BIOLOGIJA

UVODNO PREDAVANJE

mr.sc. Vesna Cetin Krnjević, prof. biologije

Zagreb, prosinac 2022.

 Nastavna literatura
Obvezna literatura:
1. Cooper, G. M, Hausman, R.E. (2010) Stanica - Molekularni pristup. Peto
hrvatsko izdanje. Zagreb: Medicinska naklada. (odabrana poglavlja)

Animacije preuzimati sa stranice:

LITERATURA https://learninglink.oup.com/access/cooper8e-student-resources#tag_
chapter-01

Dodatna literatura: (odabrana poglavlja)

1. Cox., T.M., Sinclair, J. (2000) Molekularna biologija u medicini.Zagreb:
Medicinska naklada (Poglavlje 5)
2. Turnpenny, P., Ellard, S. (2011) Emeryjeve osnove medicinske genetike,
14. izdanje. Zagreb:Medicinska naklada.
3. Nastavni tekst mr. sc. Vesna Cetin Krnjević, prof.
Sadržaj

Predmet je podijeljen u 3 cjeline:

1. Stanična i molekularna biologija u medicini
2. Molekularna (funkcionalna ) biologija
3. Biologija i genetika razvoja
Provjera znanja
Pismeni i usmeni ispit ocjenjuju se
prema postotku usvojenog znanja,
vještina i kompetencija na sljedeći
način:
60,0- 69 % - dovoljan (2)
Pismeni dio ispita –
Ispit se sastoji od
dva kolokvija (na 70,0-79,0% -dobar (3)
pismenog i
kraju prvog i
usmenog dijela
drugog semestra) 80,0-89% -vrlo dobar (4)
90,0-100% - odličan (5)

Seminarski rad
 Život na Zemlji je nastao pred 3,8 milijardi godina

Kemijska evolucija → postanak prvih jednostavnih pa sve složenijih

molekula– preduvjet za biološku evoluciju

Evolucija Nukleinske kiseline - RNA inicijalni genetički sustav

stanica RNA -kalup za vlastitu sintezu i katalizira vlastitu replikaciju

Rane faze kemijske evolucije osnivale se na samoreplicirajućim

molekualma RNA- razdoblje evolucije poznato kao RNA- svijet

Slijede brojne interakcije između RNA i aminokiselina koje su

evoluirale u današnji genetski kod, a DNA je zamijenila RNA kao
genetički materijal

Biološka evolucija → tijek razvoja živih organizama (od prve prave

stanice do modernog čovjeka)
 Pretpostavljeni način
pohrane genetske
informacije tijekom
evolucije: od
jednostavnog sustava
samoreplicirajuće RNA
molekule do recentnih
stanica

Evolucija
stanica

U današnjem
živome svijetu DNA
pohranjuje
nasljednu
informaciju, a RNA
je odgovorna za
sintezu proteina
 ORGANSKE MOLEKULE PODJEDINICE ULOGA

Stanične UGLJIKOHIDRATI MONOSAHARIDI strukturni elementi,

izvor energije
molekule LIPIDI GLICEROL, VIŠE MASNE strukturni elementi,
KISELINE, FOSFOLIPIDI… energetska zaliha

regulacija kemijskih
BJELANČEVINE ILI AMINOKISELINE reakcija, obrana tijela
PROTEINI od mikroorganizama

NUKLEINSKE KISELINE NUKLEOTIDI čuvanje, prijenos i

određivanje
nasljednih uputa
 PROKARIOTSKE STANICE (JEDNOSTANIČNI
Stanice ORGANIZMI)
BAKTERIJE SU PROKARIOTI, A RAZLIKUJEMO:
• osnovna strukturna,  ARHEJE (ARCHEA ILI ARCHEBACTERIA)
funkcionalna i
reprodukcijska jedinica  BAKTERIJE (EUBACTERIA)
života (tkiva i organa)
• dvije organizacijske
skupine: prokariotske i EUKARIOTSKE STANICE (JEDNOSTANIČNI ILI
eukariotske stanice MNOGOSTANIČNI ORGANIZMI)
 PROTISTI, GLJIVE, BILJKE, ŽIVOTINJE
 Prokariotske stanice Eukariotske stanice
jednostanični jednostanični i
Prokariotske organizmi mnogostanični
stanice i organizmi
eukariotske Nukleoid (ekvivalent Jezgra (membrana)
stanice jezgre)

DNA-kružna DNA-organizirana s
molekula proteinima u
kromatin i
• U prokariotskih stanica svi kromosome
se procesi događaju u
Veličina 0,1-10 µm 10-100 µm i više
citoplazmi i nisu
prostorno odvojeni, a u Nema organela Membranom
eukaritoskih se stanica obavijene stanične
organele
različiti metabolički (mitohondriji, ER,
procesi događaju u Golgijevo tijelo)
različitim organelama
Nema citoskeleta Citoskelet

Binarna dioba Mitoza, mejoza

 Prokariotska stanica
• GRAĐA BAKTERIJE:
• kapsula ili omotač: sluzav zaštitni omotač
• stanična stijenka: kem. sastav: MUREIN
(peptidoglikan = aminokiseline + aminošećeri)
• stanična (plazmatska) membrana omeđuje
citoplazmu; lipoproteinske građe
• mezosomi: uvrnuća stanične membrane – uloga
u staničnom disanju
• citoplazma: nema staničnih organela
• nukleiod – prstenasta DNA ili bakterijski
kromosom (različit od kromosoma eukariotske
stanice); plazmidi - dodatne, male, prstenaste
molekule DNA u citoplazmi
• RNA i ribosomi – odgovorni za sintezu proteina Shematski prikaz građe bakterijske stanice (preuzeto s:
• bič– omogućuje aktivno pokretanje, hranjenje http://teachernotes.paramus.k12.nj.us/Nolan/CP%20Bio.htm).
 Navedite neke korisne bakterije?

