Skender Kulenović je rođen u Bosanskom Petrovcu u
septembru 1925. godine, a umro je u Beogradu 25. januara 1978. godine.
Bio je jugoslavenski i bosansko-hercegovački književnik i
akademik.
Pisao je pjesme i poeme,komedije,eseje,kritike,
putopise,crtice,priče te romane. Rani život U rodnom Bosanskom Petrovcu završio je osnovnu školu. Potom njegova porodica naglo osiromašuje, to su bile posljedice agrarne reforme. Seli se u majčino rodno mjesto Brezu. U Travniku završava jezuitsku gimnaziju. Još u trećem razredu gimnazije javlja se sa svojim prvim radom, to jeste zbirka soneta „Ocvale primule“ Poslije završetka gimmazije,odlazi studirati pravo u Zagreb. Sarađivao je u brojnim listovima i časopisima. 1937. godine zajedno sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće bošnjački časopis Bošnjak. 1941. godine pridruživa se partizanskom odredu „Bosanske krajine“. 1943. godine na zasjedanju ZAVNOBIH-a izabran je za sekretara. Skender Kulenović dok je bio u partizanima. Poslijeratni život
Nakon završetka rata postaje dramski direktor Narodnog
pozorišta u Sarajevu. Uređuje časopise Pregled,Književne novine i Novu misao. Zatim prelazi u Mostar, gdje radi kao dramaturg u Narodnom pozorištu u Mostaru. Nastojao je da živi od umjetnosti i žalio je se da zbog drugih stvari gubi vrijeme za pisanje. Priznanja
Za svoj plodan književni rad dobio je brojna priznanja i
nagrade,a to su: -Dvadesetsedmojulska nagrada, 1971. godine. -nagrada AVNOJ-a 1972 godine. -Zmajeva nagrada, 1974. godine. Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti, Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bosanski Petrovac, 1975. godine, na proslavi 65-godišnjice rođenja Skendera Kulenovića: Advan Hasić, Ahmet Hromadžić, Branko Ćopić, Đuro Pucar Stari, Skender Kulenović i Gustav Krklec (s lijeva na desno) Djela
Stojanka majka Knežopoljka, poema, 1945.
komedije (Djelidba, Večera, A šta sad?), 1947. Ševa, poema, 1952. Soneti, 1968. Divanhana, pripovijetke, 1972. Gromovo đule, priče za djecu,1975. Šarenka, priče za djecu,1975. Ponornica, roman, 1977. Kulenovićev jezik
U Kulenoviću se prepoznaje teški istočnjački prigušeni
senzualizam, kao i osjećanje da jedino što poput stećka može nadživjeti sve iluzije jest teška riječ maternjeg jezika. Skender je uvjek birao najtvrđu riječ,uvijek iz svojih najtamnijih leksičkih zona,uvijek iz najdubljih jezičkih slojeva. Zanjega najtačnija bila ona riječ koja je najduže mirovala u rudi predanja, ona koja je najmanje istrošena, ona koja je najljuće zveknula na njegovom jezičnom nakovnju.“ Pjesnik britkog jezika
Najboljega pak opisuje Danilo Kiš s kojim je i
surađivao gdje na početku svog eseja počinje dijagnozom: „Skender Kulenović je bio rudar jezika (…) zalazio je on u najdublje slojeve našeg bogatog jezika“. Citati:
„Svijet je ovo, do zla Boga, čulan i mašta o njemu je čulna. A pod
kamenom patrijarhalnog tabua izrazio se u najčišći fluid – ispjevao u svojoj drijevnoj rijeci, jednu od najrafiniranijih i najdramatskijih ljubavnih lirika u svijetu.“
„Još pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdašnji patareni govorili bi bosanski“ Smrt Umire u Beogradu 1978. godine.
U Sarajevu u njegovu čast podignuta je
bista. Radio:Asim Spahić Razrednik: Alma Hujdur-Bečiragić Razred: IV-4