Isa-Isus U Kuranu I Bibliji - Komparativna Studija PDF

hfz. dr.
Almir Pramenkovi
ISA/ISUS U KUR'ANU l BIBLIJI
KOMPARATIVNA STUDIJA
Izdavai
Urednik
Fakultet za islamske studije
Senad Redepovi
EI-Kelimeh, Novi Pazar

Za izdavaa
Malik Nurovi
Recenzenti
Korektura
Samed Juki
Korice
lfet Alikovi
Prof. dr. hfz. Metin lzeti
Prijelom
Prof. dr. hfz. Safvet Halilovi
Fahrudin Smailovi
Prof. dr. Sulejman Topoljak

Lektura
$tampa
Bemust, Sarajevo
Jahja Fehratovi
T ira
Sanela Misirli
300 primjeraka
Cl P- KaTanor1113a4VIja y ny6nVJKa4111j111
HapOAHa 6VJ6JlVIOTeKa Cp6111je, 6eorpaA
28-544.8-051
28-675:27
PRAMEN KOVI, Almir, 1981lsa/lsus u Kur'anu i Bibliji: komparativna studija l Almir Pramenkovi.
-Novi Pazar: EI-Kelimeh, 2010 (Uice: Grafiar). - 305 str.; 21 cm
Prema Bigrafiji autora, ova publikacija predstavlja mag. rad koji je
odbranjen 2007. godine na Internacionalnom univerzitetu u Novom
Pazaru. - Tira 300 - Biografija autora str. 289-290. - Napomene i
bibliografske reference uz tekst. - Summary. - Bibliografija: str. 277288.- Registar.
ISBN 978-86-7980-066-4
a) J..1cyc XpiiiCTOC b) npop04111 - J..1cJlaMe) J..1cnaM- XplllwliaHCTBO
COBISS.SR-ID O
hfz. dr. Almir Pramen kovi
ISA/ISUS
U KUR'ANU l BIBLIJI
KOMPARATIVNA STUDIJA
Novi Pazar, 201 O.
IZVODI IZ RECENZIJA
eligijska batina naih prostora velikim dijelom jo
uvijek je otueno i nedostupno do kojeg se moramo
doepati. Parafrazom jednog mjesta kod Hansa Georga
Gadamera, moe se kazati da sav filozofsko-historijski akcenat
balkanskog drutva stoji u funkciji duhovnog ouvanja i predaje,
a samim istraivanjem te predaje u svoju sadanjost unosimo
svoju skrivenu povijest. Zbog toga osnovano moemo tvrditi
da marljivim radom i istraivanjem nomena i fenomena religije
iniciramo posebnu koegzistenciju filozofsko-duhovne prolosti
i istraivaku sadanjost.
Taj religij ski govor ili tradicijski diskurs predstavlja

prevlast prisutnosti shvaanja govora o ovjeku, svijetu i Bogu
na temelju vijesti i glasa koje ovjek prima sa neba. To jeste
trajna mjera prihvatanja povjerenja u Boga ili saveza sa njim.
Budu li analizirana povijesna i objavljene istine o Musau/
Mojsiju, lsau/lsusu i Muhammedu, a.s., kao primateljima i
prenositeljima izvorne rijei u ljudski govor, vidi se da su to
posvjedoenja o povezanosti ovjeka u esenciji sa Istinom i
njezinim objavljivanjem.
Knjiga Isa, a.s./ Isus u Kur'anu i Bibliji mladog i vrlo
talentovanog autora i iskrenog mladia, koji sigurnim koracima
koraa putanjom znanosti, predstavlja jedan nauni rad
dimenzioniran u platformi komparacije meu dvije povijesne,
ali i objavljene istine izvornog glasa. Unutranji govor i ideja
vodilja autora knjige je sloboda utemeljena u istini. Prema tome,
hfz. dr. Almir Pramenkovi

njegov cilj je put jedinstva Neba i humanosti. Autor, iako
potie iz islamske provinijencije, u vie sluajeva navodi realno
biblijske citate o Isusu, a nakon toga analizira ih u sklopu svoje
intelektualne koncentracije. Djelo u vie navrata dokazujue
da ne brani stanovite ekskluziviteta koji globalno osuuje
svako predanje koje ne potie iz muslimanske batine. Iako
se u analizi linosti Isaa/Isusa, a.s., vidi doza superiornosti u
situiranju vlastite religije kao ona koja je bolja, ona ne prelazi
u dogmatizam koji misli da unaprijed posjeduje punu istinu.
Djelo autora hfz. dr-a Almira Pramenkovia takoer jeste
jedna od malobrojnih originalnih naunih radova uraenih u .
oblasti komparativnih religija na naim prostorima. On kao
jedan postmoderni teolog u svome radu ima na umu dvije
stvari: prvo - razradu vlastite dogme u zrcalu jedne druge
religije, drugo - naunu kritiku jedne dogme hrianstva u
svjetlu vlastitog islamskog poslanja.
Knjiga, Isa, a.s./lsus u Kur'anu i Bibliji s jedne strane sama
po sebi predstavlja dobru literaturu u oblasti komparativnih
religija, jer detaljno i u svjetlu objavljenih i povijesnih svjedoenja
islama i hrianstva razrauje relijefno-drutvenu situaciju za
vrijeme dolaska Isaa, a.s., (Isusa) , njegovo roenje, njegove
relacije sa majkom Merjemeom (Marijom), saJahjaom (Jovanomn
Krstiteljem), sa Zekerijjom (Zaharijem), Isaovu, a. s., (Isusovu)
smrt, njegovo uzdignue ili vaskrsnue i interpretaciju njegovog
ponovnog dolaska, a s druge strane daje putokaze za druga
djela u razliitim svjetskim jezicima o literaturi u vezi sa ovom
problematikom.
Hfz. dr Almir Pramenkovi uz deskriptivni prikaz
dokaza o Isau, a. s., (Isusu) otvara vrata jednog intelektualnog
meuvjerskog dijaloga na naim prostorima, koji nije baziran samo
na diskursu povrnog i kurtoaznog, ve dubinskog i dogmatinog.
6
Isa/Isus u Kur'anu i Bibliji

Svjestan da ta koncentracija ima rizik subjektivnosti, koji se
kad-'kad vidi u djelu, mislim da je to jedna dobra platforma za
dobronamjernu diskusiju koja bi se ubudue oplodila otvaranjem
katedre hristologije na Islamskom fakultetu ili islamistike na
Bogoslovskom fakultetu.
Meni je, kao mentoru koji je vodio ovaj magistarski rad,
drago da se ovo djelo objavljuje i dolazi u ruke iroj javnosti u
ovim prostorima. Vjerujem da e tokovi koji se otvaraju ovim
nainom razmatranja stvari utjecati i na razvoj i poboljanje
situacije na naim prostorima, i koja e moi uzimati primjere od
novih trendova ili metoda koja se razvijaju u zapadnim vjerskim
institucijama, gdje su meuvjerski dijalog i komparativne studije
postale nuost vremena.
Prof. dr. hfz. Metin Izeti
kolskoj 2004/2005. godini, kada sam kao gostujui

profesor predavao na Internacionalom univerzitetu u
Novom Pazaru, upoznao sam mladog hafiza Almira
Pramenkovia. On i njegova supruga studirali su tada na
postdiplomskom studiju, na Odsjeku za islamistiku Fakulteta
humanistikih znanosti, pokazavi se kao vrijedni i aktivni
studenti.
Hafiz Almir je uspjeno poloio sve ispite i upisao magistarski

rad pod nazivom Isa, a.s., l Isus u Kur'anu i Bibliji, a ja sam
sa zadovoljstvom prihvatio da, uz profesora Metina Izetija iz
Makedonije, budem komentor u izradi ove teze. Sredinom 2007.
godine upriliena je i javna odbrana, a hafiz Almir je stekao stepen
magistra islamskih nauka s najviom ocjenom.
Jo tada, na odbrani ovog rada, sugerirao sam da bi bilo
veoma korisno da se ovaj magistraski rad i objavi, kako bi
bio dostupan iroj italakoj javnosti, naroito onima koji su
zainteresirani za pitanja dijaloga izmeu muslimana i hriana.
Zbog toga, priinjava mi posebno zadovoljstvo da se ovaj rad
sada pojavljuje u izdanju renomirane izdavake kue El-Kelimeh
iz Novog Pazara.
Autor j e u knjizi koristio brojnu literaturu, ne samo
na maternjem ve i na arapskom i engleskom jeziku. Rad je
koncipiran pravilno i sastoji se od uvodnog dijela, razrade i
zakljuka. Koritena literatura je verifikovana u fusnotama
i u popisu literature. Tokom obrazlaganja iznesenih stavova
koritena je, uglavnom, historijsko-analitika a, po potrebi, i

druge odgovarajue naune metode. Autor je nastojao da bude
originalan i u tome je uveliko uspio.
Na poetku, autor j e napravio temeljit uvod u kojem
je spomenuo neophodnost poznavanja uporednih religija i
pojasnio fundamentalne vjerske termine, kako islamske tako
i hrianske, koji su tretirani u tezi.
Tre e poglavlje je p osebno zanimljivo. U njemu se
razmatraju geografske i drutvene karakteristike vremena
u kome se Isa, a.s., l Isus rodio, kao i skupine koje su bile
nosioci vjerskog ivota u toj epohi. Autor je naveo ekslpicitne
izvjetaje Kur'ana i Biblije o roenju ovog Boijeg poslanika, o
njegovoj majci MerjemiiMariji, kao i o njegovom te tiu Jahj au,
a.s., (Jovanu Krstitelju). Navedene citate je obradio sa aspekta
islamske interpretativne tradicije, konsultujui brojne tefsire
(komentare) Kur'ana asnog.
etvrti dio sadri empirijsku analizu kur'anskih i biblijskih
citata o smrti Isaa, a.s., l Isusa. Obraeno je djelovanje ovog
poslanika kroz prizmu Kur'ana i Biblije, a zatim su zahvaene
okolnosti u kojima se desilo Isaovoiisusovo naputanje ovog
svijeta. Ovdje nas autor upoznaje sa misijom Isaa, a. s., njegovim
pozivanjem da narod prihvati moralne principe, vjerovanje u
postojanje due i vjerovanje u Budui svijet. U ovom dijelu
rada dosljedno su predstavljena razliita predanja koja tretiraju
okolnosti u kojima su jevreji eljeli ubiti poslanika Isa, a. s.
Peto poglavlje, pored hriranske interpretacije doktrine
Trojstva, sadri i kur'ansku interpretaciju uzdignua Isaa,
a.s. Autor je, uporeujui kur'anske ajete i biblijske citate,
govorio o razlikama percepcije Boga. Ukazao je na temeljne
razlike izmeu islama i kranstva po tom pitanju. Naveo je
sudbinu originalnog Indila, kojeg je Isa, a.s., dobio od Boga
i genezu postojeih Evanelja. U ovom poglavlju autor je
9
hft. dr. Almir Pramenkovi

tretirao odreena hrianska uenja, navodei genezu temeljnih
hrianskih doktrina.
esto poglavlje sadri analizu kur'anskih i biblijskih citata
koja se tiu ponovnog Isaovog/Isusovog dolaska na ovaj svijet.
Navedene su temeljite analize spomenutih citata i ukazano je
na sutinsku razliku izmeu Kur'ana i Biblije u vezi s ovom
problematikom.
Knjiga je, pored naune utemeljenosti, pisana lahkim i
prijemljivim stilom tako da je mogu itati ire mase. U vremenu
brojnih napetosti i optereenosti hriansko-muslimanskih
odnosa, uzrokovanih terosristikm napadima 11. septembra
2001., ali i ameriko-britanskom invazijom na Irak, Afganistan i
drugim deavanjima, knjige ovakvog anra su itekako dobrodole.
Jer, davno je kazano da nema (niti e biti) mira u svijetu bez
stabilnosti meu religijama, naroito dvijema koje imaju najvei
broj sljedbenika na zemaljskoj kugli: islamom i hrianstvom. Za
stabilnost tih odnosa bitno je, u to nema sumnje, da muslimani
i hriani upoznavaju doktrine i jedne i druge religije. Pitanje
Isaa/Isusa, a.s., je veoma vano, i za muslimane i za hriane.
Potrebno je istai da postoje brojna mjesta u vezi s ovim velikim
Boijim vjerovjesnikom koja su zajednika i muslimanima i
hrianima i takve take treba afirmirati.
Ova knjiga hafiza dr-a Almira Pramenkovia je dobra
studija koja u svjetlu originalnih izvora iznosi nauavanje
dvije velike svjetske religije o Isau/Isusu i njeno objavljivanje
e dobro doi ne samo izuavateljima uporednih religija, s
obzirom da je konsultovana originalna literatura, ve i svim
ljudima kojima je stalo do razumijevanja i suivota razliitih
religija i kultura. A voditi meuvjerski dijalog radi ostvarenja
takvog plemenitog cilja, uistinu predstavlja poduhvat vrijedan
10

svake hvale, jer istinski dijalog meu hrianima i muslimanima
je, zapravo, ono to nema alternativu.
Imajui u vidu navedeno, sa zadovoljstvom preporuujem
itanje i koritenje ove vrijedne knjige.
Prof. dr. hfz. Safvet Halilovi,
profesor tefsira i kur'anske antropologije i
lan Vijea povjerenika Svjetske unije islamskih uenjaka
11
njiga hfz.dr Almira Pramenkovia koju imate pred

sobom, naelno se moe rei, jedinstveno je djelo u
cjelokupnoj dosadanjoj islamskoj literaturi na naem
jeziku. Osim to nudi interesantno i za sve one koji aktivno rade
na polju irenja istine i ispravne vjere, korisno tivo, ovo djelo
otkriva intelektualnu nadarenost, pregalatvo i samoportvovanje
autora.
O vo j e jedna o d prvih magistarskih teza koja je na

bosanskom jeziku branjena na Internacionalnom univerzitetu
u Novom Pazaru iz podruja uporednih religija. I pored toga
to tretira vrlo osjetljivu, diskutabilnu i veoma bitnu tematiku
i to je autor ove studije poetnik na polju naunog istraivanja,
ipak se mora priznati i istai da je u velikoj mjeri i vrlo uspjeno
na jednom mjestu sakupio najaktuelnija pitanja elaboriranog
problema i na njih ponudio veoma kvalitetne naune odgovore i
na taj nain nepristrasno dokazao neoborive injenice i uklonio
mnoge dileme onima koji tragaju za istinom.
U ovom djelu autor obrauje doktrinarnu tematiku ije
nepoznavanje je ostavilo nesagledive posljedice i odvelo mnoge
narode i vjere u zabludu i uinilo ih slijepim prema istini. Zbog
toga su ostali uskraeni da uivaju u svjetlu istine i da njihov
konani ishod bude svjeta! i siguran.
O davno se osjea potreba za nauno-komparativnom
elaboracijom spomenutog pitanja kroz osnovne izvore dvije
najmnogobrojnije svjetske religije, islama i hrianstva. U
dosadanjim obraivanjima ovo temeljno doktrinarno pitanje

uvijek je nekako ostajala na razini nedovrenog ili povrno
obraenog, ili su autori u njima imali pristup koji ne moe imati
ocjenu utemeljenosti na islamsku doktrinu, u smislu da su vie
nego to je dozvoljeno u ovu nauku unosili svoga ili kopirali
tueg. Nije mi poznat razlog zbog kojeg se tako radilo, ali
sam ubijeen da e ovo djelo popuniti mnoge praznine koje su
ostavili autori dosadanjih pisanih studija na predmetnu temu.
Nadam se da e ovo djelo posluiti kao povod jo ozbiljnijeg
bavljenja ovim pitanjem.
Fascinantna je autorova hrabrost da ue u sr problema i
da vjeto, poput iskusnog teoretiara, definira i locira problem,
daje analizu problema, a potom ne ostavlja itaoca u nedoumici,
ve nudi i univerzalno rjeenje. Ono to me se posebno dojmilo
u ovoj knjizi jeste hrabrost autora da ukae na najproblematinija
pitanja koja se tiu ove doktrine i uspjeno ih uporedi i proui
kroz osnovne izvore islama i hrianstva.
Sve to je navedeno u knjizi autor je potkrijepio pouzdanom
i vrlo opsenom literaturom koju je tokom pisanja ovog djela
koristio i konsultirao, pa time ova knjiga s pravom dobiva svoje
zapaeno mjesto u literaturi koja tretira predmet kompartativnih
religija. Oito je i vidljivo da je autor pri izradi ovoga rada
uloio veliki napor i trud. Koristio je irok dijapazon relevantne
literature, kako na maternjem tako i na engleskom i arapskom
jeziku. Rad je metodoloki koncipiran pravilno i sastoji se od
uvodnog dijela, razrade i zakljuka. Koritena literatura je
verifikovana u fusnotama i popisu literature. Tokom obrazlaganja
odreenih stavova koritene su odgovarajue naune metode.
Autor je veinom nastojao da bude originalan i u tome je
uveliko uspio.
13
h.fz. dr. Almir Pramenkovi

Smatram da e ova knjiga postati nezaobilazan izvor
svima koji ele da se bave ovom tematikom na naem govornom
podruju pa i ire.
Zahvalan sam Internacionalnom univerzitetu u Novom
Pazaru na ukazanom povjerenju da prije mnogih vidim i proitam
ovo djelo, jer sam bio jedan od lanova komisije pred kojom je
hranjen ovaj rad. Zbog svega navedenog svesrdno preporuujem
njegovu publikaciju.
Molim Uzvienog Allaha da autora nagradi najljepom
nagradom, i da ovo njegovo djelo uini nepresunim izvorom
sevapa.
Prof. dr. Sulejman Topoljak
14
OBJANJENJEFREKVENTN E
TERM I NOLOGIJ E l SKRAEN I CA
Kur'an - ime Boije knjige objavljene, posredstvom meleka
Dibrila, poslaniku Muhammedu, a.s. Pisani oblik Kur'ana
naziva se Mushaf Kur'an sadri 114 sura (poglavlja) nejednake
duine. Kur'an je knjiga vjere islama. Kur'an tretira bitne aspekte
ljudskoga ivota, jer je od Boga Koji zna ta je neophodno
ovjeku na ovom svijetu. 1 Ukoliko uradimo sistematizaciju
kur'anskih citata, kur'ansko uenje bismo mogli podijeliti na
tri dijela:
1. i'tikad/doktrina - islamsko vjerovanje;
2. erijat/jurisprudencija - islamski vjerozakon;
3. ahlak!islamska etika - kodeksi ponaanja.
Kur'an je objavljivan u razdoblju 23 godine, koliko je
trajala poslanika misija Muhammeda, a. s. On je dobio objavu
od Boga u 40. godini ivota u peini Hira na Brdu svjetlosti
(Debelun-nur) . Objava je silazila sve do njegove 63. godine,
kada je preselio. 2 Muhammed, a. s., nij e autor, niti izdava
Halilovi Safvet, Osnovi tefsira, Bemust, Zenica, 2005., str. 97-98; Rahman
Fazlu, Duh islama, preveo sa engleskog: Grosberger Andrija, Zenit, Beograd,
1983., str. 59.
2
Kur'an predstavlja posljednju knjigu koju je Bog poslao ovjeanstvu.
Kur'an spominje i prijanje objave, kao i poslanike koji su ih dobili. Meu njima
se spominju Musa, a.s., (Mojsije) i Isa, a., s., (Isus): Mi objavljujemo tebi kao to
1
smo objavili Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu,

Kur'ana. Prema tome, Kur'an je vjena, doslovna rije Boija.
Sauvana je na arapskom jeziku onako kako je objavljena.3
sura - predstavlja jedno kur'ansko poglavlje, a ajet j e
jedan citat i z sure.4 Raspored sura u Kur'anu je p o Allahovom,
d.., nareenju, i u tome Muhammed, a.s, nije imao nikakvog
udjela - tevkifi. 5
hadis - sve ono to se prenosi od poslanika Muhammeda,
a.s., u smislu rijei, djela i preutnog odobrenja. Uenjaci koji
se bave hadisom nazivaju se muhadisi. 6
tefsir - egzegeza ili hermeneutika Kur'ana. Uenjaci
koji
se bave tefsirom nazivaju se mufesiri.7
akaid - nauka o islamskom vjerovanju.
ashab - drug poslanika Muhammeda, a. s.
tabiin - generacija muslimana poslije ashaba.
tabitabiin - generacija muslimana poslije tabiina.
i Ismailu, i Ishaku, i ]akubu i unucima, i /sau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i
Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur. Kur'an, 4:163.
Esposito John L., ta bi svako trebao znati o islamu, preveli sa engleskog:
Kahteran Nevad i Koprek Ivan, Filozofsko - teoloki institut Drube Isusove,
Zagreb, 2003., str. 27-28.
Lati Demaludin, Stil kur'anskog izraza, El-Kalem, Sarajevo, 2002., str.
237. Kur'an je Allahov, d.., govor, nadnaravan, objavljen Muhammedu, a.s.,
prenesen apsolutno autentinom predajom, zapisan u zbirkama koje se nazivaju
mushaf, a njegovo itanje je djelo za koje se dobiva posebno velika nagrada.
Halilovi Safvet, Osnovi tefsira, str. 98.
Es-Sujuti Delalu-d-din Abdu-r-Rahman, El-itkanu fi ulumi-1-Kur'an,
Daru Ibn Kesir, Damask, 2000., 1/191-200; ltr Nuruddin, Ulumu-l-Kur'ani-1kerim, Damask, 1996., str. 40-41.
6
Nakievi Omer, Uvod u hadiske znanosti, FIN, Sarajevo, 1997., str. 5-6.
Hadis smo ponegdje oslovljavali izrazom: islamska konstitutivna tradicija.
7
Tefsir smo ponegdje oslovljavali izrazom: islamska interptetativna
tradicija.
16

ehli-sunnet - izraz kojim se oznaavaju sljedbenici
Muhammeda, a.s., i njegove prakse u svim aspektima ivota.
Pripadnici ehli-sunneta se nazivaju i drugim imenima:
1. Es-selefus-salih - prve generacije muslimana ili ispravni
prethodnici. Njima pripadaju: ashabi, tabiini, tabitabiini i njihovi
sljedbenici meu islamskim uenjacima koji su prihvaeni
od strane vjernika kao vjerski prvaci. Takvim se smatraju:
Sufjan es-Sevri, Lejs bin Sa' d, Abdullah ibn Mubarek, Ibrahim
en-Nehai, El-Buhari, El-Muslim i drugi.
2. Ashabul-hadisi vel-eser - sljedbenici hadisa i tradicije. Ovaj
naziv su dobili zato to su istraivali hadise Muhammeda, a.s.
3. El-firkatu en-nadijetu el-mensura - spaena i
potpomognuta skupina. 8
ehlul-Kitab/sljedbenici Knjige - izraz kojim Kur'an
oslovljava hriane i jevreje.9
d.. - poslije rijei Allah upotrebljava se skraenica di. .
(dellee'nuhu), to znai: Neka je On (Allah) uzvien.
a.s. - poslije imena poslanika uporebljava se skraenica
a.s. (alejhis-selam), to znai: Neka je mir (spas) na njega.
r.a. - poslije imena ashaba i tabiina koristi se skraenica
r.a. (radij allahu anhu), to znai: Allah bio njime zadovoljan.
h. - hidretska godina, poela se raunati od Hidre
- (preseljenja Muhammeda, a.s., iz Meke u Medinu) .
Biblija- zbirka spisa Starog i Novog Z avjeta koje j e
Crkva prihvatila kao nadahnute. Ta s e zbirka esto naziva i
Sveto Pismo ili samo Pismo. 10 Stari Zavjet je za jevreje sveta
Halilovi Safvet, Osnovi tefsira, str. 43-46.
9 Kur'an, 4:171.
10
Rije biblija je grkog porijekla i znai knjiice. Latinski jezik je od grke
imenice u mnoini srednjeg roda napravio u istom obliku imenicu enskog
8
17

knjiga, kao to je Novi zavjet za hrianeY Za razliku od
Starog Zavjeta, koji je nastajao u vremenskom razdoblju od
1300 godina, Novi zavjet je napisan u toku I vijeka nae ere.
On sadri 27 rukopisa, a ine ga etiri Evanelja (Markovo,
Matejevo, Lukino i Jovanovo), Djela apostolska (pripisuju se
Luki), Apostolske poslanice, Apokalipsa (pripisuje se Jovanu) i
roda u jednini biblia u znaenju knjiga. Rije zavjet dolazi od latinskih prije
voda Biblije i predstavlja priblini prijevod grke rijei diatheke koja oznaava
savez ili ugovor koji je Bog sklopio sa izraelskim narodom. Harrington Wilfrid
J. Uvod u Bibliju - spomen objave, Hrianska sadanjost, Zagreb, 1995., str.
19. Biblija je pisana u toku 1400 godina i za vrijeme 60 generacija. Sastoji se od
73 knjige, obuhvata sfere ivota kraljeva, seljaka, lovaca i uenjaka. Pisana je na
razliitim mjestima - u zatvoru, pustinji, tamnici, dvorcu, bojnom polju i dr.
Neki su je pisali dok su se radovali, a drugi dok su bili tuni. Pisana je na tri
kontinenta: Aziji, Africi i Evropi. Sadanja verzija Indila poznata je pod ime
nom Novi zavjet ili Evanelja, kojih ma ih etiri: Matejevo, Markovo, Lukino i
Jovanovo. Pored ova etiri Evanelja, Novi zavjet se sastoji iz Djela apostolskih
- koje je napisao Luka, i poslanica - kojih ima etrnaest. Evanelja se prvi put
spominju na poetku III stoljea. To je prvi uinio lrenej 209. godine. Poslije
njega je Klement Aleksandrijski, 216. godine, preporuio da ova Evanelja tre
ba prihvatiti zato to je postojao veliki broj Evanelja, pa je Crkva justificirala
ova etiri Evanelja, a ostala odbacila. Najstarije knjige koje je Crkva prihvatila
bile su Pavlove poslanice, ije je uenje imalo primat nad ostalima, zahvaljujui
poslanicama koje je napisao prije Evanelja. etiri Evanelja su oblikovana u
jednu zbirku oko 150. godine zahvaljujui Marcionovom poduhvatu da sve te
knjige sakupi u jednu zbirku. Autentinost nekih od etrnaest poslanica i nije
bila priznata sve do 364. godine. Biblija se sastoji od 66 knjiga, prema Katoli
koj verziji: 39 hebrejskih i 27 hrianskih, ili 73 knjige, prema Pravoslavnoj: 46
hebrejskih i 27 hrianskih knjiga. Mufti Tarik, Islam i religije svijeta, Mostar,
1998., str. 81; Gazali Muhammed, Islam ili hrianstvo - izazov vremena, pre
veo sa arpskog: Kozli Eniz, Bemust, Kakanj, 2005., str. 104-105; ahin Mu
stafa, Hrianstvo, preveo sa arapskog: Popara Hasan, Helbron, Germani, bez
godine izdanja., str. 151-152; Ehu Zehre Muhammed, Muhadaratu fi-n-nasra
nijje, Darul-fikri-1-arebi, 1977., str. 90; Salih Sa' duddin es-Sejjid, Mukilatu-l
akideti-n-nasranijje, Kairo, 1983., str. 181.
11 Elijade Mira, Vodi kroz svetske religije, Narodna knjiga, Beograd, 1996.,
str. 75.
18

Pavlove poslanice. 12 Rije evanelje znai radosna vijest koju je
nagovijestio Isus.13 Rimljani su upotrebljavali termin evanelje
kao rije mira i jeziku oznaku za sreu. 14 Ova djela su u poetku
bila anonimna, a od II vijeka zvanino nazvana Evanelja. Prva
tri Evanelja nazivaju se sinoptikim Evaneljima. Nazvana su
tako jer identino predstavljaju odreene dogaaje, kao to je,
na primjer, 90% grae koju donosi Marko mogue nai kod
Mateja.1 5
Evanelja govore o Isusu i njegovoj nauci. Evanelisti su
pisali o Isusovom ivotu mnogo godina poslije njega. Pri pisanju
Evanelja, koristili su se usmenim predanjima ili dokumentima
do kojih su doli, kao to je postupak svakog ko eli napisati
knjigu o neijem ivotu. 1 6
apostoli Isusovi uenici i pomagai. Njih je Isus slao

da ire njegovu porukuY
-
Harrington Wilfrid, Uvod u Novi Zavjet, Hrianska sadanjost, Zagreb,

1993., str. 75.
13 Evanelje po Marku, 1/15.
14
Bloch Ernst, Ateizam u hrianstvu, preveo sa njemakog: arini Hrvoje,
Naprijed, Zagreb, 1986., str. 135.
1 5 Kath Verlag, Biblijski leksikon, svezak 7, preveli sa njemakog: Grgi Ma
rijan, Kolanovi Josip i agar Miljenko, Hrianska sadanjost, Zagreb, 1972 .,
str. 290.
16
Rije apostol je grkog porijekla, od glagola apostel/ein - poslati. Upotreblja
vala se za flotu ili armiju koja je bila poslana u neku ekspediciju. Biblijska teo
logija Starog i Novog Zavjeta, Grupa autora, preveo sa engleskog: Zovki Mato,
Hrianska sadanjost, Zagreb, 1993., str. 351; Harrington Wilfrid, Uvod u
Novi Zavjet, str. 76.
17 Tomi Celestin, Isus iz Nazareta - prorok i Krist, TIP, Zagreb, 1991., str.
94.
12
19
UVOD
Hvaljen neka je Allah Koji nas je na Pravi put uputio. Mi
ne bismo na Pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici
Gospodara naeg su zaista istinu donosili. (El-A'raf, 43)
Poevi od sedamdesetih godina XX vijeka, vjerski i
kulturni pluralizam postao je neizbjena realnost modernog
svijeta. S toga, mi s mo svjedoci novog razdoblja koje j e
imenovano kao razdoblje dijaloga. Ne da j e samo rasprostranjen
ve je dijalog meu religijama postao nunost savremenog
ovjeka. Jedini nain suprotstavljanja nasilju i teroru, koji
su poeli vladati svijetom nakon marginalizacije religije od
strane pozitivizma i historijskog materijalizma, bio je dijalog
i nalaenje pravilne metode prezentacije duhovnosti koja e
biti ista od antropomorfizacije, fragmentalizma i vjerskog
egocentnzma.
Na temelju raspoloivih spoznaja u balkanskoj religiografiji,
s dosta sigurnosti mogu ustvrditi da, osim velikih sukoba, postoji
i snana tradicija dobrosusjedstva i religijske harmonije meu
zajednicama razliitih vjera. Zato intelektualna i istraivaka
platforma predstavlja pravu metodu realnog meusobnog
upoznavanja razliitih religija.
Rad koji je pred vama predstavlja napor za komparaciju vrlo
znaajnog religijskog koncepta u islamu i hrianstvu, a to je pojam i
povijesno religijska osoba Isaa/Isusa. Ideja vodilja rada je identinost
u razliitosti, a cilj je putovanje prema potpunosti u duhovnom i

drutvenom smislu. Promjenljive slike ljudskog universa pokazuju
da u sredini humanosti stoji vjena i beskonana istost koju nijedna
promjena ne iscrpljuje, a to je nunost recipronog dijaloga zoon
politikona, to jest ovjeka.
ovjeku e teko pasti na pamet sumnja u svoju svakidanju
spoznaju i obina naela kojih se dri dok se kree u drutvu
onih koji s njim dijele isto ili jako slino uvjerenje. U susretu
s ljudima iz razliitih ivotnih sredina, s drukijim pogledima
na svijet i ivot, koji na vana ivotna pitanja imaju razliite,
ponekad potpuno oprene odgovore, ovjek brzo primijeti
da ono to je on smatrao samo po sebi razumljivim i za ta je
mislio da je zajednika batina svijeta, za mnoge vie nije tako
shvatljivo i prihvatljivo. Postoje, meutim, podruja ljudskog
razmiljanja tako da ni dugake rasprave o njima ne pribliavaju
oprena stajalita. Tamo gdje se radi o ljudskoj egzistenciji i
o svijetu, nije mogue doi do slaganja meu ljudima, pa se
valja pomiriti s injenicom razliitosti razmiljanja. ovjeka
u stvaranju njegovog vjerskog uvjerenja ili pogleda na svijet ne
vodi samo neutralna elja za pravim znanjem, nego i mnogi
individualni osobni pogledi. Religija je stvar itavog ovjeka,
u noj je angairan itav subjekt, a ne samo razum. Tu ovjeka
vode mnogi nadracionalni utjecaji i, na kraju, on se, u odreenim
ivotnim prilikama, odluuje za ovaj ili onaj pogled na svijet i
ivot. Tema i pojam ovog djela je takve naravi, pa zato i cilj nije
pokazati superiornost jedne ideje nad drugom, nego predstavljati
ih u svjetlu intelektualnosti i iskrene kritike.
Vjera u j ednog B oga predstavlja jednu od osnovnih
ljudskih potreba, koja je, od praiskona, duboko i neizbrisivo
usaena u ovjekovoj svijesti. Religija je zajednitvo usporedivo
sa ivim organizmom. Ona se moe nazvati duhovnim ili
drutvenim organizmom koji, kao pitanje, danas zaokuplja cijelo
22

ovjeanstvo. Pitanje mira i suivota je zahtjevno, naroito u
regijama, slinim naoj, u kojima se susreu civilizacije, kulture
i religije. Religioznost je zajednika ideja velikog dijela ljudske
populacije, te je zato bitno poznavati kontrastivne religije. 1 8
Prouavanje postulata islama i hrianstva ima nakanu pronai
elemente koji mogu pomoi upoznavanju kur'anske sintagme o
promjeni objava prije Kur'ana. Moja studija Isa/Isus u Kur'anu i
Bibliji- komparativna studija ima za cilj, uz pomo objektivne
analize, predstaviti linost Isaa, a. s., u duhovnoj i moralnoj historiji
ovjeanstva. Ona je viestruko znaajna, budui da je trei milenij
epoha rapidnog i permanentnog razvoja religioznosti. Poznavanje
interreligijskih disciplina i njihovih autentinosti pomoi e
sljedbenicima islama, a i drugima, da se upoznaju s utemeljenou
kur'anskog uenja o hrianstvu.
Nije mi namjera potcjenjivati ili valorizirati odreeno
religijsko uenje, ve, na temelju relevantnih vjerskih, historijskih
i drugih dokaza, istraiti poimanje pitanja vezanih za lsaa/
Isusa, a.s., u primarnim izvorima islama i hrianstva. U djelu
ne postoji ideja o potcjenjivanju Biblije, o ruenju principa
hrianstva, ve samo nauno istraivanje i osvrtanje Kur'ana
na genezu hrianske teorije o Isusovoj boanskoj prirodi,
teoriji trojstva i komparaciji s biblijskim tekstovima.
ovom radu dati su historijski pregled, teorij ska
istraivanja, predstavljeni rezultati istraivanja, iznijet zakljuak,
bibliografija i sadraj.
U
Teorijs ka istraivanja podijeljena su na slij edea

poglavlja:
1. Interpretacija Isaovog/lsusovog, a.s., roenja;
2. Interpretacija Isaovog, a.s., nestanka/Isusove smrti;
18
Mufti Tarik, Islam i religije svijeta, Mostar, 1998., str. 27.

23
lifz. dr. Almir Pramenkovi

3. Interpretacija Isaovog, a.s., uzdignua/Isusovog
uskrsnua;
4. Interpretacija ponovnog dolaska Isaa/Isusa, a.s.
U prvom poglavlju, iznio sam geografske i drutvene
karakteristike vremena u kojem se Isa/Isus, a.s., rodio, te
govorili o skupinama koje su bile nosioci vjerskog ivota te
epohe. Naveo sam eksplicitne izvjetaje Kur'ana i Biblije o
roenju ovog poslanika, o njegovoj majci Merjemi/Mariji, kao
i o njegovom tetkiu Jahjau/Jovanu Krstitelju, a.s. Navedene
citate sam obradio s aspekta islamske interpretativne tradicije
i hrianske teologije.
Drugi dio sadri analizu kur'anskih i biblijskih citata o
smrti Isaa/Isusa, a. s. Obraeno je djelovanje ovog poslanika kroz
prizmu Kur'ana i Biblije, a zatim su navedene okolnosti u k9jima
se desilo Isaovo/Isusovo, a.s., naputanje ovog svijeta.
Trei dio, pored hrianske interpretacije doktrine trojstva,
sadri i kur'ansku interpretaciju uzdignua Isaa, a.s. Naveo sam
sudbinu originalnog Indila, kojeg je Isa, a.s., dobio od Boga.
Poslije toga sam spomenuo kur'ansko poimanje Boga, gdje
sam ukazao na temeljne razlike izmeu islama i hrianstva
po ovom pitanJU.
etvrto poglavlje sadri analizu kur'anskih i biblijskih
citata o ponovnom Isaovom/Isusovom, a.s., dolasku. Naveo
sam indikativne analize ovih citata, ukazujui na sutinsku
razliku izmeu Kur'ana i Biblije po ovom pitanju.
U toku rada, koristio sam literaturu na bosanskom,
arapskom i engleskom jeziku. Veliki dio literature ine originalna
djela, dok su ostala prijevodi. Kori ena literatura na bosanskom
jeziku djela su autora s podruja Balkana, dok drugi dio ove
literature ine prijevodi s evropskih jezika. Meu njima ima i
24

hrianskih autora koji su se kritiki osvrnuli na hriansko
uenje. Literatura na arapskom jeziku predstavlja klasine
komentare Kur'ana (tefsire) i djela savremenih autora koji se
bave ovom tematikom. to se tie literature na engleskom
jeziku, upotrebljena su djela znamenitih i referentnih naunika
u oblasti interreligijskih studija.
Na Zemlji ivi oko est milijardi ljudi. Ljudi su u sve
frekventnijem meusobnom susretu, u zajednikom svijetu, a
stare religijske granice se sve vie potiru. U takvom ambijentu,
vano je pitanje poznavati druge, jer su znanja o drugima
ograniena. Dijalog ili razgovor hrianstva i islama ozbiljnije
je zapoet u prolom vijeku. Naravno, u ovom radu se nisam
bavio tematikom meureligijskog dijaloga, ve teolokim,
dogmatskim pitanjima. Tematiku meureligijskog dijaloga sam
tretirao u svojoj doktorskoj disertaciji koju planiram uskoro
ponuditi irem auditorijumu.
Ovaj rad je uz vrlo male korekcije odreenih segmenata skoro
potpuno identian svojoj prvoj verziji. U radu sam nastojao biti
objektivan, ali sam, pored toga, elio ukazati na teoloki tretman
hrianstva iz perspektive islama. To moe zvuati tendenciozno,
ali se nisam elio fokusirati samo na puko navoenje i slaganje
podataka, ve vrlo transparentno iznijeti stav islama. Mislim da
su razliiti teoloki sistemi stvarnost, od njih se ne moe pobjei.
Njih treba upoznati iako su dijametralno razliiti, razliiti do te
mjere da su razlike nepremostive. One su, mislim, preduvjet za
svaki ozbiljni dijalog u modernom, globalizacijskom, svijetu. Svaka
religija je ono to mora biti i ne moe biti pomijeana sa drugim
vjerovanjima, kao to je svaki pojedinac ovjek koji ne moe
biti kao drugi pojedinci. Onda kada se upoznamo sa teolokim
sistemom druge religije meusobni dijalog e biti konstruktivniji,
jer smo nauili da treba potivati i teoloke razlike.
25
KRATAK HISTORIJSKI PREGLED

Na temelju islamske interpretativne i konstitutivne tradicije,
vjera je temeljni pojam u korpusu ljudskog ivota. Konstitutivna
tradicija govori o vjeri kao o nadnaravnom, dobrohotnom i
nedugovanom daru Boijem. Vjera je nadnaravni dar zato to
joj je izvor Bog, vjera je dobrohotni dar koja dolazi na temelju
Njegove volje, i ona je nedugovani dar zato to dolazi kao
Allahova, d.., milost koja se ne daje po mjeri i zasluzi.
Din je oznaka za vjeru kao takvu. Din izvire iz ehadeta
dva svjedoanstva. Prvo svjedoanstvo afirmira postojanje samo

Allaha, d.., kao Apsolutnog Apsoluta. Drugo svjedoanstvo
ehadeta afirmira slanje Muhammeda, a.s., ijim idealnim
osobinama se tei. 1 9
Kada se religija definira sve vie se prihvata teorija, koju i
islam podrava, o pramonoteizmu - da je Bog od poetka ljudskog
roda slao ljudima na Zemlji uputu, objanjavajui im ta i kako
trebaju vjerovati. Bog je slao poslanike i taj kontinuitet je trajao
do posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s. Prepoznatljiva crta
poruke svih poslanika je monoteizam. Od jedne monoteistike
objavljene religije nastaju druge koje su odbacile originalnu
objavu i uvele toliko noviteta da je originalna objava uguena
i neprepoznatljiva. Temelji vjene Boije vjere su vjerovanje
u jednog Boga, u zagrobni ivot, i da bi se zasluio Dennet
(Raj) a izbjegao Dehennem (Pakao) treba initi dobra djela.
19 El-Mejdani Abdu-r-Rahman Hasan, El-akidetu-1-islamijje, Daru-1-kalem,
Damask, 1997., str. 79- 8 1 .

Objava svake epohe ovo je donosila kao osnov, a druge propise
je donosila u skladu sa civilizacijskim potrebama.
Glavni faktor promjena bio je ovjek, koji je to inio iz
dva razloga:
1. Socioloko - psiholoki. ovjek je nastojao ugoditi
ljudima da bi se olakali zakoni objave, da sebi priblii daleko
boanstvo, kako bi na njega molitvama i raznim oblicima rtava
mogao uticati, mijenjati tok dogaaja i
2. Ideoloki, tj. da bi sebe uinio posrednikom izmeu
Boga i ljudi.
28
INTERPRETACIJA ISUSOVOG/
ISAOVOG ROENJA
Biblijska interpretacija Isusovog roenja
Geografske odlike Palestine
Palestina se prostire du istone obale Sredozemnog mora.

Tom obalom je prolazio trgovaki put iz Egipta koji jednim
krakom vodi u Mesopotamiju, a drugim u Grku. Natovarene
kamile bi silazile s galilejskih uzviica u Damask, gdje su se
nalazila pogranina sredita svjetske trgovine. 20
Palestina je, po prirodi, jedna od najzanimljivijih zemalja.
Tu se moe naii na irok spektar prirodne raznolikosti. Na
jednoj strani je more, a na drugoj pustinja, doline, brda, ume,
rijeke i jezera.
Jerusalemska dolina je slina srednjoevropskom podneblju,
Dolina Jordana pripada arkom pojasu, dok je, na primorju
toplo kao u Egiptu. U gradu Jerihonu i blioj okolini nosi se
blaa odjea, dok se u Gornjoj Judeji, dvadesetak kilometara
odatle, moe naii na snijeg i mraz. 21
Na Livanskim gorama, sjeveru Palestine, sreu se jele i
drugih etinari, a palme na obalama Jordana, dok u Galileji
20 Rankovi Ljubomir, Isus Hristos, Glas Crkve, Valjevo, 2002., str. 276.
2 1 Kath Verlag, Biblijski leksikon, str. 227.

rastu hrastovi, uspijevaju smokve i masline. Zemlja obiluje
vinogradima, penicom i mnogim panjacima.
Primorski dio nikada nije bio pod jevrejskom ingerencijom.
Nekada su tamo ivjeli njihovi neprijatelji, Filistejci. To je razlog
zbog kojeg se Jevreji nikada nisu bavili moreplovstvom. 22
Galileju navodnjavaju mnogobrojni potoci koji se slivaju s
planina Livana i Jermona. U Isusovo doba, zemlja se obraivala
i zasijavala. Budui da je Galileju presijecao glavni trgovaki
put iz Egipta, ovaj grad je bio izloen mnogim utjecajima kako
sa Istoka tako i sa Zapada. Pored toga, u Galileju su dolazili
i Grci. Zapravo, Galileja je vezivala Afriku s Malom Azijom
i Evropom. Galileja je bila otvorena za sve. Na hebrejskom
jeziku, Galileja znai krug ili okruienje. Ovo znaenje ukazuje
da je Galileja uvijek bila otvorena za izbjeglice i prognane, a
samim tim i centar raznih ideja. Grci e kasnije Galileju nazvati
Fenikijom, to znai: crvena boja. Ova regija, inae, dobija
crvenu boju od crvenkastih litica s planina Galileje. Galileja i
Judeja su uvijek bile u neprijateljskim odnosima. 23 Galilejcima
je ribolov bio izvor prihoda. Galilejska riba je bila uvena u
cijelom Rimskom carstvu. 24
22
Rankovi Ljubomir, Isus Hristos, str. 278.
23 ahin Mustafa, Hrianstvo, str. 26.

24 Rankovi Ljubomir, Isus Hristos, str. 278.
30
f1Afl CTHHA
j
. ..,...f
i i
':
l
'
Samarija se nalazi na jugu Galileje. Samarija je dobila ime
od Semira, vlasnika brda na kojem je izraelski car Abraham

napravio grad. Taj dio Palestine je pogodan za naseljavanje.
Samarija je, od najstarijih dana, bila neprijateljski raspoloena
prema Judejcima. Mrnja je bila tolika da su jevreji, jo za
vrijeme Isusa, kada bi putovali iz Galileje u Jerusalem, dva puta
prelazili preko Jordana kako bi mimoili Samariju. 25
25

31
judeja je, prema geografskom poloaju, bila zaklonjena
zemlja - nema izlaza na more, a putevi su joj neprohodni. Samo

je s june strane bio mogu pristup stranim utjecajima. Sredite
Judeje je Jerusalem, koji poiva na etiri brijega. Osnovan je jo
prije dolaska Jevreja u Palestinu. Tada se nazivao Salem. David/
Davud, a.s., mu je, prema hrianskom uenju, preinaio ime
u Jerusalem, to znai: Onaj koji ima mir. Solomon/Sulejman,
a.s., je u njemu sazidao hram Bogu i velelepni carski dvorac
na brdu Sion. 26 Na dvanaest kilometara juno od Jerusalema,
nalazi se Betlehem (Bejtulahm), koji je licem okrenut prema
Mrtvom Moru.
Rijeka Jordan svoj tok obrazuje izmeu Livana i Jermona,
prolazi kroz klance Galileje, Samarije i Judeje i uliva se u Mrtvo

More.
Mrtvo More je gorko-slano, tako da u njemu ne moe
opstati riba. S druge strane mora, nalazi se divlja i beskrajna

pustmp.
Palestina je bila poprite mnogih trvenja i katastrofa.
Poslij e vladavine Davida i Solomona, jevrejsko carstvo se

pocijepalo na dva dijela. Negdje oko 586. godine pr.n.e., osvojili su
ga Babilonci, koji su spalili jerusalemski hram i dvorac, razruili
grad, a narod odveli u ropstvq. Jevreji su se vratili u otadbinu za
vrijeme cara Kira Perzijskog i sazidali novi grad i hram. Oni jo
uvijek nisu imali samostalnost, pa su bili primorani pokoravati se
perzijskim carevima. Tada su se pojavili knjievnici/pismoznanci
i tumai knjiga Zakona i proroka, a kasnije i Farizeji, koji su
pripadali klasi najobrazovanijih ljudi. U toj epohi, doi e do
velikih promjena u svijetu. Carstvo Aleksandra Makedonskog
u Grkoj bilo je u usponu. Car Aleksandar je, do 344. godine
pr.n.e., osvojio Sjevernu Indiju i Aziju, ukljuujui Siriju i
26
32
Ibid., str. 280.
/sa/Isus u Kur'anu i Bibliji

Palestinu. Budui da je kod Jevreja utjecaj grke kulture i jezika
bio sve dominantniji, poelo je raseljavanje, po raznim dijelovima
sredozemnog basena, i formiranje jevrejskih kolonija. Priblino
u to vrijeme, sedamdeseterica (septuaginata) 2 7 su preveli Bibliju
s hebrejskog na grkijezik, premda su Jevreji izvan otadbine
zaboravili maternji jezik. 2 8
Drutveno-politike prilike lsusovog/lsaovog vremena
Poslije babilonskog progonstva idovskog naroda

i zatoenitva (586-538 godine pr.n.e.) pa sve do Isusovog
vremena, na podruju Palestine se izmijenjalo nekoliko velikih
sila. Kada su Perzijanci (car Kir) osvojili Palestinu, Aleksandar
Makedonski ih je pobjedio 333-331. godine pr.n.e. Nakon njegove
smrti, naslijedili su ga Ptolomejevii iz Egipta i Seleukovii
iz Sirije. Ptolomejevii su Jevreje drali pod svojom vlau
do 198. godine pr.n.e., a od tada Seleukovii. Za vrijeme obje
vladavine, idovi su imali odreene povlastice. Veliki sveenik
je imao i duhovnu i civilnu vlast do Antioha IV Epifana (175164 godine pr.n.e.). Sa Antiohijem IV dola je do izraaj a
politika heleniziranja. 2 9 O n je pljakao hramsko blago d a bi
napunio ratnu blagajnu i zabranio idovsku vjersku tradiciju,
ime je inicirao idovsku oslobodilaku borbu, poznatu kao
Makabejski rat (166-160 godine pr.n.e.) .3 0
Septuaginata - biblijski prijevod na grkom jeziku koji je nastao u III sto
ljeu prije nae ere u Aleksandriji. Prevela su ga 72 uenjaka za 72 sata. Kath
Verlag, Biblijski leksikon, str. 286.
29 Helenizovati (hellenizo) - pogriti, ugledati se na grki jezik i nain ivota,
imitiranje rimske culture. Vujaklija Milan, Leksikon stranih rei i izraza, Pro
sveta, Beograd, 1937., str. 967.
30 idove je u ovom ratu predvodio Hasmonej Juda Makabejac i njegova braa.
Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, Juki, Sarajevo, 1981., str. 31-32.
27
33

Rimski general Pompej, za ije s u vrijeme Sirija i
Palestina ule u sastav Rimskog carstva,3 1 doao je u Siriju 63.
godine pr.n.e. 32 , i time okonao posljednje razdoblje idovske
samostalnosti. 33 Pompej je bio pozvan od posljednih Hasmoneja,
Hirkana II i Aristobula da rijei njihov spor oko prijestolja.
Jerusalem je osvojen iste godine, Aristobul je odveden u Rim
kao zarobljenik, a Hirkan inauguriran za Velikog sveenika. Od
tada, zemljom su vladali Rimljani. Amonizitet izmeu Pompeja
i Julije Cezara prerastao je u graanski rat, koji se dogodio 49.
godine pr.n.e. Cezar je zavladao panjolskom i Italijom i krenuo
za Pompejem u Grku. 48. godine pr.n.e., u Bici kod Farsala,
Cezar je potukao Pompeja.34 Nakon to je Cezar pobijedio
Pompeja, Hirkan i njegov ministar, Idumejac Antipar, uspjeli su
pridobiti Cezarovu naklonost. U ovoj politikoj igri, situaciju su
najbolje iskoristili Antipatar i njegovi sinovi, koji su nadmudrili
Hirkana kojega su kandidirale pristalice Rima. Antipin sin
Herod Veliki, vidjevi da situacija ide u korist Rimljana, staje
uz njih, traei naklonost Rima. Car Antonije ga je imenovao
_
tetrahom35 u Judeji 41. godine pr.n.e. Poslije toga ga je Rimski
senat proglasio kraljem sa sjeditem u Jerusalemu 37. godine
pr.n.e. Herod je nastojao, s jedne strane, svakodnevni ivot
usaglasiti s kodeksima rimske kulture i civilizacije, a ujedno
31 Rimska se povijest dijeli na: razdoblje kraljeva, razdoblje republike i raz
doblje carstva. Rim je osnovan 753. godine prije nae ere. Razdoblje republike
je doba premoi Rima nad Italijom i vrijeme kada se Rim obogatio civilizacij
skom batinom, naroito Grka, koju je inkorporirao u svoj korpus. Razdoblje
Rimskog carstva poinje vladavinom cara Augusta 27. godine prije nae ere.
Harrington Wilfrid, Uvod u Novi Zavjet, str. ll.
33
Harrington Wilfrid, Uvod u Novi Zavjet, str. 12.
34 Ibid., str. 12.
35 Tetrah - etvorovlasnik, vladar etvrtine teritorije. Kath Verlag, Biblzj"ski
leksikon, str. 315.
34

time pridobiti jevrejsku duhovnu vlast. S tom intencijom je
i zapoeo obnovu Hrama o svom troku 20. godine pr.n.e.
Iako je nastojao pomiriti dvije oponentne strane i anulirati
antagonizam i animozitet koji su postojali meu njima, ostao je
omraen i poslije smrti. 36 Nakon njegove smrti, 4. godine pr.n.e.,
predstavnici jevrejske zaj ednice su zatraili od Oktavijana37
da ukine herodijansku vlast. Nasuprot tome, jevrejski car je
podijelio kraljevstvo sinovima: Filip je postavljen za tetraha
Itureje i Trahonitide, Galileja i dio istonojordanske zemlje
pripale su Herodu Antipu - koji e kasnije biti lokalni vladar
Jovanu Krstitelju i Isusu, a Samarija i Judeja s Jerusalemom
pripale su Arhelaju. Gotovo svi ovi vladari e zavriti kao
rimski prognanici. 3 8 Pod rimskom vlau, idovski narod je
imao toliku slobodu da su rimske jedinice sklanjale carske slike
koje su bile neugodne idovima. 39
Socijalne prilike su bile krajnje loe. Evidentan je veliki
broj bolesnih, iznemoglih, sakatih, paraliziranih i ludih. Sve
spomenute bolesti su bile zastupljene i kod mladih i kod starih.
S tim u vezi, bila je proirena lepra. Djelovale su mnogobrojne
ljekarske i nadriljekarske udruge koje su lijeile pacijente
duhovnim terapijama.40
Prije polaska u kolu, djeca su pohaala vinograd - djeiji
vrti. U to vrijeme, osnovna kola je bila u prostoriji blizu
Sinagoge. aci su uili napamet biblijske i druge tekstove. Uitelji
36
ahin Mustafa, Hrianstvo, str. 22.
Rimski imperator koji je 27. godine primio od Senata novo ime August.
3 8 Augusta je naslijedio njegov pastorak Tiberije (14-37 godine poslije nae
ere). Njega je naslijedio Kaligula, a ovog Neron (54-68), prvi veliki progonitelj
hriana. Ibid., str. 12-13.
39 Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 33 -37.
37
35

su bili rabini. Pored ovih kola, postojale su kole pismoznanaca
u Palestini. Trinaestogodinjaci su bili duni izvravati Mojsijev
za,kon. Punoljetnost se, po Talmudu,41 stjecala u dvadesetoj
godini. S trinaest godina, djeaci nisu bili obavezni nastaviti
kolovanje. Meutim, oni koji bi htjeli nastaviti kolovanje,
poli bi uitelju Mine (usmena predanja) u kolu koja se zvala
bet rnidra.
Postojale su i ustanove zvane pirka i kala. Pirka
podrazumijeva predavanje pred veim brojem ljudi i akademaca.
Kala su javna predavanja rabina na kojima se interpretirala
Tora.42
Vjerski ivot
Pod primatom Rimskog carstva nalazilo se mnogo naroda.

Tako su se u Palestini i Aleksandriji mogla sresti razna vjerovanja.
Na teritoriji Rimskog carstva, proirili su se mnogobrojni
istonjaki kultovi, poput Mitre iz Perzije, Izide iz Egipta i
Orfeja iz Grke. Mitra je olienje svjetlosti koje razgoni tamu
i slika neustraivog borca i ratnika. Glorificiranje ovog kulta
se manifestiralo u konzumiranju hljeba i vina. Grci su Izidu
smatrali boginjom plodnosti. Sljedbenici kulta Orfeja vjerovali
su da on posjeuje svijet umrlihY
41
nastojanju da Biblija postane temelj svakodnevnog ivota, nastaje Mina

- zbirka zakona koja je dovrena 200. godine. Ona je u slijedeem vijeku do
punjena tumaenjima i dopunama, te je nazvana Gemara. Mina i Gemara ine
Talmud. Mina je zbirka kodeksa ponaanja, dok Gemara obuhvaa rjeenja
kasnijih rabina. Postoje dva Talmuda: Palestinski i Babilonski. Palestinski je
zavren oko 400. godine, a Babilonski oko 500. godine. Talmud ne sadri samo
interpretaciju Biblije i Mojsijevog petoknjija nego i mudre izreke i prie, te je
vaan izvor razumijevanja Biblije. Kath Verlag, Biblijski leksikon, str. 312.
4 2 Rebi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu Kristu, Hrianska sada
njost, Zagreb, 2005., str. 73 -74.
43 ahin Mustafa, Hrianstvo, str. 24-25.
36

U Isusovo/lsaovo, a.s., doba, u Palestini je djelovalo
nekoliko vjerskih skupina.
Saduceji
Osnovao ih je sveenik Sadok. Pretpostavlja se da su nastali

oko 150. godine pr.n.e. Bili su politiko-religiozna skupina
koja se pojavila u vrijeme Makabejaca.44 Pripadali su bogatoj
sveenikoj aristokratiji. O dbacivali su usmeno predanje,45
vjerovanja utvrena tradicijom, kao i doktrinu uskrsnua. Da bi
osigurali opstanak idovske drave, saraivali su s Rimljanima.46
Imali su prevlast u Sinedriju47, koji je brojao 71 vijenika.
Odlikovali su se drutvenim ugledom, kulturnim djelovanjem i
spremnou na popustljivost spram pojedinih reima. Prihvaali
su rimsku vlast jer im je pomogla da zadre povlastice. Narod
ih nije volio, te nisu imali utjecaj na moralnom i vjerskom
polju.4 8 U ideolokom korpusu, smatrali su autentinim pet
Mojsijevih knjiga,49 a negirali proivljenje poslije smrti, uskrsnue
i postojanje meleka/anela.5 0 Nerede, koji su nastali kada je
Hram razoren 70. godine n.e., nisu preivjeli, pa je prestala
postojati njihova zajednica. 5 1
46 Religije svijeta - enciklopedijski prirunik, Grupa autora, prevela sa engle
kog: Grupa autora, Hrianska sadanjost, Zagreb, 1987., str. 426.
47 Sinedrij - Veliko vijee, bio je najvie zakonodavno, izvrno i sudsko tijelo
idovskog naroda u vrijeme rimske vlasti. Jedino je u pitanjima vjere i bogoto
vanja samostalno odluivao. Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 290.
48 Harrington Wilfrid, Uvod u Novi Zavjet, str. 30.
49 Pet Mojsijevih knjiga ili Pentateuh su: Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Le
vitski Zakonik, Knjiga Brojeva i Ponovljeni Zakon. Ovih pet knjiga ine jednu
cjelinu. One ne potiu iz Mojsijevog vremena, nego su nastale kasnije. Kath
Verlag, Biblijski leksikon, str. 197.
so ahin Mustafa, Kranstvo, str. 13.
sJ
Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 44.
44
4s
37

Farizeji
Farizeji su jedna od dvije skupine na koje se podijelio

pokret pobonih hasidim, 52 koji je nastao za vrijeme
Makabejaca. 53 Dobili su ime prema hebrejskoj rijei ferz54
izdvajanje, odvajanje. U sinoptikim Evaneljima se pojavljuju
kao stvarni Isusovi protivnici.55 Prema Josipu Flaviju,56 za vrijeme
Heroda Velikog bilo ih je 6 000.57 Odbili su poloiti zakletvu
vjernosti Herodu Velikom. Bili su protivnici zvanine vlasti,
pa sveenstvo nisu smatrali validnim. Budui da je vlast nad
Hramom58 monopoliziralo sveenstvo, Farizeji su pozivali da se
bogosluje obavlja u kuama. Tako su postali krajnje ekstremni.59
Vjerovali su u uskrsnue mrtvih i postojanje anela. 60 Bili su
pristalice literarnog i formalnog implementiranja Zakona i klonili
se svakog stranog utjecaja. 61 Prihvaali su usmeno predanje. Za
-
52 Harrington Wilfrid, Uvod u Novi Zavjet, str. 28. Hasidije su religijska sku
pina idovske tradicije, koji su bili najvatreniji pobornici odravanja Zakona.
Oni su izraavali svoje nezadovoljstvo prema helenizmu i tome se suprostavlja
li. Kath Verlag, Biblijski leksikon, str. 106.
53 Makabej ci - narod koji je dobio svoje ime po glavnom junaku Judi Makabej
cu. Ibid., str. 177.
54 Rije ferz znai napustiti sve to je neisto. Ova rije se esto upotrebljavala
u znaenju odvojenosti od nekog politikog usmjerenja. Ibid., str. 88.
55 Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 42.
56 Flavije je rimski historiar iz I stoljea, Strobe! Li, Isusov zloin, preveo sa
engleskog: Ivanovi Saa, Metaphysica, Beograd, 2004., str . 84.
58 Sagradio ga je Solomon (Sulejman, a.s.). Kath Verlag, Biblijski leksikon, str.
1 1 3 -114.
60
Aneo - melek. Meleki pripadaju transcedentnom svijetu. O njihovoj egzi
stenciji Allah, d.., eksplicite govori u Kur'anu na mnogo mjesta, kao na pri
mjer u 285. ajetu sure el-Bekara. Vidi: El-Buti, Muhammed Seid Ramad, Kubra
el-jekinijjat el-kewnijje, Daru-1-fikr, Damask, 1997., str. 273 -274.
38

raziku od Saduceja, koji su prihvaali rimsku vlast, Farizeji
su se manje bavili politikom. Farizej je vjerovao da sam sebi
pribavlja spasenje, te da se isto dobija primjenom Zakona. 62
Eseni
Eseni ili, kako su oni sebe nazivali, Zajednica saveza

vjerovatno potjeu iz makabej skog vremena, kao jedna od dvije
skupine na koje se podijelio pokret pobonih - hasidim. 63 Neki
dijelovi njihovog vjerovanja ukazuju da su Es eni imali veze izvan
granica idovske tradicije. 64 Iskljuili su se iz idovskog drutva
i osnivali zatvorene zajednice, kao to je Kumran. 65 Esenima
je bilo zabranjeno posjedovati dva odijela, jer su vjerovali da je
materija izvor svakog zla. ivjeli su u siromatvu i monatvu.
Oenjeni Eseni su ivjeli izvan ove zajednice, premda su bili
ujedinjeni u jednom savezu. 66
Vjerovali su u Sudnji dan, proivljenje poslije smrti i
dolazak Mesije Spasitelja. Obavljali su vjersko pranje, a subota
im je bila neradni dan. Bavili su se zemljoradnjom i runim
zanatima. Trgovina im je bila zabranjena, posebno im je bilo
zabranjeno nositi orujeY Zajednica je od sljedbenika zahtijevala
Ibid., str. 28.
6 4 Postali su posebno poznati i privukli su posebnu panju nakon to je 1947.
godine u peinama na Mrtvom Moru pronaeno mnogo izvora njihove knji
evnosti. Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 47-48.
6 5 Kumran je obala Mrtvog Mora, gdje je iskopana graevina slina samosta
nu. U blizini su otkrivena groblja i peine, u kojima su pronaeni mnogi spisi i
tekstovi. Spisi kumranske zajednice nude saznanje o nainu ureenja zajednice
za cijeli Izrael. Stanovnici Kumrana su nastojali primjenjivati sve propise Za
kona. Veina istraivaa smatra da su stanovnici Kumrana pripadali Esenima.
Na osnovu ovih izvjetaja, saznaje se da je judaizam imao vie oblika nego to
. se mislilo. Kath Verlag, Biblijski leksikon, str. 166.
66 Ibid., str. 82.
6 7 ahin Mustafa, Hrianstvo, str. 15-16.
62
63
39

da izvravaju jutarnju i veernju molitvu. 68 Nisu prinosili
ivotinje kao rtve, ivjeli su u selima i izbjegavali gradove.
Smatrali su da gradsko drutvo negativno djeluje na njihove
due. 69
Kada se neko elio prikljuiti Esenima, morao je dati

zakletvu da e se bojati Boga i biti pravedan prema ljudima.
Morao je uvati tajnu uenja Zajednice, te nije smio krasti i
lagati. Ukratko, Eseni su bili mistici jevrejske zajednice.70
Ze loti
Biblijski i izvanbiblijski izvori tvrde da je osniva Zelota

galilejski pismoznanac -Juda iz Gamale. Nastali su za vrijeme
rimske okupacije. Rimljani su ih zvali Siccari. Nastojali su
osloboditi narod od rimske vladavine. Godine 66-7 0 pr.n.e.,
postali su vodea politika sila i uvukli narod u borbu protiv
Rima koju je okonao Tit Flavije71 razorivi Jerusalem. Zeloti
su se odvojili od Farizeja, koji su, po njihovom miljenju, bili
previe liberalni. Da bi kaznili idove koji su osumnjieni za
saradnju sa strancima, koristili su sva sredstva, ne iskljuujui
ni tajno ubistvo. 72
Zeloti su radili na ostvarenju predskazanj a o skorom
dolasku Dana spasenja. Vjerovali su da prisutnost Rimljana
predstavlja skrnavljenj e zemlj e i prezir Tore. Otkazali su
poslunost sirijskom vladaru Kvirinu, koji je naredio da se uradi
6 8 Kersten Holgen, Isusje ivio u Indiji, preveli: Timotijevi Jovan, Marenko
Nataa i Rugole Sloven, Jovan Timotijevi, Zagreb, 1989., str. 8 1 .
69 Weber Eugen, Hrianstvo prije Krista, Mladost, Zagreb, 1972., str. 63.
7 1 Tit Flavije bio je rimski car od 79. do 81. godine. Godine 70. osvojio je Jeru
salem i razorio ga. Kath Verlag, Biblijski leksikon, str. 318.
72 Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 45; Kath Verlag, Biblijski leksi
kon, str. 340.
40

popis stanovnitva po kome su se Jevreji trebali izjanjavati kao
podanici. Zeloti su to odluno odbili. U toj pobuni, poginuo
je i Juda iz Gamale.73
Samarijanci
idovsko kraljevstvo podijeljeno je, 932. godine pr.n.e.,

na Sjeverno i Juno. Juno kraljevstvo se nazivalo Judeja, a
Sjeverno Izrael. Samarija je postala njegov glavni grad 886. godine
pr.n.e. Nakon to je Samarija osvojena 722. godine pr.n.e., od
doseljenika i domaeg stanovnita, nastao je narod Samarijanci.
Kada se prognani idovski narod vratio iz Babilona u Palestinu,
nisu priznali autentinost vjerskog uenja Samarijanaca, te su
im, s toga, zabranili da uestvuju u podizanju novog hrama.
Samarijanci su sagradili hram na brdu Gerizm. Kao svetu knjigu,
prihvaaju samo Mojsijevo petoknjije. Ostale pridodate knjige
odbacuju, izuzimajui Hoeovu knjigu o sucima, smatrajui ih
historijskim knjigama. Vjeruju da ne postoji svetih mjesta osim
njihovog nekadanjeg hrama na brdu Gerizm.74
Pismoznanci/Knjievnici
Ova skupina je predstavljala grupu pisara i vjerouitelja.

Veina ih je bila iz redova Farizeja. Dobili su poasni naziv rabbi
- uitelji 70. godine pr. n. e. Oni su zaetnici i pisari mudronosne
knjievnosti u Izraelu. Ime Pismoznanci se koristilo od 4. godine
pr.n.e. U zavjeri protiv Isusa, bili su uz Farizeje/5 Podravali
su nekada Saduceje, a nekada Farizeje. Razaranjem Hrama, 70.
73 Harrington Wilfrid, Uvod u Novi Zavjet, str. 36; Religije svijeta, Grupa
autora, str. 434.
74 Kath Verlag, Biblijski leksikon, str. 280; ahin Mustafa, Hrianstvo, str.
18.
7 5 Evanelje po Marku, 7/1 1 .
41

godine n.e., i nestankom sveenikog stalea, njihov utjecaj u
narodu je ojaao. Uveli su zajednike molitve i post/6
Nazareani
Nazareani su bili ljudi koji su se zavjetovali da e biti u

Boijoj slubi. Nisu bili organizirani poput drugih skupina.
Prilikom ina zavjetovanja, morali su obeati da nee konzumirati
vino i dodirivati mrtve kako ne bi uprljali tijelo. Njihov broj
je bio u permanentnom porastu, naroito u vrijeme Mesije.
Prema hebrejskom kalendaru, to je bilo vrijeme kada se trebao
pojaviti obeani Mesija.77
Hram (Bejtui-Makdis) u vrijeme lsaa/lsusa
Sveti Hram je sagradio Boiji poslanik Sulejman/Solomon,

a.s., 967-961 godine pr.n.e. H ram je bio mjesto obavljanja
molitve. Oko etiri vijeka kasnije, dolaze Babilonci i unitavaju
ga 586. godine pr.n.e. Potom je perzijski kralj Kir dao naredbu
da se Hram ponovo podigne. Drugi hram je sagraen 534536. godine. Ovaj hram e stradati ponovo 169. godine pr.n.e.
Kasnije je rimski car Herod naredio da se hram restaurira i
proiri. Ova gradnja se dogodila u vrijeme Isaa, a.s.78 Gradnja je
zapoela20. godine pr.n.e., a zavrena 64. godine n.e. Hram e
ponovo biti sruen. To je ovaj put uradio Tit Flavije 70. godine
n.e. Na tom mjestu, Rimljani e izgradit rtvenike, a hriani
crkve. Pod rukovodstvom Omera, r.a., muslimani su osvojili
Jerusalem 639. godine79 i, na prostoru koji se naziva Harem
Kath Verlag, Biblijski leksikon, str. 280; Religije svijeta, Grupa autora, str.
434; Rankovi Ljubomir, Isus Hristos, str. 282.
79 Buatli Ismet, Studije o sljedbenicima Knjige, El-Kalem, Sarajevo, 2007.,
str. 10.
76
42

el-erif, izgradili dvije damije: Kupolu na stijeni i Mesdid
el-Aksa. Prvo je sagraen Mesdid el-Aksa, a potom Kupola
na stijeni, koja je dovrena 692. godine. El-Aksa je 1099-1187.
bio u rukama kriara, nakon ega ga j e oslobodio Salahuddin
Ejubi, muslimanski vojskovoa. 80 Za vrijeme kriarskog vladanja,
Kupola je pretvorena u Crkvu, a El-Aksa u glavni tab vitezova
templara. 8 1
Sinedrij
Sinedrij - Veliko vijee. U Mesijino doba, slubu u hramu

obavljalo je Veliko vijee. Vijee je inio 71 vijenik, raunajui
i Velikog sveenika, koji su bili u tijesnoj vezi s predstavnicima
dravne vlasti. lanovi Sinedrija su bili podijeljeni u tri tabora:
poglavari sveenikih porodica, starjeine i pismoznanci. Trei
tabor je bio farizejske provenijencije, dok su ostale bile saducejske.
Sinedrij je imao ingerencije da sudi za prekraje Tore. Mogao
je donijeti i smrtnu osudu, ali je to trebao potvrditi rimski
namjesnik. 8 2 Pravo na izricanje presude za teke prekraje
pripadalo j e rimskom namjesniku. Sinedrij j e neprijateljski
oekivao dolazak Mesije i osudio je Isusa na smrt. 8 3
idovska dijaspora
idovska dijaspora se formirala u VI vijeku pr.n.e., kada su

mnogi prognanici u Babilon odluili tamo i ostati. 84 U periodu
od III do I vijeka pr.n.e., kada se irio helenizam, idovi su se
naselili u mnoge gradove, naroito u Aleksandriju i Rim. U svim
mjestima su podizali sinagoge i jaali koheziju s Jerusalemom.
ozo Husein, Sabrana djela, El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 285.
Esposito John, ta bi svako trebao znati o islamu, str. 161-162.
82
83
Ibid., str. 2 1 .
84 Ibid., str. 3 8 .
80
81
43

idovska dijaspora je prepoznatljiva po prijevodu Biblije na
grkom jeziku, koja je poznata kao Septuaginata.
Marija - Isusova majka
Marija se prvi put spominje u priama koje opisuju Isusovo

djetinj stvo. 85 Prema pripovijedanju Evanelista, M arijini
roditelji su Joakim i Ana. Rodila se nakon dugih godina
majine neplodnosti. Od tree do dvanaeste godine, boravila
je u Jerusalemskom hramu. Kada je bila na udaji, prvosveenici
su traili staratelja koji e brinuti o njoj, te su odabrali Josipa.
Marijina sestra je bila Elizabeta. Prema hrianskom predanju,
Elizabeta je blagoslovila Isusa dok je bio u majinoj utrobi. 8 6
O Marijinoj trudnoi i poroaju pripovijedaju Evanelja.
Matej kae da je Marija zatrudnela od Svetog Duha dok je bila
zaruena za Josipa. Josip je htio ostaviti, ali je odustao kada
mu se ukazao aneo, govorei da je ne naputa jer je estita.
Aneo mu je saopio da e se dijete zvati Isus. 8 7
Budui da je Marija Isusova majka, kojeg hriani smatraju
istodobnim s Bogom, ona je nazvana Bogorodica (theotokos).
Ova dogma je donijeta na koncilu koji se odrao u Efesu 431.
godine. Koncil su sazvali istonorimski car Teodosij e I I i
zapadnorimski car Velentinijan III. Pitanje Marijinog statusa
i prirode proizvelo je nekoliko razliitih miljenja. Postojale
su dvije suprotstavljene kole u vezi predmetnog pitanja:
Antiohijska i Aleksandrijska. Kiril Aleksandrijski je govorio
o fizikom jedinstvu i o jednoj naravi Isusa. Po njemu, nakon
sjedinjenja dviju naravi, u Isusu de facto postoji samo jedna
narav - bogoovjena. On je to objanjavao na slijedei nain:
8 5 Evanelje po Luki, 1/26-56.
86 Evanelje po Luki, 1/42-45.
87 Evanelje po Mateju, 1/18-23.
44

"Kao to su kod uarenog ugljevlja vatra i ugljevlje jedno te
isto, tako je isto i boanska i ljudska narav u Isusu." Antiohijska
kola je naglasila Isusovo puno ljudsko bivstvo i samostalno
postavila ljudsku narav pored boanske, te je na kraju izmeu
njih ostala samo izvanjska veza - boanski se logos u ovjeku
nastanio kao u nekom hramu. Nestorije iz Antiohije je izveo
zakljuak da Marija nije Bogorodica, nego samo Hristorodica
(christotokos), jer je rodila ovjeka - Isusa. Drukije reeno, u
utrobi Marije je siao Bog na ve zaetog i oformljenog Isusa i
s njime se ne sjedinio nego zdruio. 88 Zato se Marija ne moe
zvati Bogorodicom, ve samo Hristorodicom. Razlike izmeu
jedne i druge kole bile su fokusirane na naziv theotokos. Kiril
je osigurao podrku pape Celestina I (422-432). Na Koncilu u
Efesu, nije bilo Nestorija. Kiril je proitao spis o uniji dvije naravi
u Isusu (hipostaza) . Prisutnih 198 biskupa prihvatilo je spis i
potpisalo osudu Nestorija. Time je prihvaen naslov theotokos,
to jest da je u Isusu jedna osoba i da je Marija Bogorodica. Od
tada se Marija u hrianstvu potuje kao Majka Boija. 89
Nekoliko dana kasnije, dola su etrdeset tri antiohijska
biskupa i konstituirala protukoncil. Jedna strana je obasipala
laima drugu, pa se i kralj morao umijeati. Uhvaeni su i Kiril
i Nestorije. Kirilu su dopustili da se vrati u Aleksandriju, a
Nestorija poslali u progonstvo u Egipat.
88 Silajdi Adnan, Islam u otkriu hrianske Evrope, FIN, Sarajevo, 2003.,
str. 28-29.
89 Elijade Mira, Vodi kroz svetske religije, str. 97. U jednoj egipatskoj Crkvi,
1968. godine, objavljeno je da se u njoj pojavljuje Marija, da lijei bolesne i vraa
vid slijepim. Hrianski centar u Egiptu je poslao delegata da posjeti Crkvu i
provjeri da li je to istina. Delegat je izjavio da se Marija, iako Biblija o tome ni
ta ne govori, pojavila u svom prirodnom liku, te da je na hiljade ljudi bilo svje. dok tog dogaaja. elebi Ahmed, El-Mesihijje, Mektebetu-n-nehda el-islamijje,
Kairo, 2002., str. 121-123. Sline stvari postoje i u drugim dijelovima svijeta,
kao na primjer u paniji, Bosni i Hercegovini (Mostar) i drugim mjestima.
45

Roenje Isusa
Iako je malo nebiblijskih izvora o Isusu, kao to su Josip

Flavije i dr., skoro ne postoji onih koji negiraju njegovu historijsku
egzistenciju. idovski izvori s kraja I vijeka ne govore o Isusu. To
je razumljivo jer se, 70. godine n.e., Sinagoga definitivno odvojila
od Crkve. Od tada je idovima zabranjeno spominjati hrianstvo.
Meutim, veliki idovski i rimski historiar, Josip Flavije spominje
Isusa. Za Rimljane nije postojao razlog koji bi ih inicirao da se
bave Isusovom povijeu.90 Rimski mudraci nisu pridavali vanost
istonjakim vjerskim tradicijama. Zato je Isus ostao nezapaen za
historiare i mudrace. Neki historiari, oko 110. godine, spominju
skupinu hriana koji pjevaju himne Isusu.9 1
Z a hriane, cilj N ovog Z avjeta nij e ispriati Isusov
ivotopis, ve navesti centralne dogaaje njegovog ivota. Iz
tog razloga nisu navedene pojedinosti njegovog ivota.92 Tako
se datira vrlo mali broj dogaaja iz Isusovog ivota, ali nijedan
datum iz njegovog ivota nije mogue potvrditi s apsolutnom
sigurnou.93 Nijedno Evanelje ne govori ta se deavalo s
Isusom od djetinjstva do tridesete godine. Neki istraivai
smatraju da je otiao u Indiju radi izuavanja budizma. Na
to upuuje i podudarnost s budistikim uenjem u pogledu
poticanja na dareljivost i uzvraanje dobrim, kako prijateljima
tako i neprijateljima. Prema drugom miljenju, Isus nije otiao
nikuda, nego je ostao u Palestini i tu pohaao kolu nekih
jevrejskih sekti.94
90 Rebi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu Kristu, str. 42.
9 1 Ibid., str. 42-43.
92 Kath Verlag, Biblijski leksikon, str. 118.
9 3 Harrington 1993: 46.
94 Izmeu uenja Esena i Isusa postoje mnoge slinosti. Eseni su slavili zajed
niki obrok lomljenjem hljeba za stolom - kao i Isus Posljednju veeru. Eseni
46

Prema biblijskoj doktrini, Isus je roen u Betlehemu, a
odrastao u Nazaretu. Njegov maternji jezik bio je galilejsko
aramejski, kojeg je teno govorio.95 Aramejski jezik je bio govorni
jezik galilejskih idova. U to doba, hebrejski jezik je bio samo
jezik religije i uenih.96 Hebrejski je, najvjerovatnije, znao zato
to se njime morao koristiti u disputacijama s pismoznancima
u Jerusalemu koji su govorili tim jezikom. Grki jezik je bio
rairen u upravi i trgovini, ali se ne zna pouzdano da li je Isus
znao ovaj jezik. Pretpostavlja se da ga je morao znati, budui
da je Nazaret bio samo est kilometara udaljen od Seforide,
glavnog grada Galileje, koja je bila potpuno helenizirana. Veina
Galilejaca je govorila grki.97
Roditelji su mu bili,prema biblijskom pripovijedanju, Josip
i Marija.98 Njegova braa su: Jakov, Josip, Juda i Simon.99 U Bibliji
se spominje da je Isus imao i sestre, mada bez navoenja njihovih
imena.1 00 Na ovo treba obratiti panju. Prva dvojica, Jakov i Josip,
sinovi su neke druge Marije koja je bila udata za Kleofu. Dakle,
ne radi se o brai po krvi, ve u irem smislu rijei - u znaenju
se nisu krstili, a ni Isus to nije inio. Kod Esena je najvea instanca bio monaki
savjet od dvanaest lanova, kao to je Isus imao dvanaest apostola. Pekari
Hajrudin, Isus l Isa (a.s.) u hrianstvu i islamu, PrintCom, Tuzla, 2005., str.
124-128.
95 Biblijska teologija Starog i Novog Zavjeta, Grupa autora, str. 241.
96 Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 59-60.
97 idovi su u svojim porodicama govorili hebrejskim, a na ulici grkim je
zikom. Isus nije znao latinski u tolikoj mjeri da je njime mogao govoriti, ali
je neke osnovne pojmove i fraze morao znati, jer se u Isusovo vrijeme latinski
koristio u administraciji. Rebi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu
Kristu, str. 75-76.
98 Elijade Mira, Vodi kroz svetske religije, str. 76.
1 00 Evanelje po Mateju, 13/56.
47
brati. 101 S tim u vezi, evidentni su i Starozavjetni citati u kojima

stoji da je za bratia Lota Abraham rekao da mu je brat.1 02
Hrianski teolozi i egzegeti smatraju da je prorok Izaija,

u Starom zavjetu, nagovijestio zaee djevice Marije i Isusovo
roenje. U knjizi proroka Izaije stoji: Zato e vam sam Gospod
dati znak: "Eto, djevojka e zatrudnjeti i rodit e sina, i nadenut

e mu ime Emanuel". 1 03
J edino Matej i Luka govore o nagovijesti anela Mariji i
Isusovom roenju. Evanelist Luka, u prvom poglavlju svog
Evanelja, spominje nagovijest Mariji o roenju njezinog sina Isusa. Matej spominje da je aneo doao Mariji i nagovijestio joj
da e roditi Isusa dok je bila u estom mjesecu trudnoe. Aneo
ju je obavijestio da djetetu nadene ime Isus. Marija se zaudila
kada je ula tu vijest, jer nije bila udata. Aneo joj je odgovorio:
Duh Sveti doi e na tebe, i sila Vinjega osenit e te. 104
Aneo naziva Josipa sinom Davidovim. Na temelju
proroanstva, Isus e se pojaviti iz roda Davidova. Za Mariju
nigdje nije reeno da je iz Davidova roda. Ona to postaje, prema
hrianskoj interpretaciji, poslije vjenanja s Josipom.1 05 Marija ne
moe biti iz Davidova roda, jer je, prema biblijskom kazivanju, iz
roda Levija, a on je iz Aronove/Harunove, a.s., loze. 106
Luka, u svom Evanelju, kae da se Isus rodio za vrijeme
popisa stanovnitva u Betlehemu. S Marijom je bio njezin
zarunik Josip. Marija je rodila Isusa u Betlehemu. Aneo je
10 1
U aramejskom i hebrejskom jeziku izraz brat (ah) ili sestra (ahot) oznaa
vali su lana ire porodice. Rebi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu
Kristu, str. 77.
102 Knjiga Postanka, 13/8; 14/14.
1 03 Knjiga Postanka, 7/14.
1 05 Rebi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu Kristu, str. 19.
1 06 Evanelje po Luki, 1/5.
48

o tome obavijestio pastire koji su prenoili na polju uvajui
strau. Pastiri su doli do Marije i Josipa i zatekli dijete kako
lei u jaslama. Marija je bila uznemirena, ali je, kada su je pastiri
obavijestili ta im je aneo rekao, osjetila sigurnost.1 07
Primjeuje se da Luka spominje direktnu komunikaciju anela
i Marije kada joj saopava da e roditi sina, dok Matej navodi
komunikaciju izmeu anela i Josipa, Marijinog zarunika, gdje
aneo saopava Josipu da e njegova zarunica roditi sina.1 08
Matejevo i Lukino kazivanje o Isusu ima podudarnosti,
meutim teko ih je usaglasiti. U Lukinom opisu, aneo se
javio Mariji i nagovijestio joj roenje sina. Matej o tome nita
ne zna. On eksplicira da se aneo javio Josipu i obavijestio ga
da e Marija roditi sina. Njemu je aneo naredio da pobjegne s
Marijom i djetetom u Egipat. U Matejevom izvjetaju, evidentna
je Marijina pasivna uloga. Nije spomenuto da je komunicirala s
anelom, ve da izvrava suprugova nareenja. Ovo demonstrira
socijalno zapostavljanje ena kod jevreja, kojima je ovo Evanelje
bilo preteno namijenjeno.1 09 Prema jevrejskom uenju, ene
su se smatrale neistima i nisu mogle boraviti u hramu, ali je
u Marijinom sluaju napravljen presedan.
Kada se Isus rodio u Betlehemu, istonjaki mudraci su doli
u Jerusalem, traei novoroene da mu se poklone, jer su vidjeli,
na Istoku, njegovu zvijezdu. Kralj Herod je pozvao mudrace i od
njih saznao kada se zvijezda pojavila, pa ih je poslao u Betlehem da
se pomno raspitaju o djetetu, da bi mu se i on poklonio. Kada su
poli, primjetili su da se zvijezda, koju su vidjeli na Istoku, kree
10 7 Evanelje po Luki, 2/1-2 1 .
108 Parrinder Geoffrey, jesus in the Qur'an, Faber and Faber, London, 1965.,
str. 21; Evanelje po Luki, 1/18-25.
109 Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, prevela sa poljskog: Miloevska Zo
fija, Trivi, Beograd, 2005., str. 222-223.
,
49

za njima, sve dok nije stala nad mjestom gdje je dijete roeno.
Kada su uli u kuu, vidjevi dijete s Marijom, poklonili su mu se.
Opomenuti u snu da se ne vraaju Herodu, mudraci se drugim
putem vratie u svoju zemlju. Herod, vidjevi da su ga obmanuli,
naredi da se poubijaju sva dvogodinja djeca u Betlehemu i okolici.
U meuvremenu su Josip i Marija, s djetetom, otili u Egipat,
gdje su ostali do Herodove smrti. Potom su se vratili u Galileju
i nastanili u Nazaret.U 0
O Isusovom ivotu od djetinjstva do tridesete godine malo
se zna1 1 1 Hrianski egzegeti to objanjavaju time to klasini
ovjek nije razmiljao kao mi. Mi elimo saznati pojedinosti
nevane klasinom ovjeku.
Spomenuti evanelisti se razlikuju i u opisivanju dogaaja
poslije Isusovog roenja. Matej navodi da porodica bjei u
Egipat i vraa se poslije saznanja vijesti o Herodovoj smrti.
Luka kae da je Isus odveden iz Betlehema u Nazaret nakon
obrezivanja, imao je osam dana, a potom u jerusalemski hram.
U ovom Evanelju se uope ne spominje bjeanje u Egipat. 112
U Evaneljima po Marku i Jovanu uope nema spomena o
Isusovom roenju i mladosti. Crkva je kanonizirala i doktrinarno
se povezala s onim to su ispriali Matej i Luka.
Novi zavjet ne otkriva taan datum Isusovog roenja. Po
svjedoenju dvojice evanelista, Mateja i Luke, Isus se rodio u
vrijeme Heroda Velikog, 37-4 godine pr.n.e.1 13 Matej taj datum
smjeta pred kraj vladavine Heroda Velikog. Ubijanje djece,
11 0
Evanelje po Mateju, 1/18-25; 2/2-23. Kur'an ne spominje grad Nazaret.