Patogene bakterije – uzrokuju bolesti

Bakterije – -pri tom oslabljuju zaraženi organizam koristeći
korisne za tvari iz njegovih stanica kao izvor hrane te
čovjeka proizvode razne toksine kojima ga oštećuju
Kako se možemo zaštititi od prijenosa
bakterija?
Patogene Organizam ima razvijen svoj vlastiti sustav za
bakterije obranu od štetnih mikroorganizama (kiseli pH u
želudcu, sluzavi sloj koji prekriva dišni sustav,
imunološki sustav)
Metode prevencije koje nadopunjuju prirodni
imunitet u borbi protiv bakterija su uzimanje
antibiotika i cijepljenje
Patogene bakterije
Antibiotici – lijekovi koji ubijaju ili
usporavaju rast bakterija
Što treba identificirati prije korištenja
antibiotika?
 bakteriju
 testirati učinkovitost antibiotika
antibiogramom

• Antibiogram je prikaz testiranja djelotvornosti različitih antibiotika

• Antibiotici u obliku diska stavljeni su na hranjivu podlogu
• Djelotvorniji antibiotici zaustavit će razmnožavanje bakterija u
širem radijusu
 Eukariotska
stanica

• eukariotske stanice imaju

unutarstanične prostore
omeđene membranama
koji se nazivaju organelle

Shematski prikaz građe animalne stanice (preuzeto shttps://global.oup.com/ushe/product/the-cell-

9781605357072?cc=us&lang=en
 Eukariotska stanica

BILJNA STANICA ANIMALNA STANICA

Shematski prikaz građe biljne stanice (preuzeto sa www.lclark.edu/~seavey/)

Shematski prikaz animalne stanice (preuzeto sa
www.microscopy.fsu.edu/cell/animals/images/)
 Eukariotska stanica
STRUKTURA U STANICI: ULOGA:
JEZGRA 1. upravljačko središte st. – sadrži nasljednu uputu (u kromosomima)
lat. nucleus koja određuje kako će st. izgledati i kako će djelovati
grč. karion - sadrži uputu za sintezu proteina
  - ta je uputa zapisana u genima, a geni su dijelovi DNA (geni su
KROMATIN i izgrađeni od 600 do 1800 nukleotida)
KROMOSOMI - uputu za sintezu proteina s DNA prepisuje mRNA = transkripcija
grč. chroma = boja - mRNA prenosi uputu u citoplazmu na ribosom gdje se zbiva sinteza
grč. soma = tijelo proteina uz pomoć tRNA = translacija
1. sadrži cjelokupni plan građe i funkcije višest. org. (zigota sadrži plan
po kojem se razvija višest. org.

JEZGRICE - sinteza rRNA

lat. nucleolus
ENDOPLAZMATSKA - povezuje st. jezgru sa st. membranom i važna je za transport tvari
MREŽICA ili a) glatki ER: neutralizacija otrova, na njemu se sintetiziraju lipidi (npr.
RETIKULUM = ER steroidi), služi za pohranjivanje Ca u mišićnim st., razgradnju otrova…
- npr. u stanicama kože glatki ER pretvara kolesterol u provitamin D 3, a
zatim u vit. D3 pod utjecajem Sunca
a) zrnati ER – s obzirom da sadrži ribosome uključen je u sintezu
proteina
 Eukariotska stanica
VAKUOLE - sadrže: vodu, rezervne tvari (šećere, proteine, otrove, opium,…)
lat. vakuum = prazno
RIBOSOMI - omogućuju da se nasljedna uputa iz DNA prevede u određenu
bjelančevinu, tj. na ribosomima se aminokiseline povezuju točno
određenim redom u protein
GOLGIJEVO TIJELO - kontrola prometa proteina (i lipida)
(APARAT) = GA - u biljnim st. – GA sudjeluje u oblikovanju st. membr. i st. stijenke
  tijekom diobe
- uključen je i u sintezu i u nakupljanje ugljikohidrata
- uključen je i u sintezu hormona i pigmenata
- proteini sintetizirani na zrnatom ER prvo se koncentriraju u
šupljinama zrnatog ER  glatki ER  GA  izlučuju se u obliku
mjehurića
- u GA proteini se modificiraju ( za njih se npr. vežu, kovalentnim
vezama, polisaharidi)
MITOHONDRIJ - energetski najvažniji citoplazmat. organel
- proizvodi i pohranjuje kemijsku energiju u obliku ATP – molekula
- ti procesi obuhvaćaju Krebsov ciklus i dišni lanac (dijelovi
staničnog disanja)
- u matriksu se nalaze i enzimi za oksidaciju masnih kiselina i
aminokiselina
Stanica čovjeka -eukariotska stanica
veličina
prosječne
stanice
čovjeka
iznosi oko
10 µm

