M e d i j s k a

p i s m e n o s t

r o d n a

r a v n o p r a v n o s t

Medijska pismenost i rodna ravnopravnost ena u medijskom ogledalu Zbornik radova Podgorica, 2008.

Izdava NVO NOVA Centar za feministiku kulturu Za izdavaa Nataa Nelevi Urednica Nataa Nelevi Dizajn i priprema Ana Mati tampa Grafo Zeta d.o.o. Tira 500 primjeraka

ISBN: 978-9940-9151-0-0

Priprema i objavljivanje ove publikacije finansijski su podrani od strane Fondacije Institut za otvoreno drutvo - Predstavnitvo Crna Gora. Stavovi imiljenja izneseni u tekstu predstavljaju stavove autora/ki i ne moraju se obavezno poklapati sa stavovima i miljenjima Fondacije Instituta za otvoreno drutvo - Predstavnitvo Crna Gora.

M e d i j s k a

p i s m e n o s t

r o d n a

r a v n o p r a v n o s t

ena u medijskom ogledalu

Zbornik radova

M edijsk a pismenost i rodna ravnopravnost

4

Medijskim opismenjavanjem stie se sposobnost za kritiki odnos prema medijima. Samo medijski opismenjen ovjek zna da medijska predstava nije neutralni odraz stvarnosti i istina, ve da je to iskonstruisana slika kojom nam se sugerie i neki stav o onome to je predstavljeno. On zna kako da svaku medijsku konstrukciju dekonstruie, sagleda kao uslovnu istinu, to jest istinu nekog subjekta, nekog konteksta, nekog pogleda na svijet, neke ideologije. Mediji masovne komunikacije imaju mo da simuliraju realno i da proizvedu utisak da nemaju ideoloke pretenzije i interese. Anketirani ljudi esto tvrde da su mediji za njih samo zabava i odbacuju mogunost da mediji (izuzev informativnih emisija) vre na njih ideoloki uticaj. Ipak, stav Mec Juana - Medij je poruka sve se ee citira to pokazuje da narasta svijest o tome da mediji masovne komunikacije danas imaju veliki uticaj na formiranje naih modela ponaanja, identiteta, vrednosnih sistema, i da je zato neophodno kritiki reagovati na te uticaje. Medijska re-prezentacija, kao temelj medijskog procesa, u stvari je kulturna praksa kojom se proizvode znaenja. Terminom medijska re-prezentacija, koji je danas iroko prihvaen u teorijskom promiljanju medija masovne komunikacije, potenciramo da medijske

predstave nisu odrazi svijeta, ve da mediji za odreenu publiku re-kreiraju predstavu, re-prezentuju objekat ili proces u njegovom odsustvu. To znai da mediji stvarnost prepoznaju, imenuju, simboliki fiksiraju i daju joj znaenje. Na taj nain, svaka medijska re-konstrukcija mora biti shvaena kao politiki dogaaj jer ona reprezentuje neki interes koji se tie kontrole i moi. Sposobnost da u medijskim predstavama o eni prepoznamo re-prezentaciju, ideoloku konstrukciju ili poruku o tome ta ena treba da bude - vaan je segment procesa medijskog opismenjavanja. Usljed svoje integrisanosti u kulturu, seksizam (diskriminacija po osnovu pola) je najrasprostranjeniji ali istovremeno i najnevidljiviji oblik diskriminacije. Mi ne vidimo razliite vidove diskriminacije ene zato to smo kroz proces obrazovanja i socijalizacije naueni da su predstave o eni koje naa kultura generie i reprodukuje istinite, to jest utemeljene u prirodi. Naueni smo da mislimo da su enskom polu priroena svojstva poput portvovanosti, vezanosti za porodicu, neodlunosti itd, ali nismo naueni da preispitujemo te predstave i da razmiljamo o njima kao socijalnim i ideolokim konstruktima.