Parrinder Geoffrey, jesus in the Qur'an, str. 21;
m Religije svijeta, Grupa autora, str. 342 .
112
Kosidovski Zenon, Priefevanelista, str. 223. Ovakve kontradikcije izme
u Jevanelista posljedica su toga to su Evanelja kanonizirana poetkom IV
stoljea. Dakle, mnogo godina nakon Isusa.
113
Evanelje po Mateju, 2/1; Evanelje po Luki, 1/5.
so

koje je naredio, trebalo bi biti prije tog datuma, dok je Isus
imao barem godinu. Na temelju navedenog, Isus se rodio 6.
1'l'1 5 . go d'me pr.n.e. 11 4
Luka Isusovo roenje povezuje s popisom stanovnitva
kojeg je car August naredio upravitelju Sirije Publiju Kviriniju. 11 5
Car August je vladao od 27. godine pr.n.e. do 14. godine n.e.
Na temelju rimskog historiara Josipa Flavija, popis u Judeji je
izvren 6. ili 7. godine n.e., dok je Kvirinije bio upravitelj Sirije.
Popis kojeg spominje Luka pripisuje se upravitelju Sirije koji se
zvao Sentius Saturnius (8-6 godine pr.n.e) . On je najvjerovatnije
okonao popis kojeg je otpoeo Kvirinije.U 6
Na temelju navedenog, moemo rei da se Isus rodio
izmeu 8. godine pr.n.e. - kada je Kvirinije obavljao popis - i
4. godine n.e., kada je Herod Veliki umro. Smatra se da je to,
Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 220.
Harrington Wilfrid, Uvod u Novi Zavjet, str. 46; Evanelje po Luki, 2/1-7.
116 Barnabino Evanelje, koje Crkva ne prihvata, slae se ovdje sa Lukinim
kazivanjem, kada spominje popis, kojeg je naredio car August. Evanelje po
Barnabi, 3/14, preveo sa engleskog: Bonjak Esed, bez mjesta izdanja, 1995.
Barnaba je bio jedan od Isusovih uenika. Godine 492. papa Galesius je izdao
naredbu o zabrani itanja nekih knjiga, a meu njima i Evanelje po Barnabi.
Njegovo Evanelje se od V do XVI stoljea nalazilo u biblioteci pape u Rimu,
kada ga je ukrao neki biskup, koje se, najzad, nalo kod jednog amsterdamskog
uglednika, gdje je ostalo do poetka XVI stoljea. Godine 1 709. savjetnik ru
skog uglednika doao je u Amsterdam. Kada je vidio primjerak Barnabinog
Evanelja, posudio ga je. Amsterdamski uglednik ga je 1713. godine poklonio
jednom znanstveniku historije. Od njega e ovo Evanelje dospjeti u biblio
teku Hof u Beu. Napisano je italijanskim jezikom, dok su margine ispisane
arapskim. Postoji i engleska kopija koja se nalazi u Britanskom muzeju i Kon
gresnoj biblioteci u Vaingtonu. Jedna od tih verzija prevedena je i na bosanski
jezik. Postojao je jo jedan primjerak ovog Evanelja na panskom jeziku, koji
.se pojavio 1 784. godine, ali je izgubljen. Smatra se da je to bio prijevod sa ita
lijanskog. elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 229; tulanovi Muharem, Islam
pravi izbor, IPA, Biha, 2005., str. 79-80.
11 4
11 5
Sl

najvjerovatnije, bilo 7. ili 6. godine pr.n.e./ 1 7 ali je najsigurnije
da je roen za vrijeme vladavine Heroda.1 1 8 Postoji miljenje
da se Isus rodio 5. godine pr.n.e., za vrijeme vladavine Heroda
koji je umro 4. godine pr.n.e. 1 19
Ako bi se prihvatilo Matejevo kazivanje o roenju Isusa,
on je, prema Lukinom Evanelju, bio dvanaestogodinjak
- to j e oita kontradiktornost. Hrianski uenjaci su
nastojali ovu divergentnost uskladiti, koristei se hipotetikim
pretpostavkama. Oni objanjavaju da je takav popis stanovnitva
izvren i za vrijeme Heroda, te da je delegirani rimski komesar
za implementaciju popisa bio Kvirinije. Konsekventno tome,
popis stanovnitva i ubijanje nevine djece desilo se, istodobno,
7-6. godine pr.n.e. Herod je naredio da se ubiju njegova ena,
tata, tri sina i mnogi drugi roaci.l 2 Interesantno je da Josip
Flavije, koji je mrzeo Heroda toliko da mu je zabiljeio sva
nedjela, ne spominje pokolj djece. 121
Harrington Wilfrid, Uvod u Novi Zavjet, str. 46-48.
Kersten Holgen, Isus je ivio u Indiji, str. 14.
1 19 S tim u vezi, namee se pitanje: Kako se Isus mogao roditi prije svog roe
nja? budui da je prihvaeno da je nova era poela sa Isusovim roenjem. To
se desilo zahvaljujui najosnovnijoj greci. Godine 525. papa Jovan I obratio se
monahu Dioniziju Malom, naredivi mu da utvrdi tanu godinu Isusovog roe
nja, zato to mu je intencija bila da se od te godine pone raunati nova hrian
ska era. Dionizije je kao orijentacionu taku uzeo rimski kalendar, koji poinje
sa osnivanjem Rima (1. januar 753. prije nae ere). Raunajui, zakljuio je da
se Isus rodio 754. prema rimskom kalendaru. Na temelju spomenutog, Isus se
rodio u prvoj godini nae ere. Meutim, Josip Flavije obavjetava da je Herod
umro u Jerihonu, prema rimskom kalendaru 750. godine. Ovo bi znailo da se
Isus rodio etiri godine poslije njegove smrti, a ne za vrijeme njegove vladavine,
kako to navode Matej i Luka. Kada se greka uoila i kada se kalendar trebao
vratiti za etiri godine unazad, redefinicija nije bila mogua, budui da bi to
izazvalo enormnu pometnju irom svijeta. Ibid., str. 225.
12 1 Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 221. Ovdje je evidentna kohezija
sa Mojsijevim roenjem. Predanja kazuju da je Faraon sanjao san koji je pro
11 7
11 8
52

Ni sprovoenje popisa, kojeg spominje Luka, ne slae se s
relevantnim historijskim podacima, jer popis kojeg su u Judeji
obavili Rimljani nije se mogao desiti za vrijeme Herodove vlasti.
Herod je bio prijatelj Jevreja. Oni se nisu uobiavali mijeati u stvari
koje su pod ingerencijama njihovih saveznika. Poslije Herodove
smrti, situacija se promijenila. Judeja je postala rimska provincija.
Oni su, prilikom preuzimanja aneksirane teritorije, izvrili popis
stanovnika da bi saznali koliko su podanika dobili. To nisu uradili
kao to Luka, u svom Evanelju, navodi. Nisu mogli traiti od
ljudi da se vrate u mjesta roenja da bi se registrirali. To je bila
jevrejska praksa, pa je tradicija dvanaest pokoljenja uvijek bila
iva. Za Rimljane je to bilo apsurdno i besmisleno. 122
Na osnovu Matejevog i Lukinog Evanelja, primjeuje
se da ona Isusa dovode u vezu s Josipom, a potom navode
porijeklo Josipovo s oeve strane. Isusovo porijeklo zavrava do
Abrahama/Ibrahima, a.s., preko Davida/Davuda, a. s. Navodei
imena do Davida, Matej i Luka spominju sasvim razliita imena.
Navodimo neke dijelove kontradiktornosti izmeu Mateja i
Luke u vezi Isusovog rodoslovlja od Davida pa nadalje123:
Po Mateju
Po Luki
David
David
Natan
Solomon
Roboam
Matata
Abija
Mena
Asa
Meleja
Jozafat
Elijakim
Jonam
Joram
tumaen da prijeti opasnost Egiptu od izraelskog djeteta. Zato je i naredio da
se ubiju sva muka djeca, dok je alost majki pobijene djece preuzet iz Starog
Zavjeta. Knjiga proroka Izaije, 31/15.
1 22 Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 221-222.
1 23 Evanelje po Mateju, 1/16; Evanelje po Luki, 3/23.
- 53

Isus nije krten pri roenju, ve posveen prema jevrejskom
zakonu124: A dete rastae i jaae u duhu i punjae se mudrosti, _
i balgodatBoiija bee na njemu. 1 25
Poznato je da se pastirski ivot odvijao od proljea do

jeseni. Roenje se moglo desiti jedino u ta doba, jer je to vrijeme
pogodno za napasanje stoke, a ne u decembru ili januaru. U
ranom hrianstvu, ovaj se praznik nije slavio. Kasnije, do IV
vijeka pr.n.e., imao je razliite datume slavljenja, jer se nije znao
taan datum Isusovog roenja. Ustanovio ga je car Aurelijan
u III vijeku. Nekada je dan Boia bio 28. marta, a nekada
18. aprila ili 29. maja, mada je najee to bio 6. januara. Po
pravoslavnoj verziji, Boi pada 6. januara, dok po katolikoj
25. decembara.1 26
Anti Radia, Put istina i ivot, Preporod, Beograd, 1998., str. 45.
Evanelje po Luki, 2/40.
126 Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 226-228; Pekari Hajrudin, Isus
l Isa (a.s.) u hrianstvu i islamu, str. 110. Najinteresantnije je to to se hri
anski svijet nije interesirao za Isusovo roenje. To je razlog zato ne postoje
nikakvi tragovi o roenju Isusa. Rimski biskup Ipolit I je odredio 2. januar kao
dan kada je Isus roen. Poslije toga predlagani su mnogi drugi datumi, kao na
primjer 25. ili 28. mart, 18. ili 19. april i 20. maj. Zapadna Crkva je tek u prvoj
polovini IV stoljea zvanino poela slaviti Isusovo roenje 25. decembra. Vrlo
je indikativno to to se 25. decembra u Rimskom carstvu slavio praznik poznat
kao Natalis Invictus - roenje nepobjedivog Sunca. Dana 25. decembra Rimlja
ni su slavili dan roenja Boga sunca Mitre. Smatra se da je bio obiaj pagana
da 25. decembra slave roenje sunca, te da su u tim sveanostima uestvovali
i hriani. Kada su crkveni uitelji primijetili da hriani ispoljavaju intereso
vanje za tim sveanostima, odluili su da toga dana slave Boi. Hriani su u
prvim stoljeima zvali Isusa Sunce pravde. Konstantin Veliki je sva tri praznika
objedinio u jednom danu - 25. decembar. Crkva nije mogla ukinuti 25. decem
bar, ve je prihvatila ovaj datum proslave Isusovog roenja. Crkveni oci cu 340.
god. utemeljili da se Boi proslavlja u zimskom periodu, jer je, kao to je na
vedeno ranije, u to doba proslavljao najpoznatiji praznik. Konstantin je progla
som iz 321 . godine naredio da sudovi budu zatvoreni na dan Sunca, i odredio da
taj dan bude dan odmora. Hriani su do tada smatrali jevrejski sabat - subotu
124
125
54

U devetnaestom stoljeu je poelo historijsko-kritiko
ispitivanje pisanih izvora hrianstva. Profesor teologije, Rudolf
Bultman je primjenio historijsko-kritiku metodu literarne
egzegeze na Sveto pismo i tako objasnio odnos prahrianske
Isusove poruke i historijskog Isusa. On je Novom Zavjetu
priao etimoloki, i doao do saznanja da je rekonstrukcija
relevantnog Isusovog ivota nemogua. Dolo se do zakljuka
da o Isusu postoje izvjetaji drugih lica, i to ne na njegovom
maternjem jeziku i ne od ljudi koji su ga vidjeli. Pouzdano se
zna da je Pavle autor sedam poslanica, ali on nikada nije vidio
ni razgovarao sa Isusom. Inae, smatra se da su apostolske
poslanice nastale u etvrtom stoljeu. 12 7
Imena kojim se Isus naziva
Za Isusa se koristilo nekoliko naziva:

Isus
Ovo ime je dobio po Boijem nalogu, 12 8 njime su ga zvali

roditelji, Marija i Josip, i susjedi. Tako su ga zvali i uenici.
Prema Luki (2/1-21), ime Isusu mu daje majka Marija; prema
Mateju (1/18-23), to ime mu je dao Josip. Na mnogo mjesta,
Isus se ovim imenom spominje u Evaneljima. 129 idovi nisu
imali prezimena, ve su imenu dodavali oevo ime i tako se
raspoznavali. Svom imenu su dodavali ime grada ili mjesta
svetom. Taj se dan, u skladu s carskom naredbom, promijenio u nedelju, to je
uticalo na udaljavanje hrianstva od jevrejskih korjena. Indikativno je to to
su stari Egipani 6. januara slavili roenje Boga Ozirisa, dok se 25. decembra u
Rimskom carstvu slavilo roenje Boga Mitre. Pekari Hajrudin, Isus l Isa (a.s.)
u hrianstvu i islamu, str. 110; ahin Mustafa, Hrianstvo, str. 28-29.
127 Vidi opirnije: Hofmann Murad Wilfried, Islam u 3. milenijumu, Preveo s
njemakog: Smailagi Vedad, Libris, Sarajevo, 2004., str. 142.
12 8 Evanelje po Luki, 1/31; Evanelje po Mateju, 1/21.
129 Evanelje po Luki, 24/47; Poslanica Efescima, 1/21, Poslanica Rimljanima,
1/1-7.
ss

odakle potiu. Tako se Isus predstavljao kao sin Josipov ili
Isus Nazareanin.13 0
Hrist
Ime Hrist dolazi od grke rijei Christos, to znai:

Pomazanik. To je literaran prijevod hebrejske rijei maiah
ili aramejske meiho. Hebrejska rije maiah znai pomazan
kraljevskim, sveenikim iliposlanikim uljem. Po ovom imenu
su hriani dobili ime. Tako su se prozvali, jer su eljeli biti
dosljedni Radosnoj vijesti koju je nagovijestio Isus.13 1 U Bibliji
se ovo spominje na vie mjesta. 1 32 Grki oblik Christos postao
je neka vrsta Isusovoga prezimena, tako da hriani o Isusu
govore kao o Isusu Hristu. 1 33 On je Sin. Ovim imenon se Isus
naziva na mnogo mjesta u Bibliji: Sve mi je predao moj Otac i
niko ne pozna Sina 134
. . .
Sluga Boiji
Ne moe se navesti siguran dokaz da se Isus osobno

predstavljao kao Sluga Boiji. Ovaj naziv se dovodi u vezu
s njegovom patnjom i smru za otkupljenje grijeha cijelog
ovjeanstva. Koliko god se Isusova smrt tumaila kao rtva za
oprost grijeha drugih ljudi, udno je to se ovakva interpretacija
ne javlja u prvohrianskom predanju, ve u kasnijim spisima.
O vaj izraz se koristi u Starom zavjetu u znaenju: Sluga
Jahvin, 1 35 tako da je teologija o sluzi Jahvinom utjecala na
kasnije Novozavjetne spiseP 6
1 30
1 31
1 32
1 33
1 34
1 35
1 36
56
Rebi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu Kristu, str. 48.

Ibid., str. 50.
Poslanica Rimljanima, 1/1-7; Evanelje po Jovanu, 1/41.
Biblijska teologija Starog i Novog Zavjeta, Grupa autora, str. 275.
Evanelje po Mateju, 11/27.
Knjiga proroka Izaije, 42/1.

Sin Davidov
Naziv Sin Davidov nalazi se samo kod Marka. 1 37 Ovaj

naziv za Isusa nije prema idovskom, ve prema hrianskom
poimanju. Ova promjena proistie iz teolokih refleksija kasnijeg
hrianstva.13 8
Sin ovjeji
C itati u kojima se spominJ e Sin ovjeji n1su

jedinstveni:
- Prva skupina govori o Sinu ovjejem, koji e doi, u
smislu apokaliptikog iekivanja. 1 39 U ovom kontekstu, Sin
ovjeji je budui sudac i spasitelj.
- Druga skupina citata govori o trpljenju, umiranju i
vaskrsnuu Sina ovjeijeg. 14 0 Ovdje se uope ne govori o
njegovoj parusiji (drugom dolasku) i sudu koji e sprovesti. Ovi
citati vie govore o zemaljskom sudu kojem e biti izruen Sin
ovjeji nego o vaskrsnuu.
Prva skupina izreka ne govori o muci i uskrsnuu Sina
ovjeijeg, kao to druga skupina ne govori o njegovom
dolasku.
- Postoji i trea skupina koja ne govori ni o dolasku ni

o muci Sina ovjeijeg. Tu spadaju rijei Sina ovjeijeg o
pratanju grijeha,1 41 o Sinu ovjeijem koga kore ?:bog pijanstva,
prijateljstva s carinicima i grjenicima. 1 42 Hrianska tradicija je
promijenila ove rijei u Isusove izreke o sebi. Tu nije stajalo Sin
1 37
13 8
1 39
140
141
142
Evanelje po Marku, 1 2/35.

Evanelje po Marku, 8/38; Evanelje po Mateju, 24/27-44.
Ibid., 8/31; Evanelje po Mateju, 9/31 .
Ibid., 2/10.
57
ovjeiji nego ljudski, tj. ovjek koji je pogrenim prijevodom
dobio povezanost s Isusom.
Iz izloenog se moe zakljuiti da Isus za sebe nij e

upotrijebio naziv Sin ovjeiji. 143
Ovdje je uputno navesti da je poslanik Ezekijel od Boga
iskljuivo oslovljavan sa: Sin ovjeiji, to ukazuje da nije samo
Isus nazivan ovim imenom. 144
Isus i Jovan Krstitelj, sin Zaharije
Jedino Luka izvjetava o pojedinim okolnostima iz ivota

Jovana Krstitelja. Premda se u Lukino vrijeme mislilo da je
Isus bio Jovanov uenik, on eli naglasiti, opisujui Isusovo i
Jovanovo roenje, da je Isus vaniji. 145
Ivan/Jovan Krstitelj, na temelju Novozavjetnog kazivanja,
sin je Zaharije, ija je supruga Elizabeta/ Jelisaveta, jedna od
Aronovih keri. Elizabeta i Zaharije su bili u poodmaklim
godinama. Dok je Zaharije boravio u hramu, doao mu je
aneo, rekavi mu da se ne boji i nagovjeavajui da e mu ena
roditi sina kome e nadjenuti ime Jovan. Aneo mu ree i da e
Jovan svima biti radost i veselje, da e mnoge sinove Izraelove
vratiti Bogu, te da nee piti vino. Zaharije upita anela po emu
e to poznati? Aneo mu odgovori da nee moi govoriti do
dana kada se to ne desi. Kada je Elizabeta rodila sina i kada
su ga osmi dan obrezali, htjeli su mu dati Zaharija, po ocu, ali
je Elizabeta to odbila rekavi da e se zvati Jovan. Ime Jovan
niko prije njega nije nosio. 146
Benjamin David, Muhammed u Novom zavjetu, preveo: Karahodi
Mehmed, Bemust, Sarajevo, 2006., str. 72.
1 45 Rebi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu Kristu, str. 1 2 .
1 43
1 44
58

Kada je Jovanu bilo petnaest godina, doe mu rije od
Boga i on poe u pustinju, propovijedajui krtenje radi oprosta
grijeha i doktrinu o Sudnjem danu.
Jovan Krstitelj se sklonio u pustinji, gdje je provodio
ivot u postu i molitvama. On bi krtenika uronio u rijeku
nekoliko trenutaka, da bi nakon toga iziao oien od grijeha.
Vjerovalo se da, kroz ruku proroka, boanski duh ulazi u duu
krtenog. 1 47
Jovanovo Evanelje na jednom mjestu14 8 spominje da je
Jovan Krstitelj lino krstio vjernike, a na drugom da su to radili
njegovi uenici. Ovakva greka se ne moe prihvatiti, jer se radi
o vrlo vanom doktrinarnom pitanju hrianstva. 149
Kada je Isus imao tridesetak godina, Jovan ga je krstio,
iako je bio bezgrjean. 1 50 To je malo udno, jer obred krtenja
nije bio prakticiran.
Matej o krtenju Isusa navodi: Tada doe Isus iz Galileje u
Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. A Jovan mu branjae, govorei:

"Ti treba mene da krsti, a ti li dolazi meni?" A Isus odgovori
i ree mu: "Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku
pravdu. " Tada ga ostavi. I krstivi se Isus izae odmah iz vode;
i gle, otvorie mu se nebesa, i vide Duha Bojega gde silazi kao
golub i dolazi na njega. I gle, glas sa nebesa koji govori: "Ovo je
Sin Moj ljubljeni koji je po Mojoj volji/"15 1
Prilikom krtenja na rijeci Jordan, Isus je doivio iskustvo
koje se ovaloplotilo kao glas s neba. Prema hrianskom uenju,
147 Evanelje po Marku, V4 .
148 Evanelje po Jovanu, 3/22; 4/1 .
149 S time s e slae Zenon Kosidovski. Vidi: Kosidovski Zenon, Prie ]evane
lista, str. 255.
1 5 0 Anti Radia, Put istina i ivot, str. 46.
1 5 1 Evanelje po Mateju, 3/13-17.
59

Duh Sveti se spustio na Isusa u liku goluba, kad je iziao iz
vode, i zauo se glas: "Ovo je Sin Moj ljubljeni koji je po Mojoj
volji/". 152 Ovo iskustvo se spominje kao jasan dokaz da je Isus
od poetka svog misterija bio svjestan svog poziva. 1 53
J ovanovo Evanelje iznosi da Krstitelj nij e znao ko je
bio Isus sve dok se Duh u liku goluba nije spustio na zemlju. 1 54
Suprotno tome, Luka kazuje da je Jovan Krstitelj, dok je jo
bio u majinoj utrobi, poznavao Isusa, koji je, takoer, bio u
Marijinoj utrobi. 1 55 Prema Matej evom Evanelju, Krstitelj, dok
je bio u zatvoru, nije znao pravi karakter Isusove misije. 1 56
Jovanova Misija nij e bila sasvim jasna jerusalemskim
idovima. Poslali su prvosveenike da ga priupitaju o porijeklu:
I upitae ga:"ta, dakle? jesi li ti Ilija?" I ree: "Nisam." "jesi

li ti prorok?" I odgovori: "Ne. " A oni mu rekoe: "Ko si? - da
odgovor damo onima koji nas poslae. ta kaie o sebi samom?"
Ree: "ja sam glas vapajueg u pustinji. Poravnite put Gospodnji,
kao to kaza Isaija prorok". 1 57
Isus je pojasnio da je Jovan Krstitelj poslanik Ilija. 1 58 Tome
se suprotstavlja Jovanov odgovor da on nije ni Ilija ni Isus ni
poslanik. Ovo je oigledna kontradiktornost.
Jovan je, propovijedajui, pripremao put Isusu, onome
koji e poslije njega doi, koji je od njega jai i kome on nije
dostojan obuu nositi. 1 59 Luka spominje da je Jovan rekao: A
kako je narod iekivao (Hrista), svi pomiljahu u srcima svojim
1 s2
1 s3
1 s4
Jss
Ibid., 3/1 7.
Evanelje po Jovanu, 1/31-34.

1s6
Evanelje po Mateju, 11/2-3.
s
1 7 Evanelje po Jovanu 1/21-28.
I ss Evanelje po Mateju, 1 1/12-14.
1 s9 Ibid., 5/11.
60
za Jovana: "Nije li on Hristos? " Odgovarae Jovan svima,

govorei: ''fa vas krtavam vodom; ali ide zamnom jai od mene,
kome ja nisam dostojan odreiti remena na obui njegovoj. On e
vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i
oistit e gumno svoje, i skupit e penicu i itnicu svoju, a plevu
e saei ognjem neugasivim. "160
Jovan Krstitelj je ustao protiv Heroda Antipe, zabranjujui
mu, pozivajui se na Zakon, da ima enu svoga brata Filipa Irodijadu. Na Herodovom roendanu, Irodijadina kerka je
igrala. Herod joj je, nakon toga, obeao ispuniti elju. Ona je
zatraila Jovanovu glavu. Herod je pokuavao odvratiti, ali nije
uspio. Nakon toga, Herod naredi da se Jovan uhapsi. Odveli su ga
u tvravu na istonoj obali Mrtvog mora. Htio ga je ubiti, ali se
pobojao narodnog gnjeva. Meutim, Herod je, pod Irodijadinim
nagovorom, naredio da se Jovanu odsijee glava. 161
Kur'anska interpretacija roenja lsaa
Merjema - lsaova majka
Merjema, Isaova, a.s., majka, istaknuta je linost u islamu.

Ona se u Kur'anu vie spominje nego u Novom zavjetu, i vie
je injenica o njoj sadrano u Kur'anu nego u Novom zavjetu.1 62
Jedno cijelo poglavlje (devetnaesto) nosi naslov majke Isaa,
a.s. - Merjeme. Jedino vlastito ensko ime koje se u Kur'anu
spominje jeste Merjema. 163 Prema kur'anskom kazivanju, moe
1 61 Evanelje po Mateju, 14/3-11.
1 62 Esposito John, ta bi svako trebao znati o islamu, str. 47.
! 63 Isa, a.s., spominje se u Kur'anu 25 puta. Kao sin Merjemin u Kur'anu se
spominje na 23 mjesta, dok u Bibliji samo jednom. Parrinder Geoffrey, jesus in
the Qur'an, str. 22.
61

se zakljuiti da je Merjema Imranova i Hanina kerka. 16 4 Hana
je, dakle, Isaova, a.s., nana. 165 Ime Imranove supruge Hane je
stranog porijekla, budui da nije bila poznata ena s ovakvim
imenom. 166
Neki islamski uenjaci kau da uglednici i vladari tog
vremena nisu spominjali imena slobodnih ena na skupovima
i javnim mjestima. uvali su njihova imena, spominjui nazive
njihovih porodica. Meutim, kada bi se neka od njih posvetila
slubi u hramu, njeno ime bi spominjali. 167
Kur'an kazuje o roenju Merjeme:
1 64 Trea, po redu, kur'anska sura naslovljena je imenom Ali Imran to znai:
lmranova porodica. Kur'an, 3:36-38.
1 65 E- a'ravi Muhammed Mutevelli, Kisasu-l-enbija, Daru-1-kalem, Bejrut,
2000., str. 311; El-Bursevi Ismail Hakki, Ruhu-l-bejan, Daru ihjai-t-turasi-1arebi, Bejrut, 2001., 2/33; Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, preveo sa
arapskog: Ahmed Adilovi, AlO, Zenica, 1997., str. 594. Ibn Kesirovo puno
ime je Ismail bin Umer bin Kesir bin Dav bin Kesir bin Zer' ed-Dimeki. Ro
en je 701 . h. godine u mjestu nedaleko od Busre (Damask). Otac mu je pre
selio kada je imao etiri godine. Sa svojih pet godina odlazi u Damask, gdje je
uio od eminentnih islamskih uenjaka tog doba. Pisao je iz oblasti historije,
tefsira, hadisa, fikha itd. Umro je 774. h. godine i ukopan je u Damasku. Kutb
Muhammed Ali, El-imamu Ibn Kesir, Daru-1-fikri-1-arebi, Kairo, 1999., str.
5 - 1 1 . Ismail Hakki el-Bursevi ivio je u Kostantinopolisu (Istanbul), a nakon
toga preao u Bursu. U Bursi je preselio 1 127 h. godine. El-Bursevi, Tefsiru
Ruhu-l-bejan, 1/7.
1 66 El-Kurtubi Ehu Abdullah Muhammed bin Ahmed el-Ensari el-Kurtubi el
Endelusi, El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, Daru ihjai-t-turasi-1-arebi, Bejrut,
1995., 2/65. Ne zna se pouzdano koje godine je roen. Studirao je hadis, koji
je toliko poznavao da kada bi neko citirao neki hadis, na primjer iz Et-Tirmi
zine zbirke hadisa, on bi rekao: To djelo sam u potpunosti prostudirao, a na taj
hadis nisam naiao. U istoj mjeri poznavao je i druga kapitalna hadiska djela.
Studirao je tefsir, fikh i druge znanosti. Napustio je Kordobu i nastanio se u
Egiptu, gdje je nastavio sa izuavanjem. U Egiptu je i preselio 671. h. godine.
Kutb Muhammed Ali, El-imamu-1-Kurtubi, Daru-1-fikri-1-arebi, Kairo, 1999.,
str. 4-15.
1 67 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 5/382.
62
Kada lmranova ena ree: "Gospodaru moj, ovo to je u

trbuhu mome ja zavjetujem na slubu Tebi, pa primi od mene,
jer Ti, zaista, sve uje i zna!" Poslije ona, kad je rodila, ree:
"Rodila sam ensko" - a Allah dobro zna ta je rodila - "a
ensko nije kao muko. Nadjela sam joj ime Merjem, i ja nju i
porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog ejtana. " I
Gospodar njezin primi je lijepo i uini da uzraste lijepo, i da o
njoj brine ZekeriJja. Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod
nje bi hrane naao. "Odakle ti ovo, o Merjema?"- on bi upitao,
a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga On hoe
opskrbljuje bez muke. " 1 68
Kazivanje o zavjetovanju otkriva srce Merjemine majke,
koje je ispunjeno vjerom. Obraa se Bogu s onim to ima: s
djetetom, u utrobi, koje Mu zavjetuje.1 69
Islamska interpretativna tradicija navodi da je Hana,
Merjemina majka, bila nerotkinja, 170 i da je u hladu nekog
1 68
Kur'an, 3: 35-37.
Salih Sa'duddin es-Sejjid, Mukilatu-1-akideti-n-nasranijje, str. 43; Kutb
Sejjid, U okrilju Kur'ana, preveli sa arapskog: Grupa autora, FIN, Sarajevo,
1998., 3/199. Sejjid Kutb je roen 1907. godine u selu Mua u Egiptu. Jo kao
mlad nauio je Kur'an napamet. Osnovno obrazovanje zavrio je 1918. godine.
Prirodno - matematiki fakultet zavrio je 1933. godine. Za vrijeme studija pi
sao je i objavljivao lanke. Godine 1940. poinje raditi u Ministarstvu prosvje
te, na Odsjeku za kulturu. Bio je lan egipatskog pokreta Muslimanska braa
od 1951 . godine. Bio je zatvoren zbog demonstracija, iji je bio cilj obaranje vla
de Demala Abdu-n-Nasira. Osuen je na petnaest godina a osloboen nakon
deset. Nekoliko mjeseci nakon putanja na slobodu ponovo je bio zatvoren,
optuujui ga za pokuaj dravnog udara. Osuen je na smrt vjeanjem. Ubijen
je u zoru 22.08.1966. godine. Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, str. 1-5..
1 70 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 2/33. U tefsirskim djelima naili smo na
puno israilijjata. Israilijjati su kazivanja koja se prenose od Ehlu-1-Kitabija. In
tegriranje israilijjata u tefsire ima genezu od vremena ashaba, kada su neki od
njih, u traganju za pojedinostima kazivanja o vjerovjesnicima ranijih zajednica,
obraali na ono to kazuju jevreji i hriani. Ashabi su, nepoznavajui pojedi1 69
63

stabla boravila kada je vidjela pticu koja hrani mladune, te je,
poeljevi dijete, uputila molbu Bogu izriui da e ga, ako joj
podari dijete, posvetiti slubi u Jerusalemskom hramu. 1 71
nosti nekog kur'anskog kazivanja, o tome esto pitali Ehlu-1-Kitabije koji su
konvertirali u islam i sa sobom donijeli poneto iz korpusa njihove vjere. Po
stoje tri vrste israilijjata: l. Israilijjati koji su identini kur'anskom kazivanju.
Konsekventno tome, ono to je u israilijjatima identino s Kur'anom, istinito
je, a ono to nije identino, neistinito je; 2. Israilijjati koji se dijametralno razli
kuju od kur'anskih kazivanja. Ovu vrstu israilijjata nije dozvoljeno spominjati,
osim s intencijom da se ukae da se radi o neistini; 3. U ovu vrstu spadaju oni
israilijjati koji govore o onome to Kur'an i Hadis ne spominju. Veina israili
jjata su apokrifna predanja, pa je zato Ahmed bin Hanbel rekao: Ne piite ta
udna predanja jer su nepoznata, a veina ih je prenijeta od nepoznatih preno
silaca. Najvie israilijjata su prenijeli: Abdullah bin Selam, Ka' b el-Ahbar, Vehb
bin Munebbeh i dr. Ehu ehbe Muhammed bin Muhammed, El-israilijjatu ve1-mevduatu fi kutubi-t-tefsir, Mektebetu-s-Sunne, Kairo, 1408. h., str. 94-108,
193-195; Halilovi Safvet, Osnovi tefsira, str. 239-242. Mnogi ashabi i tabiini
su prenosili israilijjate od Ehlu-1-Kitabija a nisu ukazali na njihovo porijeklo i
neutemeljenost. Moda su oni i ukazali na neispravnost takvih predanja, ali oni
koji su ih od njih prenijeli nisu to spomenuli. Veliki broj mufesira je integrirao
israilijjate u svojim tefsirima, ali je zanimljivo da niko od njih nije upozorio na
to. Ibn Kesir je, ponegdje, upozoravao na apokrifnost israilijjata koja je preno
sio. Moda nisu upozoravali na njih jer su smatrali da ih je dozvoljeno prenosi
ti, iako su znali da to nisu vjerodostojna predanja. Ipak, mislimo da su mufesiri
trebali iz svojih djela ukloniti predanja ove vrste. Mi smo u radu naveli mnoge
israilijate jer se nalaze u tefsirima koje smo koristili. Meutim, na njih se ne
moe pouzdano osloniti, jer se ne zna da li su vjerodostojna ili ne, ali bez isra
ilijjata ne mogu se objasniti okolnosti, vrijeme i proctor, djelovanja poslanika
koji su doli jevrejima.
17 1 Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, Egipat, 1308. h. god., 2/442; El-Bejdavi Nasirud
din Ehu Seid Abdillah bin Umer bin Muhammed e- irazi, Envaru-t-tenzili
ve esraru-t-te'vil, Daru sadir, Bejrut, 2001 ., 1/163. Fahruddin er-Razi je roen
544. h. godine. Jo u djetinjstvu je studirao gramatiku arapskog jezika i nauio
Kur'an napamet. Za kratko vrijeme nauio je Perzijski jezik. Drao je mnoga
predavanja, kako na arapskom tako i na Perzijskom jeziku. Stekao je veliko
bogastvo za vrijeme svog ivota, ali ga to nije odvratilo od bavljenja naukom.
Preselio je 606. h. godine. Kutb Muhammed Ali, El-imamu Fahru-d-Din er
Razi, Daru-1-fikri-1-arebi, Kairo, 1999., str. 3-15. El-Bejdavi je roen u mjestu
64

Zavjetovanje na slubu Bogu u hramu bilo je uzakonjeno
u tom vaktu. 1 72 Mufesir Kur'ana, Et-Taberi navodi da je Hana
bila u poznim godinama, te da se, zavidjevi ostalim enama
koje imaju djecu, obratila Allahu, d.., molbom da e ga,
ako joj podari dijete, zavjetovati na slubu u hramu. 1 73 Nakon
toga, Hana je zatrudnjela. Kada joj je mu doao, ona ree:
"Zavjetujem se da u svoje dijete dati u slubu Hramu, ako
Allah dozvoli da rodim." U toj epohi, samo su muka djeca
slubovala u hramu. Imran joj ree: "Ako bude ensko, ta e
raditi? " Hana je tada rekla da zavjetuje ono to joj je u utrobi,
El-Bejda (Perzija). to se tie godine njegovog roenja, ne zna se pouzdano
Posjetio je iraz i Tabriz, tada veliki islamski centri znanja i uenjaka. Kada je
posjetio Tabriz, prikljuio se predavanju jednog uenjaka. Uenjak je, elei da
se naali sa prisutnima, postavio anegdotu, mislei da niko nee znati odgovor
ili je ponoviti. Kada je uenjak zavrio, El-Bejdavi je ustao da odgovori. Ue
njak mu, prije nego je El-Bejdavi poeo govoriti, ree da pretpostavlja da nije ni
razumio anegdotu. El-Bejdavi mu ree da bira: eli li da je ponovi u potpunosti
kako ju je uenjak naveo, ili po znaenju. Uenjak zatrai od njega da je navede
onako kako ju je on ispriao. El-Bejdavi je to uinio, navodei i odgovor. Tada
se uenjak iznenadi i shvati da se radi o velikom kapacitetu. Bio je, takoer,
vrlo plodotvoran pisac iz mnogih oblasti. Preselio je 685. h. godine. Ukopan
je u Tabrizu. Kutb Muhammed Ali, El-imamu El-Bejdavi, Daru-1-fikri-l-arebi,
Kairo, 1999., str. 5-8.
1 72 El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 1/163.
1 73 Et-Taberi Muhammed bin Derir, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an,
Daru ihjai-t-turasi-1-arebi, Bejrut, 2001., 3-4/278. Et-Taberi je iz Taberistana,
jedne od pokrajina Perzije. Roen je 224-5. h. godine. Et-Taberi nije bio oe
njen, cijeli svoj ivot posvetio je nauci. Izuavao je mnoge islamske discipline:
tefsir, hadis, historiju itd. Obiao je Irak, Siriju, Egipat, tragajui za najveim
kapacitetima te epohe da bi od njih uio. Bio je vrlo plodotvoran pisac i napisao
je iroku lepezu djela iz raznih islamskih znanosti. Nakon toga, Et-Taberi se
\Tratio u svoje rodno mjesto. U Bagdad, tadanjem epicentaru islamske drave,
ponovo odlazi i nastanjuje se. Tu je preselio 310. h. godine. Kutb Muhammed
Ali, El-imamu-t-Taberi, Daru-l-fikri-1-arebi, Kairo, 1999., str. 4-12.
65

molei Boga, da joj podari muko dijete.174 Postoji miljenje
da je Hana ovo uradila na temelju inspiracije koju je dobila od
Allaha, d. - u suprotnom, ona to ne bi uradila. 1 75
I Gospodar njezin primi je lijepo 1 76 tj. Merjemu. Neki
egzegeti Kur'ana smatraju da se predmetni dio ajeta odnosi na

to da je Allah, d.., primio Merjemu na slubovanje u hramu,
iako je bila djevojica, budui da su djeca primana kada bi
sazrela za tu funkciju.177
Kada je rodila ensko dijete, Hana se raalosti i u uenju se
obraa Bogu: "Rodila sam iensko. "1 78 Hana se udi otkud ensko
dijete, ne znajui ta e uraditi, jer je samo muko dijete moglo
slubovati Bogu. Primjeuju se, unutar islamske interpretativne
radicije, mnogobrojna milj enja u vezi predmetnog dij ela
aJeta:
- Evidentno je miljenje da su samo muka novoroenad
bila u slubi, zbog fizike konstitucije, jer su bolj e mogla
podnijeti sve obaveze;
1 74 El-Alusi ihabuddin es-Sejjid Mahmud, Ruhu-l-meani, Daru ihjai-t-turasi1-arebi, Bejrut, 2000., 3-4/1 77. El-Alusi je roen u Bagdadu 1217. h. godine.
Njegov otac je bio veliki uenjak, pa e prva znanja stei od svog oca. Potom
je uio od eminetnih uenjaka Bagdada. O kakvom se kapacitetu radi govori
injenica da je sa trinaest godina pisao mnoga djela iz raznih oblasti. Bio je
muftija etrnaest godina. Preselio je 1270. h. godine. Kutb Muhammed Ali,
El-imamu-1-Alusi, Daru-1-fikri-1-arebi, Kairo, 1999., str. 4-10.
1 75 Identian sluaj je sa majkom Musaa, a.s., koju je Bog inspirisao da baci
svoje dijete u rijeku kako bi ga sauvala. Kur'an, 27:7; Er-Razi, Mefatihu-l-gajb,
2/442.
1 76 Kur'an, 3:37.
1 77 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/444. Postoji miljenje da ju je Bog lijepo pri
mio, u znaenju da ju je uinio da slijedi put sretnih. Es-Sabuni Muhammed
Ali, Safvetut-tefasir, Daru-1-dil, Bejrut, bez godine izdanja, 1/179. El-Kurtubi
elaborira ovaj ajet tako to kae da je Allah, d.., vodio brigu o njezinom od
gajanju i odrastanju. El-Kurtubi, EI-Damiu liahkamii-1-Kur'an, 2/69.
1 78 Kur'an, 3:36.
66

- Mukaracu je bilo dozvoljeno biti u komunikaciji s
ljudima, to je neminovno u toku slubovanja u hramu, dok
je eni zabranjeno179;
- ensko nij e moglo b oraviti u hramu za vrijeme
mjesenice1 8 0 ;
- ena je u komunikaciji s ljudima u hramu bila podlona
optubi i potvori za nemoral;
- Hanin sluaj nas navodi na zakljuak da j e poruka
njezinih rijei: ono to je od Allaha, d.., bolje je od onoga
to ovjek moli sam za sebe, budui da jedino Bog zna skrivene
stvari transcedentnog, nevidljivog svijeta.1 8 1
Hana joj je nadjela ime Merjema, to je oznaavalo pobonu
i bogoboj aznu osobu koja je stalno u slubi Bogu. Ovim
imenom, Hana je zamolila Boga da joj kerku zatiti od svih
manjkavosti i slabosti u vjeri. 1 82
Hana je zatraila od Boga da joj zatiti kerku od prokletog
ejtana. Islamska konstitutivna tradicija biljei predanje: "Svako
novoroene je ejtan dodirnuo u trenutku kada se rodilo, od
ega dijete zaplae, osim Merjeme i njezina sina." 1 8 3
1 79 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/443.
El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'a n, 2/66.
181 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/443.
182 Openitost predmetnih ajeta otkriva da Imran tada nije bio iv, jer je Hana
nadjela ime erki, budui da su oevi nadijevali imena djeci. Bilo je uobiajeno
da se osoba naziva po ocu. El-Alusi ihabuddin es-Sejjid Mahmud, Ruhu-l-me
ani, 3-4/182; El-Bursevi, Ruhu-1-bejan, 2/34; Parrinder Geoffrey, jesus in The
Qur'an, str. 22-23.
1 83 Sahihu-l-Muslim bi erhi imami-n-Nevevi, 1 5/99; Babu fedaili Isa alejhi-s
selam, broj hadisa 2366, Mektebetu-s-safa, Kairo, 2003. Muslim bin Hadd
ad bin Muslim el-Kuejri en-Nejsaburi roen je 820. h. godine. Radi izuava
nja hadisa putovao je u Siriju, Egipat, Hidaz itd. Hadis je sluao kod istaknutih
uenjaka svog vremena, izmeu ostalih kod Ahmeda bin Hanbela, Buharije.
Pred njim su uili mnogi istaknuti uenjaci hadisa, kao na primjer Et-Tirmizi.
18 0
67

Starateljstvo nad Merjemom preuzima Zekerijja
Ibn Abbas1 8 4 navodi da je Hana, nakon to j e rodila;

osjeala bojazan da e joj dijete biti primljeno na slubovanje.
Ponijela je Merjemu u Hram i ostavila da prisutni odlue ko e
se brinuti o njoj. Zekerijja, a.s., ree da e je prihvatiti, da on to
najvie zasluuje, jer joj je njegova ena, po miljenju jednog
broja uenjaka, bila sestra (a po drugima, tetka po majci). 1 8 5
Ostali predloie da bacaju strjelice. Onaj ija strjelica ostane
na povrini imat e pravo staratelj stva nad Merjemom.1 86
U jednom predanju se kae da je Hana, u naruju, ponijela
Merjemu u mesdid. Oni su tada stavljali na Hram pregrade
i prekrivae. Hana ree: "Ostavite to, ja sam se zavjetovala! "
Odgovorili su: "To je erka naeg imama" - Imran je predvodio
namaz - "i vlasnika nae rtve. " Zekerijja ree: "Donesite je
Bio je plodotvoran pisac. Umro je 875. godine. En-Nevevi (1233 -1277) roen
je u Nevi (Sirija). Obrazovao se u Damasku, nakon ega je napisao brojna djela.
Bio je jedan od istaknutih strunjaka hadisa. Umro je u Nevi. Nakievi Omer,
Uvod u hadiske znanosti, str. 153.
18 4 Ibn Abbas je poznati ashab Muharnrneda, a.s. Roen je 619. h. godine. Kada
je poslanik preselio. Ibn Abbas je imao samo trinaest godina. Nije se vremenski
dugo druio sa Muharnrnedorn, a. s., ali mu to nije bila prepreka da stekne veli
ko znanje. Izvanredno je poznavao tefsir, tako da se smatra ocem tefsira. Umro
je 86. h. godine. Ez-Zehebi Muharnrned Husejn, Et-tefsiru ve-1-rnufessirun,
Daru-1-erkarn, Bejrut, bez godine izdanja, 1/45.
185 Zekerijja, a.s., tada ree da e je on prihvatiti i da on to najvie zasluuje jer
joj je njegova ena, po miljenju jednog broja uenjaka, bila sestra, a po drugi
rna, tetka po majci. Zekerijja, a.s., je sin Azena bin Muslirna bin Saduna, koji
su od potomaka Sulejmana, a.s., sina Davudova, a.s. El-Alusi, Ruhu-1-meani,
3 -4/184.
18 6 Ibid., 3-4/184. Bilo ih je dvadeset i sedam kada su vukli strjelice. Er-Razi,
Mefatihu-1-gajb, 2/444. O torne Kur'an iznosi: To su nepoznate vijesti koje ti
objavljujemo. Ti nisi bio meu njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi
vidjeli koji e se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio meu njima kada su se
prepirali. Kur'an, 3:44.
68

meni, jer je njena tetka moja supruga." Oni odgovorie: 'Tako
nam ne odgovara, jer je ona ki naega imama! " Potom su bacili
na kocku pera kojim su pisali Tevrat, pa je pobjedio Zekerijja
i preuzeo brigu o njoj. 1 8 7
Egzegetska tradicija islama objanjava da je Zekerijja, a.s.,
pozvao jedno malodobno dijete i rekao mu da izvue jednu
strjelicu. Djeak izvue Zekerijjaovu, a. s., strjelicu, ali se ostali
ne sloie s tim. Oni predloie da bace pera u vodu. Onaj ije
pero bude plovilo po vodi dobit e pravo starateljstva. Bacie
pera u rijeku Jordan jo jednom i Zekerijja, a. s., pobijedi. 1 88 Jo
uvijek nisu bili zadovoljni odlukom, ve predloie da, po trei
put, bace pera i da onaj ije pero bude plovilo vodom dobije
pravo starateljstva. I sada je Zekerijjaovo, a.s., pero plovilo
vodom i on dobi pravo starateljstva nad Merjemom. 1 89 Allah,
d.., je htio da tako bude, da se Zekerijja, a.s., i njegova ena
staraju o Merjemi, zato to je njegova ena Merjemina tetka,
a tetka je kao majka. 1 90
Et-Taberi spominje da je Izraelane zadesila opa kriza,
te Zekerijja, a. s., nije mogao odgajati Merjemu, pa je iziao i to
Er-Rifai Muhammed Nesib, Tejsiru-1-alijji-l-kadiri li ihtisari tefsiri ibni Ke
sir, prevela sa arapskog: Grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomo
18 7
BiH, Sarajevo, 2002., str. 202.

1 88 Et-Taberi, Damiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/282.
1 8 9 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 3-4/184.
1 90 Ibn Ke sir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 596. U vezi ovog pitanja, u egze
getskim djelima nailazi se na arsenal razliitih predanja. Navodi se da je Mer
jema ve bila kod Zekerijjaa, a.s., te da ju je Zekerijja, a.s., uzeo sa sobom u
mihrab. Pojedina predanja nam govore da ju je Zekerijja, a. s., uzeo odgajati bez
nadmetanja sa ostalima, i bez bacanja strjelica. Zekerijja, a.s., ju je uzeo sebi
dok je jo bila malodobna, kada joj je, poslije oeve smrti, i majka preselila. U
to vrijeme bilo je etiri hiljade onih koji su bili u slubi hramovima, ali niko od
njih nije tako bio poznat kao to je Merjema. Et-Taberi, Damiul-1-bejani an
te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/285; El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 2/35.
69

saopio narodu. Oni mu odgovorie da su i oni u krizi. Tada
su bacili strjelice. Izvukli su Nedarovu strjelicu. On joj je
donosio hranu, koja bi se, potom, umnoila. Kada bi, poslije
toga, uao Zekerijja, a.s., naao bi hranu za koju bi je pitao
odakle joj.191 Merjema je odgovorala da je od Boga192 : A ona bi
odgovorila: "Od Allaha. "193
Egzegeti navode razloge zbog ko}ih su ljudi toliko eljeli
preuzeti obavezu odgajanja Merjeme:
- eljeli su brinuti o Merjemi, jer im je njen otac bio imam,
osjeali su dug prema njemu194;
- Zato to ju je njena majka Hana dala u slubu u
Hram;
- Zbog toga to je sluaj Merjeme i Isaa, a. s., spomenut u
prijanjim svetim knjigama.195
Sagradili su joj sobu do koje se moglo doi stepenicama. U
ovu sobu je samo ona ulazila, tu je inila ibadet. Kada bi doao
red na nju da obavi redovne poslove, kao to su otvaranje hrama
i uzimanje kljueva na uvanje, ona bi to obavila. Danonono
je bila u hramu, inei ibadet, tako da je postala poznata po
bogobojaznosti, kao to je bila i po lijepom ponaanju.19 6
Zabiljeena su predanja da je kod Merjeme jedino Zekerijja,
a.s., ulazio. On bi, kada bi iziao od nje, zakljuao sedmero
1 9 1 Et-Taberi, Damiu!-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/288 .
1 92 El-Alusi, Ruhu-l-meani, 3 -4/186.
1 93 Kur'an, Al-Imran, 37.
1 94 Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 2/453.
1 95 Ibid., str. 2/453. U predajama se navodi da Merjema nije dojila kao ostala
novoroenat i da je brzo odrastala - u jednom danu bi rasla onoliko koliko
je ostaloj djeci bilo potrebno godinu dana. El-Alusi, Ruhu-l-meani, 3 -4/185186.
19 6 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 597.
70

vrata.197 Svaki put kada bi uao kod nje, naao bi voe koje se
nije moglo nai u tom godinjem dobu.19 8 Ibn Abbas navodi da
su ti plodovi bili dennetski199: Kad god bi joj Zekerijja u hram
uao, kod nje bi hrane naao. "Odakle ti ovo, o Merjema?" - on

bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga
On hoe opskrbljuje bez muke. "200
Et-Taberi navodi predanje na ijem temelju bazira stav da

je Zekerijja, a. s., kod Merjeme nalazio groe kojeg tada nigdje
nije bilo. Ovaj mufesir navodi jo i da se radi o vou koje je
dolo s neba, a ne od ljudi. 201
Da li je Merjema bila poslanik?
Kur'an, u nastavku, o Merjemi kae:
I kada meleki rekoe; "O Merjema, tebeje Allah odabrao i

istom stvorio, i boljom od svih ena na svijetu uinio. O Merjema,
budi posluna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima
koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!" To su nepoznate vijesti koje
ti objavljujemo. Ti nisi bio meu njima kada su pera svoja od
trske pobacali da bi vidjeli koji e se od njih o Merjemi brinuti, i
ti nisi bio meu njima kada su se prepirali. A kada meleki rekoe:
"O Merjemay Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rije: ime
e mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit e vien i na ovom i na
Onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; on e govoriti ljudima
jo u kolijevci a i kao odrastao, i bit e estit. "202
197 Vjerovatno se radi o alegoriji - bila je daleko od ljudskih pogleda.
198 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 2/37.
199 Salih Sa'duddin es-Sejjid, Mukilatu-1-akideti-n-nasranijje, str. 44-45; Er
Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/444.

Kur'an, 3:37.
20 1 Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/288.
202 Kur'an, 3:42-46.
oo
71

Islamska interpretativna tradicija spominje da je elek
Dibril pozvao Merjemu, 203 budui da je on voa meleka i da je
razgovor bio izmeu njega i Merjeme. 204 U tefsirima se navode
miljenja pojedinih egzegeta u vezi pitanja: Da li je Merjema
bila poslanik ili nije? Po miljenju jednih, poput El-Kurtubija,
Merjema je bila vjerovjesnik (nebijj), ali ne poslanik (resu!), jer
poslanstvo ima pravni karakter za koji je neophodna snaga. Zato
je Merjema, smatraju, bila vjerovjesnik, a ne poslanik. Oni se
pozivaju na Merjeminu izuzetnost i estitost, kao i portvovanost
da slui u Hramu. 20 5 Kao dokaz navode i to to je razgovorala s
melekom, budui da se melek pojavljuje samo poslanicima. Oni,
kao polazite, koriste ajet: I kada meleki rekoe: "O Merjema,
tebe je Allah odabrao i istom stvorio, i boljom od svih ena na

svijetu uinio 2 0 6 Navedeno dokazuju tvrdnjom da se u istoj
suri, u kojoj se spominje dogaaj o Merjemi, spominju i drugi
poslanici. Neki naunici, poput Ibn Hazma, 20 7 smatraju da su
Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 1/181.
Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/451; El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t
te'vil, 1/164. Sa Merjemom je u hramu bio Jusuf kojeg su roditelji zavjetovali u
slubi Bogu. El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 2/40.
205 Schuon Frithjof, Dimenzije islama, preveo sa engleskog: Reid Hafizovi,
El-Kalem, Sarajevo, 1996., str. 1 1 1 .
2 0 6 Kur'an, 3:42 .
20 7 Puno ime mu je Ali bin Ahmed bin Seid bin Hazm bin Galib bin Salih
bin Halef bin Sufjan bin Jezid. Roen je 384. h. godine. U mladosti je nauio
Kur'an i kaligrafiju. Putovao je u Endelus, gdje je uio kod mnogih islamskih
uenjaka. Bio je ministar u tri navrata. Zbog politikih neprilika neko vrijeme
je proveo u zatvoru i prolazio je kroz mnoga iskuenja i nevolje. U poetku je
bio revnosni sljedbenik malikijske pravne kole, potom afijske da bi na kraju
stao uz Zahirije (formalisti - bukvalisti). Zahirizam se dovodi u vezu sa Da
vudom bin Alijem el-Isfehanijem. Zahirizam je dobio ime zbog toga to su se,
prema ovoj koli, Kur'an i Hadis tumaili doslovno i formalno. Ibn Hazm je
preselio 456. h. godine. Kutb Muhammed Ali, El-imamu Ibn Hazm, Daru-1fikri-1-arebi, Kairo, 1999., str. 6-19.
20 3
20 4
72

od ena poslanici bile: Merjema, Sara - Ishakova, a. s., majka i
. . - Musaova, a. s., maJ' ka. 2 o s
A SIJa
Drugi, pak, kau da Merjema nije bila poslanik zato to

joj se melek obratio u ljudskom liku. Oni navode primjere
kada su meleki razgovarali s ljudima. Jedan od njih je i sluaj
ovjeka koji je krenuo posjetiti prijatelja kome se pokazao
melek i rekao mu da ga Allah, d.., voli onoliko koliko on
voli svog prijatelja. Niko od islamskih uenjaka, klasinih
i modernih, nije zastupao tezu da je prethodno spomenuti
ovjek dobio poslanstvo. Samo obraanje meleka nekome ne
implicira zakljuak da se radi o poslanstvu. U Merjeminom
sluaju se spominje da je ona obavijetena o nekoliko stvari, ali
da nije poslanik, 209 jer to obraanje nije bilo objavom. 210 Melek
je s njom samo razgovarao, to je znak kerameta211 Boijih
miljenika. 212 Kur'an iznosi primjere ena kojima se obraao Bog,
ali one nisu bile poslanici (kao to je to sluaj s Musaovom, a. s.,
majkom): Kada smo majku tvoju nadahnuli onim to se samo
nadahnuem stie. . 21 3
.
El-Alusi, Ruhu-l-meani, 3-4/205; El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l

Kur'an, 2/90; Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 599.
20 8
20 9
Ibid., str. 3 - 4/205.

El-Buti Seid Ramadan, Kubra el-jekinijjat el-kevnijje, Daru-1-fikr, Damask,
1997., str. 202.
211 Keramet je neuobiajeno djelo koje Allah, d.., daje dobrim vjernicima evlijama, s naglaskom, da se to djelo jasno razlikuje od vjerovjesnikog poziva.
Za razliku od mu' dize, koja je specifina samo za poslanike i u koju moraju
vjerovati vjernici, keramet je specifian za dobre vjernike i nije obaveza u nje
ga vjerovati na nain kao u mu' dize. Dakle, keramet je na niem stepenu od
mu'dize. El-Mejdani Abdu-r-Rahman Hasan, El-akidetu-l-islamijje, Daru-1kalem, Damask, 1997., str. 347.
2 1 2 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 2/41.
2 1 3 Kur'an, 20:38.
2 10
73

Prema njihovom miljenju, Merjema nije poslanik, jer
Allah, d.., kae da je slao objave samo ljudima: Mi smo i
prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im, pitajte
sljedbenike Knjige ako ne znate. 214
Budui da su kerameti mogui pojedinim vjernicima,
veina smatra da je to Merjemin keramet i da ona nije imala
poslanstvo. 21 5 Ovo je stav Ehli-sunneta. 216
Merjemina estitost
Postoji irok spektar mufesirskih miljenja koja se tiu

Merjemine istote:
- j edni navode da se pod istom misli da nij e imala
menstruaciju 21 7;
- drugi da ju je Allah, d.., oistio od neisti i oblika
prljavtine21 8 ;
- trei da ju je oistio od optubi i jevrejskih potvora21 9;
- etvrti su miljenja da ju je Allah, d.., imanom oistio
od nevjerovanja i grijeenja ili od loih svojstava220 ;
2 14 Kur'an, 16:43.
2 1 5 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 3-4/187. Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 1/181.
2 1 6 Ibid., 3-4/187. Ebul Hasan el-A'ari eksplicira da je stav Ehli sunneta da su
poslanici bili samo mukarci, te da nijedna ena nije bila poslanik. Konsekven
tno tome, prema njihovom miljenju, Merjema bi mogla biti samo ono ta se
za nju u Kur'anu kae: Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su
dolazili i odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila. Kur'an,
5:75.
2 1 7 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 3 - 4/205
2 1 8 Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 1/181.
2 1 9 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/452.
220 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'a n, 2/82.
74

- Veina potcrava da to znai da je Allah, d.., primio
Merjemu da bude u hramu, dok nij edno drugo ensko
novoroene nije primljeno u takvu slubu22 1;
- Mogue je da se ovdje aludira na ene tog vremena, kao
to je za Musaa, a.s., rekao: Ja sam te odlikovao nad ostalim
svjetovima. 222 Ovome su identine i rijei upuene Izrael anima:
I doista smo ih znamenjem odabrali nad svjetovima. 22 3
Merjemi dolazi Rije od Allaha da e dobiti sina
Allah, d.., je obavijestio Merjemu, posredstvom meleka,

da e dobiti Rije od Njega. Ibn Kesir elaborira predmetnu Rije,
smatrajui da ona predstavlja nain na koji je stvoren Isa, a.s.,
tj., bit e stvoren Boijom rijeju: Budi!Kun. 224 Od Ibn Abbasa,
r.a., se prenosi da je rekao: " Rije, to je Isa." Dostavljena Rije
Merjemi je Isa, a. s. Dakle, Isa, a. s., je stvoren Rijeju, ali nije
Rije. Ovo je fundamentalna razlika izmeu islama i hrianstva.
Prema hrianstvu, Isus je Rije, a Rije je Bog, pa je tako Isus
Bog. 22 5 Bog je svemoan i stvara kako eli: Allahovo carstvo je
na nebesima i na Zemlji. On stvara to hoe. 226 S tim u vezi se,
na jo jednom mjestu, eksplicite kae: Ako neto hoemo, Mi
samo za to reknemo: "B udi" - i ono bude. 22 7
22 1 Ibid., 2/82; Et-Taberi, Damiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/309; Er
Razi, Mefatihu-1- gajb, 2/452; Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 598
222 Kur'an, 7:144.
223 Kur'an, 44:32. Er-Razi kae da je Merjema najvrednija od svih ena, time
i od ena poslanika Muhammeda, a.s. On spominje i miljenja jednog broja
znanstvenika da odabranost Merjeme predstavlja njenu odabranost samo nad
enama njene epohe. Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/452.
224 Er-Rifai, Tejsiru-1-alijji-l-kadiri li ihtisari tefsiri ibni Kesir, str. 202 .
.225 Evanelje po Jovanu, 1/1.
22 6 Kur'an, 42:49.
22 7 Kur'an, 16:40.
75

Et-Taberi kae da je Rije jedno od imena Isaa, a. s., 22 8 dok
El-Kurtubi smatra da se Rije odnosi na dijete. 229
Merjema je obavijetena da e dobiti Rije ije e ime biti
Mesih, 230 Isa, sin Merjemin: A ja sam upravo izaslanik Gospodara
tvoga - ree on - da ti poklonim djeaka ista. "Kako u imati

djeaka" - ree ona - "kad me nijedan mukarac dodirnuo nije,
a ja nisam nevaljalica!" "To je tako!"- ree on. "Gospodar tvoj je
rekao: 'To je meni lako, i zato da ga uinimo znamenjem ljudima
i znakom milosti Nae. "' Tako je unaprijed odreenof2 31
Rije moe imati i drugo, metaforino znaenje. Za
pravednog vladara se kae da je Boija sjena na Zemlji, jer

pravedno vlada. Tako se i za Is aa, a. s., kae da je Allahova, d..,
Rije, jer je njime Allah, d.., ukazao na pravi Put i istinu. 2 32
Stav Kur'ana prema hrianskom shvaanju Merjeme
Prema Kur'anu, Merjema j e samo ena koja j e rodila

bez biolokog zaea i koja je bila estita. Islamsko uenje ne
prihvaa drukiju percepciju Merjeme. Za islamski svjetonazor
je neprihvatljivo da Bog ima majku - to jest da je Merjema
Bogorodica (theotokos), kako je kanonizirano na Koncilu
u Efesu 431 . godine - to je posljedica ljudske kreacije. Islam
se temelji na Kur'anu i hadisu. O va dva vrela su primarni
Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3 -4/315.
El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 2/88.
2 3 0 Rije Mesih je jedan od nadimaka lsaa, a. s., kao to je to u imenu Omer el
Faruk, gdje je el-Faruk nadimak Omera. Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/454.
231
Kur'an, Merjem, 19-21.
232
Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/454. Evidentna su miljenja da je rije mesih
arapskog ili hebrejskog porijekla. Veina istraivaa smatra da je hebrejskog
porijekla i da znai: Blagoslovljeni. Mesih u hebrejskom jeziku glasi Meih to
znai: Pomazani Blagoslovljeni, ali su ga Arapi arabizirali. El-Alusi, Ruhu-1meani, 3-4/213; El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 1/164; El-Bur
sevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 2/43.
228
22 9
76

izvori islamske ideologije (akaida/vjerovanja), jurisprudencije
(erijata) i morala (ahlaka) . Islamsko vjerovanje je fundirano
na fundamentalnim princima, Kur'anu i hadisu, i ne moe
doivjeti nikakve modifikacije. Ono je formirano za ivota
Muhammeda, a. s., Objavom koju je on dobijao od Boga, d..
Vjerovanje, kao temeljno pitanje vjere, definirao je Bog; ovjek
je duan prihvatiti ga takvim. Budui da je Bog apsolutno
savren i vjerovanje, dato od Njega, apsolutno je i univerzalno.
Dakle, islamska interpretacija ne dozvoljava ljudske korekcije u
oblasti vjerovanja. To je mogue i dozvoljeno u oblasti zakona,
zato to je veina ajeta, koji tretiraju predmetnu tematiku,
spekulativnog karaktera, a ne kategorikog. To ostavlja prostor
islamskim pravnicima da rjeavaju novonastale pravne sluajeve
na krajnje fleksibilan nain. Islam ide u korak s vremenom,
pruajui sljedbenicima najdjelotvornija rjeenja na koja vjernik
moe naii.
Roenje lsaa
Kur'an je primarni i jedini autoritarni izvor za saznanje

o Isau, a.s. U njemu nisu obuhvaeni svi detalji iz ivota Isaa,
a. s., ali je on specifian po tome to iznosi najbitnije momente:
ko je Isaa, a. s., kako je djelovao, itd. 2 33 O roenju Is aa, a. s.,
Kur'an kae slijedee:
I spomeni u Knjizi Merjem u: kad se od ukuana svojih

na istonu stranu povukla i jedan zastor, da se od njih zakloni,
uzela, Mi smo k njoj meleka Dibrila poslali i on joj se prikazao
u liku savreno stvorena mukarca. "Utjeem se Milostivom
od tebe, ako se Njega boji!" - uzviknu ona. 'Yi. ja sam upravo
izaslanik Gospodara tvoga"- ree on - "da ti poklonim djeaka
Atau-r-Rahim Muhammad, jesus a prophet of islam, London, 1979., str.
206.
2 33
77
ista!" "Kako u imati djeaka" - ree ona - "kad me nijedan

mukarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!" "To je tako!"
- ree on - "Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni lahko, i zato da
ga uinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je
unaprijed odreeno!"' I ona zanese i bremenita se skloni daleko
negdje. I poroajni bolovi prisilie je da doe do stabla jedne
palme. "Kamo sree da sam ranije umrla i da sam potpuno u
zaborav palal" - uzviknu ona, i melek je, koji je bio nie nje,
zovnu: "Ne alosti se, Gospodar tvoj je dao da nie tebe potok
potee. Zatresi palmino stablo, posut e po tebi datule svjee, pa
jedi i pij i budi vesela! A ako vidi ovjeka kakva, ti reci: 'ja
sam se zavjetovala Milostivom da u utjeti, i danas ni s kim
neu govoriti. "' I doe ona s njim porodici svojoj, nosei ga. "O
Merjemo," - rekoe oni - "uinila si neto neuveno!" "Ej, ti,
koja u ednosti lii Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati
tvoja nije bila nevaljalica. " A ona im na njega pokaza. "Kako
da govorimo djetetu u beici?" - rekoe. ''ja sam Allahov rob"
ono ree - "meni e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uiniti
i uinit e me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit e
mi da, dok sam iv, molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,
i da majci svojoj dobar budem, a nee mi dopustiti da budem
drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada
sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem
iz mrtvih ustao!" To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o
njemu - onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima
dijete, hvaljen neka je On! Kad neto odlui, On za to rekne
samo: "Budi!" - i ono bude. 2 34
Epoha roenja Isaa, a.s., obiljeena je uspjehom Grka, koji
su dosegli kulminaciju u racionalnim naukama i matematici. To
2 34 Kur'an, 16/35.
78

je vrijeme poznato i po postaristotelovskoj influenciji. Jevrejski
narod se pokorio vodeim naukama tog vremena. 2 35
Razgovor Dibrila i Merjeme
Tumaei dio predmetnog ajeta: Kad se od ukuana svojih
na istonu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni

uzela, 2 3 6 komentatori Kur'ana spominju nekoliko razloga
Merjeminog osamljivanja:
osamila se na istonoj strani ne elei prestati s

ibadetom 2 37;
zato to se htjela oistiti od mjesenice i neim zakloniti
od ostalih2 38 ;
elei osamu, sklonila se iza jednog brda, gdje joj je doao
melek;
oednivi, izila je u pustinju, traei vodu, kako bi utolila
e 2 39
Sejjid Kutb240 smatra da se sklonila zbog neega neodreenog,
neeg to je nalagalo da se skloni od pogleda ostalih;
El-Alusi navodi da se zaklonila iza svoje odjee. 241
'
2 35
Salih Sa' duddin es-Sejjid, Mukilatu-l-akideti-n-nasranijje, str. 46.
236 Kur'an, 19:16.

237 El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-l-Kur'an, 6/90; Es-Sabuni, Safvetut-tefa
sir, 2/201; El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/523.

2 3 8 Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 5/522; El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 1516/382; El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/623; El-Alusi, Ruhu
l-meani, 15-16/523; El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-l-Kur'an, 6/90.
2 39 Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 5/521-522. Komentatori El-Bejdavi i El-Alusi na
vode da istona strana moe biti ili istona strana Bejtu-1-Makdisa ili istona
strana njene kue. El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/623; El
Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/523; Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l
Kur'an, 15 -16/71; El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-1-Kur'an, 6/90.
24 Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, 16/38.
241 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 15-16/523.
79

Dok je bila na tom mjestu, u takvom stanju, Allah, d..,
je k njoj poslao Ruha. 242 Et-Taberi navodi miljenje da joj je
doao melek Dibril243 u liku savrenog mukarca: 244
Mi smo k njoj meleka Dibrila poslali i on joj se prikazao

u liku savreno stvorena mukarca. 245
O formi u kojoj se melek pojavio Merjemi, postoje dva
miljenja:
pojavio se u liku mladia svijetla lica i kovrdave kose;
pojavio se u liku osobe po imenu Jusuf, koja je slubovala
u hramu. 246
Da se melek nije pojavio u liku mladia - vrste kojoj
pripada i Merjema - ona bi pobjegla i ne bi ula ta joj melek
treba saopiti. 247 Ona se, puna djevinosti, uznemirila zbog
prisustva nepoznatog. Traila je utoite kod Allaha, d.., da
bi izazvala osjeaj bogobojaznosti u stranevoj dui. Ugledavi
mladia i bojei se da joj ne uini kakvo zlo, Merjema ree:
"Utjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega boji/"24 8
Prema jednom predanju, upotrijebljena rije tekijj predstavlja

nevaljalu i grjenu osobu. Postoji i miljenje da mu je htjela rei:
Rije Ruh moe imati vie znaenja: melek, duh, dua, dah ivota, nadahnu
e, objava, zapovijed, esencija itd. Mufti Teufik, Arapsko - bosanski rjenik, El
Kalem, Sarajevo, 1997., str. 569. U Kur'anu rije Ruh se spominje u kontekstu
tri znaenja: 1 . U znaenju Dibrila (Kur'a n, 2:187, 19:17, 26:193, 70:4, 97:4); 2.
U znaenju objave ili Kur'ana (Kur'an, 16:2, 23:15, 42:52) i 3. U znaenju snage
koja daruje ivot. Kur'an, 1 7:85, 21:91, 38:71-72. elebi Ahmed, El-Mesihijje,
str. 57-58 .
243 Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 2/201.
2 44 Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 1 5-16/72.
245 Kur'an, 19:17.
24 6 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 5/383; El-Alusi, Ruhu-l-meani, 1 5 16/524.
24 8 Kur'an, 19:18.
2 42
80

"Kako se ne boji, kad smatra da ti je dozvoljeno gledati me
i biti u mom prisustvu? "
Melek, da bi j oj otklonio strah, ree: ''ja sam upravo
izaslanik Gospodara tvoga, da ti poklonim djeaka ista/"249
Ona jo uvijek nije vjerovala da je on izaslanik od Gospodara,

zato to to moe biti dobro smiljena varka. Bila je veoma
iznenaena. On joj eli pokloniti djeaka, a sami su. Obavjetava je
da e joj pokloniti djeaka, ali ne spominje na koji nain. 250 Melek
joj je rekao da je izaslanik od Gospodara. Nakon toga, Merjema
otvoreno pita: "Kako u imati djeaka" - ree ona - "kad me
nijedan mukarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica/"2 51
Prvi dio ajeta: "Kako u imati djeaka", ukazuje da je

Merjema pitala na koji nain e dobiti sina - hoe li se udati ili
nekako drugaije? Na koji nain e se to dogoditi nije znala, ali
je rekla da je estita, da nije nevaljala. 2 52 Da ukae na estitost
morala, dovoljno bi bilo kazati: "Kad me nijedan mukarac
nije dodirnuo /"2 53 Meutim, Merjema je poentirala estitost
dodajui: "A ja nisam nevaljalica/"2 54
Merjemin odgovor ne predstavlja uenje koje bi impliciralo
Boiju nemo da neto tako uradi, ve zauenost obzirom na
svjetovne zakonitosti, jer je to neuobiajeno. 2 55
249
Kur'an, Merjem, 19. Prema Ehu Amrovom nainu uenja Kur'ana, ovaj ajet
bio bi u znaenju: fa sam izaslanik Gospodara tvoga, da ti On pokloni djeaka
ista. Openitije i rasprostranjenije je uenje uaa Hidaza, Iraka, Egipta, u
znaenju da je melek doao da joj pokloni djeaka. Et-Taberi, Diamiul-l-bejani
an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/73.
2 5 Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, 16/39.
2 51 Kur'an, 19:20.
2 52 Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/73.
253 El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-l-Kur'an, 6/91.
2 54 Kur'an, 19:20.
2 55 El-Kurtubi 1995: 6/91.
81

Upotrijebljena rije mess/dodir5 6 odnosi se na vjerom
legalan brani odnos, dok se, meutim, za nelegalan brani odnos
upotrebljava rije habis/bludnik. 2 57 U predmetnom kontekstu,
nije upotrijeblj en termin fadire!bludnica, jer ovaj termin
predstavlja ensku osobu koja eli i udi za mukarcima.
Merjema je obavijetena da e dobiti sina koji e postati
znamenje ljudima, da je Allah, d.., kadar stvoriti dijete bez
biolokog oca, kao to je stvorio naega oca Adema. 2 5 8
Kako je Merjema zatrudnjela
Spominju se dva miljenja u vezi Merjemine oplodnje. Po

prvom miljenju, 2 59 Allah, d.., je udahnuo u nju ivot, kao to
je rekao za Adema, a.s: Pa kad mu savren oblik dam i ivot u nj
udahnem. 260 U tom kontekstu, Allah, d.., kae: . Merjemu,
. .
ker Imranovu, koja je nevinost svoju sauvala, a Mi smo udahnuli

u nju ivot. 261 Protagonisti ovog stava zastupaju tezu da se ovim
ajetom ukazuje je Isa, a.s., ve potencijalno postojao u utrobi

majke, pa mu je nareeno da materijalno postane.
Prema miljenju drugih, D ibril j e udahnuo ivot u

Merjemu. Na to, po njihovom miljenju, aludiraju rijei: "Da
ti poklonim djeaka ista!" "Kako u imati djeaka?"262
25 6 Mufti Teufik, Arapsko - bosanski rjenik, str. 1408.

