VLADIMIR NAZOR

(Postira, 30.5.1876. – Zagreb, 19.6.1949.)

 DJETINJSTVO

Postira, Brač u 19. st.

Otac Petar i majka Marjeta rođ. Vulić Ložišća u 19.st.

Rodih se u gradiću na žalu morskog kanala.
Pred njime more s jedrenjačama i parobrodima, koji
prolaze, a da – ponajviše – i ne ulaze u pristanište; s
one strane vode daleko ljubičasto kopno s dugom
morskom kosom; za gradićem krševit kraj, našaran
zelenilom vinograda i maslinika.
 NAŠ DOM

NAZOROVA RODNA KUĆA Stari dome oca moga,

Stari dome djeda mog,
Mio mi je svaki ugo,
Svaki kamen zida tvog.
(…)
Ja u tebi još ne vidjeh
Zlato, svilu i mramor
Al’ si za me ipak ljepši,
Nego što je carski dvor.
Stari dome oca moga,
Stari dome djeda mog,
Vazda bio čvrst ka kremen,
I dobri te čuvo Bog!  
ANĐEO U ZVONIKU
- priča iz ranog djetinjstva -
Mjesto radnje: Postira

“Ja sam često izlazio kradom iz

kuće i šuljao se samotnim
putićem iznad poljanice da
gledam zvonik, križ na njegovu
vrhu i časovnik sa crnim
kazaljkama na gornjem dijelu
zida. Kroz široke otvore, baš
ispod krova vidjela su se zvona
koja su se katkad bliještala u
zrakama sunca na zapadu. Ništa
nisam radije slušao do zvonjave
tih zvona…”
ŠKOLOVANJE
Djetinjstvo je proveo i pučku školu polazio na
rodnom otoku Braču, i to u Ložišću i Bobovišću.
 BRAČ u Nazorovu sjećanju…
MASLINA

Vinograd moga je oca ovjenčan zelenim vijencem

Maslina. – Pod njima ja sam u vrućijem danima ljetnim,
Grožđe dok zrijalo i pjev cvrčaka šibao uzduh,
Gledao u zanosu svijetle vizije što ih je podne
Pred očima stvaralo mojim.
 
More je šumjelo negdje daleko…
Prisjetimo se Nazorovih stihova
ZLATNA LAĐA

Kad bi meni mladom A kada bih svijet

Bila lađa data Obišao cio
Sa pramcem od srebra Tad bih lađu svoju
I s krmom od zlata, Svačim napunio.
----------
Plovio bih njome Donio bih majci
Preko modra vala; Svega blaga dosti
Jedrio, veslao Djedu štap sa drškom
Od žala do žala. Od slonove kosti…
 Učili smo nekad napamet...
CVRČAK

  I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče

Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni teški jamb...
Podne je.- Kao voda tišinom razlijeva se
Sunčani ditiramb.
…Oh, sunca, sunca, sunca!
I vonja sa doline
I vjetra sa vrhunca!
…Zemniče, ja sam pjan…
Gimnaziju je pohađao u Splitu, a
zatim prirodne znanosti na
sveučilištu u Grazu i Zagrebu.

Split krajem 19. st.

 Diplomirao je 1902. godine. Kao srednjoškolski
profesor radio je najprije u Zadru. Prvu pjesmu
objavio je u 1893. u zadarskome "Narodnom listu",
prvu knjigu Slavenske legende sedam godina kasnije
(1900.).
Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo
Knjiga o hrvatskijem kraljevima.
ZVONIMIROVA LAĐA

Još je tu. – Na tvrdoj siki

Jošte leži nasukana

Osamstoto minu ljeto,
Što je mlate sa svih strana.

Snažno u nju udaraju,

Vjetar, talas i oluje..
Slomila se, prignula se:
Hrvatski kralj Zvonimir
Na pijesku je – al još tu je.
 
 TOMISLAV

“Arpade, ti si vjetrina što hara,

Ja sam ti hrašće jedro i stoljetno,
Na koje zalud vihor se obara.
Ti bijesan rušiš, ja sveđ vedar zidam
Ti ko zvijer banu da moriš i kolješ,
Ja od zla branim, ljute rane vidam
Za ime što me pitaš, barbarine
Čuvar sam vjerni ognjišta otaca,
Lav stražar rodne rijeke i doline…”
Za vrijeme Prvog svjetskog rata boravio je u Istri.

Istra je presudno obilježila

njegovo stvaralaštvo i tu je
proveo najveći dio svoga
života.
Objavljuje Velog Jožu (1908.),
Istarske priče (1913.) i
Medvjeda Brunda (1916.).
Sjećate li se dobrodušnog diva Jože?

