SCHWEIGER LERCHENFELD VON AMAND, LAND UND LEUTE VON BOSNIENUNDHERZEGOWINA, WIEN 1878.ZEMLJA I LJUDI BOSNEI HERCEGOVINE, BEČ,1878.Poput skrivene bašče Sarajevo leži u dolini devet puta premoštene rijeke, koja ovdje iz planinastiže. Ono je opkoljenobrdima; golim i šumovitim. Ne baš ovdje, nego dva sata zapadno od grada,granaju se sedlaste ulice poput onih na Kobiljoj Glavi. Riječ je o mjestu Blažuj, gdje stiže glavni put,koji vodi iz dalmatinskih zemalja, preko ušća Neretve u more, pa onda gore, uz tok rijeke, prekoMostara, da bi se izgubio u visokim brdima oko bosanske kotline.Temelje ovdašnjeg Sarajeva (Bosna Seraj) postavili su odmetnici, da ih tako nazovem, begoviSokolović i Zlatarović. Činjenica je da je Sarajevo ostalo glavno sjedište bosanskog feudalnogplemstva. Grad broji oko pedeset hiljada stanovnika, od čega je oko 35 hiljada Muslimana.Ne može se reći da na današnjem Sarajevu leži teška sjena onog starog grada, u kojem su čestoharali požari i pljačkaši Eugena Savojskog. Svaki put bivale bi uništene vrijedne turske građevine, alibi se također grad uvijek iznova obnavljao i podmlađivao, dizavši se iz pepela i ruševina. Kao godinaosnutka današnjeg Sarajeva uzima se 1465. I tako se grad dizao, padao i razvijao četiri stoljeća.Postojaoje ovdje grad i prije dolaska Osmana. Zvao se Bosna i nalazio se na izvoru rijekeBosne, jednu milju daleko odavde. Međutim, taj je grad, nakon dolaska Osmana–uništen. Nedugonakon što su Sokolović i Zlatarović stigli u grad, Sarajevo je na istočnom obronku dobilo jednutvrđavu, koju je izgradio Husrev-paša, prvi vezir Bosne. I do današnjeg dana na tom su mjestu vidljivezidine.Sarajevo se nalazi dijagonalno od savskog puta i Egejskog mora. Ono se smatra centrom vlasti ovogdijela Carevine.Ovdašnje plemstvo znalo je iskoristiti strateški bitan položaj grada. Vidljivo je to kroz brojneprivilegije koje su uživali begovi, te drugi bogati i ugledni. Trajalo je to vijekovima, sve dok željeznaruka prepotentnog Omer-paše nije učinila kraj domaćoj feudalnoj aristokratiji. Bez obzira na takvuvladavinu Omer-paše, Muslimani Sarajeva se još uvijek gorko ponose svojim gradom, nazivajući ganajljepšim gradom Turske carevine poslije Stambola.Sarajevo je okruženo visokim brdima i planinama. S jedne takve tačke pružase naročitofascinantan pogled. Na desnoj obali rječice Miljacke prostire se glavnina grada, sa njegovim uskim izavojitim uličicama. Na lijevoj obali rijeke, kao i prema zapadu šire se razbacana predgrađa. Kako seudaljavate od centra idete prema njima,loše ulice postaju još lošije, prepune dubokih rupa, na kojimabi se neizvježbane i nenaviknute noge mogle lahko slomiti.Gradom dominira zelenilo, iz kojeg se uzdižu brojne munare, a visoko gore stražari tvrđava. Nesmijemo zaboraviti ni mostove, bili onikameni ili drveni, kao ni dvije najznačajnije džamije: Carevu,koja leži na lijevoj obali Miljacke, i nedaleko od nje Begovu, oko koje se grana središte grada.Ove dvije džamije ponos su bosanskih Muslimana, iako se te građevine ni izbliza ne moguuporediti sa brojnim monumentalnim zdanjima Turskog carstva.Spomenute džamije izgledaju sasvim obično, pa i dosadno, i izvana i iznutra, iako ih krase lijepikrovovi u obliku kupola, a u njihovim dvorištima teče vesela voda šadrvana, na kojima se izvršavajuvjerska pranja.Unutrašnjost džamije krase šareni stubovi i kaligrafski natpisi koji nam kazuju da nema drugogboga osim Allaha, Njega koji je Najmilosniji među milostivim, i da je sve što se zbilo, jeste i bit će,određeno njegovom voljom.Na svodu visi veliki žičani luster sa brojnim i raznobojnim sijalicama, koje se stavljaju zavrijeme mjeseca Ramazana, kako bi se postigao lijep ugođaj dok vjernici mole njihove večernjemolitve. Na vijencima kupola, kao i oko munare također u ovom mjesecu svijetle raznobojna svjetla,čineći sve ljepšim i svečanijim. Kompletna slika odiše skladom Orijenta i okolnih šumovitih predijela.