Isus iz Nazareta Enes Kari

Isa al-Masih (Isus Krist)

u djelima muslimanske pobonosti i sufijske nade
[skica] Intenzivna prisutnost Isaa/Isusa u muslimanskoj klasinoj knjievnosti, napose u knjievnosti sufijske nade, nije samo posljedica Isaova/Isusova iznimnog statusa u Kuranu, nego i rezultat muslimanske potrage za prauzorima u svojoj specifinoj knjievnosti koja se na arapskom naziva edeb
Za trenutak ostaviti teologiju i (pri)sjetiti se pobonosti
Na Dan kad je Isa (Isus) podignut na nebo, iza sebe je ostavio samo vuneni plat i sandale! Isa (Isus) je imao obiaj jesti lie sa grana, oblaiti koulje od kostrijeti, spavati gdje ga no zatekne. Nije imao djeteta, pa da mu umre, ni kue pa da mu postane ruevina. Od ruka mu nije preteklo za veeru, niti od veere za doruak! Govorio je: Svaki dan sa sobom nosi i svoju opskrbu!

uglednom perzijskom komentatoru at-Tabatabaiju (umro 1982.), arapska Kuranska rije Isa derivirana je iz rijei yaiu to znai on ivi.3 Argumente at-Tabatabaija arapska gramatika podrava u potpunosti, kao i njegovo dopunsko obrazloenje da (po islamu) Boiji poslanik Jahja (Yahya ili Ivan Krstitelj u kranstvu) ima/nosi ime istoga znaenja. Naime, Yahya u arapskom takoer znai on ivi. To je stoga jer Kuran izravno aludira na paralelnost dogaanja Boanskog uda (mudizah) u dvije ravni: a) Djevica Merjema (Marija) i Isa (njen sin), te u ravni b) Yahyaa kao sina Zakariyyaova (Ivan sin Zaharijev). Yahya znai on ivi, a i Isa znai on ivi. At-Tabatabai eli rei da oni ive po udu, jer su doli udom (Merjema/Marija je rodila Isaa/Isusa kao Djevica, izravnim uplivom ivota/Duha Svetoga/Ruhu l-Qudus-a, a Zakariyya/Zaharija je dobio Yahyaa/ Ivana u dubokoj starosti!). Tekstovi Kurana se, u najirim smislovima, otvaraju prema at-Tabatabaijevim tumaenjima. Bilo kako bilo, povijesno gledano, rije Isa Arapima openito dola je najvjerovatnije preko Arapa krana (ili pak iz sirskoga/sirijakoga jezika, mogue i iz aramejskoga jezika). Kad je Kuran u svojim objavama zapoeo razglaavati rije/ime Isa, prvobitni recipijenti, Arabljani iz Mekke, znali su posve jasno o kome je rije. S druge strane, al-Masih (Krist) znai doslovno pomazani (arapska/Kuranska rije mash ula je u islamsko obredoslovlje u smislu simbolikog ienja tako to se mokrom (ili suhom) rukom prelazi /pomazuje/ preko dijela tijela koji se hoe/treba obredno oistiti). Odatle savremeni englesko-arapski rjenici rije Christ prevode rijeju/nazivom al-Masih (Pomazani ili Mesija). Na primjer, u Concise Oxford English-Arabic Dictionary,4 naziv Christ na arapskom je objanjen sintagmom as-Sayyid al-Masih (Gospodin al-Masih, Gospodin Mesija, Gospodin Krist). Dakako, klasini komenta(to)ri Kurana navode za naziv alMasih i nekoliko drugih etimologija (i znaenja). Kako ovdje moramo biti selektivni, napominjemo da je jedna od etimologija rijei al-Masih u arapskom glagolu saha yasihu u znaenju putovanja (i radi irenja glasa o Bogu!). Slavni magrebski mistik Abu Madyan tvrdi da su sjetnost/tuga/al/alost/alovitost

Ovaj esej elimo zapoeti u nekoliko napomena. Prva se odnosi na doktrinarne teoloke rasprave o statusu Isa al-Masiha u islamu i Isusa Krista u glavnim tokovima kranstva. Jedna od najboljih knjiga za pomno itanje tih susretanja i razilaenja, mogue i najbolje novije tivo za paljivo i pomno plijevljenje razlika i smirenih gledanja na njih jeste, svakako, Kuschelovo djelo idovi, krani, muslimani.1 Takoer, stoljea doktrinalnih i doktrinarnih prepirki izmeu muslimana i krana dobro su opisana (jednako i same rasprave i opiranja raspravama) u djelu Muslimani i krani, licem u lice autorice Kate Zabiri.2 itateljstvu preporuujemo ta dva djela, a o temama koje Kuschel i Zabiri pokrivaju, mi u ovom eseju (uglavnom) neemo govoriti.

