Filološki fakultet

Nikšić

METODIKA NASTAVE
JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
prema M. Nikolić, 2010.

Nikšić,
2020.
•I semestar: OSNOVE METODIKE
NASTAVE JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI

•II semestar: METODIKA NASTAVE

JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI SA ŠKOLSKIM
RADOM
 Pojam, predmet i zadaci metodike
Metodika je...
•...teorijska i praktična nauka
•...interdisciplinarna
•...povezana sa pozivom nastavnika
jezika i književnosti
•...posebna nauka koja koja proučava
zakonitosti vaspitanja i obrazovanja u
okviru određenog nastavnog
predmeta.
Metodika je i primijenjena i teorijska
naučna disciplina; nastavnicima pruža
odgovarajuća znanja i vještine; u njoj su
teorijska misao i praktična djelatnost
nerazdvojivo povezane.

Metodika združuje naučna saznanja i

pozitivna nastavna iskustva, pa tako
ostaje dosljedna svome načelu o
neophodnosti stalnog jedinstva teorije i
prakse.
Metodika nastave jezika i književnosti proučava i
unapređuje praksu i teoriju:
• nastave gramatike i stilistike našeg jezika
• književne umjetnosti i naučne misli o njoj
• govorne kulture
• pismenosti
• medijske kulture, medijske i informacione
pismenosti.
• filma i pozorišta...
 Didaktika i metodika

• DIDAKTIKA se bavi: • METODIKA se bavi:

- proučavanjem - specifičnostima
organizovanja i izvođenja organizovanja i izvođenja
nastave u cjelini; nastave određenog
- opštevažećim predmeta;
principima, metodama i - sagledavanjem primjene
oblicima rada. principa, metoda i oblika
rada u posebnim
uslovima nastave
konkretnog predmeta.
 Interdisciplinarnost
METODIKA

Šta? Kome? Ko? Zašto? Čime? Kako?

Gradivo Učenik Nastavnik Nastavni Nastavna Načini i oblici
Učenik cilj sredstva i rada,
izvori nastavno
Pisac
znanja postupanje
udžbenika

Pedago- Pedagogija Pedago- Bibliote- Didaktika

Nauka karstvo
gija Psihologija gija Pedagogija
o Psiholo- Etika Psiholo- Teatrologija Informatika
Filmologija
jeziku gija Sociologija gija
Mediji
Logika
Pedago- Etika Retorika
Nauka ška Sociolo- ICT Metodologija
psiholo-
o gija
gija
Estetika
knjiže- Sociolo-
vnosti gija
• Pitanje KAKO je središnje pitanje metodike jer
stalno aktuelizuje njenu praktičnu i djelatnu
usmjerenost.
• Na ovo pitanje odgovara se pronalaženjem i
primjenom FUNKCIONALNIH NASTAVNIH
POSTUPAKA i ostvarivanjem VALJANIH PRISTUPA
nastavnom sadržaju.
• Osim što koristi poznate i pouzdane pristupe,
nastavnik, kroz istraživački rad i stvaralačko učešće,
gradi nove metodologije koje svojom
funkcionalnošću doprinose i bogate metodička
iskustva.
• Valjana nastavna praksa zasniva se na inventivnom
postupanju, pa metodika nije normativna disciplina –
ona se uvijek unapređuje i razvija.
Predmetnost metodike i
predmet metodike
 Predmetnost metodike
• Obrazovna predmetnost metodike obuhvata
provjerena saznanja iz oblasti književnih i
lingvističkih nauka, kao i razne vidove jezičkog
iskustva, umjetničkog i neumjetničkog.
• To je ono što učenici uče i na čemu stiču
određena znanja, vještine, navike i stavove.
• Ovu predmetnost treba prilagođavati
saznajnom procesu i pretvarati u oblike pogodne
za obrazovnu i vaspitnu komunikaciju.
• Ta predmetnost je obuhvaćena PREDMETNIM
PROGRAMIMA za pojedine nivoe obrazovanja
(osnovna škola, srednja stručna škola, gimnazija...) i
razrede i sačinjavaju je:
- odabrana djela iz nacionalne književnosti, književnosti
južnoslovenskih naroda i svjetske književnosti
- odgovarajući sadržaji iz teorije književnosti, istorije
književnosti i književne kritike
- strategje čitanja umjetničkih i neumjetničkih tekstova
- odgovarajući sadržaji iz gramatike maternjeg jezika,
stilistike i pravopisa
- podučavanje usmenom i pisanom izražavanju
- znanja o pozorišnoj i filmskoj umjetnosti
- znanja o neophodna za čitalačku, medijsku i
informacionu pismenost...
Predmet metodike nastave maternjeg jezika i
književnosti 1.
• vaspitno-obrazovni proces koji se temelji na
jezičkim sadržajima (umjetničkim i neumjetničkim)
• komunikacija uopšte i razvoj četiri komponente
jezika: slušanje, govor, čitanje i pisanje
• literarna komunikacija i literarno-estetska recepcija
• korelacija nastavnih područja: povezivanje nastave
jezika i književnosti; korelacija sa drugim nastavnim
predmetima
• nastavni planovi i programi
• način izvođenja nastave (oblici rada, obavezna,
izborna, dodatna i dopunska nastava...)
Predmet metodike nastave maternjeg
jezika i književnosti 2.
• tipovi časova
• učenik (pozicija u nastavnom procesu, uzrast
i primjerenost nastavnih ciljeva i sadržaja...)
• planiranje (globalno i operativno) nastavnih
ciljeva i sadržaja
• metode (načini) tumačenja nastavnih ciljeva
i sadržaja
• motivacija učenika za usvajanje planiranih
ciljeva i sadržaja
• praćenje, procjenjivanje i ocjenjivanje
učeničkih znanja
Predmet metodike nastave maternjeg jezika i
književnosti 3.

