Procesna Mjerenja

Procesna mjerenja
Skripta za ispit
Davor Buklijaš
Sadržaj
1. predavanje 16.10.2017
1. Predavanje (Senzori i mjerni članovi)
1. Senzori i mjerni članovi
Ulaz Mjerni Izlaz

Proces
Točna vrijednost
varijable
član Izmjerena
vrijednost
varijable Promatrač
Mjerni podsustavi
Mjerni član tipično se sastoji od 4 podsustava:
Ulaz Izlaz
Predobrada Obrada Prikaz
Senzor
signala signala signala
Točna Mjerena
vrijednost vrijednost
Senzor
Izlaz ovog elementa, koji je u kontaktu sa procesom, zavisi od varijable koja se mjeri.
Primjer:
• Termopar; napon termopara (mV) zavisi od temperature (lakše je diktirati promjene napona
nego promjene struje, finije).
• Kod uređaja za mjerenje naprezanja otpor senzora zavisi od mehaničkog naprezanja.
Predobrada signala
Izlaz iz senzora pretvara u oblik pogodan za dalju obradu (obično jednosmjerni napon, struja ili
frekvenciju).
Primjeri:
• mosni spoj koji pretvara promjenu impedancije u naponsku promjenu,
• pojačalo koje pojačava mV u V
• oscilator koji pretvara promjenu impedancije u napon promjenljive frekvencije
Element za obradu signala
Izlaz iz elementa za predobradu pretvara u oblik pogodan za prikaz ili dalje korištenje
Primjeri:
• A/D pretvarači za pretvaranje napona u digitalni oblik za ulaz u računalo
• mikroprocesor koji izračunava mjerenu vrijednost na bazi ulaznih digitalnih podataka
(npr. za računanje ukupne mase plina na bazi protoka i gustoće, korekcija nelinearnih senzora)
RAD MJERNOG ČLANA

Izlaz senzora, koji je u kontaktu sa procesom, ovisi o varijabli koja se mjeri. Uređaji za pred-
obradu signala pretvaraju signal iz senzora u oblik pogodan za dalju obradu. Primjeri takvih
uređaja su Wheatson-ov most (pretvorba promjene otpora u naponsku promjenu), pojačivač
koji pojačava male naponske signale u napone ili struje većeg iznosa (recimo napon iz mV u
V).Uređaji za obradu signala pretvaraju izlaz iz uređaja za pred-obradu u oblik pogodan za prikaz
ili daljnje koriš
tenje. Primjeri uređaja za obradu signala su A/D pretvarači(pretvara napon u digitalni oblik za ulaz
u računalo), mikroprocesor i sl
Podsistem za mjerenje težine
Podjela senzora
U literaturi se mogu naći razne podjele senzora, od vrlo jednostavnih do složenih. Najčešće se
dijele po:
• mjernoj veličini
• specifikacijama karakteristika
• načinu detekcije
• tipu pretvaranja
• materijalu izrade
• području primjene
Podjela senzora po mjernoj veličini
Mjerene veličina
Akustičke Amplituda, faza i brzina vala, spektar
Biološke Tip i koncentracija biomase
Kemijske Koncentracija komponenata
Električke Naboj, struja, potencija, napon, amplituda i faza električkog polja, vodljivost i dr.
Magnetske Amplituda i faza električkog polja, vodljivost i dr.
Optičke Amplituda, faza i brzina vala, indeks refleksije, emisija i refleksija
Mehaničke Pozicija (linearna i kutna), sila, naprezanje, tlak, masa, gustoća , moment tromosti,
moment, brzina protoka, protok, čvrstoća, oblik, viskoznost
Radijacijske Tip, energija, intenzitet zračenja
Toplinske Temperatura, toplinski tok, specifična toplina, toplinska vodljivost.

2. Predavanje (Karakteristike mjernog člana)
Karakteristike mjernog člana (senzora):
1. statičke
2. dinamičke
3. statističke
Statičke i dinamičke karakteristike se mogu egzaktno kvantificirati matematički ili grafički.

.
1. Statičke karakteristike
Su one koje se ne mijenjaju sa vremenom. Dobiju se izvođenjem statičke analize tako da se
pobudi određena promjena vrijednosti ulazne veličine, a kad se sustav ustali određuje se
nastala
promjena izlazne veličine.
1.1. Histereza
Za danu vrijednost
ulaza I izlaz O može
biti različit ovisno da li
I raste ili opada.
Histereza je razlika
između te dvije
vrijednosti:
H(I) = O(I)I↓- O(I)I
Primjer: Zračnost u
zupčaniku (npr. za
pretvorbu linearne u
kutnu brzinu).
Postotna maksimalna histereza:
1.2. Zasičenje
Pojačavanjem ulaza nenamo promjenu na izlazu (struja,napon,…)

Problem pojave zasičenja je disipacija energije.
Ako pri nastanku zasičenja nemamo reakciju na izlazu tj. ako ne znamo da imamo zasičenje
sustava možemo spržit (aktuator,senzor…)
1.3. Zona neosjetiljivosti
Područje u kojem senzor ne reagira. Problem za upravljanje jer ne znamo gdje se nalazimo. Zona
ne osjetljivosti može biti bilo koje vrijednosti (pr. V).
Primjer:
Akcelerometar (ulaz sila; izlaz akceleracija)
Ako akcelerometar ima mrtvu zonu nećemo
detektirati neke vrijednosti sile.
1.4. Rezolucija
Rezolucija - najveća promjena ulaza koja ne

izaziva promjenu na izlaza (suprotono
od osjetljivosti).
∆ 𝐼𝑅
𝑅 [ %]= ∙ 100
𝑂 𝑀𝐴𝑋 − 𝑂 𝑀𝐼𝑁
1.5. Trošenje (habanje) i starenje

Ovi efekti uzrokuju promjene karakteristika polagano i sustavno tijekom životne dobi elementa.
Primjer:
promjena konstante krutosti opruge, promjena konstanti u termoparu (zbog kemijskih promijena
u metalu termopara).
2. Dinamičke karakteristike
Kada je mjerni element dio sistema upravljanja najčešće ga nije dovoljno opisati njegovom
statičkom karakteristikom, već je neophodno uzeti i njegove dinamičke karakteristike.
Dinamičke karakteristike se dobiju kao rezultat dinamičke analize, pri čemu se ispituju vremenske
promjene izlaznih veličina prema vremenskim promjenama ulaznih veličina.
2.1. Vrijeme zagrijavanja (warm-up time)

