Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword or section
Like this
1Activity

Table Of Contents

0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Hans Kristijan Andersen - Bajke

Hans Kristijan Andersen - Bajke

Ratings: (0)|Views: 20|Likes:
Published by Verica Brkic

More info:

Published by: Verica Brkic on Dec 11, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/01/2013

pdf

text

original

 
Hans Kristijan AndersenBAJKENOVA CAREVA ODJEÆAPrije mnogo, mnogo godina
ivio jedan car koji je iznad svega volionovu odjeæu. Sav svoj novac on je tro
io na to da se
to se ljep
e obuèe.On se nije brinuo za svoje vojnike, nije mario za pozori
te a niti da seizveze u
etnju kroz
umu, ukoliko mu ne bi bilo stalo da poka
e nekusvoju novu odjeæu.On je u toku dana svakog sata mijenjao odjeæu. I kao
to se zavladara obièno ka
e da se nalazi u vijeænici, tako se za njega govorilo:"Car je u svojoj garderobi."U tom velikom gradu u kojem se nalazio njegov dvor bilo je veoma
ivo i veselo. Svaki dan su ga posjeæivali mnogi stranci, ali jednog danamu dono
e i dvije varalice. Reko
e mu da su tkaèi i da mogu istkatitkaninu kakva se samo zamisliti mo
e. Ne samo da njihove boje i
areizazivaju divljenje nego i odijelo od te tkanine ima neobiènu osobinu
 ono je nevidljivo za svakog ko nije sposoban za svoju slu
bu ili jeneoprostivo glup."O, divna je ta tkanina!"
pomisli car.
"Kad budem imao odjeæuod takve tkanine, ja æu znati ko u mome carstvu nije na visini svogpolo
aja. A moæi æu i razlikovati pametne od glupih. Ta mi se tkaninamora odmah otkati!"I dade,car toj dvojici varalica veliki novèani predujam, s tim daodmah poènu s radom.Varalice odmah po
tova
e dva prazna razboja i poèe
e tobo
e darade. Do kasne noæi su tako tkali na praznim razbojima i sve tra
ili da imdonose najfiniju svilu i najèistije zlato, i sve su to trpali u svoju torbu."Ba
bih
elio da vidim koliko li su veæ otkali"
pomislo je car, alimu je bilo malo te
ko na srcu kada se sjetio da glupi ljudi, a i oni
to neodgovaraju svom pozivu, neæe moæi vidjeti tu èudesnu tkaninu. Bio jeuvjeren da se on za sebe nema
ta pribojavati, ali ipak je odluèio da prvopo
alje nekog drugog da vidi kako posao napreduje.Èitav grad je veæ znao kakvu æe èudotvornu moæ imati ta tkanina isvi su nestrpljivo oèekivali ko æe se od njihovih susjeda pokazati kao glup
 
a ko nedostojan svog polo
aja."Poslaæu ja tkaèima svog starog i po
tenog ministra"
odluèio jecar.
"On æe najbolje da izvadi kako ide sa tkanjem. On je pametan iniko bolje od njega ne vr
i svoje slu
bovanje!"I stari èestiti ministar une u odaju gdje su one dvije varalice tkale napraznim razbojima."Saèuvaj me, bo
e, ja ni
ta ne vidim!"
buljeæi oèi, pomisli stariministar, ali ni
ta ne reèe.Varalice ga zamoli
e da prine bli
e, a onda ga upita
e da li mu sesvina
ara i da li su lijepe boje. Oni su pokazivali na prazan razboj, ajadni stari ministar, ma koliko buljio oèi, ni
ta nije mogao da vidi, jernièega nije ni bilo."Gospode bo
e!"
pomisli ministar
"da ja nisam glup? Nikada tonisam pomislio. Ali to niko ne smije saznati! Zar ja nisam dorastao zasvoj poziv? Ne, ne, ne smijem im reæi da ne vidim tkaninu!"
Pa vi ni
ta ne ka
ete!
reèe jedan od tkalaca.
O, tkanina je savr
ena, prekrasna!
are su izvrsne, boje su divne!
 odgovori stari ministar gledajuæi u razboj kroz svoje naoèale.
Da, da,reæi æu caru da mi se tkanina izvanredno dopada!
E, to nam je veoma drago!
reko
e tkalci u jedan glas i poèe
enabrajati boje i vrste
ara svoje tkanine.Stari ministar je pa
ljivo slu
ao kako bi to sve mogao ponoviti kadse vrati u dvor.Tako je i uèinio.Poslije toga varalice zatra
i
e jo
vi
e novaca, jo
vi
e svile i jo
 vi
e zlata. Rekli su da im to treba za tkanje, a sve su trpali u svojed
epove. Ni
ta od svega toga nije uzeto za tkanje i oni su i dalje tkali, napraznim razbojima.Malo zatim car posla jo
jednog po
tovanog slu
benika da vidi kakoide sa tkanjem i kada æe tkanina biti gotova. Ali i sa tim slu
benikom sedogodilo ono isto
to i sa ministrom. On je gledao i gledao, ali nije vidioni
ta drugo do prazan razboj.
 