Patrijarhalna rodna politika ostvaruje se kroz generisanje i reporodukovanje rodnih stereotipa ili uvrijeenih predstava o eni kojima obiluje naa kultura. Stereotipi su nekritiki preuzete, iskustveno neutemeljene predstave o pripadnicima pojedinih grupa koje se (ukoliko su stereotipi negativni) koriste za diskriminaciju te grupe. Stereotipi o enama su integrisani u patrijarhalnu kulturu. Njima se enama pripisuje niz osobina koje se sve stiu u jedan, temeljni stereotip o eni koja svoje prirodno utoite nalazi u ulozi majke koja se brine o potomstvu i ene koja eli da udovolji seksualnoj elji mukarca. Mediji masovne komunikacije i masovna kultura eksploatiu te stereotipe o eni kao objektu, prirodno inferiornom, privatnom i ne-politikom biu. Ipak, s obzirom na veliku arolikost medijskih reprezentacija ene, izgleda nam da je teko doi do preciznog odgovora na pitanje kakvu predstavu o eni mediji masovne komunikacije konstruiu i nameu kao drutveno poeljnu? Savremene medijske prakse reprezentacije ene su tako arolike da nas to moe zbuniti i navesti da posumnjamo u stav da mediji promoviu tradicionalno-patrijarhalnu predstavu o eni. Stereotipi o eni se istorijski mijenjaju i transformiu. U medijima masovne komunikacije pojavljuju se reprezentacija ene koje se, barem na prvi pogled, ne uklapaju u tradicionalne stereotipe o eni. Tako, na primjer, mediji masovne komunikacije ne mogu da ignoriu sve vei broj ena u javnoj sferi, u politici, biznisu, umjetnosti. Novi stereotip

o eni koja uspijeva da bude savrena majka, profesionalka i ljubavnica djeluje, barem na prvi pogled, kao naruavanje patrijarhalnog stereotipa o eni. Takoe, moe nam se uiniti da se vrlo izraena seksualizacija ene u medijima ne uklapa u predstavu o eni koju prepoznajemo kao tradicionalno-patrijarhalnu. Ipak, analize rodne politike medija masovne komunikacije pokazuju da sve ove reprezentacije nisu u osnovi promijenile patrijarhalnu sutinu medijske re-prezentacije ene: iako se stereotipi o eni redizajniraju, mediji masovne komunikacije i dalje ostaju moan instrument odranja politike patrijarhata i ouvanja njegovih interesa. Mediji masovne komunikacije i danas imaju vanu ulogu u nastojanjima da se ena i dalje zadri u prostoru privatnosti i doma, to jest u spreavanju ili usporavanju njenog pristupa javnom prostoru, gdje se osvaja i dijeli drutvena mo. Na taj nain, oni vre ideoloki uticaj titei politike interese patrijarhata. Zbog svog planetarnog uticaja, mediji masovne komunikacije ve odavno su u ii interesovanja feministikih teoretiarki. U svijetu se vre monitorinzi medija kako bi se ocijenio njihov uticaj na drutveni poloaj ene. Analizira se nain na koji mediji masovne komunikacije predstavljaju ene i nain na koji je medijski sistem konstruisan u okvirima patrijarhalnog sistema proizvodnje i reprodukcije.Ta istraivanja imaju etiri glavna cilja: da analiziraju sadraj u smislu postojanja seksizma i stereotipne enskosti; da dovedu u pitanje mehanizme kojima se konstruiu znaenja enskosti; da opiu odnose izmeu medija i konzumenata i naina

