju pilića treba da bude 36°C, zatim se snižava na 34°C do
četvrtog dana po naseljavanju, te iza tog perioda po 3°C za svaku
narednu nedjelju. Potrebno je snižavati svaku nedjelju po 3°C sve do
postizanja temperature od 20°C u visini leđa pilića.
• Vlažnost vazduha treba da se kreće od 75 do 80% i izuzetno je bitno
poštovati režim vlažnosti vazduha, jer u prve tri nedjelje uzrasta pilići
nemaju razvijen termoregulacioni sistem i nisu operjani.
• Gustina naseljenosti pri vještački rješenom provjetravanju poslije 18.
nedjelje uzrasta kreće se od 8-9 grla/m2, a pri prirodnom
provjetravanju 8 grla/m2 podne površine.
• Ishrana, hranidbeni i pojidbeni prostor Selekcijske kuće u uputstvu
daju odgovarajuće normative za ishranu pilića. Pri odgajivanju
podmlatka kokoši najčešče se ishrana bazira na korišćenju tri smješe:
prva smješa za uzrast od 0 do 3 nedjelje, druga smješa za uzrast od 3
do 10 nedjelja i treća smješa za uzrast od 10 do 17 nedjelja.
• Režim osvjetljenja je definisan od strane selekcionera, u zavisnosti od toga
da li je objekat za odgajivanje podmlatka konstruisan sa ili bez prozora. U
prvim danima intenzitet osvjetljenja je veći (oko 4 W/m2 poda), kasnije oko
2 W/m2 poda. Zajedničko je da se svjetlost stalno smanjuje dok podmladak
ne postigne tjelesnu masu od 1,3 kg. Nakon toga, počinje se sa
svjetlosnom stimulacijom na ovulaciju i pronošenje, i to sa12 časovnim
osvjetljavanjem, a zatim svake nedjelje povećava se za 30 minuta, tj.
poslije se prilagođava svjetlosnom režimu potrebnom za nosilje.
• U toku odgajivanja podmlatka vrši se nedeljna kontrola tjelesne mase,
čime se u kontinuitetu prati prirast grla i ujednačenost jata. Ujednačenost
jata u uzrastu od 15 nedjelja treba da je oko 75%.
• Odgoj podmlatka lakog tipa završava sa navršenih 17 nedjelja uzrasta i TM
oko 1,4 kg kod lakog tipa kokoši. Kokice se preseljavaju u kaveze
baterijskog sistema držanja i tu ostaju do kraja ciklusa proizvodnje jaja za
konzum.
• Na kraju perioda odgajivanja podmlatka vrši se hvatanje kokica i
preseljenje.
• Potrebno je da se sklone hranilice i pojilice i da se hvataju noću, te da
se što bezbjednije stavljaju u kaveze za transport, bez pretjeranog
broja kokica po kavezu.
• Neophodno je i da rad sa kavezima bude što blaži i savjesniji od strane
operatera.
• Kada se kokice transportuju, objekat se čisti i dezinfikuje i „odmara“
oko dvije nedjelje prije useljenja novih pilića.
TEHNOLOGIJA GAJENJA KOMERCIJALNOG JATA