spajanjem ORGANIZACIJA U MOLEKULE-

spermija i jajne LJUDSKOM TIJELU STANICE-TKIVA-
stanice stvara ODVIJA SE OD NIŽE ORGANI-ORGANSKI
se ZIGOTA iz PREMA VIŠOJ SUSTAVI-
koje će nastati RAZINI: ORGANIZAM
više od 1013
stanica koje
izgrađuju
ljudsko tijelo
 pojedine stanice ljudskog organizma
vrlo se razlikuju jedna od druge, iako
sve potječu od jedne oplođene jajne
Stanica čovjeka - stanice (epitelne, mišićne, neuroni)
eukariotska Glavno pitanje biologije razvitka: Zašto
neke stanice postaju epitelne, mišićne, a
stanica sadrže istu genetičku informaciju?
specijalizacija stanica ovisi o specifičnoj
ekspresiji gena
eukariotska stanica sadrži veliku
količinu DNA, a samo oko 2% kodira
funkcionalne proteine, a ostali dio
genoma je uključen u kodiranje
proteina, koji pakiraju DNA, u
regulacijske proteine i dr.
Stanica čovjeka -eukariotska stanica

Epitelne stanice ustiju, žučovoda i crijeva preuzeto s G.W. Willis /Biological Photo Service

 organizam čovjeka gradi više od 200 različitih tipova stanica koje su sastavni
dijelovi glavnih tkiva –epitelno, vezivno, mišićno, živčano
 Stanice kao
eksperimentaln
i modeli u
biomedicini
Kvasci – Saccharomyces
cerevisiae

• najjednostavniji eukarioti
• prednosti: jezgra okružena
membranom, DNA organizirana
u 16 linearnih kromosoma,
citoplazma sadrži organele i
citoskelet

• uspješan uzgoj u laboratoriju,

stvaraju kolonije iz jedne stanice

• istraživanje mutantnih oblika

kvasaca razjasnilo npr. regulaciju
staničnog ciklusa, replikaciju
DNA, transkripciju,
razvrstavanje proteina
Stanice kao eksperimentalni modeli u biomedicini

Caenorhabditis elegans
• jednostavni mnogostanični eukariotski
organizam s kojim se može lako manipulirati
u laboratoriju
• prvi mnogostanični organizam čiji je genom
potpuno sekvencioniran – genom od 97
milijuna parova nukleotida kodira oko 19 000
proteina
• genetičke analize otkrile vezu mutacija i
razvojnih abnormalnosti što je dovelo do
izolacije i obilježavanja gena koji kontroliraju Organism: C. elegans. Journal of Visualized Experiments, Cambridge,
MA, doi: 10.3791/5103 (2014).
embrionalni razvitak, diferencijaciju,
apoptozu
Stanice kao
eksperimentalni modeli u
biomedicini
Vinska mušica (Drosophilae melanogaster )

• ključni eksperimentalni organizam za istraživanje genetičke

kontrole embrionalnog razvitka
• služi kao modelni organizam za istraživanja na području
genetike, fiziologije i evolucije
• vinska mušica ima niz prednosti kao objekt istraživanja:
• mala je (2-3 mm)
• lako se uzgaja u kulturi
• ima mali broj kromosoma (2n=8)
• u žlijezdama slinovnicama ima politene kromosome i pokazuje
velik broj fenotipskih značajki (divlji tip i mutante)
• genom im je sekvenciran, te imaju oko 70% konzerviranih
gena sličnih ljudskim
• molekularne analize gena uključenih u genetičku kontrolu
embrionalnog razvitka pokazale – isti geni odgovorni za
osnovni plan građe ljudskog tijela i vinske mušice
Stanice kao eksperimentalni modeli u biomedicini

Kralježnjaci
• vrlo složeni organizmi kralježnjaka izgrađeni su od
mnogo različitih vrsta stanica
• u istraživanju stanica sisavaca i čovjeka važne su
metode kultiviranja stanica in vitro bez kojih ne bi
bilo moguće istražiti procese sinteze proteina,
ekspresije gena, replikaciju DNA, diobe stanica,
transporte iona kroz membranu i dr.
Žaba gubavica (Xenopus laevis)
• pogodna za istraživanja ranog embrionalnog
razvitka kralježnjaka jer se razvitak odvija izvan
tijela majke, a jajne stanice su velike
• upotrebljavana je u istraživanju molekularnih
mehanizama embrionalnog razvitka, diferencijacije
i signala koji te procese potiču
Stanice kao eksperimentalni modeli u biomedicini