Vrijeme od priključenja na napajanje do trenutka spremnosti mjernog elementa za rad sa
deklarisanim karakteristikama naziva se vrijeme zagrijavanja (warm-up time)
2.2. Frekvencijski odziv (Frequency response)

Frekvencijski odziv pokazuje brzinu odziva mjernog elementa na promjenu mjerene veličine.
Izražava se u jedinicama Hz ili rad/sec.
2.3. Gornja granična frekvencija (upper cutoff frequency)
Gornja granična frekvencija definirana je kao frekvencija na kojoj normirana amplitudna
frekvencijska karakteristika mjernog elementa poprimi vrijednost -3 dB.
2.4. Donja granična frekvencija (Lower cutoff frequency)

Donja granična frekvencija (Lower cutoff frequency) Najniža frekvencija promjene mjerene
veličine koju mjerni član može procesirati.
2.5. Prijelazna karakteristika
Ako imamo odziv (izlaz u vremenu)

mi želimo doći do određene
vrijednosti, ta se vrijednost se postiže
za neko vrijeme.
Vrijeme porasta je vrijeme potrebno
da izlaz dosegne od 0 do 90%
nominalne vrijednosti na koju želimo
da
izlaz dođe.
2.6. Fazna karakteristika

Pokazuje kašnjenje izlaza mjernog elementa za stvarnom vrijednošću u stepenima ili u radijanima.
2.7. Rezonantna frekvencija

Pojavljuje se kod mjernih članova s prenosnom funkcijom drugog (ili višeg) reda. .
Rezonantnu frekvenciju nastojimo izbjegnut u večini slučajeva, odašiljaći rade na
rezonantnoj frekvenciji.
Primjer:
Uređaj za detekciju loma u staklu.
2.8. Prigušenje
Koliko je potrebno vremena da senzor dođe do normirane vrijednosti.
• Podprigušen odziv
• Više prigušen odziv
• Kritično prigušen odziv
Kad damo ulaz senzoru

izlaz će se ponašati po
određenoj karakteristici.
2. Predavanje (Osjetila)
2. Osjetila (senzori)
Postoji i raznolikost u klasifikaciji senzora, npr. klasifikacija prema izlaznom signalu senzora :
Pasivni
Elektički izlaz
Aktivni
Mehanički izlaz
Aktivni i pasivni senzori:

Aktivni senzori za svoj rad ne zahtijevaju dovođenje dodatne energije
Pasivni senzori su zapravo mjerni uređaji direktnog tipa, jer energiju neophodnu za mjerenje i
transport izlaznog signala uzimaju sa objekta mjerenja.
Pasivni senzori su jednostavnije konstrukcije i jeftiniji su od aktivnih pa je izbor jednog od njih

stvar kompromisa između cijene i potrebe rezolucije mjerenja
Primjeri:
Otpornički
Pasivni senzori Kapacitivni
Induktivni
Elektromagnetski
Aktivni senzori
Termoelektrička
Senzori s mehaničkim izlazom obično se koriste kao primarni element; a sekundarni senzorski
element, koji slijedi, ima izlazni električni signal (npr. mjerenje naprezanja).
Sklopovi za obradu koji se koriste za senzore. Postoji načelno 5 grupa sklopova koji se koriste za
senzore:
1. mjerni sklopovi (spojevi) bez pojačavača;

2. linearna mjerna pojačala;
3. analogna računarska pojačala (funkcijska pojačala);
4. A/D pretvarači;
5. mikroračunari.
Sklopovi za obradu
1. mjerni sklopovi (spojevi) bez pojačavača

-Spojevi za pretvaranje promjene otpora, induktiviteta ili kapaciteta u naponski signal (mosni spojevi).
2. linearni mjerni pojačavači
3. analogni računarski pojačavači (funkcijski pojačavači):

-Pojačavaju male naponske signale u napone ili struje većega iznosa.
4. A/D pretvarači
-Pretvarači koji rade na različitim principima; izbor A/D pretvarača s obzirom na rezoluciju i brzinu
pretvranja zavisi od tačnosti senzoraa i o njegovim dinamičkim karakteristikama.
5. Mikroračunala
-Procesori (mikrokontroleri), a u složenijim primjenama DSP.
Zahtjevi za izbor senzora

Najvažniji se zahtjevi odnose na sljedeća svojstva (karakteristike):
• statičke karakteristike (prije objašnjeno);
• uticaji okoline, npr. temperaturni elektromagnetski uticaji (prije objašnjeno);
• dinamičke karakteristike (prije objašnjeno);
• pouzdanost i ekonomičnost.
Oblici signala senzora

Oblici signala senzora zavise od principa rada na kojem je senzor zasnovan, kao i o zahtjevima
za obradu tih signala:
• amplitudno analogni (analogni);
• frekvencijsko analogni (frekvencijski) → primjena u porastu;
• digitalni.
3. Predavanje (Otpornički senzorski elementi)
3. Otpornički senzorski elementi
3.1. Otpornički elementi za mjerenje temperature
3.1.1. Otpornički termometri (RTD – Resistance Thermometer Devices)

Otpor većine metala značajno raste s porastom temperature: (u području –100 do +800°C).
• [Ω] – otpor pri referentnoj temperaturi = 0°C ili = 20°C → tada se u gornjem izrazu
umjesto Tkoristi ∆T=–
• α, β, γ… - temperaturni koeficijenti električnoga otpora
Obično vrijedi aproksimacija:

- zanemaren nelinearni član
Kao metal najčešće se koristi platina (za zahtjevnije primjene),
• dobra linearnost u području -200°C do +800°C
• kemijski je otporna
• otpornički senzor temperature označen sa PT 100. Pri 0°C ima otpor 100Ω.
• Takođe se koristi i volfram, a nikal i bakar za manjezahtjevne primjene.