• ciljevi nastave maternjeg jezika i književnosti

(obrazovni, vaspitni, praktični)
• nastavna sredstva
• udžbenici i priručnici
• ambijent u učionici (okruženje za učenje)
• teorije učenja i njihova primjena u nastavi
jezika i književnosti
• nastavnik književnosti – ličnost i uloga.
 Zadaci metodike jezika i književnosti

1. Utvrditi najbolje načine izučavanja gradiva iz jezika i

književnosti (saznavanje onoga što je u nauci već
poznato i djelovanje tog učenja na učenika – razvoj
njegovih intelektualnih sposobnosti i moralnih
osobina, uočavanje i razlikovanje estetskih vrijednosti
u tvorevinama ljudske mašte i uma, kao i snalaženje u
jezičkim situacijama u svakodnevnom životu).
2. Osposobiti nastavnike da vode učenike do istina koje
je nauka o jeziku, odnosno nauka o književnosti
utvrdila, na način koji obezbjeđuje da ta znanja
postanu upotrebljiva svojina učenika i snažan dio
njegove ličnosti.
Ciljevi nastave maternjeg jezika i
književnosti
• Obrazovni ciljevi odnose se na sticanje znanja
pomoću raznih oblika nastavnih podsticanja i
slobodnih aktivnosti učenika.
• Vaspitni ciljevi odnose se na sticanje pozitivnih
navika, razvijanje, vrijednosti i vrlina i usvajanje
kulturnog ponašanja; najopštija vaspitna svrha
nastave je u humanizovanju i socijalizovanju ličnosti.
• Praktični (funkcionalni) ciljevi obuhvataju sticanje
vještina, sposobnosti, radnih navika i iskustava koja se
mogu primijeniti u neposrednoj životnoj praksi.
(U savremenim programima oni se prožimaju kroz
ishode učenja.)
Obrazovni ciljevi

• ostvaruju se usvajanjem svih programskih

sadržaja koji zahtijevaju izučavanje,
razumijevanje, pamćenje i primjenu;
• usmjereni su prema upoznavanju i shvatanju
odgovarajućih pojmova, činjenica, pojava i
zakonitosti;
• pomoću njih se razvija kritičko mišljenje, usvaja
naučni pogled na svijet i ostvaruje obrazovna
uloga nastave.
 U nastavi jezika i književnosti obrazovni ciljevi
ostvaruju se kroz sva njena područja:

• proučavanje književnih djela

• upoznavanje književnoteorijskih pojmova
• saznavanje prototipske osnove i stvaralačke istorije djela
• čitanje i analiza neumjetničkih tekstova
• upoznavanje jezičkih pojmova i pojava
• upoznavanje normativne gramatike i stilskih mogućnosti
jezika
• razumijevanje lingvističke i književnonaučne
terminologije
• razumijevanje i prihvatanje medijskih tekstova...
• Obrazovni ciljevi u nastavi književnosti prvenstveno se
odnose na uviđanje i saznanje estetskog svijeta i
stvaralačkih postupaka u njegovoj strukturi.