kulturnog razumijevanja, i da analiziraju medije u pogledu zaposlenosti ena u njima. Medijsko opismenjavanja treba da nas osposobi da razumijemo da medijske predstave o eni nisu polno zadate, ve da je rije o re-prezentacijama ena koje su nastale u okviru ideologije patrijarhata. Dekonstrukcija rodnih medijskih predstava podrazumijeva prepoznavanje medijske slike kao konstrukcije, dakle njenu de-konstrukciju - razotkrivanje te slike kao socijalnog konstrukta ideologije patrijarhata. Distinkcija pol/rod je temeljno polazite kritike medijske re-prezentacije ene. Polazi se od stava da osobine koje se pripisuju enama (inferiornost, emotivnost, neodlunost, nesamostalnost, plaljivost itd.) nisu prirodne osobine, ve da su to poeljne osobine ena koje drutvo kroz proces socijalizacije i kroz svoje institucije (obrazovanje, kultura, mediji itd.) nastoji na nametne enama i drutvu. Dok je pol bioloka datost, anatomska karakteristika iz koje ne proistiu bilo kakva svojstva ene, rod je drutveno konstruisana predstava o eni, koja nema nikakvo uporite u polnim karakteristikama ve nastaje u drutvu kao rezultat interesa i htjenja da se ena zadri u potinjenom poloaju. Sutina dekonstrukcije medijskih rodnih stereotipa jeste upravo prepoznavanje toga konteksta i razumijevanje interesa koji utiu na medijsku proizvodnju takvih stereotipa. Sve ove napore pokree elja da se afimie emancipatorski potencijal medija masovne

komunikacije. U demokratskom drutvu bi muka i enska stvarnost morale da budu jednako vane i vidljive, a iz perspektive politike jednakih prava vano je da i mukarci i ene pod istim uslovima okupiraju medijski prostor. Na rodno korektnu medijsku politiku mediji su obavezani mnogim meunarodnim i nacionalnim dokumentima mnogih zemalja. Politika korektnost ukljuuje i brigu o nainu medijskog predstavljanja ena, njihovog lika i tijela, biolokih i drutvenih razlika. Takoe, od medija se zahtijeva da suzbijaju diskriminaciju i seksizam i da ohrabruju ene za vee uee u javnom ivotu i ostvarivanje enskih ljudskih prava. Zakon o rodnoj ravnoravnosti u Crnoj Gori takoe prepoznaje znaaj medija masovne komunikacije za postizanje rodne ravnopravnosti. U lanu 13 ovog Zakona od medija se oekuje da promoviu rodnu ravnopravnost kroz programsku koncepciju. Takoe, lanom 23 Zakona o medijima zabranjuje se objavljivanje informacija i miljenja kojima se podstie diskriminacija, mrnja ili nasilje protiv osobe ili grupe osoba zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja odreenom polu. Postojanje ovakvih zakona pokazuje da u Crnoj Gori postoji politiki konsezus oko znaaja rodno korektne politike medija za razvoj demokratije i politike potovanja ljudskih prava. Ipak, promjene u medijskoj rodnoj politici su vrlo spore. Seksizam je inkorporiran u kulturu, kao njen sastavni dio, to oteava da diskriminacija ene bude prepoznata kao diskriminacija. Budui da seksistike poruke nisu uvijek oigledne, da one ak znaju da budu

suptilne, takorei projektovane za podsvijest - potreban je veliki napor da bi se prepoznao njihov diskriminatorski karakter. Proces postizanja rodne ravnopravnosti moe biti ubrzan i kroz proces medijskog opismenjavanja koji e nas osposobiti da razumijemo ideoloki kontekst medijskih reprezentacija ene i da prema njima zauzmemo kreativan i kritiki stav. Napor uloen u dekonstrukciju medijskih reprezentacija ene se viestruko isplati: onaj ko postane senzibilan za prepoznavanje medijske diskriminacije ene bie istovremeno senzibilisan i za prepoznavanje svih drugih vidova medijskih diskriminacija i medijskih i drutvenih manipulativnih strategija. Ovaj zbornik je planiran kao podrka uenicima/cama i predavaima/cama koji se u okviru nastave medijskog vaspitanja budi upustili i u analizu medijskih predstava o eni, bez koje je teko zamisliv proces medijskog opismenjavanja. Cilj ovog zbornika je da pomogne u formiranju kritikog odnosa prema medijima, ali istovremeno i kritikog odnosa prema patrijarhalnim vrijednostima i svim oblicima institucionalnog miljenja koji vode ukidanju individualnih sloboda i ljudskih prava. Nataa Nelevi, urednica