Otporno temperaturne karakteristike Nikla,Bakra i Platine

Karakteristike RTD-ova
• Najtačniji mjerni senzori temperature;
• Potrebna je kompenzacija otpora vodova;
• Relativno spora dinamika – vremenska konstanta 1-40 s.
• Primjena RTD-ova:
Pricip rada RTDova
• Otpornički detektori temperature ili RTD su vrlo tanke žičane naprave koje mjere
temperaturu na temelju fizičkog principa pozitivnog temperaturnog koeficijenta
električnog otpora metala. Dakle, što su topliji to im je otpor veći. U glavnom se koristi
platina kao materijal za njihovu izradu.
Najpopularniji tipovi su PRT i PRT100. Gotovo da su linearni preko širokog područja

temperatura, a neki toliko mali da daju odziv u djeliću sekunde. Oni su među najpreciznijim
temperaturnim
senzorima s rezolucijom i mjernom nesigurnošću do ±0.1 °C ili čak i bolje u posebnim uvjetima.
Obično dostupni oklopljeni u sonde za osjetnike temperature i mjerenje s vanjskim indikatorom,
kontrolorom ili transmiterom, ili se nalaze unutar drugih naprava gdje mjere temperaturu kao dio
funkcije te naprave npr. termostat.
Prednosti i mane RTD-a

Prednosti RTD-a uključuju stabilni izlaz na duže vrijeme, lagana re-kalibracija i točna očitanja za
relativno male promjene temperature. Njihovi nedostatci u odnosu na termopar su: manji raspon
temperatura koji mogu pokrivati, viši početni trošak i manja otpornost na okruženja s velikim
vibracijama. To su aktivne naprave tako da zahtijevaju električnu struju da bi izazvali pad
napona na senzoru koji se tada može mjeriti preko kalibriranog uređaja za čitanje.
3.1.2. Otpornički senzor temperature u mosnom spoju
• Stavimo jos jedan dodatni vod bez

senzora da bi dobili ravnotežu.
• Time kompenziramo gubitke u
vodova u grani gdje je spojen
senzor.
Senzor temperature u mosnom spoju (- otpor kabla spojnih

žica otporničkoga senzora).
3.1.3. Termistori
Riječ termistor dobivena je skračivanjem engleskog izraza "Thermally sensitive resistor„ što
znaći otpornik osetljiv na temperaturu.
Senzori temperature načinjeni od poluprovodničkih materijala nazivaju se termistorima
(poluprovodnički otpornički senzori).
Koriste se materijali u obliku smjesa sulfida, selenida ili oksida metala, npr. magnezijum, nikal,
kobalt, bakar, željezo, uran.
Npr.
• vrijednost otpora opada s porastom temperatur (imaju NTC);
• mala vremenska konstanta;
• veća osjetljivost od otporničkih termometara;
• osjetljivost na strujno opterećenje;
• postoje termistori i s PTC.
otpor pri temperaturi Θ Kelvina; K, β – konstante termistora

Tipovi termistora:
• PTC termistori (od engl. Positive Temperature Coefficient) imaju pozitivni koeficijent
temperaturne promjene otpora, to jest kako se temperatura povećava tako se povećava
i električni otpor; temperaturno im je područje od –50 do 220 °C, a primjenjuju se na
primjer za zaštitu od pregrijavanja električnih motora (obično se umeću u namote statora),
• NTC termistori (od engl. Negative Temperature Coefficient) imaju negativni koeficijent
temperaturne promjene otpora, to jest kako se temperatura povećava tako se
smanjuje električni otpor. Temperaturno im je područje od –50 do 150 °C, a
primjenjuju se na primjer za stabilizaciju električnog napona (rabi se nelinearno naponsko-
strujna karakteristika) i za mjerenje temperature u termometrima.
3.2. Metalni i poluvodički otpornički senzori deformacije
Deformacija može biti mjera mehaničkoga naprezanja (npr. za mjerenje sile, pritiska, momenta).
Vlačna deformacija – RASTEZANJE

Tlačna deformacija – STEZANJE
Sila koja djeluje na jediničnu površinu tijela naziva se naprezanje:
σ>0 vlačno naprezanje (uzrok rastezanje)

σ<0 tlačno naprezanje (uzrok stezanje)
Dakle, efekt narinutog naprezanje je deformacija:
(+ ili -)
Ovdje se radi o uzdužnoj (longitudinalnoj) deformaciji(deformaciji duž smjera naprezanja).

Odnos između naprezanja i deformacije naziva semodul elastičnosti:
Hook-ov zakon
Često se modul elastičnosti naziva Youngovim modulom E za linearno sabijanje ili istezanje.
Izvlačenje: Povećanje dužine tijela uzrokuje smanjenje poprečnoga presjeka A, tj. smanjuje se
debljina i širina. Posljedica toga je poprečna deformacija (transverzalna)
Sabijanje: Postiže se suprotan efekt u odnosu na izvlačenje
Odnos između uzdužne i poprečne deformacije izražen jerelacijom:
ε= - ν
ν (µ) - Poissonov odnos (broj) (vrijednost: 0,25 – 0,4 za većinu metala)
• Otpor deformiranoga tijela (elementa), načinjenog od metala ili poluprovodnika mijenja s

deformacijom (strain gauge - deformirajući element, rastezno tijelo):
gdje je:
l - dužina elementa; ρ-specifični otpor; A -poprečni presjek
• Pod djelovanjem naprezanja mijenja se otpor za iznos ∆R:
G – gauge factor (mjerni faktor); Za ν≈0,3 je G ≈ 2.0
===> Promjena otpora linearna s deformacijom: ∆ R= RoGε

•Tipičan primjer: = 120 Ω, G=2 i ε = 1 ppm
∆R=GεR=Ω
Poluprovodnički deformirajući elementi imaju piezootpornički član veliki → G time postaje veliko
Uobičajen materijal je silicij dopiran malom količinom materijala “P” tipa ili “N” tipa.
4. Predavanje (kapacitivni senzorski elementi)
4. Kapacitivni senzorski elementi
Princip rada kapacitivnih senzora:
Unese li se materijal u elektrino polje između ploča kondenzatora, kapacitet kondenzatora se

mijenja ovisno o obliku i relativnoj dielektrinoj konstanti unešenog materijala. Promijeni li se
kapacitet kondenzatora u RC rezonantnom krugu, mijenjaju se i titrajna svojstva toga
kruga, tj. amplituda i frekvencija titranja. Te promjene se, slično kao i kod induktivnih
senzora,
detektiraju sklopom s histereznim svojstvima čiji je izlaz binarni.
Elektrode kondenzatora su: tzv. aktivna elektroda na senzoru i pasivna, tj. sva okolica na
potencijalu zemlje. Da bi promjena kapaciteta bila uočljiva, predmet se mora unijeti dovoljno
blizu aktivnoj elektrodi, gdje su silnice elektrinog polja kondenzatora još relativno guste.
Primjena:
• Koriste se za detekciju metalnih i nemetalnih proizvoda u procesnoj industriji.
• U autoindustriji se koriste najjeftiniji senzor, a kapacitivni senzori su jeftini i pouzdani.
• Problem kapacitivna osjetila ne sadrže samo kapacitete, nego imamo i gubitke i dielekticima
(otpore) i kapacitete kabela.
4.1. Kapacitivni senzorski elementi za mjerenje pomaka:
4.1.1. Promjenljivo rastojanje
• nelinearna zavisnost - korištenje mosnoga

spoja potrebna je kompenzacija nelinearnosti.
4.1.2. Promjenjljiva površina
Može i promjenom kuta,

a najjednostavnija izvedba je
smicanjem u ovom primjeru
gornje pločice. Te je onda
aktivna povšina manja.
4.1.3. Promjenljivi dielektrik
Udaljenost i površina su fiksne.

