RAZVIJENI OBLICI KRŠĆANSKOG ŽIVOTA I

POGANSTVO KRAJEM 4. I U 5. STOLJEĆU

• Novi oblici kršćanskog života za vrijeme kršćanskih pravovjernih careva – povoljne
društvene i političke okolnosti
• Veći stupanj intenziteta vjerskog života – novi običaji vjernika
• Spomen na žrtve progona kod kršćana u 4. stoljeću – zapisi o mučeništvu passiones
(čitanje u crkvama na dan mučenikove smrti dies natalis)
• Uzor crkvenih otaca iz Kapadokije – oblikovanje teologije mučeništva
• Confessores – priznavatelji (biskupi, monasi, djevice, udovice, dobročinitelji)
• Gradnja kapela (martirija) nad grobovima mučenika
• Otkrića mučeničkih grobova – inventio
• Prijenos njihovih posmrtnih ostataka u crkve unutar gradskih zidina – translatio

→ narušavanje stare rimske uredbe koja je zabranjivala ukope unutar zidina grada
• Ambrozijevo otkriće relikvija mučenika Gervazija i Protazija 386. godine u Milanu i njihov
ukop pod oltarem u Ambrozijevoj bazilici (basilica martyrum)
• Time relikvije mučenika dobivaju središnje mjesto u uređenju crkve i u liturgiji – sastavni
dio obreda
• Osim relikvija domaćih mučenika (primjer Maura porečkoga), kršćanske zajednice
nastojale su dobiti prestižne relikvije apostola, evanđelista i poznatih mučenika s Istoka
(primjeri Akvileje, Konkordije, sv. Toma apostol u Puli)
• U 5. stoljeću posjedovanje relikvija je nužno za posvećivanje crkava
• Novosti na području teologije, liturgije i pastoralne prakse
• Prihvaćanje novih oblika vjerskog života među pučanstvom
• Pobjeda pravovjerne crkve nad arijanizmom – prijenos relikvija apostola i mučenice
Eufemije u Akvileju 3. rujna – poklapanje s danom sinode koja je obilježila pobjedu nad
arijanizmom
• Prisutnost mučeničkih relikvija – vjera u čuda kod kršćana
• Potreba za ukopom ad sanctos – do sveca
• Davanje imena djeci po svecima
• Čašćenje svetačkih grobova (martyria) – hodočašća na grobove mučenika postaje sve
raširenija pojava kod kršćana
• Lokalna i regionalna hodočasnička središta
• Najvažnije hodočasničko središte u Jeruzalemu i Palestini
• Itinerarium Burdigalense – priručnik za hodočasnike iz južne Galije u Palestinu (opis
cestovnih putova iz Galije preko Milana, Akvileje, Petovione, Sirmija, Balkana, Male
Azije do Palestine)
• Uloga biskupa Kromacija iz Akvileje (388.-408.) – značajno pastoralno i literarno
stvaralaštvo (43 propovjedi – Sermones, Tractatus in Matthaeum) – odraz pravovjerne
kršćanske zajednice u Akvileji
• Osim pravovjernih kršćana na području Akvileje živjeli su pripadnici drugih vjerskih
zajednica: pogani različitih opredjeljenja, Židovi, pripadnici ostalih hretičkih zajednica
• Usporedba sa zakonodavstvom cara Teodozija – poziva se na iste vjerske skupine
• Milanski biskup Ambrozije i Ivan Krizostom
• Pogani (philosophi) – najbrojnija vjerska skupina podvrgnuta blagoj kritici zbog velike
mogućnosti da se preobrate na kršćanstvo (biskup Kromacije Sermones 17, 3 CSEA 4/1,
130)
• Kromacijev odnos prema Židovima – heretici
• I pogani i Židovi su bili obrazovani i utjecajni ljudi
• Na Akvielejskoj sinodi o arijanizmu sudjeluju kao nepristrani promatrači (veteris legis
studiosi); također i pogani (gentilitatis cultores)
• Kromacijeva tvrdnja da su se mnogi Židovi preobraćali na kršćanstvo – posljedica
pritiska na njih
• Izvori iz Menorke 418. godine – prisilno obraćenje Židova na kršćanstvo
• Odnos Kromacija i Rufina prima hereticima – arijancima – uporaba ekspresivnih izričaja:
blasphemia, dementia, perfidia – termini se ne koriste za pogane i Židove
• Pravni položaj Židova za Teodozija I. i Teodozija II.
• Kromacijeva pomoć vojnim bjeguncima i otkup zarobljenika od barbara na srednjem
Podunavlju
• Moralna i vjerska dužnost kršćana!
• Otkup rimskih zarobljenika – vrijeme provala barbara i teškoće uzrokovane njihovim
razaranjima biskupi rješavanju čvrstom vjerom i molitvom
• Izgradnja monumentalne krstionice u Akvileji
• Kasno 4. stoljeće obilježeno je novostima u životu kršćanskih zajedinica
• Štovanje mučenika, razvoj štovanja relikvija, pojava hodočašća, procvat monaštva i asketizma
• Razvoj književnosti – pastoralne i znanstvene (biblijski komentari, historiografija, prijevodi
grčkih kršćanskih dijela)
• Razvoj kršćanske arhitekture i umjetnosti
• Kulturno uzdizanje kršćanskih zajednica
• Razvoj crkvene organizacije s uspostavom mreže biskupskih središta – hijerarhijsko uređenje
• Katolički carevi od Teodozija I. su podupirali kršćanstvo
• Ograničavali su i zabranjivali poganstvo i židovstvo, te strogo zabranjivali hereze
• Postupna premoć kršćanstva, primamljivi oblici novoga vjerskog života i kulture
• Pritisak države na ostale vjerske skupine – stvaraju se uvjeti za kulturni i vjerski preokret
• Katolički kršćani postaju većinska skupina stanovništva; nova kršćanska kultura počinje
prevladavati nad poganskom
• Lokalna mjesna elita prelazi na kršćanstvo – visoki upravni dužnosnici
• U Teodozijevo doba započinje zabrana poganstva, zaplijene dobara
• Rušenje poganskih hramova i prenamjena u kršćanske crkve
• Honorijev zakon iz 407. godine na Zapadu: rušenje poganskih kipova i oltara; uništenje
privatnih svetišta na privatnim poganskim posjedima (Codex Theodosianus cum
Constatitionibus Sirmondianis)
• Netolerancija kršćanske države, društva i kulture prema poganstvu
• Poganstvo poprima oblike progona – državno zakonodavstvo, polemike i književnost
• Nastupi pojedinih biskupa protiv pogana
• Radikalni oblici netrpeljivosti prema poganima – odstranjivanje poganskih kipova i
natpisa vjerskog karaktera, rušenje oltara i javnih hramova
• Na Istoku je nasilje izraženije – napadi na pojedine pogane, žrtve ubojstava
• Netrpeljivost prema Židovima i hereticima
• Primjer Akvileje
• Novija istraživanja pokazuju da su pri gradnji kršćanskih objekata s kraja 4. i početka 5.
stoljeća korišteni kao građevinski materijal oltari s posvetnim natpisima poganskim bogovima
• Naglasak na pobjedu kršćanstva nad starom rimskom religijom – konkurencija kršćanstvu
(Magna Mater)
• Rufin – uništavanje poganskih hramova na Istoku; 391. g. uništenje Serapisa u Aleksandriji)
• Gradnja crkava na mjestu porušenih hramova (primjer crkve Sv. Justa u Trstu – na propileju
hrama kapitolinske trijade)
• Osim kulta Velike Majke, najdulje je opstao Mitrin kult (Ilirik)