• Zato se u školskom proučavanju umjetničkih tekstova

uvijek rukovodi precizno postavljenim ciljevima koji se
postupno ostvaruju i grupišu u sistematičan i
funkcionalan skup.

• Ako pri interpretaciji nekog književnog djela želimo da

ga učenici dublje dožive, svestrano shvate i pouzdano
procijene, onda se taj uopšteni cilj može ostvariti
jedino preko niza podređenih, vrlo konkretnih i
preciznih operativnih ciljeva – usmjernih prema
pojedinim vrednosnim činiocima umjetničkog teksta.
• Tako se u nastavnom proučavanju nekog espkog
djela opšta svrha (uspješno doživljavanje,
shvatanje i tumačenje umjetničkog ostvarenja)
grana u više elementarnih i konvergentih ciljeva
koij su stimulativni za neposrednije i svestranije
pristupanje umjetničkom tekstu.

• Tek se njihovim postupnim ostvarivanjem u

analitičko-sintetičkoj postavci ispoljava i završna
svrsishodnost čitave nastavne jedinice ili
odgovarajućeg ishoda.
Elementarni ciljevi koji su imanentni epskom djelu
bili bi usmjereni na proučavanje najbitnijih
umjetničkih činilaca:
• tematika, fabula, siže
• kompozicija, motivi, umjetničke slike
• motivacioni sistem
• likovi (njihovi postupci, izgled, duševna stanja,
misli, osjećanja, namjere, iskazi)
• bitnije ideje djela sa potkrepljenjima
• važniji oblici kazivanja: naracija, deskripcija,
dijalozi, monolozi, pripovijedanje u prvom licu,
doživljeni govor i sl.
• originali jezičko-stilski postupci i dr.
• Svaki strukturni činilac dobija u nastavi onaj
stepen cjelishodnosti koji odgovara njegovoj
umjetničkoj funkciji u konkretnom djelu.
• Ukoliko su funkcije nekih znakova i iskaza sporedne
i beznačajne, onda se za njih ne vezuju posebni
ciljevi. Npr. ako fabula, kompozicija i fizički izgled
likova u nekom djelu malo učestvuju u umjetničkom
očuđivanju, onda ih u primjerenoj nastavi
zanemarujemo.
• Valja imati u vidu da i odsustvo nekih znakova i
strukturnih elemenata iz nekog teksta može imati
veoma značajnu umjetničku ulogu – zašto u tekstu
nema dijaloga, zašto nije dat fizički opis lika, zašto
nedostaje metaforika i čime je nadomješćena i sl.
• Obrazovna moć umjetničkih djela prerasta
svoje estetičke okvire i širi se na upoznavanje
objektivne stvarnosti i života ljudi u raznim
vremenima i podnebljima:
- lirska poezija: o ljubavi, radu, običajima,
pogledu na svijet, porodičnom životu,
društvenim odnosima, patrijarhalnoj ili
savremenoj zajednici
- epske narodne pjesme: upoznaju istorijske
događaje i ličnosti – bez obzira što su
stvaralačkom fikcijom donekle pomućene
objektivne činjenice, sačuvano je jezgro istine
- epovi, romani, romani-hronike (Smrt Samil-age
Čengića, Vreme smrti, Seljačka buna, Gorski vijenac,
Na Drini ćuprija, Seobe) mogu da pruže učenicima
puniju i uvjerljiviju istinu o slobodarskom biću naših
naroda nego čitav niz istorijsih dokumenata
- saznanja o ekonomskim i klasnim odnosima u
društvu, o moralnim shvatanjima i egzistencijalnim
problemima u životu pojedinaca i grupa i sl., učenici
mogu otkrivati kroz djela Kralj Betajnove, Nečista
krv, U registraturi, Prokleta avlija, Braća
Karamazovi....
 Vaspitni ciljevi
• prepliću se sa obrazovnim
• sadržaji nastave maternjeg jezika i književnosti prate sve
vidove čovjekovog ispoljavanja i zato su dobra osnova za
humanističko vaspitanje (moralno, intelektualno, radno,
estetsko...), tj. razvoj vrijednosti i vrlina kod učenika
• vrednovanje likova, njihovih postupaka, stavova, ideja
• uviđanje različitih životnih situacija i nijhovo
razumijevanje i razrješavanje
• najopštija vaspitna svrha nastave je u humanizovanju i
socijalizovanju ličnosti.
Ciljevi nastave književnosti na polju
estetskog vaspitanja jesu:
• u razvijanju ljubavi prema lijepoj književnosti
• u stvaranju čitalačkih navika
• u sticanju umjetničkog ukusa
• u bogaćenju reproduktivne i stvaralačke
mašte
• u jačanju čulnog, jezičkog i literarnog
senzibiliteta.
 Funkcionalna znanja i vještine
• Vještne početnog čitanja i pisanja – mogućnost
praktičnog služenja pisanim jezikom.
• Razvoj čitanja kao vještine Razni oblici čitanja:
logičko, doživljajno, istraživačko, interpretativno,
umjetničko, analitičko-sintetičko, kritičko,
studiozno...