Ime Isusa Krista (Isa al-Masih) u islamu

Druga se napomena tie imena koje se u Kuranu (i potom u arapskom jeziku) koristi za Isusa Krista (Isaa al-Masiha). Ime Isa (Isus) spominje se dvadeset i pet puta u Kurnu, dok se, s druge strane, naziv al-Masih (Mesija, Pomazani, Krist) spominje jedanaest puta. Kako se iz same latinike grafije vidi, arapska rije Isa stoji za rije Isus, dok se arapska rije al-Masih koristi kao ekvivalent imena/naziva Krist (Christ, Christos), ali i Mesija, Mesih. Dakako, komenta(to)ri Kurana donose niz etimologijskih mogunosti kako da odrede znaenje rijei/imena Isa. Prema
64 ljeto A. D. 2012.

posebni broj

Svjetla rijei

(al-huzn) i putovanje (as-siyahah), dva svojstva al-Masiha.5 (Usp. transkripcijsku nalinost izmeu al-Masih i as-siyahah.) Ragib al-Isfahani (Isfahanac, umro 1109. po gregorijanskom kalendaru), klasini islamski komentator i filolog Kurana, za rije al-Masih nudi nekoliko etimologijskih alternativa. Tvrdi da je Isa/Isus nazvan al-Masih jer je putovao Zemljom (masihan fi l-ardi ay zahiban fiha).6 Druga varijantna etimologijska mogunost je sljedea: Nazvan je al-Masih(om) jer bi onoga ko je imao kakvu bolest/nesposobnost (po)mazao/trljao, pa bi taj ozdravljao... (...kana yamsahu za l-ahati fa yabrau...).7 Tree etimologijsko objanjenje je da je on (Isa/Isus) ve pri inu poroenja bio pomazani blagoslovljenim uljem (...li annahu harada min batni ummihi mamsuhan bi d-duhni...).8 U Kuranu se Isaa (Isusa) najee naziva Isa-bnu Maryam (Isa sin Merjemin Isus sin Marijin). Komenta(to)ri Kurana uvijek s radou istiu da se i u Novom Zavjetu (po Marku, VI:3), u rijeima: Zar nije ovo tesar, sin Marijin?9 (na arapskom): A laysa haza huwa n-naddaru -bnu maryam, nalazi sintagma ibnu Maryam ili (Isa) sin Merjemin/Marijin.10 U vezi sa islamskim i muslimanskim itanjima Novoga Zavjeta ovdje usputno navodimo i Evanelje po Ivanu (XVII:3), gdje se kae: A ovo je vjeni ivot: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista11 (na arapskom: Wa hazihi hiya l-hayatu l-abadiyyatu an yarifuka anta l-ilaha l-haqiqiyya wahdaka wa yasua l-masiha -llazi arsaltahu).12 Muslimanski itatelji Novoga zavjeta, na primjeru ova dva navedena mjesta (kao i drugim slinim mjestima), sa egzaltiranjem istiu kako pronalaze islamsko gledanje na Isaa al-Masiha u samom Novom zavjetu. Danas arapski krani na Bliskom istoku za ime Isus najee koriste svoju arapsku kransku (obredoslovnu) rije Yasuu, dok Arapi muslimani koriste Kuransku rije/ime Isa. Ali je u mnogim arapskim govornim sredinama esta upotreba obaju varijantnih izgovora ovog slavnog imena. S druge pak strane, i muslimanski i kranski Arapi koriste rije al-Masih kao jednu jedinu, svoju i svima zajedniku rije u znaenju Krist ili Pomazani (ili, pak, Mesija!). Veliki prevoditelji Kurana na zapadne jezike daju razliita prevodilaka rjeenja za rije al-Masih. Muhammad Asad (Leopold Weiss) u svome prijevodu Kurana na engleski svaku rije al-Masih iz Kuranskog izvornika preveo je engleskom rijeju the Christ (Krist).13 U podnonoj biljeci tvrdi da je takvo rjeenje razumljivije zapadnom itateljstvu. S druge strane, uoljivo je da ima mnogo muslimanskih autora koji Kuransku rije al-Masih ne prevode engleskom rijeju the Christ, nego rijeju the Messiah (Mesija), napominjui da ona znai pomazani (the anointed). Eminentni Brillov Arabic-English Dictionary of Quranic Usage opredjeljuje se za the Messiah opciju.14 Istu stazu slijedi i Marmaduke Pickthall (kasnije poznat pod imenom Mohammed Marmaduke Pickthall), koji u svome prijevodu The Meaning of the Glorious Koran15 donosi engleski nain pisanja rijei mesija, the Messiah (izbjegavajui tako the Christ rjeenje). Njemaki prijevod Maxa Henninga16 opredjeljuje se za Der Messias Jesus, te je uoljivo da ovaj prevodilac rije Mesija ne prevodi rijeju Krist. I ruski prijevod od Krakovskoga17 donosi Mesija (Mecc) za arapsku rije al-Masih.