Dielektrik nam služi da ne provodi,
dielektrik može biti vakuum ili ulje.
Kada pomaknemo dielektrik
dobit ćemo i drugi dielektrik
To nam služi za mjerenje razine tekućine .
4.1.4. Kapacitivni senzor pritiska
• Praktički ovdje se radi o

dva senzora spojena
serijski.
• Primjer:
Ova izvedba koristila se
kod starijih mobilih ekrana

gdje je bio potreban pritisk.
4.1.5. Kapacitivni senzor nivoa
4.1.5.1. Kapacitivni senzor nivoa u mosnom spoju:

4. Predavanje (Induktivni senzorski elementi)
5. Induktivni senzorski elementi
Amperov zakon
• Cirkulacija se dobije iz integrala preko jačine magnetskog polja H duž zatvorene putanje:
• Za magnetsko kolo na slici je:
gdje je:
–jačina magnetskoga polja u zračnom rasporu:
–jačina magnetskoga polja u željezu (magnetskome materijalu)
• Uz pretpostavku zanemarenoga rasipanja, fluks Φ u zračnom rasporu jednak je fluksu u

magnetskom materijalu.
Princip rada induktivnih senzora:
Induktivni senzori rade na principu
promjene induktiviteta zavojnice u
LC titrajnom krugu. Visokofrekvencijsko
magnetsko polje zavojnice se zbog
upotrebe poluotvorene feritne jezgre
dijelom nalazi i u zraku (sl. 1.1.).
Unošenje metalnog objekta u dio
magnetskog polja koji je u zraku
rezultira promjenom induktiviteta
zavojnice, a time i promjenom amplitude
i frekvencije titranja LC kruga. Druga
mogućnost interpretacije ove pojave je
induciranje kružnih struja u metalnom
objektu, koje izvlače energiju za titranje
iz titrajnog kruga, pritom smanjujući
amplitudu i frekvenciju oscilacija.
Okidni sklop s histerezom u senzoru
detektira te promjene i u određenoj
toki mijenja stanje izlaza senzora.
• Koriste se obično kao detektori metala, koriste se kao senzori udaljenosti.
• Predost možemo detektirati različite metale puno lakše nego sa kapacitivnim senzorima.
• Imaju manji domet od kapacitivnih jer se povečanjem raspora polje se sve više rasipa.
5.1. Push-pull spoj
Dva elektromagneta i polje između, metal

se miče u prostoru i detektiramo pomak.
5.1.2. Mosni spoj s dva induktivna senzora u „push-pull” spoju
5. Predavanje (Senzori za određivanje pozicije)
5. Senzori za određivanje pozicije
Glavna podjela:
• Senzori blizine (proximity sensors)
• Senzori položaja (position sensors)
• Senzori pomaka (displacement sensors)
Glavna pitanja pri odabiru senzora udaljenosti
• Koliko je velik pomak i koje je vrste [linearno ili kruto]

• Koja je rezolucija i točnost potrebna
• Od čega je načinje objek koji se mjeri (kreće) [npr. kapacitivni senzor detektira sve,
a induktivni samo metale]
• Koliko je prostora dostupno za montažu senzora
• Kakvi su uvjeti okoline (vlažnost, temperatura, ivibracije, korozivne tvari…)
• Koliko je snage je dostupno za senzor
• Koliko se mehaničko trošenje može očekivati tijekom životnog vjeka stroja
• Koja je količina proizvodnje osjetnog sklopa (ograničen broj, srednji volumen,
masovna proizvodnja)
• Koliki je ciljani trošak osjetilnog sustava.
Potencijometarski senzori
• Osjetilo za poziciju i pomak, može se izraditi pomoću linearnog ili rotacijskog potencijometra.
• Aktivni senzor (zahtjeva napajanje)
• Problem može doći do nesigurnosti, unosi nesigurnost koja je
prosjek rezolucije.
𝑹=𝝆
• Prednost potencijometarskih traka jest ta što možemo
udaljenost.
Prednosti potenciometara kao pretvornika pomaka su:

• jednostavnost primjene,
• relativno niska cijena,
• nema elektroničkih komponenti (izuzev senzora s
digitalnim izlazima),
• visok analogni izlazni signal i dokazana tehnologija.
Nedostaci su:
• ograničeni frekvencijski opseg,
• trenje,
• inercija,
• habanje
Kapacitivni i induktivni senzori
• Kapacitivni senzori su aktivni senzori, ne mogu biti pasivni.
Induktivni senzori
Induktivni senzori mogu biti aktivni i pasivni, pasivni mogu postojati ali su jako jako skupi.
Senzori temeljeni na Hallovom efektu

Halov efekt je svojstvo koje se zamjećuje u vodiču pod djelovanjem magnetskog polja. Neka na
vodič protjecan strujom djeluje magnetsko polje okomito na smjer struje. Razlika potencijala
zvana
Hallov napon pojavljuje se u smjeru okomitom na smjer struje i na smjer magnetskog polja. Iznos
Hallova napona razmjeran je iznosu magnetskog polja i struji. Magnetsko polje izaziva porast
koncentracije nositelja na jednom kraju što zapravo izaziva razliku potencijala.
Amplituda Halova napona ovisi o magnetskom polju i struji u skladu sa sljedećim izrazom:
Halova konstanta
B gustoća magnetskog toka 𝐼
I struja kroz vodič
𝐻𝑉 =𝐾 𝐵 𝐻
z debljina vodiča 𝑧
Senzori temeljeni na Hallovom efektu
Primer Hall senzora na motoru DVD

