SREDNJOVJEKOVNA KRIVOVJERJA

Krivovjerje ili hereza

Hereza- naučavanje protivno službenom nauku crkve
- zbog toga nastaje inkvizicija
Inkvizicija- nastala je u 13.st i predstavlja sud katoličke crkve  koji je
imao zadatak iskorijeniti vjerovanja i obreda protivnih vjeri Katoličke
crkve tj. da pronalazi i kažnjava heretike
Heretici- to su bile sve osobe koje su vrijeđale Boga ili religiju

Razlog hereze
Hereza- svako vjerovanje koje se u velikoj mjeri razlikuje od crkvenih
vjerovanja ili običaja
- osoba koja prakticira herezu naziva se heretik
-razlog hereze: - mnogi vjernici bili željni jačeg duhovnog i
emocionalnog podražaja od svoje Crkve i religije, ali je to zadovoljstvo
mnogima bilo uskraćeno
-također crkva se bogatila dok je narod postajao sve siromašniji
- u 11. i 12.st hereza dolazi do izražaja

Dualističke sljedbe
- u Europi su postojale dualističke sljedbe kao što su bili Katari,
Albižani ili Albigenzi, Bogumili, Valdenzi
Katari
Oni su bili trgovci s istoka koji su donijeli dualističko učenje. Po
njihovom vjerovanju postoje dva boga- bog dobra i bog zla. Bog
dobra je Bog Novog zavjeta koje je i tvorac duhovnog carstva, dok je
Bog Starog zavjeta i sve materijalno smatrano zlim. Uz to Katari su
također odbacivali crkvene sakramente, brak, štovanje svetaca, rad,
ratovanje itd. Katolička crkva je isprva pokušala mirnim putem riješit
problem Katara ali kada to nije uspjelo papa Inocent III. je pozvao na
rat protiv katara koji je trajao od 1208 do 1229. i tako je katarski
pokret ugašen.

Albižani
Nazvani su prema gradu Alba u južnoj Francuskoj, gdje su bili
najbrojniji. Na Albižane je veliki utjecaj imalo Manihejstvo. Albižani su
kao i Manihejci vjerovali u dva osnovna načela, odnosno u Dobro i Zlo
ili Svjetlo i Tamu, a ta su dva načela u stalnom sukobu. Osoba koja želi
osigurati svoje spasenje i pomoći božanstvu Dobra, mora voditi
istinski vjernički život i odreći se pretjerane želje za materijalnim, jer
sve materijalno djelo je božanstava Tame. Albižani također negiraju
svaku vrijednost sakramentima, a njihov se uspjeh objašnjava
ponajprije prijevodima biblijskih tekstova. Prema njihovom
vjerovanju oni koji žive prema strogim pravilima su „savršeni“, koji
formiraju svećenstvo, a svi ostali su vjernici. Propovijedanje na
narodnom jeziku je omogućilo vjernicima dublje proživljavanje
svećeničke riječi.
Valdenzi
Oko 1170.g. bogati trgovac iz Lyona, Peter Waldo, odbacio je sve
svoje bogatstvo i posvetio se propovijedanju. Uskoro se oko njega
stvorio krug pratitelja koji su poznati kao "Lyonski siromasi", a glavna
im je aktivnost bila čitanje Biblije na materinjem jeziku i imitiranje
Kristovog života. Negirali su relikvije i kult svetaca, kritizirali su
gradnju raskošnih katedrala. Crkva, koja ih je proglasila hereticima na
Lateranskom koncilu, nikada nije u potpunosti uspjela suzbiti pokret,
a Valdenzijanska crkva postoji i danas.

Bogumili
Bogumilstvo je pokret osnovan za vrijeme cara Petra I u 10 stoljeću.
Pozivali su se na povrat ranom kršćanstvu. Nisu gradili crkve nego su
obrede odvijali na otvorenom. Za vrijeme uspona i širenja svoje vjere
najviše uspjeha su imali na prostoru Bosne i Hercegovine gdje se
pojavljuje u 12 stoljeću i održalo se sve do danas.