U islamskoj svetoj knjizi njega (Isaa) se naziva kalimatuh (Boijom Rijeju),18 navjetava se da e govoriti sa svijetom iz beike/kolijevke (kao novoroene),19 da e [s Boijom pomoi] i privolom proivljavati od gline/blata napravljene ptice,20 da e [uz Boiju pomo] iscjeljivati slijepe od roenja, i gubave, i da e proivljavati mrtve.21 Tvrdi se da ga je Bog uzdigao k Sebi,22 takoer, veli se da je on predznak Dana Sudnjega,23 itd., itd. U jednoj snanoj eshatolokoj slici, Isa al-Masih se pred Bogom zauzima za krane na Onom svijetu,24 itd. itd. U duhovnim, pobonim i nabonim komentarima Kurana (sufijski komentari tu dolaze na prvo mjesto) pobona i natprirodna uda i ozraja koja okruuju osobu (i prema Kuranu: jednu od najveih poslanikih pojava) Isa al-Masiha, opisana su pomno, iroko sa velikim (po)tovanjem. Abu Hamid al-Gazali (umro 1111.) donio je mnotvo predanja koja on tradira iz mnotva izvora o Isau al-Masihu. Sva su ta predanja, u neku ruku, daljnja hermeneutika i egzegetska transpozicija osobe i impozantne vjerske i poslanike pojave Isa alMasiha sa stranica Kurana na stranice pobonih duhovnih komentara, natkomentara, glosa, itd. Zapravo, sa stranica Kurana Isa al-Masih je otiao/uao u pobone ivote velikog mnotva pobonih muslimana, napose sufija!

estitost i pobonost Marije/Merjeme (Maryam) majke Isaove/Isusove

Temu Isa al-Masih (Isus Krist) u komentatorskim djelima pobonosti i sufijske nade nije mogue predstaviti bez krupne uloge Marije/Merjeme u Kuranu i u komentarima Kurana. I samo rodoslovno stablo Merjeme, prema Kuranu, ispunjeno je plodovima i stabalicama radosnih uda. U Kuranu (III:33) porodica Abrahamova/Ibrahimova i porodica Imranova (iz koje potjee Marija/Merjema) imaju zauvijek izniman status. Merjemina majka usrdno je molila Boga da zatiti Merjemu od ejtana/sotone, i da zatiti njeno cijelo potomstvo (III:35-36). Domalo dalje veli se da je Merjema [u Hramu Jerusalemskome] stupila pod skrbnitvo Zaharija/Zakariyyaa, kad god bi Zakariyya stupio u njenu odaju u Hramu (al-mihrab), naao bi hranu/opskrbu, pitao bi je: O Marijo/O Merjema! Odakle ti ova hrana? A ona bi odgovarala: Hrana je od Boga! (III:37). Drugim rijeima, Merjema/Marija je bila okruena izobilnom panjom anela/meleka koji su joj donosili Boansku opskrbu. Komenta(to)ri Kurana na neusporediv nain govore o Mariji/Merjemi i njenoj pobonosti. Zahvaljujui monoj proklamaciji Kurana Tebe je [o Merjemo/Marijo] zbilja Bog odabrao nad sve ene svijeta! (III:42) u komentarima Kurana i u opoj mnogovjekovnoj nabonoj literaturi islama osoba Marije/Merjeme u pobonosti i ednosti je uzor ovjeanstvu. U Kuranskom arapskom upotreba sklopa inna-llaha-stafaki (O Merjemo/Marijo! Bog je Tebe doista odabrao!) i sama je uzviena. Naime, u arapskom rije safa oznaava istotu (npr. vidika), bistrinu (vode), vedrinu (zraka), itd. isto nebesko plavetnilo naziva se safiyah, itd. Odabranost Marije/Merjeme opisuje se najuzvienijim i najtajnovitijim rijeima u Kuranu koje pobuuju na ridanje i pobono plakanje. K tome, jedan od stavaka u Kuranu (III:44), pred kojim zastaje dah velikih pobonjaka islama, opisuje sam in raanja Marije/Merjeme. Kad su odabrani jevrejski uenjaci u Hramu saznali da je ona upravo roena, svi su se natjecali da je uvaju, paze, njeguju i prue joj opskrbu. Ti [Muhmmede] pred njima
ljeto A. D. 2012. 65

Isa al-Masih u Kuranu mnotvo planova

Trea se preliminarna napomena u ovom eseju tie mnogih planova o Isa al-Masihu u Kuranu.

