Ekosustavi

Prehrambeni odnosi organizama u

ekosustavu
 Autotrofi i heterotrofi
Prema načinu prehrane, organizme možemo svrstati u dvije skupine:
1. Autotrofni organizmi (autotrofi) koji sami proizvode svoju hranu.
To su biljke, alge, cijanobakterije…
2. Heterotrofni organizmi (heterotrofi) koji ne mogu sami proizvoditi
svoju hranu.
To su životinje, gljive, bakterije…
 Autotrofi
Autotrofni organizmi su osnova svakog ekosustava i njihovih hranidbenih
lanaca. Oni:
1. Uzimaju energiju iz okoliša.
2. Koriste tu energiju da bi proizveli organske spojeve koji su bogati
energijom.
Takav proces se naziva primarna proizvodnja.
Primjer:
Biljke u fotosintezi uzimaju energiju od Sunca i onda je koriste da bi proizveli
glukozu.
Primarnom proizvodnjom nastaju hranjive tvari potrebne za život svih
organizama u ekosustavu, a autotrofe koji to proizvode nazivamo
proizvođačima.
Većina autotrofa obavlja fotosintezu tako da uzimaju energiju od Sunca
te od vode i ugljikovog dioksida proizvode glukozu.
Takvi autotrofi se zovu fotoautotrofi.

klorofil, Sunčeva energija

6H2O(l) + 6CO2(g) ––––––––––––––––> C6H12O6(s) + 6O2(g)

Međutim, postoji i autotrofi koji ne obavljaju fotosintezu niti koriste

ugljikov dioksid, vodu ni Sunčevu energiju. Oni energiju dobivaju tako
da razgrađuju razne anorganske tvari (npr. amonijak, sumporovodik,
itd…)
Primjeri tih organizama su arhebakterije i neke bakterije.
Zovemo ih kemoautotrofima.
Ne proizvode svi ekosustavi jednaku količinu organske tvari.

Koliko je neki ekosustav produktivan, tj. koliko energije proizvodi ovisi o

količini dostupnog svjetla, vode i ugljikova(IV) oksida, koji trebaju za
fotosintezu.

Šume su najproduktivniji kopneni ekosustavi, zahvaljujući biljkama koje

tamo žive.
U vodenim staništima, najproduktivniji su koraljni grebeni jer tamo žive
simbiotske zajednice algi i koralja. (alge i koralji žive zajedno jer imaju
koristi jedni od drugih)
Također su produktivne močvare, zahvaljujući vodenim biljkama,
algama i cijanobakterijama.
 Hranidbeni lanac
Autotrofni organizmi (proizvođači) proizvode organske spojeve koji se onda
pohranjuju u njihovim tkivima.
Njima se hrane heterotrofni organizmi koje onda nazivamo potrošači.
Proizvođači i potrošači su povezani u hranidbeni lanac.

Potrošači koji jedu proizvođače se nazivaju primarni potrošači ili potrošači

prvog reda (to su biljojedi).
Potrošači koji jedu primarne potrošače se nazivaju sekundarni potrošači ili
potrošači drugog reda (to su mesojedi).
Životinje koje su na kraju hranidbenog lanca zovu se vrhunski grabežljivci
(apex predators). Oni nisu plijen ni jednoj drugoj životinji.
Što su razlagači?
Oni su heterotrofni organizmi koji se hrane mrtvim ostacima drugih
organizama i tako potpomažu razgradnju mrtve organske tvari. Na taj
način se mrtvi organizmi brže razgrade pa se proizvođači mogu koristiti
tim tvarima.
To su uglavnom gljive, bakterije i neki beskralježnjaci.

Neki potrošači se hrane mrtvim životinjama i biljkama koje nisu sami

ulovili, a zovemo ih strvinari.

Hranidbena mreža prikazuje više isprepletenih hranidbenih lanaca. U

hranidbenoj mreži netko može biti istovremeno biti potrošač prvog i
potrošač drugog reda.
Hranidbeni lanac i hranidbena mreža
 Protjecanje energije
Biljka energiju dobiva od Sunca. Dio te energije biljka iskoristi za rast, dakle
proizvodi razne organske spojeve koji sačinjavaju tijelo biljke. Npr. škrob u krumpiru
ili celulozu u stabljici.
Biljojedi pojedu biljku, dakle pojedu te organske spojeve biljke i na taj način dobiju
energiju za svoj rast.
Mesojedi zatim pojedu biljojede, dakle pojedu organske spojeve koji sačinjavaju
biljojede i od njih dobiju energiju za svoj rast.

Svi navedeni organizmi samo jedan dio energije troše na svoj rast. Ostatak energije
troše za kretanje (osim onih koji se baš ne kreću :)) i na razne metaboličke procese u
tijelu. Pritom energija izlazi iz sustava kao toplinska energija, a njom se organizmi
više ne mogu koristiti.
Kod svakog prijelaza energije iz jedne karike u drugu (npr. iz biljojeda u
mesojeda) očuva samo 10% energije.
Ostatak energije se potroši na kretanje i metabolizam.

Ukupna masa jedinki (biomasa) unutar neke karike uglavnom ne može biti
veća od biomase organizama u prethodnoj karici.
Zbog toga najveću biomasu imaju proizvođači, primarni potrošači nešto
manju, sekundarni potrošači još manju, a najmanju biomasu imaju vrhovni
grabežljivci.

Primarni potrošači imaju veću biomasu od sekundarnih potrošača.

Npr. kitovi (primarni potrošači) su puno veći od morskih pasa (sekundarnih
potrošača).
Npr. srdele (primarni potrošači, hrane se planktonom) su manje od morskih
pasa, ali ih je mnogo više. Dakle, njihova ukupna masa je mnogo veća od
ukupne mase morskih pasa.
 Hranidbena piramida
Odnosi iskorištavanja energije organizama u ekosustavu i veličina
njihovih biomasa prikazuje se slikovito hranidbenim piramidama.
Tuna je vrhunski grabežljivac i u jednoj godini mora pojesti masu skuše
10 puta veću od vlastite.
Skuša je također grabežljivac i mora pojesti masu srdele 10 puta veću
od vlastite.
Za prijelaz energije iz svakog donjeg kata hranidbene piramide u gornji
kat, potrebna je oko 10 puta veća biomasa jedinki plijena. To je zbog
toga što predator koristi samo oko 10% energije u tijelu plijena. Ostatak
energije se iskoristi na kretanje i metaboličke procese.