Bio jednom jedan princ koji je hteo da se oeni princezom, ali
pravom pravcatom princezom. Tako je obiao ceo svet da bi je naao, ali mu se svud ispreilo neto na putu. Princeza je bilo vrlo mnogo, ali da li su to bile prave pravcate princeze, nije mogao nikako da dokui, jer je uvek bilo neeg to mu je smetalo. Vratio se kui sav potiten, jer je eleo da se oeni pravom princezom. Jedne veeri bilo je strahovito nevreme: sevalo je i grmelo, kia je pljutala, jednom reju bilo je uasno. Tada neko zakuca na kapiju dvorca, a stari kralj poe da otvori. A napolju je stajala jedna princeza. Ali kako je izgledala od kie i runog vremena! Voda joj je curila s kose i odela i slivala se u vrhove cipela, pa na pete opet izlazila, a ona je tvrdila da je prava pravcata princeza! To emo ve doznati, pomisli stara kraljica, ali ne ree nita, ve ode u spavau sobu, ukloni svu posteljinu i stavi zrno graka na dno postelje; zatim uze dvadeset dueka i stavi ih preko zrna graka, a odozgo jo dvadeset perina od gujeg perja.
Tu je trebalo da prenoi princeza.
Ujutru je zapitae kako je spavala.
O, vrlo ravo, ree princeza. Gotovo cele noi nisam ni trenula. Ko zna ta je bilo u toj postelji? Leala sam na neem tvrdom, tako da sam po celom telu modra i zelena. To je strano! Tako su se uverili da je ona prava pravcata princeza, jer je kroz dvadeset dueka i dvadeset perina od paperja osetila zrno graka. Toliko nean nije mogao biti niko, sem prave pravcate princeze!
Kraljevi je uze za enu, jer je sada znao da uzima pravu pravcatu
princezu, a zrno graka odnesoe u umetniki muzej, gde se i sada moe videti, ako ga neko nije uzeo.