višeglasje Dr Ira Prodanov Akademija umjetnosti, Banja Luka 2021. Višeglasje
Jedna od najvećih tekovina evropske muzike!
Višeglasje se nije prvi put pojavilo u srednjem veku, već ga poznaju i prvobitne kulture, čak i kanonsku imitaciju! Pred kraj 10. veka višeglasje prodire i u crkveno bogosluženje uvećavajući slavu Gospoda tim sigurno sasvim novim načinom izražavanja. Višeglasje pominje u svoj traktatu De divisione naturae (867. g) irski filozof Skotus Eriugena; Pominje se i u Kelnskom i Pariskom traktatu (anonim); Organum Prvi put se pominje u Muzici Enhiriadis (muzičkom priručniku iz 9. veka) gde piše da je melodiju trope vox principalis pratio drugi donji glas u kvartama i kvintama – vox organalis; Složeniji organum mogao je i glas i pratnju da udvostruči u oktavi (4 glasa!) Drugi tip organuma – kvartni organum, počinje iz unisona i širi se do paralelnih kvarti; Prvi organumi verovatno su bili praćeni (pa čak i inspirisani) orguljama! Vinčesterski tropar – prva zbirka organuma iz 11. veka (164 organuma zapisanih sa neumama bez crta); Složeniji oblici dozvoljavali su vremenom paralelna i suprotna kretanja! Nejasno je kad i kako je došlo do promene da vox principalis bude donji glas, odn. Cantus firmus. Diskant, gimel i foburdon Diskant –iznad donjeg glasa tenora - glavne melodije, razvija se gornji glas koji može ići paralelno ili suprotno, a može imati i kraće notne vrednosti od glavne melodije. Višeglasje najpre prodire u liturgiju u one delove koji su bili slobodniji – trope. Gimel – u Engleskoj u 12. i 13. veku, pevanje u paralelnim tercama. Fauxbourdon (foburdon, lažni bas) – u 13. veku troglasje u kome, cantus firmus nije u najdonjoj deonici, već može da bude u najvišoj, duboki glas ga prati, a srednji improvizuje; Od 14. veka terca je uvrštena u konsonance, pored kvarte, kvinte i oktave čime je nauka potvrdila popularnu muzičku praksu. Organum Organum i diskant od istog napeva Fauxbourdon, Giom Difaj, Ave Maris Stella, odlomak, 1440.g.