• Proizvodnja konzumnih jaja je veoma zahtjevan tehnološki proces koji je u

intenzivnom živinarstvu poprimio osobine industrijske proizvodnje.
• Karakterišu je zatvoreni objekti, vještačko svjetlo i ventilacija, veliki broj
visokoproduktivnih hibridnih kokoši nosilja u ograničenom prostoru,
korišćenje smješa iz fabrika stočne hrane, primjena mnogih preparata za
preveniranje i liječenje bolesti i održavanje higijene u objektima i na farmi.
• Proizvodnja jaja za konzum zasniva se na korišćenju hibridnih nosilja kao
što su Isabrown, Hisex Brown, Tetra SL, Shaver, Harco, Hisex White.
• Sistem držanja – baterijski, uz potpuno izbalansiranu ishranu, veća
nosivost, manja potrošnja hrane, bolja iskorišćenost objekta, čistija
jaja, manje radne snage.
• Baterijski (kavezni) sistem je još uvijek najzastupljeniji u proizvodnji
jaja za konzum, popularno zvani „neobogaćeni kavez“.
• Mnogi potrošači, a naročito zagovornici dobrobiti živine, smatraju da
je baterijski sistem nehuman i neprirodan.
• Danas, u naučnoj i stručnoj javnosti prisutna su upozorenja ekologa,
različitih pokreta za dobrobit i zaštitu životinja, o visokom stepenu
zagađenja životne sredine, među kojima visoko mjesto zauzima i
farmska proizvodnja u gotovo svim granama stočarstva.
• Objekti za gajenje (iskorišćavanje) nosilja su slični objektima za gajenje
podmlatka (84 m x 12 m), sa površinom manipulativnog dijela od 48 m2 i
proizvodnog dijela od 960 m2. U objekat se smještaju i baterije, odnosno
kavezi u više redova.
Temperatura, vlažnost vazduha i režim osvjetljenja
• Biološkim potrebama kokoši tokom cijelog proizvodnog procesa najviše odgovara T od
20°C.
• Ako je T veća od 26°C intenzitet nosivosti se smanjuje za 15 do 20%, ljuska jajeta postaje
manje čvrsta što za posljedicu ima veći broj naprslih i polomljenih jaja - u tom slučaju,
treba otvoriti sve otvore ili stavi u pogon sve ventilatore, vodom rashlađivati i krov objekta
kao i dodavanje C vitamina u vodu.
• Tu objektu koja je niža od 15°C pogoršava proizvodne sposobnosti nosilja - smanjiti rad
ventilatora.
• Vlažnost vazduha u objektu za nosilje treba da bude oko 75% (higrometar na sredini
objekta) -višak vlage ili manjak vlage izaziva veliki broj oboljenja nosilja.
• U objektu bez tavanice vertikalna ventilacija, odnosno automatski ventilatori na bočnim
stranama ubacuju svjež vazduh, dok se izbacivanje zagađenog vazduha vrši pomoću
izduvnih ventilatora na tavanu (krovu).
• U objektima sa tavanicom - horizontalna ventilacija, pomoću uduvnih i izduvnih ventilatora.
• Provjetravanje u baterijskom sistemu držanja je optimalno ako se obezbijedi 6 do 8 m3
vazduha na čas.
• Sijalice se postavljaju između redova baterija i između posljednjih redova i bočnih
zidova, na visini od oko 2 m od poda i jačine 40 W – objekti bez prozora.
• Svjetlo u objektu za nosilje treba da je usklađeno sa osvjetljenjem u posljednjoj
nedjelji na farmi podmlatka.
• Svjetlosna stimulacija se postiže povećavanjem svjetlosnog dana u nedjeljnim
intervalima od 1 do 2 sata do najviše 16 sati, koje se konstantno održava do kraja
perioda iskorišćavanja nosilja (godinu dana).
• Veoma je bitno da se poštuje princip ne skraćivanja dužine svjetlosnog dana
poslije pronošenja, a intenzitet osvjetljenja u toku cijelog proizvodnog ciklusa
komercijalnog jata nosilja iznosi od 3 do 4 W/m2 podne površine.
• U praksi se nosilje komercijalnog jata hrane kompletnim smješama koje sadrže 16
do 17% SP i oko 11,90 MJ ME/kg.
• Ishrana predstavlja najveće troškove proizvodnje jaja i učestvuje u istim sa 70%.
• Nosilje se hrane ad libitum, tri do četiri puta dnevno.
• Prosječna dnevna potrošnja hrane po nosilji kreće se od 118 do
128 g, a po proizvedenom jajetu 160 do 165 g, dok je ukupna
godišnja potrošnja hrane po nosilji 43 do 45 kg.
• U baterijskom sistemu držanja nosilja napajanje se vrši pomoću
automatskih pojilica u vidu kapaljki.
• U svakom kavezu je jedna pojilica za napajanje pet nosilja, koliko
ih je predviđeno po jednom kavezu.
• Dnevna potrošnja vode po svakoj nosilji je oko 250 cm3.
Nosivost-produkcija jaja
• Nakon useljavanja 17 do 18 nedjeljnih kokica, u
trospratne baterije potrebno je jednu do dvije
nedjelje prilagođavanje kaveznom sistemu držnja.
• Kokice pronose u 21., odnosno 22. nedjelji starosti.
• Intenzitet nosivosti zavisi u određenoj mjeri i od
hibrida koji se iskorišćava.
• Masa jaja se povećava sa starošću nosilja (početak
oko 50 g, u 30. nedjelji oko 60 g, i pred kraj turnusa
oko 65 g).
• Jaja se često sakupljaju, više puta na dan, ručno ili
automatski, da bi se što prije klasirala (specijalnim
mašinama za klasiranje po masi), upakovala (u
uloške) i rashladila.
• U svaki uložak staje 30 jaja.
• Ulošci sa jajima se zatim pakuju u kartonske kutije
(svaka kutija ima 12 uložaka, odnosno 360 jaja).
• Na kutije se stavljaju naljepnice sa potrebnim
podacima (naziv firme, starost i klasa jaja).
• Prije pakovanja jaja se klasiraju u odnosu na masu u nekoliko težinskih grupa.
• U tabeli je nova klasifikacija jaja po težinskim grupama.

XL L M S
KLASA
Super velika Velika Srednja Mala
Masa (g) >73 g 63-73 g 53-63g <53 g
• Nakon što se upakuju, jaja se drže u rashladnoj prostoriji do isporuke.
Temperatura prostorije u kojoj se čuvaju jaja do isporuke je oko 10°C i
vlaga oko 85%.
• Kvalitet jaja predstavlja skup spoljašnjih i unutrašnjih osobina jaja.
U spoljašnje osobine kvaliteta jaja spadaju:
masa jaja,
oblik jaja,
boja ljuske,
čvrstoća ljuske,
debljina ljuske i
masa ljuske.
• Masa jaja se kreće između 53 i
73 g što odgovara klasama M i L.
• Na masu jaja utiču: genetska
osnova, zdravstveno stanje, USA EU Srbija
Min. masa Masa jaja Masa jaja
ishrana kokoši nosilja, svjetlosni Klasa
12 jaja (g)
Klasa
(g)
Klasa
(g)
režim. Najvažnije u proizvodnji Ekstra
jaja sa aspekta mase jaja je: Ogromno 850,5
veliko
73 i veća SS 70 i veća

• ostvariti brzo povećanje mase Ekstra

veliko
765,45 Veliko <73 do 63 S <70 do 65
jaja (manje od 50% jaja mase Veliko 680,4 Srednje <63 do 53 A <65 do 60
65-70 g u uzrastu kokoši nosilja Srednje 595,35 Malo <53 B <60 do 55
od 22-23 nedjelje i Malo 510,3     C <55 do 50
• stabilizovati masu jaja početkom Najmanje
 