Isus iz Nazareta
[jevrejskim uenjacima u Hramu] ne bijae kad oni pera svoja pobacae koji e od njih o Mariji/Merjemi da se brine (III:44). Pera ovdje spomenuta jesu pisaljke ili trana pera, kojima se ispisuju vjerske knjige. Njihovim se pismenima to ostaju iza mastila slavi dragi Bog! A i sam razlog bacanja pera na povrinu tekue vode jeste uzvien: Marija/Merjema je ista kao izvorska voda! Svi su oni htjeli da Merjemu paze u Hramu, da je dvore, da joj slue, ali se nisu mogli dogovoriti ko e taj skrbnik biti. Odluilo je udo. Bacili su svoja trana pera na povrinu rijeke, sva su pera otplovila (otplutala), osim Zaharijeva/Zakariyyaova pera. Ono se na licu tekue vode udotvorno zaustavilo, u vertikalnom poloaju. Simbolika pera, vjerskih knjiga, mastila i prizivanja Boanske odredbe koja ima da doe u udu sve to se vezuje za Merjemu/Mariju u islamskoj pobonosti. Eto, stoga je Ibn Hazm od Kordove (umro 1064.), slavni muslimanski egzoteriki teolog, tvrdio da je Marija/Merjema Boiji poslanik [tj. Boija poslanikinja]! A prema Ibn Hazmu to su bile jo i majka Izakova (Ishaq), majka Mojsijeva (Musaova), kao i ena faraonova.25 Sa kakvom se samo panjom opisuje Marijina/Merjemina odaja ili elija u hramu (al-mihrab) u komentarima Kurana! Da bi se pokazalo da je Marija/Merjema itekako odabranija i iznad mukaraca, njena je molitvena odaja bila na gornjem katu! Meleki/aneli uvijek bi joj sa zahvalnou donosili najljepe voe i opskrbu, za ljetnjeg doba imala je zimske mivke, a za zimskih vremena na njenoj trpezi nalo bi se ljetnje voe, zelen i hrana najljepa. Komentari Kurana (npr. at-Tabari, ar-Razi, Ibn Kasir i drugi) tvrde da su u hramu Merjemu mukarci ponizno sluili, itd. danja, sabiratelji legendi, mistici, poboni putnici, pjesnici, pripovjedai, naboni zanesenjaci...

Isa al-Masih (Isus Krist) u sufizmu

Sufizam, ta vrla ezoterijska sr islama, uva vjenu uspomenu na Isaa al-Masiha. U djelu Tales of the Dervishes autora Idrisa Shaha,28 kae se da sufijski autori esto ukazuju na Isaa/Isusa kao Uitelja Puta. K tome, ima iznimno velika koliina usmene tradicije o Isusu koja krui na Srednjem istoku, koja eka svoga sakupljaa. (...) Sufije tvrde da Sin Drvodjelje i druga glasovita imena koja su data linostima Evanelja jesu inicijacijski termini/rijei, ti termini i rijei nuno ne opisuju posao/zanimanje pojedinca.29 Navedimo ovom prilikom, tek radi ilustracije, neka opa mjesta u sufizmu islama u kojima se, barem preliminarno, vidi nain pomaljanja Isaa/Isusa u muslimanskoj pobonosti. Evo nekih hikaya (ili nabonih pripovijesti):

Pobonjak i kradljivac
Abu Hamid al-Gazali (1058.-1111.) prenosi ovo predanje: Nekakav pobonjak slijedio je putem al-Masiha (Krista). Vidio to neki kradljivac, pa pomisli: Ako sjednem u drutvo ovog pobonjaka, moda e mi Bog radi toga oprostiti. Podstaknut skromnou u svom srcu, kradljivac se poeo koriti zbog raspusna ivota koji je vodio. Smatrao je sebe nedostojnim da sjedi pokraj jednoga takvoga dobroga ovjeka/pobonjaka. S druge strane, pak, pobonjak, ugledavi kradljivca pokraj sebe, strogo ga ukori e da ga kradljiveva sjenka ne bi pokvarila. Istoga je trena al-Masih (Krist) uo Boiji glas: Reci tom pobonjaku i tom kradljivcu da sam uinio istim njihove listine (na koje se piu dobra i zla djela ovjekova). Vrla i dobra djela pobonjaka i zli grijesi kradljivca oboje je izbrisano sa listina. Sada oni trebaju zapoeti ivot iznova. Vrla i dobra djela pobonjaka izbrisana su jer bio je [spram kradljivca] uznosit i gord, a grijesi kradljivca izbrisani su zato to je bio ponizan i pokajao se.30