2 57 Nevaljo, lo (biti nevaljo, pokvaren, perfidan) iJadiir - bludnik, razvratnik,
preljubnik. Ibid., str. 1408.
25 8 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 5/383-384. lsaov sluaj je kod Allaha isti
kao sluaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ,Budi' - i on bi. Kur'an,
3:59.
2 59 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/523-524.
26 Kur'an, 38:72.
26 1 Kur'an, 66:12.
262 Kur'an, 19:19.
82

Po pitanju udahnua ruha/ivota u Merjemu, evidentno
je nekoliko miljenja:
Dibril je puhnuo kroz razrez na Merjeminoj koulji, pa
je to dolo u njezinu matericu263;
melek je puhnuo u usta ili da joj se oglasio Duh koji joj je
na usta uao - mada se ovo kosi sa onim to se razumije iz
kur'anskog kazivanja264;
melek je puhnuo u njenzin skut, pa je to dospjelo do spolnog
organa265;
melek joj se nije pribliavao, ve je puhnuo iz daljine266 ;
melek j u j e uzeo za rukav i puhnuo kroz razrez
koulje267;
Sva miljenja zagovaraju da je melek puhnuo u Merjemu.
Meutim, nain na koji se to desilo nije poznat. Na koncu, to
nije ni posebno vano, jer ne povlai erijatske posljedice.
Prema predanjima do kojih smo doli u vezi Merjemine
starosne dobi, evidentna su raznovrsna miljenja u tefsirskim
djelima. i68
263 Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/75; Es-Sabuni,
Safvetut-tefasir, 2/201.
264 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 608.
265 Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 5/525.
266 El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/529.
267 Er-Razi, Mefatihu- l-gajb, 5/525; El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l
Kur'an, 6/91 .
268 El-Bursevi i El-Kurtubi smatraju da j e Merjema tada imala trinaest ili,
moda, dvanaset godina. Postoji miljenje da je tada imala petnaest godina.
El-Alusi kazuje da je Merjema tada moda imala deset godina, te da je, prije
nego je zatrudnjela, bila samo dva puta u menzisnom ciklusu. El-Bursevi, Tefsi
ru Ruhu-l-bejan, 5/386-395; El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, 6/91;
Suvejdan Tarik, Vjerovjesnici i njihovi narodi - pouke i poruke, priredio Senad
eman, Selsebil, Zenica, 2003., str. 385; El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/529.
83

Kad je melek puhnuo kroz razrez Merjemine koulje,
oblik djeteta se formirao u utrobi. Nasuprot miljenju da je
nemogue roenje djeteta bez oca i majke, Isa, a. s., je, ipak,
potpuna osoba u psihofizikom smislu kao i svaka druga osoba
roena od oba roditelja.
Znaenje rijei Ruh
Kada se u Kur'anu spominje rije Rub, to najee biva

u znaenju meleka Dibrila ili daha ivota. 269 Veina mufe sira
smatra da se pojam Rub odnosi na Dibrila, jer je on nazvan
Ruhom 2 70 Postoji miljenje da se pod rijeju Rub, koji je doao
Merjemi, misli na duu lsaa, a.s., s obzirom da je Bog stvorio
due prije tijela2 71
Rub je svjetlost Boije rijei koja se predstavlja u rijei:

kun/budi. Svjetlost Njegove rijei nazvana je Ruhom, jer On
njome oivljava zamrla srca: Zarje onaj koji je bio u zabludi, a
kome smo Mi dali ivot i svjetlo pomou kojeg se meu ljudima
kree, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?2 72
Nekada se Rub naziva nurom/svjetlou, a nekada nuri
svjetlost naziva ruhom. 2 73
U Evanelju po Barnabi se navodi slino predanje. Evanelje po Barnabi,
1/13.
270 Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 5/522. I Kur'an je sigurno objava Gospodara svje
tova; donosi ga povjerljivi Ruh na srce tvoje, da opominje. Kur'an, 26:192-194.
Allah ga je nazvao Ruhom jer njime je oivljavao vjeru, aljui objave preko
njega poslanicima. Dakle, termin Ruh ne imponuje nikom osim Dibrilu. El
Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/524.
2 7 1 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, 6/91; Ibn Arebi Muhji-d-Din,
Dragulji poslanike mudrosti, preveo sa arapskog: Hafizovi Reid, Bemust,
1995., str. 187.
2 72 Kur'an, 6:122.
2 73 Kur'an, 43:52.
269
84

Nuno j e obratiti panju na znaenje rijei rubina u
ajetu: A Mi smo udahnu/i u nju ivot (Sura Et-Tahrim) : da
li je znaenje ove rijei u ovom ajetu identino s istom tom
rijeju u suri Merjem? Na temelju miljenja S ejjida Kutba,
radi se o razliitim znaenjima. Ova rije. se odnosi na meleka
Dibrila Ruhul-Emina, koji je Allahov, d.., izaslanik Merjemi.
Meutim, u suri Et-Tahrim ona predstavlja ruh koji je Allah,
d.., udahnuo u Adema, pa je on tako postao ljudsko bie, i
koji je udahnuo u Merjemu, pa je Isa, a.s., zaet. Dakle, to je
Boiji dah koji daje ivot. 274
Merjema, Jusuf Nedar i Eja
Navodi se da j e Merjema j edne prilike dola Eji,

Zekerijjaovoj, a. s., eni, pa ju je sestra upitala: "Primjeuje li
da sam trudna? " Merjema joj je rekla: "A primjeuje li ti da
sam i ja trudna? " Na to ju je Eja zagrlila i rekla: "Osjeam da
se ovo u mojoj utrobi pokorava tome u tvojoj utrobi."275
Na temelju drugog predanja, dok su obje jedne noi spavale,
ule su glas s neba da e Isa, a.s., i Jahja, a.s., zajedno djelovati
u pravcu dostavljanja Boije objave. Nakon toga se Merjema
vratila u Nazaret, gdje je, budui da je vrijeme prolazilo, bila
izloena sumnji ljudi iz okruenja. Odluila je ispriati tajnu
amidiu Jusufu Nedaru, koji se inae brinuo o njoj. 2 76 Biblijski
izvori navode da je Jusuf Nedar, u hrianskoj terminilogiji
Josip drvodelja, Merjemin mu. 2 77
Odgovor Merjemi: "To je tako!"- ree on, predstavlja vijest
da e Merjema biti obavijetena da e joj sin biti znak Boije
274 Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, 16/40.
El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 6/93; Et-Taberi, Damiul-1bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/75.

2 76
85

stvaralake moi i uputa ljudima. 278 Bit e znak ljudima, prema
miljenju Ibn Kesira, to znai da e biti dokaz da Allah, d..,
stvara kako god eli. 2 79
Dobit e sina koji e biti dokaz kojim e se koristiti kao
dokaz Boije svemoi i milost, 28 0 u znaenju upute ljudima, na
ijim principima i aksiomima trebaju graditi ivot u najirem
smislu rijei. 28 1
Na jednom drugom mjestu u Kur'anu stoji: Merjemu, ker
Imranovu, koja je nevinost svoju sauvala, a Mi smo udahnuli

u nju ivot. 282
Kada je Merjema zanijela, uz nju je bio amidi Jusuf Nedar.

Zajedno su slubovali u mesdidu. Niko kao njih dvoje nije tako
odluno i ambiciozno sluio u hramu. 283 Kada je Jusuf primjetio
da je Merjema trudna, i pored toga to je znao da je edna, jer
se, zapravo, nije odvajao od nje, ipak je bio skeptian. Zato joj je
prigovorio: "Ima li plodova bez kie? " Ona odgovori: "Zar ne zna
da Allah daje plodove stablima i bez kie Svojom moi. Zar ne
zna da je Allah stvorio Adema i njegovu suprugu bez mukarca
i ene." Tada je Jusuf prestao sumnjati. Ostavio ju je na miru i sve
ono to je ona u mesdidu radila sada je on, umjesto nje, radio. 284
Prema drugom predanju, kada je Jusuf saznao da je Merjema
trudna, sumnjao je u ono to mu je ispriala. Nakon nadahnua,
shvatio je da je istina ono to mu je kazala i predloio joj da je
uva u svojoj kui. Merjema je prihvatila taj prijedlog i smjestila
El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/624.
Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 607.
El-Alusi, Ruhu-l-meani, 1 5-16/528.
Kur'an, 66:12.
El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/531; Haimijj Abdu-1-Mun'im, Mu'dize
vjerovjesnika, preveo sa arapskog: Dervi Zijad, Sarajevo, 2003., str. 1 71-172.
2 84 Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/77; El-Alusi, Ru
hu-l-meani, 1 5-16/531 .
2 78
2 79
28 0
2 81
2 82
2 83
86

se u njegovu kuu, gdje je provela ostatak trudnoe. Strahujui
od reakcije Nazareana, Jusuf odlui otputovati s Merjemom u
drugo mjesto, gdje bi se ona mogla poroditi. 285
Ovdje se primjeuje razlika izmeu islamskog i hrianskog
kazivanja. Prema islamskom predanju, Merjema i Jusuf su
napustili Nazaret da bi se Merjema bezbjedno porodila, dok
hriansko predanje navodi da su otili u Egipat zbog prijetnje
vladara da e ubiti svu djecu, pa i Isusa.
Otili su, nastojei prikriti Merjeminu trudnou. Kada
se povorka priblii Betlehemu, 286 Merjema osjeti poroajne
bolove. Veina mufesira smatra da je Betlehem mjesto gdje
se rodio Isa, a. s., 287 dok hriani bez sumnje vjeruju da je to
ovo mjesto. 288
El-Alusi, Ruhu-1-meani, 15-16/77.
Mjesto udaljeno osam milja od Kudsa, prema istoku. Er-Rifai, Tejsiru-l-ali
jji-1-kadiri li ihtisari tefsiri ibni Kesir, str. 802.
28 7 Jedan od najuobiajenijih naziva za Isaa, a.s., u Kur'anu je sin Merjemin.
Ovako se oslovljava 23 puta. Ovo je iznenaujue, budui da se Isus pod ime
nom sin Marijin pojavljuje u Bibliji samo jednom. Isa, a.s., spomenut je u 1 5
sura i u 9 3 ajeta, odnosno 25 puta. Glavno ime z a ovog poslanika u Kur'anu j e
Isa. Ime Isa dolazi o d sirijske rijei Jesu, koja je izvedena iz hebrejske rijei Je
ua. Epitet sin Merjemin dat mu je kako bi se ukazalo na to da je on bio smrtno
bie kao i ostali Boiji poslanici. U hrianstvu, sintagma sin Marijin nije uobi
ajena. U cijelom Novom Zavjetu, u ovom kontekstu, Isus se jedino spominje u
Evanelju po Marku, 6/3: Nije li ovo drvodelja, sin Marijin? Zanimljivo je to to
se ovaj naziv nalazi upravo u Markovom Evanelju koji nije spomenuo roenje
Isusa, ak se primjeuje da ni Josip nije spomenut u njegovom Evanelju. Matej
i Luka, koji navode prie o djetinjstvu Isusovom, mijenjaju postavljeno pitanje.
Matej iznosi u 55. stihu 13. poglavlja: Nije li ovo drvodeljin sin, ne zove li se mati
njegova Marija? Oigledno da Matej nije volio nazvati Isusa drvodeljom, mada
je sauvao spomen o Mariji. Luka, u 22. stihu 4. poglavlja kae: Zar ovo nije
Josipov sin? Upotrebi naziva sin Marijin koji se u Bibliji nalazi samo jednom,
openito, dugo vremena nije posveena panja. Istraivanje ortodoksne hri
anske literature u stoljeima nakon to je Biblija napisana ne nalazi nikakav
trag naziva sin Marijin. Jesus in the Qur'an, str. 16-17, 22-27.
.2 88 Evanelje po Luki, 2/4; Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 610. Ni
smo sigurni da li je ovaj podatak u islamskoj interpretativnoj tradiciji integriran
iz hrianskog uenja.
28 5
28 6
87

Jusuf Nedar je obiao cijeli grad, traei kuu gdje bi se
Merjema sklonila. Nije im preostalo nita drugo do da se sklone
na mjesto pored palme u peini, ispod koje je tekao potoi, a koje je bilo zaklonjeno. Prema hrianskom uenju, u svratitu
nije bilo mjesta za njih. 2 89
U islamskoj interpretaciji, postoje razliita miljenja po
pitanju mjesta gdje je Merjema rodila Isaa, a.s. Prema jednom
miljenju, rodila ga je u Bejtulahmu (Betlehem) . Na temelju
drugog, smatra se da je to mjesto izmeu najnieg dijela Egipta
i dijela ama. Trei smatraju da je dobila poroajne bolove, te
se sklonila na istonu stranu mihraba u hramu. 290
Prema nekim predanjima, dola je do stabla palme. Stidjela
se Zekerijjaa, a.s., i otila na udaljeno mjesto koje on nij e
poznavao. Ili se, ipak, pobojala za svoje dijete, pa s e zato udaljila. 291
Postoji predanje da je otila daleko u pustinju, bojei se da joj
narod ne prigovori to e roditi neudata. 2 92
El-Bursevi 2 93 biljei predanje u kojem stoji da j e
Muhammedu, a. s., Dibril rekao na Isra i Miradu: "Sii i obavi
namaz! " Nakon to je Muhammed, a.s., obavio namaz, Dibril
ga upita: "Zna li gdje si klanjao? Klanjao si u Bejtulahmu, na
mjestu gdje se rodio Isa, sin Merjemin." 2 94
Haimijj Abdu-1-Mun'im, Mu'dize vjerovjesnika, str. 1 73-177.

Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/77.
292 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 6/92.
294 Isra je nono putovanje Muhammeda, a. s., od Mekke do Palestine, a Mirad
uzdignue iz Palestine na nebesa. Kur'an, 1 7:1.
289
2 90
88

Koliko je trajala Merjemina trudnoa
Premda se u Kuranu ne govori o trajanju Merjemine

trudnoe, ipak meu egzegetima Kur'ana postoji
. nekoliko
miljenja.
Prema miljenju Ibn Abbasa, njezina trudnoa je trajala
devet mjeseci kao i kod drugih ena. 295 Prema drugom miljenju,
trudnoa je trajala osam mjeseci, to je stav veine. 296 Navodi
se da je Ibn Abbas zastupao i stanovite da je trudnoa trajala
jedan trenutak. Ovo posljednje Ibn Abbasovo miljenje moe
se tumaiti na dva naina:
1 . I poroajni bolovi prisilie je da doe do stabla jedne
palme. 297
U originalnom arapskom tekstu ovog ajeta, upotrijebljena

je estica fe koja ukazuje na kontinuirani slijed dva dogaaja
koji su se desili jedan nakon drugog bez vremenske stanke.
2. Isaov sluaj je kod Allaha isti kao sluaj Ademov: od
zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi" - i on bi. 29 8
Iz ajeta se moe zakljuiti da je period trudnoe trajao

jedan trenutak, jer je u ajetu reeno: "Budi" - i on bi.
Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/78.
El-Alusi, Ruhu-1-meani, 15-16529. Ebu Alije i Dahhak zastupaju tezu da je
trudnoa trajala sedam mjeseci. Er-Razi navodi miljenje da je trudnoa trajala
tri trenutka - u jednom trenutku ga je zanijela, u drugom se oblik djeteta formi
rao, a u treem trenutku ga je rodila. El-Bejdavi navodi miljenje da je trudnoa
trajala est ili sedam mjeseci. Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/526-527; El-Bejdavi,
Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/624; El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1Kur'an, 6/93.
297 Kur'an, 19:22.
29 8 Kur'an, 3:59.
295
296
89

Merjema raa lsaa
Zanimljiv j e Er-Razijev komentar Merjeminih rijei:
"Kamo sree da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav

palal" - uzviknu ona. 299 Po njegovom miljenju, te rijei su
izgovarali iskreni i bogobojazni robovi kada bi se nali u nekoj

nevolji.3 00 Jedan dio interpretatorske tradicije islama navodi da
je Merjema to rekla stidjei se ljudi, budui da je njen sluaj
izvan okvira svakodnevnice.
Poeljela je da nije ni postojala, da je u zaborav pala, da nije

iva zbog potvora koje se mogu desiti, jer e roditi, a nije udata.3 01
Pobojala se da e biti na iskuenju i ispitu s novoroenetom,
te je poeljela smrt, znajui da joj narod nee vjerovati. 3 02
Kur'ansko kazivanje ukazuje da ju je pozvao onaj koji je
bio nie nje ili da ju je pozvao onaj koji je bio ispod palme. 3 03
Ovu semantiku fleksibilnost dozvoljava dinamika arapskog
jezika, koji je specifian zbog zamjenica koje omoguavaju
irok spektar tumaenja. Na taj nain, islamska interpretativna
tradicija dobiva nove hermeneutike horizonte. Prema miljenju
Hasana bin Alija, to je bio Isa, a. s., a po drugom, kog zastupa
glasoviti mufesir Ibn Abbas, to je bio Dibril. 3 04 Hasan bin Ali
svoj stav temelji na injenici da je u ajetu spomenuta zamjenica
koja se odnosi na Isaa, a. s., te da mu je Allah dao mogunost da
299
Kur'an, 19:23.
300 Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 5/526-527; El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan,
5/388.
301 Kamo sree da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala. Kur'an,
19:23; El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/532.

.
303 I melek je, koji je bio nie nje, zovnu: 'Ne alosti se, gospodar tvoj je dao da
nie tebe potok potee'. Kur'an, 19:24; Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili

aji-l-Kur'an, 15-16/81 .
304 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 61 1 .
90

progovori da bi utjeio majku. U kur'anskom ajetu: I ona zanese i
bremenita se skloni daleko negdje3 0 5 se uope ne spominje melek,
to ukazuje da je Isa, a.s., pozvao Merjemu. Na to upuuju rijei:
A ona im na njega pokaza3 0 6 jer ona ne bi ukazala na njega da
nije znala da e progovoriti. To je saznala na osnovu rijei kada
je vidio uznemirenu majku: "Ne alosti se, Gospodar tvoj je dao
da nie tebe potok potee. "3 0 7 Da su navedene rijei melekove,
bilo bi prirodno da se on spomene u ovom dijelu dogaaja.
Bilo bi nuno da je on obavijesti da e Isa, a.s., progovoriti i
da joj naredi da pokae na njega kada je upitaju ta se desilo.
Oni svoj stav, isto tako, potkrepljuju time to je, ako se prate
lingvistika pravila, ispod Merjeme bio Isa. 30 8
Protagonisti drugog miljenja svoj stav baziraju na injenici
da je Dibril doao Merjemi kako bi je podsjetio na nagovijesti
koje joj je ranije ve saopio. 30 9
Er-Razi spominje da su i Isa, a.s., i melek bili prisutni, tako
da je onaj blii bio je iznad nje, dok je onaj dalji bio je ispod.3 10
Merjema je, ispod palme, rodila Isaa, a.s. Bila je u vrlo
tekoj situaciji. Nije mogla ostati s djetetom na tom mjestu bez
hrane, a nije se ni mogla vratiti u Nazaret, jer bi je doekali
loe, budui da niko nije znao da je trudna. Zatresla je palmino
30 5
Kur'an, 19:22.
Kur'an, 19:29.
Kur'an, 19:24.
3 0 8 Et-Taberi, Diamiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/82.
3 09 Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 2/202.
31 0 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/527; El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 1516/388. Sejjid Kutb dijeli isto miljenje sa protagonistima prvog stava - da je
Isa, a.s., pozvao svoju majku. Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, 16/41. El-Kurtubi
navodi miljenje da je melek bio na mjestu ispod Merjeme, tako da ju je on po
-zvao. On, isto tako, navodi predanje u kojem stoji da se Merjema uplaila, pa
joj je Isa, a.s., rekao da e biti dovaljno da on govori. El-Kurtubi, El-Diamiu
liahkamil-1-Kur'an, 6/92-96.
3 06
3 07
91

stablo i pokupila datule,3 11 a zatim popila izvorske vode: "Zatresi
palmino stablo, posut e se po tebi datule svjee. "31 2 Nakon to se
osvjedoila o ova dva udesna dogaaja, Merjema se smirila. to se tie potoka kojeg je Allah, d.., dao, postoji nekoliko
miljenja:
potok je ve postojao313;
Dibril je udario nogom o zemlju, pa je potekao314;
potok je prije presuio, pa je Allah, d.., dao da potekne
voda radi Merjeme315;
to je bio neki mali potok31 6 ;
potok je metafora koja se odnosi na Isaa, a.s317;
to je potok iz Jordana koji je, Boijom dozvolom, potekao
kada se Merjema porodila. 3 1 8
3 11 Ono to su svjee datule predstavljale za Merjemu, to su rijei La ilahe
il/allah - Samo je Allah Bog, znaile njenom srcu. to se tie godinjeg doba u
kojem je Isa, a.s., roen, nismo naili na identian stav meu komentatorima
Kur'ana. S tim u vezi, mogu se nai dvije interpretacije: l. Da je bilo ljeto, to
je vidljivo iz ajeta: I poroajni bolovi prisilie je da doe do stabla jedne palme .
.
I melek je, koji je bio niie nje, zovnu: 'Ne ialosti se, Gospodar tvoj je dao da niie
tebe potok potee. Zatresi palmino stablo, posue po tebi datule svjeie, pa jedi i pij
i budi vesela!' Kur'an, 19:23-26, i 2. Da je, i pored toga to je Merjema kod sebe
uvijek imala svjee datule, ipak bila zima, i da smisao datula jeste da je smire i
otklone joj brige. El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 5/389; Ibn Kesir, Kazivanje
o vjerovjesnicima, str. 61 1 .
3 12 Kur'an, 19:25.
3 1 3 El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-1-Kur'an, 6. dio, str. 92.
3 1 4 El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/534.
3 1 5 El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-1-Kur'a n, 6/ 94.
3 1 6 El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/625.
3 1 7 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 611; El-Kurtubi, El-Diamiu li
ahkamii-1-Kur'an,. 6/94.
31 8 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 15-16/533.
92

Jusuf Neda19 je ostao uz Merjemu etrdeset dana, dok
joj nije istekao poroajni period. Jusuf je svaki dan odlazio
iz peine u Kuds kako bi kupio hranu i druge potreptine.
Nakon to je poroajni period proao, dolo je vrijeme da se
sie u grad. 320
Postoji predanje da je ejtan, prije nego je Merjema stigla,
doao Izraelanima i rekao im da je Merjema rodila sina. Kada
su je ugledali, pomislili su da je poinila blud, prigovorivi da su
joj roditelji bili estiti. Budui da se zavjetovala Allahu, d.., da
nee ni sa kim razgovarati, dade im znak da pogledaju dijete.
Prije nego je Merjema dola svom narodu, dok je jo
bila na putu, Isa, a. s., je progovorio: "Raduj se majice, ja sam
Allahov rob, i Mesih Njegov." 321 A ako vidi ovjeka kakva, ti
reci: ''ja sam se zavjetovala Milostivom da u utjeti, i danas ni

s kim neu govoriti. "322
Jedan broj mufesira smatra da se rije saw - upotrebljena

u citiranom ajetu - odnosi na utnju. Meu Izraelanima je
postojavao obiaj da, kad se neko aktivno stavi u slubu vjere,
apstinira od govora i hrane, osim od spominjanja Uzvienog
Allaha. 32 3 Postoji tumaenje da se to ne odnosi na post, iako
filolozi smatraju da je validno protumaiti kao post. Postoje
3 19
Jusuf Nedar je preuzeo brigu o Merjemi prije nego to je zatrudnjela. Kada

je saznao da je trudna, posumnjao je u nju i razmiljao je da je ostavi, ali je
odustao od toga kada je u snu vidio nekog ko mu nareuje da je ne ostavlja,
jer je ona estita i da e, ako je ostavi, sama proi kroz mnoge nevolje. elebi
Ahmed, El-Mesihijje, str. 52-53. Barnabino Evanelje kazuje da je Marija, kada
je zatrudnjela, uzela Josipa, koji je bio iz njene loze, da je ne bi kamenovali pod
optubom da je blud poinila, te da je Josip bio bogobojazan ovjek. Evanelje
po Barnabi, 2/14.
32 0 Haimijj Abdu-1-Mun'im, Mu'diize vjerovjesnika, str. 1 71-177.
322 Kur'an, 19:26.
323 Et-Taberi, Diamiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/89.
93

predanja koja kazuju da je posta, u ta vremena, morao apstinirati
i od govora, to je bilo naroito obavezujue kada bi se neko
zavjetovao.324 El-Kurtubi zastupa stanovite, nasuprot navedenog
u svojim djelima, da je Allah, d.., posredstvom meleka ili
Isaa, a.s., naredio Merjemi da se uzdri od komuniciranja s
narodom. On navodi da je takav post specifian samo za taj
narod, te da je to bio njihov vjerozakon. 32 5
Merjema se vratila svom narodu u podnevsko vrijeme,
etrdeset dana nakon poroaja. Narod se, uvi da je dola,
sakupi i poe joj prebacivati zbog onog to vide pred sobom.
Neki su govorili da je poinila blud, pa joj je Bog, kaznivi je,
oduzeo mo govora. Postoji miljenje da se Merjema vratila, jer
je poeljela domovinu, pa je dola iako je znala ta je oekuje.
Kada se pojavila, prisutni su poeli alarmirati ostale da je
kamenuju. 326
Merjema se zavjetovala, po Boij oj naredbi, da nee
razgovarati ni sa kim. Komentatori se razilaze po pitanju razloga
zbog kojeg joj je nareeno da ne govori. J edan broj zastupa tezu
da joj je to bilo nareeno, jer nije imala autentine dokaze kada
se vratila svom narodu. Drugi dio uenjaka obrazuje stanovite
da je to bio znak Merjemi i Isau, a. s. Trea skupina zastupa stav
da je Merjema postila tog dana i da nije progovorila samo do
zalaska sunca. 32 7
El-Kurtubi, EI-Diamiu liahkamii-1-Kur'an, 6/98. Na temelju islamskog
vjerovanja, vjerozakoni prijanjih poslanika su i dalje vaei ukoliko su spo
menuti u Kur'anu i ako nisu derogirani. Vjerozakon koji se ovdje spominje
derogiran je zbog nemogunosti da se implementira i neugodnosti po onom ko
izvrava post koji je u skladu sa spomenutim vjerozakonom. El-Bejdavi, Enva
ru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/625; El-Alusi, Ruhu-1-meani, 15-16/538.
32 7 Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/90.
32 4
32 5
94

Ko je Harun s kojim je Merjema identificirana po estitosti?
Kur'anski ajet: "Ej, ti, koja u ednosti lii Harunu, otac ti nije
bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica"328 komentiran
je na nekoliko naina:
- da je to bio Harun, a. s., brat Musaa, a. s., te da navedene
rijei znae: "Ti koja po pokornosti lii Harunu." 329 Svako
ko je smatran estitim u to doba dobivao je ovaj epitet, koji se
moe, ali i ne mora, odnositi na Musaova, a.s., brata Haruna,
a.s. Ovo se moe odnositi i na ovjeka iz Merjemina naroda.
Mugire bin u'be j e rekao: " Poslanik, a.s., me je poslao u
Nedran. Kada sam stigao, upitae me: 'Zar vi ne itate: 'Ej, ti,
koja u ednosti lii Harunu?' Upitah: 'Znate li koliko je bilo
izmeu Muhammeda i Isaa, a. s?' Vratio sam se Poslaniku, a. s., i
obavijestio ga o svemu. On mi ree: 'Zar ih nisi obavijestio da su
oni svakog estitog identificirali i poistovjeivali s poslanicima
i iskrenim vjernicima"'33 0 ;
- da je osoba po imenu Harun bila poznata po grijeenju331 ;
328
Kur'an, 19:28.
Suvejdan Tarrik, Vjerovjesnici i njihovi narodi - pouke i poruke, str. 404;
Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 2/202; Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/529; Et-Taberi,
Diamiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 1 5-16/93; El-Kurtubi, El-Diamiu lia
hkamil-1-Kur'an, 6/99.
33 0 Et-Taberi i Es-Sabuni preferiraju miljenje da je najutemelj eniji stav koji go
vori da je Harun bio ovjek iz njenog naroda. Et-Taberi, Diamiul-1-bejani
an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/93; Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 2/202; El-Bejdavi,
Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/625. Et-Taberi navodi predanje u kojem
stoji da je Aia, r.a., kada je Ka'b rekao da se predmetne rijei ne odnose na
brata Musaa, a. s., rekla: Pogrijeio si. On joj odgovori: 'Da je bio to to ti sma
32 9
tra, Muhammed, a.s., bi sam to rekao. Uostalom, izmeu njih, Muhammeda,

a. s., i Isa, a.s., je est stotina godina'. Et-Taberi, Diamiul-1-bejani an te'vili aji-l
Kur'an, 15-16/92; Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/529.
95

- da je to bio Merjemin brat332 ;
- da je Harun brat njenog oca333
Merjema dolazi svom narodu s djetetom
Navodi se i predanje da su Zekerijjaa, a.s., optuili da je s

Merjemom poinio grijeh, te su ga kanili ubiti. On je pobjegao,
skrivajui se u jednom rascijepljenom stablu, ali ih je Iblis
obavijestio gdje se sakrio, pa su ljudi prerezali i drvo i njega.
Kada je situacija postala ovoliko teka i delikatna, Merjema im
pokaza na dijete. 334
Merjema je, nakon prigovora, utjela i pokazala na djeaka.
Kako je znala da e Isa, a. s., progovoriti umjesto nje? Smatra se da
je to mogla znati na osnovu nagovjetaja da se ne boji i nareenja
da ne govori. 335 Kada je narod poeo alarmirati ostale da bi je
kamenovali, Isa, a.s., je progovorio. Prema drugom predanju,
narod je, kada su primjetili da je nijema, traio Merjemu. Pitali
su Jusufa gdje je, a on im je odgovorio da ne zna, ali im je rekao
da su kljuevi Hrama kod Zekerijjaa, a.s. Kada su uzeli kljueve
od njega, uli su u hram. Ne naavi je, poeli su iznositi razne
prie. Jedan meu njima ree da ju je vidio na nekom mjestu,
te su izili da je potrae. Kada su zauli nekakav glas, uputili
su se u tom pravcu. Kada ih je Merjema ugledala, prila im je s
djetetom. Kada im je pokazala na novoroene, shvatie to kao
omalovaavanje i rekoe: "To to nas omalovaava, jer nee da
razgovara s nama, tei je prekraj nego to je blud poinila."33 6
U Kur'anu se nita ne dodaje na ovu scenu. Ne spominje se
332
333
334
33 5
33 6
96
Ibid., 5/529.
El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 5/392.
Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/529.
El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/539.

kako je narod doekao ovu nadnaravnost, osim toga da su je u
uenju pitali o djetetu. Isa, a.s., je progovorio, rekavi:
''ja sam Allahov rob" - ono ree - "meni e On Knjigu

dati i vjerovjesnikom me uiniti i uinit e me, gdje god budem,
blagoslovljenim, i naredit e mi da, dok sam iv, molitvu obavljam
i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj dobar budem, a nee
mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada
mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i
na dan kada budem iz mrtvih ustao/"337
Predanja islamske interpretativne tradicije kazuju da je
Isa, a.s., kada su prigovorili Merjemi, rekao: "Ja sam Allahov
rob." 33 8 Progovorio je u beici, i nakon toga vie nije govorio sve
dok nije bio u godinama kada djeca poinju priati. 339 etvero
malodobne djece je imalo od Allaha, d.., ukazanu poast:
Jusuf, a. s., nadahnuem u bunaru; Sulejman, a. s., pronicljivou
i razumijevanjem; Jahja, a.s., mudrou i Isa, a.s., govorom u
beici.340
Komentatori Kur'ana navode nekoliko stavova po pitanju
knjige koju je Isa, a. s., dobio. Prema miljenju jednog broja, to
je Tevrat, drugi smatraju da je to Indil,341 dok trei zastupaju
tezu da su to i Tevrat i Indil.J42 El-Alusi343 navodi miljenje
da je Isa, a.s., dobio neke knjige prijanjih poslanika - Zebur
i druge knjige.
Spominjanje davanja knjige samo je predestinacija, koja
predstavlja Boiju odluku, da e mu knjiga biti dodijeljena, ali
337
33 8
33 9
340
34 1
342
343
Kur'an, 19:30-33.
El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-l-Kur'an, 6/102.
Suvejdan Tarik, Vjerovjesnici i njihovi narodi - pouke i poruke, str. 408.
El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 5/393.
Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/532-533.
97

mu nije tada data. 344 Tada je Isa, a. s., bio samo vjerovjesnik/nebij,
ali ne i poslanik/resul,345 jer nije imao vjerozakon.346 El-Bursevi
potvruje da je Isa, a.s., u djetinjstvu dobio vjerovjesnitvo,
dodajui da je poslanstvo dobio u tridesetoj godini. 347
U suri Ali. Drugi dio smatra da e nareivati dobro, a odvraati od
loega. Trei smatraju da ovo znai da je Isaimran u 48. ajetu,
spominje se da e Isaa, a. s, Bog poduiti mudrosti. 348 Ibn Abbas
smatra da mudrost znai da e biti poduen o onome to je
nareeno, a ta zabranjeno. Drugi smatraju da e biti poduen
svemu to vjera, kao vjerozakon, sadri. Ima miljenja da se
mudrost odnosi na to da e Isa, a. s., biti poduen vjerozakonima
poslanika prije njega. 349
Isa, a. s., kae da e biti blagoslovljen. Jedan broj mufesira
smatra da to znai da e ga uiniti korisnim gdje god da se
nalazio, a. s., uitelj svakog dobra. 35 0
Isaove, a. s., rijei "/ naredit e mi da, dok sam iiv, molitvu
obavljam i milostinju udjeijujem"35 1 predstavljaju oporuku da
uva i implementira Boije zapovijesti. to se tie davanja
milostinje, postoje dva miljenja:
Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/ 95.
Razlika izmeu poslanika i vjerovjesnika je u tome to vjerovjesnik nije
dobio novi vjerozakon, nego mu je zadaa bila samo da potvrdi vjerozakon po
slanika prije njega. Za razliku od vjerovjesnika, poslanik je dobio novi vjeroza
kon. El-Mejdani Abdu-r-Rahman Hasan, El-akidetu-l-islamijje, str. 265-267.
34 6 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/532-533; Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili
aji-l-Kur'an, 15-16/93.
347 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 5/393-395.
34 8 Kur'an, 3:48.
35 0 Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/96; El-Bejdavi,
Envaru-t-tenzil ve esraru-t-te'vil, 2/626.
35 1 Kur'an, 19/31.
344
345
98

- to se odnosi na ienje imetka zekatom;
- to se odnosi na ienje tijela od poinjenih grijeha. U
tom sluaju, ajet bi imao slijedeu konotaciju: "Oporuio mi
je da izbjegavam svaki oblik grijeha."
Najapodiktinija percepcija predmetnog ajeta se odnosi
na izbjegavanje grijeha, jer je Isau, a.s., oporueno da nita od
ovo svjetskih dobara ne sakuplja za slijedei dan. 352
Bog poruuje Isau, a. s., da bude dobar i blag prema majci,
te da ne bude drzak. To potvruje i ajet: ' nee mi dopustiti
da budem drzak i nepristojan."353
Isa, a. s., je uputio svojevrsnu zahvalu Bogu: "/ neka je mir
nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro
i na dan kada budem iz mrtvih ustao. "354 jer ga je zatitio od
ejtana na dan kada se rodio, budui da ejtan svako novoroene
dodirne. Uputio je i molbu Bogu da ga potedi smrtnih agonija,
te da ga sauva na Sudnjem danu. 355
Navodi se predanje da je neka ena vidjela Isaa, a. s., kako

oivljava mrtve i rekla mu: "Blago majci koja te je rodila i grudima
koje su te dojile." Na to je on odgovorio: "Blago onome ko ui
Boiju knjigu i slijedi smjernice Knjige." 35 6
Kada se Isa, a. s., rodio, na nebu se pojavila blistava zvijezda,
te se zbog toga kralj Herod zabrinuo. Pozvao je mudrace da
3 52 Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 1 5-16/96. Postoji inter
pretacija na temelju koje se kae da se predmetni ajet odnosi na to da je Isa, a. s.,
rekao da e dati zekat ukoliko bude u mogunosti da to uradi. El-Alusi, Ruhu1-meani, 15-16/542; El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 6/103.
3 53 Kur'an, 19:32.
35 4 Kur'an, 19:33.
55 Et-Taberi, Damiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/98. Isa, a.s., je iz
govorio ove rijei dok je bio u kolijevci. Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 2/203.
3 56 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 6/103 ..
99

mu objasne o emu se radi. Oni su mu kazali da se rodio neki
veliki ovjek. 357 Po drugom predanju, izaslanici su doli kralju
i pitali da li je uo za oekivani dogaaj, a on im je odgovorio
negativno. Tada su ga obavijestili da e se roditi dijete koje e
biti vjerovjesnik, i da su mu ve pripremili darove. On ih upita:
"Zato ste mu pripremili darove? " Odgovorie: "Zato to e
biti najvei uglednik svog vremena." Herod im nagovijesti da ga
trebaju, kad pronau djeaka, obavijestiti, jer mu i on eli isto
to i oni. Dao im je darove da ponesu Isau, a. s. Kada stigoe,
tamonji vladar ih upita zato su doli, a oni mu ispriae. Te
se noi u blizini Jerusalema rodio se Isa, a.s. Ovaj je vladar s
mudracima poslao ovjeka s poklonima i tajnim zadatkom da
ubije novoroene. Kada su mudraci nali Merjemu i predali
joj poklone, bila je obavijetena da su kraljevi izaslanici doli
s loim namjerama. 35 8
Isa, a.s., je dobio poslanstvo u tridesetoj godini. Allah,
d.., ga je poslao Izraelanima, meu kojima je ostao tri godine
i nekoliko mjeseci. 359
Imena kojim je Isa nazvan
Isa, a.s., je, u Kur'anu, nazvan imenima:

1. Rob!Abd. Kur'an ga naziva imenom rob: "ja sam Allahov
"
rob. 360 Ovo ime ima znaenje duboke pokornosti i oboavanja
Boga. Njime se ukazuje da je Isa, a.s., ljudske prirode.3 61 Takoer,
abd znai najvei stepen ljudske prirode. U fizikom smislu,
Ibid., str. 626.
3 59 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 5/44; Suvejdan Tarik, Vjerovjesnici i nji
hovi narodi - pouke i poruke, str. 409.
3 6 Kur'an, 19:30.
36 1 Parrinder Geoffrey, jesus in the Qur'an, str. 34.
357
35 8
1 00

Muhammed, a.s., je ovjek koji je iskustveno doivio Isra i
Mirad, i Allah, d.., ga u ajetu oslovljava sa abd. 3 62
2. Vjerovjesnik!Nebijj. Isa, a. s., je jednom u Kur'anu nazvan
ovim imenom: "Meni e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me
uiniti. "3 63 Kur'an naglaava da je Isa, a. s., doao kao vjerovjesnik
da bi potvrdio ranije objavljeni Tevrat. 3 64 On je jedan u nizu
poslanika koje je Allah, d.., slao jevrejima.
3. Poslanik/Resu!. Isa, a. s., je deset puta nazvan poslanikom u
Kur'anu: Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik. 3 65
4. Rije/Kelime. Nazvan je i imenom Rije. Ovim imenom
je nazvan da bi Allah, d.., ukazao na njegovo stvaranje bez
oca, rijeju Budi. Isa, a. s., je ruh, 366 znak i milost. 367
5. Mesih. Allah, d.., kae: O sljedbenici Knjige, ne
zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu!

Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik.3 68 Imenom
Mesih nazivaju ga i meleki: Mesihu nee biti zazorno da prizna
da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbliim. 369
Veliki broj selefa i kasnijih mufesira smatra da je rije Mesih
izvedena iz rijei mesh - potrati, izbrisati, sastrugati, stvoriti, 370
ali se razilaze u kom se znaenju odnosi na lsaa, a.s:
3 62
Kur'an, 1 7: 1 .
Kur'an, 19:30.
364 Kur'an, 5:48-50.
3 65 Kur'an, 4:171.
3 66 Kur'an, 2:87.
3 67 Kur'an, 19:21.
3 68 Kur'an, 4:171.
3 69 Kur'an, 4:172. Hrianski kritiari smatraju da Isus u Evaneljima sebe ime
-nom Mesih vrlo rijetko ili uope ne naziva. Parrinder Geoffrey, jesus in the
Qur'an, str. 30-33.
370 Mufti Teufik, Arapsko - bosanski rjenik, str. 1406.
3 63
1 01

- Ibn Derir zastupa tezu da spomenuta rije znai da je
Isa, a.s., pomazan blagoslovom;
- neki smatraju da je Isa, a.s., dobio ovaj nadimak jer bi
potrao lice slijepcu, nakon ega bi ovaj progledao;
- drugi navode da je Isa, a. s., dobio ovaj nadimak zato to
ga je Dibril potrao krilima kada se rodio, ime ga je zatitio
od ejtana;
- Er-Razi navodi miljenje da je Isa, a.s., dobio ime Mesih,
jer je brisao grijehe grjenicima;
- postoji miljenje da je nazvan ovim imenom jer su mu
stopala bila glatka. 371
6. Sin Merjemin. Isa, a. s., se esto naziva Sinom Merjeminim
kako bi se skrenula pozornost da je roen bez oca, jer se porijeklo
djece rauna prema oevima, a ne prema majkama. 372 Kako je
Allah, d.., stvorio Adema, a.s., bez oca i majke, sasvim je
mogue da On, Koji je apsolutno savren i bez manjkavosti,
stvon I saa, a.s., b ez oca. 373
7. Vedih!Ugledan (Vien). Merjema je obavijetena da

e joj sin biti vien i na ovom i na Buduem svijetu: "/ neka je
E- a'ravi Muhammed Mutevelli, Kisasu-1-enbija, str. 317. Postoji veliki
broj miljenja po ovom pitanju
- Kada bi ga neko dodatakao, pomazao, shvatio bi da je on poslanik, pa je zato
nazvan ovim Imenom
- Nazvan je zato to je puno po zemlji putovao, sklanjajui se od nereda kojeg
su laima inicirali jevreji
- Egzegeti smatraju da je spomenut nadimkom Mesih prije imena jer nadimak
ukazuje na njegov znaaj i supstancijalno uenje islama kada se govori o lsau,
a.s. El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 243; El-Kurtubi, EI-Damiu liahkamil1-Kur'an, 2/89; El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 1/165; Ibn Kesir,
Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 661; Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/455.
37 1
1 02
mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem
umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao! "374
U tefsirima se navode slijedea miljenja:
- na ovom svijetu e biti vien zbog poslanstva, a na
Buduem zbog poloaja kod Allaha, d.;
- vien je na ovom svijetu jer mu je svakoj molbi udovoljeno
- oivljavao je mrtve, lijeio slijepe i gubave - a na Buduem
svijetu jer e se zauzimati za svoj narod;
- bit e ugledan i astan;
- vien jer e biti uzdignut na nebo. 375
S.jedan od bliskih!Minel-mukarrebin. Merjemi je reeno

da e joj sin biti od bliskih. Interpretativna tradicija navodi
miljenje da se ovim eli ukazati na uzdignue Isaa, a.s., dok

drugi zastupaju stav da e Isa, a. s., biti blizak ljudima, jer e im
se odazivati i pomagati ih u svakoj situaciji. 376 Et-Taberi (2001:
3-4/317) smatra da to znai da e Isa, a.s., uivati u blagodatima
na Buduem svijetu.
9. ist djeak!Zekij. isti djeak znai ist od grijeha,
odrastat e u skladu sa istotom, bit e ist od onog to je
neophodno da bi bio spreman za poslanstvo. 377 Spomenuta
estitost aludira na djeaka koji e biti ist od grijeha. Neki
mufesiri tvrde da to znai da e Merjema imati sina koji e
biti poslanik, dok drugi interpretiraju predmetnu referencu u
znaenju da e biti reformator svog drutva. 378
Kur'an, 19:33.
Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 2/456; El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-l
Kur'an, 2/90.
-376 El-Alusi, Ruhu-l-meani, 3-4/217.
377 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/523 -524.
374
375
1 03

10. Kur'an je obavijestio Merjemu da e joj sin govoriti u
kolijevci: On e govoriti ljudima jo u kolijevci. 379
U komentarima ovog ajeta stoji:
- da e Isa, a.s., govoriti od djetinjstva do trenutka kada
bude odrastao;
- Ibn Abbas smatra da e progovoriti samo u kolijevci
da bi pomogao majci kada doe meu narod i kada joj ponu
prigovarati. Dakle, to je dokaz protiv Merjemine potvore i
lsaovog, a.s., poslanstva. Ovaj ajet je jedan od dokaza da je
hriansko uenje o Isusu kao bogu fiktivno. Isa, a. s., je .bio
dijete, zatim mladi - to imlicira zakljuak da su takve promjene
svojstvene samo stvorenjima3 8 0 ;
- da e govoriti s amo jednom u kolijevci
odraste3 8 1
kada
'
379
3 80
Kur'an, 3:46.
Ez-Zemaheri Ehu Kasim Darullah Mahmud bin Umer bin Muhammed,
El-Keafu an hakaiki gavamidi-t-tenzili ve ujuni-1-ekavili fi vuduhi-t-te'vil,

Daru-1-kutubi-1-islamijje, Bejrut, 1995., 1/356-357; El-Kurtubi, El-Damiu li
ahkamii-1-Kur'an, 2/ 90. Ez-Zemaheri je roen 467. h. godine. U potrazi za
naukom posjetio je Bagdad, Horosan i Meku. U Meki je ostao nekoliko godina,
pa je zato dobio epitet Darullah - Allahov gost. Napisao je veliki broj djela.
Ez-Zemaheri je pripadao koli Mutezila. To je neehlisunnetska kola koja se
pojavila u VIII stoljeu. Karakteristika njihovog uenja se ogleda u tome to
su dali prednost razumu nad Kur'anom. Smatrali su, izmeu ostalog, da je
Kur'an stvoren, te je zato Ez-Zemaheri na poetku svog tefsira El-Keaf re
kao: Hvala Allahu koji je stvorio (haleka) ovaj Kur'an. Kada su mu sugerirali
da oni koji nisu Mutezile nee itati njegov tefsir, preinaio je u: Hva Allahu
koji je nainio (deale) ovaj Kura'n. Glagol nainiti kod Mutezila je ekvivalent
glagolu stvoriti, tako da je znaenje ostalo isto. Umro je 537. h. godine. Kutb
Muhammed Ali, Imamu-z-Zemaheri, Daru-1-fikri-1-arebi, Kairo, 1999., str.
4-9.
3 8 1 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/456.
1 04

- El-Kurtubi navodi dva miljenja: a) to je nagovjetaj
Merjemi da e joj sin govoriti u kolijevci zbog dokaza, dok e u
odraslom dobu govoriti kroz Objavu; b) Isa, a.s., je progovorio
u kolijevci, rekavi: ''ja sam Boiji rob", dok e u fazi zrelosti
govoriti kada bude siao s neba na Zemlju, a imat e trideset
i tri godine. 3 82
Kada je Dafer bin Ehi Talih, koji je predvodio jednu
deputaciju muslimana, prouio suru Merjem pred abesinijskim
vladarem Negusom, rasplakao ga je. Negus je kasnije primio
islam, i Muhammed, a. s., mu je klanjao denazu u odsustvu. 3 83
Na njega se, kao i na ostale hriane, odnosi slijedei kur'anski
stavak:
Ti e sigurno nai da su vjernicima najblii prijatelji

oni koji govore: "Mi smo hriani" - zato to meu njima ima
sveenika i monaha, i to se oni ne ohole. Kada sluaju ono to
se objavljuje Poslaniku, vidi kako im liju suze iz oiju jer znaju
da je to Istina, pa govore: "Gospodaru na, mi vjerujemo, pa
upii i nas meu one koji su posvjedoili. "3 8 4
Isa i Jahja sin Zekerijjaov
Kur'an, u istoj suri u kojoj govori o Isau, a.s., i njegovoj

majci, govori o sluaju Zekerijjaa, a.s., i njegovog sina Jahjaa,
a.s:
El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-1-Kur'an, 2/ 90. Er-Razi kae da se ovaj
ajet odnosi na to da e Isa, a.s., odrastati i govoriti ljudima nakon silaska na
zemlju, pred kraj svijeta. Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 2/456; Hrianska predanja,
potpuno identina islamskim kazivanjima, govore da je Duh Sveti - melek Di
bril, kojeg Kur'an oslovljava kao Ruhu-1-kudus, rekao da e se sin Marijin zvati
-Isus. Biblija, Evanelje po Luki, 1/26-38.
3 8 3 Er-Rifai, Tejsiru-l-alijji-1-kadiri li ihtisari tefsiri ibni Kesir, str. 383.
3 84 Kur'an, 5:82-83.
3 82
1 05
KafHa Ja Ajin Sad. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga

prema robu Njegovu ZekeriJJau, kad je on Gospodara svoga tiho
zovnuo, i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava
osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu
uputio, nesretan ostao. Bojim se roaka svojih po krvi poslije
mene, a ena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina da
naslijedi mene i porodicu jakubovu, i uini, Gospodaru moj, da
bude njime zadovoljan. " "O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest
da e ti se djeak roditi, ime e mu jahja biti, nikome prije njega
to ime nismo htjeli dati. " "Gospodaru moj," - ree on - ''kako u
imati sina kad mi je ena nerotkinja, a ve sam duboku starost
doivio?" "Eto tako!"- ree - "Gospodar tvojje rekao: 'To je Meni
lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi nita bio. "' "Gospodaru
moj, " - ree - "daj mi neki znak!" "Znak e ti biti to to tri noi
nee s ljudima razgovarati, a zdrav e biti. " I on izie iz hrama
u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite ga ujutro i
naveer!" "O jahja, prihvati Knjigu odluno!"- a dadosmo mu
mudrost jo dok je djeak bio i njenost i ednost, i estit je bio, i
roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan. I
neka je mir njemu na dan kada se rodio i na Dan kada je umro
i na dan kad bude iz mrtvih ustaof3 8 5
3 8 5 Kur'an, 19:1-15. Na poetku sure Merjem nalaze se tajnovita slova kafha
ja-ajn-sad, skraenice kojima poinje nekoliko sura u Kur'anu. Ona nisu tajan
stvena samo po znaenju, ve i po svom zvuku. U tefsirskoj nauci postoji mnogo

miljenja o ovim slovima. Najadekvatnije miljenje jeste da je cilj ovih slova da
svim sluaocima Kur'ana kau da pogledaju kako je Allah, d.., od istih slova
kojima se i oni slue u svakodnevnoj komunikaciji, pjesnitvu i retorici sainio
Knjigu koja nadilazi ljudske pjesnike i retorike mogunosti. Slova ukazuju da
je ova Knjiga sloena od istog materijala kojim oni slau svoj govor, ali, i pored
toga, Kur'anu nita nije slino. Ona su poziv da se okuaju sa kreatorskom moi
Najmonijeg. Ibn Abbas zastupa tezu da svako slovo ponaosob ima integralno
znaenje. Na temelju njegovog miljenja, slovo kaf predstavlja Boije ime Kafi
(Onaj koji je dovoljan), ha predstavlja ime Hadi (Upuiva), ajn oznaava ime
Alim (Onaj koji sve zna), a slovo sad predstavlja Boije ime Sadik (Onaj ko
1 06

Zekerijja, a.s., se tiho i daleko od ljudi obraa Gospodaru,
iskreno se predajui molitvi, otkrivajui Mu ono to ga titi. 3 86
Zekerijja, a. s., je pozvao tiho Gospodara svoga, budui da je bio
na namazu3 8 7 Prema drugom predanju, Zekerijja, a. s., je zovnuo
svim glasom. Meutim, kako je bio star, glas mu je bio tih.
El-Bursevi kae da je neprihvatljivo da glasno dozivanje bude
tiho. On smatra da se ovdje radi o molbi u toku molitve koju
je Zekerijja, a.s., uputio tihim glasom. Zekerijja, a.s., je imao
devedeset devet godina, dok je njegova ena imala devedeset
osam.3 88
Pojedini egzegeti smatraju da je tiho pozvao Gospodara
kako ga roaci ne bi ukorili, ili da ga ne bi uli. 3 8 9 Evidentno je
miljenje da se Zekerijja, a. s., kada je uputio tihu molbu, prekrio
nekakvim platom, kako ga prisutni ne bi uli.390 Navodi se da
je jedne noi u srao i skrivao od prisutnih, pa je tiho zamolio
ispunjava objeanja). Postoji miljenje da ove skraenice predstavljaju jedno od

Allahovih, d.., imena. Neki zastupaju tezu da ona predstavljaju najvee Alla
hovo, d.., ime, te, ako ga njime neko zamoli, molba e mu biti primljena. Ima
miljenja da je to jedno od imena Ku r'ana. El-Alusi navodi miljenje da kratice
prestavljaju ime ove sure, dok se neki komentatori uope ne uputaju u tuma
enje ovih kratica, ve znaenje esencijalnog smisla ostavljaju Boijem znanju,
koji zna tajne svega. Es-Sabuni ukazuje da kratice predstavljaju nadnaravnost
Kur'ana, na nain da se izazivaju oni koji ne prihvataju Kur'an kao knjigu od
Boga da sastave knjigu slinu Kur'anu od slova od kojih je i Kur'an objavljen.
Postoji i miljenja da predmetne skraenice predstavljaju neto ime se Bog
zaklinje. Lati Demaludin, Stil kur'anskog izraza, str. 369; Er-Razi, Mefatihu1-gajb, 5/512; El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 5/372; El-Kurtubi, El-Damiu
liahkamil-1-Kur'an, 6/74; El-Alusi, Ruhu-1-meani, 1 5-16/50 1 -502; Salih Subhi,
Mebahis fi ulumi-1-Kur'an, Bejrut, 1990., str. 236;
3 8 6 Kutb Sejjid, U okrilju Kur'a na, 16/31.
3 8 7 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 6/76.
3 88 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 5/374; El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve
esraru-t-te'vil, 2/621; Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 2/200.
J 89 El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/621; El-Kurtubi, El-Da
miu liahkamil-1-Kur'an, 6/76.
39 0 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 15-16/504-508.
1 07

Gospodara: " Gospodaru moj, Gospodaru moj, Gospodaru
moj ! " Allah, d.., mu odgovori: " Odazivam ti se, odazivam
ti se, odazivam ti se! " " Gospodaru moj, kosti su mi oronule i
glava osijedila."39 1 Zekerijja, a.s., s e ali Gospodaru da s u mu
kosti oslabile i kosa posijedila, to predstavlja metonimiju za
starost i slabost.
Da uputi molbu Bogu navelo ga je to to bi, kada bi ulazio
Merjemi, naao voe kojeg nigdje drugdje nije bilo. Tada je
vidio da Onaj Koji daje voe kada van sezone moe i njemu
dati dijete, iako je bio ve oronuo i u dubokoj starosti.
On je molio Allaha, d.., da mu podari nasljednika u
pokornosti Njemu, jer se bojao da roaci koji dou poslije njega
nee biti Allahu, d.., pokorni ili e nered initi.392 El-Alusi
kae da je iz ajeta eksplicitno da je za nasljednika traio sina. Isti
egzeget navodi miljenje da je mogue da je traio nasljednika
u vjerskim poslovima, bez obzira da li e to biti njegov sin ili
ne.
U Kur'anu se spominje: Da naslijedi mene i porodicu
"
jakubovu . ", to ostavlja irok prostor za promiljanja. U
komentaru predmetnog dij ela ajeta s e navodi nekoliko
predanja:
. .
- na temelju miljenja Ibn Abbasa, Dahhaka i Hasana,

Zekerijja, a.s., je elio sina koji e ga naslijediti u imetku, jer
se bojao da ga naslijedi neko drugi393;
- Ehu Salih zauzima stanovite da se radi o nasljedstvu
u poslanstvu;
elebi Ahmed, EI-Mesihijje, str. 51; El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan,
5/374.
393 El-Kurtubi, EI-Diamiu liahkamii-1-Kur'an, 6/78.
39 1
39 2
1 08

- Es-Suddi, Mudahid i a'bi zastupaju bipolarnu tezu:
Zekerijja, a.s., je traio sina koji e njega naslijediti u imetku,
a Jakubovu, a. s., porodicu u poslanstvu. 394
- ima miljenja da je djeak trebao naslijediti oca u znanju,
a Jakubovu, a.s., porodicu u poslanstvu.395
Na temelju lingvistikih pravila i drugih kur'anskih ajeta,
gdje se spomnje rije nasljedstvo, sva navedena miljenja su
mogua. Rije irs/nasljedstvo koristi se u svim navedenim
situacijama. Kur'an to eksplicite potvruje.396
Veina egzegeta smatra da se ime Jakub iz ajeta: "Da
naslijedi mene i porodicu jakubovu" odnosi na Jakuba, a.s.,
sina Ishakova, a.s., a unuka Ibrahimova, a.s. Zekerijja, a.s., je
od Harunove, a. s., djece. 397 Neki komentatori, Kelbi i Mukatil,
smatraju da se pod imenom jakub ne misli na Jakuba, a.s., sina
Ishakova, a.s., ve na Jakuba bin Masana, brata Imrana bin
Masana, Merjemina oca. Iz Jakubove, a.s., porodice su i daide
poslanika Jahj aa. 39 8
394
395
3 96
Et-Taberi, Damiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/57.

Irs u znaenju nasljedstva imetka u Kur'anu se spominje u ajetu: I dao vam
je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogast:Va njihova, i zemlju ko

jom prije niste hodali; Allah sve moe. Kur'an, 33:27. U znaenju znanja ukazuje
kur'anski ajet: Mi smo Musau upustva dali i sinovima Israilovim u nasljedstvu
Knjigu ostavili. Kur'an, 40:53. U kontekstu nasljedstva u vlasti i poslanstvu:
Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i vjerovjesnitvo dali i lijepim jelima smo
ih bili opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli. Kur'an, 45:16.
3 97 Islamska interpretativna tradicija spominje da je Zekerijja, a.s., potomak
-Haruna, Musaova, a. s. brata. El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 5/372; El-Alusi,
Ruhu-1-meani, 15-16/504.
39 8 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/516; El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 5/374.
1 09

Zekerijjau dolazi nagovjetaj da e dobiti sina
Bog poziva Svoga roba: "O Zekerijja, javljamo ti radosnu

vijest da e ti se djeak roditi. "399 Poziv koji je Zekerijja, a.s.,
uo, na temelju miljenja veine komentatora, bio je od Njega.
Na to aludiraju i prethodni dijelovi predmetnog ajeta u kojima
Zekerijja, a.s., upuuje molbu Uzvienom.
Prema stavu jednog broja egzegeta, poziv je bio od meleka.
To potkrepljuju dokazima: I dok se on u hramu stojei molio,
meleki ga zovnue: ''Allah ti javlja radosnu vijest - rodit e ti se

jahja, koji e prvak biti, i edan, i vjerovjesnik, potomak onih
dobrih. "400 .
Postoje miljenja da je odgovor bio od Allaha, d.., ali
je On progovorio jezikom meleka.401
Zekerijja, a.s., se eli smiriti i saznati na koji nain e
dobiti dijete: "Kako u imati sina kad mi je iena nerotkinja, a
ve sam duboku starost doiivio?"4 02
Zekerijjaovo, a. s., stanje je prirodno duevno stanje. On pita

kako i na koji nain e imati dijete. Oigledno je, iz predmetnog
ajeta, da je bio u poznim godinama, ali da nije bio sterilan.4 03
Zekerijjaaova, a.s., ena zvala se Eja/Elizabeta. Ona je
Hanina sestra, lmranove supruge. Eja i Hana su Fakuzove
kerke.4 04
399
Kur'an, 19:7.
Kur'an, 3:39.
402 Kur'an, 19:8.
4 03 El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/514.
4 04 Na temelju miljenja Kutejbija, Eja je Imranova kerka. El-Bursevi, Tefsiru
Ruhu-l-bejan, 5/374; El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, 6/79.
40
11o

Nakon to se Zekerijja, a.s., zaudio to e dobiti dijete,
budui da je u poznim godinama, bi mu reeno: "Eto tako!"
- ree - "Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni lahko, i tebe sam

ranije stvorio, a nisi nita bio. "'405
Izrazio je uenje zato to su i on i njegova ena bili u
poznoj starosti. On se, istovremeno, i obradovao zbog radosnog
nagovjetaja.406 Allah, d.., je izlijeio njegovu enu nerodonosti,
te je dobila menstruaciju.40 7
U vezi znaenja dijela ajeta "Ime e mu jahja biti", miljenja
mufesira su divergentna. Prema Ibn Abbasu, Ikrimi, Seidu bin
Dubejru, Hasanu i Katadetu, niko se prije Jahjaa, a.s., nije
zvao tim imenom. Prema drugom miljenju, niko mu nee
biti slian.408
405
Kur'an, 19:8.
4 0 7 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 580.
40 8 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/516. El-Bursevi dijeli miljenje sa prvom sku
pinom koji smatraju da se predmetni ajet odnosi na to da se niko prije njega
nije zvao tim imenom. El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 5/375-376. Ime jahja
etimoloki potie od arapske rijei - L.p.l ahja -juhji - oivjeti, preporodi
ti, uiniti plodnom. Mufti Tufik, Arapsko - bosanski rjenik, str. 351 . Potoji
nekoliko miljenja po pitanju znaenja imena jahja:
- Ibn Abbas smatra da je sa novoroenem Allah, d.., oivio plodnost majke
Jahjaa, a.s.
- Katade tvrdi da je Allah, d.., oivo njegovo srce imanom - vjerovanjem i po
kornou. Allah, d.., naziva pokornog ivim, dok grjenika naziva mrtvim:
406
2arje onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali ivot i svjetlo, pomou kojeg
se medu ljudima kree, kao onaj koji je u tminama, iz kojih ne izlazi? Kur'an,
6:122.
- Ehu Kasim bin Habib zastupa tezu da je Jahja, a. s., nazvan ovim imenom jer
je on ehid, poto mu je glava odrubljena, a ehidi su ivi i poslije smrti kod
svoga Gospodara:
Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, oni su
ivi, u obilju su kod Gospodara svoga. Kur'an, 3:169.
111

Postoji i miljenje da je ime Jahja stranog porijekla, kao i da
je arapskog porijekla, ali da nije bilo uobiajeno djeci nadijevati
navedeno ime.409
El-Bursevi navodi predanje Es-Suhejlija da je prvotno
ime Jahjaa, a.s., bilo Haja, pa je kasnije modificirano. Takav je
bio sluaj i s imenom Ibrahimove, a.s., ene - Sarom - ije je
prvotno ime bilo Jesara, u znaenju: Ona koj'a ne raa. Kada je
dobila radosnu vijest da e roditi Ishaka, Dibril ju je nazvao
Sara.410
Nakon to je Zekerijja, a.s., dobio vijest o roenju sina,
ree: "Kako u imati sina kad mi Je ena nerotkinJa, a ve sam
duboku starost doivio?"4 11
Postoje miljenja da ovaj dio ajeta ukazuje da Zekerijja,

a.s., nije elio dijete, dok neki mufesiri kau da je Zekerijja,
a.s., izrazio uenje, ali je elio dijete, na to ukazuju rijei:
Kad j'e on Gospodara svoga tiho zovnuo. 4 12
I ZekeriJJa, kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru

moj', ne ostavlJaj' me sama, a Ti si Jedini vJean! Odozvasmo se
i, izlij'eivi mu imu, ]ahj'aa mu poklonismo. "413
Er-Razi navodi miljenje da rijei uenja koje je izgovorio
Zekerijja, a. s., ne predstavljaju sumnju u Boiju svemo, jer to
nije svojstveno poslanicima.4 14 Zapravo, to je grijeh. Ovdje se
ne radi o uenju Boijoj svemoi, ve to takav sluaj izlazi iz
okvira ovosvjetskih zakonitosti. Zekerijja, a. s., se udio, pitavi
4 11 Kur'an, 19:8.
4 12 Kur'an, 19:3.
4 1 3 Kur'an, 21:89-90.
4 1 4 Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 5/517-518; El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-l
Kur'a n, 6/83; Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/60.
4 09
4 10
1 12

se hoe li ga Allah, d.., ponovo uiniti mladiem i njegovu
enu djevojkom ili e ostati u starosnoj dobi i kao takvi imati
dijete. Postoji i vjerovatnoa da se pitao da li e dobiti dijete od
svoje ili druge ene koju bi oenio.4 1 5 Kao odgovor na pitanje,
Es-Suddi spominje predanje da mu se, nakon vijesti da e dobiti
sina, ukazao ejtan, rekavi da glas koji je uo nije od Allaha,
d.., ve od njega.41 6 Pa, kada je Zekerijja, a.s., posumnjao,
rekao je: "Kako u imati sina kad mi je ena nerotkinja, a ve
sam duboku starost doivio ?"4 1 7 Es-Suddijeva intencija je da
ukae da, ako je Zekerijja, a.s., znao da je taj glas i vijest od
Allaha, d.., ne bi izrazio uenje Allahovoj svemoi. Dio
predmetnog ajeta: "Ime e mu jahja biti" ne indicira da e to
biti njegov sin. Mogue je da Zekerijja, a. s., kao ovjek morala
i etike, nije upotrijebio odreeni lan, koji ukazuje na ono to
je poznato ili spomenuto, ili pokaznu zamjenicu, ve razloge
koji upuuju da, objektivno, nije mogao imati dijete. Nakon
toga, Allah, d.., ga obavjetava da e to biti njegovo dijete.
Rijei Zekerijjaa, a. s., predstavljaju uljudno pitanje. Kada neko
dugo i s velikim nestrpljenjem iekuje vijest i dobije je, reagira
na taj nain. Identian sluaj se desio i Ibrahimovoj, a.s., eni:
"jadna jal" - ree - "Zar da rodim ovako stara, a i mu ovaj

moj je star. Ovo je zaista neto neobino. "41 8
Nakon uenja Zekerijjaa, a. s., Allah, d.., saopava da je
i prije bilo sluajeva kada je On darivao dijete ljudima u poznim
godinama: "Gospodaru moj" - ree on - "Kako u imati sina
kad mi je ena nerotkinja, a ve sam duboku starost doivio?"

41 5
41 6
41 7
418
El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 5/376-377.

Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'a n, 15-16/60-61.
Kur'an, 19:8.
Kur'an, 11:72 .
1 13
"Eto tako!" - ree - "Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni lahko,

i tebe sam ranije stvorio, a nisi nita bio. "'41 9
Prenosi se da je Zekerijja, a.s., traio da mu Allah, d..,
da kakav nagovjetaj da je taj glas od Njega.420 Zekerijja, a.s.,
pita kakav e biti znak oekivanog dogaaja, kako bi se smirio.42 1
Stie odgovor da tri dana nee govoriti s narodom. Nakon to
je dobio radosni znak, iziao je iz hrama u kojem je uputio
molbu.422
Zekerijja, a.s., je boravio u mihrabu dok ga je narod ekao
da otvori vrata, kako bi mogli ui i obaviti molitvu.42 3 Zekerijja,
a.s., izie i obavijesti narod da treba slaviti Gospodara ujutru
i naveer. Budui da Zekerijja, a. s., nije mogao priati, dao im
je znak koji je sadravao takvu poruku.
Egzegeti Kur'ana smatraju da pojam tesbih!slavljenj e
predstavlja namaz/molitvu. Premda j e Zekerijja, a.s., boravio
u mesdidu, obino bi iziao meu njih, pozvao ih i dozvolio
bi im da uu. Ovaj put im je dao samo znak.424
Smatra se da se pod slavljenjem ujutro i naveer misli ili
na jutarnju/sabah i srednjodnevnu/ikindiju molitvu, ili da mu
je bilo nareeno da slavi Boga iz zahvalnosti za nagovijeteni
dar. Slavljenje moe predstavljati zikrispominjanje Allaha, d..
Uzvieni nareuje Zekerijjau, a.s., da uzme knjigu snano i
4 19
Kur'an, 19:8-9.
Et-Taberi, Diamiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/62.
42 1 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 1 5-16/518
422 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 582. Prenosi se u tefsirima da je
Jahja, a. s., bio stariji od Isaa, a. s., est mjeseci ili tri godine. Ovdje je uputno na
vesti da hrianski teolozi smatraju da je Jovan bio stariji est mjeseci od Isusa.
El-Alusi, Ruhu-l-meani, 1 5-16/518.
42 0
1 14

odluno. To reflektira izvravanje obaveznog, a izbjegavanje
zabranjenog.42 5
Mogue da je spomenuta knjiga Tevrae26 ili knjiga koju je
Allah, d.., dao Zekerijjau, a.s. Er-Razi preferira prvo miljenje,42 7
na ijem je tragu i El-Alusi, jer Indil jo nije bio objavljen.
Ima miljenja da su to Suhufi Ibrahima, a.s.42 8
Meuprostor, od momenta roenja do uzimanja knjige,
Kur'an ne spominje.429 Ti detalji nisu spomenuti, iako su, po
kur'anskoj metodi, kod umjetnikog izlaganja i kazivanja,
istaknuti najvaniji i najdinaminiji momenti scene.430
Svojstva Jahjaa
U predmetnom ajetu, spomenuto je nekoliko svojstava

Jahjaa, a. s. O mudrosti koja je dataJahjau, a. s., postoji nekoliko
miljenja.43 1
Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 15-16/ 65.
Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'a n, 1 5-16/66; El-Bejdavi,
Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/623.
42 7 Er-Razi, Mefatihu-1-gajb, 5/519-520. Sejjid Kutb zauzima istovjetno stano
vite da je u pitanju Tevrat. Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, 16/35.
429 Kutb Sejjid, U okrilju Kur'a na, 16/35.
43 0 Pozicija Kur'ana je da iznosi samo bitne momente iz odreenog kazivanja,
s namjerom da se iz toga uzme pouka, bez ulaenja u detalje, koji nemaju po
sebne vanosti u nekom dogaaju. Karakteristika kur'anskih kazivanja je da su
ajeti i sure meusobno povezani, pa se ne mogu izolirano razumijevati i bez sa
gledavanja cjelovitog konteksta. Lati Demaludin, Stil kur'anskog izraza, str.
224.
43 1 Meu mufesirima postoje razliita miljenja po pitanju ovog svojstva. El
Bursevi smatra da se mudrost reflektira na poslanstvo Jahjaa, a.s., kada je imao
tri ili sedam godina. On smatra da se poslanstvo naziva mudrou zato to ga
je Allah, d.., uinio mudrim. Isti egzeget navodi kazivanje vezano za Jahj aa,
a. s., da su ga, dok je bio dijete, njegovi vrnjaci pozvali da se igraju i zabavljaju,
na to im je odgovorio: Nismo s tim ciljem stvoreni. El-Bursevi, Tefsiru Ruhu42 5
426
1 15

Najoiglednije je da se radi o vjerovjesnitvu, budui da
hukm/mudrost ilustrira neiju mogunost da mudrou odluuje
i sudi sebi i drugima, to je nemogue bez vjerovjesnitva.432 Kada se govori o godinama Jahjaa, a.s., meu mufesirima
postoje razliita miljenja.433
Blagost u ajetu: A dadosmo mu mudrost jo dok je djeak
bio i njenost i ednost 434u znaenju je blagost i koja se reflektira
na umet/potomstvo i sljedbenike Jahj aa, a.s. estitost se odnosi
na estita djela koja e poslanik Jahja, a. s., demonstrirati ili u
znaenju blagoslova.435
Allah, d.., ga je uinio blagoslovom i upuivaem
naroda. U arapskom jeziku, zekaten je vieznane prirode.
Moe predstavljati blagoslov, to jest da je Jahja, a. s., koristan
gdje god se naao ili da e poduavati samo dobru. Mogue je
da se odnosi na udjeljivanje sadake siromasima.43 6
Prema roditeljima j e bio blag, jer poslije pokornosti
Uzvienom Bogu nema plodotvornijeg djela od toga.437
1-bejan, 5/379. Mudrost se odnosi na otroumnost, dok neki zastupaju tezu
da se mudrost odnosi na razum, budui da se prenosi da je obiavao govoriti:
Mi nismo radi zabave stvoreni. El-Alusi, Ruhu-1-meani, 15-16/520; El-Kurtubi,

El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 6/87; Et-Taberi, Damiul-1-bejan an te'vili aji
l-Kur'an, 15-16/66; El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 2/623.
433 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 6/87.
43 4 Kur'an, 19:13; Uporedi: Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 5/520; Ibn Kesir, Ka
zivanje o vjerovjesnicima, str. 582; Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji
l-Kur'an, 15-16/66-69; El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/521; El-Kurtubi, El
Damiu liahkamil-l-Kur'an, 6/87; Sabuni, Safvetut-tefasir, 2/201; El-Bursevi,
Tefsiru Ruhu-l-bejan, 5/380; El-Bejdavi, Envaru-t-tenzilii ve esraru-t-te'vil,
2/623.
43 5 Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 5/520.
43 6 El-Alusi, Ruhu-l-meani, 15-16/521 .
43 7 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, 6/88.
1 16

Jahja, a. s., je molio da bude spaen na dan kada e umrijeti
i na dan kada bude ustao iz mrtvih: I neka je mir njemu na dan
kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kada bude iz mrtvih

ustao.43 8 Allah, d.., ga je potedio u tri situacije u kojima se
ovjek osjea najslabijim.439 Ovo su ovjeku tri najtea momenta,
zato to on u svakoj od njih prelazi iz jednog svijeta u drugi.
Naputa prethodni i odlazi u drugi gdje ne zna ta ga eka.440
Navodi se da je Isa, a.s., rekao Jahjau, a. s: "Uputi molbu

za mene, ti si bolji od mene." Jahja, a.s., mu je rekao: "Ne, nego
ti uputi dovu za mene, ti si bolji od mene." Na to je Isa, a.s.,
rekao: "Allah, d.., je dao da nad tobom bude spas, a ja sam
molio da bude nada mnom."441
Ovdje se sputa zavjesa nadJahjaom, a.s., kao to se spustila
i nad Zekerijjaom, a.s. Ocrtane su osnovne smjernice njegovog
ivota. Istaknuta je pouka kazivanja - i tu se sve zavrava.442
Prenosi se da se Jahja, a. s., osamljivao i u pustinji. Hranio
se liem i pio vodu iz rijeke, te da je ponekad jeo skakavce.
Imao je obiaj rei: "O Jahja, kome je Allah vie, nego tebi,
dao blagodati? "443
Jahjaova smrt
U vrijeme Jahj aa, a. s., ivio je kralj Herod, koji se zaljubio

u bratovljevu kerku, lrodijadu, i namjeravao se njome oeniti.444
Jahja, a.s., ga je obavijestio da se to suprotstavlja Tevratu.
43 8
Kur'an1 19:15.
44 0 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 583.
44 1 Suvejdan Tarik, Vjerovjesnici i njihovi narodi - pouke i poruke, str. 395; El
Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 6/89.
-442 Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, 16/35-36.
444 Za biblijsku verziju vidi poglavlje na strani 44.
439
117

Irodijadina majka je eljela da joj se erka uda za kralja, pa je
poslala, raskono odjevenu i namirisanu, na proslavu na kojoj je
prisustvovao Herod. Irodijada je uspela zavesti kralja i zatraila
da joj donese Jahjaovu, a. s., glavu na tanjiru. Kralj je poslao
vojsku koja je uhvatila Jahjaa, a. s., i ubila ga.445
Smatra se da je Zekerijja, a.s., preselio za vrijeme ovih deavanja. elebi

Ahmed, El-Mesihijje, str. 52-53. Postoji, vezano za ovaj dogaaj, nekoliko pre
danja. Prema jednom, tadanji je vladar htio sklopiti brak sa svojom bliskom
rodicom, a Jahja, a.s., ga je odvraao od toga, to je bio razlog da mu se ona
zamjeri. Kada je postala vrlo bliska vladaru, zatraila je da joj donese glavu
Jahjaa, a.s. Vladar joj je ispunio elju. Kae se da je istog momenta i ona umrla.
Postoji i drugo miljenje, prema kome se ena vladara zaljubila u Jahjaa, a. s., i
naredila mu da joj doe. On je snano odbio. Shvativi da ne postoji nain da
ga pridobije, zatrai od vladara da joj ga pokloni. Nakon odbijanja, vladar je,
ipak, prihvatio. Poslala je ljude svoje da ga ubiju i da joj donesu glavu i krv u
posudi. Izraelani su imali jedan praznik koji su svetkovali svake godine. Bio
je obiaj da, kada vladar neto obea, po svaku cijenu mora to ispuniti. Ova
ena je prvi put dola na proslavu, to se vladaru svidjelo. Tada joj je rekao da
ona ima pravo traiti od njega ta god poeli i da e joj on to ispuniti. Ona je
zatraila krv Jahjaa, a. s. Vladar se opirao, predlaui joj da odabere neto dru
go. Ona je bila toliko ustrajna i dosljedna svom planu da je vladar popustio i
prihvatio njenu elju. Smatra se da je u hramu, gdje su Jahjaa, a. s., zaklali, bio i
Zekerijja, a.s., te da nije ni molitvu prekinuo kada su ga ubili. Vladar Damaska
tada bio je Herod. Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 588-592; ahin
Mustafa, Hrianstvo, str. 23. Prema biblijskom kazivanju, kada je Isus govorio
Jevrejima da je njima poslan, oni su ga pitali gdje je Ilija (Ivan), jer su Jevreji
vjrovali u paralelno proroanstvo - da prije Mesije Ilija treba doi prvi. Biblija
o tome kazuje: A Isus, odgovarajui, ree im: 'Ilija e zaista doi najpre i urediti
445
sve. Ali kaem vam da je Ilija ve doao', i ne poznae ga, nego uinie s njime to
htjedoe; tako e i Sin oveji postradati od njih. Tada razumee uenici da im
ree za jovana Krstitelja. Biblija, Evanelje po Mateju, 1 7/11-13. Novozavjetno
predanje kazuje o identitetu Jovana Krstitelja: I ovo je svjedoanstvo ]ovanovo
kad poslae Judejci iz Jerusalema svetenike i levite da ga zapitaju: 'Ko si ti?' I
on priznade i ne poree i priznade: Ja nisam Hristos'. I upitae ga: 'ta dakle?'
Jesi li ti Ilija?' I ree: 'Nisam'. Jesi li ti prorok?' I odgovori: 'Ne'. Evanelje po
Jovanu, 1/19-21. Iz predmetna dva Novozavjetna teksta evidentno je da Jovan

1 18

Analitiki osvrt na interpretaciju
lsusovog/lsaovog roenja
Isa, a. s., je linost koja se pojavila na svjetskoj pozornici

u postaristotelovskom periodu, tj. s njim se prelazi iz stare u
novu eru. Pojedinosti koje se tiu njegovog ivota su ostale
take sporenja izmeu hriana i muslimana.
Isa, a.s., je poaen poslanstvom i jedan je od Boijih
odabranika. On je zaet na nadnaravan i neobian nain. Ako
se izuzme stvaranje Adema, a. s., bez oca i majke, onda zaee i
stvaranje Isaa, a.s., predstavlja najtajanstveniji nain stvaranja,
ali istovremeno i potvrdu boanske Moi u ostvarivanju Svojih
nauma.
U samu bit stvaranja openito, a konkretno u bit zaea
Isaa, a.s., ljudski um nij e u mogunosti proniknuti. No,
nemogunost potpunog saznanja nije razlog da se taj dogaaj
ne prihvati kao istinit.
Isa, a.s., je, na tajanstven nain, zaet bez oca boanskom
intervencijom, preko Duha koji je poslat Merjemi/Mariji. Po
ovom pitanju identian stav imaju obje vjere.
Evanelja govore veoma malo o Isusovom ivotu od
djetinjstva do tridesete godine. Budui da hriani smatraju
Isusa Boijim Sinom, trebalo bi da su se vie interesirali da
zabiljee sve to je Isus radio i govorio. Za razliku od toga, ivot
posljednjeg poslanika Muhammeda, a. s., zabiljeen je u detalje.
Svaki fragment njegovog ponaanja i govora je verificiran.
Godine mladosti su manje poznate i istraene. One i nisu
predmet velikih sporenja, a i nisu toliko bitne za odgonetanje
Isaove, a.s., prirode.
Krstitelj protivrjei Isusu, to je apsurdu<> za svetu, Boiju Knjigu. Isus za nje
ga kae da je Jovan, a Jovan negira ono to mu je Isus pripisao.
1 19

Tradicionalno je miljenje hrianskih teologa da je Isus
bio u Nazaretu i okoljni tokom tih godina i da o tom periodu
njegova ivota nije nita zabiljeeno zato to on za to vrijeme
nije inio nita vrijedno panje.
Tajna Isusovog zaea, roenja i mladosti bila je u tadanjem
drutvu iznoena u dvije razliite verzije. Starija je ubjeivala
da je Isus sin Davidov. Ona je potjecala iz jevrejska-hrianske
palestinske sredine, koja je u Isusu vidjela Mesiju koji je trebao
ispuniti proroanstva Starog zavjeta i nade Jevreja, ne samo
vjerske nego i politike. Druga verzija je propovijedala da je Isus
Sin Boiji kojeg je rodila djevica. Teza da ga je rodila djevica je
u suprotnosti s tezom o Isusu kao potomku Davidovom. Teza
da je Marija bila iz Davidovog plemena nema osnova.
Isus se kod Marka pojavljuje kao sin zanatlije Josipa. Isto
tako, ni Pavle ne zna za tezu da je djevica rodila Isusa. Takoer,
Evanelje po Jovanu ne prihvaa tu tezu. J o je vjerovatnije
da je Jovan znao za to gledite, ali ga je odbacivao podvlaei
izrazito Josipovo oinstvo. Matej i Luka spominju roenje
Isusa od strane djevice.
Lukino kazivanje je odraz helenistikog shvaanja, to
potvruje i pripovijedanje o pastirima koji prvi saznaju za
Isusovo roenje. Lukino kazivanje spominje Isusovo roenje
u Vitlejemu/Betlehem, gradu Davidovu, u zemlji Judeji. Time
se stavlja jai naglasak na Isusovo porijeklo iz Davidova doma,
nego na roenje od strane djevice. Oni time ele istai da je
upravo Isus poslanik iz Davidove loze kojeg su jevreji ekali,
a koji je najavljen u starozavjetnom proroanstvu.
Evanelja navode Isusovo porijeklo prema Josipu. Ovo
je besmisleno, jer je Isus, i prema hrianstvu, roen bez oca.
Prema Kur'anu, loza lsaa, a.s., je u odnosu na njegovu majku,
to je logino, budui da Isa, a.s., nije imao oca. Kur'an se ovdje
1 20

razilazi s Evaneljima po Mateju i Luki, koji su naveli muka
rodoslovlja.
Kod Matejevog i Lukinog Evanelja su evidentne mnoge
kontradikcije. Matej za Josipa kae da je sin Jakubov, dok Luka
kae da je on sin Helijev. Prema Matejevom Evanelju, Josipovo
porijeklo zavrava do Solomona/Sulejmana, a.s., sina Davidovog/
Davudovog, a.s. Luka navodi da njegovo porijeklo zavrava
do Natana, sina Davidova. Iz Matejevog Evanelja, mogue je
saznati da su svi J osipovi preci bili poznati vladari, dok Luka
kae da oni nisu bili vladari. Prema Matejevom Evanelju, od
Davida do Isusa bilo je dvadeset est generacija,. dok Luka navodi
etrdeset jednu. Matej kae da je od Abrahama do Isusa bilo
etrdeset dvije generacije, a Luka spominje etrdeset est.44 6
Obje religije smatraju da Isus/Isa, a.s., nije bio oenjen.
Evanelisti iznose da je Isus imao brau i sestre, u emu
se Novi zavjet razlikuje od Kur'ana koji to ne spominje.
Sam datum slavljenja Boia, kao dana Isusovog roenja,
najvjerovatnije ne odgovara stvarnom datumu njegovog roenja.
To potvruje konstatacija da se ni sami hriani ne mogu sloiti
oko datuma Isusovog roenja. Datum kojeg su pravoslavci
prihvatili kao dan njegovog roenja jeste esti januar, a to je
datum kada su stari Egipani slavili roenje boga Ozirisa.
Katolici su kao dan Isusovog roenja prihvatili 25. decembar,
a to je datum kada se u Rimskom carstvu slavilo roenje boga
Mitre. Dakle, oba datuma imaju genezu iz tradicija starih
paganskih naroda.
Jedna od centralnih razlika izmeu islama i hrianstva
vezana je za Merjemu/Mariju. Prema islamu, Merjema je jedna
od odabranih ena koja je bila pokorna Bogu i koja je rodila
446
Evanelje po Mateju, 1/16; Evanelje po Luki, 3/23.