•  Sticanje i razvoj vještina učenja putem čitanja.

• Razvoj čitalačke pismenosti
Čitalačka pismenost podrazumijeva razvijenu vještinu
čitanja i razumijevanje tekstova različitih vrsta,
promišljanje o njima (tumačenje i vrednovanje), kao i
njihovo korišćenje, kako bi se postigli lični ciljevi i
razvila vlastita znanje i potencijali za aktivno učešće u
društvu (PISA).
Određivanje čitalačke pismenosti u PISA istraživanju
naglašava značaj čitanja za aktivno i kritičko
učestvovanje u društvu, čime se promoviše
sposobnost učenika da kritički razmatraju pročitane
informacije i koriste ih u različite svrhe.
 Razvijanje govorne kulture i pismenosti (usmeno
i pisano izražavanje):

• govorne i pisane vježbe (gramatičke, akcenatske,

ortoepske, leksičke, semantičke, pravopisne i stilske;
pričanje, prepričavanje, opisivanje, izražajno
kazivanje, besjedništvo; pisanje tesktova sa
praktičnom namjenom: pisma, žalbe, molbe, vijesti,
prikaza, izvještaja; kreativno pisanje....
• Ove vježbe omogućavaju učenicima da se uspješno
snalaze u svim komunikacionim ulogama: da
umješno postupaju kao govornici, slušaoci, „pisci“ i
čitaoci.
 Osposobljavanje učenika za obavljanje misaonih
radnji neophodnih za sticanje znanja i
samoobrazovanje:
- zapažanje i upoređivanje
- zaključivanje i dokazivanje
- apstrakcija i konkretizacija
- analiza i sinteza
- smisao za uviđanje bitnih detalja /podataka i
njihovih odnosa
- smisao za uviđanje uzročno-posljedičnih veza i
funkcija
- podsticati maštu, istraživački duh, radoznalost,
kritičnost...
 Pitanja o kojima promišlja nastavnik
jezika i književnosti
• Kako planirati i organizovati nastavu?
• Kako neko gradivo učiniti učenicima
pristupačnim?
• Kao razviti ljubav prema čitanju?
• Kako učenike zainteresovati za gramatičke
sadržaje?
• Kako učenike osposobiti za stvaranje
usmenih i pisanih, umjetničkih i
neumjetničkih tekstova?
• Kako učenike osposobiti da pravilno govore i
pišu?
• Kako obučiti učenike da uspješno
interpretiraju književno djelo (pjesmu,
pripovijetku, roman, dramu...)?
• Kako izvesti neku semantičku, stilsku ili
pravopisnu vježbu?
• Kako obučavati učenike u izražajnom
kazivanju i interpretativnom čitanju?
• Kako im obogatiti rječnik?
• Kako na najbolji način koristiti udžbenike i
nastavna sredstva?