Isa al-Masih (Isus Krist) u islamu mnoge strane

Neizmjerna je, neizbrojiva i doista neobuhvatna tradicija o Isau al-Masihu (Isusu Kristu) u hijeropovijesnom i u povijesnom islamu. U svojoj knjizi Der Islam: Geschichte, Gegenwart, Zukunft (Islam: povijest, sadanjost, budunost), Hans Kng spominje Isusa (Isaa) unutar mnogih tema, npr. njegov odnos prema Abrahamu/Ibrahimu, pitanju raspea ili raspinjanja na kriu, Isau/Isusu kao al-Mahdiju (Obeanome koji dolazi na kraju vremena), potom kao Mesiji (= al-Masih), njegovom odnosu prema nenasilju, njegovom ustajanju iz groba, povratku na kraju vremena, itd.26 Oddbjorn Leirvik u svome djelu Images of Jesus Christ in Islam27 pobraja nekoliko vanih oblasti i predjela u kojima se moe posve jasno detektirati nekoliko islamskih diskursa o Isau (Isusu). To su: - Kuran i Hadis, - Legende i tradicionalne egzegeze Kurana, - iitska tradicija, - Sufizam, - Dijaloka, apologetska, polemika knjievnost, - Rasprave u dvadesetom stoljeu. Oddbjorn Leirvik u ovoj opsenoj knjizi uoava jednu viestoljetnu tradiciju u mnogolikim oitovanjima islama koja je dola do cjelovitih predstava o Isau al-Masihu. O Isa al-Masihu su progovorili i govore svi moni tokovi islamske duhovnosti koje su profilirali i oblikovali teoloki dogmatiari, znameniti komentatori, hereziografi, sakupljai pre66 ljeto A. D. 2012.

Mrtve kosti proivljene u krvolonu zvijer

Slavnome mistikom autoritetu islama Delaluddinu ar-Rumiju (1207.-1273.) pripisuje se ovo predanje: Jednoga je dana Isa iao pustinjom sa skupinom sebinih ljudi. Molili su ga i traili od njega da im kae Tajnovito Ime [Boije] pomou kojeg on mrtve vraa u ivot. Isa im ree: Ako vam reknem Tajnovito Ime, vi ete zloupotrijebiti njegovu mo. Ti ljudi obeae Isau da e to znanje koristiti mudro i iznova ga zamolie da im rekne Tajnovito Ime. Isa im tad ree: Ne znate ta traite! Ali im, ipak, saopi Tajnovito Ime. Ne proe dugo vremena, ta je skupina ljudi hodala nekom pustarom, kadli ugledae gomilu pobijeljelih kostiju. Hajde, isprobajmo znanje Tajnovitog Imena! rekoe jedni drugima, i to uinie. U tom trenu, nakon to bi izgovoreno Tajnovito Ime, one se kosti zaodjenue u meso i preobrazie u divlju zvijer. Ta divlja zvijer ih rastrga u komadie.31

Poboni kranski princ

Veliki broj nabonih predanja sufijske naravi koncipiran je (i tradiran) tako da se pokae kako su krani dobrohotni prema

posebni broj

Svjetla rijei

muslimanskoj pobonosti, tavie, krani su sljedbenici istog onog duhovnoga Puta kao i same sufije. Tako Margaret Smith, amerika poznavateljica islama, navodi priu o nekom pobonom kranskom princu. Prvo sufijsko svratite podignuto je u Ramli, u Siriji. Jednoga dana neki kranski princ krenuo je u lov. Dok je iao putem vidio je dvojicu sufija kako se sastaju i jedan drugoga prisno pozdravljaju. Potom su sufije sjele na istom mjestu, iznijele ta su imale od hrane i skupa objedovale. Njihova se meusobna naklonost dopala kranskom princu, on tada pozva jednoga od sufija i upita ga ko je onaj drugi sufija. Ne znam ko je odgovori mu sufija. Koja je veza izmeu njega i tebe? upita princ. Uope nikakva odgovori sufija. Odakle je taj doao? upita dalje princ. Ni to ne znam! odgovori sufija. Zato onda iskazujete naklonost jedan prema drugome? upita princ. Zato to on pripada mome Putu! odgovori sufija. Imate li ikakvo mjesto gdje se moete susretati? upita kranski princ. A kad dervi ree da nemaju takva mjesta, kranski princ odgovori: Ja u vam sagraditi takvo mjesto! I sagradi im ga.32