1 21

Isaa, a.s. Kur'an joj ne pripisuje nikakvo svetako svojstvo.
Prema hrianskom uenju, Marija je Bogorodica zato to je
rodila Isusa - Boijeg Sina. Primjetno je da Kur'an mnogo vie
panje posveuje Merjemi nego to to ini Novi zavjet.
Na temelju Biblije, Josip je zaruio Mariju i bio je njezin
mu, dok se, prema islamskom uenju, Merjema nije udavala.
Jusuf Nedar je bio njezin amidi.
Meu islamskim uenjacima je najprihvaenije miljenje
da je Merjema rodila Isaa, a.s., u osmom mjesecu. O ovome
Novi zavjet ne nudi nikakva saznanja.
Prema kur'anskom uenju, melek se ukazao Merjemi
i obavijestio je da e dobiti sina. U Novom Zavjetu postoje
dvije kontradiktorne koncepcije. Prema Lukinom Evanelju,
aneo se direktno obratio Mariji, dok Matej ne spominje susret
anela i Marije. On navodi da je aneo obavijestio Josipa da e
Marija dobiti sina.447
Jahja, a.s., i Isa, a.s., su poslanici ije se roenje desilo
na udan nain. Isa, a.s., nije imao oca, a Jahja, a.s., je roen
kada su mu roditelji bili u dubokoj starosti. I po ovom pitanju
Evanelja imaju ekvivalentnu koncepciju.
Kur'ansko i novozavjetno kazivanje se slau u konstataciji
da je Zekerijja/Zaharije, a.s., bio obavijeten od meleka/anela
da e dobiti sina. Znak kojim mu je nagovijeten ogledao se u
tome da nije mogao govoriti do dana kada e dobiti sina. Ovo je
jo jedna slinost Kur'ana i Novog Zavjeta. Meutim, razlika je
u tome to Kur'an navodi da Zekerijja, a. s., nije mogao govoriti
tri dana, a Novi zavjet to ne spominje.
Parrinder Geoffrey, jesus in the Qur'an, London, str. 21; Evanelje po Luki,
1/18-25.
447
1 22

Identinost se ogleda i u tome to se i islamska i hrianska
kazivanja slau u vezi okolnosti u kojima je ubijen Zekerijja/
Zaharije, a.s.
to se tie Jovanovog krtenja, hriani vjeruju da to
predstavlja in opratanja grijeha. Meutim, krtenje od strane
Jovana Krstitelja i Isusa je samo znak primanja u zajednicu
proienih pokajnika. Slian je sluaj s obrezivanjem.
Obrezivanjem je neizraelanin bivao primljen u sljedbenike
Abrahamove/Ibrahimove, a. s., vjere. Krtenje koje je primjenjivao
Krstitelj sluilo je kao dodatak pokajnicima.
1 23
INTERPRETACIJA ISUSOVE
SMRTI/ISAOVOG N ESTAN KA
Biblijska interpretacija Isusove smrti
Isusovo djelovanje
Prema sinoptikim Evaneljima, Isus je djelovao due

od dvije, a manje od tri godine.448 Isusova temeljna poruka je
nagovijest Kraljevstva Boijeg.449 Ovo kraljevstvo predstavlja
novi odnos ovjeka prema Bogu. Bog vie nije prisutan samo
preko Zakona, ve u ljubavi prema svemu to postoji. Da bi
prihvatio poruku o Kraljevstvu Boijem, ovjek treba poeti
s obraanjem.450
Isus je odabrao sljedbenike - dvanaest uenika/apostola.
O izboru dvanaesterice apostola govore prva tri Evanelja.45 1
Prvo se spominje Petar. Uz Petra su Andrija, njegov brat, Ivan
i Jakov - svi su bili ribari. Filip je iz Betsauide, a Bartolomej
Evanelje po Mateju, 6/1 1. Matej vie koristi termin Kraljevstvo nebesko

(39 puta) nego Kraljevstvo Boije (3 puta) zato to su njegovi adresanti jevreji,
koji izbjegavaju upotrebu rijei Boije da ne bi i nenamjerno obeastili Boga.
Termin Kraljevstvo Boije Marko koristi 14 puta, Luka 31 put, Jovan samo 2
puta. Biblijska teologija Starog i Novog Zavjeta, Grupa autora, str. 307-308.
51 Evanelje po Mateju, 10/1-4; Evanelje po Marku, 3/16-19; Evanelje po
Luki, 6/14-16. Jovanovo Evanelje spominje samo da ih je bilo dvanaest, bez
navoenja imena. Evanelje po Jovanu, 6/67.
449

iz Kane. Matej je bio carinik u Kafarnaumu. Toma, Jakov
Alfejev, Simon Kananajac, Juda Jakovljev i Juda Iskariotski.
Dvanaesterica apostola potjeu iz niih drutvenih slojeva.
Prvi cilj odabiranja apostola je da budu uz njega, a drugi da ih
alje na propovijedi.452
Isus je djelovao u rodnom mjestu Galileji. Najavio je,
u Govoru na Gori, da je doao dopuniti Zakon i poslanike.453
Tema Govora na Gori su temelji i zahtjevi Kraljevstva nebeskog.
Besjeda na Gori se smatra saetkom hrianskog morala.454
Ko prihvati i implementira zahtjeve iz ove Besjede, na putu je
za Kraljevstvo Boije. Starozavjetnu zapovijed: Ne ubij!, Isus
je proirio: ne samo da se ne smije ubiti nego se ne smije ni
verbalno poniavati.
Isus se zalagao za novo dostojanstvo ene. Ne odbacuje
samo preljubu nego i poudu: "uli ste kako je kazano starima:
ne ini preljubu. A ja vam kaem daje svaki onaj koji pogleda enu
sa eljom za njom ve uinio preljubu sa njom u srcu svome. "455
Isusova zapovijed da ele dobro onima koji ih mrze,
posebno je iznenadila apostole.45 6 Ljubav prema drugima je
mjerodavna onima koji se ele nazvati Isusovim uenicima u
njegovom odsustvu.457
452 Tomi Celestin, Isus iz Nazareta - prorok i Krist, Provincijalat hrvatskih
franjevaca konventualaca, Zagreb, 1991., str. 94-96.
453 Evanelje po Mateju, 5/1 7. Besjedu na Gori spominje Luka. Po njemu, Go
vor je bio u drugoj godini njegovog djelovanja. Matej locira ovu Besjedu u prvu
godinu Isusovog djelovanja. Evanelje po Luki, 6/20-49.
454 Tomi Celestin, Isus iz Nazareta - prorok i Krist, str. 97-98.
456 Ibid., 5/43-45.
457 Evanelje po Jovanu, 13/34-3 5.
1 26

Nakon Govora, Isus je otiao u Kafarnaum. Tu je izlijeio
slugu rimskog vojnika.45 8 Matej prikazuje ovaj dogaaj drugaije
od Luke. Prema njemu, vojnik je lino stajao pred Isusom,
dok Luka navodi da je vojnik poslao starjeine i prijatelje do
Isusa.459
Isus je inio mnoga udesa. U gradu Naina, udaljenom
desetak kilometara od Nazareta, Isus je oivio jedihnika jedne
udovice.460 Izlijeio je slijepog,461 nijemog,462 gubavog,463 ovjeka
osuene ruke,464 enu koja se nije mogla uspraviti.4 65 Oivio je
Marijinog brata Lazara ,466 stiao je morsku buru,467 hodao po
vodi468 i inio mnoge druge nadnaravnosti. 469
45 8
Ibid., Evanelje po Mateju, 8/5-13; Evanelje po Luki, 7/1-10. Budui da je

tada vladao Herod Antipa, vjerovatno je taj vojnik bio u slubi Antipe. Tomi
Celestin, Isus iz Nazareta - prorok i Krist, str. 126.
459 Tomi Celestin, Isus iz Nazareta - prorok i Krist, str. 126.
461 Evanelje po Jovanu, 9/1-41.
462 Evanelje po Mateju, 1 2/22-30.
463 Ibid., 8/1-4.
464 Evanelje po Marku, 3/1 -19.
467 Evanelje po Mateju, 8/23 -27.
468 Ibid., 14/22-33.
469 Ibid., 14/22-33. Sinoptikim Evaneljima udesa su prvenstveno sredstva za
uspostavljanje Boijeg Kraljevstva. Oni, isto tako, pokazuju da Isus povreme
no upotrebljava udesa simbolski, kao predskazujuu simbolsku akciju. Jovan
donosi manje Isusovih udesa od prva tri. On ne naglaava da su udesa znak
uspostave Boije vladavine, nego se, po njemu, Isus na udesa poziva kao na
djela. Dok je kod sinoptika simbolinost udesa sekundarni element, kod Jo
vana postaje primarni. Biblijska teologija Starog i Novog Zavjeta, Grupa autora,
str. 320-321.
1 27

Predskazanje Isusove smrti i Judina izdaja
Isus je tri puta predskazao svoje stradanje. Predskazao

je da e ga prvosveenici i farizeji odbaciti, da e ga predati
neznabocima, da e biti ubijen i da e trei dan uskrsnuti.470
Stanovnici Judeje su spremali zavjeru protiv Isusa.
Prvosveenici i farizeji su sazvali Sinedrion da bi utvrdili ta
uraditi s Isusom. Konstatirali su da e narod, ako ga ne zaustave,
povjerovati u njega. Prvosveenik Kajafa je rekao: "Bolje je da
jedan ovek umre za narod, nego da sav narod propadne."47 1
Za vrijeme Pashe,472 u grad su dolazile ogromne hodoasnike
skupine na proslavu izbavljenja jevrejskog naroda iz egipatskog
zatoenitva. Isus dolazi u Jerusalem da bi nagovijestio poruku o
Boijem kraijevstvu.473 idovsko poglavarstvo nije odmah reagiralo
470
Evanelje po Marku, 8/31-33, 9/3-32, 10/32-34; Evanelje po Mateju, 16/2128, 17/22-23, 20/17-19; Evanelje po Luki, 9/22-27, 9/43-45, 18/31-34; Evane
lje po Jovanu, 7/33-36, 8/21-30, 12/20-36.
47 1 Evanelje po Jovanu, 11/47-53; Evanelje po Mateju, 26/1-5; Evanelje po
Luki, 22/1-2; Evanelje po Marku, 14/1-2.
472 Pashalnu veeru idovi slave jo od Starozavjetnih vremena u okviru pra
znika Pashe, svojeg najveeg praznika. Sveanost Pashe traje osam dana. Prvog
dana sve porodice odlaze u Sinagogu. Nakon povratka iz Sinagoge lanovi po
rodice kod kue nalaze pashalni spremljen sto. Prije nego sjednu za sto operu
ruke, to je vie kultni nego higijenski in. Pashalnu veeru otvara otac moli
tvom Kidu, kojom blagosilja vino. Poslije molitve svi ispijaju prvu, od etiri
ae vina. Potom svi operu ruke, uzimaju malo zelenog povra, umau u slanu
vodu i ue molitvu. Nakon toga, uzimaju srednji hljeb, lome ga na dva dijela i
vei komad stavljaju na stranu, a manji izmeu dva cijela hljeba. Onda svi sipaju
drugu au vina, pa ponovo svi peru ruke i ue molitvu. Domain, potom, po
dijeli hljeb i svi jedu po dio hljeba s gorkim zeljem. Naprave sendvi od dijela
hljeba i to jedu. Postavljaju sto i posluuju veeru. Natoe treu au vina i
mole. Napune etvrtu au vina i pjevaju. Potom popiju etvrtu au vina. Re
bi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu Kristu, str. 179-180.
473 Evanelje po Mateju, 5/35. Ne zna se da li je ranije Isus djelovao u Jerusale
mu. Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 167.
1 28

na Isusovo djelovanje.474 Meutim, kasnije su ga javno nazvali
bogohulnikom, zavodnikom naroda i omaijanim. Konana
odluka Sinedrija bila je smrtna kazna. Prema hrianskom
uenju, Juda Iskariotski, jedan od dvanaesterice apostola, izdao
je Isusa. Juda je otiao prvosveenicima, dajui im do znanja
da mu je namjera izdati Isusa, ali je od njih traio nadoknadu.
Dali su mu trideset srebrenjaka.475 Prema Bibliji, u Judu je uao
sotona, nakon ega se odluio izdati Isusa.476
Prije smrti, Isus je s uenicima objedovao Posijednju veeru.
Uenici su, na dan praznika Pashe, upitali Isusa gdje eli da mu
pripreme gozbu. Isus je poslao dvojicu u grad, naredivi im da,
kada sretnu ovjeka koji nosi krak vode, pou za njim. On
im je nagovijestio da, kad ovaj ovjek ue u kuu, i oni uu u
istu kuu i pitaju domaina gdje e im Uitelj jesti Pashalnu
veeru. Domain e im pokazati veliku odaju koju e pripremiti
za Pashu. Tako su i uradili.477
Primjeuje se da se Markovo Evanelje, po ovom pitanju,
razlikuje od Matejevog. Marko prvo navodi da je poslao dvojicu
da spreme veeru, a potom da je doao sa desetericom.478 Matej
spominj e da su svih dvanaesterica apostola uestvovala u
pripremanju veere.479
Isus je na Posijednjoj veeri ukazao uenicima na izdajnika.
Svaki od njih je govorio: "Da nisam ja, Gospode?"480 Apostoli
Rebi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu Kristu, str. 1 72.
476 Evanelje po Luki, 22/3 -6.
478 Ibid., 14/13.
479 Evanelje po Mateju, 26/17-19. Matej, Marko i Luka se slau da je Poslednja
veera bila i Pashalna veera. Meutim, Jovan navodi da je Pashalna veera bila
u vee nakon Isusovog ubistva. Evanelje po Jovanu, 18/28.
m Ibid., 26/22.
474
475
1 29

su se zagledivali, jer su bili iznenaeni tim rijeima. Isus je
dao znak Petru da ga upita ko je izdajnik. Obavijestio ih je da
e ga izdati onaj kome da umoeni zalogaj. Posredstvom tog
zalogaja, sotona je uao u Judu.48 1
Isus je uenicima oporuio da slave Veeru kao znak
njegove prisutnosti meu njima. Apostoli su svake nedjelje
slavili Veeru kao nastavak Posljednje veere. 48 2
Ne zna se pouzdano da li je Pashalna veera odrana kao
Pashalna veera. Sigurno je da su je Evanelisti tako opisali.4 83
Izvjetajima o Pashalnoj veeri nedostaje ono to spada u svaki
jevrejski pashalni obred. O tome Evanelisti ne prenose niti
jednu rije. Poimanje Posljednje veere kao Pashalne veere moe
se dovesti u vezu s interpolacijom prve hrianske zajednice,
odnosno sa zajednicom koja je stajala iza Evanelista.4 84
Isusovo hapenje i suenje
Poslij e Pashalne veeri, slijedila j e molitva u vrtu

Getesmanija.48 5 Getesmanija je mjesto na kom je Isus zarobljen.
On je na tom mjestu rekao: "Oe moj, ako je mogue da me
mimoie aa ova. A li opet ne kako ja hou, nego kako Ti

hoe. "48 6
Juda je doao Isusu s velikim brojem prvosveenika i
farizeja48 7 koji su bili naoruani noevima.488 Isus ih je pitao
koga trae. Kada su rekli da trae Isusa, on im se predstavi.
4 81
4 82
4 83
4 84
48 5
48 6
487
4 88

Evanelje po Marku, 14/2.
Evanelje po Marku 14/32-42.
Evanelje po Jovanu, 18/3.
1 30

Isus je zahtijevao da puste apostole. Jedan od apostola, Petar,
udario je jednog vojnika i odsijekao mu uho. Isus ga je ukorio,
rekavi: "Stavi no u korice! au koju mi je dao Otac - zar
da je ne pijem?"48 9
Marko iznosi drukiju verziju istog dogaaja. Prema

njemu, Juda je rekao prvosveenicima i farizejima da e ih
odvesti Isusu, da je to onaj koga on poljubi.49 0
idovska vlast je uhapsila Isusa, neformalno ga sasluala i
izruila Rimljanima (Pilatu) kao vou neke politike pobune.
To znai da Isus nije osuen zbog vjerskih ubjeenja, ve kao
politiki pobunjenik. Nakon hapenja, doveli su ga sveeniku
Kajafi. Sinedrij je pokuavao nai lane optube. Meutim,
svi svjedoci su iznosili hipotetike dokaze. Potom dooe dva
svjedoka i rekoe da je Isus kazao kako je u stanju razvaliti i
sagraditi Hram Boiji za tri dana. Prvosveenik je pitao Isusa
za miljenje. Isus je utao. Prvosveenik ga je upita je li on Sin
Boiji? Isus ree da e ga oni vidjeti kako sjedi s Boije desne
strane. Prvosveenik zakljui da Isus huli na Boga i da im nije
potreban neki drugi dokaz da bi ga kaznili. Zadovoljstvo Isusovih
oponenata je ekskaliralo uzvikom: "Zasluio je smrt!" Tada
mu poljubie lice i udarahu ga, a drugi ga bijahu po obrazima,

govorei: "Proreci nam, Hriste, ko te udari?"49 1 Judejske sluge
su <:>dvele Isusa sveeniku Anai, Kajafinom tastu, koji je bio

glavni sveenik te godine.492
Sljedeeg jutra, svezanog Isusa odvedoe Pontiju Pilatu.
Pontije je pitao narod za optubu protiv Isusa. Oni su se pravdali
rijeima: "Da ga ne smatramo krivim, ne bi ga optuili! " Pilat je
4 89
4? 0
49 1
492

Evanelje po Marku, 14/43-52.
Evanelje po Mateju, 26/63 -68; Evanelje po Marku, 14/53-65.
1 31

predloio da mu sude po njihovom zakonu. Judejci, budui da
su eljeli ubiti Isusa, rekoe da takva odluka nije u ingerencijama
njihovog zakona. Pilat je potom uao u sudnicu, pozvao Isusa i
upitao ga ta je to uinio da ga prvosveenici ele kazniti. Isus
mu je odgovorio da carstvo njegovo nije s ovog svijeta. Pilat
mu uputi retoriko pitanje: "Dakle, ti si car?"493
Kada je Pontije saznao da je Isus iz Galileje, poslao ga
je Herodu. Herod, kada mu dovedoe Isusa, poe postavljati
mnoga pitanja, na koja Isus nije odgovarao. Herod ga je potom
odjenuo u bijelu haljinu i poslao Pilatu.494
U to vrijeme, bio je obiaj da, na dan praznika, namjesnik
oslobodi jednog zatoenika. Pored Isusa, razbojnik Varava je
bio u zatvoru.495 Kada se narod okupio, Pilat ih je pitao koga bi
eljeli da oslobodi: Isusa ili Varavu. Pontiju je ena sugerirala
da se ne mijea u Isusovu sudbinu, jer je sanjala vrlo teak san.
Prvosveenici su nagovorili narod da odabere Varavu, a da
se Isus pogubi. Tako su rekli Pontiju, nakon ega ih on upita
ta da radi sa Isusom? Narod mu ree da ga razapne. I bili su
uporni u tome. Pontije je shvatio da buna postaje sve vea,
pa je rekao: ''ja sam nevin u krvi ovoga pravednika; vi ete
vidjeti. " /, odgovarajui sav narod, ree: "Krv njegova na nas i

nau decu!" Tada im pusti Varavu, a Isusa, ibavi, predade da
se razapne. "49 6
Pilat nije osudio Isusa, on ga je predao Jevrejima. Poslije
toga su odveli Isusa. Juda se pokaja kada vidje da su osudili
Isusa. Vratio je srebrenjake prvosveenicima i objesio se.497
493
494
495
496
497
Ibid., 18/29-38.
Evanelje po Luki, 23/6-12.
Ibid., 27/3-10.
1 32

Prema Marku, Mateju i Luki, Isusa su sasluavali i osudili na
smrt na sjednici Sinedrija u Pashalnoj noi u etvrtak, a u petak
je ubijen.49 8 Jovan499 navodi da je Isus uhapen u srijedu, a da je
umro u etvrtak, i uope ne spominje Sinedrij.5 00 Meu ovim
hronologijama, postoji razlika koju je nemogue uskladiti.
Isusova smrt i raspee
Namjesnikovi vojnici su obukli Isusa u purpurni ogrta.

Na glavu su mu stavili vijenac od trnja, a u desnu ruku trsku.
Pljuvali su ga i udarali trskom po glavi. Potom su mu skinuli
ogrta, odjenuli njegove haljine i poveli ga na razapinjanje. 501
Kada su izili, sreli su Simona Kirinejca, Aleksandrovoga
i Rufovoga oca502 i dali mu da nosi Isusov krst. Za Isusom je
iao veliki broj ljudi i uplakanih ena. Kada su doli na Golgotu
(Mjesto lobanje), razapeli su Isusa. 503 S njegove lijeve i desne
strane, razapeli su po jednog zloinca. Bio je obiaj da se
osuenom, pred razapinjanje, ponudi napitak jako zainjenog
vina (ocat) kako bi mu se otupila svijest i ublaile muke. Isus
je odbio taj napitak. Rimski obiaj je bio, takoer, da se jedna
tabla s naznakom krivinje nosi ispred krivca ili da mu se objesi
oko vrata. U Isusovom sluaju, naznaka je bila privrena za
krst. Na njoj je pisalo: Isus Nazareanin, car judejski504 to
je vrhunac ironije.
-
498
499
500
501
? 02
5 03
5 04

Ibid., 18/13.
Evanelje po Marku, 1 5/16-20; Evanelje po Mateju, 27/27-31.
Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 1 78.
1 33

Isusove haljine su podijelili, bacajui kocku. Narod je
gledao, a starjeine su mu se rugale, govorei kako je druge
mogao spasiti, neka spasi i sebe - ako je izabranik Boiji. 50 5
U jednom Evanelju se navodi da je Isus iz svega glasa
povikao: "Eloi, Eloi, lima sabahtani/Boe moj, Boe moj, zato
si me ostavio?"5 0 6 U Matejevom Evanelju stoji: "Ili, Ili, lima
savhtani/Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio ?"50 7 Luka
kae da je Isus, uprkos boli koju je osjeao, dostojanstveno
rekao: "Oe, u ruke Tvoje predajem duh svoj. "5 0 8 Luka, takoer,
spominje da je Isus tada rekao: "Oe, oprosti im, jer ne znaju
ta ine/"5 09 Prema Luki, Isus je jednom od razbojnika, koji su
razapeti s njim, rekao: "Zaista, kaem ti, danas e biti sa mnom
u raju. "510 Jovan kae da su Isusove posljednje rijei bile: "Evo
ti majke!" Zatim: "'edan sam . . . " i "Svri se. "5 11
Hrianski teolozi objanjavaju kontradikciju izmeu
evanelista po pitanju posljednjih Isusovih rijei tvrdnjom da
hrianin ne smije rei kako e ga voditi Marko ili Luka, ve
treba kazati da e ga voditi i Marko i Luka. 512
Uprkos Isusovoj molbi u Getesmaniji, Bog ga je napustio,
jer je govorio: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?"5 1 3
Hrianski komentatori Biblije smatraju da ovu referencu ne
treba tumaiti kao ostavljen od Boga, ve ostavljen po Bogu, u
50 5
Evanelje po Marku, 1 5/31 .

Evanelje po Jovanu, 1 5/34.
5 08 Evanelje po Luki, 23/46.
5 09 Ibid., 23/26-43.
5 10 Ibid., 23/43.
5 1 1 Evanelje po Jovanu, 19/26-30.
5 12 Kuar Stjepan, Isus Krist - bogoovjek i spasitelj, Hrianska sadanjost, Za
greb, 1997., str. 72.
5 1 3 Evanelje po Marku, 15/34.
50 6
5 07
1 34

smislu apsolutne naputenosti. 514 Savremeni komentatori su se
odluili za mistiku interpretaciju. Oni kau da Bog nije htio
posredovati i zatititi Isusa, jer bi na taj nain ponitio ljudsku
slobodu. Od tada je nepravdu, koju hriani podnose, preuzeo
Isus. Od tada, trpljenje nepravde i boli postaje osmiljeno.
Zbog ovoga, hriani vjeruju da Isusov krik otkriva otajstvo
Boga, Koji s ljudima trpi zbog grijeha i nasilja koje je uinjeno
Isusu. 515 Pavle kae da je Isus postao proklet umjesto ljudi5 16 i
Bog ga je umjesto nas nainio grijehom. 517 Postoji miljenje da
Isus nije bio preputen samo neprijateljima, ve i Boijoj srdbi
zato to se Bog gnua grijeha.
Prema Evanelima, Isus je na krstu boravio tri sahata:
18-21h.51 8 Naveer istog dana, doao je bogata iz Aritmeje,
Josip - jedan od Isusovih uenika. Od Pilata je traio Isusovo
tijelo. Pilat mu ga j e predao. Josip je zavio Isusovo tijelo u
isto platno i stavio ga u grob isklesan od kamena. Na vratima
je stavio veliki kamen i otiao. 519 Marija Magdalena i Marija
Josijina su gledale kada su Isusa polagali u grob. 520 Slijedeeg
dana, u subotu, sakupili su se prvosveenici i farizeji kod Pilata
i rekli:
"Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica kaza joza iivota:

'Poslije tri dana, ustat u. ' Zato zapovjedi da se utvrdi grob do
treeg dana da ne dodu uenici njegovi nou, da ga ne ukradu i
ne kaiu narodu: 'Ustade iz mrtvih!' i bit e posljednja prevara
gora od prve. " Ree im Pilat: "Imate straiu, idite, te utvrdite
514
51 5
516
517
.5 18
5 19
52 0
Kuar Stjepan, Isus Krist - bogoovjek i spasitelj, str. 70.

Ibid., str. 70.
Poslanica Galaanima, 3/14.
Poslanica Korianima, 5/21.
Evanelje po Mateju, 27/57-61 .
1 35
kako znate. " A oni, otiavi, utvrdie grob sa straiom i zapeatie

kamen. 521
U Evaneljima, Isusova smrt je predstavljena kao dogaaj
koji j e uzrocirao niz natprirodnih poslj edica. Spominje se
da se zemlj a obavila u tamu, da se skupocjena zavjesa nad
Jerusalemskim hramom pocijepala na dva dijela. Navodi se da
se zemlja zatresla i da su stijene popucale.522 Jevrejski hroniari
ne spominju nita o cijepanju hramske zavjese. Plinije stariji,
koji je putovao po Palestini i dobro znao njenu historiju, uope
ne govori o navodima evanelista. Teko je pretpostaviti da
se ne bi naao bar jedan hroniar koji bi ove nesvakidanje
dogaaje zabiljeio. 523
Kada govore o Golgoti, evanelisti to ine na sasvim
razliit nain. Marko i Matej, autori hronoloki najstarijih
Evanelja, spominjui zloince s Isusove desne i lijeve strane,
kau da su se obojica pridruila prvosveenicima i starjeinama
u Isusovom ismij evanju. Jovan o njima nita ne govori, osim da
su bili pored Isusa. Luka navodi razgovor Isusa sa zloincima. 524
Neprihvatljivo je da trojica Evanelista nisu zabiljeili dogaaj
o kojem govori Luka. Ako nisu pisali, najvjerovatnije je da o
tome nisu nita ni znali. 525
Marko, Matej i Jovan spominju da su uenici napustili
Isusa, nisu bili s njim u najteim trenucima. Spominje se da su
ene prisustvovale njegovom raspeu i gledale dok je umirao na
krstu. Jovan navodi da su pod krstom bili njegova majka i voljeni
uenik, kome nije spomenuo ime. Namee se pitanje: Kako da
521
522
52 3
524
525

Ibid., 27/51-54.
Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 3 03.
1 36

dvojica najstarijih Evanelista, Marko i Matej, ne spominju majku
i uenika? Mogue je da su to uradili svjesno, ili su zaboravili,
ili nisu bili prisutni. Budui da se Jovan najmanje pridravao
historije i da je slobodno dizajnirao Isusovu biografiju kako bi
opravdao teoloke teze, bolje je vjerovati Marku i Mateju. 526
Razgovor koji biljei Luka je nelogian, jer su vojnici uvali
zarobljenika i ne bi dozvolili da se Isusu neko toliko primakne
da bi mogao voditi intimne razgovore s njim. Marko i Matej
pokazuju vie realizma, apostrofirajui da su ene Isusa, koji
je bio na krstu, gledale iz daljine. 52 7
Moe se napraviti i komparativno itanje Isusovih rijei.
Najprije je rekao: "iedan sam!"; poslije toga: "Boie moj, Boie
moj, zato si me ostavio? "; nakon toga: ''Oe, u ruke Tvoje
predajem duh svoj. "; i na kraju: "Svri se. " Meutim, ovakav
nain interpretacij e anulira vlastitu perspektivu svakom
Evanelju. 52 8
Prema hrianskom shvaanju, kada je rekao da je edan,
Isus nije mislio samo na fiziku e. Ranije je smrt nazvao
aom koju mu Otac daje, a sada govori da eli smrtnu au
ispiti do kraja. Nejasno je kako je mogue da ovjek koji umire,
uz nesnosne bolove, moe govoriti tako jasnim glasom. Kako
su ene, koje su stajale po strani, mogle uti Isusove rijei?
Ponuena je nova hipoteza prema kojoj je Isus dozivao proroka
Iliju.52 9 Spomenutu tvrdnju je vrlo teko opravdati, budui da
je vrlo teko prei od Eloi, kako Marko navodi, preko Ili, po
Mateju, na Ilija. 53 0
526
527
528
52 9
53
Ibid., str. 306.

1 37

Prema Lukinom Evanelju, postoji samo jedan Isusov
krik. Prema Mateju, bilo ih je dva, 53 1 od kojih je drugi bio
neartikuliran. Prema Marku, moe se raditi o dva uzastopna
krika ili o jednom ukoliko se stih 1 5/37 prevede: Poto je jako
kriknuo. Na temelju svih interpretativnih pretpostavki, 37. stih
se pridruuje 34. stihu.532
Isusov krik, kojeg Evanelja spominju, nalazi se u Psalmima.
Smatra se da je Isus najvjerovatnije govorio na hebrejskom: "Eli
atta/Ti si moj Bog!" Krik Eli atta nalazi se na est mjesta u
Bibliji.533 Jednom u Knjizi proroka Izaije (44/17), a ostalih pet
puta u Psalmima (22, 31, 863, 118 i 140). U 22. psalmu stoji:
"Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" U 31. Psalmu, koji
prua Luki Isusovu molitvu, stoji: "U rue tvoje predajem duh
svoj. " Konano, u 63. Psalmu, se kae: "Zedan sam. "
Prema sinoptikim Evaneljima, kada j e Isus uhvaen,
vojnici su nosili oruje534 Simon se vraao s njive, gdje je
najvjerovatnije radio.535 Trgovine su bile otvorene i Josip iz
Aritmeje je kupio platno,53 6 a ene miomirise i pomasti.537 Ovi
se dogaaji nisu mogli odigrati na dan Pashe. Mogue je da su
sinoptika Evanelja promijenila hronologiju dogaaja, dok se
Jovanovo popravilo.
Isus je razapet na krstu. Meutim, zbog okolnosti namee
se logino pitanje da li je umro na njemu, ili samo izgubio svijest.
Za njegovo pogubljenje nisu koristili korifrahijum naprava
pomou koje se lome noge nakon ega osoba brzo umre. Jevreji
-
53 1
532
533
534
535
53 6
53 7

Ibid., str. 76.
Ibid., 14/46.
Ibid., 14/46.
1 38

su urili skinuti ga s krsta zato to, prema njihovim svetim
knjigama, onaj ko zanoi razapet na krstu i njegova zemlja
bivaju prokleti sve do jutra. Isus je visio na krstu do pred kraj
dana. Tada je Josip iz Aritmeje doao pitati Pilata da uzme
tijelo: Pilat se zaudi da je ve umro, te dozva stotinka (vojnik)
pa ga upita je li davno umro. 53 8
Pilat se udio zato to je Isus razapet tako da sporo umire.
Raspee je poelo u est sati poslije podne, a u devet sati je nastupilo
gubljenje svijesti.539 Josipu je pomogao Nikodomije. Zajedno su
ga stavili u grob kojeg je Josip ranije isklesao u kamenu. To je vie
liilo na kuu nekog beskunika nego na grob. 540
Isusovo traenje pomoi i pojava anela dokaz su da
ga je Bog spasio, tj. da nije umro: On, poto u vrijeme svog
zemaljskog ivota prikaza molitve i pronje sa jakim vapajima

i suzama onome koji ga je mogao spasiti od smrti, bijae uslian
iz strahopotovanja. 541 S tim u vezi, indikativan je citat: Tada
mu se ukaza aneo s neba i poe ga hrabriti. 542 I to to mu kosti
nisu slomljene, dokaz je da nije umro. O tome u Starom zavjetu
stoji: Mnoge nevoije ima pravednik, ali ga jahve od svih izbavija.
On uva sve kosti njegove, ni jedna mu se nee slomiti. 543
Iz kazivanja evanelista o razapeu, poznato je da Isusu
nisu slomljene potkoljenice. To namee pitanje: Zato mu nisu
slomljene? Osobi koja e umrijeti to ne znai nita.
Kada su doli do Isusa, prema biblijskom kazivanju, i vidjeli

da je mrtav, jedan vojnik mu je kopljem probo bok, nakon ega
53 8
539
540
>4 1
542
543
Evanelje po Mateju, 1 5/44.

Ibid., 27/45.
ahin Mustafa, Kranstvo, str.
Poslanica jevrejima, 5/7.
Psalmi, 34/20-21 .
78-79.
1 39

su potekle krv i voda. 544 Tenost koja je izila bila je posljedica
iscrpljenosti nerava i krvnih sudova. Zbog naina na koji je kanjen,
Isus nije mogao umrijeti za tri sahata. Naprava za lomljenje kostiju.
upotrebljena je za dvojicu razbojnika koji su bili pored Isusa.
Obojica su bili ivi kada je Isus skinut s krsta.545
Isus Mariji, slijedeeg dana nakon raspea, kada je mu je
dola na grob, nije dozvolio da ga dodirne. Kada bi ga dotakla,
povrijedila bi ga i to bi ga boljelo, budui da je bio puno povrijeen.
Oni koji su ga pored grobnice vidjeli, prenose da im je rekao:
"Zato traite ivoga meu mrtvima?"546 Znai da je jo uvijek
bio iv: kada neko umre, vraa se Stvaraocu. Poslije navodnog
raspea, uenici su mislili da on nije pravi Isus, ve njegov duh.
Da bi ih uvjerio da je ista osoba, Isus im je dozvolio da mu
dotaknu ruke i stopala, pa ak je traio i mesa da pojede, kako
bi ih u potpunosti uvjerio da je onaj isti Isus. 547
U samoj Bibliji, postoje dokazi da Isus nije umro na krstu.
Niko nije vidio trenutak Isusovog proivljenja. Samo su nali
praznu grobnicu u kojoj je bio sahranjen i izveli zakljuak
da je proivljen, jer su apostoli i ostali svjedoci vidjeli ivog
Isusa poslije navodnog raspea. Isus je molio Boga za pomo. 548
Ovdje Isus moli Boga da ga sauva od smrti na krstu. Bog je
usliio Isusovu molitvu. 549 Aneo ga je obavijestio da ga Bog
nee ostaviti bespomonog. Navodi se da je Isus bio utjeen,
to znai da mu je Bog usliio molitve. 55 0
544
5 45
546
547
54 8
549
55 0

ahin Mustafa, Kranstvo, str. 87.
Ibid, 24/36-41.
Ibid., 24/42; Evanelje po Mateju, 21/26.
Poslanica jevrejima, 5/7; Evanelje po Mateju, 7/7-10.
1 40

Iz tekstova Evanelja, moe se potvrditi da Isus nije
umro na krstu. Jednog dana, od Isusa je zatraeno da pokae
neko udo. Odgovorio je da samo pokvarenjak trai znak,
a dat e mu se znak poslanika Jone/Junusa, a.s. Kako je on
ostao u utrobi ribe tri dana, tako e i Isus boraviti u zemlji
tri dana. 551 Ako je Isus bio mrtav u grobnici, kakav je smisao
ovog poreenja? Budui da je Bog usliio sve Isusove molbe,
ukljuujui i onu da ne umre na krstu, kako je onda mogue
da, ipak, bude raspet?
Historijat kanjavanja raspeem
Krst se kao vjerski simbol pojavio na poetku ljudske kulture.

U sumerskim i babilonskim iskopinama po mesopotamijskim
gradovima, Indiji, Perziji i u evropskim iskopinama iz kamenog
doba, pronaeni su razni predmeti ukraeni krstovima razliitog
oblika. U Egiptu je krst s kruiem na vrhu predstavljao pojam
boanstvenosti. U Francuskoj, nekada Galiji, mogao se nai
novi s krstom u krunici. 552
Namjesnik Pontije je naredio da se Isus kazni razapinjanjem
na krst zato to je to bio najokrutniji model kanjavanja politikih
pobunjenika. Prema tome, znailo bi da je idovska vlast uhvatila
Isusa, sasluala ga i izruila Rimljanima kao vou politike
pobune.553
Bio je obiaj da se osueniku, prije smrtne kazne, ponudi
napitak od jako zainjenog vina da bi mu se ublaile muke.
Podjela zarobljenikove odjee meu vojnicima rimski je obiaj.
?5 1
552
553
Evanelje po Mateju, 1 2/39-40.

Bornkamm Gunther, Isus iz Nazareta, str. 1 76-177.
1 41

Osuenik bi, rairenih ruku, bio pribijen za drvo, poslije ega
bi se ono uvrstilo na uspravnom stupcu ovjekove visine. 554
O vaj oblik kanjavanja datira odavno. Evanelisti ga
oskudno opisuju zato to je u vrijeme nastajanja Evanelja
svako znao da je taj model kanjavanja najokrutniji. Kartaani,
Babilonci, Perzijanci i Feniani su prijestupnike razapinjali na
krst. 555 Grci i Egipani su na krstu kanjavali robove, pojedince
iz najniih drutvenih slojeva, optuenike za izdajstvo drave i
ustanike. Nakon to bi razapeli osuenika, tijelo bi mu ekserima
pribijali na krst ili ga privezivali konopcem za vertikalnu gredu. 55 6
Rimljani su ovaj oblik kanjavanja usavrili. Raspeem se
nastojalo nanijeti to vie boli i ponienja. Poslije presude,
rtva bi bila udarana biem na kojem su privreni komadi
kosti i metala ili olovne kuglice umoene u otrov. 557 Rimljani
nisu mogli biti kanjeni ovom vrstom egzekucije. 55 8
Rimljani su upotrebljavali tri vrste krsta za kanjavanje:
Crux comissa - u obliku slova T; Crux immissa - s etiri jedaka
kraka, odnosno u obliku znaka +; Crux decussata - u obliku
znaka X.
Ne postoji apodiktiki dokaz koji bi nedvosmisleno ukazao
na kojoj vrsti krsta je Isus raspet. S tim u vezi, evidentna su
dva predanja. Na temelju jednog, Isus je raspet na krstu u
obliku grafema T; prema drugom, umro je na etverokrakom
krstu.559
Ibid., str. 166.
Rice Richard, Uvod u hriansku teologiju, preveo sa engleskog: Pleko
Hinko, Dobra vest, Zagreb, 1987., str. 166.
55 6 Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 297-298.
55 7 Rice Richard, Uvod u hriansku teologiju, str. 166.
55 8 Anti Radia, Put istina i ivot, str. 47.
559 Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 297-298.
554
555
1 42

Poznata su dva naina raspea. Prema jednom, osuenika
bi prikovali za krst, a potom ga dizali uvis. Drugi nain se
ogledao u tome to bi postavili krst uspravno, a onda osuenika
pri kovali s merdevina. Ne zna se pouzdana procedura Isusovog
raspea. Meutim, crkvena tradicija je, uopeno, prihvatila
prvu verziju. 560
Tadanji obiaj je bio da krivac nosi krst do mjesta izvrenja
kazne. Ako bi zloinac bio oslabljen, pa ne bi mogao nositi
krst, neko od gledalaca bi se odredio da mu pomogne. Krst
je bio teak sedamdesetak kilograma. Isus ga je morao nositi
oko 700 metara. Zato je tri puta posrnuo. Zaduili su Simona
Kirinejca da ga ponese do Golgote. Matej i Marko ovim imenom
nazivaju to mjesto, dok ga Luka naziva Koturnicom (Kalvarija).
Koturnica je latinski naziv. Izraz Golgota potjee od aramejske
rijei gulgutta. 561
Ovim nainom kanjavanja nijedan vitalni organ se ne
bi povrijedio - tako da se na smrt dugo ekalo. Nijedna rtva
nije umrla prije dana ili njegove polovice. Neki su se muili po
tri ili etiri dana. Kada bi se taj proces trebao ubrzati, vojnici
bi rtvi polomili ruke i noge tekim predmetom, na primjer
ekiem. Tada bi joj zadali udarac milosti kopljem u slabinu.
Jevreji su smatrali prokletim razapete.562
Smisao Isusove smrti
Spasenj e je temeljni koncept Novog zavjeta. Njegova

osnova se svodi na osloboenje ovjeka kroz smrt i Isusovo
uskrsnue. 563 Svojom smru, na temelju hrianskog nauka,
5 60
5-61
5 62
5 63
Ibid., str. 300.

Ibid., str. 298.
Rice Richard, Uvod u hriansku teologiju, str. 167.
Kari Enes, Semantika Kur'ana, Bemust, Sarajevo, 1998., str. 632.
1 43

Isus trpi za sve ljude: svojom krvlju je obrisao grijehe koje su
oni poinili. On je pomirio narod s Bogom. 564 Na toj liniji,
Isus je, prema hrianskom vjerovanju, pristajui na nasilnu
smrt, objavio Boga prisutnog u patnji. 565 Dakle, Isusova smrt
znai da je Bog preuzeo na sebe sramotu i grijehe svijeta kako
bi ovjeanstvo moglo biti slobodno. 566
Hrianska doktrinarna misaona struktura smatra da
je Isus, kao proslavljeni patnik, uao u stanje iz kojeg moe
pomagati svim ljudima5 67 i da je vlastitom smru olakao ivotne
terete onih koji vjeruju u njega. 568 Istraujui ovu tematiku,
nismo naili na neto to bi ukazalo da Isusova smrt predstavlja
otkup grijeha ovjeanstva. Meutim, hriani vjeruju da
postoje metafore da Isusovo djelo jeste spasenje. 569 Smatraju
da tekst Poslanice Rimljanima kae da je Evanelje: Sila Boija
na spasenje. 570 Ovaj stavak podsjea na starozavjetno kazivanje,
koje je vezano za hebrejski narod, da je Bog izbavitelj ili spasitelj
svog naroda iz egipatskog ropstva. 571
Hriani smatraju da je pomirenje jo jedan opis Isusovog
djela u Novom zavjetu: Bog bijae onaj koji je u kristu pomirio
svijet sa sobom. 572
U kontekstu tretirane teme, primjetili smo da rtvovanje
Isusa od strane Boga predstavlja polaganje bezgrjenog umjesto
564 Stott John R. W., to je hrianstvo, preveo sa engleskog: Jonke Tomislav,
Vijesnik, Zagreb, 1986., str. 96.
565 Kuar Stjepan, Isus Krist - bogoovjek i spasitelj, str. 55.
566 Bloesch Donald G., Osnove evaneoske teologije, preveo sa engleskog: To
mislav Jonke, Dobra vest, Novi Sad, 1989., 2 /227.
5 67 Kuar Stjepan, Isus Krist - bogoovjek i spasitelj, str. 60
56 8 Hamvas Bela, Hrianstvo, Zagreb, 2003., str. 108.
569 Rice Richard, Uvod u hriansku teologiju, str. 168.
570 Poslanica Rimljanima, 1/16.
57 1 Knjiga Izlaska, 15/2.
572 Poslanica Korianima, 15/9; Poslanica Kolaanima, 1/20.
1 44

krivog ovjeka573: jer sin ovjeji nije doao da mu slue nego
da slui, i da da duu svoju u otkup za mnoge. 574
Isusovo djelo izbavlja od nepijateljskih sila, posebno
grijeha i njihovih konsekvenci. To podsjea na slobodu koju
hriani imaju. Boije rjeenje grijeha je skupo, pa zato Pavle
kae itaocima da su: Kupljeni skupo. 575 Pavle je smrt i uskrsnue
povezao u dogaaj spasenja. On na Isusovu smrt gleda kao
na rtvu koju je ovaj prinio za ljude i njihove grijehe. 576 Isus
je, prema hrianstvu, mukom, smru i uskrsnuem postao
spasitelj. 577 Postoji miljene da je Isus umro na krstu ne da
bi otkupio ljude zbog grijeha nego da bi pokazao kako treba
ivjeti. 578
Po pitanju Isusove djelotvornosti, hriani se nisu
usaglasili. U historiji hrianstva, evidentno je nekoliko teorija
.
pomirenJa:
.
1. Teorija otkupa. Ovo je jedna od najstarijih interpretacija

Isusovog djelovanja.579 Na temelju biblijskih tekstov'! o otkupu,
ranohrianski mislioci su opisivali Isusa u borbi sa Sotonom
kojeg pobjeuje. Nekada su ga opisivali kao mamca na kojem
je uhvaen Sotona. 5 8 0
2. Teorija zadovoljtine. Ova teorija je bila najutjecajnija.
Prema njoj, grijeh predstavlja uvredu Boijeg dostojanstva koja
zahtijeva zadovoljtinu. ovjek ne moe biti spaen ukoliko
Anti Radia, Put istina i iivot, str. 50.
575 l . Poslanica Korianima, 6/20; Anti 1998: 60.
576 Poslanica Efescima, 5/2.
577 Biblijska teologija Starog i Novog Zavjeta, Grupa autora, str. 396.
578 Ibid., str. 46.
5?9 2. Poslanica Korianima, 5/18-20.
5 80 Rice Richard, Uvod u hriansku teologiju, str. 171; Biblijska teologija Starog
i Novog Zavjeta, Grupa autora, str. 398.
573
574
1 45

Boije dostojanstvo nije zadovoljeno, a ovjek to ne moe
uiniti. Isus je rijeio taj problem putem dvostruke prirode. U
ulozi ovjeka, platio je ljudski dug, a njegova boanska priroda
daje tom plaanju beskrajnu vrijednost. Prema ovoj teoriji, Isus
je podnio kaznu za ljudski grijeh i uinio zadovoljtinu u ime
cijelog ovjeanstva. 5 8 1
3. Teorija moralnog utjecaja. Prema njoj, pomirenje je
otkrivanje Boije ljubavi koja ima za cilj izazvati povratnu

ljubav u ovjeku.
4. Teorija otkupa. Ona stavlja objekt pomirenja i izvan
Boga i izvan ovjeka. Ljudi su zarobljeni silama grijeha i smrti,
a Isusova smrt lomi njihovu vlast nad ljudima. 582
Prema teoriji zadovoljtine, objekt pomirenja se nalazi
u Bogu. S tim u vezi, Isusova smrt ispunjava zahtjeve Boije
prirode. Na temelju moralne teorije, prepreka za pomirenje
se nalazi u ovjeku, pa je potrebno ispraviti ljudsko pogreno
doivljavanje Boijeg karaktera. Isus, vlastitom smru, uklanja
tu prepreku. 5 83
Pavle je pripisao Adamu zaraenost grijehom kojem
podlijeu svi ljudi, i to neovisno od linih postupaka: jer, kao
to kroz neposlunost jednog ovjeka postae mnogi greni, tako

e i kroz poslunost jednoga postati mnogi pravedni. 5 8 4
Prema hrianskoj tradiciji, Bog je osudio ovjeanstvo

na vjeno prokletstvo zbog Adamovog grijeha. 58 5 Smatralo se
da je boanska pravda zahtijevala da dug plati neko ko je i Bog
i ovjek. Veliina grijeha je znaila da samo Sin Boiji moe
5 8 1 l.
5 82
5 83
5 84
5 85
Poslanica Korianima, 1 5/3; Zovki 1993: 399-402.

Poslanica Rimljanima, 8/21; Zovki 1993: 402-404.
Rice Richard, Uvod u hriansku teologiju, str. 171-172.
Poslanica Rimljanima, 5/19.
Armstrong Karen, Povijest Boga, Prosvjeta, Zagreb, 1998., str. 148.
1 46

osigurati spas ovjeanstvu. Budui da je ovjek bio odgovoran,
otkupitelj je morao pripadati ljudskom rodu. 5 86 Otkupitelj Isus
je, svojom smru, izbrisao ljagu istonog grijeha. 5 8 7
Mogue je rei da je ovakvo uenje iskvarilo um duhovno
najsnanijih priroda, time to je poduavalo da se na vrhunske
vrijednosti duhovnosti gleda kao na grjene, kao na iskuenja. S
tim u vezi, bilo je sluajeva da naunik vjeruje da je iskvarenost
njegovog uma nastala kao posljedica istonog grijeha. Kada se
navedeno uzme u obzir, primjeuje se da je teorija istonog
grijeha suprotna ideji milosti koju hrianstvo proklamira - ta
milost djeluje depresivno. 5 88
Zanimljiva je proklamacija pape Jovana XXIII, 30. juna
1960. godine, u kojoj je saopio biskupima da je potpuno spasenje
ljudske rase ostvareno kroz Isusovu krv i da u tu svrhu njegova
smrt nije bitna. Ova proklamacija, nakon toliko godina, ukazuje
da je papa vjerovao da Isus nije umro na krstu.
Simbolika krsta u hrianstvu
Unutar hrianske tradicije, dogaaj krsta je najznaajnije

zbivanje. Bez krsta, Isusova misija ne bi bila mogua. 58 9 Petar
smatra da je Isus ponio ljudske grijehe u svom tijelu na drvetu.59 0
U poetku hrianstva, Isusovi sljedbenici su osjeali averziju
prema krstu. Iako j e Pavle od krsta nainio znak spasenja

ovjeanstva posredstvom Isusove smrti, krst e jo dugo ostati
znak ponienja. Teko je bilo naviknuti da je on simbol spasenja,
zato to su ga u svakodnevnom ivotu viali kao sredstvo
586
587
Ibid., str. 156.

5 88 Nie Fridrih, Antihrist, preveo sa njemakog: Ain Jovica, Beograd, 1988.,
str. 13-14..
5 8 9 Rebi Adalbert, Biblijsko - teoloki pabrici o Isusu Kristu, str. 165.
590 Stott John, to je hrianstvo, str. 92.
1 47

stranih muka. Budui da se na njemu desila najtea tragedija,
krst je dobio simboliku muenitva. Prema hrianskom uenju,
krst predstavlja situaciju Isusove smrti, a putem nje i Isusovo
izbavljenje svih vjernika. Krst kao simbol Isusa poinje se
upotrebljavati u IV i V vijeku. To je bilo sto godina nakon to
je kralj Konstantin ukinuo smrtnu kaznu raspeem. 59 1
Krst je drevni religijski simbol koji j e postojao i kod
prijanjih naroda: u Egiptu, Iranu, Indiji i drugim mjestima.
udno je da se prve generacije hriana nisu interesirale za njega.
U zapadnim zemljama, krst je doao posredstvom trgovaca i
italijanskih robova iz Sirije. Razlika je u tome to je raspeti
Isus bio obuen. Polovinom X vijeka, kada su nastali prisniji i
kulturni odnosi Zapada i Bizantije, proirio se krst s izmuenim
Isusom koji umire da bi spasio ovjeanstvo. 592
Krst na kome je Isus razapet pronala je sveta Jelena,
majka cara Konstantina. Jelena je, pred kraj ivota, hodoastila
Jerusalem. Neki stari jevrej ju je poveo na mjesto gdje se vjerovalo
da je Isus raspet. Odmah se poelo sa istraivanjem. U zatrpanoj
cisterni u jednoj peini, nali su tri krsta, aku eksera, trnovu
krunu, koplje i suner. Da bi saznali koji je Isusov, na sva tri
krsta su stavljali na smrt bolesnu enu koja je na Isusovom krstu
ozdravila. Da ne bi bila sluajnost, ponovili su isti postupak s
umrlim mukarcem koji je odmah oivio. Kada je Jelena otkrila
krst, judejski biskup je bio prvi crkveni historiar Euzebije,
dok je jerusalemski biskup bio poznati teolog Kiril. Nijedan
od njih, iako su pisali o historiji hrianstva, nita o tome ne
spominju. Zapravo, radi se o legendi. Pria o svetoj Jeleni i
njenom otkriu nastala je u vrijeme irenja kulta krsta. Slino
je bilo i s ekserima. Jedan je ugraen u obru eljezne krune,
59 1
592

Ibid., str. 302.
1 48

koja se uva u katedrali lombardijske prijestonice - Monci,
drugi ekser je stavljen u potkovicu konja cara Konstantina, trei
je Konstantinu sluio kao ukras na ljemu, a etvrti je Jelena,
kada se brodom vraala kui, bacila u uzburkano more kako
bi smirila talase. Isto je injeno i s krstom. 593
Slijedi sudbina koplja i trnove krune. Carigradski car
Baldvin II, kada je bio u tekoj finansijskoj krizi 1239. godine,
prodao je Veneciji koplje, a francuskom kralju Luju IX krunu.
Obje relikvije su se nale u Parizu, gdje je za njihovo uvanje
sagraena gotska kapela Sent apel. Krajem XVIII vijeka, koplje
je prenijeto u pariki Nacionalni Muzej, nakon ega mu se gubi
svaki trag. Trnova kruna je 1806. godine smjetena u katedralu
Notr-Dam, gdje se i danas uva.594
Kur'anska interpretacija lsaovog nestanka
Isa i njegovo djelovanje
Isaa, a.s., je Allah, d., poslao jevrejima. Prema miljenju

veine islamskih uenjaka, Isa, a.s., j e dobio poslanstvo u
tridesetoj godini, nakon ega je ivio i djelovao jo tri godine,
tri mjeseca i tri dana. 595
Tevrat, objavljen Musau, a.s., regulirao je ovosvjetski ivot.
U njemu su objanjeni propisi meusobnog poslovanja. Isaov,
a.s., Indil sadri oivljavanje duha, modifikaciju percepcije
i evoluiranje svijesti. Isa, a.s., je kazivao da je dua i poslije
593
Ibid., str. 307-308.

Ibid., str. 308.
595 El-Alusi, Ruhu-l-meani, 3-4/222; Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili
aji-l-Kur'a n, 3-4/326.
>94
1 49

smrti iva. Jevreji su vjerovali da je krajnji smisao ovaj svijet,
negirajui postojanje due i Budueg svijeta. 596
Isa, a.s., je nastojao odvratiti jevreje od zabranjenog
iskrivljavanja Boijeg zakona, nastojao ih je ubjediti da odustanu
od nevjerovanja u duu i stvari transcedentnog svijeta. Ukazao
im je da nisu odabrani narod. Jevreji su svetkovali subotu, u
toku koje nisu nita radili. Koristili su zakletvu otimajui
tuu imovinu. Bavili su se trgovinom u hramu, pretvorili ga
u pijacu. Isa, a. s., ih je upozoravao na to. ak im je ispreturao
stolove za mijenjanje novca koji su stajali blizu ulaznih vrata
hrama. -Sveenici su Musaov, a. s., zakon tumaili formalno, a ne
sutinski, i na takvu interpretaciju prisiljavali narod. Meutim,
tu istu interpretaciju pismoznanci i farizeji nisu implementirali.
Intencija lsaa, a. s., bila je da ih odvrati od toga, pripovijedajui da
postoji Budui svijet, gdje e biti odgovorni za svoje postupke. U
disputacijama i debatama s njima, koristio je materijalne dokaze.
Saduceji su bili najuporniji u nerespektiranju proivljenja, dok
su farizeji u disputacijama bili buni. 597
On je, u pozivanju, bio krajnje dosljedan i transparentan: "O
sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vaem Gospodaru!

Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u Dennet
zabraniti i boravite njegovo Dehennem e biti. A nevjernicima
nee niko pomoi/"598
Ehu Zehre Muhammed, Muhadarat fi-n-nasranijje, str. 13. Misija Isaa, a. s.,
kao i svih u plejadi Boijih poslanika, bila je da poziva ljude u monoteizam.
Boija nakana slanjem svakog poslanika odreenom narodu bila je da ljudi per
cepiraju Boga na relevantan i kategorian nain. Bog je posredstvom poslani
ka, objavom, lucidno definirao monoteizam, ono to vjernik treba iskreno i
dosljedno vjerovati. Kurdi efik, Kako su Allahovi poslanici pozivali u islam,
El-Kelimeh, Novi Pazar, 2007., str. 109.
597 ahin Mustafa, Kranstvo, str. 4 6 .
598 Kur'an, 5:72.
596
1 50

Isa, a.s., im je definirao diskurs i Pravi put koji trebaju
doslijedno slijediti: "/ donosim vam dokaz od Gospodara vaeg,
zato se Allaha bojte i mene sluajte, Allah je uistinu i moj i va

Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put/"599
Isa, a.s., se ponaa kao Boiji rob, ukazujui da je Allah,
d.., svima Gospodar. U toku poslanike misije, Isa, a.s., je bio
potpomognut nadnaravnim djelima/mu' dizama. 600 Budui da
je ovjekov razum ogranien, on nije sposoban materijalnim i
uobiajenim kriterijima razumjeti nadnaravna djela, jer je mo
Allaha, d.., nedokuiva za ljudsku percepciju. 601 Kur'an o
nadnaravnostima govori: KadAllah rekne: "O Isa, sine Merjemin,
sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te

Dibrilom pomogao pa si s ijudima, u beici i kao zreo, razgovarao;
i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indilu nauio;
i kada si, voljom Mojom, od blata neto poput ptice napravio i u
nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada
si voijom Mojom, mrtve dizao. "602
Isa, a. s., je bio pomognut Dibrilom prilikom oivljavanja
mrtvih. 603 Allah, d.., ga je poastio time to je govorio ljudima
dok je bio u beici kako bi eliminirao sve sumnje u estitost
njegove majke. Bog ga je poduio pismu, sadraju Tevrata, kojeg
je naao kod Izraelana, i Indila koji je njemu dat. Postoji
miljenje da je Isa, a.s., znao napamet i Tevrat i Indil. 60 4
Kur'an, 5:72 .
Allah, d.., je slao poslanike s jasnim dokazima (mu'dizama) , kako bi
ljudima demonstrirali istinitost svog poziva. Mu' dizom se izazvaju oni koji
negiraju poslaniku misiju da to isto uine. El-Buti Seid Ramadan, Kubra-1jekinijjati-1-kevnijje, str. 214-215.
601 Ez-Zuhejli Vehbe, Et-Tefsiru-1-Vesit, Daru-1-fikr, Damask, 2000., 1/ 517.
60 2 Kur'an, 5:110.
60 3 Kur'an, 2:253; El-Alusi, Ruhu-1-meani, 7-8/72.
599
600
1 51

Isa, a.s., je od blata pravio oblik ptice, a potom puhao i
ptica bi odletjela: ''/kada si, voljom Mojom, od blata neto poput
ptice napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voijom Mojom,

postala ptica. "605
Na koji se nain to desilo - za nas ostaje nepoznanica,
budui da ne znamo ni kako je Allah, d.., stvorio ivot. Isa,
a.s., je, Allahovom, d.., dozvolom, nainio pticu, puhnuo u
nju i ona je postala iva kao i sve ostale ptice.606 Komentatori
Kur'ana objanjavaju ovaj ajet predanjem u kojem stoji da su od
Isaa, a. s., traili da napravi slijepog mia. Isa, a. s., je uzeo malo
zemlje, napravio oblik i puhnuo, nakon ega je imi poletjeo. 607
Traili su slij epog mia zato to su oekivali da nee moi
letjeti danju, jer slijepi mi ne vidi na dnevnoj svjetlosti. Veina
komentatora Kur'ana smatra da, osim slijepog mia, nijednu
drugu pticu nije stvorio. Isa, a.s., je oivio mrtvog dozvolom
Allaha, d.., jer Onaj Koji je dao ivot prvi put moe i iznova
oivjeti. 608 Njegov narod je negirao ove nadnaravnosti iz oholosti
i inata, uprkos tome to su hiljade ljudi prisustvovale istim.
O jo nekim nadnaravnim djelima Isaa, a.s., u Kur'anu
se kae: "/ iscijelit u slijepa od roenja, i gubava, i oivljavat
u mrtve, voljom Allahovom, i kazivat u vam ta jedete i ta u

605
Kur'an, 5:110.
Ez-Zemaheri, EI-Keafu an hakaiki gavamidi-t-tenzili ve ujuni-1-ekavili
fi vuduhi-t-te'vil, 1/358.
60 7 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 2/551; El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil1-Kur'a n, 2/94; El-Alusi, Ruhu-1-meani, 3 - 4/223.
60 6
608 Kako ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni

protivnik, i nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori. Ko e
oivjeti kosti, kada budu trule? Reci: Oivjee ih Onaj koji ih je prvi put stvo
rio; On dobro zna sve to je stvorio. Kur'an, 36:77-79; Kutb Sejjid, U okrilju
Kur'ana, 7/71-72.
1 52

svojim domovima gomilate; to e uistinu biti dokaz za vas, ako
pravi vjernici budete. "609
Allah, d.., je slao vjerovjesnike s nadnaravnim djelima
koja su odgovarala duhu njihovog vremena. U Musaovo, a.s.,
vrijeme, bilo je rasprostranjeno arobnjatvo (sihr), dok je u
Isaovo, a.s., vrijeme preovladavala medicina. 610 Tada je medicina
bila na zavidnom nivou, ali nisu bili u stanju izlijeiti slijepca i
gubavca. Doli su Isau, a. s., sa slijepcem od roenja i gubavcem.
On, poslije molbe Bogu, rukom potra obojicu i izlijei ih. U
tefsirima stoji da je Isa, a.s., u jednom danu izlijeio pedeset
hiljada bolesnika. 611 One koji nisu mogli doi, Isa, a.s., je lino
obilazio. Molba koju je Isa, a.s., upuivao pri lijeenju glasi:
"Boe moj, Ti si Bog na nebu i na Zemlji, osim Tebe nema
drugog, Ti si Silni na nebu i Zemlji, osim Tebe nema drugog,
Ti si Vladar na nebu i na Zemlji, osim tebe nema drugog. Tvoja
mo na Zemlji je kao Tvoja mo na nebu, Tvoja vlast na Zemlji je
kao i Tvoja vlast na nebu. Molim te Tvojim plemenitim imenom,
Tvojom vjenom vlau, Ti si moan sve uiniti. "612
Isa, a.s., je lijeio bez medikamenata, a medikamenti su
sredstva za ozdravljenje. Meutim, Onaj Koji upravlja svim
stvarima moe izlijeiti bez ikakvog lijeka. 61 3
Prij e nego je oivljavao, obavio bi molitvu, a potom
upuivao molbu. Prema drugom predanju, udarao bi tapom
mrtvaca ili njegov grob, a ovaj bi ustao. 61 4
609
610
Kur'an, 3:49.
Er-Rifai, Tejsiru-1-alijji-l-kadiri li ihtisari tefsiri ibni Kesir, str. 203.
611 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 2/47; El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esra
ru-t-te'vil, 1/166.
6 12 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 3 - 4/224.
61 3 Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, 7/73.
1 53

Prema tefsirima, Isa, a. s., je oivio etvericu: Azera - svog
prijatelja, jednog starca, desetogodinju djevojicu i Sama bin
Nuha. 615 Azera je oivio tri dana poslije smrti. Azerova sestra ga
je odvela do mjesta na kojem je ukopan. Isa, a. s., je uputio molbu
Allahu, d.., nakon ega je Azer ustao. Zatraili su od Isaa, a. s.,
da oivi Sama bin Nuha. Odveli su ga na njegov mezar. Nakon
to je Isa, a.s., uputio molbu Bogu, Sam je ustao iz groba. 616
U nadnaravnostima koje je inio, Isa, a.s., apostrofira

rijei Allahovom voljom da bi skrenuo pozornost na to da je
ta djela Bog inio, ali posredstvom njega. Dizanje mrtvih je
prividno njegov in, jer to pripada samo Bogu. Poslanik Isa,
a.s., je, u izvoenju nadnaravnosti samo sredstvo stvaranja, a
Bog je jedini istinski Stvaralac. 61 7
Obavjetavao ih je koju hranu konzumiraju i ta sakupljaju
i ostavljaju za sljedei dan, budui da ga je Allah, d.., o tome
izvjestio. 61 8 kolsku djecu je obavjetavao ta im kod kue
skrivaju. Djeca bi, kad bi dola kui, plakala sve dok im roditelji
ne bi dali ono to skrivaju. Isa, a.s., je doao potraiti ih, a
roditelji su odgovarali da nisu u kui. On ih upita: A ko je u
kui? Odgovorie: "Svinje!" Isa, a.s., im ree da e to i postati,

pa su i postali. 61 9 Isa, a. s., ih je obavjetavao o tome ta su jeli
sa sofre, a ta su skrivali za slijedei dan. 620
615 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 2/94; Es-Sabuni, Safvetut-tefa
sir, 1/182.
616 Azer je ustao sav sijed. Isa, a.s., ga upita zato je posijedio, a on mu odgovori
da je, kad ga je pozvao, pomislio da je to Sudnji dan, pa je od straha posijedio.

El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 2/47.
61 7 Ibn Arebi Muhji-d-Din, Dragulji poslanike mudrosti, str. 189.
61 9 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 2/47.
620 Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/327.
1 54

Jedna od nadnaravnih djela Isaa, a.s., je sputanje sofre s
neba: A kad uenici rekoe: "O Isa, sine Merjemin, moe li nam
Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" On ree: "Bojte se Allaha,

ako ste vjernici. " ''Mi elimo" - rekoe oni - "da s nje jedemo i da
srca naa budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio,
i da o njoj budemo svjedoci. " Isa, sin Merjemin, ree: "O Allahu,
Gospodaru na, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i
prvima od nas i onima kasnijim, i udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti
si hranitelj najbolji!" ''ja u vam je spustiti" - ree Allah - "ali u
one meu vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom
kakvom nikoga na svijetu neu kazniti. "621
Postoji miljenje da su Isaovi, a. s., uenici traili trpezu kao
dokaz istinitosti njegovih rijei. Traenjem ove nadnaravnosti,
nisu pokazali sumnju u apsolutnost Boije svemoi, iako su
pitali da li im Isaov, a.s., Gospodar moe spustiti trpezu. Oni
su bili vjernici, te se iz tog razloga ovaj stavak ne moe tako
poimati. Na to ukazuje dio predmetnog ajeta u kom stoji da e
Bog kazniti one koji i poslije sputanja sofre ne budu vjerovali.
Islamska interpretativna tradicija tumai ovaj stavak tako
to kae da to predstavlja metaforino pitanje: "Hoe li tvoj
Gospodar usliati ako ga zamolimo?"622 Njihova konstatacija
se moe interpretirati na isti nain kao to je to bio sluaj s
Ibrahimom, a.s., kada je traio od Allaha, d.., da ga vidi. 62 3
Postoje i oni koji predmetni ajet razumiju u znaenju: "Moe
li pitati tvog Gospodara . . . "624 Evidentno je i tumaenje ovog
62 1
Kur'an, 5:112-115.
El-Alusi, Ruhu-1-meani, 7-8/76; El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-1-bejan, 2/554.
-62 3 Kur'an, 2:260.
624 Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 7-8/150; El-Kurtubi,
El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 3/365.
622
1 55

dijela ajeta u znaenju: "Hoe li ti Gospodar posredstvom tvoje
molbe spustiti sofru?"62 5
Prema jednom predanju, uenici su eljeli sofru da bi
jeli, jer su bili gladni. Navodi se da bi Isaa, a.s." kada bi iziao,
pratilo preko pet hiljada ljudi. Jednog dana nisu imali ta jesti,
pa su zamolili Isaa, a. s., da zatrai od Gospodara sofru. Jedan
od uenika je Simon obavijestio Isaa, a. s., ta ostali trae, a Isa,
a. s., im je rekao da se boje Boga. 626
Isa, a. s., je odbio njihov zahtjev: a) jer su neuljudno pitali
i upotrebljavali neadekvatnu konstataciju627; zato to se bojao
Boije srdbe. Zato im je rekao: "Bojte seAllaha, ako ste vjernici/"628
- to znai: "Ako ste potpunog i vrstog vjerovanja! "629 Uenici
su se potom izvinjavali: "Mi elimo" - rekoe oni - "da s nje
jedemo i da srca naa budu smirena i da se uvjerimo da si nam

istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci. "63 0
Druga interpretacija predmetnog ajeta je da su htjeli sofru
radi blagoslova. Na temelju drugih predanja, uenici su traili
ovu nadnaravnost da bi s njima i drugi, gledanjem trpeze,
postali vjernici. 63 1
El-Alusi, Ruhu-l-meani, 7-8/76-77.
El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-l-Kur'an, 3/366.
62 7 Ez-Zuhejli, Et-Tefsiru-l-Vesit, 1/519.
628 Kur'an, 5:112.
629 Ez-Zuhejli, Et-Tefsiru-1-Vesit, 1/519.
63 Kur'an, 5:113.
63 1 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 7-8/78. El-Kurtubi navodi nekoliko miljenja gle
de ovog pitanja:
- eljeli su da im se time smiri srce, da budu sigurni da im je Isa, a. s., poslanik
- eljeli su biti sigurni da ih je Allah, d.., odabrao za pozivanje u islam
- Da budu sigurni da je Allah, d.., usliao njihovu molbu. El-Kurtubi, ElDiamiu liahkamil-1-Kur'an, 3/366.
62 5
626
1 56

Prema jednom predanju, poto je vidio da su uenici
uporni, Isa, a.s., je uzeo abdest i doao do mjesta obavljanja
molitve. Nakon obavljanja uobiajene molitve, uputio je skrueno
molbu Allahu, d.., a potom su mu suze tekle niz lice. 632 Isa,
a.s., je zamolio Gospodara da im spusti trpezu i da je uini
praznikom, radou radi koje e se narod okupljati da Allahu,
d.., zahvaljuje i Njega oboava. Da im taj dan bude dokaz
validnosti lsaovog, a. s., poslanstva i podsjetnik da samo Allaha,
d.., mole da im podari opskrbu. Nakon toga, Allah, d.., mu
je usliio molbu i spustio sofru. 633 Na temelju miljenja nekih
mufesira, sofra je sputena u nedjelju. 634
Kur'an u nastavku dogaaja iznosi: ''ja u vam je spustiti"
ree Allah - "ali u one meu vama koji i poslije ne budu vjerovali
kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neu kazniti. "635
Evidentan je stav e gzegeta da je hrana na sofri bila
dennetskog porijekla. 636
Prema jednom predanju, kada je sputena sofra, Simon,
voa apostola, rekao je lsau, a.s: "Je li hrana s ovog svijeta ili je
iz Denneta? " Isa, a. s., mu odgovori: "Sada je vrijeme da uzmete
pouku iz ovih nadnaravnosti i prestanete s postavljanjem pitanja
zbog kojih sam se bojao da ete biti kanjeni." Simon mu ree:
6 32
Ibid., 7-8/78.
Ez-Zuhejli, Et-Tefsiru-1-Vesit, 1/519.
634 El-Alusi, Ruhu-1-meani, 7-8/79. Es-Suddi interpretira predmetni dio ajeta
na slijedei nain: Dan u kojem je sputena trpeza uzet emo praznikom kojeg
emo potovati mi i nai potomci poslije nas. Selman el-Farisi ovu konstataciju
elaborira ovako: Da bude pouka nama i onima koji e doi poslije nas, i udo
Tvoje kao dokaz Tvoje moi. Er-Rifai, Tejsiru-1-alijji-1-kadiri li ihtisari tefsiri
ibni Kesir, str. 398. Prenosi se od Ibn Omera da je rekao: Tri e grupe ljudi na
633
Sudnjem danu biti kanjene najeom kaznom: munafici, oni koji su zanijekali
sofru i Faraonovi ljudi. El-Alusi, Ruhu-1-meani, 7-8/81.
635
6 36
Kur'an, 5:112-115.
El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 3/372.
1 57

"Tako mi Boga Izraelana, nisam time nita loe htio!" Isa, a. s., mu
odgovori: "Nita od onoga to vidite nije iz Deneta, niti s ovog
svijeta, ve je to Allah, d.., stvorio u vazduhu, rekavi: 'Budi! '
Jedite od onog to ste traili od vaeg Gospodara, zahvalite Mu,
pa e vam On uveati, jer On je Moan."637
Jedan broj egzegeta se suprotstavlja ovoj konstataciji,
smatrajui da trpeza nije sputena. Svoju tezu opravdavaju time
to su se uenici, kada su uli rijei "ja u vam je spustiti! - ree
Allah - "ali u one meu vama koji i poslije ne budu vjerovali

kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neu kazniti. ", 638 uplaili
i odustali od sputanja sofre. Postoji predanje da su uenici
odbili sofru kada im je predoena kazna koja slijedi ukoliko
ne budu povjerovali, te s toga trpeza nije sputena. 639
Veina uenjaka nedvosmisleno zastupa tezu da je sofra

sputena. 640 Na to jasno i eksplicite upuuje kur'anski ajet: ''ja
u vam je spustiti" - ree Allah. 64 1 Obeanje Allaha, d.., je
istina, te se s toga moe prihvatiti kur'anska konstatacija.
Meleki su donijeli trpezu s neba i postavili je ispred njih.
Svi su jeli. 642 Sofra je bila crvene boje. Apostoli su gledali dok
je silazila prema njima, a Isa, a.s., je plakao plaei se uvjeta
kojim su se obavezali. Uenici si se okupili oko sofre koja je
odisala miomirisom kakvog nikada prije nisu osjetili. Sofra je
bila prekrivena nekom mahramom. Potom je Isa, a.s., rekao
uenicima: "Ko je najprei da je otkrije?" Odgovorie: "Ti si
najprei." Isa, a. s., je nakon toga otiao obaviti molitvu i zamoliti
637
63 8
6 39
640
641
642
El-Alusi, Ruhu-l-meani, 7-8/78-79.