uređaja
Magnetostriktivni pretvornik pomaka
Glavni dijelovi pretvornika su valovod i prstenasti permanentni magnet koji je pomičan po cijeloj
duljini valovoda. Ovaj tip pretvornika može mjeriti pomak u velikom rasponu (do 7 m) uz vrlo visoku
rezoluciju (reda veličine 3 μm). Linearnost je reda veličine 0.05%, a može se postići temperaturna
stabilnost od 20 ppm/ºC.
Kroz vodič smješten unutar valovoda se propusti električki impuls. Na mjestu gdje se nalazi
permanentni magnet dolazi do interakcije njegovog magnetskog polja s magnetskim poljem impulsa
propuštenog kroz valovod. Uslijed interakcije ta dva magnetska polja dolazi do torzionog
naprezanja valovoda na tom mjestu – Wiedemannov efekt. To naprezanje stvara mehanički val koji
propagira
kroz valovod brzinom zvuka (ovisi o materijalu valovoda). Kada taj mehanički val dođe
do ultrazvučnog senzora, izmjeri se vrijeme proteklo između slanja električnog impulsa i dolaska
mehaničkog vala iz čega se može izračunati položaj permanentnog magneta.
6. Predavanje (Optički senzorski elementi)
6. Optički senzorski elementi
Svijetlosne pojave:
• Refleksija
• Refrakcija
• Apsorpcija
• Brzina
• Polarizacija
Temeljem ovih pojava imamo optičke senzore.
Geometrijska optika
Zanemarujemo (ne uzimamo u obzir) kvantnu mehaniku i elektrodinamiku a ni valna svojstva.
Predpostavka da je je svjetlost pokretna zraka ili fronta koja je uvijek okomita na površinu.
Primjer:
Ako svijetlost prolazi kroz prozorsko staklo imamo mikročestice u staklu zanemarujemo to jer
moramo u protivnom radit kvantnu mehaniku. Valne duljine su jako male.
Svjetlost je moguće generirati:
Mjesec Žarulje
Zvijezde Led diode
Prirodno
Objekti koji emitiraju Umjetno Plinske svjetiljke
svjetlost
Vatra Laseri
Kemijska reakcija Grijaći
Neki od načina generiranja svjetlosti.

Manipulacija svjetlom
1. Promjenom smjera
2. Blokiranjem određenih valnih duljina (filtriranje)
1.Promjenom smjera
Refleksijom – zrcala, difrakcijske rešetke, optički valni vodiči, optička vlakna…
Refrakcijom – leća, prizma, kemijske otopine, kristali, organski i biloški objekti….
Primjer refrakcija:
Apertura – otvor kroz koji prolazi

svjetlo.
Leća nam služi za usmjeravanje.
Filter filtrira valne duljine.
Zrcalo reflektira prema fotodiodi.
Primjeri refleksija:
Konverzija u električni signal proporcijonalna stimulusu (podražaju)
• Intenzitet – detekcija koliko je nešto daleko

• Smjer propagacije
• Spektralni sadržaj
• Brzina svjetlosti i vala
Sve ovo koristimo pri dizajnu osjetila (senzora). Tokom dizajna možemo se baviti
radijometrijom ili fotometrijom. Senzor može raditi po fotometrijskom ili radijometrijskom principu.
Radiometrija:
1* SLUČAJ
𝜃1=𝜃 ′ ❑
1
Snellov zakon:
𝑛1 sin 𝜃 1=𝑛2 sin 𝜃2
𝑐0
𝑛=
𝑐
n je uvijek veći od 1
n funkcija valne duljine

DISPERZIJA
C0 - brzina svjetlosti u vakumu

C - brzina svijetlosti u nekom
drugom sredstvu
Ako uvrsitmo da je jedan medij zrak a drugi bilo koji n dobijemo:

Radiometrija:
2* SLUČAJ (ZRAK – MEDIJ - ZRAK)
Refleksija nam generira gubitak
1.zrak – kamena ploča - zrak

u vidljivom spektru gubici su 11%
2.zrak – germanij - zrak

u infracrvenom spektru gubici od 59%
u vidljivom spektru 100%
Zbog gubitaka rade se antirefleksijski

slojevi.
Primjer svih gubitaka do kojih dolazi:
𝞥0 - Ulazni tok
𝞥g - Reflektirajući tok
𝞥α - Apsorpcija od materijala
𝞥ε - Gubici zbog okoline
𝞥γ - Dio koji je prenesen kroz materijal
Gubici zbog zagrijavanja i gubici zbog raspršenja:
Gubici zbog raspršenja ovise o površini materijala na koji upada svjetlost. Ako je površina
hrapava zraka se raspršuje.
Koeficijent propusnosti:
Uz gubitke:
h – duljina, g – koeficijent prigušenja, - gustoća medija

Fotometrija
Fotometrijske karakteristike:
Svjetlina, luminoznost, emisija…
U fotometriji imamo jedinice koje su izvedene ali u vidljivom spektru. U Radiometriji

radijacijski tok (energija emitirana u jedinici vremena) , u fotometriji u vidljivom spektru to
nazivamo luminozni tok.
Luminozni tok
luminoznost=]
Izvori svjetlosti:
• Točkasti – ako mu je promjer manji od 10% između detektora i izvora d<10%
• Površinski
ZA TOČKASTI IZVORE RADIOMETRIJA FOTOMETRIJA
Intenzitet zračenja Intenzitet luminiscencije
Intenzitet točkastog izvora
]
Gustoća ulaznog toka H=[ [
Ukupni emitirani izlazni

tok točkastog izvora
[W] [lumeus]
ZA POVRŠINESKE IZVORE RADIOMETRIJA FOTOMETRIJA
Intenzitet ]
Gustoća ulaznog toka
Gustoća emitiranog toka

7. Predavanje (Optička vlakna)
Izgled optičkog vlakna:
Jednadžba refrakcije:
𝑛1
𝜃 0 =arcsin
𝑛
• Maksimalni
• Snellov zakon ( za maksimalni kut unutarnje refleksije)
• Za ulaznu refrakciju ( n)
Isti kabel koristi se za pobudni i za povratni signal

Za povratni signal posebno vlakno
Optički senzori koriste se za mjerenje:
Udaljenost, prisutnost, pomak, tlak, temperatura, naprezanje…
8. Predavanje (Uređaji za mjerenje protoka)
7. Uređaji za mjereje protoka
Mjerni član protoka je uređaj koji mjeri iznos protoka fluida koji se giba u otvorenom
ili zatvorenom vodu.
Srednja brzina:
𝑣𝑎 =
∫ 𝑣𝑑𝐴
𝐴
Protok Q se rečuna prema formuli:
𝑄=𝐴𝑣 𝑎=∫ 𝑣𝑑𝐴

Porečni prikaz brzina protjecanja u cjevi.
Obično je potreno odrediti maseni protok. Ako se radi s naizgled nestlačivim

tekućinama
(voda, ulje, itd.) može se određivati ili volumni ili maseni protok.
Maseni protok može se definirati sljedećom formulom:
Gdje je ρ specifična gustoća materijala, čija jedinica je kg/ SI jedinica za meseni

protok je kg/s.
7.1. Gradijentna metoda tlaka

Osnovna jednadžba mehanike fluida je Bernoulli-jeva jednadžba koja se može primijeniti samo na
mirne i neviskozne protoke nestlačivih medija i ona glasi:
- Za mjerenje protoka gradijentom metodom tlaka potrebno je poznavati otpornost protoku.

