OFTAMOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

OFTALMOLOŠKA DIJAGNOSTIKA:

Oftalmološka dijagnostika primjenjuje standardne metode pregleda u cilju

utvrđivanja uzroka oboljenja oka i pronalaženja najbolje terapije za liječenje
istog. Postoje brojne metode pregleda oka u oftalmologiji. Koja od tih
metoda će biti upotrebljena ovisi o dijelu oka koji želimo pregledati, ali i
pretpostavljenog uzroka oboljenja.

Oftalmološki pregled započinje anamnezom. Prilikom uzimanja anamneze

koristimo objektivna opažanja pacijenta, ali i njegove okoline, u cilju
utvrđivanja tačnog uzroka nastanka oboljenja. Pažljivo uzeta anamneza,
zajedno sa pravilnim pregledom oka, vodi ka ispravnoj dijagnozi. U
anamnezi je potrebno uključiti osnovne dijelove anamneze, tj. glavne
tegobe, sadašnju bolest, ličnu anamnezu sistemskih i oftalmoloških
oboljenja, porodičnu anamnezu i socio-epidemiološku anamnezu.
PREGLED ANATOMSKI I FUNKCIONALNIH STRUKTURA OKA
(Vidna oštrina):

Oštrina vida je sposobnost oka da vidi

odvojeno dvije tačke pod određenim
minimalnim uglom. Vidna oštrina je
vezana za foveu centralis žute mrlje u
kojoj se nalaze samo čepići. Oštrina vida
nije određena rođenjem nego se razvija
tokom života. Vidna oštrina se određuje
pomoću primjene subjektivnih i
objektivnih metoda. Subjektivne metode
OPTOTIP I JEGEROVA TABLICA
se najviše primjenjuju u praksi i
prilagođene su tako da osoba posmatra
simbole određne veličine i na njima
treba da uoči karakterističan detalj pod
uglom od jedne minute. Testovi za
ispitivanje vidne oštrine na blizinu su
tablice sa tekstovima za čitanje (Jaeger,
Nieden, i dr.)
PREGLED ANATOMSKI I FUNKCIONALNIH STRUKTURA OKA
(Ispitivanje pokretljivosti oka, Pregled biomikroskopom):

Ispitivanjem pokretljivosti oka ocjenjuje se

položaj očiju, kao i amplituda pokreta u devet
smjerova pogleda, kao i refleks konvergencije.
Bolesnik treba da fiksira i prati pomjeranje
predmeta.
Pregled oka pomoću biomikroskopa sa
procjepnom lampom omogućava detaljan
pregled prednjeg segmenta oka. Sve strukture
koje se nalaze ispred leće, uključujući i samu
leću, nazivaju se prednji segment oka, a sve
strukture iza leće nazivaju se stražnji segment
oka. Pregled biomikroskopom predstavlja
esencijalni pregled u oftalmologiji.
PREGLED ANATOMSKI I FUNKCIONALNIH STRUKTURA OKA
(Pregled očnog dna, gonioskopija, mjerenje IOT-a):

Pregled očnog dna se naziva oftalmoskopija.

Pregled očnog dna, odnosno fundusa,
veoma je bitan pregled u oftalmologiji i
često ključni u određivanju tačnog uzroka
oboljenja. U praksi se primjenjuju dvije
metode pregleda: direktna oftalmoskopija i
indirektna oftalmoskopija. Gonioskopija
predstavlja metodu pregleda
iridokornealnog ugla i najčešće se koristi u
dijagnostici glaukoma. Za vizuelizaciju
komornog ugla potrebna su posebna
ogledala. Intraokularni tlak (očni tlak)
predstavlja tlak sadržaja očne jabučice na
njene zidove. Ovaj tlak ovisi o odnosu
prostora očne jabučice i veličine njenog
sadržaja. Intraokularni tlak je u pravilu
jednak u oba oka i pokazuje pravilne
varijacije u toku 24 sata
PREGLED ANATOMSKI I FUNKCIONALNIH STRUKTURA OKA
(Egzoftalmometrija, TBUT, Schrimerov test):

Egzoftalmometrija predstavlja mjerenje prominencije očne jabučice prema naprijed.