Kur'an, 5:1 12-115.
Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, 7/75.
El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, 3/367.
Kur'an, 5:115.
Er-Rifai, Tejsiru-l-alijji-1-kadir li ihtisari tefsiri ibni Kesir, str. 399-340.
1 58

Allaha, d.., da mu dozvoli da otkrije sofru: 643 Zatim je otkrio
sofru. Na njoj bijahu ogromna riba i pet peciva. Na jednom je
bilo ulje, na drugom med, na treem maslo, na etvrtom sir
i na petom meso. Postoji miljenje da je na sofri bilo sedam
peciva i sedam riba, dok neki smatraju da su se na sofri nalazili
hljeb i riba. 644 Apostoli rekoe Isau, a.s., da im pokae neko
udo u svemu tome. To ga je iznenadilo, pa im je rekao: "Zar
vam nije dovoljno?" Potom nastavi: "Ribo, vrati se, Allahovom
dozvolom, u ivot kao to si bila! " Allah, d.., je oivi. Uenici
su se uplaili, pa je Allah, d.., vrati u prvotno stanje. Isa, a. s.,
im ree da ponu jesti. Oni odbie, nakon ega Isa, a. s., pozva
siromahe da pojedu hranu. Jelo je 1 3 0 0 osoba, nakon ega
Isa, a.s., i apostoli pogledae ribu, a ona je bila ista kao kad je
sputena. Potom je uzdignuta na nebo. Kada je sila drugi put,
sakupio se veliki broj ljudi, a kada Isa, a.s., to vidje, on uini
da se smjenjuju, da jedan dan silazi, a drugi ne. Tako je trajalo
etrdeset dana. Potom je Allah, d.., objavio Isau, a.s., da je
sofra samo za siromahe. Bogati su se tada rasrdili i odmetnuli.
Allah, d.., je obavijestio Isaa, a.s., da e ih kazniti kaznom
kakvom nikoga do tada nije. Pretvoreni su u majmune. 645 U
643
Poslije toga otkrio je sofru. Na njoj bjee ogromna riba i pet peciva. Na jed
noj je bilo ulje, na drugoj med, na treoj maslo, na etvrtoj sir i na petoj meso.
Postoji miljenje da je na sofri bilo sedam peciva i sedam riba, dok neki sma
traju da su se na sofri nalazili hljeb i riba. El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil1-Kur'an, 3/369; Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'a n, 78/158;
644 El-Kurtubi 2001: 3/369; Et-Taberi 2001: 7-8/158; El-Bursevi 2001: 2/555.
645 Reci: Hoete li da vam kaiem koji su gori od takvih i koje e Allah jo teie
kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pre
tvorio, oni koji su se ejtanu klanjali, njih eka najgore mjesto, jer oni su najdalje s
pravog puta odlutali. Kur'an, 5:60, El-Alusi, Ruhu-l-meani, 7-8/82; Es-Sabuni,
Safvetut-tefasir, 1/343.
1 59

takvom stanju su ostali sedam dana. 646 Isa, a.s., ih je pozivao
imenom, ali oni nisu mogli govoriti, samo su mahali glavama. 647
Potom je zamolio Gospodara da ih usmrti, ali se ne zna ta se
dogodilo nakon toga. 648
Detalji o sputanju sofre spominju se u tefsirima s namjerom
objanjenja predmetnog ajeta. S druge strane, ovo predanje se
ne moe okarakterizirati vjerodostojnim. Mi smo ga namjerno
naveli kako bi objektivno predstavljali svaki stavak islamske
interpretativne tradicije.
lsaov nestanak
Kada je Isa, a.s., primjetio znake nevjerovanja kod svog

naroda i kada su oni poeli negirati njegovo poslanstvo, upitao je
ko e stati u odbranu vjere. Uenici i pomagai (havarijjuni) Isaa,
a. s., rekoe da e oni649: I kad sam uenicima naredio: vjerujte
u Mene i Poslanika Mogal" A oni su odgovorili: "Vjerujemo, a

Ti budi svjedok da smo muslimani". 650
Allah, d.., ga je spasio od zlih namjera protivnika: I
kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze

646 Postoji miljenje da su ostali etiri dana. El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil
l-Kur'an, 3/372.
647 El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan, 2/555. Isa, a.s., je dao do znanja narodu
da im je doao da im neto dozvoli od onog to je bilo zabranjeno. Evidentno je

miljenje da im je dozvolio neto to su im svetenici zabranili, a u Tevratu nije
bilo zabranjeno. Najutemeljenije je da je Isa, a. s., dozvolio neto od onog to je
Musa, a.s., zabranio, kao jedenje loja, masti, a nije im dozvolio krau, blud ili
neto slino. Vjerozakon s kojim je Isa, a.s., doao bio je blai od vjerozakona
Musaa, a.s. Kur'an, 3/50; El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, 2/96; Et
Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/330.
648 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, 3/372.
649 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, 2/98.
65 Kur'an, 5: 1 1 1 .
1 60
donio, pa su oni meu njima koji nisu vjerovali povika/i: "Ovo

nije nita drugo do prava vradibina. "65 1
Allah, d.., ga je spasio, nije dozvolio da ga likvidiraju.
Ubijen je neko drugi ko mu je sliio. 652 Jevreji su ismijavali i
VriJe
. . al'1 I saa, a.s., ga. 653
Nakon to je Isa, a.s., upozoravao jevreje na pogreke, oni
su se rasrdili. Kada su vidjeli da ga pojedinci slijede, pobojali su
se da se ne rairi njegovo uenje, te su otili rimskom vladaru.
Rimljani su bili pagani nespremni uplitati se u jevrejska vjerska
pitanja. Nisu reagirali na Isaovu, a.s., misiju, jer ona nije bila
politikog karaktera i nije se mijeala u jurisdikciju rimske vlade.
Meutim, prvaci su iznosili lai protiv Isaa, a. s., kako bi naveli
rimskog vladara da ga osudi. Zatim su se alili svom vladaru
da je meu njima ovjek koji odvodi ljude u zabludu i odvraa
651 Kur'an, 5:110.
652 A nisu ga ni ubili ni razapeli, ve im se priinilo. Kur'an, 4:158; El-Kurtubi,
El-Damiu liahkamil-l-Kur'an, 3/9.
653 Kada je Isa, a. s, jednog dana proao pored njih, dok su lovili ribu, rekao im
je da, ako ele vjeni ivot, trebaju njega slijediti. Zatraili su od njega nadna
ravno djelo da bi potvrdio da je poslanik. Simon, jedan od njih, bacio je mreu
da lovi ribu, ali nita nije ulovio. Rekao je Isau, a. s., da je on baci u vodu, to je
Isa, a. s., i uinio. Kada ju je izvadio, bilo je toliko ribe da su se dvije lae mogle
napuniti. Tada su mu povjerovali. Prema jednom predanju, jedan kralj je uo da
je Isa, a. s., iz jedne posude nahranio veliki broj ljudi, a posuda se nije umanjila.
Doao je sa svojim roacima i rekao Isau, a.s., da naputa svoju vlast i da e sa
svojim roacima slijediti njega. El-Alusi, Ruhu-l-meani, 3 - 4/23 1 . Merjema je
jednom poslala Isaa, a.s., kod bojaa tkanina. On mu ree da je svako odijelo
oznaio kojom bojom treba da oboji. Isa, a. s., je stavio sva odijela na jedno mje
sto, tako da je vlasnik radnje, kada je doao, pomislio da je Isa, a. s., sva odijela
unitio. Isa, a.s., tada naredi odjei da pone izlaziti, nakon ega poe izlazit
svaka u boji kakvu je traio vlasnik radnje. Svi su mu povjerovali i postali nje
govi pomagai. Neki od pomagaa Isaa, a.s., bili su ribolovci a neki bojai tka
nina. Et-Taberi, Damiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/338; El-Bursevi,
Tefsiru Ruhu-l-bejan, 2/49.
1 61

ih od pokornosti kralju, da kvari njegove podanike, da zavaa
narod i razdvaja oeve od sinova. Takoer su mu pripisali da
je sin bludnice. Nakon iznoenja dokaza, osudili su Isaa, a.s.;
na smrtnu kaznu raspeem. 654
Kur'an je vrlo decidan, koncizan i nadasve jasan kada
izvjetava o Isaovoj, a.s., smrti: "O Isa, duu u ti uzeti i Sebi
te uzdignuti i spasit u te od nevjernika i uinit u da tvoji

sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. "655
Kur'an kategoriki odbija tvrdnju da su ga razapeli i
objesili. On ne dozvoljava takvo ponienje Isaa, a.s., jer ga je
spasio: I zbog rijei njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina
Merjemina, Allahova poslanika". A nisu ga ni ubili ni razapeli,

ve im se priinilo. Oni koji su se o njemu u miljenju razilazili,
oni su samo o tome u sumnji bili; o tome nisu nita pouzdano
znali, samo su nagaali; a sigurno je da ga nisu ubili, ve ga je
Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar. 65 6
to se tie okolnosti u kojima se desio pokuaj ubistva
Isaa, a.s., i njegovo uzdignue, doli smo do tri predanja:
Kada su se jevreji sloili da ga ubiju, Isa, a.s., se sakrio u
kuu. Tada ga je Allah, d.., posredstvom Dibrila, uzdigao na
nebo. Predvodnik ove skupine je rekao Judi da ue i ubije Isaa,
a. s. Uao je, ali ga nije naao. Tada mu je Allah, d.., udahnuo
Isaov, a.s., lik. Kada je Juda iziao, uhvatili su ga i razapeli,
mislei da je Isa, a.s. Kasnije su govorili da je lice Isaovo, a.s.,
ali da tijelo podsjea na njihovog prijatelja kome su rekli da ue
l.
654
U jevrejskim vjerskim knjigama nema nikakvog spomena o Isusovoj misiji,

progonu i razapeu zato to je Isus za njih obini ovjek, koji nije prihvatio nji
hov svjetonazor i kojeg su zbog toga ubili. to se tie Mesije, jevreji ga oekuju i
vjeruju da e im pripremiti veliko kraljevstvo na Zemlji, ali to, prema njihovom
ubjeenju, nije Isus. elebi Ahmed, El-Mesihi;je, str. 67, 100.
655 Kur'an, 3:55.
6 56 Kur'an, 4:157-158.
1 62

u kuu i ubije Isaa, a.s. Pitali su se: "Ako je ovo na prijatelj,
gdje je Isa? A ako je ovo Isa, gdje je na prijatelj? "657
2. Naili smo i na predanje koje je identino biblijskom
kazivanju. Smatramo da je israilijjat, te da nema utemeljenja.
Prema njemu, Isa, a.s., se sklonio u getesmanijski vrt. Jedan
od uenika ga je izdao za trideset srebrenjaka. Rimljani nisu
lino poznavali Isaa, a.s., te ih je izdajica poveo, rekavi da je
Isa, a.s., onaj koga e poljubiti. Kada ih je doveo do Isaa, a.s.,
65 7 El-Kurtubi, El-Damiu liahkamil-1-Kur'an, 2/99; El-Alusi, Ruhu-l-meani,
2/101-103, 3-4/235. Zanimljivo je predanje koje se nalazi u Barnabinom Evan
elju: Kada se vojnici sa Judom privukoe blizu mjesta gdje je bio Isus, Isus
zau pribliavanje mnotva naroda, zato se on sa strahom povue u kuu. A
jedanaestorica su spavali. Sveti aneli dooe i izvukoe Isusa kroz prozor. Oni
ga otkrie i smjestie u tree nebo, u drutvo anela koji vjeno slave Boga.
Juda ue hitro u sobu prije svih, odakle je Isus uzdignut. A uenici su spavali.
Na to je udesni Bog djelovao tako da je Juda bio tako izmijenjen u govoru i
licu nalik Isusu, da smo mi vjerovali da je on Isus. A on je, probudivi nas, tra
io gdje je gospodar. Mi smo se tome udili i odgovorili: 'Ti, gospodaru, si na
gospodar, zar si nas zaboravio?' A on, smijeei se ree: 'Pa jeste li ludi, pa ne
znate da sam ja Juda iz Iskariot! ' I dok je on ovo govorio vojnici uoe i spustie
svoje ruke na Judu, jer je on po svemu bio slian Isusu. Mi, poto smo uli ta
Juda kae, i vidjevi mnotvo vojnika, pobjegosmo izvan sebe . . . Juda odgovori:
'Pa jeste li vi izgubili razum! Vi ste doli da uzmete Isusa iz Nazareta sa oru
jem i fenjerima kao lopova, a vi ste svezali mene koji sam vas vodio. . .' Oni ga
tako odvedoe na Kalvariju, gdje su obino vjeali zloince i tu ga oni razapee
golog radi vee sramote. Juda ne uini nita osim to povika: 'Boe, zato si
me ostavio, poto je zloinac pobjegao, a ja umirem nepravedno?' Evanelje po
Barnabi, 2 15-217/145-148. El-Bursevi dodaje da je nakon razapea Jude dola
Merjema sa enom koju je Isa, a. s., izlijeio od ludila, i poele su plakati. Potom
je Allah, d.., spustio Isaa, a.s., koji ih upita: Zato plaete? One odgovorie:
'Zbog tebe'. Isa, a. s., im ree: 'Allah me je uzdigao. Ovaj koga su ubili samo im se
uzliio na mene'. Sedam dana dana nakon toga, Allah, d.., ree Isau, a.s., da
ode na jedno brdo gdje su se sakupili njegovi pomagai, nakon ega ih Isa, a.s.,
posla na razliita mjesta da pozivaju u islam. El-Bursevi, Tefsiru Ruhu-l-bejan,
2/50. Ovo predanje dolazi u koliziju sa kur'anskim i hadiskim tekstom, gdje se
ne spominje neto slino. S toga, mislimo da je ovo predanje israilijjat.
1 63

i priao da ga poljubi, desilo se neto to niko nije oekivao.
Allah, d.., je na izdajnika bacio Isaov , a. s., lik. Rimski vojnik
je priao i uhvatio ga. Allah, d.., mu je oduzeo mo govora;
te se nije mogao verbalno suprotstaviti. 65 8
3. Isa, a.s., je uenike, kada su ih jevreji opkolili, upitao

ko eli uzeti njegov lik, pa da za to dobije Dennet. 659 Jedan
se javio, nakon ega mu je, Allahovom, d.., voljom, udahnut

Isaov lik, a Isa, a. s., je uzdignut na nebo. Kada su uenici izili,
rekli su jevrejima da je Isa, a.s., uzdignut na nebo. Jevreji su .
ih poeli prebrojavati. Kad ugledae jednog koji mu je sliio,
uzee ga i ubie mislei da su ubili Is aa. 660
Nakon to su jevreji razapeli mladia kome je dat Isaov,
a.s., lik i kad su to obznanili, tvrdei da su ubili Isaa, a.s.,
povjerovala im je jedna grupa - hriani. Osim onih to su
bili u kui s Isaom, a.s., koji su vidjeli da je uzdignut, ostali su
smatrali isto to i jevreji - da je razapet. Jedino je mala grupa
svjedoila istinu uzdignua Isaa, a. s., to su bili vjernici. Poslije
uzdignua, jedna skupina - jakobiti - je govorila da je Isa, a. s.,
Bog i da se uzdigao na nebo. Druga skupina - nestorijanci tvrdila je da je on Boiji Sin, kojeg je Bog uzdigao, dok je trea
skupina - muslimani - vjerovala da je Isa, a. s., samo poslanik i
Boiji rob. 661 U tom kontekstu, Kur'an kae: Kad ih je Isa, sin
elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 68. Islamska verzija ovog dogaaja ne spo
minje Judu, dok hrianski izvori spominju da je Juda izdao Isusa, te se, po
slije razapea Isusa, pokajao i objesio se. Biblija, Evanelje po Mateju, 27/3-10.
Budui da islamska verzija ne odreuje linost koja je izdala Isaa, a.s., i da je, s
hrianskog aspekta, Juda ivio jo neko vrijeme poslije razapea, najvjerovat
nije je da je Isaa, a. s., izdala neka trea osoba.
660 Et-Taberi, Diamiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3 - 4/338.
661 El-Hindi Muhammed Enver ah el-Kamirijj, Et-Tasrihu bima tevatere fi
nuzuli-1-Mesih, Daru-s-selam, Haleb, bez godine izdanja, str. 285.
65 8
1 64
Merjemin, upitao: "Hoete li me pomoi Allaha radi?" I neki od

sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu. 662
Vremenom su muslimani koji su vjerovali nestali, tako da
pravog islama nije bilo sve dok se nije pojavio posljednji Boiji
poslanik, Muhammed, a.s.
Analitiki osvrt na interpretaciju
Isusove smrti/lsaovog nestanka
Prema hrianstvu, cilj Isusove misije je nagovjeavanje

Kraljevstva Boije g. Prema islamskom uenju, cilj Isaovog, a. s.,
djelovanja je, kao i svakog drugog poslanika, da ljude uputi na
Pravi put. Pozivao ih je oboavanju samo Jednog Boga, nastojao
ih je ubjediti da postoji Budui ivot, da vjeruju u postojanje
due i organiziraju ivot prema Boijoj rijei. Primjetno je da
Luka i Matej o Isusovom Govoru na Gori ne govore identino.
Luka ga smjeta u drugu godinu Isusovog djelovanja, dok Matej
kae da se to dogodilo prve godine. 663 O ovom dogaaju se u
islamskoj interpretativnoj tradiciji nita ne spominje.
Kada su u pitanju mu' dize/nadnaravnosti, kur'anski
i biblijski stavovi su negdje identini, a negdje se razlikuju.
Novozavjetna i kur'ansko kazivanje su identina po pitanju
oivljavanja mrtvih, lij eenja bolesnih, gubavih i slij epih.
Kur'ansko kazivanje ne spominje, na primjer, novozavjetna
kazivanje Isusovog umnoavanja hljebova i hodanje po vodi,
kao to novozavjetna kazivanje ne spominje kur'ansko kazivanje
o sputanju sofre. Isus je s apostolima bio na Pashalnoj vaeri,
kako Novi zavjet izvjetava, ali se u islamskim izvorima o tome
nita ne govori. I ovdje je primjetna kontradiktornost izmeu
Evanelja. Prema Marku, Isus je prvo poslao dvojicu da spreme
662
663
Kur'an, 61:14.
1 65

veeru, a potom doao s desetericom, 664 Matej spominje da su
svih dvanaesterica apostola uestvovala u pripremanju veere. 665
U okviru islamske interpretativne tradicije se ne spominje
nikakva veera.
Kada Novi zavjet iznosi okolnosti u kojima je Isus uhvaen,
mogue je primjetiti kontradikciju izmeu Evanelja. Jovan
iznosi dijalog Isusa s vojnicima, dok Marko kae da ih je Juda
doveo i pokazao im ga. Sinoptika Evanelja iznose da je Isus
uhvaen u etvrtak, a razapet u petak, dok Jovanovo Evanelje
nudi dijametralno razliitu koncepciju. Po njemu, Isus je uhvaen
u srijedu, a razapet u e etvrtak. Sinoptika Evanelja navode da
. ga je Sinedrij osudio, a Jovan o tome nita ne govori.
Hriani vjeruju da su jevreji, u saradnji s Rimljanima,
uspjeli uhvatiti Isusa u kojem su politike voe vidjele jevrejskog
poglavicu, a vjerski autoriteti bogohulnika koji kri vjerske
dogme. Osuen je zbog tvrdnji da je Mesija i Boiji Sin. Da bi
presuda postala pravosnaana i da bi se mogla izvriti egzekucija,
bilo je nuno odobrenje rimskih vlasti. Rimljani su, nakon
ispitivanja, proglasili njegovu nevinost, ali su se jevreji zahtjevima
izborili da im se Isus prepusti. Oni su ga vrijeali, poniavali
i kaznili sramotnom kaznom - raspeem.
Primarna razlika, po ovom pitanju, Kur'ana i Novog zavjeta
manifestira se u tome to Kur'an poentira da Isa, a.s., nije razapet,
ve uzdignut. Kur'an skree pozornost na konstataciju da je
ovjek koji je razapet sliio Isau, a.s. To je, prema islamskom
uenju, bio Juda kome je Allah, d.., udahnuo Isaov, a.s lik.
Evanelje po Marku,l4/13.
Evanelje po Mateju, 26/17-19. Matej, Marko i Luka se slau da je Poslednja
veera bila i Pashalna veera. Meutim, Jovan navodi da je Pashalna veera bila
u vee nakon Isusovog ubistva. Evanelje po Jovanu, 18/28.
664
665
1 66

Uputno je navesti da je nain kanjavanja Isusa, o kojem
govori Novi zavjet, rasprostranjen. Dakle, oblik kanjavanja
raspeem nije prvi put upotrijebljen nad Isusom. Ovako su
mnogi kanjavani. Okolnosti i procedura kanjavanja Isusa
potpuno su identini s praksom Kartaana, Grka, Babilonaca
i drugih. To upuuje da se pouzdano ne moe znati na koju
vrstu krsta je Isus razapet, budui da su Rimljani koristili tri
naina raspea.
Isusova smrt, u hrianskom shvatanju, bila je predmet
sporenja. Postojale su mnoge teorije o njenoj sutini, to govori
da su hrianski teolozi pokuavali definirati njezin smisao.
Indikativno je spomenuti da je Pavle, koji nije vidio Isusa,
inovirao teoriju Isusove otkupiteljske poruke od tereta Istonog
grijeha. Prema islamskoj percepciji, neshvatljivo je da ovjek
dizajnira elemente vjerovanja. Ovo hriansko vjerovanje je
moralo biti utemeljeno na Isusovim rijeima koje je dobio
Objavom od Boga.
Isus je postao Spasitelj, a krst znak spasenja. Zanimljivo
da je krst dugo vremena bio samo predmet na kome je razapet
jedan ovjek. Krst se simbolom spasenja poeo smatrati tek u
IV vijeku, jer su prije hriani osjeali averziju prema njemu.
Krst je za njih bio samo predmet na kome je Isus razapet,
pa ga se nisu rdo sjeali. Dakle, i krst kao simbol Isusovog
spasenja nema genezu u Isusovom uenju, ve je posljedica
kasnijeg shvaanja.
1 67
I NTERPRETACIJA ISUSOVOG
USKRSN UA/ISAOVOG UZDIGNUA
Biblijska interpretacija Isusovog uskrsnua
Isusovo uskrsnue
Prema biblijskom pripovijedanju, dan nakon Isusovog

raspea, u nedj elju, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i
Salomija su mu dole na grob. Budui da je ogromni kamen
bio postavljen na njega, pitale su se ko e im pomoi da ga
pomjere. Meutim, kada su dole, kamen je ve bio pomjeren.
U grobu su nale mladia u bijeloj haljini, koji im ree da idu
i obavijeste Isusove uenike da e Isus otii u Galileju i da e
ga tamo vidjeti. 666
Dok su se vratile u grad, straari su javili prvosveenicima
ta se dogodilo. Oni su im dali ogromnu novanu sumu i naredili
da kau da su apostoli ukrali Isusa dok su oni spavali. 667
Poslije toga, Isus se javio dvojici uenika na putu za selo
Emaus. 668 Oni su informirali ostale, ali im ovi nisu povjerovali. 669
Dok su o tome razgovarali, Isus se pojavio. Potpuno iznenaeni,
666
Evanelje po Marku, 16/1-11. Matej spominje da su Marija Magdalena i dru

ga Marija dole na grob, dok Jovan spominje samo Mariju Magdalenu. Evane
lje po Mateju, 28/1-10; Evanelje po Jovanu, 20/1-18.
667 Evanelje po Mateju, 28/1 1-15.
669 Evanelje po Marku, 16/12-13.

pomislili su da vide duha. Isus im je rekao da se ne ude, neka
ga dodirnu i vidjet e da je to on - jer duh nema tijelo. Isus je
bio gladan i zatraio je hrane, nakon ega su mu dali peenu
ribu. 670
Kada se Isus ukazao apostolima, meu njima nije bio
Toma zvani Blizanac. Kada su ga obavijestili da je Isus s njima,
odbio je povjerovati dok ga ne dotakne. Nakon osam dana, dok
je Toma bio s ostalim apostolima, Isus je doao i rekao mu da
isprui prst i dodirne ga, kako bi se uvjerio da je stvaran. 671
I trei put se Isus, prema biblijskom kazivanju, javio
uenicima. Bilo je to za vrijeme njihovog b oravka na
Genisaretskom jezeru. 672
Apostoli su otili u Galileju, na goru, kako im je Isus
naredio. Tada im je Isus rekao: Koji povjeruje i krsti se bit e
spaen, a koji ne vjeruje bit e osuen. A znaci onima koji vjeruju

bit e ovi: "Imenom mojim izgonit e demone, govorit e novim
jezicima, uzimat e zmije u ruke, ako i smrtno to popiju, nee
im nauditi; na bolesnike polagat e ruke, i ozdravljat e". 673
Prema biblijskom uenju, nakon ovih deavanja, Isus je
uzdignut na nebo, te sjeo Bogu s desne strane. 674 Interesantno
je da Matej i Jovan uope ne spominju Isusovo uznesenje.
Uskrsnue je stoer hrianske vjere, bez njega nema ni

hrianstva. 675 S aspekta hrianske doktrine, nemogue je
doi do zadovoljavajue predodbe o uskrsnuu. 676 Premda
6 70
67 1
672
673
674
675
676

Ibid., 21/1-14.
Ibid., 16/19-20.
Anti Radia, Put istina i ivot, str. 53.
1 70

j e uskrsnue misterij za ljudski um, bez njega bi fenomen
hrianstva bio nepojmljiv. ta se s Isusom desilo u trenutku
ukrsnua, nepoznanica je, jer se to nije moglo vidjeti ljudskim
oima. 677 Hrianstvo smatra da se uskrsnue ne otkriva naukom,
niti historijskim saznanjem, jer povijest ne priznaje uskrsnue
zato to ono a priori nije predmet njenog podruja. 678
Dokaz uskrsnua Isusovog, prema hrianstvu, j este
prazan grob. Nema mjesta sumnji da su ene pogrijeile, te
da su otile na neiji drugi grob, jer da je jedna pogrijeila,
ostale bi je ispravile, a one su vidjele polaganje Isusa u grob.
Za hrianstvo je neprihvatljiva teorija da je Isus na krstu samo
izgubio svijest, te da je kasnije u grobu doao sebi zato to bi
ga rimski vojnici, koji su uvali grob, vidjeli, i zato to nije
mogao pomjeriti kamen koji je bio postavljen na grob. 679 Isto
tako, neprihvatljive su teorije da su ga uenici uzeli i da su ga
lopovi ukrali, budui da je straa bila prisutna.
D a ovjek ustane iz groba - za to vrij eme nij e bila
nepoznanica. Na tadanji mentalitet utjecala su vjerovanja koja
su poticala iz Egipta i Perzije. Egipani su vjerovali da se mrtvi
vraaju u tjelesne ostatke, pa su ih iz tog razloga mumificirali
i uvali u piramidama i kamenim grobnicama. Zoroastrina
religija je propovij edala tjelesnu besmrtnost. Mitraizam je
unutar svoje doktrine, apostrofirao obeanje uskrsnua mrtvih. 680
Jevrejski mentalitet je, dakle, bio proet ovom milju o tjelesnom
uskrsnuu.
Da bi se imao pravi uvid u uskrsnue, treba imati na
umu hronologiju Novog zavjeta. Najstariji zapis jeste Pavlova
6 77
67 8
679
68

Kuar Stjepan, Isus Krist - bogoovjek i spasitelj, str. 1 1 8 -1 19.
Stott John, to je hrianstvo, str. 48.
1 71

poslanica Korianima iz 57. ili 58. godine, napisana skoro etvrt
vijeka poslije Isusove smrti. etiri Evanelja su napisana do
1 10. godine. O volike godine imaju hipotetiku vrij ednost.
Autori Evanelja nisu bili apostoli, i ne mogu biti svjedoci
uskrsnua. Vijesti o tome stizale su iz druge ruke, to znai
da su taj dogaaj predstavili kako su ga zamiljali i dobijene
informacije su slobodno prireivali. 6 8 1
Pavle biljei da se Isus, pored ukazanja apostolima, ukazao
i pred vie od pet stotina osoba, a potom se i njemu ukazao. 682
Ovaj popis se razlikuje od verzije evanelista. U hrianskoj
zajednici su se pojavili skeptici koji su sumnjali u uskrsnue, a
Pavle ih je elio ubjediti. Trebao je da se poslui svjedoanstvom
Petra ili Jakova, koje je sreo u Jerusalemu. Ako nije od njih dobio
ovaj popis, onda se moe pretpostavljati da je ponovio ono to
je uo od drugih, to je kruilo meu tadanjim hrianima.
On u popisu ne spominje nijednu enu, a da je znao, ne bi
preutio. Zapravo, nije o njima nita znao, ve su te narativne
pojedinosti tvorevina kasnijih vremena, a Evanelisti su ih
samo proirili. 68 3
Evanelja se, kada se govori o Isusovoj smrti, razlikuju.
Prema Matej evom Evanelju, ne moe se govoriti o krai mrtvog
tijela, jer su Jevreji zapeatili grob i okruili ga straarima. 68 4
Marija Magdalena i druga Marija su, ipak, vidjele anela kako
je siao sa neba, kako je skinuo kamen sa groba i rekao da Isusa
nema u grobu. 68 5 Uprkos Markovom izvjetaju 686 ene se nisu
uplaile. Matej tvrdi da su i straari vidjeli anela. Meutim,
681
Ibid., str. 318-319.

Poslanica Korianima, 15/3-8.
Evanelje po Mateju, 27/62- 66.
Ibid., 28/2-6.
682 l .
683
68 4
68 5
6 86
1 72

potkupljeni od strane sveenika lano su svjedoili da su Isusovi
uenici ukrali njegovo tijelo. 68 7
U Lukinoj verziji, dva anela propovij edaju Isusovo
uskrsnue. Nisu bile prisutne samo Marija Magdalena, Jovana

i Marija Jakovljeva, ve i druge ene. 688 Broj svjedoka se poveava.
Prema njegovom kazivanju, Isus se nije ukazao Mariji Magdaleni,
ve dvojici uenika iz Emausa. 68 9 Jovan iznosi da je grob nala
samo Marija Magdalena, dok se aneli ne spominju. 690
Ne zna se da li su Luka i]ovan tvrdnje o uskrsnuu iznosili
kao polemiari ili su zabiljeili prie koje su, kruei meu
hrianima, dole do njihovih uiju. Godine 121 5., Lateranski
sabor je proglasio, kao primaran lanak vjere, da e svi ljudi
ustati iz grobova u istom tijelu koje su imali prije smrti. 69 1
Jovan iznosi da je Josip iz Aritmeje, poslije Isusove smrti,
doao da bi pomazao njegovo tijelo miomirisima. 692 Meutim,
Luka iznosi da su ene dole da obave pomazanje. 693 Evanelistima
je bila neophodna ova scena da bi dokazali uskrsnue, ali su
zaboravili da je u zemlji kao to je Palestina ve drugog dana
ljudsko tijelo bilo u fazi poetnog raspadanja.
Kampanja za odbranu nauke o uskrsnuu trajala je veoma
dugo. U XI i XII vijeku nepoznati prevodilac na staroruski
jezik Historije jevrejskog rata Josipa Flavija inkorporirao je
u tekst originala interpolaciju iz koje se saznaje da je Isusov
68 7
6 88
689
690
91
6 92
6 93
Evanelje po Mateju, 28/1 1-15.

Ibid., 24/13-15.
Kosidovski Zenon, Prie fevaruielista, str. 328.
1 73

grob uvalo ne samo trideset rimskih vojnika ve i hiljadu
sveenikih sluga. 694
Nauka o uskrsnuu je nailazila na otpor i sumnje meu
vjernicima. Pavle se s takvima morao boriti. 695 Zato smatra,
branei teoriju uskrsnua: A ako Isus Hristos nije ustao, onda
je prazna propoved naa, pa prazna i vera vaa. 696
Zato su pobornici hrianstva nastojali otkloniti te sumnje

po svaku cijenu.
Pripovijesti evanelista o uskrsnuu u pojedinostima se
razlikuju, te ni priblino ne ukazuju na jedinstvenu tradiciju.
To svjedoi da su predanja dugo vremena bila prenoena. Iz
sljedeeg biblijskog stavka da ene: Nikom nita ne rekoe, 697
moe se zakljuiti da je to pripovijedanj e nastalo kasnije.
ak su se Isusovi uenici udili, a neki i sumnjali, kada su ga
ugledali. Dakle, uskrsnue nema pretpostavku u unutarnjem
stanju uenika.
Isus nije umro na krstu, ve je izgubio svijest. Moe se
pretpostaviti da su Josip iz Aritmeje i Nikodem bili tajni lanovi
reda esena, koji su lijeili Isusa. Eseni su bili dobri poznavaoci
egzotinih lijekova i metoda lijeenja. Hirurki primjeri dokazuju
da pribijanje na krst ne oteuje ni krvne ile ni kosti. Sva etiri
Evanelja navode da je grob bio prazan, a da su ene (ili ena)
nale nekog u bijeloj odjei. To su, zapravo, bili lanovi es enskog
reda, jer su oni uvijek nosili bijelo. Susreti Isusa s uenicima su
bili tajni i kratki. On se nije smio pojaviti u javnosti, jer bi ga
ponovo uhvatili. 698 Kada se Isus ukazao uenicima, oni su se
1. Poslanica Korianima, 15/14.
696 Ibid., 15/14.
698 Kersten Holgen, Isus je ivio u Indiji, str. 137-138.
694
695
1 74

uplaili i pomislili da je duh, a on im je rekao da ga dotaknu,
jer duhovi nemaju meso i kosti. 699
Autori Evanelja se ne slau po pitanju mjesta na kojem
se Isus rastao od uenika, Marko smatra da se to desilo na
nekom neodreenom mjestu/00 Mateja tvrdi da je to bilo na
nekoj gori u Galileji/01 a Luka u Betaniji.702 Zanimljivo je da
autori Evanelja nisu pisali da je Isus nakon uskrsnua boravio
s uenicima etrdeset dana.
Osnivanje crkve
Rije eklesia (crkva) se u Evanelima spominje samo jednom

kod Mateja.703 Prema hrianskom uenju, crkva oznaava grupu
hrianskih vjernika na odreenom podruju.704
Prva hrianska zajednica formirana je u Jerusalemu, gdje
su se okupili Isusovi apostoli. Njegovi apostoli se smatraju
temeljem crkve.705
Formiranje crkve temelji se na Isusovom uskrsnuu. Isus
je, prije uzdignua, obeao Duha Svetoga koji e jaati uenike:
"l ja u
moliti Oca, i dat e vam drugog Branitelja da prebiva

sa vama vavjek. " 706
699
700 Evanelje po Marku, 16/19-20.

702 Evanelje po Luki, 24/50.
703 Evanelje po Mateju, 16/18.
704 Rice Richard, Uvod u hriansku teologiju, str. 183. Tek nakon Pavlove obja
ve u Damasku, hrianska zajednica je postala svjesna Crkve kao tijela Isusova,

zato to se ranje nigdje ne spominje. Biblijska teologija Starog i Novog Zavjeta,
Grupa autora1 str. 428.
705 Harrington Wilfrid, Uvod u Novi Zavjet, str. 52-56.
1 75

Osnivanje crkve je, dakle, djelo nebeskog, a ne zemaljskog
Isusa. Na to upuuje Biblija, gdje stoji da je Isus rekao Petru:
' i ja tebi kaem da si ti Petar, i na tome kamenu sazidat u

Crkvu svoju, i vrata pakla nee je nadvladati. " 707
Isus je obeao uenicima da e ih Duh kojeg e on poslati
uvesti u istinu70 8 i podsjetiti na sve ono to im je on rekao/09
Meutim, osnivanje crkve je, ipak, bilo predmet velikog
spora. Radi se o tome da li je Isus propovijedao openito
hrianstvo ili dao organizacioni oblik jednoj institucionalnoj
crkvi. Hriansko-spiritualistiko poimanje crkve dovelo je do
negiranja postojanja crkve. Meutim, hriansko uenje smatra
da Isusovi iskazi, kojim je predstavio crkvu, pokazuju da je imao
veoma konkretnu sliku o crkvi i da su ga uenici razumjeli.
Isus uporeuje crkvu s kuom, ime je ukazao da je za kuu
neophodan ovlaeni pastir. Izabrao je dvanaest uenika, a za
prvoovlaenog pastira postavio je Petra.710
Najdublja tajna crkve je u njezinom identitetu s Isusom.
U njoj se nastavlja djelo koje je Isus zapoeo, sve do njegovog
ponovnog dolaska u eshatolokom s mislu. Osloboenje i
posveenje ovjeanstva je program koji je Isus dao crkvi. O
tome svjedoe Isusovi uenici, budui da on nije ostavio nijedan
napisani red. Apostolska djela i Pavlove poslanice pokazuju
da je u pracrkvi duhovna sluba smatrana bitnim elementom
hrianskih opina.711
70 7
Evanelje p o Mateju, 16/18-19.

7 09 Ibid., 14/26.
7 1 0 Evanelje po Marku, 3/14.
7 11 U poetku hrianstva, nije postojao organizirani oblik crkve niti slube
u njoj. Zato se ne moe govoriti o dananjoj duhovnoj slubi, nego o nekom
nainu grupne molitve koju je predvodio jedan od apostola.
708
1 76

Na Drugom vatikanskom Koncilu, usvojena je nauka
o crkvi kao novozavjetnom narodu B oijem. Meutim,
hrianska interpretacija ne zanemaruje metaforu da je crkva
tijelo Isusovo.7 1 2 I u starozavjetnoj tradiciji postoji pojam
korporativne personalnosti, to jest vjerovanja da Adam predstavlja
ljudski rod. Od novozavjetnih poslanica jedino Pavlove sadre
nauk o crkvi kao Isusovom tijelu. Postoji nekoliko miljenja po
pitanju ideja kojima se Pavle mogao koristiti da bi protumaio
misterij crkve kao Isusovog tijela/13 Jedni smatraju da se posluio
gnosistikim ili stoikim idejama, a drugi zastupaju tezu da je
njegova nauka o crkvi ekvivalentna starozavjetnoj tradiciji o
korporativnoj personalnosti. Ako je htio da ga razumiju idovi
koji su prelazili na hrianstvo, morao je krenuti od batine
helenistikog i idovskog svijeta o tijelu kao kozmikom i
sociolokom pojmu, te na nju nakalemiti nauk i vjeru o Isusu
i crkvi. Njegova nauka o crkvi kao Isusovom tijelu zasniva
se na dihotomiji: svi su vjernici jedno tijelo u Isusu i crkva je
tijelo kojem je Isus glava/1 4 Prema hriantvu, Isus je osnovao
Crkvu kroz koju se nastavlja njegovo prisustvo, te je s toga
crkva spasonosna sredina. 715
7 i2
Uporeivanje predmeta i stvari sa tijelom je bilo poznato i prije hrianske

prakse. Platon i Aristotel su uporeivali dravu s ljudskim tijelom, to je bilo
poznato kod Grka. Zovki Mato, Crkva kao narod Boiiji, Hrianska sada
njost, Zagreb, 1976., str. 59.
7 1 3 Poslanica Efescima, 1/22-23.
714 Rije eklesia je prijevod hebrejskog pojma kahal, kojim je nazvana Izrae
lova zajednica, naroito za vrijeme puta kroz pustinju. Tu su Izraelci nazvani
Eklesia Gospodinova ili Eklesia Boiijeg naroda. Ibid., Ponovljeni Zakon, 23/2;
Knjiga o sudijama, 20/2; Biblijska teologija Starog i Novog Zavjeta, Grupa auto
ra, str. 428-430; Zovki Mato, Crkva kao narod Boiiji, str. 60-63.
7 1 5 Rice Richard, Uvod u hriansku teologiju, str. 182.
1 77

Doktrina trojstva - trinitet
Hrianska teologija se razvijala kao odgovor na herezu i

krivovjerje, tj., glavni fundamenti hrianske doktrine postavljeni
su kao odgovor na odreene vjerske incidente . .Tako je bilo s
doktrinom o Hristu. Ortodoksna formula dvije prirode u jednoj
osobi (hipostaza) nastala je kao reakcija prvih hriana na uenja
koja su prijetila oslabljenju hrianskog vjerovanja/ 16
Crkva je, poslije Sabora u Nikeji, 20. maja 325. godine,
prihvatila ideju o postojanju tri boanske linosti/ 1 7 odnosno
jednog boanskog bia u trima osobama.7 1 8 Prije Koncila,
nekoliko je skupina pokuavalo definirati boansku prirodu
Isusa. Prva je zastupala doketizam koji tvrdi da je Isus bio samo
Bog i nita drugo. Adopcionizam, druga hereza, smatrao je
da je Isus u poetku bio ovjek, a da je u odreenom trenutku
posinjen.7 1 9 Origen iz Aleksandrije je ponudio teoriju koja je
zastupala boansku prirodu Isusa, ali ga je podredila Ocu,
kao to je Svetog Duha potinila Sinu. Origen je naglasio da
je Bog-Sin po biti jednak Bogu-Ocu i da je od iskona, te da je
samo Bog-Otac od sebe, dok je Isus drugi Bog i olienje njegove
dobrote. Duh Sveti je jo manji od Boga-Sina. Na Origenovu
teoriju nadovezala su se dva pravca. Aleksandrijski je naglaavao
istodobnost Boga-Sina i Boga-Oca, kao i jedinstvo boanske i
ovjeanske naravi u Isusu. Antiohijski pravac je nauavao da
je Isus drugotni Bog, da u njemu prebivaju boanska i ljudska
priroda. Najrairenija hristoloka hereza je arijanizam, prema
kom je Isus polubog.720 Arije je pokrenuo pitanje: "Kako je Isus
71 6
71 7
7 18
719
72 0
Ibid., str. 149.

'
Anti Radia, Put istina i ivot, tr. 41-43.
Bloesch Donald, Osnove evaneoske teologije, 1/46.
Ibid., str. 148.
1 78

mogao biti Bog na isti nain kao Bog-Otac? " Arijevci su negirali
Isusovo vjeno postojanje.721 Oni su Isusa smatrali polubogom
- neto vii od ovjeka, ali manji od Boga. Apolinarij je tvrdio
da Isus ima ljudsko tijelo, ali boansku duu, ime je doveo u
pitanje Isusovu ljudsku i boansku narav. Monofiziti su smatrali
da se Isusova ljudska priroda utopila u boansku/22
Stvar je postala toliko ozbiljna da je car Konstantin, kako
bi rijeio problem, sazvao Koncil u Nikeji. Na Nikejskom
koncilu, osuena je arij evska hereza. Arija je pobijedio Atanazije
koji je nauavao da je Isus iste prirode kao i Otac-Bog. Ovim
koncilom je afirmirano puno Isusovo boanstvo: "u Isusu je
prisutan samo Bog".72 3 Isus je roen od Boga - ne stvoren nego
istodoban s Ocem. Car je obavijestio cijelo hrianstvo da su
Arijevi protagonisti neprijatelji ,vjere i naredio da se njihovi
spisi spale. Danas je Arijevo ime prototip hereze, ali kada je
spor nastao nije postojao ortodoksni slubeni stav i nije bilo
sigurno da li je Arije bio u pravu ili ne. Arije je smatrao da Isus
nije Bog, dok je Atanasije zauzeo suprotan stav. Atanasije se
uspio nametnuti delegatima, ime je potvreno da Isus nije
obino bie.724 Atanasijeva teorija se nije mogla lahko odrati,
naroito je bilo sporno da je Isus, po sutini, isti s Bogom, tim
prije to nije objasnio kako Isus moe biti od iste materije kao
Otac, a da ne bude drugi Bog. Godine 339., ankirski biskup
Marsel je predloio teoriju jednake ili sline Isusove prirode s
Bogom. Atanasije je predloio Marselu da se ujedine kako ne bi
pobjedila Arij eva teorija. Crkva je prihvatila teoriju utjelovljenja
uprkos njenoj nepodudarnosti s monoteizmom.72 5
72 1
722
;:23
724
725
Ibid,, str. 148.

Ibid., 1/46.
Armstrong Karen, Povijest Boga, str. 133-134.
Ibid., str. 138.
1 79

Hriani su bili zbunjeni: ako je Bog jedan, kako i Isus
moe biti Bog. Car Teodosije je, 381. godine, sazvao Drugi
carigradski koncil. Mnogi teolozi su pojmove osoba i narav
jasno obradili. Tri kapadokijska teologa su ponudila odgovor.
To su bili Bazilid, brat mu Gregorije i njihov prijatelj Gregorije
Nazijanski. Oni su smatrali da je Bog jedan, ali kada dozvoli
da njegova stvorenja neto od Njega sagledaju, on se javlja u tri

oblika. Tako Oca, Sina i Duha ne treba identificirati s Bogom,
jer je boanska bit bezimena i neizgovoriva, a Otac, Sin i Duh

su samo termini koji se koriste kada se govori o oblicima u
kojima se predstavio.726 Oni su smatrali da postoji samo jedna
bit s tri nosioca. Dakle, prema ovoj teoriji, jedan Bog je u tri
osobe (trojedinstvo) .
Na ovom koncilu su istakli i boanstvo Svetog Duha.
Nikejsko vjeroispovijedanje je dobilo dodatak: I u Duha Svetoga,
Gospodina i ivotvorca, koji izlazi od Oca, koji se s Ocem i

Sinom skupa asti i zajedno slavi. Kapadokijanci, dobro upueni
u grku filozofiju, razvili su ovu teoriju kako bi sprijeili da Bog

postane toliko iracionalan kakvim su ga smatrali grki heretici,
kao to je bio i Arije. Doktrina koja je donijeta na Nikejskom
koncilu mogla je dovesti do toga da ljudi ponu misliti o Bogu na
ljudski nain. Trojstvo je bilo pokuaj da se to ispravi.72 7 Kasnije
je, 1 054. godine, dolo do razlike u poimanju prirode Svetoga
Duha. Istona crkva je smatrala da Sveti Duh proizilazi iz Oca
preko Sina, dok je zapadna crkva smatrala da proizilazi iz Oca
i od Sina. Tako se crkva podijelila na pravoslavnu i katoliku,
odnosno istonu i zapadnu crkvu.
Kada su 381. godine, hriani rijeili nauku o Trojstvu,
mogli su se posvetiti hristolokim pitanjima. Sada se morao
72 6
Ibid., str. 141.

727 Ibid., str. 142-143.
1 80

objasniti odnos boanske naravi prema ljudskoj u Isusovoj osobi.
Obje poznate teoloke kole - aleksandrijska i antiohijska - su
se razilazile u interpretaciji. Aleksandrijska kola je naglaavala
boansko, a antiohijska ljudsko. Origen je skovao rije o Isusu
bogoovjeku. Njegovo teoloko razumijevanje, pod utjecajem
platonske misli, dovelo ga je do mistike o Logosu, koja je
doivjela vrhunac u tvrdnji da se u Isusu desio susret izmeu
ljudskog i boanskog. Grgur iz Nie je ukazao da u Isusu postoji
boanska i ljudska osoba, te da svaka postoji sama za sebe, tj.
ne mijeaju se jedna s drugom. Patrijarh Kiril iz Aleksandrije
je govorio o fizikom jedinstvu i o jednoj naravi logosa koji je
postao tijelo. Diodor iz Antiohije je naglasio Isusovu ljudsku
prirodu. Nestorije, iz antiohijske kole, izveo je iz toga da
Marija nije bogorodica (theotokos), ve samo hristorodica
(christotokos), jer je rodila ovjeka - Isusa. Na Treem koncilu
u Efesu, 431 . godine, prihvaena je Kirilova teorija o uniji obje
naravi u Isusu (hipostaza) .
Na Koncilu u Halkedonu 451 ., inovirana je teorija d a u
Isusu prebivaju dvije prirode - boanska i ljudska. Meutim,
Justinijan I je sazvao 553. godine Koncil u Carigradu da bi
redefinirao halkedonsku definiciju, tako da je akcent stavljen
na Isusovu boansku prirodu. 728
H rianska doktrina o Bogu zasnovana je na ideji o
trojstvu.729 Hrianski teolozi smatraju da na poetku Biblije stoji
aluzija na trojstvo: Potom Bog ree: "Da nainimo ovjeka". 73 0
Elijade Mira, Vodi kroz svetske religije, str. 97-98.
Parrinder Geoffrey, jesus in the Qur'an, str. 138.
73.0 Knjiga Postanka, 1/26.
728
729

Teolozi smatraju da u Starom zavjetu spomenuta rije
Elohim/Bog ima pluralski nastavak im, dok poslije nje slijedi
glagol u singularu. 73 1
Izraavajui nezadovoljstvo pogrenim shvaanjima, crkva

je traila opis koji e mjerodavno izraziti doivljaj Isusa kao
Boijeg linog prisustva. Crkva je jednoglasno zakljuila da je
Isus istovremeno i Bog i ovjek, te da je On jedna osoba.732
Biblija govori o -tri linosti boanstva ili Svetom trojstvu:
Bogu-Ocu, Bogu-Sinu i Bogu-Svetom Duhu.733 Trinitarni
monoteizam opisuje Boga koji se utjelovio u Isusu.734 To
naglaavanje monoteizma, kako hriani vjeruju, ne suprotstavlja
se konceptu o trojednom Bogu, te da se to ne moe pojmiti
racionalnim putem. To je tajna u koju se mora vjerovati. Postoji
podjela funkcija, na temelju hrianske interpretacije, unutar
trojstva u vezi s djelovanjem, ali ne postoji podreivanje
jednoga drugome u biti ili ivotu unutar boanstva.735 Prema
hrianskom uenju, Otac predstavlja pravdu, Sin milost, a
Sveti Duh blagoslov. Ocu se pripisuje stvaranje, Sinu otkup
i mogunost opratanja grijeha, a Svetom Duhu poklanjanje
istog ivota. U hrianstvu, to znai da se Otac, Sin i Sveti
Duh ne razlikuju po boanskoj biti nego po odnosima/36
Najpoznatiji tekst o Isusovom boanstvu nalazi se u
Bibliji, to je kljuni dio hristologije: U poetku bijae logos
(re) i logos bijae u Boga, i logos bijae Bog. 737 Ovaj fragment
734 Bloesch Donald, Osnove evaneoske teologije, 1/46.
735 Ibid., 1/47.
736 Akvinski Toma, Razgovor s pravoslavnima i muslimanima, s latinskog pre
veo: Pavlovi Augustin, 1991., str. 231.
737 Evanelje po Jovanu, 1/1.
73 1
73 2
1 82

Jovanovog Evanelja je izreka poznatog grkog filozofa Filona.
Jovan ju je doslovno integrirao, te j e stoga ovo Evanelje
poznato kao prohelenistiko, jer je identificirala Isusa s grkim
logosom. Na grkom jeziku za Boga se kae Theos ili Gostheos.
U spomenutom citatu I Logos bee u Boga, za prijevod sintagme
u Boga, u grkoj verziji Biblije upotrijebljena je rije Thanteos,
to znai boanski, te je trebalo rije Bog pisati malim slovom.
Za razliku od toga, u Kur'anu je Isa, a.s., nazvan Rijeju koja
je dostavljena Merjemi: O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte
u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa,

sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rije Njegova koju je
Merjemi dostavio. 73 8
Rije, prema islamskom uenju, predstavlja nain na koji
je Isa, a.s., roen, to jest smatra se Boijom rijeju Budi, dok je
na temelju hrianskog uenja ona Rije koja je primila ljudsko
tijelo.
Isus je inio mnoga uda. On je predvideo svoju smrt,

smirio morsku oluju, njegovom molbom smokva se osuila,
oivio je Lazara, opratao je grijehe. Ova svojstva ga ine,
prema hrianskom uenju, Bogom.739
Prema hrianstvu, Isus je Bog zato to je postojao u
prolosti, prije Abrahama ( Ibrahima) : Aju dejci mu rekoe: "jo
nema ni pedeset godina, a Avrama si video ?" "Zaista, zaista

vam kaem: 'Pre nego Avram nastade, ja jesam. "'740 "Oe, hou
738
Kur'an, 4:171.
Evanelje po Mateju, 2/1 1 , Evanelje po Luki, 8/22; Evanelje po Mateju,
21/18; Evanelje po Jovanu, 11/25, 5/20. Smatrati ovjeka Bogom, prema isla
mu, zbog nadnaravnih stvari nije svojstveno vjeri. Nadnaravne stvari poslani
cima slue kao potpora poslanstvu. Mislim da je neodrivo tvrditi da je Isus
-Bog samo zbog nadnaravnosti s aspekta religioznog karaktera i filozofskog
intelekta.
74 0 Evanelje po Jovanu, 8/57-58.
739
1 83
da i oni koje si mi bio dao budu sa mnom gde sam ja . . . jer si me

ljubio pre postanja sveta. "741
Hriani vjeruju da je i Pavle obznanio Isusovo boanstvo:
jer u njemu (Isusu) prebiva sva punina boianstva.742

Prema hrianskom vjerovanju, na Isusovo boanstvo
upuuje i tekst Poslanice Rimljanima: iji su i oi, i od kojih
je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagoslovljeni u

vekovima. 743
Hriani vjeruju da je Isus bio Bog u ljudskom tijelu, i
da na to upuuje slijedei stavak: "Ko je vidio mene vidio je
Oca. " 744
Tekst Poslanice Filipljanima objanjava ta je utjelovljenje
znailo za Isusovo boanstvo.745 Prema ovom stavku, Isus je bio
u Boijem obliku i jednak s Bogom. Budui da je uzeo ljudski
oblik, on je ispraznio sam sebe, postao posluan do smrti. Isus
je siao s poloaja suvereniteta i boanskih povlastica u stanje
potpune podreenosti.746
C rkva je, na temelju svj edoanstava Novog zavjeta,
obznanila da je Isus pravi Bog i pravi ovjek u jednoj Osobi.
Kada se sagleda navedeno, primjeuje se da je crkvena hristologija
odluena tek nakon ustrih rasprava koje su rezultirale koncilima
u Nikeji i Halkedonu. Crkveni oci su esto umanjivali Isusovu
ljudsku prirodu da bi uzdigli njegovo boanstvo. Tome je doprinio
74 1
742
743
744
745
746
Ibid., 17/24.
1. Poslanica Kolainama, 1/19.
1. Poslanica Rimljanima, 9/5.
Poslanica Filipljanima, 2/5-8.
Rice Richard, Uvod u hriansku teologiju, str. 1 53.
1 84

i utjecaj helenistike filozofije, prema kojoj se materijalni svijet
treba prezirati.747
Protestantski reformatori s u se suprotstavili toj
interpretaciji, naglaavajui Isusovu ljudsku prirodu, smatrajui
da je neodvojiva od njegovog boanstva. Isus se, kao Boiji
Sin, nije pretvorio u ovjeka, on je prihvatio ljudsku narav i
objedinio je s boanskom naravi.748
Postoje hrianski naunici koji kau da u Novom zavjetu
ne postoji ni jedan citat koji govori da je Isus Bog, ve da su to
Pavlove rijei. S tim u vezi, indikativna je konstatacija da se oko
200. godine n.e. poelo smatrati da je Isus Bog, kao odgovor
na heretika uenja.749
Primjeuje se da hrianski teolozi smatraju da se Isus
ne zove Sinom Oeve biti jer je roen od Oeve biti nego zato
to je raanjem primio Oevu bit. Tri boanske osobe su jako
povezane, toliko da Bog ne bi bio Otac bez Sina.75 0
U hrianstvu se vjeruje da je teorija triniteta utemeljena

na tome to se Bog u Bibliji obraa s Mi. Na to aludiraju, prema
hrianstvu, i citati Starog zavjeta: I ree Gospod: "Gle narod
jedan . . . hajde da siemo i da im pometemo jezik". 75 1 Potom uh
glas Gospodnji gde ree: "Koga u poslati? I ko e nam ii?"752
Prema hrianstvu, Novi zavjet eksplicite govori o Trojstvu:
"Idite, dakle, i nauite sve narode, krstei ih u ime Oca i Sina

Ibid., 1/122. Protestanti su tvrdili da je Raj na ovom svijetu, pa su zato u
prvi plan stavljali Isusovu ljudsku narav. Moda je taj nain percepcije znaio
procvat Evrope u naunom i tehnolokom smislu, ali s druge strane, i eviden
tnu duhovnu dekadencu.
749 Parrinder Geoffrey, jesus in the Qur'an, str. 133-134.
J50 Ibid., str. 156.
7 51 Knjiga Postanka, 11/6-7.
752 Knjiga proroka Izaije, 6/8.
74 7
74 8
1 85
i Svetoga Duha. " 753; ' kada doe on, Duh Istine, uvest e vas
u svu istinu. On nee govoriti sam od sebe, ve e govoriti to
uje i objavit e vam budue. "754
U Poslanici Korinanima se govori o trojstvu: Blagodat
Gospoda Isusa Hrista i ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga

Duha sa svima vama. 755
Novi zavjet apostrofira da je Isus rekao uenicima da e

im poslati Branitelja:
A Branitelj, Duh Sveti, kojega e Otac poslati zbog mene,

nauie vas sve, podsjetiti vas svega to sam vam rekao. 75 6
A kada doe On) Duh Istine, uvee vas u svu istinu; jer
nee govoriti od sebe, i javie vam ono to dolazi. 757
U Jovanovom Evanelju rije Branitelj/Utjeitelj odnosi
se na Svetog Duha: Ako me ljubite, zapovesti moje drite, i ja u
moliti Oca, i dae vam drugog Uteitelja (Branitelja) da prebiva
sa vama vavek.
Ovdje se radi o trostrukoj manifestaciji Boga. injenica

da je Bog lino prisutan u Isusovom ivotu - prvi je trenutak
u razvoju nauke o trojstvu. Drugi je Isusova lina prisutnost
posredstvom sile Svetog Duha. Nauka o trojstvu, dakle,
predstavlja vjerovanje da je posredstvom Svetog Duha jedan
Bog prisutan u Isusu. 75 8
Na temelju Novog zavjeta, nema nimalo sumnje da je Isus
bio ovjek.759 Imao je fiziki oblik i osjeaj ljudske potrebe.
753
75 4
755
756
757
75 8
759

Evanelje po Jovanu 16/13-14.
Poslanica Korinanima, 13/13.
Evanelje po Jovanu 14/26.
Ibid., 16/13.
Ibid., str. 151.
1 86

Nekada je bio umoran760 ; gladan761 ; edan762 ; jeo je i pid63 i
spavao.764 Pored ovog, Isus je inio ono to obian ovjek ne
moe. Opratao je grijehe, sluio se pravom koje samo Bog
ima.765 Ono to je govorio, razdvaja ga od ostalih ljudskih
bia. Meutim, ono to je daleko najvanije u hrianskom
vjerovanju jesu opisi njegovog postojanja kao boanskog bia.
Bit hrianske doktrine je Isusovo boanstvo.766 Hrianski
teolozi smatraju da se ovdje radi o inkarnaciji Boga koji se rodio
i postao ovjek.767 Dakle, cjelokupna hristologija je pokuaj
zatite osnovnih hrianskih doivljaja Isusa.
O trojstvu, meutim, Isus nije nita govorio. Ova dogma
je proglaena mnogo godina poslije njegove smrti. I upravo
je ona glavni prigovor Kur'ana hrianstvu. To nije prigovor
Isusovom nauku, nego kasnijem hrianskom tumaenju
Isusovih rijei.768
Kur'anska interpretacija lsaovog uzdignua
lsaovo uzdignue/Ref'i Isa
O smrti Isaa, a.s., Kur'an iznosi: "O Isa, duu u ti uzeti
i Sebi te uzdignuti i spasit u te od nevjernika i uinit u da tvoji

sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. " (Ali
Imran, 55); Oni koji su se o njemu u miljenju razilazili, oni su
samo o tome u sumnji bili; o tome nisu nita pouzdano znali,
76 0
76 1
762
763
764
76 5
- 766
767
76 8

Ibid., 4/38.
Ibid., 2/7-10.
Pekari Hajrudin, Sljedbenici Knjige, Bemust, Tuzla, 2003., str. 133.
1 87
samo su nagaali; a sigurno je da ga nisu ubili, ve ga je Allah

uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar. 769
Nain uzdignua spada u domen viesmislenih kur'anskih
citata, ije znaenje zna samo Allah, d.., te zato komentatori
nemaju identian stav po pitanju uzdignua.770 Arapska rije
vefa je polisemina, te otuda i onemoguava jedinstveno
miljenje:
1 . Moe znaiti smrt, kao to je spomenuto u Kur'anu:
Allah uzima due u asu njihove smrti/71
2. Rije vefa znai san, u ovom znaenju je spomenuta i

u Kur'anu: On je Onaj Koji vam nou duu uzima/772
3. Posljednje znaenje ove rijei jeste uzdignue, kao to
je ve spomenuto.773
Jedan dio mufesira smatra da se ovdje radi o inverziji, zato
to u predmetnom ajetu slovo vav (i) ne oznaava kontinuitet
- jedna radnja ne ide za drugom.774 Prema tome, Allah, d..,
je uzdigao Isaa, a.s., a nakon toga mu uzeo duu.775
Drugi smatraju da je Isa, a.s., bio u stanju slinom smrti.776
Predmetni citat moe imati znaenje da je Isa, a.s., uzdignut, a
da e biti usmren kada bude doao ponovo na Zemlju.777 Veliki
broj komentatora, to je i najjae miljenje, smatra da ga je Allah,
d.., uzdigao na nebo dok je, za to vrijeme, bio u nekoj vrsti sna,
769
77
77 1
772
773
774
775
776
777
Kur'an, 3:55.
Kutb Sejjid, U okrilju Kur'ana, 16/38.
Kur'an, 39:42.
Kur'an, 6:60.
Kur'an, 3:55.
El-Kurtubi, El-Diamiu liahkamil-1-Kur'an, 2/99.
Et-Taberi, Diamiul-1-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/340.
1 88

ali iv/78 Svoj stav potkrepljuju slijedeim kur'anskim citatima:
On je Onaj Koji vam nou duu uzima/779; I Allah uzima due

u asu njihove smrti, a i u snu one koje nisu umrle. 78 0
Evidentno je miljenje da je Isa, a.s., za vrijeme uzdignua
bio u snu/8 1 dok tabiini Hasan el-Basri i Mudahid, s tim u vezi,
kau da je Isa, a. s., jo uvijek iv, a ovo miljenje je zastupao i
El-Buhari,782 autor hadiske zbirke: Sahihu-l-Buharijj. 783 Et-Taberi
tvrdi da je Allah, d.., uzdigao Isa, a.s., ivim/8 4
U tefsirskim djelima se navodi da je Allah, d.., usmrtio
Isaa, a.s., samo na nekoliko trenutaka, a potom ga oivio i

uzdigao. 785
Neki komentatori smatraju da je Isa, a.s., usmren, a potom
uzdignut.786 Svoj stav temelje na ajetu u kojem se iznose Isaove,
Kur'an, 6:60.
Kur'an, 39:42.
781 Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/339.
78 2 Puno ime mu je Muhammed bin Ismail bin ibrahim bin Mugire. Nadimak
El-Buhari dobio je na osnovu svog rodnog mjesta - Buhare (Uzbekistan) . Ro
en je 194. h. godine. Od samog djetinjstva poeo sa zanimati za nauku. Hadis
je uio od svog oca. U potrazi za naukom putovao je u Egipat, Siriju, Irak, koji
je posjetio etiri puta. Uio je od velikog broja uenjaka. Sam El-Buhari kae
da bi svakog mjeseca zaradio pet stotina dirhema, a onda bi ih utroio za nau
ku. Koliki je bio kapacitet govori injenica da je sa nepunih osamnaest godina
pisao kapitalna djela na koja su se pozivali mnogi uenjaci njegovog vremena.
Napisao je svoje poznato hadisko djelo Sahihu-1-Buhari. Preselio je 256. h. go
dine. Kutb Muhammed Ali, El-imamu-1-Buhari, Daru-1-fikri-l-arebi, Kairo,
1999., str. 4-21.
78 3 El-Hindi Muhammed Enver ah el-Kamirijj, Et-Tasrihu bima tevatere fi
nuzuli-1-Mesih, str. 62, 284, 287.
7 8 4 Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3 - 4/339.
J8 6 Vidi: Ez-Zuhejli, Et-tefsiru-1-vesit, str. 198; El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili
ve esraru-t-te'vil, 1/163; Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an,
3 - 4/340.
77 8
779
78
1 89

a.s., rijei: "/ja sam nad njima bdio dok sam meu njima bio,
a kad si mi Ti duu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao. " 78 7
Postoji miljenje da Isa, a.s., u toku procesa uzdignua
nije bio ni mrtav ni u snu.788
Takoer, Isaovo, a.s., uzdignue je mogue protumaiti
injenicom da je on kod Allaha, d.., na visokom mjestu i da
uiva velike poasti. 78 9 Isto znaenje, kau, odnosi se na Idrisa,
a.s.790 Husein ozo tvrdi da se sve to bi kur'anski tekst o
uzdignuu Isaa, a. s., mogao kazati svodi na uzdizanje njegovog
ugleda, historijske uloge i znaaja misije.79 1
Isaovo, a. s., stanje nakon uzdignua slii stanju meleka
bez strasti i srdbe.792 Pojedini islamski uenjaci smatraju da se,
pri govoru o uzdignuu Isaa, a.s., to odnosi samo na njegovu
duu. Takav stav podravaju Demaluddin Afgani, Muhammed
Abduhu, Reid Rida i Mahmud eltut.793 Abduhu smatra da
787
Kur'an, 5:117.
79 Kur'an, 19:56-57.
79 1 ozo Husein, Fetve Il, str. 184.
79 3 El-Buti Seid Ramadan, Kubra-1-jekinijjati-l-kevnijje, str. 327. Muhammed
Abduhu (1849-1905) roen je u pokrajini Buhajra na sjeverozapadu Egipta. Za
vrio je El-Ezher 1877. godine, a naredne godine postavljen je za profesora na
toj visokokolskoj ustanovi. Zbog sudjelovanja u Urabijevoj revoluciji, 1881.
godine, protjeran je iz Egipta na tri godine i tri mjeseca. Odlazi u Bejrut, a
onda ga Demaluddin Afgani poziva u Pariz. Zajedno su osnovali udruenje
koje su nazvali El-Urvetu-1-vuska (Najvra veza). Poeli su izdavati istoime
ni asopis, koji e kasnije biti zabranjen. Nakon povratka u Egipat, 1889. godi
ne, imenovan je za sudiju Apelacionog suda. Najistaknutija funkcija bila mu je
funkcija Vrhovnog muftije Egipta. Njegov voa i uzor bio je El-Afgani. El-Af
gani je afganistanski uenjak, koji je zbog politikih aktivnosti u Afganistanu
morao napustiti domovinu. On je izvrio snaan uticaj na Abduhua. Jedan od
Abduhuovih uenika bio je Reid Rida (1865-1935). Rida je bio iz Libana, ali
788
1 90

rije el-vefa znai smrt, to aludira da je Isa, a.s., umro, dok
se uzdignue odnosi na duu poslije smrti.794 Rida je branio
stav da je Isa, a. s., prvo usmren, a da mu je potom uzdignuta
dua, jer na to upuuju formalno znaenje ajeta i injenica da
je dua sutina ovjeka.795 On tvrdi da nema nijednog jasnog
kur'anskog teksta o tome da je Isa, a.s., uzdignut tjelesno.79 6
Ovaj stav se ne moe prihvatiti, jer u ajetu nije reeno:
"Uzdignut u Sebi tvoju duu." Isa, a.s., je uzdignut i tjelesno, jer
se, u suprotnom, namee pitanje: Gdje mu je zakopano tijelo?
Prihvatiti stav da je Isa, a.s., uzdignut i tjelesno je loginije,
budui da veliki broj hadisa govori o njegovom dolasku tako
da se suprotan stav ne moe uskladiti s njima. S druge strane,
niko od Selefa nije zastupao takav stav. Svi se slau da je Isa,
a. s., uzdignut i tjelesno, ali se razilaze u pitanju da li je usmren
i potom uzdignut ili je bio u stanju sna kada je uzdignut. Stav da
je Isa, a. s., uzdignut i tjelesno zastupali su, izmeu ostalih, Ibn
je zbog pritiska napustio Liban i doao u Egipat. On je predloio Abduhuu
da osnuju asopis, pa su se sloili i nazvali ga El-Menar (Svjetionik) . Najbolju
promociju svojih reformatorskh ideja Abduhu je imao posredstvom ovog a
sopisa. asopis je bio nosilac reformatorskih ideja savremene racionalistike
kole u tefsiru. Abduhu je drao predavanja iz tefsira u El-Ezherovoj damiji,
a Rida ih je biljeio. Na taj nain Abduhu je protumaio od sure El-Fatiha do
125. ajeta sure En-Nisa. Poslije njegove smrti, Rida je nastavio sa tumaenjem
i stigao do 107. ajeta sure Jusuf. Njihova predavanja su poznata pod imenom
Tefsiru-1-Menar. Jo jedan istaknuti egipatski reformator bio je Mahmud eltut
(1893-1963). Roen je u jednom selu u provinciji Buhajra. Upisao se na Vjerski
institut u Aleksandriji. Diplomirao je 1918. godine. Jedno vtijeme je bio pro
dekan Islamskog pravnog fakulteta. Godine 1958. postavljen je na funkciju ej
hu-1-Ezhera. Napisao je tefsir, poznat pod nazivom Tefsiru-1-Kur'ani-1-kerim,
el-edza el-aere el-ula, u kome je protumaio prvih deset duzeva. Ez-Zehebi
Muhammed Husejn, Et-tefsiru ve-1-mufessirun, 2/384-410.
794 ozo Husein, Fetve ll, str. 184.
J95 Herras Muhammed Halil, Nuzulu Isa ve katlu-d-Deddal, Daru-1-dil,
Bejrut, 1994., str. 53-55.
796 ozo Husein, Fetve ll, str. 185.
1 91

Derir et-Taberi, El-Kevseri, Ibn Atijjje el-Endelusi, Muhammed
bin Daefer el-Kettani, E-evkani i drugi.797
Es-Sabuni tvrdi da je Isa, a. s., uzdignut i duevno i tjelesno,
jer na to ukazuje veliki broj autentinih hadisa: "Tako mi
Onoga u ijoj je ruci moja dua, jo samo malo pa e meu
vama sii Sin Merjemin, pravedni vladar. Slomit e krst, ubiti
svinju, prekinuti ratove. Imetka e biti na pretek, toliko da ga
nee imati ko uzeti. Samo jedna sedda e biti vrjednija od
dunjaluka i svega to je na njemu." 79 8
Rida, kao i ozo tvrdi da je Isaovo, a.s., uzdignue tjelesno
i duevno hrianskog porijekla, te da su ga oni uspjeli ubaciti
u islamsku interpretativnu tradiciju.799
Mahmud eltut tvrdi da ne postoji nijedan ajet koji lucidno
i kategoriki kazuje da je Isa, a. s., uzdignut tjelesno. Uzdignue,
po njegovom miljenju, znai da je Allah, d.., podigao linost
Isaa, a. s., na visok stepen. 8 00 Ajete koji govore o uzdignuu Isaa,
a. s., interpretira u znaenju ajeta: Kod Vladara Svemogueg. 8 01
U prilog svojoj tezi navodi i ajet: Nikako ne smatraj mrtvima
El-Hindi Muhammed Enver ah el-Kamirijj, Et-Tasrihu bima tevatere fi
nuzuli-1-Mesih, str. 62-64; Herras Muhammed Halil, Nuzulu Isa ve katlu-d
Dedidial, str. 57.
79 8 Fethu-1-Bari bi erhi Sahihi-1-Buharijj, 6/548, Babu nuzuli Isa ibni Mer
jem, a.s., broj hadisa 3448, Daru-t-takva, Kairo, 2000. Ibn Hader el-Askalani
(1372-1449), komentator El-Buharijine zbirke hadisa, porijeklom je iz Aska
797
lana u Palestini. Bio je istaknuti strunjak hadisa, a studirao je i mnoge druge

islamske znanosti. Nekoliko puta je biran za vrhovnog kadiju Egipta. Nakie
vi Omer, Uvod u hadiske znanosti, str. 164-165.
799 ozo Husein, Fetve II, str. 185; elebi Ahmed, EI-Mesihijje, str. 78.
80 0 El-Buti Seid Ramadan, Kubra-1-jekinijjati-1-kevnijje, str. 330. On i njegovi
istomiljenici navode ajete gdje se ref- uzdignue, odnosi na uzdignue na visok
stepen, kojim nastoje dokazati svoju tezu. Kur'an, 24:36, 6:83, 19:57; Herras
Muhammed Halil, Nuzulu Isa ve katlu-d-Dedidial, str. 66.
801 Kur'an, 54:55.
1 92
one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su ivi i u obilju

su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga to im je Allah od
dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se jo nisu pridruili,
za koje nikakva straha nee biti i koji ni za im nee tugovati. 8 02
On smatra da ovaj ajet eksplicitno ukazuje da su oni koji su na
Allahovom putu poginuli ivi, ali ne tjelesno. Zapravo, ovim
ajetom se ukazuje na visok stepen njihovih dua kod Allaha,
d.. On tvrdi da se iz citata koji govore o silasku Isaa, a. s., ne
moe zakljuiti da je on uzdignut tjelesno. 8 03
O ni tvrde da hadisi o silasku Isaa, a.s., govore samo
openito o uzdignuu i silasku, 804 tako da je tjelesno uzdignue
posljedica percepcije hadisa. El-Gazali8 05 kae da je Isa, a.s.,
umro smru kao i ostali poslanici, i da je uzdignut duevno, a
da je njegovo tijelo prolo kao to je sluaj sa svakim tijelom
Kur'an, 3:169-170.
elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 72-73; Kur'an, 57:25, 24:29.
8 0 4 Fethu-l-Bari bi erhi Sahihi-1-Buharijj, 6/548, Babu nuzuli Isa ibni Merjem,
a.s., broj hadisa 344; Sahihu-l-Muslim bi erhi imami-n-Nevevi, 2/150, Babu
,
nuzuli Isa ibni Merjem hakimen bieri'ati nebijjina Muhammed, a. s., broj hadi
sa 1 55.
8 0 5 Ehu Hamid Muhammed el-Gazali je roen 450. h. godine u Tusu. Njegov
otac je bio veliki uenjak i posjeivao je kruoke uenjaka. Prije svoje smrti,
odgajanje svoja dva sina povjerio je prijatelju, oporuujui mu da ih poduava
islamu. Kada se potroio novac koji je njihov otac ostavio, njihov staratelj ih
je ostavio u vjersku kolu (medresa), jer e tamo imati besplatnu hranu. Zato
El-Gazali kae: Nismo traili nauku radi Allaha, a Allah dozvoljava da se na
uka izuava samo radi Njega. Puno je putovao, tako da su ga, jednom, presreli
drumski razbojnici i oduzeli mu sve to je imao. El-Gazali jednom od njih ree:
Vrati mi samo moje knjige. Ovo demonstrira njegovu veliku ljubav za naukom.
Posjetio je Nejsabur, poslije ega odlazi u Bagdad, gdje je drao predavanja u
poznatoj vjerskoj koli Nizamiji. Napustio je predavanja i odlazi u Damask,
provodei deset godina asketskim ivotom u minari Emevijske damije. Potom
se vratio u rodni Tus, gdje je preselio 505. h. godine. Kutb Muhammed Ali, El
imamu-1-Gazali, Daru-1-fikri-1-arebi, Kairo, 1999., str. 4-18.
8 02
8 03
1 93

koje umire. Svoj stav temelji na ajetu: Ti e, zacijelo, umrjeti,
a i oni e, takoer, pomrijeti. 8 06
Neki komentatori smatraju da je Isau, a.s., ukoliko je
uzdignut i tjelesno, neophodno ono to trebaju sva tijela od
hrane i pia. Pored navedenog stava, postoje komentatori
Kur'ana koji tvrde da je Isa, a. s., uzdignut i tjelesno i duevno. 8 07
Prethodni od njih trae da objasne ta se desilo s tijelom, tj.
gdje se nalazi? 8 08
Husein ozo brani stav da je Isa, a.s., uzdignut samo
duevno. To to u Kur'anu stoji da ga je Allah, d.., uzdigao, ne
znai da ga je uzeo s tijelom i da on ivi tjelesnim ivotom. 8 09
Objavljeni lndil i napisana Evanelja
lndil koji Kur'an akseptira originalnim jeste onaj koji

je objavljen lsau, a. s. Od originalnog Indila kae da je ostalo
malo. Pouzdano se zna da je sadravao svjetlo i uputu, da
je potvrdio Tevrat, 8 10 te da je sadravao nekoliko vjerskih
propisa. 8 1 1 Indil je bodrio na samokontrolu i borbu sa svojim
strastima8 12 i sadravao je svojstva, osobin posljednjeg poslanika
Muhammeda, a. s. 8 1 3
80 6
807
Kur'an, 39:30.
Et-Taberi, Diamiul-l-bejani an te'vili aji-l-Kur'an, 3-4/21; El-Kurtubi, El
Diamiu liahkamil-1-Kur'a n, 4/100.