Inkvizicija
- cilj je borba protiv hereze, vještica i čarobnjaštva
- progoni su započeli rimski carevi još u 4 stoljeću ali pravu dimenziju
inkvizicija je dobila u srednjem vijeku
- 1215 papa Inocent III je na Četvrtom Lateranskom koncilu donio
odluku o organiziranom progonu heretika
- progon i suđenje povjereni su redu svećenika dominikanaca a
poslije i franjevcima
Vrste inkvizicije
- razlikujemo rimsku i španjolsku inkviziciju
- rimska je bila blaža
- španjolska je bila ustanovljena radi otkrivanja Židova i muslimana
koji su se pretvarali kršćanima, a zapravo su potajice širi i štovali svoju
vjeru

Postupak inkvizicije
Inkvizitor je bio osoba koja je vodila krivični postupak inkvizicije.
Njega je obično papa poslao na neko područje kako bi osudio
krivovjerce. Problem je bio što je inkvizitor bio obično sudac i tužitelj,
dok je obrana okrivljenih bila onemogućena. Osim toga okrivljeni je
morao pod prisegom svjedočiti protiv sebe, bez odvjetnika. Također
se nije mnogo držalo do dokaznih materijala već je svaka optužba bila
pravovaljana te je svatko mogao biti optužen.

Inkvizicijske torture
Od sprava za mučenje najpoznatije su sprave za istezanje u koje bi se
smjestilo optuženika, vezalo mu ruke i noge i istezalo tijelo ne bi li se
iznudila priznanja. Poznata je i tzv. španjolska čizma u koju se
smještala potkoljenica te gnječila tiskanjem, a nerijetko su te čizme s
unutarnje strane imale
drvene klinove. Važno je spomenuti i giljotinu (odrubljivanje glave),
nabijanje na kolac, razapinjanje i vješanje. Kako je Crkva bila protiv
prolijevanja krvi, kao jedno od najčešće korištenih, a kasnije i najduže
spominjanih metoda izvršenja srednjovjekovne inkvizicije, nametnulo
se spaljivanje na lomači. 
Progoni vještica

Spaljivanje na lomači najčešće se povezuje s progonom vještica.

Svatko je mogao biti optužen da je vještica. Starije žene zbog
nedostatka ljepote, lijepe mlade žene koje su privlačile pažnju
muškaraca zbog prevelike ljepote ili muškarci koji su postigli status,
ali i zavist okoline. Kad bi se uhitila osoba za koju se sumnjalo da se
bavi vještičjim djelima, tražili su se materijalni dokazi o krivnji, kao što
su metla, mast ili kotao. Optuženi nema pravo na svjedoke i
odvjetnika ili pravo žalbe na presudu . Mučenjem bi se dolazilo do
potpunog priznanja. Od straha i užasa pred tim što bi inkvizitor
mogao izmisliti, žrtve su priznavale i optuživale se i za nemoguće i
apsurdne stvari. Optužene vještice se spaljivalo, utapalo,
kamenovalo, vješalo, zazidavalo, derala koža.

Inkvizicija u Hrvatskoj
- pojava inkvizicije na hrvatskom prostoru podudara se s dolaskom
dominikanaca i franjevaca
- kao prvi vrhovni inkvizitor za Dalmaciju spominje se dominikanac
Pavao, dok je prvo sjedište inkvizicije za Dalmaciju bilo u Zadru
-Službu inkvizicije 1245. godine papa Inocent IV. Povjerio je
franjevcima Slavonske provincije

Jan Hus
- bio je češki protestantski teolog, reformator i propovjednik
- na svojim javnim nastupima je osuđivao zlouporabe, zahtijevao je
skromniju Crkvu, prevođenje Biblije na narodni jezik te je odbacivao
mnoge nauke Katoličke crkve
- 1409 papa Aleksandar V proglasio ga je heretikom, a 1415 spaljen je
na lomači tijekom Sabora u Konstanzu
- njegov bliski prijatelj spaljen je 1416 jer se nije htio odreći Husove
nauke
- Husova smrt je pokrenula lavinu prosvjeda

Ivana Orleanska
- bila je francuski vojskovođa i postala najveća francuska nacionalna
junakinja
- njena vojska je porazila Engleze
- za vrijeme opsade Pariza je ranjena, a nešto kasnije i zarobljena od
burgundskih trupa koje su je predale Englezima. Oni su joj sudili za
herezu i osudili je na smrt spaljivanjem na lomači. Njena smrt ju je
učinila najvećim francuskim mučenikom, a na ponovljenom suđenju
proglašena je nevinom. Godine 1920. proglašena je sveticom

Rabljanin Markantun De Dominis

Splitski nadbiskup i pisac povijesno-teoloških rođen u Rabu 1560.

godine, također je bio optužen za krivovjerstvo. Došao je pod udar
inkvizicije iako je bio nadbiskup. Odveden je u inkvizicijski zatvor u
Rimu gdje se razbolio i umro 1624. godine. Inkvizitori su ga nakon
smrti osudili i javno  spali dok je njegov pepeo bio bačen u rijeku
Tiber