PALIJATIVNA

SKRB
Ela Pašić
VIII.e
 OPĆENITO O PALIJATIVNOJ SKRBI
područje zdravstvene zaštite koje se bavi
sprječavanjem i ublažavanjem patnje bolesnika

sastavni dio ljudskog prava na dostojanstven

život u terminalnoj fazi bolesti i smrt dostojnu
čovjeka

bolesnicima suočenim sa smrtonosnom

bolešću i njihovim obiteljima unapređuje se
kvaliteta života

usmjerena je na olakšavanje simptoma, boli i

stresa od teške bolesti - bez obzira na
prognozu
Palijativnom medicinom
nastoji se pomoći
bolesniku na tjelesnom,
duševnom i duhovnom
planu

Palijativna skrb mora

biti dostupna 24 sata
dnevno i svih sedam
dana u tjednu
 NASTANAK

lat. pallium - maska ili plašt

osnivačica pokreta palijativne skrbi je

Engleskinja Cicely Saunders 1967.
godine

ona je nastojala omogućiti

neizlječivim bolesnicima da umru u
što udobnijim uvjetima
 „NIJE BITNO
ŽIVOTU DODATI
VIŠE DANA, VEĆ
JE BITNO
DANIMA DODATI
VIŠE ŽIVOTA”
o
-

Cicely Saunders
PALIJATIVNA SKRB ODVIJA SE U:

Bolnici Kući Hospiciju

 HOSPICIJ
građevina ili sklop građevina koji se nalaze uz samostan

ustanova za palijativnu zdravstvenu skrb gdje se štićenicima pruža najbolje moguća kvaliteta
života do prirodne smrti

lat. svratište, konačište

novi pristup podizanja dostojanstva teško bolesnih i umirućih osoba uz drugačiji pristup
suzbijanju i trajnoj kontroli boli
 KAKO REĆI ISTINU BOLESNIKU
informacije u palijativnoj skrbi obično su uznemirujuće i
tužne za bolesnika budući da se neizbježno približavaju
kraju svog života

pacijenti mogu biti zbunjeni i slabi zbog bolesti ili

analgetika

obitelji imaju središnju ulogu, što može izazvati probleme

s povjerljivošću

kazivanje istine izaziva etičke probleme, kao:

koliko istine reći?

kako se mora ispričati?
kada to treba reći?
 HOSPICIJ SVETOG
KRISTOFERA – PRVI HOSPICIJ
IKAD
 ENCOMPASS HEALTH
(ALABAMA) – NAJBOLJI
HOSPICIJ
HOSPICIJ MARIJE KOZULIĆ
(RIJEKA) – PRVI HOSPICIJ U
HRVATSKOJ
 SPECIJALNA BOLNICA ZA
PSIHIJATRIJU I PALIJATIVNU
SKRB SVETI RAFAEL STRMAC
 ZAKLJUČAK
Rad sa palijativnim pacijentima je zamoran i iscrpljujući, kako za obitelj tako i za
medicinske sestre. Od onoga trenutka kada bolest uznapreduje, te se više ne mogu
ustati iz kreveta, pacijenti počnu gubiti svaki dio sebe kao osobe, jer ovise o tuđoj
pomoći. Umiranje palijativnog pacijenta je vrlo bolno, prolaze kroz veliku agoniju, ali
imaju svako pravo na život i da smrt dočekaju prirodno. Gubitak voljene osobe nije
kraj, jer ona živi sve dok se njena obitelj sjeća svakog trenutka, riječi, dodira. Svakog
dana netko sazna da boluje i da mu se uskoro bliži kraj života. Danas je potreba za
palijativnom skrbi sve veća, te se skrb za umirujuće ne provodi samo u bolnicama,
već i u drugim zdravstvenim ustanovama. Skrb za umirujuće nema vremensko
razdoblje, može trajati vrlo dugo ili neočekivano kratko, jer nitko ne zna kada će
palijativni pacijent umrijeti. Kod već uznapredovale bolesti nije bitno osigurati
pacijentu da živi duže, već da živi kvalitetniji život.
HVALA
NA
PAŽNJI!