425,25
 
 
 
 
 
D
E
<50 do 45
<45
45 nedjelje (maksimalno 15-20%
XL jaja na kraju perioda
nošenja).
• Masu jaja možemo utvrditi
njegovim mjerenjem na vagi,
potom se klasiraju
• Oblik jaja je osobina koja se izražava preko indeksa oblika. On se
izračunava tako što se širina jajeta podijeli njegovom dužinom i pomnoži
sa 100. Jaje normalnog oblika ima indeks oblika oko 73, a vrijednosti se
kreću u rasponu od 61 do 86.
• Boja ljuske može se izmjeriti pomoću refraktrometra ili ocijeniti
subjektivnom procjenom. Boja ljuske jaja ocjenjuje se poenima od 1
(svijetla) do 5 (tamna). Važno je naglasiti da boja ljuske nije indikator
njenog kvaliteta i čvrstoće, ali često igra veoma važnu ulogu u procjeni
kvaliteta jaja od strane potrošača.
• Boja ljuske je značajan faktor od uticaja na preference potrošača i
zahtjeva se uniformnost boje bilo da je ljuska braon ili bijele boje.
• Ljuska mora biti čista, neprana i bez naprslina i pukotina.
• Boja ljuske jajeta zavisi od genetske osnove, uzrasta i zdravlja kokoši.
• Čvrstoća ljuske se može odrediti na dva načina: određivanjem njene
deformacije ili utvrđivanjem sile loma.
• Mjerenje deformacije-prednosti ove metode su u tome što se jaje ne
razbija, a dobijene vrijednosti su relativno pouzdane. Za ovu svrhu koristi
se aparat koji u sebi sadrži teg od 500 g kojim se optereti tačka na
ekvatoru jajeta. Aparat registruje koliku deformaciju na ljusci je izazvalo
to opterećenje, a dobijena vrijednost se izražava u μm.
• Sila loma-ovaj metod podrazumijeva razbijanje jaja, jer ima za cilj da
utvrdi kolika je sila potrebna da bi ljuska pukla. Uobičajne vrijednosti se
kreću između 4 i 5 kg. Ova metoda je pouzdanija od mjerenja deformacije
ljuske, ali se primjenjuje samo onda kada nam ispitivana jaja nisu više
potrebna.
• Za mjerenje debljine ljuske koriste se dvije
metode:
• Specifična težina-za ovu metodu nije potrebno
razbiti jaja. Za njenu primjenu potrebno je više
slanih rastvora različite specifične težine -1,07;
1,08; 1,09; 1,10. Jaja se potapaju u svaki rastvor i
smatra se da jaja imaju specifičnu težinu istu kao
i rastvor u kome su počela da plutaju. Ovaj test
se koristi na svježim jajima jer većina snesenih
jaja ima specifičnu težinu od 1,08-1,09.
• Direktno mjerenje debljine ljuske-podrazumijeva
da se jaje razbije i da se odvoji jedan dio sa
ekvatora jajeta bez membrane. Debljina ljuske se
mjeri mikrometrom. Normalne vrijednosti kreću
se u rasponu od 0,32-0,35 mm.
• Masa ljuske se mjeri tako što se jaje razbije, odvoji
njegov sadržaj od ljuske, a zatim se ljuska osuši i
izmjeri njena masa. Vrijednosti mogu biti izražene u
gramima (apsolutna vrijednost) ili u procentima od
ukupne mase jaja. Normalne vrijednosti variraju u
rasponu od 8-12% od ukupne mase jaja.
U unutrašnje osobine kvaliteta jaja spadaju:
boja žumanceta,
indeks žumanceta,
visina bjelanceta,
Haugh-ove jedinice,
USDA kvalitet,
krvave i mesne mrlje.
• Boja žumanceta može se odrediti
pomoću tzv. Rošove lepeze, tako što
se vizuelno uporedi boja ispitivanog
žumanceta sa paletom boja koje se
nalaze na lepezi. Kad se odredi
najsličnija boja, očita se njena
vrijednost u poenima (raspon na
lepezi je od 1-15). Pored ove
metode, boja žumanceta se može
odrediti i spektrofotometrom.
• Indeks žumanceta-predstavlja odnos
visine žumanceta i širine žumanceta.
Izračunava se tako što se visina
žumanceta koja se mjeri tripodnim
mikrometrom podijeli sa njegovom
širinom koja se mjeri šestarom ili
kljunastim mjerilom (šublerom) i ta
vrijednost se pomnoži sa 100.
Normalne vrijednosti kreću se od 32-
58%. Starenjem jajeta indeks
žumanceta se smanjuje.
• Mjerenjem visine bjelanceta pomoću
tripodnog mikrometra određuje se
kvalitet bjelanceta i isti se izražava u
milimetrima.
• Što je jaje svježije, visina bjelanceta je
veća. Ovaj parametar koristi se za AA Kvalitet
izračunavanje Haugh-ovih jedinica,
prema sljedećoj formuli:
• HJ = 100 log (H + 7,57 – 1,7 x M0,37)
• H-visina bjelanceta (mm)
• M-masa jaja (g)
• Svježina i kvalitet bjelanceta određuju se A Kvalitet
objektivnijim metodama. Mala vazdušna
komora (<2mm) i relativno veliki broj
Haugh-ovih jedinica (>75 mm) su dobre
vrijednosti za svježe jaje.
• Da bi se odredio kvalitet jaja prema USDA
klasifikaciji, potrebno je jaje razbiti i
posmatrati koliko je ono razliveno po B Kvalitet
podlozi. Spram toga se određuje i klasa
kvaliteta.
• AA Kvalitet-jaje pokriva malu površinu; gusto bjelance okružuje žumance;
količina rijetkog bjelanceta je mala; žumance je okruglo i pozicionirano u
centru. Bjelance je čvrsto-minimum 72 Haugh-ovih jedinica.
• A Kvalitet-jaje pokriva površinu srednje veličine; postoji određena količina
gustog bjelanceta; osrednja količina rijetkog bjelanceta; žumance je
okruglo. Bjelance je relativno čvrsto-minimum 60 Haugh-ovih jedinica.
• B Kvalitet-jaje pokriva veliku površinu; mala količina gustog bjelanceta;
velika količina rijetkog bjelanceta; žumance je spljošteno i veliko. Bjelance
je razliveno-ispod 60 Haugh-ovih jedinica.
• Krvave i mesne mrlje ne smiju biti u sadržaju jajeta.
• Krvave mrlje nastaju pucanjem krvnih sudova u jajniku ili jajovodu.
• Mesne mrlje zavise od genotipa, uzrasta i hibrida kokoši, a kod jaja bijele
boje ljuske se pojavljuju u većem postotku.
Preventivne mjere:
• Do 18 nedjelja kokice prime sve vakcine koje su predviđene
programom zdravstvene zaštite.
• U toku proizvodnog ciklusa na nosiljama se primjenjuju samo opšte
mjere zdravstvene zaštite.
• Dakle, preventivnim mjerama protiv pojave zaraznih bolesti treba
posvetiti veliku pažnju.
• Ispred farme stoji dezobarijera i zabranjen je pristup licima koja nisu
zadužena direktno u proizvodnji.
• U toku proizvodnje po potrebi se vrši dezinfekcija, dezinsekcija i
deratizacija objekta i opreme.
Završne mjere
• Po završenom turnusu treba izvršiti dezinfekciju, dezinsekciju i
deratizaciju u objektu.
• Objekat se mehanički očisti, skida se paučina sa svih površina i otvora,
ventilatora i sl.
• Nakon toga sljedi detaljno pranje pod mlazom vode i deterdžentom.
• Kada su objekat i oprema u objektu očišćeni pristupa se dezinfekciji 1-
2% rastvorom masne sode.
• Objekat se suši nekoliko dana i vrši se dezinfekcija fumigacijom u
trajanju od 12 časova.
• Objekat se provjetrava i ne koristi 15 dana.
• Nakon toga spreman je za naredni turnus.
TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE ŽIVINSKOG MESA