Virusi
• koriste za istraživanje staničnih
funkcija
• čestice izgrađene od nukleinske
kiseline (DNA ili RNA i
bjelančevina koje čine omotač
(KAPSIDU)
• neki virusi imaju ovojnicu koja
osim bjelančevina sadrži lipide i
ugljikohidrate
• brzi rast i mali genom
• razmnožavaju se infekcijom
stanice domaćina koristeći
stanicu domaćina za proizvodnju
novih virusnih čestica
 Stanice kao eksperimentalni modeli u
biomedicini
RETROVIRUSI
• sadrže RNA i enzim REVERZNU
TRANSKRIPTAZU
• njihova se genetička uputa (RNA)
prevodi uz pomoć vlastitog enzima
(reverzne transkriptaze) u DNA, koja se
ugradi u DNA stanice i kontrolira sintezu
virusnih dijelova – to je obrnuti put i
izuzetak od pravila (DNA-RNA-proteini)
• istraživanja retrovirusa prvi put pokazala
mogućnost sinteze DNA s RNA kalupa
• važnost virusa kao modela u HIV preuzeto s https://www.avert.org/professionals/hiv-
science/overview
istraživanjima njihovih stanica domaćina
uključuju studije replikacije DNA, • istraživanja virusa koji uzrokuju rak stvoril
transkripcije i dr. su bazu za razumijevanje raka na
molekularnoj i staničnoj razini
 SARS-CoV-2

• genom SARS-CoV-2 virusa sadrži

29.903 nukleotida
• građen je od molekule
ribonukleinske kiseline (RNA) koju
virus koristi kao genetički materijal
• jedan od četiri strukturalna
proteina SARS-CoV-2 virusa je
glikoprotein S koji podsjeća na
šiljak (engl. „spikes“)

• tri strukturna proteina: protein M

(engl. membrane), protein ovojnice
E (engl. envelope) i N protein (engl.
nucleocapsid)
Metode istraživanja stanica
 STANICA je osnovna funkcionalna jedinica
života

• organizmi su izgrađeni iz stanica

• stanice mogu nastati samo iz postojećih
Stanična stanica
• stanice mnogostaničnih organizama
teorija- međusobno su povezane
osnovne • stanice se spajaju čvrstim površinama, što
postavke im omogućuje dijeljenje, kretanje i
obavljanje njihovih uloga
stanične
teorije  
CITOLOGIJA = znanost o stanici, nije se mogla
razviti prije otkrića mikroskopa, a razvijala se
zajedno s razvojem i usavršavenjem
mikroskopa
Mikroskop
Vrste mikroskopa:
1. SVJETLOSNI MIKROSKOP (SM)
• povećanje slike do 2000 puta
• moć razlučivanja (razdvajanja) 0,2 µm
2. ELEKTRONSKI MIKROSKOP (ELM)
• povećanje slike više od 100 000 puta
• moć razlučivanja oko 0,1 nm
• zbog niske prodorne snage elektrona, uzorci
koji se pripremaju za elektronsko
mikroskopiranje moraju biti iznimno tanki,
priprema uzoraka stanica i tkiva pomoću
ultramikrotoma
POVEĆANJE MIKROSKOPA =
povećanje objektiva × povećanje
okulara (omjer veličine slike i
predmeta)
MOĆ RAZLUČIVANJA (razdvajanja)
– sposobnost mikroskopa da dvije
bliske točke prikaže odvojeno
Pri kojim medicinskim analizama
će laborant za dobivanje rezultata
koristiti i mikroskop?
 Svjetlosni mikroskop
• Mikroskop je optički instrument za promatranje
objekata koji se ne mogu vidjeti golim okom
• objekt (predmet) promatramo pomoću snopa
svjetlosti i optičkih leća

Svjetlosni mikroskop je najjednostavniji, ujedno i prvi konstruiran, tip

mikroskopa
Prednosti: promatranje živih stanica, kratkotrajna i jednostavna
priprema preparata

Nedostatak: ne može razlučiti detalje u stanici koji su manji od

polovice valne duljine vidljive svjetlosti 0,2 – 0,4 m
 Svjetlosni mikroskop
• Dijelovi mikroskopa: mehanički i optički okular

a) Mehanički dijelovi mikroskopa nose optičke dijelove i

služe za njihovo usklađivanje u odnosu na preparat koji veliki vijak tubus
želimo promatrati
(stalak, postolje, tubus, revolver, stolić, mali vijak revolver
makrovijak i mikrovijak) stalak
objektiv
b) Optički dijelovi mikroskopa stolić
služe za stvaranje slike promatranog objekta pričvrsnice
kondenzor
vijak kondenzora
 sustavi leća – okulari i objektivi, uređaj za
osvjetljavanje objekta kojeg promatramo zrcalo
postolje
(kondenzor, iris-zastor, zrcalo)
Tehnika promatranja sitnih predmeta pomoću
mikroskopa zove se mikroskopiranje
Mikroskopski preparati: nativni (prirodni) i trajni
Elektronski mikroskop
• dr. Ernst Ruska s Berlinskog Sveučilišta 1931.
godine konstruirao prvi elektronski mikroskop

• elektronska mikroskopija za promatranje uzoraka

koristi snop elektrona
• glavna prednost – velika rezolucija
• neki elektronski mikroskopi postižu povećanja od
1.000.000 puta
Razlikujemo dva osnovna tipa elektronskih
mikroskopa
1. transmisijski elektronski mikroskop (TEM)
2. skenirajući elektronski mikroskop (engl.
scanning electron microscope - SEM)
 Fluorescentna
mikroskopija