8 0 8 elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 81.
809
ozo Husein, Fetve II, str. 184. Pored kur'anskih ajeta, koji nedvosmisleno
kazuju da je Isa, a.s., uzdignut, i u Bibliji stoji da je Isus govorio uenicima da

e uskoro otii Ocu, i da ga oni vie nee vidjeti. Biblija, Evanelje po Jovanu,
16/16.
81
811
812
8 13
Kur'an, 5:46.
Kur'an, 5:47.
Kur'an, 9:1 1 1 .
Kur'an, 48:29.
1 94

U hrianskoj terminologiji Indil se naziva Evanelje,
kojih ima etiri: Matejevo, Markovo, Lukino i Jovanovo, a
koja se, zajedno sa Starim Zavjetom, nazivaju Biblija. 81 4 Prema
hrianstvu, Matej j e bio inovnik u Rimskom carstvu,
povjerovao je Isusu i on ga je uzeo za apostola. 81 5 Kao Isusov
uenik, koji je s njim boravio, sluao njegov glas, pamtio svaki
detalj, Matejevi izvjetaji su, prema hrianskom uenju, iz prve
ruke. Indikativna je injenica da se od 661 Markovih stihova,
ije je Evanelje najstarije, kod Mateja nalazi 600. 816 Umro
je 79. godine u Abesiniji. Prvi primjerak njegovog Evanelja
napisan je na aramejskom jeziku, koji je izgubljen. Primjerak
Biblija je pisana u toku 1400 godina i za vrijeme 60 generacija. Sastoji se od
73 knjige, obuhvata sfere ivota kraljeva, seljaka, lovaca i uenjaka. Pisana je na
razliitim mjestima - u zatvoru, pustinji, tamnici, dvorcu, bojnom polju i dr.
Neki su je pisali dok su se radovali, a drugi dok su bili tuni. Pisana je na tri
kontinenta: Aziji, Africi i Evropi. Sadanja verzija Indila poznata je pod ime
nom Novi zavjet ili Evanelja, kojih ma ih etiri: Matejevo, Markovo, Lukino i
Jovanovo. Pored ova etiri Evanelja, Novi zavjet se sastoji iz Djela apostolskih
- koje je napisao Luka, i poslanica - kojih ima etrnaest. Evanelja se prvi put
spominju na poetku III stoljea. To je prvi uinio Irenej 209. godine. Poslije
njega je Klement Aleksandrijski, 216. godine, preporuio da ova Evanelja tre
ba prihvatiti zato to je postojao veliki broj Evanelja, pa je Crkva justificirala
ova etiri Evanelja, a ostala odbacila. Najstarije knjige koje je crkva prihvatila
bile su Pavlove poslanice, ije je uenje imalo primat nad ostalima, zahvaljujui
poslanicama koje je napisao prije Evanelja. etiri Evanelja su oblikovana u
jednu zbirku oko 150. godine zahvaljujui Marcionovom poduhvatu da sve te
knjige sakupi u jednu zbirku. Autentinost nekih od etrnaest poslanica i nije
bila priznata sve do 364. godine. Biblija se sastoji od 66 knjiga, prema Katoli
koj verziji: 39 hebrejskih i 27 hrianskih, ili 73 knjige, prema Pravoslavnoj: 46
hebrejskih i 27 hrianskih knjiga. Mufti Tarik, Islam i religije svijeta, Mo
star, 1998., str. 81; Gazali Muhammed, Islam ili hrianstvo - izazov vremena,
str. 104-105; ahin Mustafa, Hrianstvo, str. 151-152; Ehu Zehre Muhammed,
Muhadaratu fi-n-nasranijje, str. 90; Salih Sa'duddin es-Sejjid, Mukilatu-1-aki
deti-n-nasranijje, str. 1 8 1 .
8 1 5 Evanelje po Mateju, 9/9.
8 1 6 Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 68.
8 14
1 95

njegovog Evanelja danas postoji na grkom jeziku. Meutim,
nije poznato ko ga je preveo sa aramejskog, niti kada ga je
preveo. Njegovo Evanelje se smjeta u razdoblje od 85. do 110:
godine. Na to aludira nekoliko elemenata Matejevog Evanelja.
Nekoliko aluzija ukazuju na razaranje Jerusalema, koje se desilo
70. godine. Druga aluzija se odnosi na represije hriana za
vrijeme cara Domicijana, koji je vladao u godinama od 81. do
96. 8 1 7 Ne zna se tano gdje je napisao svoje Evanelje: u Grkoj
ili Antakiji (Mala Azija) . 818 Matej je prije primanja hrianstva
bio jevrej tako da je judaizam izvrio snaan uticaj na njega.
To je mogue primjetiti kada govori o Isusu, ograniavajui
njegovo poslanstvo samo na jevreje, 8 1 9 pa je svoje Evanelje
njima posvetio. 82 0
Vrlo malo se zna o Markovoj linosti. Ne zna se kada je
roen, i pretpostavlja se da je njegova majka Marija Magdalena.
Smatra se da je Marko imao deset godina kada je Isus razapet, a
postoji i miljenje da je tada imao dvadeset godina, te da je bio
uenik Barnabin, a po drugom miljenju, Petrov uenik i sekretar.
to se tie Evanelja kojeg je napisao, ne zna se pouzdano na
kojem je jeziku to uradio. Po jednom miljenju, napisao ga je
na grkom najvjerovatnije, koje je posvetio Rimljanima. Po
drugom, napisao ga je na latinskom, a potom je prevedeno na
grki jezik. Njegovo Evanelje je najkrae i napisano je izmeu
70. i 75. godine. Od razapea do pisanja ovog Evanelja su
prole mnoge godine.
Ibid., str. 72.
Taha Izzijje Alijj, Menhedijjetu demi-s-sunneti ve demi-1-lenadil, bez
mjesta izdanja, 1996., str. 172-73; elebi Ahmed, EI-Mesihijje, str. 222.
8 1 9 Evanelje po Mateju, 19/5-7, 10/23.
820 El-Mejdani Abdu-r-Rahman Hasan, El-akidetu-1-islamijje, str. 477; elebi
Ahmed, EI-Mesihijje, str. 222.
81 7
8 18
1 96
U islamskoj tradiciji, ashabi su biljeili praksu poslal)ika
Muhammeda, a.s., tako da se ona smatra autentinijom od

naredne generacije, jer su ashabi bili svjedoci Poslanikovog,
a. s., ivota. Hrianska tradicija ima drugaiji koncept. S toga
je za muslimane zanimljivo zato Petar nije napisao uenja svog
uitelja? S druge strane, njegov sekretar, Marko, da li je mogao
preutati uspomene koje je uo od Petra? 821 Markovo Evanelje,
kao hronoloki najstarije, ne spominje roenje Isusovo i Jovana
Krstitelja i natprirodne pojave, koje drugiJevanelisti navode. Iz
islamske perspektive, to je neprihvatljivo. Meutim, sa pozicije
hrianstva, Evanelja se se meusobno dopunjuju. Tamo gdje
jedno Evanelje ne tretira odreenu tematiku ostala Evanelja
imaju ulogu da istu tematiku prezentuju i elaboriraju. 822
Luka je bio Pavlov uenik i svoje Evanelje je posvetio
Grcima, pa ga i napisao na grkom jeziku. Oko pet godina
kasnije napisao je Djela apostolska kojim je htio odgovoriti
na pitanja rimskih slubenika. Ne zna se pouzdano gdje ga je
napisao: prema jednom miljenju, napisao ga je izvan Palestine,
jer je pisao grkim jezikom, a prema drugom, napisao ga je u
Antakiji, jer je tamo proveo petnaest godina. 823 On sam kae
da je Evanelje rezultat njegovog napornog rada:
Budui da mnogi poee opisivati dogaaje koji se ispunie

meu nama, kao to nam predadoe oni koji su od poetka bili
oevici i sluge Rei (Logosa) namislih i ja, ispitavi tano sve
od poetka, po redu, pisati 824
. . .
Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 78; Taha Izzijje Alijj, Menhedij
jetu demi-s-sunneti ve demi-l-lenadil, str. 169; elebi Ahmed, El-Mesihijje,
str. 222
822 Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 81.
82 3 Taha Izzijje Alijj, Menhedijjetu demi-s-sunneti ve demi-l-lenadil, str.
82 1
1 74.
824
1 97

D atum J ovanovog roenja i smrti su nepoznati. U
Jovanovom Evanelju nalazi se drukiji Isus od onog kako
ga predstavljaju sinoptika. Jovanovo Evanelje samo je 8%
identino sa sinoptikim. Iz islamske perspektive, ovo je
udno jer ukoliko sinoptika govore istinu, onda Jovanovo
ne moe govoriti istinu, ili obratno. 825 Postoji miljenje da je
ovo Evanelje napisao neko od uenika Aleksandrijske kole. 826
Postoji i miljenje da je ovo Evanelje nastalo u Efesu, koji je
igrao znaajnu ulogu u intelektualnom ivotu Rimske imperije.
Preteno se prihvata da je ovo Evanelje nastalo izmeu 95. i
100. godine, znai 65-70 godina poslije Isusove smrti. 827 Ako
se i prihvati da je Jovan jedan od apostola i da je u vrijeme
susreta sa Isusom imao 20-25 godina, onda u tom sluaju se
mora prihvatiti da ga je napisao kada je imao 85-95 godina. 82 8
Najstariji dio Novog Zavjeta jeste Pavlova poslanica
Solunjanima, napisana 50. godine, dakle oko 20 godina poslije
Isusovog razape a. 829 To znai da su Isusove pristalice usmeno
prenosile svoju tradiciju. udno je zato ljudi, koji su vjerovali
u Isusovo boanstvo, nisu napisali historiju o njegovom ivotu,
Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 96; Taha Izzijje Alijj, Menhedii
jjetu diemi-s-sunneti ve diemi-1-lenadiil, str. 1 76. Najznaajnije svojstvo Jova
82 5
nove teologije je to Boga naziva Ocem. To ini 107 puta u svom Evanelju i
12 puta u svojoj l . poslanici. Biblijska teologija Starog i Novog Zavjeta, Grupa
autora, str. 457.
8 26 U Maloj Aziji postojala je grupa hriana koja nije priznavala da je ovo
Evanelje sastavio Jovan. to se tie njegovog imena, ono je nesigurno, jer ni
njegovo Evanelje ni poslanice ne spominju svog autora izriito. S tim u vezi,
neki istraivai na Jovana gledaju razliito: neki ga smatraju najidovskijim
Novozavjetnim piscem, a drugi mu pripisuju zaslugu da je potpuno helenizirao
hrianstvo. ahin Mustafa, Hrianstvo, str. 171; Biblijska teologija Starog i
Novog Zavjeta, Grupa autora, str. 439; elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 220.
82 7 Kosidovski Zenon, Prie fevanelista, str. 107.
82 8 Ibid., str. 112.
829 Ibid., str. 41.
1 98-

odnosno to nisu sakupili sve ono to ima veze s tim. Mogue
je da je razlog tome to su prvi Isusovi sljedbenici bili iz niih
slojeva drutva, pa nisu bili pismeni. Postoji i drugi razlog
tome, da Isusovi uenici nisu prekinuli veze s judaizmom,
nego su potovali sve vjerske naloge Mojsijeve vjere. Oni su
smatrali Stari Zavjet svojim Svetim pismom i nisu razmiljali
da ga zamijene neim drugim. Prosjeni ljudski vijek trajao je
etrdesetak godina, tako da je malo Isusovih svjedoka doivjelo
trenutak kada se pojavila prva pismena biljeka o Isusu. Mnoge
od njih unitili su politiki neredi i egzekucije u Palestini. 830
Isus i njegovi uenici su govorili hebrejskim jezikom
aramejskog dijalekta. Ono to su pisali na maternjem jeziku,
izgubljeno je. Nakon uzdignua Isusa, nestale su stranice koje su
mu objavljene i vie nikada nisu pronaene. Za to su odgovorni
predstavnici rimske vlasti i jevreja koji su radili na protjerivanju
onih koji su vjerovali u Isusovo poslanstvo. To je trajalo vie
od tri vijeka, nakon ega je dolo do velikih razilaenja meu
hrianima. Svaka skupina je pisala djela o Isusovom uenju,
tako da je postojalo oko sedamdeset Evanelja. U nekima
je bila zastupljena teorija o jednom Bogu, dok se u drugima
govorilo o trojstvu. Ta razilaenja su trajala sve do Nikejskog
koncila 325. godine.
Prema islamskoj tradiciji, za vrijeme progona onih koji nisu
prihvatili teoriju Isusove boanske prirode, originalni Indil
je izgubljen. Vjerovali su u Smak svijeta i Isusov povratak na
Zemlju. Nisu pisali ta im je Isus govorio. Uenici su upitali
Isusa kako da prepoznaju znak koji e prethoditi njegovom
dolasku, a on im je odgovorio da se treba uvati onda kada to
vrijeme nastupi, jer e mnogi doi i govoriti da su poslanici.
Bit e mnogo ratova i zemljotresa. To e biti nevolja kakva nije
83
Kosidovski Zenon, Prie ]evanelista, str. 52-57.

1 99

bila od postanka svijeta. 831 Od ovoga se nita nije jo dogodilo,
svemir jo uvijek postoji, ljudi jo uvijek ive. Po svom znaenju,
ovaj biblijski citat podsjea na situaciju pred kraj svijeta, kada e
sii Isa, a. s., i kada e nastati veliki nered, anarhija i bezakonje,
a neki e se proglasiti poslanicima.
Hriani vjeruju da je Biblija ljudsko djelo, ali je nebeska.
U II vijeku, Pismo je nazivano proroanstvom koje je diktirao
Sveti Duh, posluivi se svetim piscima kao sredstvima. U III
vijeku se govorilo da je Sveti Duh autor Pisma. Od Vl do XIII
vijeka isticalo se da su knjige Pisma svete jer im je Bog autor.
Budui da su neki heretici, prema crkvi, potcjenjivali boansko
porijeklo Pisma, na Fiorentinskom koncilu j e 1441. godine
reeno da je Bog autor oba Zavjeta, jer su sveti pisci govorili
pod nadahnuem Svetog Duha. 8 32
U islamu, Objava je ono to je objavljeno od Allaha, d..,
pri emu onaj kome se objavljuje ne moe nijednu rije dodati:
Ni jednom ovjeku nije dato da mu se Allah obraa osim na

jednom od tri naina: nadahnuem ili iza zastora, ili da poalje
izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono to On eli. On
je zaista Uzvien i Mudar/833 U suprotnom: A da je on o nama
kakve rijei iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda
mu ilu kucavicu presjek/i i niko ga izmeu vas ne bi mogao od
831

Hrianski teolozi se slau da je objava djelo inspiracije, ali da nije s njom
potpuno identina. U povijesti hrianstva pojavile su se dvije teorije o inspi
raciji. Vatikanski koncili su odbacili takve teorije. Prema jednoj teoriji, radi
se o naknadnom odobrenju i izvanjskom pomaganju. Protagonosti ove teorije
smatrali su da je Bog uvao autora od greke. Druga teorija je polazila od toga
da je pisac bio mehanizam, poput pera, u ruci Boga. Meutim, u Bibliji se nigdje
izriito ne kae da Sveti Duh nekog ovjeka pokree na razmiljanje ili pisanje.
Harrington Wilfrid, Uvod u Bibliju - spomen objave, str. 45-51.
8 33 Kur'an, 42:51 .
8 32
200

toga odbraniti; 834 O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od
Gospodara tvoga - ako ne uini, onda nisi dostavio poslanicu
Njegovu. 835
Objava u hrianstvu znai da nadahnuti autori dobijaju
p oticaj e za razumij evanje i prenoenj e b oanske objave
rijeju i djelom jednako kao i pisanjem. To znai da ih je Bog
nadnaravnom snagom pokretao i poticao na pisanje, te im i
pomogao pri tome, da su oni stvari koje je On zapovijedio
najprije tano razumjeli, zatim vjerno zapisali, i konano izrazili
prikladnim rijeima. Sveti pisac je ovjek instrument kojeg
Bog, kao glavni uzrok, pokree preko njegovog razuma, volje
i izvrnih sposobnosti. Najee sveti pisac nije svjestan da ga
Bog pokree. On zapoinje djelo na sasvim prirodan nain.
Razmilja kako da to najbolje napie. Pri svemu tome ga je vodio
Sveti Duh, makar i ne bio svjestan toga. Boanski utjecaj koji
ga je nadahnuo sastojao se u poticaju da knjiga bude savrena,
jer je svrha nadahnua nastanak nadahnute knjige. 8 36
O takvima Kur'an govori: A teko onima koji svojim
rukama piu Knjigu, a zatim govore: evo ovo je od Allaha da bi

zato korist neznatnu izvukli. I teko njima zbog onoga to ruke
njihove piu i teko njima to na taj nain zarauju. 8 37
Za katolike i pravoslavce, pored Biblije koja se tretira
kao baza, vano je i crkveno uiteljstva, to pravoslavci zovu
svetim predanjem. Crkveno uiteljstvo sainjavaju koncilske
odluke, spisi svetih otaca i pape kod katolika. Spisak kod
pravoslavaca je neto dui, ali u sutini isti. Protestanti nemaju,
8 34
Kur'an, 69:44-46; Salih Sa' duddin es-Sejjid, Mukilatu-1-akideti-n-nasrani
jje, str. 186-187.

35
8 36
8 37
Kur'an, 5:67.
Harrington Wilfrid, Uvod u Bibliju - spomen objave, str. 78, 85-86, 92.
Kur'an, 2:79.
201

niti priznaju crkveno predanje, samo Bibliju i pet ekumenskih
koncila. Pravoslavci ih zovu Veseljanskim saborima i kod njih
ih je sedam:
1. Prvi Koncil je odran u Nikeji 325. godine. Sazvao ga
je car Konstantin, tada nehrianin, da bi ujedinio Rimsko
carstvo pomou hrianstva. Glavni zakljuak koncila je: Isus
je izjednaen s Bogom;
2. Carigradski koncil 3 8 1 . godine, uveo je doktrinu o
trojstvu Oca, Sina i Duha Svetoga;
3. Koncil u Efesu 431. godine, na kojem je odlueno da je

Marija, Isusova majka, Bogorodica (theotokos);
4. Koncil u Halkedonu 451 . godine, na kojem je odlueno
da su u Isusovoj osobi sjedinjene boanska i ovjeija narav;
5. Koncil u Carigradu 553. godine, gdje je proklamirana
ideja da su heretici svi koji odbacuju hrianske dogme;
6. Carigradski (trei) koncil 680. godine, koji je zakljuio
da Isus ima dvije volje: ljudsku i boansku;
7. Nikejski (drugi) Koncil, 784. godine, kojim je uspostavljen
kult ikona. Samo katolika i pravoslavna crkva priznaju dva
3
posljednja koncila, pa imaju ikone i kipove. 8 8
Ukoliko se izvri sistematizacij a biblijskih predanja,
primjetno je da se dijele na tri vrste:
1. Ona koja se mogu nazvati Boijim govorom. Primjer:
39
ja sam jahve, osim mene nema spasitelja. 8 ;

2 . Koja su govor poslanika. Primjer: "Zato me zove
dobrim ?" - ree Isus - "Samo je jedan Dobri, Bog. "840 ;
Elijade Mira, Vodi kroz svetske religije, str. 95 -96; Mufti Tarik, Islam i
religije svijeta, str. 80.
839 Knjiga proroka Izaije, 43/ 1 1 .
8 40 Evanelje po Marku, 10/18.
838
202

3. Koja su predanja oevidaca dogaaja ili onih koji su
pisali ono to su uli, a to se naziva govor historiara. Primjer:
Izdaleka spazi lisnata smokvu kraj puta. Poe k njoj ne bi li to

naao na njoj. Ali kada ne nae nita osim lia . . 8 4 1
.
Veina biblijskih citata je tree vrste. 8 42 Na primjer, Matej

kae kako je Isus Jakovljev sin, dok Luka smatra da je Helijev sin.
Matej kae da je Isus od Solomonovih sinova, sina Davidovo g,
dok Luka smatra da je on od Nasanovih sinova, sina Davidovo g. 843
Svi ovi citati ne mogu biti napisani po Boijem nadahnuu jedan od njih je, neminovno, pogrijeio. 844
Marko kae da su Jovan i Jakov, Zebejedevi sinovi, zamolili
Isusa da jednog stavi s desne, a drugog s lijeve strane. 845 O istom
dogaaju, Matej kae da je to zamolila njihova majka, a ne oni. 84 6
Jovan kazuje da je Lisanija bio Tetrah u Avili, oko 27.
godine. Historiari su ukazali da Lisanija nije bio Tetrah, nego
vladar Kalcisa pola vijeka ranije. 847
Da bismo imali detaljniju i pregledniju predstavu nesuglasica
meu Evaneljima u vezi uskrsnua i mjesta na kome se Isus ukazao
uenicima, iznijet u sistematski prikaz izvjetaja i razlika:
8 41
Ibid., 1 1/13.
Vidi opirnije: Gazali Muhammed, Islam ili hrianstvo - izazov vremena,
str. 125.
843 Evanelje po Mateju, 1/16; Evanelje po Luki, 3/23.
844 Gazali Muhammed, Islam ili hrianstvo - izazov vremena, str. 129.
- 8 45 Evanelje po Marku, 10/35-37.
847 Opirnije vidi: Strobel Li, Isusov zloin, str 85.
8 42
203

Marko, 16/1-8 Matej, 28/1-10 Luka, 24/1-12
Vrlo rano; prvi
dan sedmice,
izalo sunce
ene
Marko,
16/9-11
Prvi dan sedmice; Prvi dan sedmice; Prvi dan

u osvit
veoma rano
sedmice;
rano
Rano ujutru; prvi

dan sedmice;jo za
mraka
Marija
Marija Magdalena;
Marija
Magdalena;
Magdalena lojedna?
Marija majka
Vakova; Ivana;
druge
Svrha
Oplakivati mrtvog
Kupile miomirise; Dole na grob
Miomirisi od
petka; uzele
dole pomazati
prijatelja
miomirise
Vidljivi Kamen otkotrljan; Potres; siao
Kamen
Isus
Kamen otkotrljan;
fenomeni mladisjedi
(kasnije) dva anela
aneo; otkotrljao otkotrljan; dva
ifede unutra
unutra s djesna kamen; sjeo na ovjeka stoje
njega: (izvana) Iiznutra)
Razgovor Mladigovori: Aneo govori: Ljudi pitaju;
(Kasnije) aneli
ne bojatise; Isus ne bojati se; Isus podsjeaju na
pitaju: Zato plae?
Mislila daje tijelo
uskrsnuo; rei
uskrsnuo; rei proroanstvo
ukradeno
uenicima da ide uenicima da ide izreeno u Galileji
u Galileju
u Galileju
Reakcija Pobjegle
Otila i rekla Petru i
Brzo otile pune Vratile se; rekle
ena
drugom ueniku
ustraene;
edanaestorici i
troha; rekle
nikome nisu rekle uenicima
ostalima
Ukazanje
Isus im doao u
Isus se prvo (Kasnije) se Isus
Isusa
ukazao Mariji
usret obujmi/e
ukazao
Magdaleni; obujmila
mu noge; on
Mariji
!ponovio poruku o
Magdaleni ga; on govorio o
Galileji
uznesenju
Petar i uenik otrali
Petar otrao
na grob; vidio
na grob; vidjeli
lpogrebnu odjeu;
pogrebnu
!poli kui vjerujui
odjeu; poao
kui gospodin se
ukazao Simonu
Marija se vratila i
vidjela Isusa
204
Marija
Marija
Magdalena;
Magdalena;
Marija majka
druga Marija
akova; Saloma
Jovan, 20/1-18

Kod izvjetaja o dvanaesterici, primjeujemo tradicije
razliitih mjesta. Luka, Jovan (20. citat) i Marko navode da
se susret izmeu uskrslog Isusa i njegovih uenika desio u
Jerusalemu. Matej i Jovan (21 . citat), a vjerovatno i Marko,
pruaju izvjetaje o uskrsnuu iz Galileje. 8 48
Isus je naveo da je Jovan Krstitelj poslanik Ilija, 8 49 emu
se suprotstavlja Jovanov odgovor da on nije ni Ilija ni Isus ni
poslanik. Pavle navodi kako je vaskrsnutog Isusa vidjelo vie
od pet stotina osoba. 8 50
to se tie mjesta susreta Isusa s uenicima, postoji slijedee

biblijsko kazivanje:
Marko, 16/1-8
Matej, 28/1-10
1edanaesterici na
brdu
Luka, 24
Marko, 16/9-20
Jovan, 20
Isus se ukazao
dvojici uenika na
putu za Emaus
Isus se ukazao
dvojici od njih dok
su bili na putu u selo
Ukazao se
edanaesterici
naveer na Uskrs
Ukazao se
Kasnije,
'edanaesterici kod uenicima bez Tome
stola
naveer na Uskrs
Sedmerici uenika
na Tiberijskom
ezeru
Prema islamskom poimanju, zanimljivo je zato Isus nije

zabiljeio Boije rijei. U tom sluaju, njegova knjiga bi se zvala
Evanelje po Isusu, umjesto Evanelja po Mateju, po Marku,
po Luki i po Jovanu. Naravno, ovo su zapaanja iz drugaijeg
religijskog ugla, uz napomenu da svaka religijska tradicija ima ima
svoj teoloki sistem na kojem bazira i opravdava svoja uenja.
-8 4 8
849
85 0

Poslanica Korianima, 1 5/5-7.
205

O Kur'anu, kojeg muslimani prihvataju kao posljednju
Boiju rije, Allah, d.. kae:
A zato oni ne razmisle o Kur'anu? Daje on od nekog drugog, a

ne od Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge protivrjenosti. 851
Kur'an je Muhammed, a. s., dobio od Allaha, d.., u toku 23
godine, koliko je trajala njegova poslanika misija. Muhammed,
a. s., je preselio u 63. godini svog ivota. Dok je Kur'an postepeno
objavljivan, Muhammed, a.s., je pamtio objavljene dijelove, a
potom ih citirao svojim ashabima, koji su ih uili napamet.
Zapisivali su dijelove Kur'ana na ploama od palme, dijelovima
koe itd. Svake godine Muhammed, a.s., prouio bi ono to
mu je objavljeno pred melekom Dibrilom, a u godini u kojoj
je preselio to je uinio dva puta. Raspored sura bio je odreen
od Allaha, d.. Poslije smrti .Muhammeda, a.s., 632. godine,
Ehu Bekr, r.a., poznati ashab i prvi halifa - voa muslimanske
zajednice, rekao je Zejd ibn Sabitu, poznatom pisaru objave, da
sabere sve dijelove Kur'ana u jedan primjerak - mushaf. To je i
uinio nakon to se konsultovao sa svim ashabima koji su znali
Kur'an napamet. Pod jurisdikcijom drugog halife, Omera, r.a.,
Kur'an je prepisan u nekoliko primjeraka i poslan u glavne centre
tadanjeg islamskog svijeta. Poslednja recenzija Kur'ana izvrena
je za vrijeme Osmanove, r.a., vlasti, koristei se kontrolom onih
koji su tekst Kur'ana ve znali napamet, jer su ga nauili za
vrijeme objave. Sve ovo ukazuje da je Kur'an Boije djelo, a ne
ljudsko, koji ne predstavlja problem autentinosti. Dakle, Kur'an
je objavljen Muhammedu, a.s., i ostao je zapisan u njegovom
srcu i srcima ashaba, i tako sauvan od modifikacija i ljudskih
intervencija. Ovo je sutinska razlika izmeu Biblije i Kur'ana
851 Kur'an, 4:82.
206

po pitanju kodifikacije. 8 52 Za Kur'an Allah, d.., garantuje da
e ga sauvati od promjena, to nije sluaj sa Indilom:
Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad

njim bdjeti. 8 53
to se tie Hadisa, kao drugog izvora islama, ashabi i
generacije poslije njih su biljeili hadise. Tako su nastajale hadiske
zbirke. Pri tome su navodili i imena onih koji ih prenose polazei
uzlazno sve do Muhammeda, a.s. i ashaba, to je bilo s ciljem
da se u tom lancu ustanovi vjerodostojnost prenosilaca. Oni
su ukazali na prenosioce koji su manje poznati po moralnim
kvalitetima i tanosti prenoenja i izbjegli hadis koji je na ovaj
nain dokazan. Za razliku od Evanelja koja nisu bila obuhvaena
prigovorom i kritikom, zbirke hadisa bile su podvrgnute detaljnoj
kritici islamskih uenjaka da bi se na taj nain odredio stepen
njihove vjerodostojnosti. 8 54 Pored toga, Muhammed, a. s., je
u poetku zabranio pisanje hadisa da se ne bi pomijeali sa
Kur'anom, dok se kod Evanelja ne moe razlikovati ta je
Boije, ta je Isusovo a ta apostolsko i sveteniko.
Kur'anska vizija Boga
ovjek umom ne moe shvatiti sva pitanja o Bogu. Tek

kada Bog Objavom opie svoja svojstva, ovjek o tome ima
pravilno znanje. 8 55
Kod Arapa je, u vrijeme Muhammeda, a.s., postojao
osjeaj duhovne inferiornosti. Hriani i idovi bi ih ismijavali
da su barbarski narod koji nije dobio Objavu od Boga. Zbog
8 52 Ahmed Hejsem Halil, El- Gufranu bejne-l-islami ve-l-mesihijje, Daru-l-me
nar, Kairo, 1989., str. 23; Bucaille Maurice, Biblija, Kur'an i nauka, str. 230.
m Kur'an, 1 5:9.
8 54 Bucaille Maurice, Biblija, Kur'an i nauka, str. 221-222.
8 55 Bonjak Branko, Filozofija i hrianstvo, Stvarnost, Zagreb, bez godine izdanja, str. 351.
207

toga su istovremeno osjeali i odbojnost i potivanje prema
narodima koji su posjedovali znanje. Hrianstvo i judaizam
nisu imali puno uspjeha u toj regiji, iako su Arapi smatrali da je
taj progresivni model religije superiorniji u odnosu na njihovo
tradicionalno paganstvo. 8 56
Pojam Allaha u smislu Boga bio je poznat predislamskim
Arapima. 857 Njima pojam Allah predstavlja Tvorca i Zatitnika. 858
Naravno, oni su pored Njega imali i druga boanstva, kao to su
El-Uzza, Menat, El-Lat, koja su smatrali Boijim kerkama. 8 59
Kada je Kur'an objavljen, Muhammedu, a. s., onda se svaki
element paganstva odbacio i oboavao se Allah kao J edan
i istinski Bog. Sva druga boanstva se proglaavaju lanim.
Formulacija jedinstva Allaha, d.., izreena je u ajetima sure
El-Ihlas: Reci: "On je Allah -jedan! Allah je utoite svakom!
Nije rodio i roen nije, i niko Mu ravan nije. "860
Iako se rije Allah u Kur'anu spominje preko 2.500 puta,
on nije rasprava o Bogu, ve dokument namijenjen ovjeku:
On je uputa za ljudski rod. 8 61
Kada se izvri sistematizacija kur'anskih ajeta, dominiraju
tri teme po pitanju Boga:
1. Bog stvara, sudi i presuuje. Bog ima neogranienu
vrhovnu vlast;
Kari Enes, Semantika Kur'ana, str. 188-193; Armstrong Karen, Povijest
Boga, str. 163 -164.
8 57 Parrinder Geoffrey, jesus in the Qur'an, str. 136.
85 8 Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili. Kur'an,
39:3; Parrinder Geoffrey, jesus in the Qur'an, str. 148.
859 Hartmut Bobzin, Muhammed, prevela: Mari Sabina, Zagreb, 2006., str.
59; Kur'an, 53:19-20.
8 6 Kur'an, 112:1-4.
8 61 Kur'an, 2:2.
8 56
208

2. Bog se odreuje kao Jedan i Jedini u samom Sebi. Bog je,
u odnosu na ovjeka, jedino boanstvo, a u Sebi samom Jedan
je u Svojoj boanskoj naravi. Oba ova imena obuhvaena su u
jedinstvu (tevhidu) i njegovoj apsolutnoj transcedenciji;
3. Bog je Svemoni i Milostivi.
Cilj B oijeg slanja knjiga ovjeanstvu posredstvom
poslanika jeste utemeljivanje monoteizma, odbacivanje svih
oblika politeizma i redefiniranje Boije objave koja je pretrpjela
promjene. O tome su govorili svi poslanici, a meu njima i Isa,
a.s 862 : Vi niste bili prisutni kada je ]akubu smrtni as doao i
kad je sinove svoje upitao: "Kome ete se, poslije mene, klanjati?"
"Klanjat emo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih
predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se
Njemu pokoravamo. "863
Islamsko uenje je fokusirano na ideju Jednog i Jedinog
Boga. Bog se sam objavio ovjeku, potiui ga na specifinu
komunikaciju ili formu religioznog ponaanja. 864 Ime Allah
je sredinje Boije ime. Kur'anska imena i svojstva Boga nisu
apsolutno antropomorfna niti potpuno apstraktna. Bog niemu
nije slian, On se ni s im ne moe uporediti. Bog je transcedentan,
ali istovremeno i imanentan. Njegova beskonanost ne znai
jednostranu transcedenciju, ve jednako ukljuuje i Njegovo
bivanje s Njegovim stvorenjima.
Apsolutna transcedentnost Boga, koju islam zagovara,
Muhammeda, a.s., liava svih boanskih svojstava. Objava
Muhammedu, a.s., je posljednja u e gzoterikoj historiji,
intencionalna je da svijet shvati u svom jedinstvu, koje se
8 62
8 63
8 64
Salih Sa'duddin es-Sejjid, Mukilatu-1-akideti-n-nasranijje, str. 27-28 .

Kur'an, 2:133.
Silajdi Adnan, Islam u otkriu hrianske Evrope, str. 323.
209

prvenstveno pokazuje u jedinstvenom Tvorcu. Kur'an neprestano
naglaava Boiju mo i veliinu Njegove sveprisutnosti:
Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam sputa s

neba kiu pomou koje Mi dajemo da ozelene bae prekrasne,
nemogue je da vi uinite da izraste drvee njihovo. Zar pored
Allaha postoji drugi bog? ]{e postoji, ali su oni narod koji druge
s Njim izjednauje; Onaj Koji je Zemlju prebivalitem uinio i
kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomina postavio i dva
mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji,
nego veina njih u neznanju ivi; Onaj Koji se nevoljniku, kad
Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji
namjesnicima postavija. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako
nikako vi pouku daprimite! Onaj koji vam u tminama, na kopnu
i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred
milosti Svoje alje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je
Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! Onaj
Koji iz niega stvara, Koji e zatim to ponovo uiniti, i Koji vam
opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji drugi
bog? Reci: "Dokaite, ako istinu govorite/"8 65
Kur'an ne dokazuje Boga, ve ukazuje na Njega na temelju
postojeeg univerzuma. Hrianski Bog je rtvovao sina za spas
ovjeka od pada kojeg je sam ovjek skrivio. U islamu, Bog
naglaava da je opominjao narode preko poslanika. Percepcija
Boije jedinosti je osnova kur'anske moralnosti. Vjerovanje
u bia nazvano je irkom/idolopoklonstvom, to predstavlja
najvei grijeh u islamu. Kur'an ne prihvaa da pored Jednog
Boga postoji neto to se moe zvati bogom. 8 66
8 65
Kur'an, 27:60-64.
enaj Bulent, Islam and other religions, Uludag Universitesi, Bursa, 2000.,
str. 414.
8 66
210
O sijedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i

o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo
je Allahov poslanik, i Rije Njegova koju je Merjemi dostavio,
i Duh od Njega, zato vjerujte u Allaha i njegove poslanike i ne
govorite: "Trojica sul" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo
jedan Bog, hvaljen neka je On! Zar On da ima dijete? Njegovo je
ono to je na nebesima i ono to je na Zemiji, i Allah je dovoljan
kao zatitnik. 867
Poslanik Muhmmed, a. s., je imao disputaciju s nedranskim
hrianima u vezi Isaa, a.s. Upitali su ga: "Zato negativno
govori o naem Isusu? " Poslanik, a.s., odgovori: "A ta to
govorim? " Rekoe: "Tvrdi da je rob." Poslanik, a. s., ree: "Da,
on je Allahov rob, poslanik i Rije koju je dostavio estitoj. "
Hriani se rasrdie i rekoe: "Jesi li ikada vidio nekog ovjeka
bez oca. Ako si u pravu, pokai nam ga! " Tada Allah objavi
ajet: Isaov sluaj je u Allaha isti kao i sluaj Ademov: od zemlje
ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi" - i on bi. 868
Muhammed, a.s., nedranske hriane pozva u islam, a
oni mu rekoe: "Mi smo u islamu bili prije tebe." Poslanik, a. s.,
odgovori: "To nije istina, od islama vas sprjeavaju tri stvari:
tvrdnja da je Bog uzeo Sebi dijete, jedenje svinjskog mesa i
oboavanje krsta." Poslaniku, a.s., rekoe: "A ko mu je otac? "
Tada je Allah objavio gore spomenuti ajet. 869
Stavom da je Allah, d.., jedan, islam je odbacio hriansku
teoriju Triniteta. 8 70 S islamskog apekta, Allah, d.., je slao
Objave poslanicima, ali su one doivjele velike promjene, tako
da nisu sauvane u izvornim oblicima. Kur'an apostrofira da
867
8 68
869
8 70
Kur'an, 4:171.
Kur'an, 3:59.
Es-Sabuni, Safvetut-tefasir, 1/183-184.
Parrinder Geoffrey, jesus in the Qur'an, str. 130.
21 1

je Isa, a.s., jedan od poslanika koje je Allah, d.., slao, da je
imao nadnaravna djela - oivljavao mrtve, lijeio bolesne, da je
roen bez oca, ali da nije Bog ili Boiji Sin. 8 71 Te nadnaravnosti
je Allah, d.., davao poslanicima i prije njega, one su im bile
dokaz poslanstva. Kur'an kazuje da Isa, a. s., nije za sebe tvrdio
da je Boiji Sin:
A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjem in, jesi li ti govorio
ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!'"
On e rei: "Hvaljen nek si Ti! Meni nije prilino da govorirn
ono to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti
zna ta ja znam, a ja ne znam ta Ti zna; samo Ti jedini sve
to je skriveno zna. fa sam im samo ono govorio to si mi Ti
naredio: klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru! I ja
sam nad njima bdio dok sam meu njima bio. A kada si mi duu
uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi. "8 72
Isa, a.s., uzdiui Boga iznad svih oblika, kae: "Hvaljen
nek si Ti! Meni nije prilino da govorim ono to nemam pravo. "8 73
Ovim rijeima Isa, a.s., samog sebe liava boanske
osobenosti. Naglasio je da govori samo ono to mu je Bog
naredio, predstavivi se kao potinjeni Boijoj zapovjedi, to
odgovara njegovom stanju. Isa, a. s., je oslovio Boga Onaj Koji
bdije, nakon to je sebe oslovio svjedokom, kako bi napravio
razliku izmeu sebe i svoga Gospodara - sebe smatra slugom,
a Boga svojim Gospodarom. Isa, a. s., je napravio jasnu razliku
izmeu Boga i stvorenja, ponavljajui tu razliku analognim
tvrdnjama, kao to su: "Samo Ti sve to je skriveno zna, Ti si
ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi." 8 74
871
8 72
8 73
8 74
Kur'an, 3:49.
Kur'an, 5:116-117.
Kur'an, 5:1 16.
Ibn Arebi Muhji-d-Din, Dragulji poslanike mudrosti, str. 198-201.
212

S vjerovanjem u trojstvo nije doao nijedan poslanik.
Jevrejski uenjaci, od Musaove, a.s., epohe do danas, ne priznaju
trojstvo i ne dozvoljavaju da se ono pripie njihovim knjigama.
Da je trojstvo istina, Musa, a.s., i ostali poslanici, kao i Isa,
a. s., morali bi ga detaljno i iscrpno objasniti, zato to im je bilo
nareeno pojasniti sve propise i principe vjere. Unato tome,
hriani vjeruju da teorija triniteta ne ugroava monoteizam.
Meutim, afirmiranje trojednog Boga je u koliziji s idejom
monoteizma. Teorija triniteta podrazumijeva mnotvo bitaka, a
to je apsurdno kada se govori o jedinstvu Boije biti. Jedno a/
monoteizam ne posjeduje trojstvo i nije skup entiteta, dok je
trinitet skup tri entiteta, to ukazuje da je jedno dio troga.
Kada hrianin misli o Ocu on ne misli na Sina, a kada misli na
Sina ne misli na Svetog Duha. Tri slike ne mogu biti stavljene
u jednu. Dakle, tri je tri i ne moe biti jedno. Hriani vjeruju
da su i trojstvo i vjerovanje u Jednog Boga istina. Meutim,
ako postoji istinsko trojstvo, postoji i istinsko mnotvo. Ako
se utvrde stvarno trojstvo i mnotvo, istovremeno iezava
istinska jednoa i nemogue ju j e utvrditi. U suprotnom,
trebalo bi spojiti dvije sutinske suprotnosti. To je nemogue,
jer ukljuuje mnotvo nuno postojeih bitaka, to je, takoer,
apsurd. Tako, prema islamskom uenju onaj ko vjeruje u trojstvo,
ne vjeruje istinski u Jednog Boga.
Zanimljivo je da o monoteizmu govore mnogi citati Starog
zavjeta: "Niko nije kao Ti, Gospode, velik si i veliko je ime Tvoje
u sili. Ko se ne bi Tebe bojao, Care nad narodima! Jer Tebi to

pripada, jer meu svim mudracima u naroda i u svim carstvima
njihovim nema takvoga kakav si Ti. " 8 75; Zar ne zna? Zar nisi
8 75
Knjiga proroka Jeremije, 10/6-7.

213
uo? jahve je Bog vjeni, krajeva zemaljskih Stvoritelj: On se

ne umara, ne sustaje. 8 76
I u Novom zavjetu se mogu nai citati afirmiranja
monoteizama: Kojega niko od ljudi nije vidio i ne moe vidjeti. 877;
I ree mu knjievnik: "Dobro, uitelju, pravo si kazao da je Bog

jedan, i nema drugoga osim Njega; i ljubiti Njega svim srcem
svojim i svim razumom i svom duom i svom snagom. "8 7 8
Isus je objasnio da se budui ivot dobija vjerovanjem
u Boije jedinstvo i prihvaanjem njega kao poslanika: "I
donosim vam dokaz od Gospodara vaeg, zato se Allaha bojte i

mene sluajte, Allah je uistinu i moj i va Gospodar, pa se Njemu
klanjajte; to je Pravi put/"8 79
O ovome i Novi zavjet govori: A ovo je vjeni ivot: spoznati
tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. 88 0

Neki knjievnik je pitao Isusa za prvu zapovijed, a Isus
mu je odgovorio: Prva glasi: uj Izraele: Gospodin Bog najest
jedini Bog. 88 1
Ovaj biblijski citat je vrlo transparentan i ukazuje da je

Bog Jedan. Da je teorija triniteta istinita bila bi spomenuta u
njemu ili bi bila pojanjena u Tevratu, u knjigama prijanjih
poslanika. U knjigama poslanika, koje Tevrat spominje, nema
ni najmanjeg aludiranja na teoriju triniteta.
876
877
8 78
8 79
88 0
88 1
Knjiga proroka Izaije, 40/28.

1 . Poslanica Timoteju, 6/16.
Kur'an, 5:72.
Evanelje po Jovanu, 1 7/3.
214

Isus je negirao da zna kada e biti Sudnji dan, i time se
izjednaio s svim stvorenjima: to se tie onog dana i asa, o tome
niko nita ne zna, ni aneli na nebu, ni Sin, ve jedino Otac. 882
Nemogue je da Bog neto ne zna. Zapravo, onaj ko negira
da zna kada e se desiti Sudnji dan, ne moe biti Bog.
Novi zavjet spominje da je Isus jednom ogladnio i uputio
se prema razlistaloj smokvi. Kada je doao do nje, nije bilo
voa - i Isus je prokle. 883 Isus je morao znati da na smokvinom
stablu nema plodova, budui da Bog sve savreno zna.
Isus je umirui rekao: "Boe moj, Boe moj. Zato si me
ostavio?" 88 4 Ovdje je Isus traio pomo od Boga to ukazuje
na njegovu ljudsku prirodu. Bog je bez manjkavosti, nije mu
potrebna niija pomo. Mnogi biblijski citati ukazuju da je Bog
vjean, da ne umire, da je daleko od slabosti i nedostataka. 88 5
Isus je, poslije veere, otiao u Getesmanijski vrt gdje se
molio: "Oe moj, ako je mogue, neka me mimoie aa ova; ali
opet ne kako ja hou, nego kako Ti. " 886 Ovo eksplicite aludira
da je Isus oboavao samo Jednog Boga jer onaj koji stradava
ponizno moli nemoan spasiti se moe biti samo ovjek. 88 7
Isus je, nakon uskrsnua, govorio Mariji Magdaleni da
ga ne dodiruje, jer nije uzaao svome Ocu i njihovom Bogu. 888
Ovom biblijskom ekvivalentan je kur'anski citat: Allah je doista
moj i va Gospodar, pa se Njemu klanjajte. 889
882
88 3
88 4
88 5
88 6
-88 7
888
88 9
Ibid., 13/32.
Ibid., 1 1/12-14.
Izajina Poslanica, 44/6; l. Poslanica Timoteju, 1/17.
El-Hindi e- ejh Rahmetullah bin Halil, Trijumf istine, str. 122.
Kur'an, 3:51.
215

U mnogim biblijskim citatima, Isus je svjedoio da je
samo ovjek i vjerovjesnik: 'idovi se udili i pitali: "Kako ovaj
poznaje Pisma kad ih nije uio?" "Moja nauka nije od mene" -

odgovori im Isus - "nego od Onoga koji me je poslao. Ako neko
htjedne vriti volju njegovu, znat e da lije moja nauka od Boga
ili ja govorim sam od sebe. "890 ; Rije koju sluate nije moja, ve
od Oca koji me posla. 89 1
Isus je govorio da onaj ko njega prihvati, prihvatio je
Onog Koji ga je poslao. 8 92 Isus je, prema biblijskom kazivanju,
govorio da je njegova obligacija narodu donijeti radosnu vijest
o Boijem Kraljevstvu. 893 On je govorio da Rije (Sveti tekst)
koju itaju nije od njega, ve od Oca koji ga je poslao. 8 94 Ovim
citatima je jasno pojasnio da je Boiji vjerovjesnik, da ono to
govori nije po njegovom hiru, nego Objava od Boga.
Isus je naglasio da postoji samo jedan Bog: A ovo je vjeni
ivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao,

Isusa Krista. 895
G enealogija Isusovog rodoslovlja, koja se dovodi u

vezu s Davidom, eksplicite ukazuje da Isus vodi porijeklo od
spomenutog poslanika, koji je potomak Adamov, kao i to da
je on sin ovjeka. 896
U nekim biblijskim citatima primjeujemo da se Isus
opisuje kao Sin Boiji 8 97 Rije sin, u ovom kontekstu, ne moe
imati stvarno znaenje, jer izraz u svim jezicima oznaava
8 90
89 1
8 92
8 93
8 94
8 95
8 96
8 97

Ibid., 14/24.
Ibid., 1 7/3.
Evanelje po Mateju, 1/1-17; Evanelje po Luki, 3/23-34.
216

osobu koja se rodila od oba roditelja, to nije sluaj s Isaom,
a.s. Zapravo, ovdje se radi o metafori, ije je znaenje dobar i
bezgrijean ovjek. Rije sin, u doslovnom smislu, ne moe se
koristiti u relaciji Boga i ovjeka, jer to podrazumijeva spolni
odnos - to je apsurd. Bog ne moe imati dij ete, zato to
raanje pripada ljudskom svijetu. Takva konstatacija ima drugu
konotaciju, ona je apstraktna, u znaenju da se Bog brine o
svakom, da je On Stvoritelj i tako dalje. 8 98 U Starom zavjetu
spominje se da se ljudi nazivaju Boijim sinovima: Videi sinovi
Boiji keri oveje . . . 8 99
Marko navodi rijei rimskog vojnika, koji je stojao ispod

Isusa kada je razapet, da je Isus Sin Boiji. Meutim, u istom
kontekstu, prema Lukinom Evanelju kae se: Kada stotnik
(vojnik) vidje to se dogodi, poe slaviti Boga i ree: "Zaista ovaj
ovjek bijae pravednik/"900
Da se rije Sin Boiji treba shvatiti u metaforikom znaenju

uvjerava citat: Onaj ko ini greh od avola je, jer avo grei od
poetka. Svaki ko je roen od Boga ne ini greh, jer seme njegovo

ostaje u njemu, i ne moe greiti, jerje od Boga roen. Po ovome
se poznaju deca Boija i deca avolja901
Nije se samo Isus, u Novom zavjetu, oslovljavao ovim

izrazom ve i drugi dobri ljudi, isto kao to se poinitelj grijeha
naziva sinom Sotone. Blaeni mirotvorci, jer e se sinovi Boiji
nazvati. 902
Dakle, Isus je miroljubive i pravedne ljude zvao sinovima

Boijim. Pavle kae da su svi oni koje vodi Duh Boiji - Sinovi
89 8
899
9 00
9 01
9 02

Knjiga Postanka, 6/2.
1 . Jovanova Poslanica, 3/8-10.
217
Boiji. 903 Pavle je savjetovao hriane da budu dobri, da sve rade

bez oklijevanja, da budu besprijekorni i isti kako bi bili djeca
Boija. Niko od spomenutih u ovim citatima nije, u literalnom .
smislu rijei dijete Boije, te je neophodno prihvatiti figurativno
znaenje.
Indikativno je da se i za Adama/Adem, a. s., kae da je

Sin Boiji.904 Izrael se oslovljava istim nazivom Boiji Sin.9 0 5 I
Solomon/Sulejman, a. s., je nazvan Sinom Boijim, a za Boga je
upotrijebljen izraz njegov Otac. 906 Takoer se i za sve Izraelane
koristi izraz sinovi Boiji.9 0 7 U svim navedenim citatima
upotrebljena je metafora, jer kada bi se izraz Sin Boiji, kojim
se oslovljava Isus, bio dokaz njegove boanske prirode, onda
bi Adam, David, Solomon i mnogi drugi imali pravo da su
boanske prirode. Svi poslanici su bili ljudi, koji su imali jasnu
zadau da prenesu Boiju rije narodu i da, primjenom objave,
budu refleksija praktine demonstracije Boije rijei.90 8
Isus se u Bibliji naziva i Ocem. Meutim u Bibliji je puno
citata u kojima stoji da je Bog pojedinim ljudima rekao da im
je Otac. Takav je sluaj sa Solomonom: Ja u mu biti otac, i on
e mi biti sin. 909
U Bibliji, ak, stoji da je Isus nazvao Boga svojim Ocem
i Ocem svojih uenika.9 10
Imenom Bog, koji se u Bibliji koristi za Isusa, nazvani

su neki poslanici u Bibliji. Imenom Bog nazvan je i Mojsije: I
903
904
905
906
907
90 8
909
910
Poslanica Rimljanima, 5/9.

Knjiga Izlaska, 4/22.
2. Knjiga Samuelova, 7/14.
Ponovljeni Zakon, 14/1.
Ahmed Hejsem Halil, El- Gufranu bejne-l-islami ve-l-mesihijje, str. 103.
2. Knjiga Samuelova, 7/14.
21 8
Gospod ree Mojsiju: "Evo, postavio sam te da si Bog Faraonu. "911
Ovim citatom se Mojsije oznaava kao pretpostavljeni, a ne u

doslovnom znaenju teksta.
ovjek, koji je roen od ene nije dostojan porediti se
s Bogom. Nita na ovoj planeti to ne zasluuje, ni Sunce, ni
zvijezde koje su istije i savrenije od ovjeka. Ovu tezu podrava
i Biblija: I kako e ist biti roeni od ene? Gle, ni mesec ne bi
sjao, ni zvezde ne bi bile iste pred njim, a kamoli ovek, crv, i

sin oveji, moljac. 9 12
Isus je ak zabranjivao da ga drugi zovu dobrim i blagim:
I gle, neko pristupi i ree mu: "Uitelju blagi, koje dobro da

uinim da imam ivot veni?" A on mu ree: "to me zove
blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga"91 3
U dokazivanju teze da je Isus Bog, hriani koriste biblijsku
tvrdnju da je Isus s neba, a ne s ovog svijeta.9 1 4 Da su poslanici
s neba - znai da ih je Bog poslao, a da oni nisu sami sebe
proglasili poslanicima.9 15 Puno je citata i u Novom zavjetu gdje
Isus izjednaava sebe s uenicima u nepripadanju ovom svijetu.9 16
Ovdje se radi o metafori, koja se koristi u svim jezicima. Za
isposnike i dobre ljude se kae da nisu s ovog svijeta.
Nadnaravna djela koja je Isus inio, prema islamu, ne
mogu biti dokaz njegove boanske prirode. Bilo je i drugih
poslanika, koje spominje i Kur'an i Biblija, koji su inili mnoge
nadnaravnosti: Ipotinismo planine i ptice da s Davudom Allaha
slave, to smo Mi bili kadri uiniti. I nauismo ga da izrauje

91 1
912
9 13
-914
91 5
91 6
Knjiga Izlaska, 7/1 .

Knjiga o Jovu, 25/4-6.
Salih Sa' duddin es-Sejjid, Mukilatu-1-akideti-n-nasranijje, str. 88.
21 9
pancire za vas, da vas tite u borbi s neprijateljem - pa zato

niste zahvalni? A Sulejmanu vjetar jaki poslunim uinismo, po
zapovjedi njegovojjepuhao prema zemlji koju smo blagoslovili,
a Mi sve dobro znamo.917
Poslanici nisu inili sami nadnaravna djela, nego Allahovom,
d.., pomou i dozvolom. I Novi zavjet naglaava da Isus nije
nita inio sam: I zato jo vie traahu Judejci da ga ubiju, ne
samo to naruavae subotu, nego to i Boga nazivae svojim

Ocem, gradei se jednak Bogu. A Isus odgovori i ree im: "Zaista,
zaista vam kaem: Sin ne moe nita initi sam od sebe. "91 8
Isus je, prema hrianskom uenju, jednak s Ocem, pa je

zato i sam Bog: ja i Otac smo jedno.919
Da bi izrazio Boiju blizinu, Isus je Boga nazivao Ocem.
U Evaneljima to ini 1 70 puta. Ovaj citat se ne moe doslovno
shvatiti, nego treba uzeti u obzir kontekst Evanelja. Isus je
govorio jednostavnim rijeima, neukim ljudima i zbog toga se
mnogo koristio simbolikom koja se ne treba shvatati literarno.
Tako, na primjer, kada su mu jednom prilikom rekli uenici da
ga majka trai, braa i sestre, Isus im slikovito tumai: Tada
pogleda one koji su sedeli oko njega i ree: "Evo mati moja i braa
moja! jer ko ini volju Boiju, taj mi je brat, sestra, mati. "920
Identino znaenje ima i u odnosu na apostole: Uzlazim

Ocu mome i Ocu vaem, i Bogu mome i Bogu vaem.921 ; Da
svi jedno budu, kao ti, Oe, to si u meni i ja u tebi, da i oni u

nama jedno budu da svet vjeruje da si me ti poslao. I slavu koju
91 7
9 18
Kur'an, 21 :79-81.
9 1 9 Ibid., 10/30. Najznaajnije svojstvo Jovanove teologije je to naziva Boga
Ocem. To ini 107 puta u svom Evanelju i 12 puta u svojoj l. poslanici. Biblij
ska teologija Starog i Novog Zavjeta, Grupa autora, str. 457.
92 0 Evanelje po Marku, 3/31-35.
92 1 Evanelje po Jovanu, 1 7/30.
220
si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao to smo mi jedno.

Ja u njima i ti u meni, da budu usavreni u jedno.922
Ovi citati govore da je Isus sjedinjen s Bogom i da su
oni sjedinjeni s apostolima. Kao to sjedinjenje Boga i Isusa
s apostolima nije stvarno, tako i sjedinjenje Isusa i Boga nije
stvarno, nije u doslovnom smislu. Zapravo, sjedinjenje se odnosi
na pokoravanje Boijim naredbama i injenje dobrih djela. U
tome se izjednauju Isus i svi vjernici. Oni su u pokornosti
Bogu kao jedan.92 3
Jevreji su htjeli kamenovati Isusa. Kada ih je upitao zato to
ele uraditi, oni mu odgovorie: Zbog dobrog djela ne kamenujemo
- odgovorie mu jevreji - nego zbog hule to se pravi Bogom,

iako si samo ovjek. 924
Dakle, ovdje se ne radi o doslovnom sjedinjenju, nego o

pokoravanju odredbama Boijim i injenju dobrih djela. U tome
se izjednaavaju Isus i uenici. Svi su oni, Isus i apostoli, kao
jedan u pokornosti Bogu i izvravanju Njegovih zapovjedi. Da
je Isus htio uzeti neki naziv, on bi uzeo nadimak Sin Davidov,
koji je kod jevreja bio poznat kao Oekivani spasitelj, ali nije
to uinio.92 5 Isus se klanjao Bogu, upuivao Mu molbe, to je
nelogino - ako je bio Bog, nemogue je da sebe oboava.926
Primjer Adema, a. s., koji je doao na ovaj svijet bez oca i majke,
udniji je od roenja Isaa.92 7 Isa, a.s., prema islamu, ne moe
biti Bog zbog nadnaravnosti koje je inio - oivljavao je mrtve,
922
92 3
924
92 5
-926
Ibid., 1 7/21-23.
El-Hindi e- ejh Rahmetullah bin Halil, Trijumf istine, str. 127-130.
Gazali Muhammed, Islam ili hrianstvo - izazov vremena, str. 1 1 .
Et-Tahtavi Muhammed Izzet, En-Nasranijjetu ve-l-islam, Kairo, 1987., str.
30.
92 7
Kur'an, 3:59.
221

lijeio bolesne itd.,928 jer bi se u tom sluaju isto moralo rei i
za Musa, a. s., uzimajui u obzir nadnaravnosti koje je inio: I .
Musa baci svoj tap, kad on zmija prava, a onda izvadi ruku iz.
njedara, kad ona, onima koji su gledali, bijela. 929
Hriani dokazuju da je Isus Bog biblijskim citatom gdje
stoji da je Isus rekao: Ko vidi mene, vidio je Boga.93 0 Ovaj citat
se dijametralno razlikuje od drugog biblijskog citata da Boga
niko ne moe vidjeti: Kojega niko od ljudi nije vidio i ne moe
vidjeti. 93 1
Islam naglaava da je nevjernikom svako ko tvrdi za sebe
da je Bog: A onoga od njih koji bi rekao: "ja sam, doista, pored
Njega, bog, kaznili bismo Dehennemom,jer Mi tako kanjavamo

mnogoboce. "932
Kur'an skree pozornost na injenicu da su svi poslanici

pozivali u monoteizam: Prije tebe nijednog poslanika nismo
poslali a da mu nismo objavili: nema Boga osim Mene, zato se

Meni klanjajte. 933
Bog je onaj ko je apsolutno savren, koji je moan sve

uiniti. Meutim, Isus je govorio da ne moe nita sam uiniti,
zato to radi po volji Onoga Koji ga je poslao. Ovo eksplicite
ukazuje da je samo poslanik. Prema islamu, on je bio poslanik
kao to su i prije njega poslanici dolazili i odlazili.934
S islamskog gledita, ono to je Isus govorio nije njegov
govor. Isus je ist od takve ideologije. Bog nema sina, nema
928
Ibid., 9/1-41; Evanelje po Mateju, 1 2/22-30, 8/1-4; Evanelje po Marku,

3/1-19; Evanelje po Luki, 13/10-17; Evanelje po Jovanu, 1 1/1-46.
929 Kur'an, 26:32-33.
93 0 Evanelje po Jovanu, 14/9-10.
93 1 l . Poslanica Timoteju, 6/16.
932 Kur'an, 21:29.
933 Kur'an, 21:25.
934 Kur'an, 5:75.
222

druga, a Isa, a. s., je Njegov poslanik i rob. Kur'an, kada govori o
poslanicima, apostrofira da su svi oni Boiji robovi, to ukazuje
da ih je Bog poslao da narodu ukau na Pravi put.935
Isa, a. s., je samo poslanik, ovjek prije koga su bili mnogi
poslanici. Navodei da je Isa, a.s., konzumirao hranu poentira
da je on samo jedan u plejadi poslanika, koje je Allah, d.., slao
ovjeanstvu: Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik, i prije njega
su dolazili i odlazili poslanici, a majka njegova je uvijek istinu

govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo
jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeu. 93 6
Hriansko uenje da je Isus Bog, umro i bio odsutan
tri dana937 namee pitanje: Ko je za to vrijeme izvravao Boiije
obaveze? Kur'ansko uenje naglaava da Allah, d.., sam po
sebi opstoji, Njemu niko nije potreban, a On je svima potreban.
Samo je jedan Bog: Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi
bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvien Allah,

Gospodar svemira, od onoga to Mu pripisuju.93 8
Vladavina dvojice ne moe biti harmonina, zato to bi
nesposobnost bila pripisana jednom ili obojici. Ako bi jedan
od njih elio ovjekov ivot, a drugi njegovu smrt, dolo bi se
do tri premise: ili bi elja obojice bila ostvarena, ili ne bi bila
ostvarena nijednom od njih, ili bi samo jednom bila ostvarena.
Nemogue je da elja obojice bude ostvarena, jer tijelo ne moe
biti istovremeno u stanju ivota i smrti. Ukoliko obojici elja ne
bi bila ispunjena, znailo bi da su nesposobni, a Bog ne moe
biti nesposoban. Ako bi elja samo jednom bila zadovoljena,
935
36
93 7
93 8
Kur'an, 1 7:3.
Kur'an, 5:75.
Kur'an, 21:22.
223

onda bi se nesposobnost pripisala drugom - a Bog ne moe
biti nesposoban.939
Kur'an odbacuje mogunost da Bog ima dijete. Ta ideja
je ekstremna, dijametralno se razlikuje od prepoznatljive crte
Kur'ana i vjere uope, koji kritizira pripisivanje djeteta Bogu,
zato to raanje pripada ljudskom svijetu: Gotovo da se nebesa
raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe to Milostivom

pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete.940
Nigdje u Bibliji nije mogue nai da Isus kae: Ja sam
Boiji Sin, mene oboavajte. Zapravo, on je govorio: Idem Ocu,
jer Otac moj vei je od mene. 94 1
Kur'anski ajet: Nije rodio i roen nije, i niko Mu ravan nije,942

ukazuje da On nije nikom otac, i da Njemu niko nije dijete.
Prva rije koju je Isa, a.s., izgovorio bila je: ''ja sam Allahov
rob" - ono ree - "meni e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me

uiniti. "943
Samo je Bog kadar sve uiniti, a Isus za ono to eli ovisan
je od Boga, dok Novi zavjet prenosi Isusove rijei:
Ja ne mogu nita initi od sebe. 944

Bog je Svemoan, On moe sve, dok Isus, priznavajui
da ne moe sam nita uiniti, ne moe biti Bog. Isus je govorio
da mu je data mo od Boga,945 zato slava pripada Bogu, a ne
Isusu.
939 Ehu-l-Hasan el-Eari, Bitpolemike sa otpadnicima i inovatorima, preveo sa
arapskog: Silajdi Adnan, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 29.

Kur'an, 19:90-92.
94 1 Evanelje po Jovanu, 14/28.
942 Kur'an, 1 12:1-4.
943 Kur'an, 19:30.
944 Evanelje po Jovanu, 5/30.
94
224

Za islam je neprihvatljivo da Isa, a.s., postane Bog. ak
i Biblija potvruje ljudsku prirodu Isusa. Spominje se da mu
je, na dan kada se je trebao obrezati, dato ime Isus,946 da je pio
mlijeko,947 molio se94 8 - Bog je iznad svih ovih radnji.
Prema hrianskom uenju, Bog se elio pokazati ljudima
u ljudskom obliku, pa je to uinio u Isusovom liku. Ovakva
konstatacija zahtijeva pitanje: Da li se prikazao u liku Isusa djeteta
ili odraslog? Ovo implicite zahtijeva da je Bog promjenljiv, a to
je nemogue rei za Boga.949
Svi poslanici su doli da bi potvrdili, objasnili i proklamirali
islam: On vam propisuje u vjeri isto ono to je propisao Nuhu
i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i

Musau i Isau: pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte.
Teko je onima koji Allahu druge smatraju ravnim da se tvome
pozivu odazovu. 950
Za islam je neprihvatljivo da je Bog onakav kakvog ga
Biblija predstavlja: da jede, plae, da je bespomoan, da spava, da
je edan, ukopan.951 Onaj ko jede i pije mora obaviti fizioloku
potrebu; pla ukazuje da je neko bespomoan; onaj ko je ukopan
ne moe biti savren i moan. Bogu, kako Kur'an opisuje, ne
prilie takva svojstva.952
Teorija da je Isus Bog formirana je na koncilu 325. godine
u Nikeji, gdje je od 2048 sveenika samo 318 prihvatilo teoriju
946
947
94 8
949
9'
95 1
952

Ibid., 2/6.
Kur'an, 42:13.
Evanelje po Mateju, 27/46; 8/24; Evanelje po Jovanu, 5/30; 19/28; 11/35.
Kur'an, 27:60-64.
225

da je Isus Bog, bojei se kazne kralja Konstantina.953 Ovaj
koncil e izglasati naelo homoousios roen iz biti svog Oc
kao jedinoroeni, Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog
od pravog Boga, roen, nestvoren, istodoban s Ocem.954 Veina
biskupa je vjerovala da je Bog jedan. Na elu protagonista ovog
stava bio je Arije.955 Njegovi oponenti iz aleksandrijske kole su,
da bi ga pobjedili, iznijeli priu da je jedan od njih usnio Isusa
koji mu je rekao da protjera Arija iz Crkve. Da bi se rijeio spor
meu njima, car Konstantin je sazvao Nikejski koncil,95 6 gdje
je prihvaena teorija da je Isus Bog. Na ovom koncilu, Arije
je poglaen heretikom i svako ko nije prihvatio teoriju da je
Isus Bog proglaen je heretikom, spaljene su sve knjige koje su
sadravale suprotan stav.957 Na ovaj nain, Konstantin koji tada
-
953 Muhammed bin ebi Bekr emsuddin ebi Abdullah, Hidajetu-1-hijara fi ed

vibeti-1-jehudi ve-n-nesara, str. 158; Et-Tahtavi Muhammed Izzet, En-Nasra
nijjetu ve-l-islam, str. 30.
954 Silajdi Adnan, Islam u otkriu hrianske Evrope, str. 26.
955 Gazali Muhammed, Islam ili hrianstvo - izazov vremena, str. 9.
956 Ahmed Hejsem Halil, El- Gufranu bejne-1-islami ve-1-mesihijje, str. 32; Sa
lih Sa'duddin es-Sejjid, Mukilatu-l-akideti7n-nasranijje, str. 1 04-16; Et-Tah
tavi Muhammed Izzet, En-Nasranijjetu ve-l-islam, str. 32-33. U I i II stoljeu
hriani su bili predmet nasilja, protjerivanja, ak im je ulazak u toalete i javna

mjesta bio zabranjen. Veliki broj pripadnika ove religije bio je u zatvoru. Kada
je kralj Konstantin 313. godine izdao povelju o toleranciji i priznao hrian
stvo ravnopravnom religijom, situacija se promijenila. Sada se hrianstvo su
protstavilo svojim progoniteljima, a hriani koji nisu prihvatili teoriju Isusova
boanstva bili su izloeni torturi i progonu. Takav je sluaj bio sa Arijem, koji
je smatrao da Isus nije Bog. Neprijateljstvo Crkve prema neistomiljenicima
e se nastaviti. Nakon pojave protestantizma, katolika Crkva je u Parizu 24.
avgusta 1572. godine ubila sve protestante dok su spavali, koje je pozvala da
razmijene miljenja koja se tiu hrianske dogme. Kae se da je tog dana krv
tekla Parizom kao rijeka. elebi Ahmed, El-Mesihi;je, str. 94-97.
95 7 Na Nikejskom Koncilu bio je veliki broj svetenika, nosei na desetine
Evanelja i na stotine poslanica. Na Koncilu su odabrana 4 Evanelja od 40
(ili 50) i 21 poslanica meu ogromnim brojem poslanica. Budui da su Pavlove
poslanice napisane prije Evanelja, Koncil je odabrao samo ona koja su odgo226

nije bio hrianin, odabrao je teoriju da je Isus Bog. Rimsko
carstvo je upotrijebila svu snagu i vlast da tragovi monoteizma
nestanu, tako da danas gotovo nema crkve koja ne propagira
ovu doktrinu.95 8 Carstvo je izjednailo hrianstvo s ostalim
vjerama, pod njegovom ingerencijom pravile su se crkve na
raun drave, a sveenici su bili osloboeni poreza.959
varala Pavlovim idejama. Ostale knjige i poslanice, koje su zastupale tezu da
Isus nije Bog, i poslanice su odbaene i nareeno je da se zapale i u potpunosti
iskorijene. Moe se zakljuiti da u prva tri Evanelja ne postoji nita to ukazu
je na Isusovu boansku priroclu, i da su svetenici prihvatili teoriji o Isusovoj
boanskoj prirodi prije nego je 4., Jovanovo, Evanelje napisano. Interesantno
je da su prva tri Evanelja izostavila spomen o Isusovoj boanskoj osobi. elebi
Ahmed, El-Mesihijje, str. 160-162, 216-219, 221; Et-Tahtavi Muhammed Izzet,
En-Nasranijjetu ve-l-islam, str. 34-35.
9 58 Et-Tahtavi Muhammed Izzet, En-Nasranijjetu ve-l-islam, str. 39. U vrijeme
velikih disputacija o Isusovoj prirodi, neki su ga promatrali pod vidom njegove
zemaljske prilike, tvrdei da je sin Marijin. Drugi su u njemu vidjeli prividnu
ljudsku priliku. Trei su ga povezivali, jer je oivljavao mrtve, s Bogom. Go
vorilo se o njemu da je Bog. Za svakog promatraa on je ono to ovaj o njemu
nagaa. Ibn Arebi Muhji-d-Din, Dragulji poslanike mudrosti, str. 191.
9 59 Crkva je pretrpjela veliki uticaj grke umjetnosti. Za to su zasluni Augu
stin, Konstantin i Grgur l. Crkve su graene po uzoru na rimske dvorce sa ve
likim brojem stubova. Ovaj model izgradnje, u osnovi, preuzet je od egipatskih
bogomolja. Crkva se, pod tim uticajem, poela ukraavati slikama i obojenim
staklom. Ona je ljudima obeavala da su im, poslije krtenja, grijesi oproteni.
Rimska Crkva je propagirala da jedino papa ima pravo tumaiti Evanelja i
da su kljuevi milosti u njegovim rukama. To je bio razlog da veliki broj ljudi
prihvati Crkvu. Crkva je postajala sve monija i uticajnija, a time se poveavao
i broj obreda u njoj. Obredi su bili prisutni u toku cijelog ivota hriana.
Najbitniji su: l . Krtenje djece nakon roenja da bi se ponitio Istoni grijeh i
da bi se djetetu dala sposobnost da ini dobra djela; 2. Posljednja veera, gdje se
konzumira vino i beskvasni hljeb. Smatraju da vino predstavlja Isusovu krv, a
hljeb njegovo tijelo; 3. Ispovijedanje nekoliko puta u toku ivota. Meutim, od
1215. godine ispovijedanje, barem jednom, postalo je obaveznim; 4. Prisustvo
svetenika prilikom sklapanja braka da bi meu supunicima uspostavio har
moniju i jedinstvo i 5. Prisustvo svetenika prilikom neije smrti da ga pomae
227

Teorija Svetog Duha donesena je na koncilu 3 8 1 . godine,
jer je crkva imala oponenata koji su negirali da je Sveti Duh
Bog.960 Na temelju hrianskog uenja, Duh Sveti/Gabrijei
je Bog. Islamsko uenje je sasvim kategorino kada govori o
Dibrilu - on je melek koji je dostavljao objave poslanicima.
Kada se uz Isaa, a.s., dodaje rije ruh/duh, izraz dua ne znai
da je Isa, a.s., melek Bog, jer se isto kae Boija deva,961 Boija
kua962 Na vie mjesta u Kur'anu se spominje da je Allah, d..,
slao Dibrila kao pomo Isau.963
Rasprave su voene i o Isusovoj ljudskoj naravi, koja je
definirana na Koncilu u Halkedonu 451 . godine. Nestorijanci
su vjerovali da je estita Marija ena koja je rodila ovjeka, a ne
Boga. Monofiziti su smatrali da Isus posjeduje dvije naravi, ali
poslije sjedinjenja s Bogom, samo jednu. Po njima, boanska i
ljudska narav Isusa s topile su se u jednu, pri emu je ovjekova
potpuno upijena od strane boanske, kao kap meda kada padne u
more. Ovo uenje je dovelo u pitanje Isusovo otkupiteljsko djelo
i stradanje za spasenje ovjeka. To je bio razlog da se formira
Koncil u Halkedonu 451. godine, koji je odluio da je Isus jedna
osoba s dvije naravi: boanskom i ljudskom, i tako odbacio
koptsku crkvu, koja je nauavala monofizitizam.964 Moroniti
su nauavali da Isus ima dvije prirode, ali jednu volju. Zbog
uljem, posebno organe ula, kimu i stopala. elebi Ahmed, El-Mesihijje, str.
108-112.
960 U hrianstvu se teorija Trojstva pojavila prije teorije o Isusovoj boanskoj
prorodi. Loginije je da je prvo nastala teorija o Isusovoj boanskoj prirodi, a
potom o Trojstvu. elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 147.
961 Kur'an, 91:13.
962 Kur'an, 24:36.
963 Kur'an, 5:110.
96 4 Monofiziti su bili podijeljeni u dvije crkvene zajednice: koptsku, koju je
sainjavala kairska i aleksandrijska zajednica, i jakobitsku koja je okupljala za
padne Sirijce. One istone crkve koje su ostale vjerne odlukama Carigradskog
228

njihovog stava sazvat ce se koncili u Konstantinopolisu 680.
godine, gdje je moronitsko uenje proglaeno heretikim.965
Uporeen s trinitarnim Bogom u Bibliji, Bog u Kur'anu je
Bog bez misterija. On se sam u Kur'anu izjasnio o Svom biu.
Islamska teologija nikada nije, kao na hrianskim koncilima,
formirala nove vjerske istine. Konsenzus/idma vjerskih
uenjaka, iako se ne moe uporediti s koncilima, uvijek se
ograniavao na pravne konstatacije.966
Sa islamskog stanovita, nelogino je da je Isus imao
boansku i ljudsku prirodu, pa da je postao jedno. To namee
mnoga pitanja, kao na primjer: Gdje je nestalo njegovo boanstvo
kada je umirao na krstu?967 Kada je umro, ta se desilo sa ostala

dva Boga - Ocem i Svetim Duhom?968
Britanski profesor Don Hik, inae anglikanski kranin,

pretpostavio je da je Isus bio ili samo ovjek ili uope nije bio
ovjek, nakon ega se odluio da je Isus bio samo ovjek. Hik
tvrdi da je Isus bio odabran od Boga za Boiju misiju. Njegov
zadatak je bio da sliku Boga iz Starog zavjeta upotpuni slikom
Boga punog ljubavi. Hikova teologija deinkarnacije zasniva se na
tome da Isus nije govorio o sebi kao o Bogu, niti o trojstvu. Pol
varcnau kae da Isus nikada ne bi bio oznaen kao Bog kranstva
iz njegovog proisteklog kranstva meu jevrejima.969
U hrianstvu, razum i vjera su nespojivi. Kad vjera
govori, razum ne treba kazati ni rijei. Hrianstvo je stvar

koncila bile su poznate kao roj alisti ili melkiti. Silajdi Adnan, Islam u otkriu
hrianske Evrope, str. 31-33.
965 Ehu Zehre Muhammed, Muhadaratu fi-n-nasranijje, str. 1 57-160.
966 Josef Van Ess Hans Kung, Hrianstvo i svjetske religije - islam, preveo sa .
njemakog: Fii Radislav Z., Svjetlo Rijei, Livno, 1955., str. 119.
,67 Terzi Izet, Svetenikov put u islam, Mostar, 2002., str. 68-69.
968 ahin Mustafa, Hrianstvo, str. 1 29.
969 Vidi opirnije: Hofmann Murad Wilfried, Islam u 3. milenijumu, str. 144.
229

srca, a ne razuma.970 Za razliku od hrianskog stava, prema
islamu, vjerovanje jednog ovjeka treba biti potkrijepljeno
razumom.97 1 Konsekventno hrianskom poimanju trojstva;
da su tri linosti Boga duboko povezane i jedna bez druge ne
moe opstojati, proizilazi da nema Boga od trenutka kada je
Isus razapet. Ako je Isus, kao Bog, razapet i umro, onda nema
Boga, jer s njegovom smru morali su umrijeti i preostala dva
dijela boanstva teorije triniteta. Razum ne moe prihvatiti da
troje bude jedno. Negirajui ono to hriani iznose o Isau,
a.s., Uzvieni kae: Nezamislivo je da ovjek kome Allah da
Knjigu, znanje i vjerovjesnitvo poslije rekne ljudima: "Klanjajte

se meni, a ne Allahu, nego: budite Boiiji jer vi knjigu znate i
nju prouavate. On vam nee narediti da meleke i poslanike
bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici,
nakon to ste postali muslimani. "972
Zato se pitanje trojstva u hrianstvu opravdava time da
je to misterij, koji nadilazi ljudski razum. Ukoliko bi se Bog,
prema hrianskom shvaanju, pojavio kao troje, ne bi bilo
monoteizma. Za razliku od hrianskog uenja, islamsko uenje
nije misterij i ne moe doi u kontradiktornost s razumom.
Razum prihvaa da je neto samo ono to j este, a ne neto
drugo. Islamski uenjaci su postavili tri zakonitosti - pravila
prema kojim ovjek, obdaren razumom, prosuuje:
1 . jedno ne moe biti neto drugo osim ono to jeste;
9 70 U
srednjem vijeku, jedna od ustrih diskusija bila je relacija uma i vjere. Svi
srednjovjekovni hrianski skolastiari dali su, u svojim djelima, mjesta ovom
diskursu.
971 Mufti Tarik, Islam i religije svijeta, str. 132.
972 Kur'an, 3:79-80.
230

2. jedna stvar i njena suprotnost ne mogu biti zajedno na
jednom mjestu i u istom vremenu; jedna osoba, istovremeno,
ne moe biti ovjek i ne-ovjek;
3. Odreena stvar ili postoji ili ne postoji.973
N a temelju ovih pravila, ukoliko ih identificiramo na
Isusa, moemo postaviti slijedee premise:
Isus je postojao ili nije;
ako prihvatimo da je postojao, on je bio ili ovjek ili Bog;
ukoliko prihvatimo da je ovjek, onda je nemogue da bude
Bog, ili obrnuto.974
Prema islamskom uenju, trojstvom se negira jednoa.
Allah, d.., je jedan, a sve drugo je stvoreno i Njemu pokorno.
Nemogue je da se Uzvieni Bog pretvara u krv i meso. Kako
e Onaj ko je vjeno ivi i Besmrtni ii u utrobu ene, a On
obuhvaa i nebesa i Zemlju: Mesih, Isa, sin Merjemin, samo
je Allahov poslanik, i rije Njegova koju je Merjemi dostavio,

i Duh od Njega, zato vjerujte u Allaha i u Njegove poslanike i
ne govorite: "Trojica sul" Presatnite bolje vam je! Allah je samo
jedan Bog. 975
Allah, d.., opisao je Sebe na slijedei nain:
On je Allah, nema drugog boga osim Njega, On je poznavalac

nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostiv, Samilosni! On je
Allah, nema drugog Boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj Koji
je bez nedostataka, Onaj Koji svakog obezbjeuje, Onaj Koji
nad svim bdi, Silni, Uzvieni, Gordi, Hvaljen neka je Allah,
On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On
je Allah, Tvorac, Onaj Koji iz niega stvara, Onaj Koji svemu
m
974
975
Salih Sa' duddin es-Sejjid, Mukilatu-1-akideti-n-nasranijje, str. 39-40.

Ibid., str. 41.
Kur'an, 4:171.
23 1
daje oblik, On ima najljepa imena. Njega hvale oni na nebesima

i na Zemlji, On je Silni i Mudri.976
Ne postoji drugi Stvoritelj pored Allaha, d.. On je sve
stvorio, i On nema sina: Allah nije uzeo Sebi sina, i s njim nema
drugog boga! Inae, svaki bi bog s onim to je stvorio radio ta bi

htio, i jedan drugog bi pobjeivao. Hvaljen neka je Allah Koji je
daleko od onoga to oni iznose; Koji zna vidijivi i nevidljivi svijet,
i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju. 977
Opratanje grijeha - "Otkupljenje"
to se tie Isusove otkupiteljske poruke, on je govorio da

ima vlast opratati grijehe na Zemlji,978 ali se u Novom zavjetu
ne moe nai stavak u kojem stoji da je Isus umro zbog ljudskih
grijeha. Ipak, tvrde hrianski teolozi, u Novom zavjetu postoji
nekoliko kazivanja koja su openito interpretirana na nain
za koji se smatra da podupire njihovu doktrinu otkupiteljstva.
Navodi se da se u Davidovom gradu rodio spasitelj,979 da je
Sin ovjeji doao da spasi to j e izgubljeno9 8 0 i da e dati
ivot kao otkup umjesto svih.9 8 1 Meutim, u prva dva citata
spomenute su rijei spasitelj i spasiti, a ne iskupiti ili iskupiteij,
dok se za trei stavak smatra da je nastao pod uticajem Pavla.982
Ukoliko se ovaj pasa sagleda u njegovom pravom kontekstu i
bez nastojanja nametanja kasnijih interpretacija, primjetit e se
da ukazuje na Isusovo zapaanje predstojee opasnosti, koja je
prijetila njegovom pokretu, a i njemu samom. U ovoj situaciji
9 76
977
97 8
979
98 0
98 1
982
Kur'an, 59:2224.
Kur'an, 23:91-92.
Ibid., 19/10.
Kari Enes, Semantika Kur'ana, Bemust, Sarajevo, 1998., str. 633.
232

on nije traio od sljedbenika da se bore. Isus bi radije predao
sebe da bi spasio pokret i sljedbenike. Dakle, rije otkup ima
figurativno znaenje.9 83 Rijei koje je Isus, navodno, izrekao
na Posljednjoj veeri mogu se shvatiti na isti nain. Isus je te
noi slomio hljeb i rekao uenicima da uzmu, jer je to njegovo
tijelo. Potom je uzeo au, dao im je i rekao da je to krv koju
prolijeva zbog njih.984 Ovdje nema nikakve napomene o njihovom
ili Adamovom grijehu, niti o spasenju. Prema hrianskom
uenju, ovjeanstvo posre zbog naslijeenog grijeha kojeg
su poinili Adam i Eva. Svijet materije je sotonski, dok je svijet
duha boanski. Sve to je u ljudskoj prirodi je materijalno i
rezultat Adamovog grijeha koji se dogodio pod sotonskim
navoenjem. Dua pripada Isusu, a tijelo je igralite sotonskih
utjecaja. Zato se ovjek treba usmjeriti duhovnom svijetu, gdje
se prvi grijeh iskupljuje Isusovom smru na krstu.9 85
Isus se naziva i jaganjcem B oijim. 98 6 Rije janje oznaava
poniznost i nedunost. Poruka ovog citata je: Pogledajte ovog
poniznog i nedunog ovjeka Boijeg koji je doao izvesti djecu
na pravu stazu i spasiti ih od njihovih grjenih ivota.9 8 7
Hrianski koncept spasenja je sadran u Pavlovim
poslanicama.988 U njima, po prvi put, susreemo teoriju po
kojoj je Isus umro zbog otkupljenja grijeha. Adam je za njega
983
Ibid., str. 633.