Bog je jedan
Seyyed Hossein Nasr u svome djelu Living Sufism33 navodi perzijskog sufijskog pjesnika Hatifa Isfahanija koji je pjevao o kranstvu na sufijski nain. Nema sumnje da je Hatif Isfahani kranstvo razumijevao na prefinjeni metafiziki nain. Evo odlomka iz jedne njegove pjesme: U crkvi rekoh kranki, opiniteljici src, O ti, u iju mreu srce se hvata, O ti, o iji pojas nitima svim svojim postadoh vezan! Koliko dugo e moi a da ne nae put do Boijeg Jedinstva? Koliko dugo e Jedinom nametati trojstvo? Kako moe biti pravedno Jedinog Istinskog Boga Ocem, Sinom i Duhom Svetim zvati?! Ona (kranska redovnica) razdvoji svoja slatka usta i ree mi, Dok je slatkim smijehom sipala eer sa usana svojih: Ako li si pronikao u tajnu Boijeg Jedinstva Nemoj bacati na nas krane ljagu nevjerstva, jer U tri ogledala Vjena Ljepota baca zraku sa Svog Lica blistavoga! Svila ne prelazi u tri razliite stvari, ako se sa tri razliita imena nazove (Parniyn, Harir i Parand)! Dok smo mi tako govorili, ova pjesma Die se kraj nas sa crkvenog zvona: - On je Jedan i nema nita osim Njega, Nema drugog boga do Njega Samog!34

Jednoga je dana Isa sin Merjeme (Isus sin Marije), dok je bio dijete, pravio male ptice od gline. Neka druga djeca, koja to nisu mogla uiniti, otrala su odraslima i ispriala im, uz brojne pritube. Odrasli su rekli: To se (pravljenje glinenih ptica) ne smije dozvoliti na Sabat, jer je bila subota. Stoga su oni otili do jezerceta gdje je sjedio Sin Marijin, i upitali su ga gdje su mu ptice. Kao odgovor pokazao je na ptice koje su bile napravljene: I one su potom odletjele! Pravljenje ptica koje lete je nemogue, stoga to ne moe biti krenje Sabata rekao je jedan od odraslih. Ja bih nauio tu vjetinu ree drugi. Nije ovo nikakva vjetina, sve je to samo varka ree trei. Tako Sabat nije bio prekren, vjetina se nije mogla nauiti. to se tie varke, odrasli su se, kao i djeca, obmanuli, jer nisu znali ta je bila svrha pravljenja ptica. Zaboravljen je bio razlog zato se ne radi nita subotom. Znanje onoga to je varka i onoga to nije varka bilo je nesavreno kod tih odraslih. Poetak vjetine i kraj djelovanja bili su im nepoznati: Stoga, tako je isto bilo sa produavanjem daske drveta. Nadalje, pripovijeda se da je jednoga dana Isus sin Marijin, bio u radionici Josipa Drvodjelje. Kada su vidjeli da je daska drveta bila prekratka, Isus ju je povukao, i uvidjeli su da se na neki nain produila. Kada se ova pria pripovjedila ljudima, neki od njih su rekli: To je udo, stoga e ovo dijete biti svetac! Drugi su rekli: Mi u to ne vjerujemo, opet to uini za nas. Trea je grupa rekla: To ne moe biti istina, stoga, iskljuite to iz knjiga. Te tri grupe, sa svojim razliitim osjeanjima, ipak su dole do istog odgovora, jer niko nije znao namjeru i pravi znaaj koji se nalazi u reenici: Razvukao je dasku.35