• služi u biologiji za promatranje i diferenciranje

organizama ili tkiva koja fluoresciraju ako su obilježena
fluorescentnim bojama (npr. za detekciju specifičnih
proteina)
• koristi se u istraživanjima molekula unutar stanice -
upotrebljava se označavanje specifičnih protutijela (za (Preuzeto iz: A. Cariboni, 2004. Nature Cell Biol. 6:929)
neki protein) fluorokromima ( fluorescentna boja) u
Fluorescentna mikroskopija proteina
svrhu određivanja distribucije nekog proteina unutar
pojedine stanice obilježenog s GFP-om –mikrotubularni
protein fuzioniran je sa zelenim
• u novije vrijeme metoda unaprijeđena upotrebom
fluorescentnim proteinom (GFP), te je
zelenog fluorescentnog proteina ( GFP –engl. grenn
fluorescent proetin ) izoliranog iz meduze u svrhu
unesen u neurone miša u kulturi, a
vizualizacije proteina unutar živih organizama zatim je vizualiziran pomoću
fuorescentnog mikroskopa
Jezgra je obojana plavo
Primjena EM
Transmisijski EM (TEM)
u identifikaciji specifičnih makromolekula
u stanici, npr. protutijela označena teškim
metalima (česticama zlata) koriste se često
u svrhu unutarstanične lokalizacije
specifičnih proteina
za vizualizaciju bioloških sruktura poput
bakterija, izoliranih staničnih organela i
makromolekula
Skenirajući EM (SEM)
koristi se za dobivanje trodimenzionalne
slike stanica
snop elektrona ne prolazi kroz biološki
uzorak
površina stanice prekriva se teškim
metalom, na uzorak se projicira uzak snop
elektrona koji se pomiče, pretražuje po
njegovoj površini, kako snop elektrona
prelazi preko uzorka, na ekranu se stvara
trodimenzionalna slika predmeta
pretražni elektronski mikroskopi koriste se
za istraživanje površina
Stanično frakcioniranje

postupak odvajanja pojedinih staničnih organela ili

još manjih dijelova stanice u zasebne homogene
frakcije na temelju razlike u njihovoj gustoći i
veličini radi utvrđivanja njihovog biokemijskog
sastava i fiziološke uloge

uključuje lizu stanice, izolaciju pojedinih organela,

te izolaciju specifičnih proteina specifičnih za svaku
pojedinu vrstu stanice
Frakcioniranje
Provodi se u dva koraka:
1. homogenizacija tkiva (razbijanje stanica -
suspenzija razbijenih stanica –lizat ili homogenat)
2. centrifugiranje dobivenog staničnog homogenata
(ultracentrifuga) -suspenzija razbijenih stanica se
frakcionira u komponente serijom centrifugiranja

u ultracentrifugi
Ultracentrifuga razvija rotaciju i do 80.000 rpm (engl.
rotation per minute)
stanične komponente se sedimentiraju, a
sedimentacija stanica ovisi o njihovoj veličini i gustoći
-talog
supernatant –tekući dio iznad taloga
najveće i najteže strukture najbrže sedimentiraju –
jezgra – mitohondriji, lizosomi - fragmenti stanične
membrane i ER, ribosomi
Protočna citometrija i računala
Protočna citometrija
metoda pomoću koje se određuje broj,
veličina i oblik stanica, prisutnost staničnih
pigmenata ili različite faze staničnog ciklusa
najčešće se koristi u hematologiji i
imunologiji za fenotipske i funkcijske analize Računala – koriste se u
krvotvornih stanica mikroskopiji i kod mnogih
medicinskih dijagnostičkih
fenotipske analize imunofenotipizacija metoda
leukocita periferne krvi u cilju ocjene
imunološkog statusa, imunofenotipizacija pomoću računala
leukemija i limfoma, praćenje minimalne znanstvenici obrađuju i
ostatne bolesti, mjerenje sadržaja stanične objavljuju istraživanja
DNA
koristi se pri tipizaciji tkiva
 Kultura stanica
• medij (hranjiva podloga) –tvar koja
postupak kojim stanicama mnogostaničnih podržava rast i reprodukciju kulture,
organizama omogućujemo rast i dijeljenje u soli, glukoza, aminokiseline i vitamini
odgovarajućoj hranidbenoj podlozi izvan samog
koje stanice ne mogu sintetizirati
organizma

svrha: omogućeno istraživanje rasta i deferencijacije 1. Kultura životinjskih stanica

stanica
koristi se za istraživanje biokemijskih
procesa u stanici, za testiranje lijekova
primjena: u proizvodnji cjepiva, antitijela, enzima,
hormona, biotehnologija 2. Kultura biljnih stanica

koristi se za brzo razmnožavanje biljaka

u istraživanjima se često koriste stanice zametaka i
tumora kao početni materijal jer brzo rastu ali i za njihovo oplemenjivanje (nova za
čovjeka korisna obilježja – GMO
organizmi)
Kultura stanica
u optimalnim uvjetima normalne stanice se dijele i na
površini posudice formiraju jednoličan sloj
za većinu stanica stanični ciklus traje 18-24 sata
Lag faza –kad se suspenzija stanica inokulira u novu
posudicu za kultiviranje –stanice dolaze u kontakt s
podlogom i prihvate se –duljina faze ovisi o vrsti
stanica i traje od 2-24 sata
Log faza – faza multiplikacije stanica- stanice se dijele
(u različitim su fazama staničnog ciklusa)
Kada stanice izrastu u konfluentan
sloj – nastupa stacionarna faza ili
faza konfluencije u kojoj se smanji
učestalost staničnih dioba, stanice
postaju slabo pokretljive i
započinje diferencijacija –to je
fenomen kontaktne inhibicije
normalne stanice u kulturi prestaju
rasti i prelaze u fazu mirovanja (G 0)
kada koncentracija faktora koji
kontroliraju rast padne ispod
kritične razine
Kultura stanica
TKIVO