... stajao je kmet Jože iz sela

Branenci, i gledao mrko u
providura. Orijaš jak kao bik,
kuštrave glave, razdrta odijela i
prašan, buljio je u Mlečića i
kezio zube nalik na kudronju koji
ne da na gospodarevo, ali i ne
srće preko plota.
Nazor je pisao pjesme i na istarskome-čakavskom narječju.
Zaslužan je za obnovu čakavskog pjesništva u suvremenoj
hrvatskoj poeziji.

GALIOTOVA PESAN
 
Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,
Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l’ cela mi, kuća bela? Si l’ mi, majko, prebolela?
More, more sinje!
....................................................................................
Nogi su mi polomili, strli su mi dušu mladu.
Brižan san ti na ten svete!...Galebi, oj beli tići,
Poletite dole k jugu, ter moju pozdravte majku!
More, more, sinje!...
 
Nazorova ulica
u Zagrebu

Nakon 1933. umirovljen je kao upravitelj

dječjeg doma i živi u Zagrebu.
 IZBORI 1934. god.

Na izborima 1934., Nazor se krivim političkim

potezom izjasnio za takozvanu Jevtićevu listu, te su
mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina,
časopisa i vrata svih izdavača.
Drugi svjetski rat i odlazak u partizane
1942. god.
S prijateljem i pjesnikom
Ivanom Goranom
Kovačićem odlazi
u partizane.
ČAMAC NA KUPI
Malen si, uzak, trošan, Čudo ti za me postaješ:
al ti me ipak nosiš, galija, lijepa, velika,
čamče na Kupi! koja po moru plovi
Sve kamenje mojih briga, k Otoku Spasenja.
sve gvožđe mojih mržnja, U nje su vesla od naše
sve olovo mojih čekanja, najčvršće hrastovine,
prenosiš preko vode. i jarboli tesani
u lugu gdje se rodismo,
Al i sve moje nade, i jadra što su kod nas
ljubavi, čežnje, zanose i tkana i šivena,
tobom će onkraj rijeke i zastave što znadu
što korito joj biva đerđefe naših žena.
široko i duboko
da dijeli od Dobra Zlo.
 
Maleni trošni čamče
na mutnoj Kupi,
uradi što i sa mnom:
dočekaj sve što trpi!

 
Prenesi cijelu Hrvatsku
na onu stranu vode,
na teške al svete puteve
poštenja i slobode!
Predsjednik izvršnog odbora ZAVNOH-a i
Sabora NRH do smrti 1949.
HRVATSKI JEZIK
U tebi sam v'jek svoj
proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata; Htio sam biti glazbalo na kome
Rođen na morskom pragu Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
tvojih vrata, Rojevi riječi u govoru tvome.
Polako sam te, uz trud,  
usvojio. Pa, uzdignut nad zipkom i nad
  grobom,
Povede ti me i gdje nisam Da u tebi dišem i da živim s
bio.
tobom,
Na vrhu gore i na kraju gata,
I onda kad me više biti neće.
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je meni glas tvoj
žuborio.
AKADEMIJA
Još 1919. godine postao je
dopisni, a 1940. redovni
član JAZU, današnje HAZU.
Kao novoprimljeni akademik
u posljednjem javnom
nastupu 1949. čitao je
novele iz nedovršene zbirke
U zavičaju, navijestivši
nekoliko dana prije svoju
smrt.
GROB VLADIMIRA
NAZORA

