Vještičarenje u

srednjem vijeku
Filozofski fakultet u Rijeci
Hrvatski jezik i književnost
Hrvatsko književno i europsko srednjovjekovlje
Tea Furjanić
 Sadržaj
01. 02.
Uvod Inkvizicija
Pojam vještice Preduvjeti

03. 04.
Čarobnjaštvo u Progon vještica
Hrvatskoj Malleus maleficarum, tortura
 Sadržaj
05. 06.
Primjeri suđenja Tekstovi
Europa, Hrvatska

07. 08.
Zaključak Literatura
01.
Uvod
 Vještica
žena, rjeđe muškarac, nadnaravnih moći kojima se služi
isključivo kako bi naudila ljudima, životinjama i biljkama

2 verzije: vještica iz pučkih vjerovanja i kršćanska verzija

vještice
02.
Inkvizicija
 Inkvizicija
crkvenodržavni istražni i kazneni sud koji je djelovao u
katoličkim zemljama (13. – 18. st.)

inkvizitori: od pape izaslani suci za suzbijanje hereze

2 vrste: rimska i španjolska inkvizicija

Preduvjeti lova na vještice

Dokumenti i knjige
1. Decretum magistri Gratiani (Gracijanov
dekret), 1150.
2. Odluka pape Grgura Velikog iz 601. i pape
Leona IV. 850.
3. Canon episcopi (Biskupski kanon)
4. Žarko želeći (Summis desiderantes affectibus)
Inocent VIII., 04. prosinca 1484.
 Karl Keating

Vrste inkvizicija

Biskupska Redovnička
Inkvizicija legata
inkvizicija inkvizicija
03.
Čarobnjaštvo u
Hrvatskoj
 Osnova vjerovanja

stara slavenska drevni pučki

mitologija običaji
Dokumentirana suđenja hrvatskih vještica

17. ožujka 1360.

Alica i Margareta

04. veljače 1362.

Dragica
04.
Progon vještica
Malleus maleficarum
 Malleus maleficarum

● Heinrich Institoris i Jacob Sprenger 1487.

● Summis desiderantes affectibus, Žarko želeći,
Inocent VIII., 1484.
● 3 dijela
 Tortura
● javno sramoćenje
● pomoću životinja (štakori, konji)
● ekstremne vrućine i hladnoće (štap za žigosanje)
● fizička oštećenja (željezna djeva-virgo ferrea, drobljenje kostiju, španjolska
čizma, naprave za uklanjanje noktiju, oprema za šibanje, vijci, kastracija,
amputacije koje su se izvodile sjekirama i mačevima, sprave za uvijanje i
istezanje, viseća suspenzija, trganje udova)
● onemogućavanje disanja (tortura vodom, stolica za potapanje)
● izgladnjivanje ili žeđ
● deprivacija osjetila (zatvaranje u lijes) i lišavanje sna
● kazne kojima je jedini rezultat bila smrt: dekapitacija, četvorenje, vješanje i
spaljivanje
05.
Primjeri suđenja
 Primjeri suđenja

Suđenje Ivani Orleanskoj, 30.

Europa svibanj 1431.

Suđenje Marni i njenoj kćeri

Hrvatska Dobri, 1443.
06.
Tekstovi
Statut grada Korčule (iz godine 1214.) u dvanaestom poglavlju, pod nazivom „O
čarobnjaštvu“, navodi: „Tako određujemo i naređujemo da se ognjem spali žena i
muškarac ako izvrši čarobnjaštvo ili zločin čaranja zbog kojega ljudi mogu umrijeti
ili izgubiti razum ili koji dio tijela ...“.

Statut Korčule iz 1240. navodi: „Isto je tako određeno i naređeno da se ognjem spali
žena ili muškarac ako izvrše čarobnjaštvo ili zločin čaranja ...“.

Vinodolski zakonik iz godine 1288., Statut otoka Krka iz 1388. i Poljički statut iz
1440. tvrde da je čarobnjaštvo ženski zločin, a u korčulanskom, dubrovačkom i
bračkom statutu čarobnjaštvo se navodi kao zločin kojem su podložni i muškarci i
žene.

Poljički statut u poglavlju „O vješticama i čarobnicama“ navodi: „Ako bi se uistinu

pronašla kakva vještica ili čarobnica ili vračarica, kada se prvi put uhvati, ima se
izbatinati; ako se ponovno uhvati, ima se spaliti.“
 TREĆE PITANJE

O svečanoj abjuraciji (prisezi) i ponovnom ispitivanju

svjedoka.