• U proizvodnji živinskog mesa mogu da posluže sve kategorije kokoši: tov

mladih pilića, tov isluženih kokica, tov pjetlića.
• Postoje različiti sistemi držanja kao što su ekstenzivni, poluintenzivni-
poluekstenzivni, intenzivni.
• Zajedničko je za sve načine tova da se pilići prvih 4 do 5 nedjelja drže pod
istovjetnim uslovima kontrolisanog ambijenta, ishrane i njege.
• U tom se periodu sprovode stroge mjere opšte profilakse i specifične
zaštite od većine potencijalnih oboljenja pilića.
• Intenzivni tov se odvija na podu, u ograničenom prostoru sa kontrolisanim
ambijentom.
• Ishrana je izbalansirana i vrši se u kompletnim smješama.
• Najzastupljeniji vid proizvodnje je tov mladih pilića, odnosno brojlerski
tov.
• Industrijska proizvodnja brojlerskih pilića razlikuje:
• Jednoporcijske piliće,
• Standardne brojlere,
• Brojlere odvojene po polu,
• Pileće pečenice-produženi tov.
• Jednoporcijski pilići se dobijaju tovom pilića brojlerskog tipa do oko 1 kg žive
mase, odnosno do uzrasta 25 do 28 dana. Prednost: manja smrtnost pilića i vrlo
povoljna konverzija hrane (1,3 do 1,4), a nedostaci: nepotpuno iskorišćavanje
tovnih mogućnosti jednodnevnog pileta i premlado, vodnjikavo meso i
neoformljene, još hrskavičave kosti.
• Standardni brojleri se dobijaju tovom pilića brojlerskog tipa do oko 1,8 do 2,1 kg
žive mase, odnosno do uzrasta oko 6 nedjelja. Konverzija hrane se kreće od 1,8
do 2,0 kg a smrtnost pilića do 5 do 7%. Pri klanju, standardni tov obezbjeđuje
trupove spremne za roštilj, mase 1,3 do 1,5 kg, što se u našim uslovima najviše
traži.
• Brojleri odvojeni po polu mogu se proizvoditi u onih tipova brojlerskih hibrida, u
kojih je posebnim genetskim postupkom omogućeno da se jednodnevni pilići
muškog i ženskog pola razlikuju po dužini ljetnih i pokrivnih krilnih pera.
• Pileće pečenice-produženi tov se dobijaju produženim tovom pilića brojlerskog
tipa (najčešće pjetlići) od 2,8 do 3,5 kg žive mase, tj. do uzrasta 7 do 8 nedjelja.
Trupovi ovih pilića su namijenjeni pečenju ili iskorišćavanju radi dalje prerade
pilećeg mesa.
TEHNOLOGIJA TOVA BROJLERSKIH PILIĆA 
• U svakoj proizvodnji govorimo kako odabrati provenijencu i
izbalansirati sve paragenetske faktore koji utiču na proizvodnju
(smještaj, ambijentalni faktori, dobrobit, zdravstveno stanje).
• Hibridi namijenjeni industrijskoj proizvodnji odlikuju se brzim
porastom, dobrim iskorišćavanjem hrane (dobrom konverzijom
hrane), dobrom konformacijom trupa.
• Za tov pilića najčešće se koriste sljedeći hibridi: Hybro, Arbor Acres,
Hubbard, Ross, Lohmann, Wedetta, Avian, Cobb, ISA 30, Prelux Bro.
• Objekti za industrijsku proizvodnju
većeg kapaciteta su najčešće zidani ili
montažni.
• Konstrukcija objekta je metalna ili
drvena sa zidovima i krovovima od
industrijskog panela različitog tipa.
• Najčešće dimenzije objekta su 84 m x
12 m.
• Prilikom izgradnje objekta izvođači
radova moraju da poštuju sve
propisane zakonske, zoohigijenske i
preventivno-veterinarske mjere, uz
to i tehnološke normative.
• Prostirka se mijenja za svaki turnus pilića i prostire u sloju debljine 3 do 5 cm
u ljetnjem i 5 do 8 cm u zimskom period (šuška mekog drveta, sjeckana
pšenična ili ražena slama, sjeckana kukuruzovina, pozder, prekrupljene
kočanke kukuruza, ljuske suncokreta, bundeve, odnosno materijal koji je
dostupan, jeftin i koji dobro upija vlagu).
• Nakon prostirke u objekat se unose, montiraju i razmještaju uređaji za
zagrijavanje, ishranu i napajanje i to sukcesivno kroz cijeli turnus u skladu sa
fazom, odnosno starosti jata. U prvim nedjeljama to su tacne za hranjenje i
napajanje, a do kraja tova automatske hranilice i pojilice.
• Poslije pripreme objekta u tehničkom smislu, vrši se fumigacija potpuno
zatvorenog objekta formaldehidskim parama, drži se zatvoren oko 10
časova i nakon toga provjetrava 24 časa, te odmara dvije do tri nedjelje.
• Najmanje 24 časa prije prijema pilića treba da je 1/3 objekta zagrijan na
33°C ispod vještačke kvočke, a 12 časova prije prijema tacne za napajanje se
pune vodom i tacne za hranjenje se pune hranom za odgovarajući uzrast.
• Dopremljeni pilići se unose u objekat u
kutijama i raspoređuju.
• Nakon toga radnik prati stanje u
tovilištu, ponašanje i stepen
privikavanja pilića na nove uslove.
• U prvim danima ne vrši se
provjetravanje, te ako se pilići gomilaju
hladno im je i pojačava se zagrijavanje i
obrnuto, ako im je pretoplo skupljaju
se oko zidova i vrata i dahću i potrebno
je smanjiti grijanje u objektu.
• Na početku tova može se staviti 40 do
50 pilića/m2 podne površine, ali na
kraju tova ne sme biti više od 34 kg
žive tjelesne mase pilića/m2 podne