- Osnova je analogna Ohm-ovom zakonu: napona (tlak) pri stalnom otporu proporcijonalan je
struju (protoku).
𝑣 1 𝑎=𝑣 2𝑎 𝑟 Raste brzina radi u suženju a tlak opada

Pomoću Bernoulli-eve jednadžbe, diferencijalni tlak se definira kao:
gdje je k koeficijent korekcije koji je potreban jer je stvarni tlak malo manji nego se proračunom
dobije, a i su srednje brzine protoka ispred dijela s otpornikom u njemu.
Da bi se odredio measeni protok po jedinici vremena, za nestlačive medije, jednadžba se može

pojednostavniti pa sljedi (ζ se određuje kalibracijom).
• Iz navedene jednadžbe slijedi da metoda gradijentog tlaka zahtjeva upotrebu ili osjetila
diferencijalnog tlaka ili dva apsolutna osjetila.
• Ako se zahtjeva linearni oblik izlaznog signala, mora se izračunati drugi korijen.
• Vađenje drugog korijena mora se načiniti u mikroprocesoru korištenjem jedna od uobičajenih
računalnih tehnika.
• Prednost gradijentne metode tlaka je u odsutnosti korištenja gibajućih komponenata za
mjerenje i korištenja standardnih osjetila tlaka, koji su u širokoj upotrebi. Nedostak je u
sputavanju protoka optičkim uređajima.
7.2. Mjerenje protoka s promjenom topline

• Jedan od dobrih načina mjerenja protoka bilo bi označavanje protočnog medija i detektiranje
gibanja te oznake. Npr. oznaka može biti plutajući objekt koji se može gibati zajedno s
medijem.
• Vrijeme koje je potrebno da se ta oznaka pomakne od jednog mjesta do drugog može se
iskoristiti za proračun brzine protoka.
• Taj objekt može biti plovak, radioaktivni element ili kocka koja mjenja optičke karakteristike (npr.
boja) protočnog medija.
• Također oznaka može biti različiti plin ili tekućina čija se koncentracija i stopa razrjeđivanja
mogu odrediti pomoću odgovarajućeg osjetila.
• U praksi je često zabranjeno ili nepraktično unošenje stranog materijala u protočni medij.
• Druga mogućnost bi bila promjena nekih fizičkih karakteristika gibajućeg medija i na osnovi
toga određivanje iznosa pomaka izmijenjenog djela ili iznosa njenog razrjeđenja.
• Obično, fizička osobina koja se može lako modificirati bez uzrokovanja neželjenih
posljedica je temperatura.
Na slici je prikazano mjerno osjetilo koje se naziva termoanemometar.

Termoanemometar: a) osnovni izgled izvedbe s dva osjetila b) izgled poprečnog presjeka
temperaturnog osjetila.
• Osnovni izraz promjene topline za termoanenometar zasniva se na King-ovom

zakonu pa sljedi:
gdje su k i c konstanta toplinskih vodljivosti i konstanta specifične topline medija pri danom tlaku,
ρje specifična gustoća medija, l i d su duljina i promjer mjernog uređaja, je temperatura na
površini mjernog uređaja, je temperatura medija na manjoj udaljenosti od mjernog uređaja, a v
je brzina medija.
• Collis i Willams su eksperimentalo dolazali da King-ov zakon treba neke izmjene. Za

cilindrično osjetilo sa omjerom l/d>>1 modificirana King-ova jednadžba za brzinu medija glasi
• (K je kalibracijska konstanta):
• Iz gornje jednadžbe sljedi, da bi se izmjerio protok potrebno je izmjeriti temperaturni gradijent
između osjetila i gibajućeg medija kao i predanu toplinu.
• Brzina telućine ili plina postaje nelinearna, ali potpuno određena funkija toplinskog gubitka čiji
odnos je prikazan na donjoj karakteristici.
• Da bi temperatura osjetila Rs održala na temperaturi Ts i da bi se osigurao zadovoljavajući
toplinski gradijent u odnosu na T0. toplinski se gubitak mora nadokanaditi napajanjem
odgovarajuće snage na grijući element.
• Također se može ramatrati mjerni uređaj protoka bez odvojenog elementa za grijanje, kod
takvog uređaja Rs, detektor radi u samo grijućem načinu rada. Pri tome električna
struja prolazeći kroz taj otpor generira dovoljno Joule-a topline kako bi njegovu
temperaturu povisio na iznos Ts. Na toj temperaturi drugi detektor ima otpor Rs.
• Ako se uzme u obzir da je toplinski gubitak na spojnim žicama i zaštitnom oklopu cijevi u kojoj
je smješten mjerni uređaj neznatno mali, na osnovu zakona o očuvanju energije potrebno je
da električna snaga W bude jednaka toplinskom gubitku gibajućeg medija:
• S druge strane, električna snaga na grijućem otporniku je kvadratno ovisna o naponu e koji je
narinut na krajeve elementa za grijanje:
• Iz prethodnih jednadžbi dobije se odnos između napona na samo-grijućem detektoru i brzine
protoka:
• Iz jednadže možemo vidjeti da su moguća dva načina mjerenja:

1. Napon i otpor grijućeg elementa ostaju konstantni, dok se temperaturna razlika
koristi kao izlazni signal.
2. Temperaturna razlika ostaje konstantna uz pomoć regulacijskog kruga koji je
održava konstantnom mijenjanjem napona zagrijavanja e. U ovom je slučaju napon
e izlazni signal.
8. Predavanje (Ultrazvučni senzori)
8. Ultrazvučni senzori
• Ultrazvučni valovi predstavljaju zvučne valove na frekvencijama višim od pojasa čujnosti

čovjekovog sluham, to su frekvencije više iznad 18 kHz.
8.1. Piezoelektrični ultrazvučni odašiljač 1
Piezoefekt: 𝑥= 𝐹
𝑘
K
q=kx= F =k p F
k
Kvarc:
−12 𝐴𝑠
𝑘𝑝 =2 , 3 ∙10 [ ]
𝑁
BaTiO3:
−12 𝐴𝑠
𝑘𝑝 =250 ∙ 10 [ ]
𝑁
8. Predavanje (Ultrazvučni senzor)
Usljed djelovanja sile F na kristal dolazi do njegove deformacije iznosa x=F/k (k je konstanta
krutosti kristala) koja rezultira razdvajanjem nositelja pozitivnog i negativnog naboja na stane
kristala okomito od smjera djelovanja sile. Iznos polariziranog naboja q određen je
sljedećim i zrazom:
gdje je piezoelektrička konstanta (tzv. piezomodul).