Postavlja se i pitanje može li sudac prisiliti svjedoke da prisegnu da

će govoriti istinu u slučaju, koji se odnosi na stvari vjere ili vještice,
i može li ih više puta ispitati. Odgovaramo da to može učiniti, što se
osobito odnosi na crkvenog suca, a, osim toga, svjedoci se u slučaju
crkvenih zločina, mogu prisiliti da prisegnu da će govoriti istinu, jer je
u suprotnom njihov iskaz ništetan. Naime, kanonski zakon određuje
sljedeće: "Nadbiskup ili biskup može obići župu u kojoj kolaju glasine
o postojanju heretika, te može prisiliti troje ili više ljudi dobroga ugleda
ili, čak, učini li mu se to korisnim, sve okolne stanovnike, da daju iskaz.
A ako itko od njih uporno i tvrdokorno odbija prisegnuti, radi toga će
se smatrati heretikom."
Kanon pokazuje i da se svjedoci mogu nekoliko puta podvrgnuti
ispitivanju, i to u slučaju kada su dali nejasan iskaz ili se sumnja da su
iz nekog razloga nešto prešutjeli. U tom ih slučaju sudac mora iznova
ispitati, što mu, uostalom, dopušta i zakon.
 ŠESTO PITANJE

Opće ispitivanje vještice ili čarobnjaka —prva radnja.

Optuženi N. N., iz toga i toga mjesta, osobno je prisegnuo na četiri Evanđelja, da će govoriti istinu o sebi i drugima, nakon
čega je upitan odakle dolazi i gdje je rođen. Odgovorio je da dolazi iz toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji. Na pitanje tko
su mu roditelji i jesu li živi ili mrtvi, odgovorio je da žive na tome i tome mjestu, ili da su pokopani na tome i tome mjestu.
Na pitanje jesu li umrli prirodnom smrću ili su spaljeni, odgovorio je tako i tako. (Čitatelj se obavješćuje da se ovo pitanje
postavlja jer vještice, kako je pokazano u Drugome dijelu ove knjige, običavaju žrtvovati ili posvećivati svoju djecu
demonima, kojim činom zakužuju sve svoje potomstvo; a ako vještica poriče iskaz doušnika, smatrat će se osumnjičenom.)
Na pitanje gdje je odrastao i gdje je uglavnom živio, odgovorio je na tome i tome mjestu. A pretpostavi li se da je
promijenio mjesto stanovanja jer mu je, možda, majka ili netko od njegove obitelji bio osumnjičen, te da je živio u stranim
zemljama, osobito na mjestima u kojima živi najveći broj vještica, sukladno tomu će se ispitati. Na pitanje zašto se odselio
iz svoga rodnog mjesta, i otišao živjeti u to i to mjesto, odgovorio je iz tog i tog razloga. Potom je upitan je li u navedenim
ili nekim drugim mjestima, čuo neke glasine o vješticama, kao, primjerice, da su izazivale oluje, opčaravale stoku, kravama
uskraćivale mlijeko ili o kakvim drugim stvarima za koje je optužen: ako je odgovorio potvrdno, mora mu se postaviti
pitanje što je čuo, i sve što kaže mora se zabilježiti. No, odgovori li niječno, valja ga upitati vjeruje li da postoje vještice i
da one mogu činiti navedena djela, dakle, podizati oluje i opčinjavati ljude i životinje. Valja primijetiti da vještice to
uglavnom isprva poriču, čime na sebe navlače mnogo veću sumnju, nego da su odgovorile da ostavljaju nekom višem sudu
da odgovori postoje li takve stvari ili ne. Dakle, poriču li to, moraju odgovoriti na sljedeće pitanje: Jesu li vještice koje su
osuđene na spaljivanje nedužne?
07.
Zaključak
 Literatura
Michelet, Jules, Vještica, preveo Ivan Jurišić, Slovo, Zagreb, 2003.,(prvo izdanje: E.
Dentu Libraire, Paris, 1862.)
Bayer, Vladimir, Ugovor s đavlom: procesi protiv čarobnjaka u Europi a napose u
Hrvatskoj, Zora, Zagreb, 1953.
Levack, Brian P., The witch-hunt in early modern Europe, 2. izdanje, Longman, New
York, 1995.
Hruškovec, Tomislav, Đavolu zapisane: o vješticama u Zagrebu i Hrvatskoj, Imprime
d.o.o., Zagreb, 1998.
Artuković, Mira (2016.) Progoni vještica u srednjem vijeku i ranom novom
srednjovjekovlju s osvrtom na hrvatsku. Diplomski rad
„Vještica“, Hrvatska enciklopedija; dostupno na:
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64993
„Inkvizicija“, Hrvatska enciklopedija; dostupno na:
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27486
 Slike

Medieval Torture (medievalwarfare.info) Pristupljeno:

07.01.2024.
HVALA NA PAŽNJI!