površine.
• Ako se tov završava prosječnom tjelesnom masom od 1,8 kg na metar kvadratni treba
naseliti 18 grla; ako se tov završava prosječnom tjelesnom masom od 2 kg (što je
najčešće) na metar kvadratni može se naseliti 17 pilića oba pola. U ljetnjim danima,
bolje je naseliti manji broj pilića.
• Ako se koriste objekti sa prozorima i prirodnom ventilacijom, na kraju tova ne smije
biti više od 25 kg žive tjelesne mase/m2 podne površine.
• Temperatura pilići se izvode bez sposobnosti da regulišu tjelesnu temperaturu, pa im
je prvih nedjelja neophodno obezbijediti toplotu.
• Postaviti zavjese koje ne dozvoljavaju da se toplota rasipa, a sa starošću pilića
pomjera se i plastična zavjesa prema polovini objekta i kasnije potpuno.
• Prvog dana pilićima je potrebna temperatura od 35°C, drugog dana 32°C, od trećeg
do sedmog dana 30°C, druge nedjelje 26 do 28°C, treće nedelje 24 do 25°C, četvrte
nedelje 23°C, a kasnije 20°C.
• Umjesto termometra, ponašanje pilića najbolje pokazuje da li im temperatura
odgovara.
• Ako su ravnomjerno raspoređeni po površini koja se zagrijava i normalno se ponašaju,
temperatura im odgovara.
• Sa porastom pilića u objektu se povećava količina štetnih gasova
(amonijak, ugljendioksid i dr.), vodene pare i prašine, te provjetravanje
postaje sve značajnije. Pored navedenog u posljednje dvije do tri
nedjelje tova iz objekta je nužno odstraniti i suvišnu toplotu koju pilići
stvaraju, i tako spriječiti porast temperature koji u vrijeme ljetnih vreva
može izazvati toplotni udar i smrt pilića.
• Potrebe za svježim vazduhom iznose 4-5 m3/h/kg žive mase pilića ili 70-
90 m3/h/kg utrošene hrane dnevno.
• Relativna vlažnost vazduha prve tri nedjelje gajenja pilića treba da
iznosi 55 do 60%, a kasnije 60 do 70%. Suviše suv vazduh prvih dana
može da dovede do isušivanja pilića, a previše vlažan do kvašenja i
sljepljivanja prostirke.
• Osvjetljavanje Prvih nekoliko dana osvjetljava se dnevno 23 do 24
sata, jačine 5 W/m2 površine poda.
• Kasnije se svjetlosni dan može skratiti i do dužine prirodnog dana, a
smanjuje se i jačina svjetlosti na 0,5 do 1 W/m2.
• To se postiže reostatom, zamjenom sijalica ili smanjenjem njihovog
broja.
• Takođe i prejako osvjetljenje izaziva pojavu kanibalizma kod pilića.
• Po završetku turnusa pod, zidovi i plafon mehanički se očiste i operu
odgovarajućim dezinficijensom (2% rastvor kaustične sode).
• Isti postupak se obavi i na uređajima i opremi koja se koristila tokom
tog proizvodnog ciklusa.
• Ishrana i napajanje Bez obzira na sistem ishrane koji se koristi ispred
svakog objekta sa čeone strane potrebno je obezbijediti silos
određenog kapaciteta za smještaj hrane
Najčešće se u tovu pilića koriste dva sistema:
1. sistem za ishranu putem cijevi (pričvršćen za tavanicu objekta) i
2. podni konvejer.
Sistem za ishranu putem cijevi čine:
• usipni koš (sa pogonom),
• cijevi i
• hranilice.
Preporuka za brojlerski tov je da se ishrana sastoji od tri smješe:
• Početna smješa (starter) koja se koristi prvih deset dana tova i sadrži
oko 23% SP i 12,85 MJ ME/kg.
• Završna smješa (grover) koja se koristi od 11. do 28. dana i sadrži oko
22% SP i 13,25 MJ ME/kg.
• Završna smješa II (finišer) koja se koristi od 29. do 42. dana i sadrži oko
19% SP i 13,50 MJ ME/kg.
U početku tova za napajanje koriste se pojilice (plastične) u obliku tacni,
kapaciteta 5 do 10 litara. U kasnijem periodu pilići se napajaju iz:
• automatskih visećih plastičnih pojilica i
• protočnih pojilica.
• Automatska viseća plastična pojilica može da se koristi za 100 do 150
pilića. Gumenim crijevom pojilica je vezana za vodovodnu mrežu.
Udaljene jedna od druge najviše do 4 m.
• U protočne pojilice ubrajamo: pojilice u obliku žljeba i pojilice sa
kapaljkama („nipl“) - više se koriste. Normativ za ovaj sistem
napajanja je 8 pilića.
Biosigurnost i preventivne mjere zaštite na farmi:
• farma mora da bude ograđena i da se na ulazne kapije postave dezobarijere;
dezobarijere treba postaviti i na ulasku u svaki objekat na farmi
• farma stalno mora biti zaključana; pristup ljudima na farmu neophodno je
ograničiti i svesti na minimum
• pristup životinjama na farmi je strogo zabranjen
• ukoliko unosite opremu sa druge farme, prvo oprati i dezinfikovati, a zatim
unijeti
• na zemljištu oko farme ne smije biti otpadaka ili neupotrebljene opreme koji
bi mogli biti stanište za štetočine
• što prije očistite svako prosipanje hrane iz silosa ili cijevi - privlači štetočine
• mjere dezinsekcije i deratizacije su neophodne
• mora se poštovati princip sve unutra-sve napolje
Klanje i obrada trupova brojlerskih pilića
 