Protruzija prema naprijed ili nazad mjeri se pomoću lenjira koji se stavi na lateralnu
ivicu orbite ili pomoću egzoftalmometra po Hertelu. TEAR BREAK UP TIME
TEST (TBUT):Uz povećanu osmolarnost suza, smanjena stabilnost suznog filma
drugi je parametar prisutan u svakom obliku suhog oka, pa je mjerenje stabilnosti
suznog filma inicijalni test u dijagnostici suhog oka. Schirmerov test predstavlja
najstariji i najpoznatiji test za procjenu sekrecije suza. Najvažnije je znati da se
ovim testom mjeri isključivo količina vodene komponente suznog filma.
Generaliziranje rezultata na cijeli suzni film potpuno je pogrešno, pa se ovaj test
nikako ne može primjenjivati kao jedini u dijagnostici suhog oka.
FLUORESCEINSKA ANGIOGRAFIJA:

Fluoresceinska angiografija je metoda koja se

koristi u dijagnostici funkcionalnog stanja žilnog
sistema oka. Fluorescein je narandžasta boja koja
je rastvorljiva u vodi. Prilikom ubrizgavanja u
krvotok 80% fluoresceina se vezuje za proteine
plazme, a preostalih 20% ostaje slobodno u
plazmi. Ovaj slobodni fluorescein ima sposobnost
fluorescencije odnosno emitiranja svjetlosti
zeleno žute boje nakon stimulacije svjetlom plave
boje. Patološke promjene obuhvataju pojačanu,
smanjenu ili potpuno odsutnu fluorescenciju.
Pored fluoresceinske angiografije, u oftalmologiji
se primjenjuje i druga invazivna metoda pregleda
krvotoka oka, a to je angiografija
indocijaninskim zelenilom. Indocijaninsko
zelenilo (indocyanine green – ICG) ima
sposobnost fluorescencije u crvenom spektru
svjetlosti te se za ovu metodu koristi druga
vrsta kamere.
OPTIČKA KOHERENTNA TOMOGRAFIJA:

Optička koherentna tomografija (eng. OCT – optical coherent tomography) predstavlja

dijagnostičku metodu koja se zasniva na interferenciji infracrvenih talasa
reflektiranh od struktura oka. Postoji više tipova aparata koji mogu dati podatke o
strukturama prednjeg, odnosno stražnjeg segmenta oka i optičkog nerva. Optička
koherentna tomografija je metoda koja se razvila do te mjere da daje sliku koja
predstavlja histološki presjek datog dijela oka.
EHOGRAFIJA OKA:

Ehografija ili ultrasonografija, odnosno

ultrazvučna dijagnostika oka, objektivna
je dijagnostička metoda koja je zasniva
na primjeni ultrazvučnih talasa za
pregled oka. Ultrazvčni talasi su valovi
čija je frekvenca veća od 16 000 u
sekundi (16kHz). U oftalmologiji se
primjenjuju talasi frekvence od 8 do 10
kHz. Postoje dvije osnovne ehografske
metode, A prikaz i B prikaz. A prikaz je
metoda kod koje se snop ultrazvučnih
talasa prikazuje kao vodoravna linija, a
odjeci kao okomite defleksije te linije.
B prikaz je dvodimenzionalna metoda i
zapravo je ultrazvučna tomografija.
PERIMETRIJA, ADAPTOMETRIJA:

Perimetrija je metoda pregleda vidnog

polja oka. Vidno polje jednog oka
predstavlja čitav prostor koje ispitivano
oko vidi prilikom fiksiranja neke tačke
unutar posmatranog prostora.
Perimetrija procjenjuje funkciju
centralne i periferne mrežnice, kao i
funkciju nervnih puteva odgovornih za
prijenos i obradu vidnih informacija.
Vidno polje se najčešće pregleda za
svako oko posebno.
Adaptometrija je metoda pregleda
sposobnosti prilagodbe oka na tamu.
Osjet svjetla je izraženiji kada je oko
adaptirano na tamu (skotopski vid) ili
sumrak (mezopski vid) nego na svjetlo
(fotopski vid).
ISPITIVANJE KOLORNOG VIDA:

Kolorni vid predstavlja sposobnost

razlikovanja boja, odnosno sposobnost
razlikovanja svjetlosnih talasa različitih
talasnih dužina. Na mrežnici se nalaze tri
vrste čunjića (eng. L - long wave, M –
medium wave i S – short wave). Unutar
ovih čunjića nalaze se različiti vidni
pigmenti. Osobe koje razlikuju sve tri
boje nazivaju se trihromati.
Preklapanjem tri osnovne boje može se
dobiti bilo koja boja vidnog spektra. Bilo
koji poremećaj prepoznavanja boja se
naziva dishromatopsija.
Osobe koje teže raspoznaju crvenu boju
nazivaju se protanomali, zelenu
deuteranomali i plavu tritanomali.
ELEKTROFIZIOLOŠKA I RADIOLOŠKA
ISPITIVANJA U OFTALMOLOGIJI:
U savremenoj oftalmologiji se koriste i elektrofiziološka ispitivanja, odnosno
ispitivanja potencijala mirovanja i akcijskih potencijala oka. U oftalmologiji se
mjere potencijali mirovanja mrežnice i mjere se akcijski potencijali mrežnice kao
odgovor na određeni svjetlosni podražaj. Radiološke pretrage koje se koriste u
oftalmologiji su klasične radiološke snimke, kompjuterizirana tomografija i
magnetna rezonanca. Kompjuterizirana tomografija danas je standard i
omogućava prikaz u aksijalnim i koronarnim ravnima.