komadić tkiva usitnjen na pojedinačne stanice

resuspendira se u medij

stanice se nasade u posudicu s hranjivim

medijem

stanice u primarnoj kulturi prihvate se za

posudicu i rastu dok ne prekriju cijelu površinu
posudice za kulturu

stanice se potom mogu presaditi u nižoj

koncentraciji tvoreći sekundarnu kulturu

Uspostavljanje kulture animalnih stanica (preuzeto iz G. M. Cooper , The Cell 2nd ed.)
 Ponašanje i rast stanica u kulturi
Tumorske stanice u kulturi pokazuju
rast drugačiji od normalnih stanica
Tumorske stanice ne podliježu
kontaktnoj inhibiciji kretanja, brže
proliferiraju i pokazuju manji afinitet za
čvrstu podlogu (u kulturi formiraju
nepravilne višeslojne mase stanica)
Tumorske stanice pokazuju autokrinu
stimulaciju rasta, produciraju
transformirajući faktor rasta (TGF)
Tumorske stanice se ne moraju
prihvaćati za čvrstu podlogu, mogu
rasti i u suspenziji i mekom agaru
maligno transformirane stanične linije
vrlo su povoljne za istraživanja, mogu
se spremiti smrzavanjem na -70°C
kroz neograničeni vremenski period, a
nakon odmrzavanja mogu se
multiplicirati i ponovo rasti
Kultura tkiva i organa
1. Kultura tkiva
mali fragment tkiva uzgaja se
u hranjivom mediju
stanice zadržavaju međusobne
položaje i veze u
međustaničnoj tvari
2. Kultura organa
čitav organ (najčešće embrionalni) ili čitav
mladi embrio uzgaja se u hranjivom
mediju
pogodna za istraživanja interakcija između
različitih tkiva i stanica
važna uloga u razjašnjavanju procesa
embriogeneze
 Kultiviranje stanica in vitro i primjena u biomedicini
3. Kultiviranje blastocista
1. Oplodnja in vitro i brazdanje humane embrionalne matične stanice izoliraju se
uspjela na mnogim eksperimentalnim iz blastocista -kultiviranjem in vitro uspjelo ih se
životinjama – 1969. godine na čovjeku - usmjereno diferencirati očekuje se da će se iz
1978. godine nakon oplodnje in vitro humanih embrionalnih matičnih stanica dobiti
rođena prva beba začeta u laboratoriju, jednostavne stanične linije koje mogu poslužiti u
vrlo koristan zahvat u humanoj medicini genskoj terapiji
kada su tube uterine začepljene
4. Kultiviranje postimplantacijskih
2. Kultiviranje ranih stadija razvitka
prije stadija blastociste stadija razvitka
faktori koji djeluju na diferencijaciju i rast mladog
tehnike kultiviranja blastocista imaju zametka sisavaca najbolje se mogu proučiti u
važnu ulogu u istraživanju razvojnog kulturi organa (histogeneza i uloga embrionalnih
potencijala embrionalnih matičnih stanica u nastanku tumora)
stanica i njihove sposobnosti da se idealan eksperimentalni model za proučavanje
diferenciraju in vivo i in vitro normalne histogeneze su teratomi
Istraživanje proteina
1. KROMATOGRAFIJA 2. ELEKTROFOREZA – SDS
metoda izolacije proteina iz stanica (solidum dodecil sulfat) POLIAKRILAMID
(sintetski medij) ELEKTROFOREZA
podrazumijevaju metode razdvajanja koje se
zasnivaju na različitoj raspodjeli komponenata
uzorka između dvije faze, od kojih je jedna mješavina proteina se odvaja prema
nepokretna (stacionarna), a druga pokretna molekularnoj težini u brojne proteinske pruge
(mobilna) u odnosu na prvu (bandove)
Klinička primjena: na uzorcima seruma ili
Primjena kromatografije: za analizu
psihoaktivnih tvari u biološkim uzorcima urina bolesnika kod kojih se sumnja na
imunodeficijenciju, multipli mijelom (tumori
plazma stanica koje zahvaćaju kostur,
za analizu organskih zagađivala u popraćeni povećanom proizvodnjom
okolišnim i biološkim uzorcima imunoglobulina, najčešće IgG i IgA ), sistemski
Lupus erythematodes, upalna stanja itd.
u analizi hrane
Imunokromatografski
„screening” testovi i ELISA
testovi
§Imunokromatografski „screening” testovi koriste se za otkrivanje
infekcije uzrokovane bakterijom Helicobacter pylori

- testovi za dokazivanje prisutnosti antigena Helicobacter pylori u

uzorku stolice, dijela stanične membrane bakterije u ispitivanom
uzorku stolice
§Laboratorijski testovi ELISA (enzimski imunotest)