• Utovljeni pilići se isporučuju klaonici po završenom tovu. Posebna pažnja se posvećuje
hvatanju i isporuci pilića, jer u slučaju loše organizacije mogu nastati znatni gubici.
• U prostoriji koja je predviđena za prijem pilića, odmah po dolasku i prije klanja, pilići
se vagaju zajedno sa kavezima.
• Nakon vaganja pilići se vade iz kaveza i nogama vešaju o lire linije za klanje. Za liru se
kači jedno grlo za obje noge u distalnom dijelu piska. Lire su fiksirane na nosač i
zajedno čini beskrajnu pokretnu traku.
• Okačeni brojleri na liri (traci) ulaze u komoru za omamljivanje. Cilj omamljivanja je da
se zadrži rad srca, da bi se brojleri pripremili za dalju obradu. Inače, omamljivač
predstavlja vodenu kupku različitog stepena električnog naboja (80 V).
• Odmah po omamljivanju pileće glave se dovode do električnog noža i vrši se
presijecanje vratne arterije i vene na potiljku, dok dušnik i jednjak ostaju vezani sa
glavom.
• Nakon izvođenja reza iskrvarenja, sljedeća faza primarne obrade trupa je
šurenje. Šurenje se izvodi potapanjem i prolaskom trupova kroz kazane sa
vodom čija je temperatura od 51 do 54°C.
• Zatim dvofazno čerupanje perja, prvo grubo, zatim fino čerupanje. Trupovi se
podvrgavaju i trećem čupanju perja koje je zaostalo.
• Zatim svaki trup se dobro opere tankim mlazom hladne vode i transporterima
se prenosi do mehanizovanog odsijecanja glave i vađenja jednjaka i dušnika.
• Sljedeća faza je vađenje unutrašnjih organa ili evisceracija pomoću pištolja koji
radi na principu vakuuma, i u jednom aktu izvlače se kloaka, crijeva i iznutrice.
Na kraju ovog procesa vrši se mehanizovano odsijecanje donjih dijelova nogu
(u visini koljenog zgloba) i time se završava primarna obrada trupova.
• Na samom kraju kompletne primarne obrade mesa vrši se još i otvaranje
vrata, pranje i čišćenje svih jestivih proizvoda, te se trupovi skidaju sa trake,
vagaju se i otpremaju do hladnjače, gdje se čuvaju na temperaturi od 0 do
+4°C.
Zavisno od potrebe tržišta, načini obrade pilećih trupova su:
• klasična obrada - podrazumijeva trup sa glavom, vratom, nogama i
jestivim iznutricama;
• pile spremno za pečenje - podrazumijeva trup bez glave i nogu, ali sa
vratom i jestivim iznutricama;
• pile spremno za roštilj - podrazumijeva trup bez glave, nogu, vrata i
jestivih iznutrica.
Mјere konformacije trupa:

• Grudni ugao-ova mjera određuje se

posebnim uglomjerom koji se
prislanja na mjesto gdje počinje
kobilica, a pod uglom od 90 stepeni u
odnosu na trup.
• Potrebno je izvršiti tri mjerenja jedno
za drugim, a kao rezultat uzima se
prosječna vrijednost.
• Veličina grudnog ugla varira u
zavisnosti od pola, starosti, hibrida i
stepena utovljenosti, a prosječne
vrijednosti kreću se od 100-120o.
• Dužina kobilice-prilikom uzimanja
ove mjere potrebno je odrediti
početak kobilice, što se može
učiniti palpiranjem grudne kosti.
Kada se odredi ova tačka, šestar se
širi do kraja kobilice, a izmjerena
vrijednost očita se na skali.
Prosječne vrijednosti od 8,5-10,0
cm.
• Dubina grudi-potrebno je trup
okrenuti na bočnu stranu i
šestarom izmjeriti dubinu grudi od
leđa do početka kobilice.
Uobičajeno je da normalno
utovljeni brojlerski pilići imaju
dubinu grudi od 8,5 do 10 cm.
• Obim grudi-na dijelu trupa na kome je
izmjerana dubina grudi mjeri se i njihov
obim. Potrebno je pantljikom obuhvatiti
grudi i očitati vrijednosti koje se u
prosjeku kreću od 28-33 cm.
• Obim bataka-obim bataka mjeri se tako
što se pantljika postavlja na mjesto gdje
se sa donje strane spajaju batak i
karabatak, nakon čega se obuhvati batak.
Prosječne vrijednosti kreću se oko 14
cm.
• Obim piska-obim piska mjeri se tako što
se on obuhvati pantljikom po sredini. U
zavisnosti od hibrida, načina držanja i
pola, vrijednosti su u prosjeku od 4-5 cm.
 TEHNOLOGIJA GAJENJA ĆURAKA

• Ćurke su poznate među živinom kao najveći proizvođaći mesa, npr. tokom jedne godine
u intenzivnim uslovima odgajivanja može se dobiti 70 ćurića, koji sa 13-14 nedelja
mogu da ostvare živu masu oko 6 kg, što je ukupno oko 420 g dnevnog prirasta.
• Ćureće meso sadrži veliki procenat bjelančevina 30-34% dok meso brojlera sadrži 25-
31%, goveđe meso sadrži 21-27%, svinjsko meso 23-24%,

ODGOJ PODMLATKA ĆURAKA

• Veoma je slićno odgajivanju pilića, s tom razlikom što su ćurići dosta osjetljiviji od pilića
u prva 2 mjeseca života i što oni zahtijevaju obrok sa većim sadržajem bjelančevina.
• Najkritičniji period u odgoju ćurića je od momenta leženja pa sve dok se ne probobaju.
• Te bobice izlaze po glavi i vratu i to se dešava sa uzrastom od 8 nedelja. Kada se ćurići
probobaju onda su oni jedna od najotpornijih vrsta živine.
• Za odgoj podmlatka ćuraka koriste se timski objekti od 1000m2,s tim što
je unutrašnjost objekta podijeljena na 2 dijela. Manji dio za odgoj muških,
a veći za odgoj ženskih grla.
• Prostirka je kao u živinarstvu, duboka 10-15cm.
• Do 4. nedelje uzrasta je 12 grla/m2, do 8. nedjelje je 8 grla/m2, do 14
nedjelje je 4 grla /m2, od 15. nedjelje pa do kraja odgoja tj. do 28 nedelje
2 grla/m2.
• Ćurićima je na početku potrebno obezbjediti sistem zagrijavanja tj.
vještačke kvočke.
• T prvog dana ispod vještačke kvočke treba da je od 33-35°C, poslije se vrši
svakodnevno smanjivanje T za 0,5°C dnevno sve dok T ne bude 18-20°C
tada podmladak ima oko mjesec dana, a vještačke kvočke nisu potrebne.
• Dužina svjetlosnog dana je 24h do 14. nedjelje, postepeno se
smanjuje na 14h, do 22. nedjelje na 8h, do 26. nedjelje na 7h i do 29.
nedjelje 6h dnevno.
• Relativna vlažnost je 60-70%. Optimalna ventilacija u početku
odgajivanja na 10 ćurića obezbjedi 3m3/1h vazduha, a kod starijih
ćurića 4-5m3 po 1kg žive mase grla.
• Do 4. nedjelje odgajivanja za ishranu ćurića koriste se smješe od 29%
SP, do 8. ned.elje sa 25% SP, 10. nedjelje 21% SP, 14. nedjelje 18% SP i
do 28. nedjelje 10% SP.
• U toku odgoja podmlatka glavna selekcija se obavlja 12-14 nedelja
• Ona grla koja odstupaju od tehnoloških normi izlučuju se iz priploda.
• Prema tome podmladak ćuraka se odgaja do uzrasta od 28 nedelja
kada se prebacuje u objekte za gajenje matičnog jata.
GAJENJE MATIČNOG JATA ĆURAKA
• Ćurke se uglavnom gaje radi proizvodnje mesa tj. jaja za priplod.
• U intenzivnim uslovima gajenja proizvodni ciklus ćuraka zavisi od tipa ćuraka i
on traje 24-32 nedjelje.
• Ćurke se naseljavaju u objekte za nošenje jaja u uzrastu oko 28 nedjelja i ukoliko
se vrši prirodno parenje spajaju se mužjaci i ženke. Odnos polova je 1:8 ili 1:10.
• U intenzivnom gajenju primjenjuje se vještačko osjemenjavanje.
• T u objektu treba da bude 16-18°C, dužina svjetlosnog dana sa 6h od 28.
nedjelje uzrasta povećava do 16h do 42. nedjelje starosti, ostaje do kraja
perioda iskorištavanja.
• Ventilacija 4-5m3/h vazduha.
• Optimalna relativna vlažnost vazduha je između 65-75%.
• Ćurke se hrane kompletnim smješama koje sadrže 13-14% SP, kada ne
proizvode jaja, odnosno 17-18% SP kada proizvode jaja.
• Maksimalna nosivost postiže se oko 35. nedjelje i iznosi oko 65% kod teškog
tipa i oko 77% kod lakog tipa.
• Za nošenje jaja koriste se kolektivna gnijezda, jedno gnijezdo za 5 nosilja.
• Sakupljanje jaja treba da je 6-7 puta dnevno, jaja se nose u prostoriju gdje se
vrši fumigacija i ukoliko se jaja skladište na farmi, temperatura u prostoriji
treba da je 15-18°C i relativna vlažnost od 75-80%.