ensko tijelo
10

u medijima
Jelena Martinovi

prilog 1

Uz ovaj tekst, u kojem emo analizirati status enskog tijela u medijima masovne komunikacije i masovnoj kulturi, objavljene su dvije fotografije ena: prva od njih (prilog 1) je naslovna strana popularnog magazina za ene Cosmopolitan, a druga (prilog 2) je fotografija ene izbjeglice sa Kosova koja je u vie navrata objavljivana u tampi u vrijeme rata na teritoriji Kosova. Obije fotografije predstavljaju medijske re-prezentacije enskog tijela. Moglo bi se rei i da one predstavljaju dva osnovna tipa medijske re-prezentacije ene: tip seksualizirane ene i tip ene iz naroda. Analiza razlika izmeu ova dva tipa medijske re-prezentacije ene moe nam pomoi da doemo do odgovora na pitanje Kakva je ena koju mediji masovne komunikacije re-prezentuju kao drutveno poeljnu? ensko tijelo se nalazi u samom sreditu ideologije patrijarhata, a time i u sreditu kritike te ideologije. Kljuna primjedba koja se upuuje patrijarhatu tie se objektifikacije enskog tijela preko koje se vri diskriminacija ene. Patrijarhalna kultura ensko tijelo re-prezentuje kao objekat zato to u ideologiji patrijarhata ena ima status objekta. Da bi ena stekla pravo na subjektivitet, objektifikacija ene, kao osnovna strategija diskriminacije ene u patrijarhatu, mora se izloiti kritici.

11

prilog 2

Nju vidimo, njega ujemo

Mediji masovne komunikacije podravaju ideologiju patrijarhata re-prezentujui enu i ensko tijelo kao objekat. Objektifikujui je, mediji opravdavaju diskriminaciju ene i patrijarhalnu podjelu polnih uloga. U ovom tekstu analiziraemo medijsku strategiju objektifikacije ene i ideoloko znaenje te strategije. Kroz poreenje dvije re-prezentacije enskog tijela (prilog 1/prilog 2) pokuaemo da utvrdimo na koji nain se ensko tijelo objektifikuje u mas-medijskoj kulturi i kakvi se interesi ostvaruju kroz takvu objektifikaciju. U medijima masovne komunikacije ensko tijelo je mnogo vidljivije od mukog. Monitorinzi medija koji su fokusirani na rodnu politiku medija vidljivost enskog tijela u medijima uzimaju kao polaznu taku za analizu medijskog tretmana ene. U medijima masovne komunikacije Nju najee vidimo, a Njega najee ujemo. Mediji eni dodjeljuju tijelo, a mukarcu glas. U medijima ena najee uti i samo izgleda, dok mukarac najee govori, misli, ocjenjuje, predvia i artikulie smisao. Da bismo zakljuili da mediji masovne komunikacije imaju tendenciju da enu vizibiliziraju, uine je tjelesno vidljivom, dostupnom ulima, da je prezentuju kao tijelo - dovoljno je da sa bilo kojeg kioska za tampu pokupimo pregrt asopisa, od onih arenih, modnih i luksuznih, do dnevnih listova koji ine stub ozbiljne tampe. enska tijela zaposjedaju stranice arene tampe: ona su na naslovnim stranama, na unutranjim stranama, a esto su