9 85 Halilovi Safvet, Islam i Zapad, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006., str. 58-59.
9 86 Evanelje po Jovanu, 1/29.
9 8 7 Kari Enes, Semantika Kur'a na, str. 635.
9 88 Pavle je bio sljedbenik farizejske tradicije. Ova jaka ukorijenjenost u idov
stvu uticala je da Pavle misli da pie u Starozavjetnim kategorijama i slikama.
Zato se esto koristio ciniko-stoikom metodom argumentacije. To je razgo
vor, u obliku pitanja i odgovora, sa zamiljenim protivnikom. On je tvrdio da
je svoj nauk dobio objavom od Isusa. Biblija, Poslanica Galaanima, 1/11-12.
98 4
233

bio stvoren za vjeni ivot, ali je poinio grijeh upotrijebivi
plod zabranjenog stabla, pa ga je smrt savladala. Da bi preuzeo
svijet iz zagrljaja smrti, Bog je morao platiti cijenu. On je morao
smisliti novi plan, zato je i siao na Zemlju u liku Sina i smru
u mro na krstu.9 8 9 Prema hrianstvu, Isusova smrt je bila
neophodna da bi se ostvarila pravda i milost. Meutim, pravda
i milost se ne ogledaju u kanjavanju nedunog.99 0 Za ubistvo
odgovara ubica, a ne njegov sin. Mnogi grijesi koje ljudi ine
na Zemlji tei su i vei od grijeha kojeg je poinio Adam. Neki
negiraju postojanje Boga, te se namee pitanje: Zato je Isus,
svojom smru, oslobodio ljude samo zbog jednog Adamovog
grijeha, a ostavio mnoge, koji se ne mogu ni pobrojati?99 1 Da je
svako odgovoran za svoja djela, u Starom zavjetu postoje citati
koji jasno ukazuju da: Sin nee nositi bezakonja oeva, niti e
otac nositi bezakonja sinovljeva, na pravedniku e biti pravda

njegova, a na bezboniku e biti bezbonost njegova. 992
Ovaj citat je identian kur'anskim ajetima: Da nijedan
grjenik tue grijehe nee nositi, i da je ovjekovo samo ono to

sam uradi, i da e trud njegov sigurno iskazati, i da e prema
njemu u potpunosti nagraen biti. 993; Svaki ovjek je odgovoran
za ono to je sam uradio. 994
Postoje citati koji eksplicite aludiraju da je Isus pozivao
grjene na pokajanje: Jer nisam doao da zovem pravednike, no
grenike na pokajanje. 995
Nie Fridrih, Antihrist, str. 51-53; Kari Enes, Semantika Kur'ana, str.
635.
99 0 Et-Tahtavi Muhammed Izzet, En-Nasranijjetu ve-l-islam, str. 52.
99 1 elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 1 75. Kur'an, 53:38-41.
992 Knjiga proroka Izaije, 18/20.
993 Kur'an, 53:38-41.
994 Kur'an, 74.38.
9 89
234

Ovaj biblijski citat je ekvivalentan kur'anskom ajetu: Reci:
"O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu
u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On,
doista, mnogo prata i On je milostiv. I povratite se Gospdaru
svome i pokorite Mu se prije nego to vam kazna doe, poslije
vam niko nee u pomo priskoiti. "996
Kur'an naglaava, to je svojevrsna univerzalna ideja, da
se grijeh moe ponititi pokajanjem: Onaj ko kakvo zlo uini
ili se prema sebi ogrijei, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti,

nai e da Allah prata i da je milostiv. Onaj ko grijeh uradi, na
svoju tetu ga je uradio. A Allah sve zna i mudar je. 997
Za razliku od hrianskog uenja da se svaki ovjek raa
grjenim, islamsko uenje deklarira da je ovjek roen istim.
U islamu ne postoji nasljedni grijeh, a poto nema tog grijeha,
nema ni univerzalnog otkupljenja.99 8 Islamski pogled na ovaj
svijet objanjava slijedei ajet: Gospodaru na, podaj nam dobro
i na ovom i na Onom svijetu. 999
Hriansko vjerovanje da je Isus raspet na krstu da bi otkupio
grijehe ovjeanstva zbog Adamovog grijeha neprihvatljivo je
za islam. Takvo uenje o opratanju grijeha inicira pitanje: Da
li hriani mogu initi grijehe stalno, jer je Isus preuzeo sve
njihove grijehe? Ukoliko je odgovor afirmativan, proizilazi da
su slobodni initi grijehe bez ikakve posljedice. 1000
996
Kur'an, 39:53 -54.

Kur'an, 4:110-111.
99 8 Halilovi Safvet, Islam i Zapad, str. 66-67.
999 Kur'an, 2:201.
1 00 0 Salih Sa'duddin es-Sejjid, Mukilatu-l-akideti-n-nasranijje, str. 93. Jednom
islamskom uenjaku doao je predstavnik neke crkve. Uenjak je pisao nekakav
izvjetaj, a kada mu je prestalo hemijsko, uzeo je tu, koji je zamalo prosuo.
Tada je upitao hrianina: Da li bi meni koristilo, da sam prosuo mastilo po
997
235

Ne moe niko biti odgovoran za neto to je bilo bez
njegove volje: Reci: "Zar da za Gospodara traiim nekog drugog
osim Allaha, kad je On Gospodar svega? to god ko uradi, seb{

radi, svaki grjenik e samo svoje breme nositi."1001
Prema Kur'anu, prva greka Adema, a.s., bila je oprotena.
Meutim, dobroinstvo nije stvar sile, nego slobodna predaja bia
moralnom idealu, a proistie iz dobrovoljne saradnje slobodnih
bia. Bie, ije je kretanje potpuno isprogramirano, ne moe
initi dobroinstvo. Dakle, sloboda je uvjet za dobroinstvo,
a i za odgovornost. 1002
Islam ne poznaje mogunost posrednika. Muhammed, a.s.,
je donio spasenje, ali samo u obliku informacije. Kur'ansko uenje
ne prihvaa sakramente ili kultne slike. Bog je transcedentan,
i ne samo Jedan, nego i Jed ini. Bog vodi ovjeka, ali zbog toga
on ne osjea da nema slobodu izbora.1 003
Allah, d.., skree pozornost da je On Onaj Koji puno
prata grijehe: ja u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje
i dobra djela ini, i koji zatim na Pravom putu istraje. 1004
Allah, d.., poziva vjernike: O vi koji vjerujete, uinite
pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar va preko ruinih

postupaka vaih preao. 1 005
svom odijelu, a da ti, umjesto mene, opere svoje odijelo? Gazali Muhammed,
Islam ili hrianstvo - izazov vremena, str. 43.

1001
Kur'an, 6:124.
Ikbal Muhammed, Obnova vjerske misli u islamu, preveo sa engleskog:
Arapi Mehmed, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 109.
1003 Josef Van Ess Hans Kung, Hrianstvo i svjetske religije - islam, str. 1 19121.
1004 Kur'an, 20:82.
1005 Kur'an, 66:8.
1002
236

Slinosti hrianstva i prethodnih religija
Kod skoro svih ranijih naroda susree se uenje o trojstvu.

Hindusi su trojstvo nazivali Bogom s tri lica ili naravi. Njihova
tri boanstva su Brahma, Vina i iva, koja su nerazdvojiva jedno
od drugog. Sva tri boanstva predstavljaju Gospodara. Hindusi
vjeruju da je iva doao na zemlju da spasi ovjeanstvo i sebe
je radi toga rtvovao. Prema hinduizmu, tri boanstva su se
pojavila iz vjenog Boga. Brahma je Otac - Bog koji stvara sve,
Sin je Boiji postao utjelovljena rije kao Krina, a doao je na
svijet kao pastir svih ljudi, dok je Sveti Duh tree lice.1 006
Stari paganski Rimljani su vjerovali u trojstvo: Boga, Rijei
i Duha Svetog. Njihovo trojstvo je predstavljeno u Ormuzdu,
Mitri i Ahrimanu. Prvi je Stvaralac, drugi Sin Boiji, a trei
Razara.1 007
Kinezi su vjerovali da su boanstva poput Fohi, Stin Nonk
i druga utjelovljeni Bog Anketi. Stari Egipani su vjerovali da
je bog Ra roen od majke, ali ne kao ostali ljudi, dok su za
Ozirisa vjerovali da je sebe rtvovao da bi spasio druge, 100 8 te
da je ponovo ustao, kao u hrianskom uenju. Slika Izirisa
je predstavljala Boga koji nosi Sina Boga. Egipanima su se
prikljuili i sljedbenici budizma i brahmanizma.1 009 Ovi paganski
oblici vjerovanja utjecali su na hrianske misionare, poput
Pavla, koji je zastupao tolerantan stav prema uvoenju paganskih
obiaja u hrianstvo. Sredina u kojoj je odrastao Pavle bila je
Mira, Vodi kroz svetske religije, str. 166; Et-Tahtavi Muhammed
Izzet, En-Nasranijjetu ve-l-islam, str. 57.
100 7 ah in Mustafa, Hrianstvo, str. 200; Et-Tahtavi Muhammed Izzet, En-Na
sranijjetu ve-l-islam, str. 106-108.
1008 Ibid., str. 201.
1009 Et-Tahtavi Muhammed Izzet, En-NasraniJietu ve-l-islam, str. 29.
1 006 Elijade
237

prepuna obreda predvienih u ast raznih kultova - njihovog
stradanja i muenike smrti. 1010
Perzijanci i Babilonci su imali veliki utjecaj na jevreje i
njihovo uenje, jer su u babilonskom izgnanstvu proveli skoro
pedeset godina. Perzijsko uenje o Mitri je nauavalo da je on
posrednik izmeu Boga i ljudi, da je roen u nekoj peini 25.
decembra, te da je imao dvanaest uenika, i da je umro kako
bi otkupio ljude za grijehe, a da je potom uskrsnuo na nebo. 1011
Babilonci su vjerovali da je njihov bog Bal osuen na smrt,
nakon ega je cijelu Zemlju obuzela tama. Oko Balovog groba
je postavljena straa, kao oko Isusovog, kako njegove pristalice
ne bi izvadile njegovo tijelo. Mogue je da su Babilonci prvi
govorili o trojstvu. 1012
Budistiko vjerovanje se temelji na tome da se, kada se
Buda rodio, zvijezda pojavila. Buda je nakon smrti ustao iz
groba, a nakon toga uskrsnuo. On e se pred kraj svijeta pojaviti
i sudit e ljudima. Nauavao je da on nosi grijehe ljudi da bi oni
bili spaeni. Buda je zagovarao celibat, ali najbitniji je njegov
nagovijetaj carstva nebeskog. Sva ova vjerovanja su postojala
prije nego je nastala hrianska doktrina triniteta. 101 3
Najinteresantnije je to to se hrianski svijet nije interesirao
za Isusovo roenje. Rimski biskup Ipolit I je odredio 2. januar
kao dan kada je Isus roen. Poslije toga predlagani su mnogi
drugi datumi, kao na primjer 25. ili 28. mart, 18. ili 19. april
i 20. maj. Zapadna Crkva je tek u prvoj polovini IV stoljea
zvanino poela slaviti Isusovo roenje 25. decembra. Vrlo je
1010
Et-Tahtavi Muhammed Izzet, En-Nasranijjetu ve-l-islam, str. 98-102.

elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 147; Et-Tahtavi Muhammed Izzet, En-Na
sranijjetu ve-l-islam, str. 110-112.
1013
Ibid., str. 207-210.
1011
1012
238

indikativno to to se 25. decembra u Rimskom carstvu slavio
praznik poznat kao Natalis Invictus - roenje nepobjedivog
Sunca. Dana 25. decembra Rimljani su slavili dan roenja Boga
sunca Mitre. Smatra se da je bio obiaj pagana da 25. decembra
slave roenje sunca, te da su u tim sveanostima uestvovali i
hriani. Kada su crkveni uitelji primijetili da hriani ispoljavaju
interesovanje za tim sveanostima, odluili su da toga dana
slave Boi. Hriani su u prvim stoljeima zvali Isusa Sunce
pravde. Konstantin Veliki je sva tri praznika objedinio u jednom
danu - 25. decembar. Crkva nije mogla ukinuti 25. decembar,
ve je prihvatila ovaj datum proslave Isusovog roenja. Crkveni
oci cu 340. god. utemeljili da se Boi proslavlja u zimskom
periodu, jer je, kao to je navedeno ranije, u to doba proslavljan
najpoznatiji praznik. Konstantin je proglasom iz 321 . godine
naredio da sudovi budu zatvoreni na dan Sunca, i odredio da
taj dan bude dan odmora. Hriani su do tada smatrali jevrejski
sabat - subotu svetom. Taj se dan, u skladu s carskom naredbom,
promijenio u nedelju, to je uticalo na udaljavanje hrianstva
od jevrejskih korjena. Indikativno je to to su stari Egipani
6. januara slavili roenje Boga Ozirisa, dok se 25. decembra u
Rimskom carstvu slavilo roenje Boga Mitre. 101 4
Zanimljivo je kako je Pavle doao u sukob s Barnabom i
Petrom. 101 5 Barnaba je otiao u Antiohiju da proklamira Isusov
nauk. Nakon to je pridobio veliki broj pristalica, otiao je u Tars
traiti Pavla, jer je uo za njegovo preobraenje u hrianstvo.
Pavle, opisuju Boga, dolazi u koliziju i kontradikciju sa samim
sobom. On smatra da je Isus Bog, a za Boga kae: Koga niko
od ljudi ne vide niti moe vidjeti. 101 6 Do sukoba imeu Barnabe
Pekari Hajrudin, Isus l Isa, (a.s.) u hrianstvu I islamu, str. 1 10; ahin
Mustafa, Hrianstvo, str. 28-29.
1 0 1 5 Poslanica Galaanima, 2/11.
1 0 1 6 l. Poslanica Timoteju, 6/16.
101 4
239

i Pavla dolo je, najvjerovatnije, poslije Jerusalemskog koncila,
na kome je odlueno da se novoobraeni hriani izuzimaju iz
obreda obrezivanja.101 7 Pavle je nastojao dokazati da u obrezivanju
nema koristi: Evo, ja Pavle, kaem vam da, ako se obrezujete,
Hristos vam nita nee koristiti. 101 8
Barnaba i Petar su imali razliite stavove. 101 9 Kada je narod
uo da se Pavle suprotstavlja apostolima, protiv njega je podigao
pobunu, pa ja Pavle morao pisati poslanicu Galaanima. On im
je odgovorio da mu pomo apostola nije potrebna, jer znanje
dobija od Isusa.1 020 Pavle je imao sposobnost utjecaja na mase
- znao je ovladati njihovim emocijama, imao je sposobnost
ubjeivanja, to je i iskoristio pri ubjeivanju onih kojima je
pisao poslanice. 1021 Poslije toga, Pavle je bio primoran da pie
poslanice Rimljanima, Galaanima i drugima da bi ih ubijedio
da je njegovo uenje ispravno. 1022
Barnaba je bio j edan od dvanaest Isusovih uenika,
ije Evanelje nije kanonizirano, dok Pavle nikada nije vidio
Isusa. Upozoravajui na opasnost Pavlove aktivnosti, Barnaba
kae:
Dragi, veliki i udesni Bog nas je za vrijeme proteklih dana

pohodio Svojim prorokom Isusom Hristom u velikom milosru
pouke i udesa, zbog ega mnogi, postavi prevareni od Satane,
pod izgovorom pobonosti, propovijedaju najbezbonije dogme,
nazivajui Isusa sinom Boijim, odriui se obrezivanja koje je
Bog naredio za svagda, i doputajui svako neisto meso: meu
kojima je Pavle takoer obmanut, o emu govorim ne bez alosti;
Poslanica Galaanima, 5/1-2.
101 9 Ibid., 2/1 1-14.
1020 Ibid., 1/11-13.
102 1 Ehu Zehre Muhammed, Muhadaratu fi-n-nasranijje, str. 74.
1 022 Salih Sa'duddin es-Sejjid, Mukilatu-1-akideti-n-nasranijje, str. 57.
101 7
101 8
240
iz tog razloga ja piem tu istinu koju sam vidio i uo, kroz vezu
koju sam imao s Isusom, a da biste vi bili spaeni, a ne obmanuti
od Satane i stradali na Boijem sudu. Zato se priuvajte svakoga
ko vam propovijeda novo uenje suprotno onome ta ja piem,
da biste bili vjeno spaeni. 1 02 3
Pavle je bio raniji progonitelj hriana. Kada se prikljuio
Isusovim uenicima, poeo je propagirati da je Isus Sin Boiji.
U Jerusalemu se sreo s Barnabom, jednim od najbliih Isusovih
u. enika. Drugi put su se sreli u Tarsu i poeli propagirati
hrianstvo. Meutim, oni e se posvaati i razii, jer je Pavle
tvrdio da je Isus Sin Boiji, to Barnaba nije ranije uo. On je
prvi poeo govoriti o uznesenju Isusa i jegovom sjedanju s
Boije desne strane. Pavle je poznavao helenistiku filozofiju
i uspio joj je nai mjesto u hrianstvu.1 024 Pavle je grku rije
servent, koja znai: dobar, dobroiniteij, protumaio u znaenju
boanska osoba. Osnovno znaenje ove rijei jeste dijete, ali ima
i znaenje sluga, rob. Pavle je ovaj termin preveo sa sin. Tako je
Rob Boiji postao Sin Boiji. Pavlove poslanice vie govore o
hrianstvu nego Evanelja.1 025 Poto je Pavlovo uenje o Isusu
bilo divergentno Isusovom nauku koji su prenijeli apostoli, sukob
se poveavao. Potom je kralj Konstantin hriansku neslogu
iskoristio za svoje ciljeve. Obznanio je da e organizirati jedan
skup u Nikeji da bi rijeili sporove. Temeljno pitanje je bilo: Da
li je Isus Bog? Voa oponenata ovog stava bio je Arije. Kasnije
je, 318. godine, na Carigradskom koncilu, uvedena teorija da
je i Sveti Duh Bog.1 026 Time je uenje o trojstvu uokvireno. Ali
da je ovo uenje bilo ispravno, Isus ga ne bi zanemario.
1 02 3 Evanelje po Barnabi, 13.
1?24 elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 105-106.
1 02 5 Ehu Zehre Muhammed, Muhadaratu fi-n-nasranijje,
1 02 6 ahin
Mustafa, Hrianstvo, str. 136.
str. 69.
24 1

Analitiki osvrt na interpretaciju Isusovog
uskrsnua/lsaovog uzdignua
Uzdignue je prihvaeno i kod muslimana i kod hriana, s

razlikom da se prema hrianskom vjerovanju zbiva sedmicama
nakon uskrsnua, a prema islamskom u momentima kada su
rimski vojnici, uz pomo izdajnika, kanili uhapsiti Isaa, a.s.
Sigurno je da je Allah, d.., uzdigao Isaa, a.s., a o nainu
uzdignua postoje razliita predanja. Kada se analiziraju, u
cjelini ne kvare koncepciju uzdignua.
Isto kao to Kur'an p obij a svaku misao o Isaovoj
boanstvenosti, hrianske uenje o raspeu i uskrsnuu je
nespojivo s islamskim. Allah, d.., najbolje zna spletke u koje
su se sami sapleli, On je izbavio i Sebi uzdigao Svog iskrenog
roba, kako o tome Kur'an svjedoi. Umjesto Isaa, a.s., jevreji
su presudili, poniavali i razapeli mladia kojem je Allah, d..,
dodijelio njegov lik.
Isus nije prvi koji je uskrsnuo. Vjerovanje u uskrsnue,
kod mnogih vjera, bilo je sastavni dio teolokog miljea. Kada
se analiziraju kazivanja Evanelja o Isusovom uskrsnuu,
primjetna je dijametralna razlika.
Prema hrianskom ubjeenju, Isusova patnja, smrt na
krstu i uskrsnue imaju unutarnji smisao i sudbinsku vanost
za sve ljude. Isus je sebe rtvovao za dobro drugih. Sebe daje
kao zalog za ljudske grijehe. Njegova rtva je velika, ali je cilj
jo velianstveniji. Isusovo spasiteljsko djelo je osloboenje
od grijeha.
S islamskog aspekta, postulati vjerovanja moraju biti
fundirani na Objavi od Boga, ljudskoj inovaciji nema mjesta:
A teko onima koji svojim rukama piu knjigu, a zatim govore:

"Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli. I
242
teko njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko njima to

na taj nain zarauju. 1027
Koncepcija da je Isusa rodila Marija bez mua obrazlae
se vjerovanjem da je Isus Sin Boiji, zato to je Isus zvao Boga
Ocem. Ovdje se nameu mnoga pitanja: Zato Isus prvi put
saznaje za boansko porijeklo za vrijeme krtenja na rijeci
Jordan? Zato se Isus nije jasno izrazio da je Bog? Zato se
u Evaneljima mnogo vie koristi naziv Sin ovjeji nego Sin
Boiji? Uputno je spomenuti da se u helenistikom judaizmu
u Isusovo doba vjerovalo da je Bog Otac posebnih ljudi.
U Bibliji se na mnogo mjesta upotrebljava rije sin koja
u svim jezicima znai osobu koja se rodila od dva roditelja.
Sve citate koji govore o Isusu kao Boijem Sinu i Bogu kao
Isusovom Ocu treba shvatiti u alegorijskom znaenju, jer se
tako upotrebljavalo u duhu hebrejskog jezika. Proglaavanje
Isusa Bogom doneeno je na Nikejskom koncilu, iji su zakljuci
predstavljali definitivno odvajanje crkve od judaizma. Mnogi
su se uzalud borili za Isusa kao ovjeka. Poslije koncila, svi su
morali vjerovati da je Isus Bog.
Sutinska razlika izmeu islama i hianstva ogleda se u
tome to je za islam neprihvatljivo smatrati Isaa, a.s., Bogom.
Prema islamu, Bog je Apsolutan, Jedan i Jedinstven. Logikim
dokazom se objanjava da trojica ne mogu biti jedno. Tvrdnja da
Sin i Duh Sveti posjeduju boanske osobine povlai konstataciju
da su i jedan i drugi nepotpuni Bogovi. Sin, samim tim to je Sin,
nije star koliko i Otac i morao je doi poslije, te konsekventno
tome mora biti mlai. To to tvrde da je Sin star koliko i Otac
ima hipotetiku vrijednost, jer kako Sin moe biti roen od
Oca, a da opet Sin bude star koliko i Otac i u tom pogledu
jednak Njemu. Isto vai i za Svetog Duha. On ne moe biti star
1 02 7 Kur'an,
2:79.
243

koliko i Otac, mora biti mlai; a ako je mlai on nije oduvijek,
nego je postao. Ako se tome doda uzajamna potreba jednog
za drugim i nemogunost samopostojanja, onda im nedostaju
osobine Boga, jer Sin za postojanje treba Oca. Ovdje se namee
jo jedno pitanje: Ako su Otac i Sin oduvijek, zato se jedan
naziva Ocem, a drugi Sinom? Za islam je neprihvatljiva ovakva
koncepcija, i to je ono to distingvira islam od hrianstva.
Budui da hriani vjeruju da u Isusu prebiva i boanska
i ljudska priroda, nameu se dvije premise:
1. Ako je, prilikom Isusove smrti, boanska priroda napustila
ljudsku, to znai da je hriansko vjerovanje besmisleno, jer u
Isusu moraju postojati obje prirode - i ljudska i boanska;
2. Ako boanska osoba u Isusu nije napustila ljudsku
prirodu znai da Isus nije umro, jer Bog ne umire.
Stare religije su sadravale elemente koji p ostoje u
hrianstvu. injenica je da se glorificiranje perzijskog boga
Mitre manifestiralo u konzumiranju hljeba i vina. Konzumiranje
vina i hljeba kod hriana predstavlja jedan od primarnih obreda,
pri emu oni uranjaju u Isusovo tijelo i krv, ostvarujui jedinstvo
s Isusom. Grci su vjerovali da se njihova boica Orfeja vratila
nakon smrti.
Allah, d.., se obraa hrianima koje Kur'an naziva
sljedbenicima Knjige: O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u
svom vjerovanju i govorite o Bogu samo istinu. Mesih - Isa,

sin Merjemin, samo je Boiiji poslanik i Njegova rije koju je
dostavio Merjemi, i Duh od Njega. Pa vjerujte u Allaha i Njegove
poslanikef1 28
Razlika islama i hrianstva ogleda se i u tome to je
svaki vjernik, prema islamu odgovoran za spasenje, dok u
1028 Kur'an,
244
4:17.

hrianstvu vidimo drukiju koncepciju. Prema hrianstvu,
Isus je oslobodio ljude grijeha smru. Prema islamu, svako je
odgovoran za svoje postupke, 1 029 svako e dobiti nagradu ili
kaznu za svoja djela, 103 0 niko nee nositi teret drugoga1031 i za
svakog ovjeka su otvorena vrata oprosta bez posrednitva. 1032
1 02 9 I
da je ovjekovo samo ono to sam uradi. Kur'an, 53:39.

Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet e ga, a onaj ko bude uradio
i koliko trun zla - vidjet e ga. Kur'an, 99:7-8.
1 03 1 Da nijedan grjenik tue grijehe nee nositi. Kur'an, 53:38 .
.1 32 A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se
molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka
vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu. Kur'an, 2:186.
1030
245
I NTERPRETACIJA ISUSOVOG/
ISAOVOG PONOVNOG DOLASKA
Biblijska interpretacija Isusovog dolaska
Ponovni Isusov dolazak/parusija1 033 predstavlja preporod

svega to postoji. Taj dogaaj je kataklizmian i ne moe se
zaustaviti. 1034 Dan osloboenja, kao prvi Isusov dolazak, desio
se njegovim uskrsnuem, a dan pobjede e doi: Tako i Hristos
jedan put prinese sebe na rtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi

put e se pojaviti, ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga
ekaju. 1 o 3s
Isus je nagovijestio da e doi prije kraja svijeta: Neka se
ne zbunjuje srce vae, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kui

Oca moga stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam 'rekao:
"Idem da vam pripremim mjesto. " I ako otidem i pripremim vam
mjesto, opet u doi, i uzet u vas sebi da, gde sam ja, budete i
vi. I kuda ja idem znate, i put znate. 103 6
Isusov drugi dolazak oznaava, prema hrianskom uenju,
dogaaj u kojem e Bog ponovo doi u liku Isusa da bi spasio
je Pavle zaetnik hrianske upotrebe izraza parusija, kao teh
nikog termina za drugi Isusov dolazak. Biblijska teologija Starog i Novog Za
vjeta, Grupa autora, str. 301.
1 034 Bloesch Donald, Osnove evaneoske teologije, 2/1 72.
1035 Poslanica jevrejima, 9/28.
1 036 Evanelje po Jovanu, 14/1-3; Evanelje po Mateju, 24/30.
1 033 Vjerovatno

ovjeka. Cilj dolaska je uskrsnue mrtvih, sud i uspostava
Boije vladavine na Zemlji.1 037
Biblija apostrofira da e Bog, kada ljudi pokvarene misli
udrue u cilju kolektivnog unitenja, poslati Isusa koji e
zaustaviti tok historije. Isusov drugi dolazak e biti nada za
one koji su vjerovali u njegova obeanja: jer e sam Gospod sa
zapoveu, glasom arhanela i sa trubom Boiijom, sii sa neba, i

prvo e mrtvi u Hristu uskrsnuti, a potom mi iivi, koji ostanemo,
biemo zajedno sa njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu
u vazduhu, i tako emo svagda sa Gospodom biti. 1 03 8
Isus je jasno naglasio: Govori onaj koji svjedoi ovo: "Da,
doi u uskoro!" Amin. Da, doi, Gospode Isuse. 1039

Isusov dolazak predstavlja poetak novog neba i
nove zemlje, jer e se stara zemlja i nebo rastopiti u vatri.1 040
Isusov drugi dolazak bit e iznenadan.1 041 Biblija, meutim,
spominje znake koji e mu prethoditi: pojavit e se veliki
broj antihrista1 042 ; pojava svjetskog diktatora1 043; sakupljanje
i obraanje idova1 044; unitenje velikog broja ljudi1 045; veliki
zemljotresi i glad1 046; otpadnitvo od vjere1 047; progoni vjernika,
Radia, Put istina i iivot, str. 190.
1. Poslanica Solunjanima, 4/16-17.
1039 Otkrivenje, 22/20.
104 0 2. Petrova poslanica, 3/10.
104 1 Bloesch Donald, Osnove evaneoske teologije, 2/1 71.
1043 Otkrivenje, 13/7.
1044 Poslanica Rimljanima, 1 1 .
1045 Otkrivenje, 8/7-8.
1037 Anti
103 8
248

porast bezakonja1048 ; pomraine raznih nebeskih tijela i njihovo
padanje na Zemlju. 1049
Mnogi od ovih znakova su ve prisutni u svakom vremenu
i svakoj generaciji, ali pred kraj svijeta e doi do njihovog
pojaanog i uestalijeg javljanja. 1050
Isus e se pojaviti na bijelom konju, bit e vjeran, istinit i
sudit e pravedno. Bit e odjeven u crvenoj haljini. Pratit e ga
vojska odjevena u bijelu svilu. Pojavit e se car s vojskom, koji
je lani poslanik i kome e se mnogi klanjati. Sve e ih pobiti
Isus sa svojim sljedbenicima. 1051 Aneo s neba e sii i zatvoriti
Sotonu, nakon ega e Isus, s onima koji se nisu pokoravali
Sotoni, vladati hiljadu godina. 1052 Ostali mrtvaci e biti oivljeni
poslije tog vremena. 1053
10 4 8
Evanelje po Marku, 13/9,12-13.
1 0 49 Otkrivenje, 8/12 .
1 0 5 0 Bloesch Donald, Osnove
evaneoske teologije, 2/1 73.

Otkrivenje, 19/11-21.
1 0 52 O hiljadugodinjem carstvu u povijesti Crkve razvila su se tri gledita: l .
Predmilenijalizam shvata hiljadugodinju vladavinu kao privremeno kraljev
stvo, koje zapoinje drugim Isusovim dolaskom i u kojem e on vladati na ze
mlji hiljadu godina. To e vladanje trajati sve do posljednjeg dana i svretka
svijeta; 2. Dispenzacionalistiki ogranak unutar predmilenijalizma smatra da
Isus ima dva dolaska - jedan kada e vjernici biti vazneseni na nebo prije velike
nevolje koja e zadesiti svijet, i drugi prilikom kojeg e Isus uspostaviti hilja
dugodinje kraljevstvo na zemlji, odmah nakon unitenja lanog poslanika. Za
razliku od predmilenijalista, koji smatraju da e Crkva biti na zemlji u vrijeme
nevolje, dispenzacionalisti tvrde da Crkva nee proi tu nevolju. Predmilenija
listikim idejama se suprotstavio Origen, pripadnik istone Crkve, koji je hi
ljadugodinje kraljevstvo alegorizirao, i Augustin, u zapadnoj Crkvi, koji je to
kraljevstvo poistovjetio sa Crkvom. Danas, katolika Crkva, hiljadugodinje
kraljevstvo ne smatra stvarnim i 3. Postmilenijalizam smjeta kraljevstvo prije
drugog Isusovog dolaska, ali ga ne poistovjeuje sa povijeu Crkve. Bloesch
Donald, Osnove evaneoske teologije, 2/181-183; Anti Radia, Put istina i ii
vat, str. 205.
1 0 53 Otkrivenje, 20/1-5.
10 51
249

Slijedea scena se deava na nebu, gdje e s Isusom suditi
sveti i aneli. 1054 Taj sud ima za cilj opravdanje Boijeg postupanja
prema nepokajnim grjenicima koje je on zvao na pokajanje:
Pravedni e biti sveenici i carevi, kao to su bili na Zemlji, 1055
a muenici koji su ubijeni zbog vjere u Isusa postat e sudije
svojim muiteljima. 1056
Nakon hiljadu godina, Sotona e biti putena iz tamnice i
izii e da vara narod po cijeloj Zemlji i da ih sakupi na boj kojih
e biti kao morski pijesak.1 057 Oni e ustati iz mrtvih na sud
i, pod vodstvom svog vojskovoe, opkolit e Novi Jerusalem,
sveti grad, i pokuat e ga osvojiti. S njima e biti i vojskovoe
koji su poznati slubenici zlih sila. 10 58 Tada e na njih sii Boiji
oganj i pojesti ih. Sotona e potom biti baen u oganj, gdje je
i lani poslanik, i bit e vjeno mueni. 1059
Poslije toga, mrtvaci e stajati pred Isusom i polagati
raun. 106 Ko bude upisan u knjizi ivota bit e spaen, a onaj
ko povjeruje moe biti upisan. 1061
Grjenici e biti u Hadu donjem svijetu duhova. To je
mjesto za one koji ne poznaju Isusa ili koji su ga odbacili.
-
10 54 Evanelje
po Mateju, 1 3/41-42; l . Poslanica Korianima, 6/2-3.

Petrova poslanica, 2/9.
Poslanica Korianima, 6/2-3.
1 0 57 Otkrovenje, 20/7-10.
10 5 8 Anti Radia, Put istina i ivot, str. 202.
10 59 Otkrovenje, 20/7-10.
10 60 Ibid., 20/11-15. Prema hrianskom uenju, kanjavanje vatrom nije vjeno,
nego vatra ostavlja trajne posljedice. Ibid., 2. Petrova poslanica, 2/6.
1 0 6 1 Ibid., 20/15. Postoji miljenje da e se novo vaskrslo tijelo nalaziti unutar
sadanjeg smrtnog tijela, a poslije smrti uzima ulogu novog tijela. Neke sljedbe
smatraju da su due, poslije smrti, u stanju uspavanosti. Meutim, to je za smrt
u Novom Zavjetu eufemizam. Pavlove rijei usnuti u Kristu odgovaraju citatu:
Ui u Boiji odmor. Smrt kao san je nepoznata Novom Zavjetu. Ibid., Poslanica
jevrejima, 4/4-11; Bloesch Donald, Osnove evaneoske teologije, 2/178.
1 0 55 l
.
1 0 56 1 .
250

Kada se sve ovo zavri, nastat e nova Zemlja i nebo. Novi
Jerusalem e biti sputen, u njemu e ivjeti vjernici. Oni vie
nikada nee plakati, biti bolesni i umrijeti. 1062
Eshatoloka koncepcija dogme u hrianstvu sainjena
je od gore navedenih detalja. Realno se ne moe rei da je
koncepcija Raja ili Pakla kod hriana jasna: da li se to odnosi
na Drugi svijet ili na ovaj, ali kao Novi Jerusalem. Dakle, ovo
je jedna od najzamagljenijih dogmi hrianstva.
Kur'anska interpretacija lsaovog dolaska
Prema islamskom uenju, kraj ovog svijeta e uslijediti poslije

nekoliko velikih predznaka. 1063 Jedan od velikih predznaka Sudnjeg
dana jeste ponovni dolazak lsaa, a. s., na Zemlju. Kur'an u nekoliko
sura indirektno govori o ponovnom dolasku lsaa, a. s:
O Isa, duu u ti uzeti i Sebi te uzdignuti i spasit u te od

nevjernika i uinit u da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika
sve do Smaka svijeta. Zatim ete se svi meni vratiti. Ja u meu
vama presuditi u svemu onome u emu ste se bili razilazili. 1064
I zbog rijei njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina
Merjemina, Allahova poslanika. " A nisu ga ni ubili ni razapeli,
ve im se priini/o. Oni koji su se o njemu u miljenju razilazili,
oni su samo o tome u sumnji bili; o tome nisu nita pouzdano
1062
Otkrovenje, 21/1-8.
U hadiskim djelima se spominje deset velikih predznaka Sudnjeg dana:
Dim, Deddal, ivotinja koja e izai iz zemlje, izlazak Sunca sa Zapada, si
lazak Isaa, sina Merjeminog, Je'dud i Me'dud, tri pomraenja Sunca: na
istoku, zapadu i na arapskom poluotoku i plamen koji e se pojaviti u Jemenu,
te e potjerati ljude na mjesto okupljanja. Sahihu-l-Muslim bi erhi imami-nNevevi, 18/23, Babun fi-l-ajati-l-leti tekunu kable-s-sa'a, broj hadisa 2901.
1064
Kur'an, 3:'55.
1063
25 1
znali, samo su nagaali; a sigurno je da ga nisu ubili, ve ga je

Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar. 1065
A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio
ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!"'
On e rei: "Hvaljen nek si Til Meni nije prilino da govorim
ono to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti
zna ta ja znam, a ja ne znam ta Ti zna; samo Ti jedini sve
to je skriveno zna. Ja sam im samo ono govorio to si mi Ti
naredio: klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru! I ja
sam nad njima bdio dok sam meu njima bio, a kada si mi duu
uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi. "1066
U spomenutim ajetima se ponavljaju rijei: Bog gaje uzdigao
Sebi. Veina komentatora smatra da je Isa, a. s., uzdignut na nebo,

da je jo iv i da e doi pred kraj svijeta da uspostavi erijat.
U dokazivanju ove teze koriste i ove aj ete: I on je predznak

za Smak svijeta. 1067; I nema nijednog sljedbenika Knjige da, kada
bude umirao, nee u njega onako kako treba povjerovati. 1068
Mufesiri misle da se dio ajeta kable mevtihi!kada bude
umirao odnosi na Isaa, a.s., u znaenju da e svaki sljedbenik
Knjige povjerovati u Isaa, a.s., prije nego on umre. 1069
10 65
Kur'an, 4:157-158.
5:116-117.
1067 Kur'an, 43:61.
10 68 Kur'an, 4:159.
1069 Abdu-s-Selam Tuvejle Abdu-1-Vehhab, El-Mesihu-1-muntezar ve nihajetu1-alem, Daru-s-selam, Kairo, 1999., str. 206. Ovakvu interpretaciju podrava i
slijedei ajet: On e govoriti ljudima jo u kolijevci, a i kao odrastao, i bit e e
stit. Kur'an, 3:46. Izraz kehl - kao odrastao koristi se za osobu koja ima vie od
33 godine, ili osobu koja ima vie od 40 godina, a Isa, a. s., je uzdignut u trideset
treoj godini. To eksplicite aludira na njegov drugi dolazak. Abdu-s-Selam Tu
vejle Abdu-1-Vehhab, El-Mesihu-1-muntezar ve nihajetu-1-alem, str. 207.
10 66 Kur'an,
252
A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin,

odjednom su oni, zbog toga, zagalamiti i rekli: "Da li su bolji
nai kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi
spor izazvali, jer su oni narod svaalaki. On je samo rob koga
smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima
Israilovim uinili, a da hoemo, mogli bismo neke od vas u meleke
pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede; i on je predznak za
Smak svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo
Moje, to je Pravi put. 1 070
O ovoj tematici govori i veliki broj hadisa. Naves t emo
neke od njih:
1. "Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, jo samo
malo pa e meu vama sii Sin Merjemin, pravedni vladar;
slomit e krst, ubiti svinju, prekinuti ratove. Imetka e biti na
pretek, toliko da ga nee imati ko uzeti. Samo jedna sedda e
biti vrjednija od dunjaluka i svega to je na njemu."1071
2. "Tako mi Allaha, sii e Isa, sin Merjemin, i bit e pravedan
vladar. Slomit e krst, ubiti svinju i odrediti dizju." 10 72
10 7
10 7 1
Kur'an, 53:57-61.
Fethu-l-Bari bi erhi Sahihi-l-Buharijj, 6/548, Babu nuzuli Isa ibn Merjem,
a. s., broj hadisa 3448.
10 72 Sahihu-l-Muslim bi erhi imami-n-Nevevi, 2/150, Babu nuzuli Isa ibni

Merjem hakimen bieri'ati nebijjina Muhammed,a.s., broj hadisa 155. Dizja je
godinji porez kojim se obavezuju sposobni i punoljetni mukarci. Siromani
graani nemuslimani su potpuno osloboeni ovog poreza. Iznos dizje nije
odree,n, ve ga precizira predsjednik islamske drave. To je obaveza nemusli
mana koji ivi u islamskoj dravi, kako ne bi morao ii u rat. Islamska drava
se temelji na posebnoj ideologiji, te, s toga, ne trai da se mobilie ovjek koji
nevjeru je u njene principe, tako da se ovim porezom nemuslimani ukljuuju da
uesatvuju u odbrani domovine putem poreza. Dakle, dizja je protunaknada
- za vojnu obavezu svakog mukarca koji je sposoban nositi oruje. ene i djeca
nisu obavezni plaati dizju. Vano je istai da islamska drava nema pravo
uzeti porez od nemuslimana kada nije u stanju da ih zatiti. El-Q.ardawi Jusuf,
253

Lomljenjem krsta, Isa, a. s., e ponititi hrianstvo i njihovo
uenje o njemu. Ubijanjem svinje, naglasit e zabranjenost
konzumiranja svinjskog mesa. Dizju nee imati ko dati, jer.
e postojati samo jedna vjera - islam.1 073
3 . Jedna grupa ljudi iz mog ummeta e stalno biti na
Putu istine i bit e takvi do Sudnjeg dana. Sii e, onda, Isa,
sin Merjemin, a.s., kojem e njihov imam rei: 'Klanjaj nam
kao imam! ' 'Ne' - rei e - 'vi ste jedni drugima voe, zbog
Allahove milosti prema ovom ummetu."' 1074
4. Nevas ibn Sem'an prenosi: "Jedne prilike je Allahov
Poslanik spomenuo Dedala, 1075 pa ga je tako potcijenio, govorei
o vidljivim znakovima njegove lai, kao to je oravost, a zatim
tako podigao, govorei o veliini iskuenja kojima e kuati ljude,
da smo pomislili da je ve stigao do medinskih palminjaka. Kada
smo poslije otili do Allahovog Poslanika, on je to prepoznao
na nama, pa nas je upitao: 'ta je s vama? ' Odgovorismo: 'O
Allahov Poslanie, danas si spomenuo Deddala i tako ga
potcijenio, a zatim podigao, da smo mislili da je stigao do
medinskih palminjaka.' On ree: 'Ja se za vas ne bojim nieg
Nemuslimani u islamskom drutvu, preveo sa arapskog: Topoljak Sulejman, El
Kelimeh, Novi Pazar, 2003., str. 51-56.
nuzuli-l-Mesih, str. 92.
1 074 Sahihu-l-Muslim bi erhi imami-n-Nevevi., 2/150, Babu nuzuli Isa ibni
Merjem hakimen bieri'ati nebijjina Muhammed,a.s., broj hadisa 156.
1075 Deddal je jedan od velikh predznaka Sudnjeg dana, koji e se pojaviti
neposredno prije ponovnog dolaska Isaa, a.s. Sahihu-l-Muslim bi erhi imami
n-Nevevi, 18/23, Babun fi-l-ajati-l-leti tekunu kable-s-sa'a, broj hadisa 2901.
To je osoba kojoj e jedno oko biti slijepo i na ijem elu e pisati da je kafir
- nevjernik, to e moi proitati svaki musliman, bez obzira bio pismen ili
nepismen. Ibid., Babu zikri-d-Deddali ve sifetihi verna me'ahu, 18/49, broj
hadisa 2933. Deddal nee imati poroda, jer je Allah tako odredio. Ibid., Babu
zikri ibni Sajjad, 18/40, broj hadisa 2967.
254

drugog osim Dedala. Ako se pojavi dok sam s vama, zatit
u vas. A ako se pojavi a ja ne budem s vama, neka svako od
vas uva sebe, a ja molim Allaha da od njega sauva svakog
muslimana. On je mladi izuzetno kovrdave kose, slijep u
jedno oko, slian Abul-Uzau bin Katanu. Ko ga od vas doivi,
nek mu proui poetak sure El-Kehf. On e se pojaviti izmeu
ama i Iraka i prenositi smutnje lijevo i desno, zato se, o robovi
Boiji, vrsto drite! ' Mi rekosmo: 'Allahov Poslanie, koliko
e dugo ostati na Zemlji?' On odgovori: 'etrdeset dana: dan
kao godinu, dan kao mjesec, dan kao sedmicu, a ostali dani e
mu biti kao vai.' Rekosmo: 'Hoe li nam biti dovoljno klanjati
namaze samo jednog dana u danu koji e biti kao godina?' On
ree: 'Ne, nego ete odreivati namaz kao vremena.' Rekosmo:
'O Allahov Poslanie, koliko e brzo ii po Zemlji?' 'Kao kia
koju nosi vjetar.' - ree - 'Doi e do naroda, pa e ih pozvati
da u njega vjeruju, pa e mu se oni odazvati i povjerovati, pa e
on narediti nebu, te e ono spustiti kiu Zemlji, koja e odmah
proklijati, pa e im stoka postati krupnija nego ikada, s najveim
vimenima i stomacima. Zatim e doi narodu kojeg e pozvati
da u njega vjeruje, pa e ga odbiti. On e ih ostaviti, pa e oni
postati bijednici - nee im ostati nita od imetka. Proi e pored
starih ruevina, pa e im rei: 'Izvadite blago! ', pa e za njim
krenuti riznice blaga poput rojeva pela. A zatim e pozvati
zdravog, punog mladia i udarit e ga sabljom i prepoloviti na
dva dijela, a zatim ga pozvati, i on e krenuti prema njemu s
osmjehom na licu. On e to tako initi dok Allah, d.., ne
poalje Isaa sina Merjemina, koji e sii kod Bijelog minareta,
istono od Damaska, u bijeloj odjei, drei se rukama za krila
meleka. Kada spusti glavu, zakapaju mu suze - a kada je podigne,
.s lica mu se spuste dragulji kao biseri. Nijedan nevjernik koji
osjeti miris njegova daha nee moi preivjeti, a njegov dah e
se prostirati sve dokle se bude vidjelo pred njim. On e traiti
255

Dedala, dok ga ne nae na Babu Lud (Kuds, Palestina), gdje
e ga ubiti."1076
Mnogi ashabi i tabiini su miljenja da e Isa, a.s., ponovo
doi pred kraj svijeta. Ibn Abbas smatra da ajet I nema nijednog
sljedbenika Knjige da, kada bude umirao, nee u njega onako

kako treba povjerovati 10 77 aludira na ponovni dolazak Isaa, a.s.
On smatra da e Isa, a. s., doi Ehlul-Kitabijama, pa e oni u
njega povjerovati. 1078 Abdullah bin Amr je protagonist istog
stava. Alija bin Ehi Talih smatra da e svakom Ehlul-Kitabiji
doi meleki i rei da Isa nije umro, ve da je uzdignut na nebo
i da e sii prije kraja svijeta. 1079 Tabiini Katade i Ibn Zejd kau
da e na dan Isaovog, a. s., dolaska sljedbenici svih vjera u njega
povjerovati. 10 8 0
Hasan el-Basri tvrdi da se isti ajet odnosi na Isaa, a.s., i
da e svi u njega povjerovati. On je upitan na koga se odnosi
dio ajeta: kable mevtihi!kada bude umirao, pa je odgovorio:
"Kada bude Isa, a.s., umirao nakon drugog dolaska. Allah ga
je sebi uzdigao i poslat e ga prije Sudnjeg dana." 10 8 1 El-Bejdavi
smatra da predmetni ajet znai da e u Isaa, a.s., kada bude
siao s neba, povjerovati sljedbenici svih vjera. 10 82
bi erhi imami-n-Nevevi, 18/50, Babun fi zikri-d-Dedd
ali ve sifetihi ve ma mea'hu, broj hadisa 2937;
10 77 Kur'an, 4:159.
10 7 8 El-Hindi Muhammed Enver ah el-Kamirijj, Et-Tasrihu bima tevatere fi
nuzuli-1-Mesih, str. 279-280.
1 079 Herras Muhammed Halil, Nuzulu Isa ve katlu-d-Deddal, str. 48.
1081 Ibid., str. 284.
1 082 El-Bejdavi, Envaru-t-tenzili ve esraru-t-te'vil, 1/251.
10 76 Sahihu-1-Muslim
256

Ibn Abbas, Hasan el-Easri i Katade kau da se ajet I on je
predznak za Smak svijeta1 0 83 odnosi na Isaa, a.s., jer zamjenica
irinehu/on je aludira na to.10 84
Ehu Da'fer et-Tahavi kae da sljedbenici ehli-sunneta
vjeruju u predznake Sudnjeg dana, izmeu ostalih i u silazak
Isaa.t o 8 s
Suprotno ovim stavovima, postoje naunici koji negiraju
dolazak Isaa, a.s. Meu njima su Muhammed Abduhu,
Demaluddin Afgani, Reid Rida i Mahmud eltut. Oni smatraju
da ajet O Isa, duu u ti uzeti i Sebi te uzdignuti i spasit u te od
nevjernika i uinit u da tvoji sijedbenici budu iznad nevjernika

sve do Smaka svijeta1 086 predstavlja nagovjetaj Isau, a. s., da Allah,
d.., svakom situacijom upravlja, te da e ga On uzdignuti i da
e biti na uzvienom mjestu kod Njega. Rida je interpretirao
ovaj ajet u smislu da je Isa, a. s., zatien od nevolja.1 08 7 Slijedei
ajet su elaborirali u duhu svog shvaanja ovog pitanja: "ja sam
im govorio samo ono to si mi Ti naredio: klanjajte se Allah, i

mome i svome Gospodaru! I ja sam nad njima bdio dok sam
meu njima bio, a kada si mi duu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao;
Ti nad svim bdi. "1088
108 3
Kur'an, 43:61.
Muhammed Enver ah el-Kamirijj, Et-Tasrihu bima tevatere fi
10 8 5 Muhammed bin ebi-l-Izz el-Hanefijj Sadruddin Alijj bin Alijj, erhu-t-Ta
havijjeti fi-1-akideti-s-selefijje, Daru-t-turas, Kairo, bez godine izdanja, str.
430.
1 0 8 6 Kur'an, 3:55.
10 8 7 Herras Muhammed Halil, Nuzulu Isa ve katlu-d-Deddal, str. 53.
1088 Kur'an, 5:117.
1084 El-Hindi
257

Oni su svoju interpretaciju pravdali i time da ahad-hadisi10 89
ne mogu biti dokaz u akaidskim pitanjima.1 090 Abduhu smatra da
je hadis o Dedalu ahad, te kao takav ne moe biti dokaz.1 091 Husein ozo kae da se, za vrijeme studiranja u Egiptu,
opredijlio za uenje Afganija, Abduhua i njihovih uenika.
O vdje je vano naglasiti da je na njihovo miljenje snano
utjecalo stanje muslimana tog vremena. To je vrijeme ope
dekadence islamskog svij eta kojega su evropske sile veim
dijelom kolonizirale. Kulturne i intelektualne prilike islamskog
svijeta bile su, takoer, veoma zabrinjavajue. Nepismenost je
bila rairena, a duh inovacija i inovatorskih osvjeenja neznatan.
Nekoliko vijekova prije Abduhua, bila j e oita stagnacija
islamske misli, te zaahurenost u odreene forme. Oni su
htjeli odbraniti islam od iracionalnosti, inicirati istraivaki
duh i kritiko miljenje u muslimanskom svijetu i sljedbenike
islama podstaknuti na rad, dakle umjesto to oekuju ponovni
dolazak Isaa, a.s., da sami rade i ulau napor na popravljanju
svoga stanja. To donekle opravdava njihovo stajalite, mada je
ono u suprotnosti s nauavanjem ehli-sunneta. On smatra da
je vjerovanje u Isaov, a. s., drugi dolazak izgubilo svaki rezon i
1 089
Ahad hadis je onaj hadis koji prenosi samo jedan prenosilac i ne ispunjava
uslove mutevatir hadisa. Mutevatir je hadis kojeg prenosi veliki broj ljudi u
svim generacijama, ulo ga je od Muhammeda, a. s., vie ashaba, a od njih veliki
broj ljudi u svim generacijama, tako da je nemogue posumnjati u njihovu vje
rodostojnost. Postoje dvije vrste mutevatir hadisa: 1. Mutevtir lafzi je onaj ha
dis kojeg prenosi veliki broj ljudi doslovno i na isti nain i 2. Mutevatir ma'nevi
je hadis kojeg po smislu prenosi toliki broj prenosilaca u svakoj generaciji da
je nemogue posumnjati u njegovu istinitost. Hadisi o dolasku Isaa, a.s., su
mutevatir manevi hadisi. El-Hindi Muhammed Enver ah el-Kamirijj, Et-Ta
srihu bima tevatere fi nuzuli-l-Mesih, str. 58; Nakievi Omer, Uvod u hadiske
znanosti, str. 101-102.
1090
El-Buti Ramadan, Kubra-l-jekinijjati-l-kevnijje, str. 328.
109 1
elebi Ahmed, El-Mesihijje, str. 74-75.
258

da je neodrivo. Vjerovanje u dolazak Isaa, a. s., znai obmanu,
zavaravanje i uspavljivanje. "Muslimani se " - kae ozo "moraju osloboditi oekivanja u dolazak Mehdije i Isaa, a.s.
Umjesto toga, trebaju se pouzdati u svoje snage." Posljednji
ejhul-islam Osmanske imperije, Mustafa Sabri-efendi, kojeg
je ozo lino poznavao iz studentskih dana, branio je stavove
klasine islamske uleme. ozo je tvrdio da je miljenje Sabri
efendije o drugom dolasku Isaa, a.s., u suprotnosti osnovnom
kur'anskom milju. "Kur'an je posljednja Objava, a Muhammed,
a. s., je posljednji poslanik. Prema tome," - tvrdi ozo - "nema
nikakve potrebe za dolazak bilo kojeg Boijeg poslanika.
Svi su oni obavili svoju misiju." Nada u drugi dolazak Isaa,
a.s., odvraala je muslimane od stvarnog ivota i vodila ih u
ivot mahinacija i praznih nada. "To je " - zakljuuje ozo
"doprinijelo pasiviziranju i fatalistikom odnosu prema svijetu.
U takvoj atmosferi nastala su pogrena shvaanja sudbine i
oslanjanja na Allaha, d. - tevekkula." ozo smatra da hadise
o dolasku Isaa, a.s., treba shvatiti u prenesenom znaenju obnova erijata.1 092
Meutim, veliki broj akaidskih postulata uspostavljen
je na temelju ahad-hadisa, kao to je gledanje Allaha, d..,
na Buduem svijetu, zauzimanje Poslanika, a.s., Sirat-uprija,
ispitivanje u kaburu, nagraivanje i kanjavanje u njemu.1 093 Poto
ozo Husein, Fetve II, str. 159-160.
Herras Muhammed Halil, Nuzulu Isa ve katlu-d-Deddal, str. 57. Veina
islamskih uenjaka smatra da ahad sahih hadisi, koji se nalaze u Buharijinoj i
Muslimovoj zbirci, imaju kategorinost saznanja i obaveznost postupnosti. Ibn
Subki, Hafiz ibn Hader, Ibn Kudame tvrde da ahad predanje ima kategori
nost saznanja kada ga pojaaju druga predanja. Ahmed ibn Hanbel smatra da
ahad hadis, sam po sebi, daje kategorinost saznanja. On je u kazivanju o svoj
stvima Allaha, d.., koristio ahad predanja. Postoje i uenjaci koji osporavaju
upotrebu ovih hadisa i svoj stav baziraju na ajetima: Oni se povode za pretpo
10 92
1093
>tavkama i onim za im due ude, a o tome nita ne zanju, slijede samo pretpo-
259

postoji veliki broj hadisa o dolasku Isaa, a. s., koji su prenijeti
od velikog broja ashaba, oni se meusobno pojaavaju i dobijaj
status mutevatir manevi hadisa.1 094
Protagonisti stava da Isa, a. s., nee doi poimaju hadise koji
govore o tome kao vrijeme kada e ljudi uzeti sutinu islama
i njegov vjerozakon da bi popravili stanje svij eta. Islamski
stavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi. Kur'a n, 53:23,28. Spomenuta
pretpostavka, sumnja, odnosi se na murike, a ne na vjernike. To je njihovo
svojstvo koje Allah, d.., prekorava, to podrava ajet: Ako bi se ti pokoravao
veini onih koji iive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo
za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore. Kur'an, 6:1 16. S druge
strane, ako se spomenuta pretpostavka odnosi na zabranu upotrebe ahad hadisa
u akaidu, moe se za nju rei da se odn'osi i na fikh - islamsko pravo. Uenjaci,
koji pripadaju Selefu, smatraju da je obavezno vjerovati u sve to nas je Muha
mmed, a. s., obavijetio a do nas je dolo pouzdanim predanjem. Oni nisu pravili
razliku izmeu sahih i ahad hadisa, koji je autentian, tvrdei da se ovi hadisi
koriste u pitanjima akaida. Svoj stav temelje na ajetu: Kada Allah i Poslanik
Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom naho
enju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslua, taj je sigurno skrenuo
sa pravog puta. Kur'an, 33:36. S tim u vezi, indikativan je hadis u kome stoji da
su stanovnici Jemena doli Muhammedu, a.s., i zatraili da im poalje nekog ko
e ih poduiti islamu. Poslanik, a. s., im je poslao Ehu Ubejda i rekao: On je po
vjerenik ovog umeta. Sahihu-1-Muslimi bi erhi imami-n-Nevevi, 15/158, Babu
fedaili Ehi Ubejdetebne-1-Derrahi, r.a., broj hadisa 2419. Da se ahad hadis ne
moe koristiti kao dokaz, Muhammed, a. s., ne bi poslao Ehu Ubejda da druge
poduava uenju i propisima islama. Veliki broj akaidskih pitanja je utemeljen
na hadisima, kao to je efat za poinitelje velikih grijeha, da e desetorica ko
jima je obean Dennet sigurno u njega ui, vjerovanje u kanjavanje u kaburu,
vjerovanje u Sirat upriju, da je Allah, d.., zabranio zemlji da jede tijela posla
nika itd. Hadisi koji govore o pojavi Deddala i silasku Isaa, a. s., su mutevatir,
kako smatraju uenjaci hadisa. Ovaj stav su zastupali Ahmed bin Hanbel, Ma
lik, El-Buhari, Muslim, Ehu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ed-Daremi i drugi,
El-Ekar Umer Sulejman, El-akidetu fi-1-Lah, Daru-n-nefais, Jordan, 1995.,
str. 51-56; Nakievi Omer, Uvod u hadiske znanosti, str. 103; Haras Muham
med Hali!, Nuzulu Isa ve katlu-d-Dedidial, str. 83; Salih Sa'duddin es-Sejjid,
Mukilatu-1-akideti-n-nasranijje, str. 177.
1 094 Ibid., str. 58.
260

vjerozakon e napraviti reforme. Smatraju da su kazivanja o
dolasku Dedala i lsaa, a.s., neutemeljene prie. Ovakav stav
dolazi u koliziju s hadisom u kojem eksplicite stoji da e Isa,
a.s., slomiti krst i ubiti svinju.1 095
Reid Rida s matra da se dio ajeta I nema nijednog
sijedbenika Knjige da, kada bude umirao, nee u njega onako

kako treba povjerovati 1096 odnosi na smrt hriana i jevreja, a
ne na lsaovu, a.s., smrt. Ovakvo poimanje ajeta indicira da
se Isa, a.s., nee ponovo pojaviti na Zemlji. Meutim, drugi
komentatori interpretiraju ovaj ajet tako da nema nijednog
Ehlul-Kitabije koji nee povjerovati u njega kada doe pred
Sudnji dan.1 097 Veina ashaba smatra da se dio ajeta prije smrti
odnosi na lsaovu, a.s., smrt. Ehu Hurejre, r.a., je ovim ajetom
dokazivao ponovni dolazak lsaa.1 098 Poslanik, a.s., je objasnio
sve okolnosti u vezi dolaska lsaa, a.s. To je objasnio velikim
brojem hadisa. Sve to ukazuje na ponovni dolazak lsaa, a.s.
Oponenti ovom stavu ne mogu nai nijedan hadis kojim bi
branili svoj stav.1 099
Dedal e doi iz Horosana11 00 i prei e put izmeu
Iraka i ama.U 0 1 Uputit e se prema Medini. Kada stigne do
1 095
Ibid., str. 58.

4:159.
1 097 elebi Ahmed, EI-Mesihijje, str. 73-74.
1 096 Kur'an,
bi erhi imami-n-Nevevi, Babu nuzuli Isa ibni Merjeme

hakimen bieriati nebijjina Muhammed, a.s., 2/149, broj hadisa 155; Herras
Muhammed Halil, Nuzulu Isa ve katlu-d-Deddal, str. 62.
1 099 El-Hindi Muhammed Enver ah el-Kamirijj, Et-Tasrihu bima tevatere fi
nuzuli-1-Mesih, str. 65-75, 87.
11 00 Sahihu-1-Muslim bi erhi imami-n-Nevevi, 1 8/69, Babun fi bekijjetin min
ehadisi-d-Deddal, broj hadisa 2944.
1 1 01 Ibid., 1 8/50, Babun fi zikri-d-Deddali ve sifetihi ve ma mea'hu, broj ha
disa 2937.
1 09 8 Sahihu-1-Muslim
261

Uhuda, meleki e ga okrenuti prema amu.l 1 2 Poslije nereda
na Zemlji, 1103 Isa, a.s., e doi do Bijele munare istono od
Damaska.l 1 4 U Damasku ima samo jedna damija poznata
kao Istona, nalazi se pored Emevijske damije, te se o njoj i
radi. Isa, a. s., e suditi po Muhammedovom, a. s., vjerozakonu.l 1 5
Isa, a.s., nee biti novi zakonodovac. Njegov dolazak e biti
openite, nezakonodavne naravi. 110 6
Dolazak Isaa, a. s., predstavlja odgovor jevrejima. Time e
se otkriti njihova la i Isa, a. s., e ubiti njihovog vou Dedala
u mjestu zvanom Babu Luddn, 1107 koji e se, kada vidi Is aa, a. s.,
1 1 02 Ibid., 9/121, Babusijaneti-1-Medineti min duhuli-t-Taguti ve-d-Deddali
ilejha, broj hadisa 1380.
11 03 Ibid., 18/35, Babun la tekurnu-s-sa'atu hatta jernurre-r-redulu bikabri-r
reduli fejeternenna en jekune rnekane-1-rnejjiti mine-l-bela, broj hadisa 2923.
Zavladat e cijelom zemljom osim Meke i Medine, gdje nee moi ui. Bit e
mu zabranjeno ui u dva rnesdida: Mesdidu-1-Hararn u Meki, Mesdidu-n
Nebevi u Medini, Mesdidu-t-Tur i Mesdidu-1-Aksa. Jusuf el-Wabil Jusuf bin
Abdullah, Predznaci Sudnjeg dana - mali, srednji i veliki, preveli sa arapskog:
Brkovi Rasim i ernan Senad, Bernust, Sarajevo, 2001., str. 195, 210.
11 04 Stav najveeg broja uenjaka je da e Isa, a. s., sii kod bijele rninare u Dama
sku. Abdu-s-Selarn Tuvejle Abdu-1-Vehhab, El-Mesihu-1-muntezar ve nihajetu1-alem, str. 217.
11 0 5 Sahihu-l-Muslimi bi erhi imami-n-Nevevi, 18/50, Babun fi zikri-d-Ded
dali ve sifetihi ve rna mea' hu, broj hadisa 2937; Jusuf el-Wabil Jusuf bin Abdu
llah, Predznaci Sudnjeg dana - mali, srednji i veliki, str. 215.
1 1 06 Ibn Arebi Muhji-d-Din, Dragulji poslanike mudrosti, str. 185.
11 07 Ibn Made Muharnrned ibn Jezid ehu Abdullah el-Kazvini, Sunen, Babu
fitneti-d-Deddal ve hurudi Isa ibni Merjerne ve hurudi Je'dudi ve
Me'dud, 2/1359-1361, broj hadisa 4077, Daru-1-fikr, Bejrut, bez godinje iz
danja. Njegovo puno ime je Ehu Abdullah Muharnrned bin Jezid bin Made.
Roen je 209. h. godine. Ibn Made je bio izvanredan poznavalac hadisa sa
svim disciplinarna. Tragajui za znanjem posjetio je Basru, Kufu, Bagdad,
Meku, Siriju i Egipat. Pisao je iz mnogih islamskih disciplina, kako iz hadisa
tako i iz tefsira i drugih disciplina. Imao je veliki broj uitelja i svojih uenika.
Preselio je 273. h. godine. Kutb Muharnrned Ali, El-irnarnu Ibn Made, Daru1-fikri-1-arebi, Kairo, 1999., str. 6-9.
262

rastopiti kao to se topi so kada se stavi u vodu. Isa, a.s., e ga
ubiti i pokazat e im njegovu krv. 110 8 Cilj dolaska Isaa, a.s., je,
takoer, da iznese na vidjelo hrianske zablude. Isa, a.s., e,
nakon toga, ostati na Zemlji sedam godina i umrijeti u 40-oj
godini ivota. 1109
Analitiki osvrt na interpretaciju Isusovog/
lsaovog, a.s., ponovnog dolaska
Kada se iscrpno prostudira literatura u kontekstu islamske

interpretativne tradicije o ponovnom dolasku Isaa, a.s., jasno
se vidi da je Isa, a.s., uzdignut prije smrti, te da e prije kraja
dunjaluka ponovo doi na Zemlju. O tome govore Kur'an,
hadisi i komentari ajeta od strane ashaba, tabiina i islamskih
uenjaka. Protagonisti stava da Isa, a.s., nee doi postupaju
konspirativno. Njihovo rezonovanje izgleda ispravno, ali samo
prema premisama koje su sami postavili. Kada se uzmu u obzir
Sahihu-1-Muslimi bi erhi imami-n-Nevevi, 18/18, Babun fi fethi Kustanti
nijjeti ve hurudi-d-Dedddali ve nuzuli Isa ibni Merjem, broj hadisa 2897.
110 9 Ibid., Babun fi hurudi-d-Deddali ve muksihi fi-1-erd, 18/61, broj hadisa
2940. U drugom hadisu stoji da e ostati etrdeset godina, Ehu Davud Su
lejman ibn el-Eas es-Sidistani el-Ezedi, Sunen, Babu hurudi-d-Deddal,
4/1 1 7, broj hadisa 4324., Daru-1-fikr, Bejrut, bez godinje izdanja. Meutim, ova
dva hadisa, oba pouzdana, mogu se usaglasiti najvjerovatnije tako to se hadisu
o 7 godina boravka Isaa, a.s., na zemlji trebaju dodati one 33 godine koje je
proveo na zemlji prije nego je uzdignut. Kada se to sabere, broj godina je 40,
to je identino kazivanju drugog hadisa. Jusuf el-Wabil Jusuf bin Abdu.llah,
Predznaci Sudnjeg dana - mali, srednji i veliki, str. 215. Puno ime Ehu Davuda
je Sulejman bin Eab bin Ishak bin Beir bin eddad bin Amr bin Amir. Roen
je 202. h. godine. Obiao je sve naune centre svog vremena. Boravio je u Ho
rosanu, Egiptu, Meki i Medini. Pisao je o uenjacima mjesta koje je posjetio.
Da je veliki broj uenjaka posjetio uvjerava injenica da je imao oko tri uitelja.
Hadis je uio od Ahmeda bin Hanbela, Jahja bin MuinaMuhammeda bin Ehi
ejbe i drugih. Imao je puno uenika i bio je plodotvoran pisac. Umro je 275.
h. godine. Kutb Muhammed Ali, El-imamu Ehu Davud, Daru-1-fikri-1-arebi,
Kairo, 1999., str. 3-12.
1108
263

dokazi o dolasku Isaa, a.s., jasno se vidi da islamsko uenje
prihvaa ovu konstataciju. Mislim da ponovni dolazak Isaa,
a. s., ne bi znaio trijumf hrianstva, nego pokoravanje cijelog
ovjeanstva istinskoj religiji.
Prema hriansko m s hvaanju, ponovni dolazak se
podrazumijeva kao in utemeljenja Raja na Zemlji ili Boije
drave (de civitate dei), dok u islamu to znai Boiju intervenciju
na nepravdu koja se ini na Zemlji, na preinaenje Objave,
vjerozakona i simbolike B oije prisutnosti i imanentnosti
u smislu izvravaja potrebnih propisa za dobrobit ljudskog
roda.
264
ZAKLJUAK
Stav islama prema Evaneljima oigledno je drugaiji od
hrianskog odnosa prema Starom zavjetu. Prema hrianstvu,
Novi zavjet se gradi na temelju Starog. Meutim, Kur'an iznova
definie Ibrahimovu, a.s. l Abrahamovu vjeru. Dakle, religije se
razlikuju, posebno u svom teolokom segmentu. Svaka religija
tvrdi da je univerzalna i da je jedino ispravna. Bog je Apsolut u
metafizikom i teolokom smislu, i ako On govori kao Apsolut
unutar jedne religije koja onda, tvrdi da je prava religija, stie se
dojam da je nemogue imati mnotvo religija koje impliciraju
umnoavanje Apsoluta. Sve monoteistike religije su saglasne
da je sutinska intencija vjere vjerovanje u Boga, injenje dobra
i ponovno proivljenje. Sve teoloke razlike koje postoje treba
prihvatiti takvim kakve jesu. Jedino Uzvieni Bog je vrhovni
autoritet koji e presuditi ta je istina. S toga, ovim radom
nisam imao namjeru projicirati animozitet izmeu islama i
hrianstva. Naprotiv, intencija mi je bila predstaviti teoloke
sisteme obje religije kakvim jesu i prezentovati islamski stav
spram drugaijeg vjerovanja.
Na temelju ovog istraivanja, oigledno je da pogledu
Isaa, a.s., l Isusa, islamsko i hriansko gledite se u nekim
pitanjima slau, u nekim se pribliavaju, a u nekim se razilaze.
Svaka vjera svoje gledite zasniva na fundamentalnim izvorima
svog vjerskog uenja, s tom razlikom da hriani vie raunaju
na dogme usvojene na koncilima posvetenim osobi Isusa koji
su, iz hrianske perspektive, produkt objave. Sa hrianskog

stajalita islam predstavlja teak sluaj, iz razloga to Kur'an
drugaije tretira sluaj Isusa.
Prema islamu, Isa, a. s., je jedan od poslanika koje je Allah,
d.., slao jevrejima. Zaet je na jedan nadnaravan i neobian
nain .. U samu bit stvaranja, openito, a konkretno u bit zaea
Isaa, a.s., ljudski um nij e u mogunosti da pronikne. No,
nemogunost potpunog saznanja nije razlog da se taj dogaaj ne
prihvati kao istinit. Razum ga ne obuhvata, ali to se ne protivi
razumu. To znai da je to stvar vjere, a ne stvar znanosti.
Veina mufesira smatra da je Isa, a.s., roen u Bejtulahmu
(Betlehem) dok hriani, bez sumnje, vjeruju da je to isto
mjesto. Godine mladosti su manje poznate i istraene. Ove
godine i nisu predmet velikih sporenja, a i nisu toliko bitne
za odgonetanje prirode osobe Isaa, a. s. Hriani slave roenje
Isusa u zimskom periodu, 25. decembra katolici i 6. januara
pravoslavci, dok s islamske take gledita Isa, a.s., je roen u
ljeto, prema miljenju veine islamskih uenjaka.
I muslimani i hriani se slau da je Isa, a. s., l Isus uzdignut
- vaznesen. Razlika se ogleda u tome to se vaznesenje, prema
hrianskom uenju, desilo nekoliko sedmica nakon vaskrsnua,
dok j e prema islamskim konstitutivnim i interpretativnim
izvorima Isa, a.s., uzdignut kada su jevreji, u saradnji sa
Rimljanima, namjeravali ubiti ga.
Hriani vjeruju da su jevreji u saradnji sa Rimljanima
uhvatili Isusa, da su ga osudili po jevrejskom zakonu. zbog
njegovih tvrdnji da je Boiji Sin i Mesija. Osuen je na smrtnu
kaznu, ali da bi postala pravosnana i da bi se egzekucija mogla
implementirati neophodna je bila suglasnost rimske vlasti. Oni
su ga proglasili nevinim, ali su jevreji insistirajui da je kriv
dobili pravo od rimske vlasti da sa njim rade ta ele. Tako su
ga razapeli. Kur'an apostrofira da Isa, a.s., nije ubijen, ve da
266

ga je Allah, d.., uzdigao, te da je ubijen neko drugi kome je
udahnut lik Isaa, a.s.
Postoji nekoliko predanja koja govore o okolnostima
uzdignua Isaa, a.s. Prema jednoj, kada su se Jevreji sloili da ga
ubiju, Isa, a. s., je uao u kuu, bjeei od njih. Tada ga je Allah,
d.., posredstvom Dibrila uzdigao na nebo. Predvodnik ove
skupine rekao je ovjeku po imenu Juda da ue i ubije Is aa, a. s.
Uao je, ali ga nije naao. Tada mu je Allah, d.., udahnuo lik
Isa, a.s. Kada je izaao, progonitelji Isaa, a.s., su ga uhvatili, i
ubili razapinjanjem, mislei da je on Isa, a.s. Kasnije, kada su ga
razapeli, govorili su da mu je lice slino Isaovom, a.s., dok mu
je tijelo kao kod njihovog prijatelja kome su rekli da ue u kuu
i ubije Isaa, a.s. Allah, d.., ga je uzdigao na nebo, kao to se
to kae u Kur'anu. Isa, a. s., nije razapet, nego je iv uzdignut, a
najutemeljenije miljenje je da je i tjelesno i duevno uzdignut,
pri emu je bio u nekoj vrsti sna. Novi Zavjet, za razliku od
Kurana, kazuje da je Isus ubijen, nakon ega je vaskrsnuo.
Osnova islama i hrianstva je vjerovanje u Boga, ali razlike
se ogledaju u razliitim interpretacijama. Po Kur'anu, Isa, a.s.,
je, kao i svi drugi poslanici, sveden na ljudsku kategoriju. Kur'an
govori o Isau, a. s. l Isusu sa simpatijom. On akseptira roenje
Is aa, a. s., od djevice i govori o njemu kao rijei Boijoj. Meutim,
djeviansko roenje Isaa, a.s., nije nikakav dokaz u Kur'anu
Isusova boanstva, nego samo znak Boije svemoi. Kur'an ne
dozvoljava sumnju u to da je Isa, a. s. /Isus propovijedao istinu.
Meutim, jezik koji mu se stavlja u usta je drugaiji od jezika
Evanelja, a Isa, a.s. l Isus u Kur'anu naglaava da je samo
ovjek. Njegova udesa se priznaju, ali on ne ini ta udesa
kao Sin Boiji, nego Allahovom, d.., voljom. Isa, a. s., je inio
mnoga nadnaravna djela, ali ih nije radio kao Boiji Sin, nego s
Boijim doputenjem. To to je Isa, a. s., oivljavao mrtve, lijeio
267

slijepe od roenja, gubave, pretvarao ptice nainjene od ilovae
u pravu pticu - sve su to djela koje je Isa, a.s., demonstrirao u
svojoj poslanikoj misiji, ali ih nikada nije pripisivao sebi, nego
je svjedoio da mu mo za takvo to dolazi od samog Boga.
Kur'an ga spominje kao poslanika koji je spadao u pravedne
i Bogu bliske. Na Allahovu, d.., zapovijed on klanja, moli
se Njemu, dijeli milostinju i s velikim potovanjem se odnosi
prema SVOJOJ maJCI.
Kur'an i Biblija se slau da je Isa, a. s., l Isus zaet nadnaravno,
jer je stvoren Boijom Rijeju, ali temeljna doktrina islama je
transcedentno i imanentno jedinstvo Boga. Suprotno biblijski
orijentiranoj hrianskoj teologiji, koja govori o transcedentnom
jedinstvu Boga i imanentnon Trojstvu, islam svaku pomisao o
ovjeku kao Boijem suparniku odbacuje, smatajui je najveom
kozmikom nepravdom. Iz bezgrenog zaea, koje Kur'an
spominje, ne izvodi dokaze Isusove boanske prirode, ve znak
Boije svemoi. Kada se u Kur'anu Isa, a.s. l Isus spominje
kao Rije, to se ne povezuje sa Logosom. Isus je u Kur'anu
Rije Boija, ali ne u smislu Jovanovog Proslava, gdje boanski
Logos postaje tijelo. Kur'an se moe interpretirati jedino prema
Kur'anu, ne prema Novom zavjetu, niti prema Nikejskom
saboru. I kao to je Jovan Krstitelj pretea Isusu, tako je Isa,
a. s., pretea Muhammedu, a.s. Kur'an istie da je Isa, a.s. l Isus
kao drugi Adem, a.s. l Adam direktno stvoren od Boga, te je
zbog toga posebno Boije stvorenje.
Isa, a.s., je propagirao vjerovanje u Allaha, d.., vjerovanje u
Sudnji dan. Nakon smrti Isaa, a.s., i njegovih uenika, originalno
uenje je izmijenjeno. Autori Evanelja su pisali na osnovu
usmenih predanja koja su im bila dostupna. Opravdavanje
validnosti knjiga Novog Zavjeta konstatacijom da su pisane
pod nadahnuem Duha Svetog za islam je neprihvatljivo, jer
268

to navodi na zakljuak da bi i drugi, ne samo autori knjiga
Novog Zavjeta, mogli napisati neto slino tome i rei da je to
od Boga. Za islam, protivrjenosti svete knjige dovode u pitanje
njeno boansko porijeklo. Islamko uenje je posve jasno, Bog
Uzvieni je savren, bez nedostataka, On ne moe pogrijeiti.
Boija knjiga nema protivrjenosti. Ako se doda nemogunost
registriranje socijalnih pojava u prahistoriji, onda se dolazi do
zakljuka da su usmene legende (hagiologija) sigurno, tokom
vremena, pretrpjele enormne promjene.
Primjetno je da su koncili odigrali kljunu ulogu u formiranju
hrianske doktrine Triniteta i Isusove boanske prirode. Trinitet
je produkt koncila. Koncil u Nikeji 325. godine je, nakon
ustrih rasprava o Isusovoj prirodi, proglasio najispravnijim
uenjem o Isusovoj boanskoj prirodi. Kralj Konstantin, koji
je sazvao Nikejski Koncil i pod ijim ingerencijama je odlueno
o Isusovoj prirodi, nije bio hrianin sve do pred svoju smrt.
Takvo stajalite navodi muslimana na pitanje na osnovu kojih
kriterija je odluio i naredio da se prihvati odluka o Isusovoj
boanskoj prirodi je neutemeljeno i hipotetike naravi. Dakle,
prema islamu, uenje koje nije donio poslanik i koje se ne temelji
na Svetoj knjizi indicira da se radi o ljudskoj inovaciji.
Razlika izmeu islama i hrianstva koncentrirana j e
n a pitanje boanstva Isaa, a.s. l Isusa. Za islam, hriansko
uenje o Trojstvu predstavlja oblik politeizma, koji promie
vjerovanje u tri Boga umjesto u jednog. S druge strane, prema
hrianstvu, Trojstvo predstavlja monoteizam. Trinitet je za
hrianina misterij, za muslimana logiki neprihvatljiv. Cijela
kontraverza islama i hrianstva ostaje fokusirana na ovo pitanje .
. Muslimani promatraju Isa, a. s., l Isusa sa stajalita koncentrinog
kruga, koji je u rasponu Stvoritelja i stvorenja, dok ga hriani
promatraju sa stajalita zraenja.
269

Islam negira tezu o Isusovom razapeu na krstu, kao i
njegovo vaskrsnue. U sreditu hrianskog uenja je Bogo
- ovjek, druga osoba Trojstva. Prema hrianstvu, sutina
nauke o Trinitetu je otkupljenje i utjelovljenje. Islam prihvata
samo monoteistiko razumijevanje Boga, i smatra da teorija
Isusovog otkupljenja nije nuno povezana sa razumijevanjem
boanskog Jedinstva. Kur'an naglaava da je svako odgovoran
za svoja djela, i neprihvatljivo je da se ovjek raa sa teretom
Istonog grijeha, kojeg nije poinio. Suprotno hrianstvu,
Kur'an ne sadri ideju spasenja. On se bavi fundamentalnim
pitanjima ove ideje i kritikuje pretpostavke na kojima se temelji
ova doktrina. Kur'an kae da, iako je Adem, a. s., poinio grijeh,
on nije bio ohol. Kad ga je Allah, d.., opomenuo, on je priznao
svoj grijeh, pokajao se i nakon toga na njemu nije ostao trag od
grijeha. Roenjem ovjek nije ni lo ni dobar, on je obdaren
slobodom izbora izmeu dobrog i loeg. Po Kur'an svaki grijeh
moe biti oproten Allahovom, d.., milou.
Na temelju stavova kasnijih islamskih apologeta, Duh (Sveti)
se odnosi na Muhammeda, a.s., kojeg je Isa, a.s., nagovijestio
da e doi pred kraj svijeta. Hrianstvo ga interpretira na
nain da to aludira na Svetog Duha koji e doi poslije Isusa.
Neki e hrianski autori rei da je Muhammed, a.s., preuzeo
manihejski model, jer je i Mani sebe smatrao, kao Muhammed,
a. s., peatom poslanika. Muhammed, a. s., sebe nije identificirao
sa Svetim Duhom. Duh se, naime, u Kur'anu spominje u znaenju
ivotvornog daha, a ponekad kao melekanski (aneoski) glasnik
- Dibril (Gabrijel).
I Kur'an i Biblija sadre citate koji ukazuju na drugi
dolazak Isaa, a. s. na Zemlju. Prema hrianskom uenju, svijet
se nalazi u eshatolokom vremenu, jer je poelo Kraljevstvo
Boiije. Prema islamskom uenju, Isa, a.s., e ponovo doi, ne
270

kao novi poslanik, nego kao sljedbenik Muhammeda, a.s., i
kao obnovitelj vjerozakona koji je Muhammedu, a. s., objavljen.
Islamsko uenje tvrdi da e Zemlja, nakon Sudnjeg dana prestati
postojati, te da e se ivot nastaviti u Dennetu (Raju) ili
Dehennemu (Paklu), za razliku od hrianskog uenja koje
nije u cjelini konkretizovano.
Neki islamski znanstvenici smatrali su da Isa, a.s., nee
doi, jer u Kur'anu nema jasnog i kategorikog dokaza koji
govori o tome. Njihova koncepcija je validna, ali samo prema
parametrima koje su sami postavili. S druge strane, tvrdili su
da hadisi koji govore o dolasku Isaa, a.s., nisu mutevatir, nego
ahad predanja, te kao takva ne mogu biti dokaz u akaidskim
pitanjima. Meutim, veina islamskih uenjaka je nabrojala
veliki broj hadisa koji govore o ponovnom dolasku Isaa, a.s.
Hadisi koje navode uenjaci su prenijeti preko dvadeset
osam ashaba i tri tabiina. To nam ukazuje da e Isa, a.s., zasigurno
ponovo doi pred kraj svijeta. Stav islama je da e Isa, a. s., doi
pred kraj svijeta. To se temelji, pored hadisa, i na mnogim
kur'anskim ajetima. Ako bismo odbacili hadise koji govore o
silasku Isaa, a.s., to bi dovelo u pitanje validnost velikog broja
pitanja islamkog vjerovanja.
U islamu se oko primarnih principa vjerovanja uenjaci ne
razilaze, dok u hrianstvu takvih razilaenja je mnogo. Razlog
nerazilaenja islamskih uenjaka u pitanjima vjerovanja je zato
to je Bog u Kur'anu precizno definirao principe vjerovanja,
ne ostavljajui ovjeku prostora za inovacije.
Bez obzira to Kur'an kazuje da su Knjige prije njega
izmijenjene, a jedino on sauvan u originalu, a da mu nijedno
slovo nije promij enjeno Kur'an s matra hriane i j evreje
sljedbenicima Knjige, odnosno vlasnicima objavljene knjige.
271

Bez obzira na sve razlike izmeu islama i hrianstva ne trebaju
hriani smatrati muslime anonimnim hrianima, i obratno.
Mislim da se nipoto ne treba voditi dijalog oko ovih pitanja.
Dijalog koji treba biti aktueliziran treba biti filozofijski dijalog,
jer se religije bolje razumijevanju preko svojih filozofijskih
sistema, nego preko teologijskih sistema. U tradicionalnoj
filozofiji ovjek je bio slobodnij e bie negoli u teolokim
sistemima, a bez ovjekove slobode nema vjere u Boga.
Bez obzira na sve razlike hriani i muslimani vjeruju u
jednog Boga. Oni ive u istom svijetu, iako se razlikuju vjera
ih obavezuje na odgovoran ivot pred Bogom i na sluenju
ljudskoj zajednici.
Prilike u kojima se nalazimo raaju mnoge anse, ali
jednako tako postavljaju mnoga pitanja i pruaju brojne izazove.
Perspektive su oite, a problemi su veliki. Fiziki zidovi su
najopasniji u ljudskim glavama.
U svim oblastima shvatanja i predstavljanja vjere u igri
su razliiti motivi, steene navike i stare strukture, kojekakve
povlastice i ideoloke fikcije. Mnogo s toga moe psiholoki
razumjeti, ali se drutvo time ne moe opravdati, jo manje
poticati i podupirati.
Da bi se ostvarilo pravilno shvatanje vjere i interreligijskih
disciplina, treba svjesno i ustrajno raditi. Duhovna batina od nas
zahtjeva civilizacijski odnos. Ljudi se nikada ne smiju poniavati.
Ne odbacuju se oni, nego krive ideje i lane pretpostavke,
jedan sistem u svom nenaravnom i neljudskom postupku i
jedna politika tvorevina u svom unitarnom i neravnopravnom
ustrOJStvu.
Govorei, s toga, o novim prilikama i novom shvatanju
religiozne realnosti i neprestano sluajui glas Boije rijei,
272

tebamo kultivirati pozitivni ruh vjere koji e garantirati uvanje
sigurnosti mira i civilizacije.
Drim da je to na poziv. Naa pouka je najpogodniji
nain novog etikog i religioznog vrednovanja i potvrivanja
civilizacijskih prava, osloboeni od negativnog povijesnog
iskustva. Naime, sa promjenom drutva mij enja se nain
naeg sluenja, izlazimo iz izolacije i politikanske presije, te sa
promjenom naina nae pouke i novim valoriziranjem drutvenih
vrednota sa vjerskog, etikog, humanog i demokratskog stajalita,
mijenja se naa drutvena svijest, meusobni odnosi, ovjek i
drutvo u cjelini.
Kateheza je spasenjska pouka, ona ostaje uvijek ono to
jeste: religiozna poruka i prenoenje vjerskog iskustva, vjerski
nauk i radosna vijest. Radi se samo o njezinoj aktualizaciji u ovom
vremenu, o nainu i naglascima koji joj ire dimenzije, u skladu
sa prilikama i potrebama konkretnog ovjeka u konkretnim
povijesnim okolnostima.
273
SUMMARY
This thesis called lsaa (p.b.u.h.) - jesus in the Bible and
the Kur'an treats the essential issues on Islam and Christianity
concerning to this prophet. Both Islamic and Christian religious
fundamental terms treated in this master thesis are quoted at
the beginning.
The necessity of knowing the comparative religions and
the reasons for choosing this theme are mentioned in the
introduction.
The geographic and the social characteristic of the time

when Isaa (p.b.u.h.) - Jesus was born and which group of
people were the advocates of the religious life at that epoch are
given at the beginning. The explicate statements from Kur'an
and the Bible about the birth of this prophet and his mother
Maryam/Mary as well as his brother from aunt Yahya (p.b.u.h.)/
John the Baptist are cited. The mentioned citations have been
worked out from the aspect of Islamic interpretative tradition
(interpretation of Kur'an).
One part of this work contains the analyses of the citations

from the Kur'an and the Bible about the death of this prophet
and furthet: the circumstances under which his leaving of
this world happened are described. The further text reads the
mission of Isaa (p.b.u.h.), his invitation to the people to accept
the moral principles, the belief in existence of the soul and the
life after.