IZVOĐENJE ILI LEŽENJE ĆURIĆA

• Pod jednu ćurku se može smjestiti 15-19 jaja.
• Za nasad je najbolje koristiti jaja stara 3-10 dana.
• Na jedan dan prije ulaganja jaja u inkubator jaja se slažu u posebne ramove
ležionika.
• Na 6-8h prije ulaganja jaja se predgrijavaju na T-26°C. T u inkubatorima je
37,2-37,8°C, a relativna vlažnost vazduha je 55-65%. Potrebno je obezbjediti i
ventilaciju. Jaja okretati.
• Pregled jaja prosvijetljavanjem se može vršiti 14 ili 25 dana inkubacije.
• Poslije 25 dana jaja iz ležionika prebacuju se u izvodnik.
• Ovo premještanje jaja mora da se vrši u prostoriji gdje temperatura ne
može biti manja od 26°C, a relativna vlažnost ispod 50%.
• Temperatura u izvodnicima kreće se od 36,1-37,3°C, a relativna
vlažnost oko 55%.
• Prilikom izvođenja mladih ćurića relativna vlažnost treba da je oko
70% kako bi se ćurići što brže osušili i na 6h prije njihovog vađenja iz
izvodnika ventilacija se isključuje.
• Prema tome dužina inkubacionog perioda traje 28 dana.
PROIZVODNJA ĆUREĆEG MESA - TOV ĆURIĆA
• Brojlerski tov podrazumjeva intenzivan tov oba pola, od prvog dana pa
do 10.-16. nedjelja kada oni dostižu 4-5 kg I više.
• Muška grla teških hibrida mogu se toviti do 18.-22. nedjelje kada dostižu
masu preko 15 kg.
• Bez obzira koji hibrid koristimo za proizvodnju mesa uspjeh tova nam
zavisi od kvaliteta jednodnevnih ćurića.
• Prosječna TM jednodnevnih ćurića treba da se kreće između 50-55 g.
• Za tov se koriste tipski objekti od 1000m2.
• Optimalan broj grla po 1m2 treba da je 5,5-6,5 grla i kod tova ćurića u
prvim danima temperatura ispod vještačke kvočke je oko 35°C, zatim se
temperatura postepeno smanjuje prosječno za 3°C nedjeljno i sa
navršenih 3 nedjelje nema potrebe za vještačkim zagrijavanjem.
• Savremeni objekti za tov ćurića se prave bez prozora jer se tako
reguliše režim i intenzitet osvjetljenja.
• Prvih par dana ćurićima je potrebno neprekidno i dosta jako svijetlo.
• Poslije toga dužina dana može biti 14h, a rjeđe 20h dok se intenzitet
osvjetljenja postepeno smanjuje 2,5W, a prema kraju tova 1W/m 2
poda i obično su jačine sijalice 40-60W.
• Bez obzira koji tip ventilacije se primjenjuje, treba primjeniti neke
norme za jednodnevne ćuriće na 10 grla treba 3m 3/min vazduha, za
odrasla grla na 1kg tjelesne mase treba 4-5m 3/min vazduha.
• Relativna vlažnost vazduha treba da iznosi 65-75%.
• Za ishranu ćurića u različitim formama tova koriste se potpune krmne
smješe sa različitim sadržajem SP: 1-4 nedjelje smješa sa 29% SP; 4-8
nedjelja smješa sa 25% SP.