Umro je
19. lipnja 1949.
u Zagrebu.
 Nagrada Vladimira Nazora

Nazorovim je imenom nazvana najveća državna nagrada u

Republici Hrvatskoj koja se dodjeljuje za najbolja
umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe,
filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne
umjetnosti te arhitekture i urbanizma.
NAZOROVI DANI
Njemu u čast
OŠ Vladimira Nazora iz
rodnih mu Postira na
Braču utemeljila je
1996. godine
Prosvjetno-kulturnu
manifestaciju Nazorovi
dani koja se održava
svake godine u mjesecu
svibnju.
ŠKOLE U RH
Ime Vladimira Nazora nose 32 škole u RH
(Budinščina, Crikvenica, Čabar, Čepin, Daruvar,
Duga Resa, Đakovo, Feričanci, Komletinci, Križevci,
Krnica, Neviđane, Nova Bukovica, Pazin,
Pisarovina, Ploče, Postira, Potpićan, Pribislavec,
Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sveti Ilija, Škabrnja,
Topusko, Trenkovo, Vinkovci, Virovitica, Vrsar,
Zadar, Zagreb, Zapolje).
 Godine 1963. donesena je odluka nadležnih tijela o osnutku
osmogodišnje škole za otok Pašman u Neviđanima.
Odlučeno je kako će škola nositi ime pjesnika Vladimira Nazora,
poznatog hrvatskog prosvjetitelja i političara.
Škola je građena dobrovoljnim radom mještana i financijskom
potporom Fonda za školstvo Općine Biograd n/m.  
9. rujna 1968. počinje nastava u novoj školskoj zgradi za učenike
iz Neviđana, Mrljana i Dobropoljane.
 Pašman u našim srcima...
Lito na otoku
  Kada je lito, sunce užari more koje
ti svitli u oči, sabun ti je ispo nog
vruć, a hladovina i ledeno piće su
spas. Mladež igra picigin, a mala
dica se igraju u sabunu i rade
barikade, dok stari i mladi sidu u
kafiću i gledaju utakmicu. Ka ti je
vruće, samo se pojdeš okupati u
lipo plavo more koje te ohladi.
Muzika iz kafića ti je uvik draga,
dok se iz kampa čuju bubnjevi. Di
god pogledaš, pogled ti je uvik
lip.
Lipi obližnji otoci čekaju turiste,
a naš stari samostan gleda u
daljinu. Večer, večer je vode
najlipša. Na misečini se šetaš
praznon rivon, uz muziku iz
kafića, dok more lagano
svitluca pod zvizdama. Na
kamenjima, e na kamenjima ti
je najlipše. Ležeš na jedan
veliki kamen, slušaš muziku uz
neku dragu osobu. Ako to ne
doživiš, e onda nisi vidio sve
lipote svita. Moreš ti pojti na
Karibe, Havaje, ma di god
oćeš, ali kod nas na otoku
Pašmanu je najlipše.
 Monika Bačinić, 8.r.
MOJ OTOK
Počinje jesen. To je doba kad se trga
grožđe, čupaju masline, kredu
mandarine i šipci. Neki ljudi su već
potrgali i samlili grožđe, a neki još
nisu počeli. Ljudi se spremaju čupati
masline. Pripremaju se mašteli, tende
i traktori. Beru se masline, ljudi su
sretni zbog toga što će imati svježe
maslinovo ulje. Bliži se zima,
pripremaju se drva, čistu se dimnjaci.
Prognostičari su najavili da će ova
zima biti najhladnija u posljednjih
1000 godina. Dolazi Božić, svi su
radosni i puni osjećaja ljubavi i mira.
Djeca su sretna, darovi se otvaraju,
pjevaju se božićne pjesme. Prošla je i
Nova godina. Počimlju se skidati lipi
nakićeni borovi. Dolazi Božić, svi su
radosni i puni osjećaja ljubavi i mira.
Djeca su sretna, darovi se otvaraju,
pjevaju se božićne pjesme. Prošla je i
Nova godina. Počimlju se skidati lipi
nakićeni borovi. Zima polako nestaje,
biljke se oporavljaju od hladnoće.
Dolazi proljeće, bliži se Uskrs i
uskršnji praznici, dica su sretna.
Cviće cvita, frezu se zemlje i dolazu
trišnje. Dica skaču po trišnjama, a
babe viču na njih. Škaraju se masline
da bi bolje urodile na jesen. Bliži se
ljeto, najbolje doba godine. Punu se
plaže, svi su radosni, zaigrani.
Popunjavaju se apartmani i vikendice.
Tamaruši se vijore na laganom
povjetarcu, bistro more privlači turiste,
dica igraju picigin i skaču po
brodovim. Pozvao bih sve da dođu na
naš otok, otok prekrasnih krajolika,
bistrog mora, ukusnog vina i ulja,
dobrih ljudi i lipoga cvića.
Dino Jureško, 8.r.
Zima
Zima je doba kad svi očekuju
Dica se veselu zaleđenin
prve pahulje sniga. A umisto
lokvama po ledinama.
toga dobijemo buru ka
Zaljubljeni golubovi ća su
pokida svi bori s briga. Kuće
zaboravili pojti na južni pol
mirišu na sušene dunje i
priko oka gledaju dicu ka su
kićene bore, čemprise i jelke.
pošla ća s kruvon. I ka
Zima je svečano doba
izgubu zadnju nadu, bile
Božića, rođenja Kralja i
svečane pahulje prikriju
Spasitelja Isusa. Mogranji su
šume i doce. Ka matere ih
zrili, a mandarinke su
zovu doma, žestoko odbijaju
spremne. Napola obristene
i gađaju po zadnji put bili
šume pune su ljudi i malih
prah što njima život znači.
šesnih životinjica. Vrepci
pribiru žiri po tlohu i sritno
Ujutro više nima ništa od
skakuću uokolo onog bilog praha...
Antonela Šokota, 8.r.
pozdravljajući mlade i stare.
 Mentori:
Boris Juravić
i
Slađana

Hvala na pažnji! Vranjković

Prezentaciju izradili učenici 8. razreda:

Monika Bačinić
Marin Čikarela
Iva Dešpoja
Dino Jureško
Magdalena Smoljan
Antonela Šokota