The different stories talking about the circumstances under
which the Jews wanted to kill Isaa (p.b.u.h.) are presented. According to the Islamic teachings Isaa (p.b.u.h.) was taken
by God and thus he was rescued, but Judas was crucified. In
contrast to that, the Bible cites that J esu s was crucified for
redemption of sin of all the people.
This work treats, beside the Christian interpretation
of doctrine of Trinity, the Islamic version of the taking the
prophet Isaa (p.b.u.h.) by the God. The verses from the Kur'an
and the citations from the Bible talking about the perception
of God are compared. It is pointed to the basic differences
between Islam and Christianity according to this matter. It is
mentioned the fate of the original version of the Injeel, which
was revealed to Isaa (p.b.u.h.) by God and the geneses of
the existing Gospels. In this chapter the Christian teachings
have been worked out, and the geneses of the basic Christian
doctrines are mentioned.
The last chapter contains the analyses of the quatations
from the Kur'an and the Bible concerning the future resurrection
of Isaa (p.b.u.h.) - Jesus. The indicative analyses of these
citations are quoted, painting to essential differences between
the Kur'an and the Bible according to this matter.
276
LITERATURA
NA BOSANSKOM JEZIKU
Akvinski, Toma (1991) : Razgovor s pravoslavnima i muslimanima,
s latinskog: Pavlovi Augustin.
Amstrong, Karen (1998) : Istorija Boga, Prosvjeta, Zagreb
Anti, Radia (1998) : Put, istina i iivot, Preporod, Beograd
Arnold W, Thomas (1989) : Povijest islama historijski tokovi misije,
Sarajevo: Starjeinstvo IZ-e Bosne i Hercegovine, Hrvatske i
Slovenije
Asad, Muhammad (2002): Islam na raspuu, preveo sa engleskog:
erimovi Hilmo, El-Bejan, Sarajevo
Avde, Selman (2004) : Zato se boje islama, preveo: Bei Muhammed,
Sarajevo
Baj, Beril (1978) : Isus je rekao, preveo: Kuhar Nives, Zagreb
Baloban, Josipov (1986/7): Bog Otac i Isus Krist, Zagreb
Behdet, Ahmed (2001): Allah, islamsko poimanje i vjerovanje, preveo
sa arapskog: Jelovac Selim, El-Kalem, Sarajevo
Ben-Horin, Salom (1997): Dijalog s Martinom Buberom, preveo:
Filipovi ivota, bez mjesta izdanja
Benjamin, David (2006) : Muhammed u Novom zavjetu, preveo:
Karahodi Mehmed, Bemust, Sarajevo
ari, Ivan (1942) : Biblija (Sveto pismo Staroga i Novoga Zavjeta),
Sarajevo
Zovki, Mato (1993): Biblijska teologija Starog i Novog zavjeta, Grupa
autora, Hrianska sadanjost, Zagreb
Grupa autora (1988) : Biblijski leksikon, Hrianska sadanjost, Tree
izdanje, Zagreb
Bi, Defri D. (2005) : Isusov brat i zaboravljena hrianska uenja,

Beograd
Bloch, Ernest (1986) : Ateizam u hrianstvu, Zagreb
Bloesch, Donald G. (1989a) : Osnove evaneoske teologije, Dobra
vest, Novi Sad
Bloesch, Donald G. (1989b) : Osnove evaneoske teologije, prvi
svezak, Dobra vest, Novi Sad
Bloesch Donald G. (1989c) : Osnove evaneoske teologije, drugi
svezak, Dobra vest, Novi Sad
Bornkamm, Gunther (1981): Isus iz Nazareta, preveo: olji Anter,
Juki, Sarajevo
Bonjak, Branko (BGI) : Filozofija i Hrianstvo, S tvarnost,
Zagreb
Bucaille, Maurice (1978) : Biblija, Kur'an i nauka, Svjetlost,
Sarajevo
Buatli, Ismet (2007): Studija o sljedbenicima Knjige, El-Kalem,
Sarajevo
Caslaves, Josef G. (1975) Isus Krist - izazov svijetu, Zagreb
ali Zorari (1990) : Isus jo vjeruje judi, Beograd
ori, Sito (1987) : Tako (ni) je govorio Isus, Zagreb
Danii, ura (1989a) : Treba li vjerovati u Trojstvo -je li Isus Krist
Bog? Zagreb
Danii, ura (1989b) : Da li treba vjerovati u trojstvo, Zagreb
Deedat, Ahmed (2005) : Islam ili hrianstvo, Sirhan, Sarajevo
Dejdent, Majki (1992) : Sveta krv, sveti Gral, Beograd
Didat Ahmed (2005): Biblija ili Kur'an, koja je od ovih knjiga
autentina Boiija rije? Emanet, Zenica
Smailovi, Ahmed (1979) : Dijalog islamskih i evropskih uenjaka,
Sarajevo
Drejn, Dpn (2004) : Uvoenje u Novi zavet, Beograd
Dubran, Halil (1990) : Isus, sin ovjeji, Zagreb
ozo, Husein (1999) : Fetve Il, Bemust, Sarajevo
278
uri, Vojislav (1994) Novi Isus Kavin, Beograd

EI-Gazali, Abu Hamid Muhammed (2004) Oivljavanje vjerskih
znanosti, Libris, Sarajevo
EI-Haim ij Abdu 1 -Munim (20 03) : Mudize vjerovjesn ika,
Sarajevo
El-Humejjis, Muhammed ibn Abdurahman (1997) : Tahavijeva
poslanica o islamskom vjerovanju, Zenica
El-Hindi, e-ejh Rahmetullah bin Halil (1997) : Trijumf istine,
Ministarstvo islama, vakufa i misionarstva/Humanitarna
organizacija "Ibrahim bin Abdul-Aziz el-Ibrahim", Kraljevina
Saudijska Arabija&/BiH
Elijade, Mira (1991) : Istorija vjerovanja i religijskih ideja, Prosveta,
Beograd
Elijade, Mira (1996) : Vodi kroz svetske religije, Narodna knjiga,
Beograd
El-Karadavi Jusuf (20 03) : Nemuslimani u islamskom drutvu,
El-Kelimeh, Novi Pazar
Er-Rifai, Muhammed Nesib (2002): Tejsirul-alijjil-kadiri li ihtisari tefsiri
ibni Kesir, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, Sarajevo
Esposito, Don. L (2002) : Oksfordska istorija islama, B eograd:
Clio.
Esposito Don. L (2003): to bi svatko trebao znati o islamu, Filozofsko
teoloki institut Drube Isusove, Tipotisak, Zagreb
Fiala, Ivanka (1982) : Isus Krist, Subotica
Fuad, Abdul-Baki Muhammed (1991): Tematska klasifikacija Kur'anskih
ajeta, Sarajevo
Garaodi, Roger (2000) : iivi islam, El-Kalem, Sarajevo
Gavrilovi, arko (198 1) : Gospod Isus Hristos, historijska linost,
Beograd
Gazali, Muhammed (2005) : Islam ili Hrianstvo - izazov vremena,
Bemust, Kakanj,
Giton, Zan (1977) : Isus, Zagreb
Gordon, Metju S. (2001) : Islam i svetske religije, Beograd
2 79
Grupa autora (1987) : Religije svijeta - enciklopedijski prirunik,

Kranska sadanjost, Zagreb
Hafizovi, Reid (2002) : Muslimani u dijalogu s drugima i sa sobom,E1-Ka1em, Sarajevo
Halilovi, Safvet (2006) : Islam i Zapad, El-Kelimeh, Novi Pazar
Halilovi, Safvet (2005) Osnovi tefsira, Bemust, Zenica
Hamvas, Bela (2003) : Hrianstvo, Zagreb
Harrington, Wilfird J. (1993) : Uvod u Novi zavjet, Hrianska
sadanjost, Zagreb
Harrington, Wilfrid J. (1995) : Uvod u Bibliju - spomen objave,
Hrianska sadanjost, Zagreb
Hartmut, Bobzin (2006) : Muhammed, Zagreb
Hejgin, Kenet (1985) : Ime Isus, Zagreb
Hiam, Dait (1985): Evropa i islam, Starjeinstvo IZ-e Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo
Hofmann, Murad (2003) : Islam u 3. milenijumu, Libris, Sarajevo
Husejn, Nasr Sejid (2002) Srce Islama, Sarajevo
Ibn Arebi, Muhjidin (1995) : Draguiji poslanike mudrosti, Bemust,
Sarajevo
Ibn Kesir (1997): Kazivanje o vjerovjesnicima, Organizacija islamske
omladine Bosne i Hercegovine, Zenica
Er-Rifai, Muhammed Nesib (2002) : Tejsirul-alijjil-kadiri li ihtisari
tefsiri Ibni Kesir, Sarajevo
Ikbal, Muhammed (2000): Obnova vjerske misli u islamu, El-Kalem,
Sarajevo
Ihsanoglu, Ekmeledin (2001): Zapad i Islam ka dijalogu, El-Kalem,
Sarajevo
lstman, Majki (1976) : Isus, Zagreb
lstman, Majki (1995) : Osnivai velikih religija, Beograd
Ivani (1984) : Taj divni ovjek Isus, Zagreb
Jankovi, Vladeta (2002) : Mitovi i legende, Beograd
Jevti, Atanasije (2000) : Hristos - alfa i omega, Vrnjaka Banja
280
Jevti Atanasije (20002) : Hristos a ne hrist, Novi Sad

Kung, Josef Van Ess Hans (1955) : Hrianstvo i svjetske religije
islam, Svjetlo rijei, Livno
Jusuf el-Wabil, Jusuf bin Abdullah ( 2001): Predznaci Sudnjeg dana
mali, srednji i veliki, Bemust, Sarajevo
Kari, Enes (1998) : Semantika Kur'ana, Bemust, Sarajevo
Kari, Enes (20 02) : Tumaenje Kur'ana i ideologije xx stoljea,
Bemust, Sarajevo
Kath, Verlag (1972) : Biblijski leksikon, svezak 7, Hrianska sadanjost,
Zagreb
Kersten, Holgen (1989): Isus je ivio u Indiji, Papirna konfekcija,
Zagreb
Kociper, Dragutin (1978): Isus Krist, mesija, kralj, Zagreb
Koplston, Frederik (2003) : Ruska religiozna filozofija, Beograd
Kosidovski, Zenon, (2005) : Prie evanelista, Beograd
Krauna, Irinej (1973) : Natprirodno raanje Gospoda naeg Isusa
Hrista, Beograd
Korkut, Besim (1412/1991): Kur'an s prijevodom, Medina
Kurdi, efik (2007): Kako su Allahovi poslanici pozivali u islam,
El-Kelimeh, Novi Pazar
Kuar Stjepan (1997) : Isus Krist - bogoovjek i spasitelj, Hrianska
sadanjost, Zagreb
Kutb, Sejid (1999): U okrilju Kur'ana, FIN, Sarajevo
Lati, Demaludin (2000) : Islam i svjetske religije I, El-Kalem,
Sarajevo
Lati Demaludin (20 02) : Stil kur'anskog izraza, El-Kalem,
Sarajevo
Lazi, Boidar (1995) : Isus Navin, Boiji ovjek, Beograd
Leon, Luis de (2003) : O Hristovim imenima, Beograd
Lesi, Hrvoje (1994) : ovjek u svjetlu transcedencije, Zagreb
Logfink, Gerhard (1984): Posljedni dan Isusov, Zagreb
Lubin, Kjara (1979) : Isus u bratu, Ljubljana
28 1
Machesy, Charlie (1995) : Zato Isus, Novi Sad

Maerid Malkolrn (1983) : Isus ovjek koji ivi, Zagreb
Mendauei Do (1992) : I ne samo tesar, Beograd
Morijak, Fransoa (1991): Isusov ivot, abac
Morijak, Fransoa (1990) : ivot Isusov, Duvno
M otahhari, Morteza (20 02) : Objava i poslanstvo, Ibn Sina,
Sarajevo
Mufti, Tarik (1998) : Islam i religije svijeta, Mostar
Mufti, Teufik (1997): A rapsko -bosanski rjenik, El-Kalem,
Sarajevo
Nakievi, Omer (1997): Uvod u hadiske znanosti, FIN, Sarajevo
Nikoleti, Bojana (2006) : Nepoznati ivot Isusa Hrista, Beograd
Nie, Fridrih (1988) : Antihrist, preveo sa njemakog: Ain Jovica,
Beograd
Noden, Kud (2004) : Religije sveta, judaizam, hrianstvo i islam,
Novi Sad
Panenberg, Volfhart (2003) : Teologija i Filozofija, Beograd
Papini, ovani (1990) : Istorija o Hristu, abac
Papini, ovani (2005) : Pria o Hristu, Beograd
Paterno, ak (2000) : Ko je ubio !susa?, Beograd
Pekari, Hajrudin (20 05) : Isus/Isa (a.s.) u hrianstvu i islamu,
PrintCom, Tuzla
Pekari, Hajrudin (2003) : Sljedbenici knjige, Bemust, Tuzla
Proti, Dragan (1999) : Bogoovek Isus Hrist, Beograd
Proti, Dragan (1994) : Hristos u telu crkve, bez mjesta izdanja
Peko, Hinko (1976) : Prie koje je Isus ispriao, Zagreb
Radovi, A nfilohije (1984) : O tajni krsta Hristovog, bez mjesta
izdanja
Ragg, Lansdale i Laura (1996): Evanelje po Barnabi, Oxford
Rahman, Fazlu (1983) : Duh islama, Zenit, Beograd
Ralevi, Simo (1996) : Ko je Isus Hristos, Pe
Ralevi, Simo (2002) : Samo Isus, Pe
282
Rankovi, Ljubomir (2002) : Isus Hristos, Glas Crkve, Valjevo

Rebi, Adalbert (2005): Biblijsko-teoloki pabrici o Isusu Kristu,
Hrianska sadanjost, Zagreb
Renan, Ernest (1991) : iivot Isusov, p revela: S kerli Jovana,
Beograd
Rice, Richard (1985): Uvod u hriansku teologiju, Dobra vest, Novi
Sad
Rice, Richard (1987) : Uvod u hriansku teologiju, Zagreb
Said, Edward (2003) : Krivotvorenje islama, V.B.Z., Sarajevo
Schuon, Frithjof (1997): O transcedentalnom jedinstvu religija,
Bemust, Zenica
Schuon, Frithjof (1996) : Dimenzije islama, El-Kalem, Sarajevo
Serikio, Kristancijano (2003) : Islam i krst, Dereta, Beograd
Silajdi, Adnan (2003) : Islam u otkriu hrianske Evrope: povijest
meureligijskog dijaloga, Sarajevo
Silajdi, Adnan (2004) : Hrianstvo - objava, vjera, teologija, FIN,
Sarajevo
Simi, Sran (2002): Uenje Korana o Isusu Hristu, Beograd
Spahi, Mustafa (2002) : Uenje islama, Vrijeme, Zenica
Stankovi, Andrija (1966): Hristovo roenje, Beograd
Starberd, Margaret (2005) : Hristova izgubljena nevesta i sveti Gral,
Beograd
Stott, John R.V. (2006) : Temelji hrianstva, Beograd
Stott, John R. V. (1986a) : to je hrianstvo, Zagreb
Stott, John R.W. (1986b) : ta je hrianstvo, Vjesnik, Zagreb
Strobel Li (2004): Isusov zloin, Metaphysica, Beograd
Suvejdan, Tarik (20 03): Vjerovjesnici i njihovi narodi - pouke i
poruke, Selsebil, Zenica
af, Filip (1985) : Isus Hristos udo svetske istorije, abac
. ahin, Mustafa (BGI) : Hrianstvo, bez mjesta izdanja.
tulanovi, Muharem (2005): Islam - pravi izbor, IPA, Biha
283
Tahir Hamid, Islam izmeu istine i optube, Fakultet islamskih

nauka, Sarajevo, 2004.
Tanaskovi, Darko (2000): Islam i mi, Dinex, Beograd
Terzi, Izet (2002) : Svetenikov put u islam, Slovo, Mostar,
Tomi, Celestin (1991) : Isus iz Nazareta -prorok i Krist, Provincijalat
hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb
Tordif Emilio (1991) : Isus je Mesija, bez mjesta izdanja
Trifunovi, Lavrentije (1995) : Boi, Mir Boiji -Hristos se rodi, .
Beograd
Vimer Rudolf (1986): Isus Krist, ivot naeg spasitelja, Zagreb
Vitek, Gabrijel (1994) : Velika kosmika uenja Isusa iz Nazareta,
Sombor
Vruki, Mirja (2000) : I Isus je plakao, Negotin
Vujaklija, Milan (1937) : Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta,
Beograd,
Vukomanovi, Milan (1996) : Rano hrianstvo, Novi Sad
Weber, Eugen (1972) : Hrianstvo prije Krista, Mladost, Zagreb
Zovki Mato, Crkva kao narod Boiji, Hrianska sadanjost,
Zagreb, 1976.
Zovki, Mato (1986) : Isus - obnovitelj Boga ljubavi, Zagreb
NA ARAPSKOM JEZIKU
Abdus-Selam, Tuvejle Abdul-Vehhab (1999) : El-Mesihul-muntezaru
ve nihajetul-alem, Darus-selam, Kairo
Ahmed, Hejsem Halil (1989) : El- Gufran bejnel-islam vel-mesihijje,
Darul-Menar, Kairo
Bin Hamad el-Duheni, Mani (2003): El-Mewsua, Darun-nedve,
Rijad, 2003
Deedat, Ahmed (BGI) : El-hilaful-hakikijj bejnel-muslimine vel
mesihijjin, El-Muhtarul-islami, Kairo
Deedat, Ahmed (1990): Es-Sulbu vvehmun ew hakika, Darul-Menar,
Kairo
284
Deedat, Ahmed (BGia): Isa ilah, em beerun, em usture?, El-Muhtarul

islami, Kairo
Deedat, Ahmed (BGib) :Vem a kateluhu verna salebuhu velakin
ubbihe lehum, El-Muhtarul-islami, Kairo
Ehu Zehre, Muhammed (1997) : Muhadarat fi-n-nasranijje, Darul
fikril-arebi, bez mjesta izdanja
Ehu ehbe, Muhammed bin Muhammed (1408/1987) : El-israilijjatu
vel-mevduatu fi kutubit-tefsir, Mektebetus-sunne, Kairo
El-Alusi, ihabuddin es-Sejjid Mahmud (2000): Ruhul-meani, Dari
ihjait-turasil-arebi, Bejrut
El-Baduri, Ibrahim bin Muhammed (2002) : Dewherut-Tewhid,
Darul-bejruti, Damask ,
El-Bejdavi, Nasiruddin Ehu Seid Abdillah ibn Umer bin Muhammed
e-irazi (2001): Envarut-tenzili ve esrarut-te'vil, Daru sadir,
Bejrut
El-Bursevi, Ismail Hakki (2001): Tefsiru Ruhul-bejan, Dari ihjait
turasil-arebi, Bejrut
El-Buti, Muhammed Seid Ramad (1997): Kubra el-jekinijjat el-kewnijje,
Darul-fikr, Damask
El-Hatib, Abdul-Ganijj (1979) : El-akidetu fi dav'il-akli nel-iZmi,
El-mektebetu el-islami, Bejrut
El-Hindi, Muhammed Ebver ah el-Kamirijj (BGI): Et-Tasrihu
bima tevatere fi nuzulil-Mesih, Darus-selam, Haleb
El-Kardavi, Jusuf (2005): Fusul fi-l-akide, Mektebetu Vehbe,
Kairo
El-Kurtubi, Ehu Abdullah Muhammed bin Ahmed el-Ensari
(1995) : El-Damiu liahkamill-Kur'an, Daru ihjait-turasil-arebi,
Bejrut
El-Kurtubi, Ehu Abdullah Muhammed bin Ahmed el-Ensari1 (1998) :
Et-Tezkiretu fi ahvalil-mevta ve umuril-ahire, Darul-ma'rife,
Bejrut
En-Nedevi Ebul-Hasan Alij bin Husejn (1999): EI-Erkanu-1-erbea'tu,
Darul-kalem, Bejrut
285
En-Nesefi, Ebul-Muin Mejmun bin Muhammed (2004) : Tebsiretul

edille, Dijane ileri bakanligi, Ankara
Er-Razi, Fahruddin Muhammed (1308/ 1 8 8 7 ) : Mefatihul-gajb;
Egipat
Es-Sabuni, Muhammed Ali (BGI ) : Safvetut-tefasir, Darul-dil,
Bejrut
E-a'ravi, Muhammed Mutevelli (2000): Kisasul-enbija, Darul
kalem, Bejrut
Et-Taberi Muhammed bin Derir (2001): Damiull-bejani an te'vili
ajil-Kur'an, Dari ihjait-turasil-arebi, Bejrut
Et-Tahtavi, Muhammed Izzet (1987) : En-Nasranijjetu vel-islam,
Mektebetun-nur, Kairo
Ez-Zemaheri, Ebu Kasim Darullah Mahmud bin Umer bin
Muhammed (1995) : El-Keafu an hakaiki gavamidit-tenzili ve
ujunil-ekavili fi vuduhit-te'vil, Bejrut
Ez-Zehebi, Muhammed Husejn (BGI), Et-tefsiru ve-l-mufessirun,
Bejrut
Ez-Zuhejli, Vehbe (2000): Et-Tefsirul-Vesit, Darul-fikril-arebi,
Damask
Gazali, Muhammed (BGI): Akidetul-muslim, Darur-rejjan lit-turas,
Kairo.
Ibn Hader el-Askalani, Ahmed b. Ali (2000): Fethul-Bari bi erh
Sahihil-Buhari, Darut-takwa, Kairo
Itr, Nuruddin (1996) : Ulumul-Kur'anil-kerim, Damask
Kutb, Muhammed Ali (1999a) : El-imamu Ibn Kesir, Darul-fikril
arebi, Kairo
Kutb, Muhammed Ali (1999b): El-imamul-Kurtubi, Darul-fikril
arebi, Kairo
Kutb, Muhammed Ali (1999c) : El-imamu Fahrudin er-Razi, Darul
fikril-arebi, Kairo
Kutb, Muhammed Ali (1999d): El-imamu El-Bejdavi, Darul-fikril
arebi, Kairo
286
Kutb, Muhammed Ali(1999e) : El-imamut-Taberi, Darul-fikril-arebi,

Kairo
Kutb, Muhammed Ali(1999f) : El-imamul-Alusi, Darul-fikril-arebi,
Kairo
Kutb, Muhammed Ali (1999g) : El-imamu-1-Buhari, Darul-fikril
arebi, Kairo
Kutb, Muhammed Ali (1999h) : El-imamu-1- Gazali, Darul-fikril
arebi, Kairo
Kutb, Muhammed Ali (1999i) : El-imamu Ibn Made, Darul-fikril
arebi, Kairo
Kutb, Muhammed Ali (1999j): El-imamu Ebu Davud, Darul-fikril
arebi, Kairo
Muhammed bin Ehi Bekr, emsuddin ehi Abdullah (2000): Hidajetul
hijara fi edvibetil-jehudi ven-nesara, Bejrut
Muhammed bin Ebil-Izz, el-Hanefijj Sadruddin Alijj bin Alijj (BGI):
erhut-Tahavi7jeti fil-akidetis-selefijje, Darut-turas, Kairo
En-Nevevi, Ehu Zekerijja Jahja b. eref (2003) : Sahihul-Muslim bi
erhi imamin-Nevevi, Mektebetus-safa, Kairo
Salih, Sa'duddin es-Sejjid (1983) : Mukilatul-akidetin-nasranijje,
Kairo
Salih, Subhi (1990) : Mebahis fi ulumil-Kur'an, Bejrut
Seid Han, Mustafa; Muttu, Muhjiddin (2005): El-akidetul-islamijje,
Daru Ibn Kesir,Damask
elebi Ahmed (2002) : El-MesihiJie, Mektebetun-nehda el-islamijje,
Kairo
Taha, Izzijjje Alijj (1996) : Menhedijjetu demis-sunneti ve demil
enadil, bez mjesta izdanja
NA ENGLESKOM JEZIKU
Ataur-Rahim, Muhammad (1 979) : Jesus a prophet of islam,
London,
Johnson, Eric. L. 1997) : Christ, The Lord ofPsychology, bez mjesta
izdanja
Parrinder, Geoffrey (1965) : ]eus in the Qur'an, London
287
enaj, Bulent (20 0 0) : Islam and other religions, Uludag Universitesi,

Bursa
Legenhausen, Muhammad (1999) : Islam and other religious;
London
Marshall, I. H; Millard, A. R; Packer, J. I; Wisewan; D. J (1996) :
New Bible dictionary, England
PERIODIKA
Bali, Smail
Slika Isa-pejgambera, a.s., u islamu, Novi

Muallim, Sarajevo, br. 2-4.
Blagovijest beogradske nadbiskupije, jun, 2005; april, 2006; maj,
(20 0 0) :
2006.
Rijaseta islamske zajednice u Bosni, 2000-2002 .

Muallim, Udruenje ilmijje islamske zajednice u BiH, mart, 2001;
juli, 2001; juni, 2002; decembar, 2002.
Pravoslavlje, Novine Srpske Patrijarije, oktobar, 2003; jul, 2005;
septembar, 2005; novembar, 2005; decembar, 2005; april, 2006;
jul, 2006.
Zvonik, Katoliki list, Subotica, maj, 2005; januar, 2006; mart, 2006;
maj, 2006; avgust, 2006; januar, 2007.
Glasnik
288
BIOGRAFIJA AUTORA
Pramenkovi Almir roen j e u Tutinu 198 1 . godine.
Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a srednju islamsku
kolu "Gazi Isa-beg" u Novom Pazaru. Fakultet islamskih nauka
u Sarajevu upisao je 2000/2001. a diplomirao i stekao zvanje
profesora islamskih nauka 2004/2005. Godine 2004. proglaen
je za najboljeg studenta Fakulteta u Sarajevu sa prosjekom 9.7 i
dobio nagradu enciklopediju Britanika koju mu je uruio prof.
dr. reisu-l-ulema Mustafa Ceri. Od dekana prof. dr. Enesa
Karia dobio je posebno priznanje za postignute rezultate. Kao
rezultat toga, proveo je na specijalizaciji 12 mjeseci u Damasku
(Sirija) i Kairu (Egipat) . U toku studija Almir Pramenkovi je
nauio cijeli Kur'an napamet pred mr. hfz. Devad oiem i
tako stekao zvanje Hafiza - uvara Kur'ana.
kolske godine 2005/2006. poinje raditi kao profesor
akaida i filozofije u srednjoj vjerskoj koli "Gazi Isa-beg" u
Novom Pazaru, te kao asistent na istom predmetu Fakulteta
za islamske studije u Novom Pazaru. Iste godine upisao je
postdiplomske studije na Internacionalnom univerzitetu u
Novom Pazaru, na smjeru za islamistiku. Ljeta, 2006. i 2007.
boravio je na struno usavravanje u Damasku. Magistarski
rad na temu Isa, (a.s.)/Isus u Kur'anu i Bibliji odbranio je 2007.
godine na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Iste
_godine je izabran je za prodekana FIS-a. Doktorirao je na istom
Univerzitetu 2008/09. godine na temu Islam i hrianstvo - susret,
dijalog ili konflikt; nove perspektive sa osvrtom na Balkan.
Do sada je imao est specijalistikih studija u arapskom

svijetu, etiri u Damasku i dvije u Kairu. Bio je ramazanski
imam u Vilcu (Luklsemburg), Nakskovu (Danska), tutgardu
(Njemaka), a posjetio je i demate u Parizu, Briselu, Cirihu,
itd. Uestvovao je na mnogim susretima i konferencijama kako
dravnim tako i meunarodnim.
Redovno pie i objavljuje lanke u glasilu Islamske zajednice
u Srbiji Glas islama, kao i u naunom asopisu Fakulteta za
islamske studije Islamska misao. U pripremi je njegov prijevod
knjige sa arapskog Usrei sebe i druge od autora Hasan emsi
Bae.
Oenjen je i otac jednog djeteta.
290
I N DEKS POJMOVA l iMENA

A
Abdullah ibn Mubarek 1 7

Abraham 3 1 , 48, 53, 1 2 1 , 123, 1 83
Adam 1 46, 1 77, 2 1 8, 233, 234, 235, 268
Adem 82, 85, 86, 1 02, 1 1 9, 22 1 , 236
Akaid 1 6, 77, 260
Aleksandar Makedonski 32, 3 3
Aleksandrija 33, 3 6 , 4 3 , 4 5 , 1 9 1
Allah 1 6, 1 7, 2 1 , 2 7 , 38, 6 3 , 6 5 , 66, 67, 69, 70, 7 1 , 72, 73, 74, 75, 76, 78,
80, 82, 84, 85,
1 06, 1 0 1 08,
1 5 1 , 1 52, 1 53,
1 64, 1 65, 1 66,
207, 208, 209,
228, 230, 23 1 ,
86, 89, 90, 92, 93, 94, 9 1 00, 1 0 1 , 1 02, 1 03, 1 04,
1 09, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 7, 1 49, 1 50,
1 54, 1 55, 1 56, 1 5 1 58, 1 59, 1 60, 1 6 1 , 1 62, 1 63,
1 83, 1 8 8, 1 89, 1 90, 1 92, 1 93, 1 94, 200, 2 0 1 , 206,
2 1 0, 2 1 1 , 2 12, 2 1 4, 2 1 5, 2 1 9, 220, 223, 224, 225,
232, 235, 236, 242, 244, 2 5 1 , 252, 253, 254, 255,
256, 257, 259, 260, 266, 267, 268, 270, 277
Ana 44
Aneo 37, 3 8, 44, 48, 49, 58, 1 22, 1 39, 1 40, 1 63, 1 72, 1 73, 204, 249
Anti Radia 54, 59, 1 42, 1 45, 1 70, 1 78, 1 82, 1 8 7, 248, 249, 250
Antioh IV 33
Apokalipsa 1 8
Apostol 1 8, 19, 47, 55, 125, 1 26, 1 29, 1 3 0, 1 3 1 , 1 40, 1 5 7, 1 5 8, 1 59, 1 65,
1 66, 1 69, 1 70, 1 72, 1 75, 1 76, 1 95, 1 98, 220, 22 1 , 240, 241
Aron 58
Aronov 48
Ashab 1 6, 1 7, 63, 64, 68, 1 97, 206, 207, 256, 258, 260, 261, 263, 271
Babilon 33, 36, 4 1 , 43

Babilonci 32, 42, 1 42, 238
Barnaba 5 1 , 84, 93, 1 63, 1 96, 239, 240, 2 4 1 , 282
Betlehem 32, 47, 48, 49, 50, 8 7, 88, 1 20, 266
Biblija 1 7, 1 8, 1 9, 23, 24, 29, 33, 34, 36, 3 7, 38, 39, 40, 41, 42, 44, 45, 46,
4 48, 56, 6 1 , 85, 8 7, 1 05, 1 1 8, 1 22, 1 29, 1 34, 1 3 1 39, 1 40, 1 63,
1 64, 1 69, 1 70, 1 76, 1 8 1 , 1 82, 1 83, 1 85, 1 94, 195, 200, 2 0 1 , 202,
206, 207, 2 1 5, 2 1 6, 2 1 8, 2 1 9, 222, 224, 225, 229, 233, 243, 248,
268, 270, 277, 278, 280, 2 8 1
Bloch Ernst 1 9
Bog 1 5, 1 8 , 22, 24, 2 7, 28, 32, 40, 42, 44, 45, 54, 55, 58, 59, 63, 64, 65,
66, 67, 70, 72, 73, 75, 76, 77, 8 1 , 84, 92, 94, 97, 98, 99, 1 00, 1 07,
1 08, 1 1 0, 1 1 2, 1 1 4, 1 1 6, 1 1 9, 1 2 1 , 125, 128, 1 3 1 , 1 34, 1 35, 1 38,
1 39, 1 40, 1 4 1 , 1 44, 1 46, 1 50, 1 5 1 , 1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 5 8, 1 63,
1 64, 1 65, 16 1 70, 1 77, 1 78, 1 79, 1 80, 1 8 1 , 1 82, 1 83, 1 84, 1 85,
1 86, 1 8 7, 1 98, 1 99, 200, 2 0 1 , 202, 203, 206, 207, 208, 209, 2 1 0,
2 1 1 , 2 1 2, 2 1 3, 2 1 4, 2 1 5, 2 1 6, 2 1 7, 2 1 8, 2 1 9, 220, 22 1 , 222, 223,
224, 225, 226, 227, 228, 229, 230, 23 1 , 234, 236, 237, 238, 239,
240, 2 4 1 , 242, 243, 244, 247, 248, 252, 264, 265, 267, 268, 269,
270, 271, 272, 277, 278, 284
Bogorodica 44, 45, 76, 122, 202
Bornkamm Gunther 33, 35, 3 7, 38, 39, 40, 47, 57, 58, 128, 1 3 3 , 1 4 1 , 1 70
Boi 54, 1 2 1 , 239, 284
Buatli Ismet 42
e
Crkva 1 7, 1 8, 29, 43, 45, 46, 50, 5 1 , 54, 1 75, 1 76, 1 77, 1 78, 1 79, 1 80,
1 82, 1 84, 1 95, 202, 226, 227, 228, 238, 239, 249, 283, 284
D
'
I>amask 16, 27, 29, 38, 62, 68, 73 , 1 5 1 , 1 75, 1 93, 262, 285, 286, 287
I>avid 32, 48, 53, 5 7, 58, 1 20, 1 2 1 , 2 1 8, 22 1 , 277
I>avud 32, 260, 263, 287
I>ehennem 27, 1 50
I>emaludin Lati 1 6, 1 07, 1 1 5, 281
I>ennet 27, 1 50, 1 64, 260
I>ibril 1 5, 72, 77, 79, 80, 82, 83, 84, 85, 88, 90, 9 1 , 92, 1 02, 1 05, 1 1 2,
292
1 5 1 , 1 62, 206, 228, 267, 270
Don Hik 229

D
ozo Husein 43, 1 90, 1 9 1 , 1 92, 1 94, 258, 259, 278

E
Ehu Zehre Muhammed 1 8, 195

Efes 44, 45, 76, 1 8 1 , 198, 202
Egipat 29, 3 0, 33, 36, 45, 49, 50, 53, 62, 63, 64, 65, 67, 8 1 , 87, 88, 1 4 1 ,
1 48, 1 7 1 , 1 89, 1 90, 1 92, 258, 262, 263, 286
Egipani 55, 1 2 1 , 1 42, 1 71 , 237, 239
Eja 85, 1 1 0
El-Alusi 66, 67, 68, 69, 70, 73, 74, 76, 79, 80, 83, 84, 86, 8 7, 89, 90, 92,
94, 96, 9 98, 99, 1 03, 1 07, 1 08, 1 09, 1 1 0, 1 1 2, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 49,
1 5 1 , 1 52, 1 53, 1 55, 1 5 1 5 1 58, 1 59, 1 61 , 1 63, 1 64, 1 8 8, 1 90, 285
El-Alusi ihabuddin 66, 67
El-Bursevi 62, 63, 67, 69, 71, 72, 73, 76, 79, 80, 82, 83, 88, 90, 9 1 , 92, 96,
97, 98, 1 00, 1 02, 1 07, 1 08, 1 09, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 2, 1 1 3, 1 1 5, 1 1 6, 1 52,
1 53, 1 5 1 55, 1 59, 1 6 1 6 1 , 1 63, 1 90, 285
Elijade Mira 1 8, 45, 47, 1 8 1 , 202, 237
Elizabeta 44, 58, 1 1 0
El-Kurtubi 62, 66, 67, 72, 73, 74, 76, 79, 8 1 , 83, 84, 85, 88, 89, 9 1 , 92,
94, 95, 97, 99, 1 02, 1 03, 1 04, 1 05, 1 07, 1 08, 1 1 0, 1 12, 1 1 6, 1 1 7,
1 52, 1 54, 1 55, 1 56, 1 5 1 58, 1 59, 1 6 1 6 1 , 1 63, 1 88, 1 94, 285
Elohim 1 82
Er-Razi 64, 66, 67, 68, 70, 71, 72, 74, 75, . 76, 79, 82, 83, 84, 88, 89, 90,
9 1 , 93, 95, 96, 97, 98, 1 02, 1 03, 1 04, 1 05, 1 07, 1 09, 1 1 1 , 1 1 2, 1 1 4,
1 1 5, 1 1 6, 1 89, 1 90, 286
Eseni 39, 40, 46, 47, 1 74

Esposito John 1 6, 43, 6 1
Es-Sabuni 66, 72, 74, 79, 80, 8 3 , 86, 90, 9 1 , 95, 97, 99, 1 07, 1 1 1 , 1 1 7,
1 5 1 , 1 54, 1 59, 1 88, 1 92, 2 1 1 , 286
Et-Taberi 65, 69, 70, 71, 75, 76, 79, 80, 81, 83, 85, 86, 88, 89, 90, 91, 93,
94, 95, 98, 99, 1 03, 1 09, 1 1 2, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 49, 1 54, 1 55,
1 59, 1 60, 1 6 1 , 1 64, 1 88, 1 89, 1 94, 286
Evanelisti 44, 48, 50, 1 30, 1 34, 1 36, 1 3 7, 1 39, 1 72, 1 74, 2 8 1
Evanelje 1 8, 1 9, 3 8 , 4 1 , 44, 46, 47, 48, 49, 50, 5 1 , 52, 53, 54, 55, 56, 5 7,
293
S8, S9, 60, 6 1 ,

12S, 1 26, 127,
1 3 8, 1 39, 1 40,
1 72, 1 73, 1 74,
1 97, 198, 1 99,
2 1 9, 220, 22 1 ,
24 1 , 242, 243,
Ezekijel S8
7S, 84, 8S, 87,

128, 1 29, 1 30,
1 4 1 , 1 42, 1 44,
1 7S, 1 76, 1 82,
200, 202, 203,
222, 223, 224,
247, 248, 249,
93, 1 0 1 , 1 0S, 1 1 8, 1 1 9, 1 20, 1 2 1 , 1 22,

1 3 1 , 1 32, 1 33, 1 34, 1 3S, 1 36, 1 3
1 4S, 1 63, 1 64, 1 6S, 1 66, 1 69, 1 70,
1 83, 1 84, 1 86, 1 8 7, 1 94, 1 9S, 1 96,
20S, 207, 2 1 4, 2 1 S, 2 1 6, 2 1 7, 2 1 8,
22S, 226, 227, 232, 233, 234, 240,
2S0, 26S, 267, 268, 282
Farizeji 32, 38, 40, 4 1 , 128, 1 3 1 , 1 3S, 1 SO

Fenikija 30
Filistejci 30
Flavije 3 8, 40, 42, 46, S2
G
Galileja 29, 30, 3 1 , 32, 3S, 47, SO, S9, 1 26, 1 32, 1 69, 1 70, 1 7S, 204, 20S
Galilejci 47
Getesmanija 1 3 0
Golgota 1 33, 1 36
Grci 30, 34, 36, 78, 1 42, 1 6 7, 1 77, 244
Grka 29, 32, 34, 36, 1 96
H
Hadis 1 6, 1 7, 62, 6S, 67, 68, 76, 77, 1 9 1 , 1 92, 1 93, 207, 2S 1 , 2S3, 2S4,
2S6, 2S8, 2S9, 260, 261, 262, 263, 271
Hana 62, 63, 6S, 66, 67, 68, 70, 1 1 0

Harrington Wilfrid 1 8, 1 9, 34, 3S, 3 7, 3 8, 39, 40, 4 1 , 42, 43, S 1 , S2, 1 2S,
1 7S, 200, 201
Harun 1 6, 48, 78, 9S, 96, 1 09

Haimijj Abdu-1-Mun'im 86, 88, 93
Herod 34, 3 S, 3 8, 42, 49, SO, S 1 , S2, S3, 6 1 , 99, 1 1 7, 1 1 8, 1 2 7, 1 32
Hira 1 S
Hofmann Murad S S
Hram 3S, 3 7, 38, 4 1 , 42, 6S, 68, 70, 72, 96, 1 3 1
Hrist S6, 60, 1 78, 1 86, 248, 2 8 1 , 2 82, 283
Hriani 1 7, 1 8, 3S, 42, 44, 46, S4, S6, 63, 87, 1 0S, 1 1 9, 1 2 1 , 123, 1 3 S,
1 44, 1 4S, 1 48, 1 64, 1 66, 1 67, 1 72, 1 73, 1 78, 1 80, 1 82, 1 84, 1 96,
294
1 98, 1 99, 200, 207, 2 1 1 , 2 1 3, 2 1 8, 2 1 9, 222, 226, 227, 230, 235,

239, 240, 24 1 , 242, 244, 2 5 1 , 261, 265, 266, 269, 2 7 1 , 272
Hrianstvo 1 8, 1 9, 2 1 , 23, 24, 25, 30, 32, 34, 35, 36, 3 8, 39, 40, 4 1 , 42,
44, 45, 46, 47, 48, 50, 52, 54, 55, 57, 59, 75, 76, 85, 87, 88, 1 0 1 ,
1 1 8, 120, 1 2 1 , 1 22, 1 29, 1 30, 1 34, 1 3 7, 1 44, 1 45, 1 46, 1 4 1 48,
1 65,
1 83,
208,
234,
251,
279,
1 67,
1 84,
209,
236,
254,
2 80,
1 70, 1 71 , 1 72, 1 74,

1 85, 1 87, 1 95, 1 96,
2 1 0, 2 1 7, 220, 22 1 ,
237, 238, 239, 240,
263, 264, 265, 266,
2 8 1 , 2 82, 2 83, 284
1 75, 1 76, 1 77,

1 97, 1 98, 200,
225, 226, 227,
241, 242, 243,
267, 268, 269,
1 78,
201,
228,
244,
270,
1 79,
202,
229,
245,
271,
1 81,
203,
230,
247,
272,
1 82,
207,
233,
250,
278,
Ibn Abbas 68, 71, 75, 89, 90, 98, 1 04, 1 06, 1 08, 1 1 1 , 256, 257
Ibn Hazm 72
Ibn Kesir 1 6, 62, 64, 69, 70, 73, 75, 83, 85, 86, 8 7, 90, 92, 96, 1 00, 1 02,
1 08, 1 1 1 , 1 1 4, 1 1 1 1 1 1 8, 2 80, 286, 287
Ibrahim 53, 1 1 2, 1 1 3, 1 1 5, 1 23, 1 83, 209
Ibrahim en-Nehai 1 7
Imran 62, 63, 65, 67, 68, 70, 82, 86, 98, 1 1 0, 1 8 7
Indil 1 8, 24, 97, 1 1 5, 1 49, 1 5 1 , 1 94, 1 95, 1 99, 207
Isa 1 5, 1 6, 2 1 , 23, 24, 29, 33, 3 7, 42, 47, 54, 61, 62, 67, 70, 71, 75, 76, 77,
78, 82, 84, 85, 87, 88, 89, 90, 9 1 , 92, 93, 94, 95, 96, 97, 98, 99, 1 00,
1 0 1 , 1 02, 1 03, 1 04, 1 05, 1 1 4, 1 1 1 1 9, 1 20, 1 2 1 , 1 22, 12 1 49,
1 50, 1 5 1 , 1 52, 1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 57, 1 58, 1 59, 1 60, 1 6 1 , 1 62,
1 63, 1 64, 1 65, 1 66, 1 69, 1 83, 1 8 7, 1 88, 1 89, 1 90, 1 9 1 , 1 92, 1 93,
1 94, 200, 209, 2 1 1 , 2 12, 2 1 3, 2 1 7, 22 1 , 223, 224, 225, 228, 230,
23 1 , 239, 242, 243, 244, 247, 2 5 1 , 252, 253, 254, 255, 256, 257,
258, 259, 260, 261, 262, 263, 264, 265, 266, 267, 268, 269, 2 70,
2 7 1 , 275, 276, 282, 2 85, 2 8 8
Islam 1 5, 1 6, 1 8, 2 1 , 2 3 , 24, 2 5 , 27, 4 3 , 45, 47, 5 1 , 54, 55, 6 1 , 64, 65, 66,
69, 72, 75, 76, 77, 8 7, 90, 97, 1 02, 1 05, 1 2 1 , 1 22, 1 23, 1 50, 1 56,
1 6 1 63, 1 64, 1 65, 1 6 1 83, 1 92, 1 93, 195, 1 9 198, 20 202,
203, 205, 207, 209, 2 1 0, 2 1 1 , 2 1 3, 2 1 9, 22 1 , 222, 225, 226, 227,
229, 230, 23 1 , 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 242, 243, 244,
245, 2 5 1 , 253, 254, 258, 259, 260, 263, 264, 265, 266, 267, 268,
269, 270, 271, 272, 275, 276, 277, 278, 279, 280, 2 8 1 , 282, 283,
2 84, 286, 287, 288
295
Isra 88, 1 0 1
Isus 1 5, 16, 19, 2 1 , 23, 24, 29, 30, 3 1 , 33, 35, 36, 3 38, 39, 40, 4 1 , 42,
43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 5 1 , 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60,
75, 8 1 0 1 , 1 04, 1 05, 1 1 4, 1 1 8, 1 1 9, 1 20, 1 2 1 , 1 22, 123, 125, 1 26,
1 2 1 28, 1 29, 1 30, 1 3 1 , 1 32, 1 33, 1 34, 1 35, 1 3 6, 1 37, 1 3 8 , 1 39,
1 40, 1 4 1 , 1 42, 1 43, 1 44, 1 45, 1 46, 1 4 1 48, 1 62, 1 63, 1 64, 1 65,
1 66, 1 6 7, 1 69, 1 70, 1 71 , 1 72, 1 73, 1 74, 1 75, 1 76, 1 77, 1 78, 1 79,
1 80, 1 8 1 , 1 82, 1 83, 1 84, 1 85, 1 8 6, 1 87, 1 94, 1 95, 1 96, 1 97, 1 98,
1 99, 202, 203, 204, 205, 207, 2 1 1 , 2 1 4, 2 1 5, 2 1 6, 2 1 7, 2 1 8, 2 1 9,
220, 22 1 , 222, 223, 224, 225, 226, 227, 228, 229, 230, 23 1 , 232,
233, 234, 235, 238, 239, 240, 241, 242, 243, 244, 245, 247, 248,
249, 250, 263, 265, 266, 267, 268, 269, 270, 277, 278, 279, 280,
2 8 1 , 2 82, 283, 284
Izaija 48
Izrael 39, 41, 2 1 8
J
Jahja 24, 85, 97, 1 05, 1 06, 1 09, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 2, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 7,
1 1 8, 1 22, 263, 287
Jakov 47, 125, 203

Jerusalem 29, 3 1 , 32, 34, 35, 40, 42, 43, 44, 47, 49, 64, 1 00, 1 1 8, 128,
148, 1 72, 1 75, 1 96, 205, 24 1 , 250, 2 5 1
Jevreji 1 7, 3 0 , 3 1 , 3 2 , 3 3 , 4 1 , 49, 5 3 , 63, 1 02, 1 1 8, 1 20, 1 2 5 , 1 3 8, 1 43,

1 50, 1 61 , 1 62, 1 64, 1 66, 1 72, 1 96, 1 99, 22 1 , 238, 242, 2 6 1 , 266,
267, 271
Joakim 44
Jordan 29, 3 1 , 32, 59, 69, 92, 243, 260
Josip 1 9, 44, 46, 47, 48, 49, 50, 5 1 , 52, 53, 55, 85, 8 7, 93, 1 20, 1 2 1 , 122,
1 3 5, 1 3 8 , 1 39, 1 73, 1 74
Jovan 1 8, 24, 35, 40, 50, 52, 56, 58, 59, 60, 61, 75, 1 1 4, 1 1 8, 1 20, 1 25,
12 1 2 128, 1 29, 1 3 0, 1 3 1 , 1 32, 1 33, 1 34, 1 36, 1 3 8, 1 40, 1 6
1 69, 1 70, 1 73, 1 75, 1 76, 1 82, 1 83, 1 84, 1 86, 1 8 1 94, 1 95, 1 98,
203, 204, 205, 2 1 4, 2 1 5, 2 1 6, 2 1 8, 2 1 9, 220, 22 1 , 222, 224, 225,
227, 233, 247, 268
Jovan Krstitelj 58, 59, 60, 61, 1 1 8, 1 1 9, 1 23, 1 97, 205, 268
Juda 33, 3 8, 40, 4 1 , 47, 1 26, 128, 1 29, 1 30, 1 3 1 , 1 32, 1 62, 1 63, 1 64, 1 66,
267, 278
Judaizam 39, 1 96, 1 99, 208, 243, 282
296
Juda 29, 30, 3 1 , 32, 34, 35, 4 1 , 5 1 , 53, 1 20, 1 2 8

Julije Cezar 3 4
K
Kath Verlag 1 9, 29, 33, 34, 36, 3 7, 3 8, 39, 40, 4 1 , 42, 46

Kiril 44, 45, 1 48, 1 8 1
Klement Aleksandrijski 1 8, 1 95
Koncil 44, 45, 76, 1 77, 1 79, 1 80, 1 8 1 , 200, 202, 225, 226, 228, 24 1 , 243,
269
Koprek Ivan 1 6
Kosidovski Zenon 49, 50, 5 1 , 52, 53, 54, 59, 1 36, 1 4 1 , 1 42, 1 48, 1 7 1 ,
'172, 1 73, 1 74, 1 95, 1 97, 1 98, 1 99
Kriari 43
Krst 1 33, 1 35, 1 36, 1 3 7, 1 3 8, 1 39, 1 40, 1 4 1 , 1 42, 1 43, 1 45, 147, 1 48, 1 49,
1 67, 1 71 , 1 74, 1 92, 2 1 1 , 229, 233, 234, 235, 242, 253, 254, 261,
270, 2 82, 283
Kupola na stijeni 43
Kur'an 1 5, 1 6, 1 7, 23, 24, 25, 38, 5 0, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70,
71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 8 1 , 82, 83, 84, 85, 86, 8 7, 88,
89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 98, 99, 1 00, 1 0 1 , 1 02, 1 03, 1 04,
1 05, 1 06, 1 0 1 08, 1 09, 1 1 0, 1 1 1 , 1 12, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 7,
1 20, 1 2 1 , 1 22, 1 43, 1 49, 1 50, 1 5 1 , 1 52, 1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 5
1 58, 1 59, 1 60, 1 6 1 , 1 62, 1 63, 1 64, 1 65, 1 66, 1 83, 1 8 7, 1 88, 1 89,
1 90, 1 92, 1 93, 1 94, 200, 20 1 , 20 20 208, 209, 2 1 0, 2 1 1 , 2 1 2,
2 1 4, 2 1 5, 2 1 9, 220, 22 1 , 222, 223, 224, 225, 228, 229, 230, 2 3 1 ,
232, 233, 234, 235, 236, 242, 243, 244, 245, 25 1 , 252, 253, 256,
257, 259, 260, 261, 263, 265, 266, 267, 268, 270, 2 7 1 , 275, 276,
278, 2 8 1 , 285, 286, 287
Kur'an 1 6, 23, 63, 64, 65, 66, 76, 79, 80, 81, 85, 89, 91, 92, 97, 1 04, 1 06,
1 0 1 1 4, 1 1 5, 1 1 7, 1 53, 166, 1 88, 206, 20 2 8 1
Kutb Mohammed 62, 64, 6 5 , 1 04, 1 89, 1 93, 262
L
Lazar 1 27, 1 83
Lejs bin Sa'd 1 7
Lot 48
Luka 1 8, 44, 48, 49, 50, 5 1 , 52, 53, 54, 55, 58, 60, 6 1 , 8 7, 1 05, 1 20, 1 2 1 ,
122, 125, 1 26, 1 27, 128, 1 29, 1 32, 1 33, 1 34, 1 35, 1 36, 1 3 7, 1 38,
297
1 39, 1 40, 1 43, 1 65, 1 66, 1 69, 1 70, 1 73, 1 75, 1 83, 1 95, 19 203,
204, 205, 2 1 6, 2 1 7, 2 1 8, 222, 223, 225, 232, 248
M
Makabejci 3 7, 3 8
Makabejski rat 3 3
Marija 24, 44, 4 5 , 47, 4 8 , 49, 5 0 , 5 5 , 60, 8 7, 93, 1 1 9, 1 20, 1 2 1 , 1 22, 127,
1 35, 1 40, 1 69, 1 72, 1 73, 1 8 1 , 1 96, 202, 204, 2 1 5, 228, 243
Marko 1 8, 19, 4 1 , 47, 50, 5 7, 59, 87, 1 20, 1 25, 127, 1 28, 1 29, 1 3 0, 1 3 1 ,
1 33, 1 34, 1 35, 136, 1 3 7, 1 3 8, 1 43, 1 45, 1 65, 1 66, 1 69, 1 70, 1 72,
1 74, 1 75, 1 76, 1 8 7, 1 95, 1 96, 1 97, 202, 203, 204, 205, 2 1 4, 2 1 6,
2 1 7, 220, 222, 225, 232, 233, 249
Matej 1 8, 1 9, 44, 48, 49, 50, 52, 53, 60, 87, 120, 1 2 1 , 1 22, 125, 1 26, 1 27,
1 29, 1 34, 1 3 6, 1 3 7, 1 43, 1 65, 1 66, 1 69, 1 70, 1 72, 1 75, 1 95, 1 96,
203, 204, 205
Melek 1 5, 37, 3 8, 72, 73, 75, 77, 78, 79, 80, 8 1 , 83, 84, 85, 90, 9 1 , 92, 94,
1 05, 1 1 0, 1 22, 1 5 8, 1 90, 228, 255
Merjema 24, 61, 62, 63, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78,
79, 80, 8 1 , 82, 83, 84, 85, 86, 8 7, 88, 89, 90, 9 1 , 92, 93, 94, 95, 96,
97, 1 00, 1 0 1 , 1 02, 1 03, 1 04, 1 05, 1 08, 1 09, 1 1 9, 1 2 1 , 1 22, 1 5 1 , 1 55,
1 6 1 , 1 62, 1 63, 1 65, 1 83, 1 92, 2 1 1 , 2 1 2, 223, 23 1 , 244, 25 1 , 252,
253, 254, 255, 261, 262
Mesdid el-Aksa 43
Mesija 39, 42, 43, 1 1 8, 1 62, 1 66, 266, 284
Mesopotamija 29
Mirad 88, 1 0 1
Mojsije 1 5, 36, 3 7, 4 1 , 2 1 8, 2 1 9
Monoteizam 27, 1 50, 1 82, 2 1 3, 222, 265, 269
Mrtvo More 32, 39
Mufti Tarik 1 8, 23, 1 95, 202, 230
Mufti Teufik 80, 82, 1 0 1
Muhammed 1 5 , 1 6, 1 7, 1 8, 27, 38, 58, 62, 64, 65, 66, 68, 69, 72, 75, 77,
88, 95, 1 0 1 , 1 02, 1 04, 1 05, 1 1 9, 1 50, 1 64, 1 65, 1 89, 1 90, 1 9 1 , 1 92,
1 93, 1 94, 1 95, 197, 203, 206, 207, 208, 209, 2 1 1 , 22 1 , 226, 227,
229, 234, 236, 237, 238, 240, 241, 253, 254, 256, 257, 258, 259,
260, 261, 262, 263, 268, 270, 271, 277, 279, 2 80, 285, 2 86, 287
Musa 1 5, 66, 73, 75, 95, 1 09, 1 49, 1 50, 1 53, 1 60, 2 1 3, 222, 225
Mushaf 15, 1 6, 206
298
Muslimani 42, 1 60, 1 64, 1 65, 206, 230, 266, 272

N
Nazareani 42
Nazaret 1 9, 33, 35, 37, 3 8, 39, 40, 47, 50, 57, 58, 85, 8 7, 9 1 , 1 20, 1 26,
1 27, 1 2 8, 1 33, 1 4 1 , 1 63, 1 70, 278, 284
Negus 1 0 5
Nestorije 4 5 , 1 8 1
Nikeja 1 78, 1 79, 1 84, 202, 225, 241, 269
Novi Zavjet 1 7, 1 8, 1 9, 34, 35, 37, 3 8, 39, 40, 4 1 , 42, 43, 46, 47, 50, 5 1 ,
52, 55, 56, 58, 60, 6 1 , 8 1 2 1 , 1 22, 125, 1 2 1 43, 1 44, 1 45, 1 65,
1 66, 1 6 1 71 , 1 75, 1 7 1 84, 1 85, 1 86, 1 95, 1 98, 205, 2 1 4, 2 1 5,
2 1 7, 2 1 9, 220, 224, 232, 233, 247, 250, 265, 267, 268, 269, 277, 280
o
Objava 1 5, 1 8, 23, 27, 28, 73, 74, 77, 80, 84, 85, 1 05, 1 50, 1 67, 1 75, 200,
201, 206, 207, 209, 2 1 6, 2 1 8, 228, 233, 259, 265, 280, 2 82, 283
Omer 42, 76, 1 57, 206

Otac 56, 62, 1 3 1 , 1 3 7, 1 75, 1 78, 1 79, 1 80, 1 82, 1 84, 1 85, 1 86, 1 98, 202,
2 1 5, 2 1 6, 2 1 8, 220, 224, 226, 229, 237, 243, 244, 247, 277
p
Pakao 27
Palestina 29, 31, 32, 33, 34, 36, 37, 41, 46, 88, 1 36, 1 73, 1 92, 197, 1 99,
256
Parrinder Geoffrey 49, 50, 6 1 , 67, 1 00, 1 0 1 , 1 22, 1 8 1 , 1 85, 208, 2 1 1

Pasha 128, 1 29, 1 30, 1 33, 1 3 8, 1 65, 1 66
Pavle 1 8, 1 9, 55, 1 20, 1 35, 145, 1 46, 1 47, 1 67, 1 72, 1 74, 1 75, 1 76, 1 77,
1 84, 1 8 5, 195, 205, 2 1 7, 226, 227, 232, 233, 237, 239, 240, 24 1 ,
247, 250
Pekari Hajrudin 47, 54, 1 87, 239
Perzija 36, 65, 1 71
Perzijanci 33, 1 42, 238
Petar 1 30, 1 76, 204
Pilat 1 3 1 , 1 32, 1 3 5, 139
Pismoznanci 4 1
Pompej 3 4
Poslanik 1 5, 1 6, 1 7, 24, 27, 42, 5 8 , 60, 64, 68, 71, 72, 73, 74, 75, 87, 94,
299
95, 9 98, 1 0 1 , 1 02, 1 03 , 1 05, 1 09, 1 1 6, 1 1 9, 1 20, 1 26, 1 4 1 , 1 50,

1 5 1 , 1 54, 1 56, 1 6 1 , 1 62, 1 64, 1 65, 1 83, 1 94, 1 97, 202, 205, 209,
2 1 0, 2 1 1 , 2 12, 2 1 3, 2 1 4, 2 1 6, 2 1 9, 222, 223, 230, 23 1 , 244, 249,
250, 25 1 , 254, 259, 260, 261, 266, 268, 269, 270, 271
Posljednja veera 46, 1 29, 233
Prorok 1 9, 48, 60, 1 1 8, 126, 127, 284
Psalmi 1 3 8
R
Rabin 36
Rahman Fazlu 1 5
Raj 27, 1 85
Rankovi Ljubomir 29, 3 0, 3 1 , 33, 3 7, 38, 42
Raspee 1 33, 1 4 1 , 1 42, 148, 1 62, 1 66, 1 67, 235
Rebi Adalbert 36, 46, 47, 48, 56, 58, 128, 129, 1 30, 1 47, 1 71
Religija 1 8, 2 1 , 22, 23, 25, 27, 3 7, 4 1 , 42, 45, 47, 50, 1 2 1 , 1 71 , 1 8 1 , 195,
202, 208, 226, 229, 230, 236, 237, 244, 264, 265, 272, 279, 2 80,
2 8 1 , 282, 283
Rice Richard 1 42, 1 43 , 1 44, 1 45, 1 46, 1 75, 1 77, 1 78, 1 82, 1 84, 1 86
Rije 1 7, 1 9, 38, 71, 75, 76, 80, 1 0 1 , 1 09, 1 75, 1 77, 1 83, 1 88, 2 1 1 , 2 1 6,
233, 268
Rim 34, 35, 3 6, 37, 39, 40, 43, 46, 5 1 , 52, 54, 1 33, 1 6 1 , 1 64, 227, 238
Rimljani 19, 34, 3 7, 40, 42, 46, 53, 54, 55, 56, 1 3 1 , 1 4 1 , 1 42, 1 44, 1 46,
1 6 1 , 1 63 , 1 66, 16 1 84, 1 96, 2 1 8, 237, 239, 240, 248, 266
Rudolf Bultman 55
Ruh 80, 83, 84

s
Sabat 54, 239

Saduceji 1 5 0
Safvet Halilovi 1 5, 1 6, 1 7, 64, 233, 235
Salahuddin Ejubi 43
Salem 32
Salih Sa'duddin es-Sejjid 1 8, 63, 71, 79, 1 95, 201, 209, 2 1 9, 226, 23 1 ,
235, 240, 260
Samarija 3 1 , 32, 35, 41

Samarijanci 4 1
Schuon Frithjof 72
300
Silajdi Adnan 45, 209, 224, 226, 229

Simon 47, 1 26, 1 38, 1 56, 1 57, 1 6 1
Sin 56, 5 58, 59, 60, 1 02, 1 1 8, 1 1 9, 1 20, 1 22, 1 3 1 , 1 46, 1 64, 1 66, 1 78,
1 80, 1 82, 1 85, 1 92, 202, 2 1 2, 2 1 3 , 2 1 5, 2 1 6, 2 1 2 1 8, 22 22 1 ,
224, 232, 234, 237, 241, 243, 244, 253, 266, 267, 282
Sinagoga 35, 46, 1 2 8

Sin ovjeji 57, 232
Sinedrij 3 7, 43, 129, 1 3 1 , 1 33, 1 66
Sion 32
Solomon 32, 3 8, 42, 53, 1 2 1 , 2 1 8
Stari Zavjet 1 7, 1 8, 48, 53, 56, 1 39, 1 82, 1 95, 1 99, 2 1 7, 234, 265
Sufjan es-Sevri 1 7
Sulejman 32, 3 8, 42, 97, 2 1 8, 254, 260, 263
Sunnet 1 7, 74, 257, 258
Sura 1 5, 1 6, 62, 72, 85, 8 7, 98, 1 05, 1 06, 206, 2 5 1
Suvejdan Tarik 8 3 , 97, l O O , 1 1 7
Sveti i>uh 44, 48, 60, 1 05, 1 78, 1 80, 1 82, 1 86, 200, 20 1 , 2 1 3, 228, 229,
237, 241, 243, 270
Sveto Pismo 1 7
ahin Mustafa 1 8, 3 0, 34, 3 5, 36, 3 7, 38, 39, 4 1 , 42, 55, 1 1 8, 1 39, 1 40,
1 50, 1 95, 198, 2 1 7, 225, 229, 237, 238, 239, 240, 24 1
elebi Ahmed 45, 5 1 , 80, 93, 1 08, 1 1 8, 1 62, 1 64, 192, 1 93, 1 94, 1 96, 1 97,
1 98, 226, 227, 228, 234, 238, 241, 258, 261, 287
tulanovi Muharem 51
T
Tabiin 1 6, 1 7, 64, 1 89, 256, 263, 271

Talmud 36
Tefsir 1 6, 62, 64, 65, 68, 1 04, 1 9 1 , 285
Tevrat 69, 97, 1 0 1 , 1 1 5, 1 1 7, 1 49, 1 5 1 , 1 60, 1 94, 2 1 4
Tomi Celestin 1 9, 1 26, 1 2 7
Tora 36, 40, 43
Trojstvo 23, 24, 1 78, 1 80, 1 8 1 , 1 82, 1 85, 1 86, 1 8 7, 1 99, 202, 2 1 3, 228,
230, 23 1 , 237, 238, 241, 268, 269, 278
301
Uskrsnue 24, 3 7, 38, 1 43, 1 45, 1 69, 1 7 1 , 1 72, 1 73, 1 74, 1 75, 203, 2 1 5,
242, 248
Uzdignue 24, 88, 1 03, 1 62, 1 63, 1 64, 1 66, 1 70, 1 75, 1 8 7, 1 88, 1 89, 1 90,
1 9 1 , 1 92, 1 93, 1 94, 1 99, 242, 252, 256, 263, 266, 267
v
Varava 1 32
Vjera 1 5, 2 1 , 22, 27, 3 7, 63, 64, 67, 77, 82, 84, 93, 98, 1 1 9, 1 23, 1 60, 1 70,
1 73, 1 77, 1 79, 1 83, 1 99, 2 1 3, 224, 225, 229, 230, 242, 248, 250,
254, 256, 265, 266, 272, 273, 283
Vjerovjesnik 72, 86, 88, 93, 98, 1 00, 1 0 1 , 1 1 0, 2 1 6, 279
Vujaklija Milan 3 3
w
Weber Eugen 40
z
Zaharije 58, 1 22, 123

Zakon 32, 38, 39, 125
Zebur 1 6, 97
Zekerijja 63, 68, 69, 70, 71, 85, 88, 96, 1 05, 1 06, 1 07, 1 08, 1 09, 1 1 0, 1 1 1 ,
1 1 2, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 8, 1 22, 123, 287
Zeloti 40
idovi 33, 34, 35, 3 7, 38, 39, 40, 4 1 , 43, 44, 46, 47, 55, 60, 128, 1 3 1 , 1 77,
2 1 6, 248
302
SADRAJ
IZVODI IZ RECENZIJA
.......
....
..
.
.......................
.............
.......................
OBJANJENJE FREKVENTNE TERMINOLOGIJE l SKRAENICA

UVOD
.........
..............................
..........
KRATAK HISTORIJSKI PREGLED
............
.................
..
.
............
......
..
.
.........
.. .
.
..........
..
.
............
. .
..
..
.
.....
.......
...........................
...........
.........
..............
.......................
............
I NTERPRETACIJA ISUSOVOG/ISAOVOG ROENJA

Biblijska interpretacija Isusovog roenja . .
.. .
..
................
...
.......
........
15
21
27
29
29
Geografske odlike Palestine

29
Drutveno-politike prilike lsusovog/lsaovog vremena
33
Vjerski ivot
.
36
Saduceji
37
Farizeji
38
Eseni
39
Zeloti
.
.
.
40
Samarijanci
.
. . 41
Pismoznanci/Knjievnici
.
41
Nazareani
.
.
42
Hram (Bejtui-Makdis) u vrijeme lsaa/lsusa . .
.
42
Sinedrij
.
43
idovska dijaspora
.
.
43
Marija - Isusova majka
. ..
.
44
Roenje Isusa
. .
..
. .
46
Imena kojim se Isus naziva
. .
.
55
Isus i Jovan Krstitelj, sin Zaharije.................................................................................... 58
...........................................................................................
..................................................
.....................................................................................
.............................
........................................................................................................................
..........................................................................................................................
.............................................................................................................................
...............................................................
........
..............
.......
......................................
...............................................................................................
.........................................................
..................
..............................................
..
.............
...........................................................
.............
..................
..........
.............
..
............
.....
......................................
..................................................
.................................................
.......................................................................
...
..............................
Kur'anska interpretacija roenja lsaa
...
..............................................................
.....................
................
......
. .
...
.............................................................
............................................................
...
.........
............
...
.
............................................
.............
.............
.............
....
61
Merjema - lsaova majka............................................................................................... 6 1

Starateljstvo nad Merjemom preuzima Zekerijja
68
Da lije Merjema bila poslanik?
71
............................................................
......................................................................................
Merjemina estitost
.
.
.
l4
Merjemi dolazi Rije od Allaha da e dobiti sina
15
Stav Kur'ana prema hrianskom shvaanju Merjeme .
.
16
Roenje lsaa
ll
Razgovor Dibrila i Merjeme
.:.............................. 19
Kakoje Merjema zatrudnjela .
.
82
Znaenje rijei Ruh .
;................................................................................ 84
Merjema, JusufNedar i Eja
85
Kolikoje trajala Merjemina trudnoa
.
89
Merjema raa lsaa ........................................................................................................ 90
Koje Harun s kojimje Merjema identificirana po estitosti?
95
Merjema dolazi svom narodu s djetetom
96
Imena kojimje Isa nazvan
100
Isa i Jahja sin Zekerijjaov ............................................................................................. 105
Zekerijjau dolazi nagovjetaj da e dobiti sina ............................................................. 1 1O
Svojstva Jahjaa ........................................................................................................... 1 15
Jahjaova smrt
..
1 11
.................................................. ..................
....................
............
.............................................................
......
............................
. . . . . . . . . . . . . . ..
..................................................................................................................
..........................................................
...............................................................
..
........................
....................
.........................................................................................
...........................
.................................................
...........................................
.......................................................................
...........................................................................................
..............................................................................................
Analitiki osvrt na interpretaciju lsusovlsaovog roenja
......
. .
..
.........................
Isusovo djelovanje
.
Predskazanje Isusove smrti i Judina izdaja
Isusovo hapenje i suenje
Isusova smrt i raspee
Historijat kanjavanja raspeem
Smisao Isusove smrti
.
Simbolika krsta u hrianstvu
.....................................
............
....................
INTERPRETACIJA ISUSOVE SMRTI/ISAOVOG NESTANKA

Biblijska interpretacija Isusove smrti
...................
...........
..
.
.....
........
.......................
....................................................
............
..................................................................
..........................................................................................
..................................................................................................
..................................................................................
.....................................
...........................
.................................
......................................................................................
Kur'anska interpretacija lsaovog nestanka .

.
Isa i njegovo djelovanje

lsaov nestanak
...............
......
......
......
......
..............
...............................................................................................
............................................................................................................
Analitiki osvrt na interpretaciju Isusove smrti/lsaovog nestanka . .

.
.......
............
Isusovo uskrsnue .
Osnivanje crkve
.
. ..........................
...........
....
1 25
125
128
130
133
141
143
141
149
149
160
...
...............
......................................................................................................
...........................................................................................................
304
1 25
.. . 165
INTERPRETACIJA ISUSOVOG USKRSNUAIISAOVOG UZDIGNUA

Biblijska interpretacija Isusovog uskrsnua
119
169
169
169
115
Doktrina trojstva - trinitet
..........................................................................................
Kur'onsko interpretacija lsaovog uzdignua
...........................................................
lsaovo uzdignue/Ref1/sa
Objavljeni lndil i napisana Evanelja
Kur'anska vizija Boga
...........................................................................................
.........................................................................
. . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Opratanje grijeha - "Otkupljenje"
........................................................................
Slinosti hrianstvo iprethodnih religija
...............................................................
Analitiki osvrt na interpretaciju Isusovog uskrsnua/lsaovog uzdignua
................
INTERPRETACIJA ISUSOVOG/ISAOVOG PONOVNOG DOLASKA

Biblijsko interpretacija Isusovog dolaska
........
...............................................................
Kur'anska interpretacija lsaovog dolaska
...............................................................
Analitiki osvrt na interpretaciju lsusovog/lsaovog, a.s., ponovnog dolaska
ZAKUUAK
SUMMARY
............
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.......................................................................................................
LITERATURA
....................................................................................................
BIOGRAFIJA AUTORA
....................................................................................
I NDEKS POJMOVA I IMENA ..

..
........
. ..
...
....
...
.....
. .. ..
..
..
.....
....
.. ..
...
.....
178
1 87
187
194
207
232
237
242
247
247
251
263
265
275
277
289
. .. ...291
...
...
305

Isa-Isus U Kuranu I Bibliji - Komparativna Studija PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Isa-Isus U Kuranu I Bibliji - Komparativna Studija PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

hfz. dr.

Fakultet za islamske studije

EI-Kelimeh, Novi Pazar

Prof. dr. hfz. Metin lzeti

Prof. dr. hfz. Safvet Halilovi

Prof. dr. Sulejman Topoljak

hfz. dr. Almir Pramen kovi

Novi Pazar, 201 O.

Taj religij ski govor ili tradicijski diskurs predstavlja

hfz. dr. Almir Pramenkovi