Al-Gazali kao prenositelj Isaovih/Isusovih izreka

Al-Gazali je, koliko je nama poznato, od svih klasinih autoriteta islama najvie koristio predanja o Isau/Isusu. U svome slavnom djelu Obnova vjerskih nauka (kao i u drugim djelima) al-Gazali se istie i po tome jer navodi brojne izreke, anegdote i zgode koje on pripisuje Isau/Isusu. Evo jednog kraeg izbora tih izreka: - Ovaj svijet je most. Proi njime. Ne zadravaj se na njemu!36 - ovjek koji trai Ovaj svijet nalik je ednome koji pije vodu iz mora! to je vie pije, sve edniji postaje dok sebe na kraju ne ubije!37 - Ljubav prema Ovom svijetu i ljubav prema Buduem svijetu ne mogu se nai zajedno u srcu vjernika, ba kao to se ne mogu nai zajedno vatra i voda na jednome mjestu.38 - O skupino uenika! Uinite vae trbuhe gladnima, e da bi vaa srca vidjela vaega Gospodara!39 - Pobonost se sastoji od deset dijelova. Devet njih se sastoji u utnji, a jedna u osami.40 - Akoli ovjek vrati prosjaka sa svoga kunoga praga, aneli/ meleki nee posjetiti tu kuu sedam noi!41 Najbolji nama poznati zbornik, zapravo svojevrsna enciklopedija izreka i kazivanja pripisanih Isau/Isusu u viestoljetnoj islamskoj literaturi, dolazi nam iz pera Tarifa Khalidija pod naslovom Muslimanski Isus (The Muslim Jesus).42 Ovo se dragocjeno djelo ita sa velikom lahkoom i ushienjem. Tu vidimo osobu Isaa/Isusa u sreditu muslimanske pobonosti, on objanjava najzagonetnija pitanja ivota samog, njega uda nikada nisu napustila, on
ljeto A. D. 2012. 67

Zato su ptice glinene odletjele

U islamskoj literaturi mnotvo je kazivanja koja su transpozicija uda o kojima Kuran govori u vezi sa Isaom/Isusom. Evo jedne iznimno zanimljive pripovijesti:

Isus iz Nazareta
hodi po vodi, vraa mrtve u ivot, ini da bludnice postanu edne i iste, itd. Na stotine je divnih primjera u kojima Isa/Isus savjetuje, opominje, upozorava, pokazuje osobnim primjerom. Na primjer, Isa/Isus pita svoje Uenike: Koji to od vas moe sagraditi kuu na valovima mora? Oni mu u udu odgovorie protupitanjem: Boiji Due, ko je taj pa da uradi takvo neto?! Na to im Isa/Isus odgovori: Kad je tako, na oprezu nek ste spram Ovoga svijeta, nemojte ga uzimati za svoj [trajni] zaviaj! [Jer, Ovaj svijet je prolazan, nalik je uznemirenim valovima morskim].43 U jednom drugom kazivanju Isa/Isus veli svojim sluateljima: Onaj koji govori a ne spominje Boga, samo brblja! Onaj koji razmilja a sebe ne opominje, samo je nemaran! Onaj koji uti a ne razmilja taj samo trai vrijeme!44 I tako, na stotine dragulja u izrekama. U opsenome predgovoru za ovaj kompendij Muslimanski Isus, Tarif Khalidi je dobro objasnio porijeklo ove iroke literature o Isau/Isusu na islamskom istoku, on smatra da su muslimani tokom mnogih stoljea stvarali, dakako postupno, svoje vlastito muslimansko Evanelje (the Muslim Gospel).45 K tome, sinoptika Evanelja djelovala su svojim duhovnim trajanjem na novoformirane muslimanske sredine, muslimani su poruke tih Evanelja preraivali, prilagoavali, mijenjali smjer njihove poruke sebi u korist, jednostavno itali su ih na svoj nain. Dakako, i tradicionalne kranske sredine u koje je doao islam posluile su kao izvanredan zaviaj nevjerovatnog bujanja ovakvih predanja iji je zadatak bio da se islamizira zateena duhovnost. Ipak, mi smatramo da intenzivna prisutnost Isaa/Isusa u muslimanskoj klasinoj knjievnosti, napose u knjievnosti sufijske nade, nije samo posljedica Isaova/Isusova iznimnog statusa u Kuranu, nego i rezultat muslimanske potrage za prauzorima u svojoj specifinoj knjievnosti koja se na arapskom naziva edeb (adab). ta je edeb? Ukratko, ta rije znai udoree, lijepo ponaanje, lijep odgoj, visoko pohvalno dranje, edeb je i kurtoazija, itd. Pria, poslovica, saga, kazivanje... sve to je dobro ako nas moralno odgaja, ako nas ini moralno boljima. I ako nam ini budnom savjest o tome ta valja, a ta ne valja initi.
4

6 7 8 9

10

11

12 13

14

15

16

17 18 19 20 21 22 23 24 25

26

27

28

29 30

sa/Isus u muslimanskoj knjievnosti (napose u onoj sufijskog nadanja) jeste prauzor moralnog stava i bezinteresne vjere u Boga. Na kraju donosim jedno osobno sjeanje: Kad sam bio dijete sluao sam (u svome travnikom selu Vinjevu) od starijih kako ne valja susjedu otimati zemlju, niti pomjerati meu. Jer, Isa alejhiselam je rekao: Hej vi, ljudi! Zato se svaate oko njive Dragomilovice?! Hoete li da ja, sada pred vama, proivim deset Hasana i dvadeset Mehmeda, koji su nekada bili vlasnici Dragomilovice?!