“Enzyme-Linked Immunosorbent Assay” je laboratorijski test kojim

se u krvi otkrivaju protutijela na uzročnike bolesti

ELISA je bio prvi test probira koji se naširoko koristio za HIV zbog
svoje visoke osjetljivosti -otkriva protutijela prema HIV-u
Istraživanje proteina
3. Western analiza
koristi se za identifikaciju specifičnih
proteina poput glikoproteina ili različitih
antigena
metoda koja je olakšala proučavanje
proteina i glikoproteina čvrsto vezanih u
membrani koji su se do tada vrlo teško
purificirali
4. Imunocitokemijska metoda otkrivanja
proteina
korisne za otkrivanje specifičnih proteina
uz upotrebu monoklonskih antitijela moguće je
ciljano otkriti je li u pojedinoj stanici ili tkivu
došlo do eskpresije određenog gena (je li
određeni gen dao proteinski produkt u stanici)
metoda se koristi u znanstvenim istraživanjima i
za dijagnostiku patoloških stanja kada je važno
ustanoviti prisustvo odnosno odsustvo proteinskog
produkta pojedinog gena
Značenje bioloških otkrića za čovjeka
Značaj biologije pri proizvodnji hrane i
kontroliranju bolesti:
Kultura stanica se koristi u proizvodnji cjepiva,
lijekova, antitijela, enzima, hormona, poljoprivredi,
biotehnologiji
Kultura biljnog tkiva nalazi primjenu u poljoprivredi
i biotehnologiji za oplemenjivanje biljaka, za
dobivanje biljnih sadnica bez virusnih bolesti te za
dobivanje genetski modificiranih biljaka
Stanično frakcioniranje omogućuje
detaljnije istraživanje građe i
funkcije stanice
Protočna citometrija koristi se pri
dijagnostici raznih bolesti, pri
tipizaciji tkiva,u mljekarskoj
industriji za utvrđivanje ukupnog
broja bakterija u sirovom mlijeku i
dr.
Molekularni sastav stanice
 Stanične molekule
Stanice su sastavljene od:

 VODE

 ANORGANSKIH IONA (Na+, K+, Mg2+)

 ORGANSKIH MOLEKULA (ugljikohidrati, lipidi, proteini, nukleinske kiseline)

 HOMEOSTAZA = održavanje stalnih, optimalnih uvjeta u tijelu, ravnotežno

stanje

 svaka stanica doprinosi održavanju homeostaze i ima koristi od nje

 poremećaji u održavanju homeostaze dovode do bolesti ili smrti

 Uloga vode u tijelu čovjeka
 smanjenje količine vode u tijelu
uzrokuje povećanje koncentracije
otopljenih tvari tj. tjelesne tekućine
postaju hipertonične prema
normalnom stanju (intenzivno
znojenje, proljev (dijareja),
nekonzumiranje vode)
 tjelesne tekućine postaju hipotonične
(razrjeđuju se većim količinama vode)
prekomjernim pijenjem vode, uzimanjem
hrane s premalo mineralnih tvari,
pretjeranim gubitkom mineralnih tvari
putem bubrega
 FIZIOLOŠKA OTOPINA – je izotonična sa
krvnom plazmom →0,15 M tj. 0,9 %
otopina NaCl-a (glavna otopljena tvar u
krvnoj plazmi je natrij- klorid (NaCl)
 Ugljkohidrati
 obuhvaćaju jednostavne šećere i polisaharide
 GLUKOZA – glavna stanična hrana
 POLISAHARIDI – skladišni oblici šećera ili osiguravaju strukturnu čvrstoću
stanice
 Polisaharidi i kraći šećerni polimeri djeluju kao biljezi u raznim procesima
staničnog prepoznavanja, uključujući adheziju stanica na susjede i transport
proteina do predviđenog unutarstaničnog odredišta
 OLIGOSAHARIDI i POLISAHARIDI obilježavaju staničnu površinu, imaju važnu
ulogu u staničnom prepoznavanju i staničnim interakcijama u tkivima
mnogostaničnih organizama
 Lipidi
 Imaju tri uloge u stanicama:

1. osiguravaju važan oblik uskladištene energije

2. glavni sastojci staničnih membrana
3. sudjeluju u staničnoj signalizaciji npr. steroidni hormoni (estrogen i testosteron),
glasničke molekule koje prenose signal od receptora na staničnoj površini do odredišta
unutar stanice
 Najjednostavniji lipidi –masne kiseline (dugi ugljikovodični lanci sadrže 16 ili 18 C atoma,
završavaju na jednom kraju karboksilnom skupinom, a na drugom metilnom skupinom )
 dugi ugljkovodični lanci masnih kiselina sadrže samo nepolarne C-H veze koje ne ulaze u
interakciju s vodom
 hidrofobno obilježje masnokiselinskih lanaca odgovorno za ponašanje kompleksnih
lipida u stvaranju bioloških membrana
 Fosfolipidi
 2 masne kiseline vezane na glicerol - 3 C  HIDROFILNI KRAJ (glava) –
atom glicerola veže fosfatnu skupinu na fosfatna skupina povezana s
koju je pripojena neka polarna molekula, malom polarnom molekulom
alkohol (glicerol, kolin) npr. kolinom i glicerolom
 AMFIPATSKE MOLEKULE – (djelomice  HIDROFOBNI „REPOVI” – lanci
topljive, djelomice netopljive u vodi) masnih kiselina
 stvaraju dvostruki sloj (dvosloj) fosfolipida
koji omogućuje cjelovitost stanice i
sprječava izlazak tekućeg sadržaja –
stvaranje bioloških membrana
 Steroidi
 molekule građene od 4 međusobno  važan je kao ishodišna
povezana prstena ugljikovih atoma na koje se molekula u sintezi hormona
vežu funkcionalne skupine
 STEROIDNI HORMONI
 KOLESTEROL (estrogen i testosteron)
 nalazi se u membranama životinjskih stanica,  Vitamini A, D i E
živčanim tkivima i krvnoj plazmi, u žučnim
kamencima (u kristalnom obliku)
 Proteini
 sastavni su dijelovi svake stanice, što ih  uloga u nadomještanju oštećenih i
čini osnovom života na Zemlji odumrlih stanica (stanice koje obično
trebaju nadomjestak jesu stanice krvi,
 osnovna zadaća proteina je u rastu i bubrega, jetre, mišića, te stanice kose,
razvoju svih tjelesnih tkiva zubi i kostiju)
 stvaraju se nove tjelesne stanice koje  potrebni tijelu kako bi moglo stvoriti
trebaju proteine za svoju izgradnju i čitav niz enzima,hormona i protutijela
uspostavljanje odgovarajuće funkcije
 glavni su izvor tvari za izgradnju mišića,
krvi, kože, kose, noktiju i unutarnjih
organa, uključujući srce i mozak
 Proteini
 polimeri građeni od 20 aminokiselina  BROJ i VRSTA aminokiselina u
 aminokiseline se povezuju peptidnom proteinu određuje: VELIČINU, OBLIK
vezom u linearne polipeptide i ULOGU proteina

 GRAĐA AMINOKISELINE – C atom povezan  redoslijed vezanja aminokiselina u

s karboksilnom skupinom (COOH), amino- proteine određen je genima
skupinom (NH2), R-radikal (specifični bočni
ogranak) i H atom
a) aminokiselina glicin
b) aminokiselina alanin
 Biološka uloga proteina
PODJELA PROTEINA ULOGE PROTEINA

1. JEDNOSTAVNI – sastavljeni samo od HORMONI – reguliraju metaboličke procese u

aminokiselina (albumni, histoni) organizmu (neki hormoni su proteini- inzulin,
peptidi - npr. hormoni hipotalamusa i hipofize:
2. SLOŽENI – sastoje se od proteinskog i oksitocin, vazopresin )
neproteinskog dijela (=prostetičke
skupine), glikoprotein, nukleoprotein, ANTITIJELA (imunoglobulini) – obrambeni proteini
kromoprotein (hemoglobin + Fe), različiti
enzimi PRIJENOSNI PROTEINI – prenose druge tvari, npr:
hemoglobin prenosi O2
SIGNALNE MOLEKULE -proteinske kinaze i fosfataze
STRUKTURNI – oblikuju kosti, mišiće,
FIBRILNI – strukturni proteini u animalnom ENZIMI – ubrzavaju i kataliziraju kemijske reakcije u
tkivu, npr: keratin (kosa), kolagen (tetive), organizmu
miozin (mišići)
PUFERI –održavanje pH vrijednosti krvi
 Proteini
 sastavni su dijelovi svake stanice,  uloga u nadomještanju oštećenih i
što ih čini osnovom života na Zemlji odumrlih stanica (stanice koje
obično trebaju nadomjestak jesu
 osnovna zadaća proteina je u rastu i stanice krvi, bubrega, jetre, mišića,
razvoju svih tjelesnih tkiva te stanice kose, zubi i kostiju)
 stvaraju se nove tjelesne stanice  potrebni tijelu kako bi moglo
koje trebaju proteine za svoju stvoriti čitav niz enzima,hormona
izgradnju i uspostavljanje (molekule koje omogućavaju
odgovarajuće funkcije komunikaciju i usklađivanje
biokemijskih procesa između
 glavni su izvor tvari za izgradnju različitih tkiva i organa) i
mišića, krvi, kože, kose, noktiju i protutijela (ona su proizvod
unutarnjih organa, uključujući srce i imunološkog sustava oragnizma i
mozak odgovorna su za obranu od
stranih tvari, bakterija i virusa)
 Uloga proteinskih kinaza i fosfataza u eukariotskoj
stanici
 velika grupa proteina ima ulogu u prenošenju  fosforilacija ciljnog proteina može aktivirati
signala u stanici ili inhibirati ciljni protein ovisno o
fosforiliranom mjestu i strukturi proteina
 eukariotska stanica sadrži u velikim
količinama različite proteinske kinaze i  različite proteinske kinaze eukariotske
fosfataze – enzime uključene u procese stanice čine mrežu signalnih puteva, koja
fosforilacije i defosforilacije koordinira stanične aktivnosti u sastavu
mnogostaničnog organizma
 uz pomoć proteinske kinaze prenosi se
fosfatna skupina sa ATP-a na ciljni protein, a
uklanjanje fosfatne grupe katalizirano je uz
pomoć fosfataze

 fosforilacijski ciklus proteina je važan jer se

time određeni protein brzo „uključi”, aktivira
za određenu funkciju ovisno o signalima koje
stanica prima iz okoliša
Hvala na pozornosti!