• Opisani se efekt naziva izravnim piezoekektričnim efektom, a postoji i obratni piezoelektrički
efekt, tj. napon U narinut na kristal producira silu F koja uzrokuje njegovu deformaciju iznosa:
• Prijenosna funkcija koja opisuje odnos iznosa deformacije kristala i narinutog

napona je sljedeća:
• Prijenosna funkcija koja opisuje odnos iznosa deformacije kristala i

narinutog napona je sljedeća:
∆𝑥 𝑑 𝑑
= =
∆ 𝑈𝑠
( )
1 2ξ 𝑚 λ𝑖
2❑
∙ 𝑠 2+ ∙ 𝑠+ 1 2
∙ 𝑠 +( ∙ 𝑠 +1)
𝜔 𝑛 𝜔𝑛 𝑘 𝑘
Ekvivalentna strujna shema

za piezoelektrični
ultrazvučni odašiljač
• Karakteristike frekvencijskog odziva kristala odašiljača u potpunosti su određene njegovim
mehaničkim karakteristikama.
• Frekvencija generatora signala obično se postavlja na vrijednost jednaku , pri čemu

amplituda deformacije kristaka x postiže veliku rezonantnu vrijednost.
• Ona uzrokuje sinusna pomjeranja i tlačne promjene u prijenosnom mediju frekvencije , koje
registrira prijamni kristal.
• Prirodna frekvencija prijamnog kristala je također ; ovo znači da iznos pojačanja

između amplitude ulaznog tlaka i izlaznog napona ima veliku rezonantnu vrijednost.
• Prijamni kristal stoga radi pri iznosu približnom njegovoj prirodnoj frekvenciji, dok se
konvencionalno piezolektričko osjetilo tlaka koristi pri mnogo manjim frekvencijama, kod kojih
je amplitudno pojačanje približno jednolično.
9. Predavanje (Ultrazvučni mjerni sustavi)
Ultrazvučni mjerni sustavi
• Ultrazvučni valovi predstavljaju zvučne valove na frekvencijama višim od pojasa čujnosti
čovječjeg uha, to su frekvencije više iznad 19 kHz.
• Ultrazvučni valovi poštuju isti osnovni zakon prostiranja valova kao i niskofrekvencijski zvučni
valovi. Njih je lakše usmjeriti i imaju manju valnu duljinu – često puno manju od dimenzija
materijala kroz koji se prostiru. Ovo je važno kod mjerenja malih debljina i kod
određivanja protoka.
• Jedna od bitnih primjena ultrazuvčnih mjernih članova je mjerenje protoka korozivnih tekućina
kao što su kiseline i otopine. Kako ultrazvučni valovi jednostavno prolaze kroz metalne
cjevčice i kanale, mjerna se oprema može ugraditi izvan fluida, pri čemu se izbjegavaju
problemi korozije i blokade.
• Svaki ultrazvučni mjerni sustav sastoji se u osnovi od:
1. Ultrazvučnog odašilača
2. Prijenosnog medija Piezo el. elementi
3. ultrazvučnog prijamnika
Ultrazvučni mjerni sustav:

• Najčešće korišteni uređaji za ultrazvučne odašiljače i prijamnike su piezoelektrični
osjetilni elementi.
• Piezoelektrični efekt je reverzibilan, mehanička energija se može pretvarati u električnu

energiju i električna energija u mehaničku.
• Ultrazvučni odašoljač koristi obratni piezoelektrički efekt kada se na kristal za odašiljanje

narine sinusni napon, pri tome se javlja odgovarajuča sinusna deformacija x.
• Ovo titranje kristala prenosi se na najbliže čestice medija i one se zbog toga kreću sinusno
uzokujući titranje drugih čestica kako je detaljnije objašnjeno u prethodnom poglavlju.
• Ovo sinusno gibanje čestica popraćeno je sinusim tlakom na medij. On se registrira

ultrazvučnim prijamnikom koji predstavlja jednostavno osjetilo tlaka koje koristi izravni
piezoelektrični efekt.
• Taj tlak uzrokuje sinusnu silu F na površini kristala, pri čemu proizvodi odgovrajući vremenski
promjenjljivi naboj q.
• Ovaj naboj se tada registrira nabojnim pojačalom kako bi se na izlazu dobio naponski signal.
9. Predavanje (Dopplerov ultrazvučni mjerni uređaj protoka)
8.2. Dopplerov ultrazvučni mjerni uređaj protoka

• Kada se zvuk konstantne frekvencije usmjeri prema gibajućem objektu, on će se od njega
reflektirati i reflektirani signal biti će druge frekvencije. Ova promjena frekvencije poznata
je kao Dopplerova promjena i ona je izravno proporcionalna brzini gibanja objekta.
• Dopplerov efekt koristi za mjerenje protoka fluida. Uređaj radi na principu refleksije zvučne
energije od pomičnih mjehurića ili čestica u tekućini nazad do mjernog prijamnika, što
je pokazano na slici ispod.
• Ako se čestice gibaju brzinom tekućine, Dopplerova promjena frekvencije proporcionalna je

iznosu volumnog protoka.
• Odašiljač producira konstantni signal frekvencije od 0.5 do 10 MHz i brzinec u tekućinu, pod
kutem θu odnosu na smjer gibanja tekućine.
• Brzina zvučnih valova u odnosu na promatrača jetako se odnosizmeđu frekvencije ' koju “vidi”
čestica i frekvencije odašiljača iznosi:
• Upadni zvučni val čestice rasprostiru u svim smjerovima i sada se one ponašaju kao “izvor”
koji se giba brzinom v u odnosu na prijamni kristal, koji sada predstavlja stabilni promatrač.
• Prijamnik registrira reflektiranu frekvenciju ′′ koja je promijenjena za iznos Dopplerove
promjene zbog gibanja čestica. Brzina zvučnih valova u odnosu na izvor je sada ,
pa vrijedi odnos:
λ′ 𝑐 −𝑣 cos 𝜃
=
λ ′′
𝑐
• pri čemu je λ’ valna duljina signala odašiljača, a λ’’ valna duljina prijemnog signala. Kako je
λ’’f’’=λ’f’=c, za odgovarajuću prijamnu frekvenciju vrijedi:
• iz izraza se dobije:
• Obično je , , tj. pa se izraz pojednostavljuje na oblik:

• To znači da je promjena frekvencije porporcijonalna brzini tekućine v, pa prema tome i
volumnom protoku. Volumni protok u cjevovodu se tada može izračunati prema sljedećem
izrazu:
gdje je unutarnji promjer cjevovoda.
Na slici je prikazan način obrade mjernog signala.