31 32 33

34

35 36 37 38 39

Biljeke
1

40 41

Vidi: Karl-Josef Kuschel, idovi, krani, muslimani. Podrijetlo i budunost, izd. Svjetlo rijei, Sarajevo, 2011. Vidi: Kate Zabiri, Muslims and Christians Face to Face, izd. Oneworld, Oxford, 1997. Usp. odrednicu Jesus u: Jane Dammen McAuliffe (urednica), Encyclopedia of the Qurn, volume three, Brill, Leiden-Boston, 2003., str. 10.

42

43 44 45

N. S. Doniach (prireiva), Concise English-Arabic Dictionary, izd. Oxford University Press, New York, 1982., str. 63. Navedeno prema: The Way of Abu Madyan, priredio Vincent J. Cornell, The Islamic Text Society, Cambridge, 1996., str. 86. Ragib al-Isfahani, Mufradatu l-Quran, Beirut, 1972., str. 488. Ragib al-Isfahani, isto, str. 488. Ragib al-Isfahani, isto, str. 488. Usp. Biblija Stari i Novi zavjet, izd. Kranska sadanjost, Zagreb, 1974., str. 970. Arapski tekst (ovdje u transkripciji) naveden prema Kembridskom izdanju Biblije na arapskom, 1956. Usp. Biblija Stari i Novi zavjet, izd. Kranska sadanjost, Zagreb, 1974., str. 1030. Prema Kembridskom izdanju Biblije na arapskom, 1956. Vidi The Message of the Quran, translated and explained by Muhammad Asad, izd. The Book Foundation, Bristol, 2003. Usp. Elsaid M. Badawi, Muhammad Abdel-Haleem, Arabic-English Dictionary of Quranic Usage, izd. Brill, Leiden/Boston, 2008., str. 881. Usp. Mohammed Marmaduke Pickthall, The Meaning of the Glorious Koran, izd. the Penguin Group, New York, bez godine izdanja. Usp. Max Henning, Der Koran, arabish deutsch, izd. Cagri Yayinlari, Istanbul, 2009. Usp. Koran (KOPAH), Perevod I. O. Krakovskogo, Minsk, 1990. Usp. Kuran, III:45. Usp. Kuran, III:46. Kuran, III:49. Usp. Kuran, III:49. Usp. Kuran, III:55. Kuran, XLIII:61. Kuran, V:117-118. Usp. Barbara Freyer Stowasser, Mary, odrednica u Encyclopaedia of the Quran, svezak III, Brill, Leiden/Boston, 2003., str. 289. Usp. engleski prijevod ovoga djela Hansa Knga, Islam: Past, Present and Future (preveo s njemakog John Browden), izd. Oneworld, Oxford, 2007. Usp. Oddbjorn Leirvik, Images of Jesus Christ in Islam, izd. Swedish Institute of Missionary Research, Uppsala, 1999. godine. Usp. Idris Shah, Tales of the Dervishes (Teaching stories of the Sufi Masters over the Past Thousand Years), Penguin Compass/Penguin Books, New York/London, 1993. Idris Shah, Tales of the Dervishes, isto, str. 57. Navedeno prema Esential Sufism, priredili James Fadiman and Robert Frager, izd. Harper, San Francisco/New York, 1997., str. 63. Prema Esential Sufism, isto, str. 86. Prema Esential Sufism, isto, str. 133. Usp. Seyyed Hossein Nasr, Sufi Essays, izd. ABC International Group, Inc., KAZI Publications, Chicago, 1999., str. 136. (Usp. bosanski prijevod ovog djela ivi sufizam, preveli s engleskog Enes Kari i Edin Kukavica, izd. Ibn Sina, Sarajevo, 2005.) Na engleski je ove stihove prepjevao E. G. Browne, A Literary History of Persia, sveska IV, Cambridge, 1930., str. 293-294. Idris Shah, Tales of the Dervishes, isto, str. 56.-57. Navedeno prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86. Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86. Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86. Navedeno prema: Al-Ghazali, On Disciplining the Soul, preveo na engleski Tim J. Winter, izdava The Islamic Texts Society, Cambridge, 1997., str. 89. Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86. Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86. Usp. Tarif Khalidi (edit. and. translat.), The Muslim Jesus, Sayings and Stories in Islamic Literature, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, London (England), 2003. Tarif Khalidi, str. 75. Tarif Khalidi, str. 110. Tarif Khalidi, isto, str. 17.

68 ljeto A. D. 2012.