ta, zar nije lijepa tkanina?
upita
e ga varalice pokazujuæi mu iobja
njavajuæi nepostojeæe
are."Da sam glup
nisam"
pomisli èovjek.
"Pa
ta onda? Znaèi danisam dorastao svom polo
aju? To je zaista smije
no! Ali ne smijemdozvoliti da to drugi primijete!"
I èovjek poèe da hvali tkaninu koju nijevidio i da uvjerava tkaèe koliko mu se svinaju njihove prekrasne boje ipredivne
are.
Da, da, to je ne
to prekrasno!
rekao je caru kada se vratio u dvor.Èitav grad je sada prièao samo o toj prekrasnoj tkanini.Sada je i car htio da vidi tu tkaninu dok je jo
na razboju.Sa èitavom pratnjom svojim odabranika, menu kojima su bila i ona
 
dva stara velikodostojnika
to su veæ bili tamo, car je do
ao onoj dvojicivaralica i zatekao ih kako iz sve snage tkaju, ali tkaju bez potke i osnove.
Zar nije divna tkanina!
reko
e ona dvojica velikodostojnika.
 Izvolite, va
e velièanstvo, pogledajte kakve su divne
are, kakve divneboje!
i pokaza
e na prazne razboje, jer su vjerovali da drugi vide tutkaninu."
ta je ovo?!"
pomisli car.
"Ja ni
ta ne vidim. Pa to je u
asno!Zar sam ja glup? Ili ne zaslu
ujem da budem car? Pa to bi bilonajstra
nije
to bi me moglo zadesiti!"Nije htio da prizna da ni
ta ne vidi, pa je tobo
e zadovoljno klatioglavom i, gledajuæi u prazan razboj, ponavljao:
O, ba
je, ba
je lijepo! Taj va
rad zaslu
uje moje najvi
epriznanje!Sada je i èitava careva pratnja gledala u prazan razboj i ponavljala:
E, ba
je, ba
je lijepo!
I savjetovali su caru da se odmah naprvoj procesiji pojavi u odjeæi od te divne tkanine.Svi su bili ushiæeni, od usta do usta je i
lo:
Divno! Krasno! Velièanstveno!Obojicu varalica car je odlikovao ordenom vite
kog krsta i dodijelioim titulu tkaèkog viteza.Cijelu noæ uoèi sveèane procesije varalice su probdjele pored
esnaest zapaljenih svijeæa. Svi su mogli da vide kako se tobo
e
ure dazavr
e carevu odjeæu. Skidali su sa razboja nepostojeæu tkaninu, uvazduhu su je tobo
e sjekli velikim makazama,
ili su je iglama bezkonca i najzad su rekli:
Evo, odjeæa je gotova!Car prine u pratnji svojih najotmjenijih dvorana, a varalice podigo
eruke kao da ne
to dr
e i reko
e:
Evo hlaèa! Evo kaputa! Evo ogrtaèa! Sve je kao pauèina! Èovjekbi mogao pomisliti da na tijelu nema ni
ta, ali u tome i jeste pravavrijednost ove tkanine!
Da, da, tako je!
u jedan glas potvrdi
e dvorani iako ni
ta nisuvidjeli.
Hoæete li sada, Va
e Velièanstvo, biti tako ljubazni da odlo
itesvoju staru odjeæu!
reko
e varalice.
Novu æemo vam dati pred velikimogledalom!Car skide sa sebe staru odjeæu i varalice poèe
e da mu tobo
e dodajukomad po komad nove odjeæe, a onda ga uhvati
e oko struka i poèe
e damu tobo
e skute namje
taju. Oni tako posluju oko njega, a car se predogledalom samo vrti i okreæe.
Bo
e, kako je divno sa
iveno! Kao saliveno je!
divila se svacareva pratnja.
Kakva
ara, kakve boje! Zaista dragocjena odora!
Va
e Velièanstvo, napolju, veæ èekaju nosaèi sa baldahinom
to æe

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->