• Pojačani prijamni signal i pobudni signal odašiljanja ulaze u sklop za zbrajanje, koji na
izlazu daje signal:
ODAŠILJAČ I PRIJAMNIK NA RAZLIČITIM STRANAMA CJEVOVODA:

• Drugi način ugradnje odašiljača i prijamnika je da se oni ugrade na različite strane cjevovoda.
• Svaki od kristala A i B može se koristit i kao generator ultrazvučnih valova i kao prijamnik
ultrazvučnih valova.
• Dva se kristala nalaze na udaljenosti L i pod kutom θ u odnosu na tok tekućine.
• Također je moguće male kristale ugraditi unutar cjevovoda u smjeru toka tekućine.
To odgovara stanju
• Vrijeme kašnjenja zvuka T [s] između dva pretvornika A i B može se izraziti pomoću srednje
brzine tekućine :
gdje je c brzina zvuka u tekućini.

• Predznak plus/minus odnosi se na nizvodi/uzvodni smjer.
• Brzina predstavlja srednju brzinu tekućine uzduž prostiranja ultrazvuka.
• Gessner je pokazao da za laminarni tok vrijedi da je , a za turbulentni tok , gdje
je srednji iznos toka po površini presjeka.
• Pri izračunavanju razlike između nizvodne i uzvodne brzine dobiva se:
što vrijedi za mnoge praktične primjene kada je c puno veće od
• Kako bi se manjio šum mjerenja, prijelazno vrijeme je obično mjereno za oba uvodno/
nizvodna smjera. To je kada oba piezoelektrična kristala istodobno rade prvo kao odašiljači , a
zatim kao prijamnici.
• Ovo se može izvesti pomoću izbornika (preklopke):
PROCESNA MJERENJA
THE END

Procesna Mjerenja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Procesna Mjerenja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Procesna mjerenja

Ulaz Mjerni Izlaz

Mjerni član tipično se sastoji od 4 podsustava:

RAD MJERNOG ČLANA

Podjela senzora po mjernoj veličini

Biološke Tip i koncentracija biomase

Kemijske Koncentracija komponenata

Magnetske Amplituda i faza električkog polja, vodljivost i dr.

Optičke Amplituda, faza i brzina vala, indeks refleksije, emisija i refleksija

Toplinske Temperatura, toplinski tok, specifična toplina, toplinska vodljivost.

Karakteristike mjernog člana (senzora):

Statičke i dinamičke karakteristike se mogu egzaktno kvantificirati matematički ili grafički.

Pojačavanjem ulaza nenamo promjenu na izlazu (struja,napon,…)

1.3. Zona neosjetiljivosti

Rezolucija - najveća promjena ulaza koja ne

1.5. Trošenje (habanje) i starenje

2.1. Vrijeme zagrijavanja (warm-up time)

2.2. Frekvencijski odziv (Frequency response)

2.4. Donja granična frekvencija (Lower cutoff frequency)

2.5. Prijelazna karakteristika

Ako imamo odziv (izlaz u vremenu)

2.6. Fazna karakteristika

2.7. Rezonantna frekvencija

Kad damo ulaz senzoru

Aktivni i pasivni senzori:

Pasivni senzori su jednostavnije konstrukcije i jeftiniji su od aktivnih pa je izbor jednog od njih

Pasivni senzori Kapacitivni

1. mjerni sklopovi (spojevi) bez pojačavača;

1. mjerni sklopovi (spojevi) bez pojačavača

2. linearni mjerni pojačavači

3. analogni računarski pojačavači (funkcijski pojačavači):

Zahtjevi za izbor senzora

Oblici signala senzora

3.1.1. Otpornički termometri (RTD – Resistance Thermometer Devices)

Obično vrijedi aproksimacija:

• Takođe se koristi i volfram, a nikal i bakar za manjezahtjevne primjene.

Otporno temperaturne karakteristike Nikla,Bakra i Platine

Najpopularniji tipovi su PRT i PRT100. Gotovo da su linearni preko širokog područja

Prednosti i mane RTD-a

• Stavimo jos jedan dodatni vod bez

Senzor temperature u mosnom spoju (- otpor kabla spojnih

otpor pri temperaturi Θ Kelvina; K, β – konstante termistora

Vlačna deformacija – RASTEZANJE

Sila koja djeluje na jediničnu površinu tijela naziva se naprezanje:

σ>0 vlačno naprezanje (uzrok rastezanje)

Dakle, efekt narinutog naprezanje je deformacija:

Ovdje se radi o uzdužnoj (longitudinalnoj) deformaciji(deformaciji duž smjera naprezanja).

ν (µ) - Poissonov odnos (broj) (vrijednost: 0,25 – 0,4 za većinu metala)

• Otpor deformiranoga tijela (elementa), načinjenog od metala ili poluprovodnika mijenja s

G – gauge factor (mjerni faktor); Za ν≈0,3 je G ≈ 2.0

===> Promjena otpora linearna s deformacijom: ∆ R= RoGε

Unese li se materijal u elektrino polje između ploča kondenzatora, kapacitet kondenzatora se

4.1.1. Promjenljivo rastojanje

• nelinearna zavisnost - korištenje mosnoga

Može i promjenom kuta,

4.1.3. Promjenljivi dielektrik

Udaljenost i površina su fiksne.

4.1.4. Kapacitivni senzor pritiska

• Praktički ovdje se radi o

kod starijih mobilih ekrana

4.1.5.1. Kapacitivni senzor nivoa u mosnom spoju:

• Za magnetsko kolo na slici je:

• Uz pretpostavku zanemarenoga rasipanja, fluks Φ u zračnom rasporu jednak je fluksu u