12

rasprostrta preko tzv. duplerica. Ponekad se enska tijela u medijima pojavljuju sa povodom (npr. fotografija uz intervju); esto se javljaju kao instrument oglaivake industrije (njihova tijela prodaju sve, od kozmetikih preparata do automobilskih guma), a ponekad su ona samo ilustracije koje se ne mogu opravdati nijednim kontekstom (osim, naravnom, ideolokim - patrijarhalnim). U tzv. ozbiljnoj tampi, u dnevnim listovima na primjer, enska tijela se rjee pojavljuju na prvim stranicama koje su rezervisane za ozbiljne teme, ali se zato na stranicama koje su namijenjene oputanju, zabavi, temama koje spadaju u privatnu sferu ivota, njihova tijela ponovo javljaju u velikom broju. enska tijela koja dominiraju medijskim prostorom uglavnom nisu realna enska tijela, ve su to ekstremno seksualizirana, besprekorna enska tijela kakva se rijetko mogu sresti u stvarnom ivotu. Takva tijela gospodare onim privatnim, ne-politikim, ne-ozbiljnim prostorom koji se u medijima omeava razliitim rubrikama i specijalizovanim magazinima posveenim zdravlju i ljepoti, traevima i skandalima, stilu ivota, porodici, ureenju doma. Za razliku od ena, mukarci se u medijima ee uju. Oni su ti koji u ozbiljnim medijima iznose stavove, daju ocjene, govore o stvarima koje se tiu optih drutvenih interesa (biznis, ekonomija, politika). Njihova tijela se takoe pojavljuju u medijima, ali ona nisu re-prezentovana kao seksualizirana tijela, ve kao ozbiljna tijela subjekata koji misle, odluuju i kreiraju drutveni ivot.

ensko tijelo sa naslovnice Cosmopolitana je jedno od mnogih savrenih enskih tijela koja zaposijedaju medije, koja ute i koja sigurno nikada nee rei nita o korupciji, pravosuu, ekologiji, krenju ljudskih prava. Ova ena je nijema jer je ona ovdje samo zato da bi izgledala onako kako izgleda. Budi lijepa i uti! ovaj stari imperativ patrijarhata mediji masovne komunikcije neprestano obnavljaju predstavljajui nam ene koje su lijepe i koje ute. Ova ocjena moe djelovati kao pretjerivanje: u medijima se ipak mogu uti i enski glasovi, a sve ee u medijskom prostoru nailazimo i na seksualizirana muka tijela. Da bismo testirali objektivnost ovog zakljuka, pokuajmo da zamislimo neki dnevni list u kojem bi se na prvim, ozbiljnim stranama javljale samo predstave ozbiljnih enskih tijela, u odijelima i uglavnom lica-portreta, a na ostalim, zabavnim stranama tijela polunagih mukaraca koja ukraavaju stranice na kojima se govori o njezi i ljepoti, zdravlju, automobilima ili novim tehnologijama. Da li nam tako neto izgleda mogue? Naravno da ne. A ako nam se ve takva situacija ini nemogua, moramo zakljuiti da ivimo u svijetu u kojem mukarci i ene nisu ravnopravni, ni u ivotu ni u medijima, i moramo se zapitati - Zato je tako?

kulturi tjelesno oznaeno kao inferiorno u odnosu na ne-tjelesno. Patrijarhalni, androcentrini pogled na svijet temelji se na ideji suprotnosti. Ta ideologija postulira normu (simbolike muke vrijednosti), a ostalo se definie kao ono drugo, kao suprotno toj normi, kao odsustvo norme, i u tom smislu kao neto ne-vrijedno. Patrijarhalni, androcentrini pogled na svijet ne poznaje pojam razliitog: ono to nije normativno-muko u patrijarhalnoj kulturi moe biti shvaeno samo kao puko odsustvo te normativne vrijednosti, a nikako ne kao neto razliito i kao takvo samosvojno i vrijedno. Patrijarhalni pogled na svijet raslojava i subjekat: budui da je svijest, intelekt ono to je normativno (muka vrijednost), tijelo se mora shvatiti kao odsustvo intelekta, dakle neto suprotno intelektu, ne-intelekt, a samim tim i ne-vrijednost. Vrednosne konotacije tijela su one iste konotacije koje se kulturoloki pripisuju enskosti. Patrijarhalna kultura poiva na monom simbolikom poretku u kojem se sve to je normativno i superiorno izjednaava sa mukim, a svako odstupanje od norme, sve to je inferiorno sa enskim. Tijelo, kao odsustvo mukog-intelektualnog, simboliki se izjednaava sa enom. Tako se samim potenciranjem enske tjelesnosti u medijima ensko diskvalifikuje: ono se ne prepoznaje kao razliito od mukog, to ono jeste, ve jedino kao ne-kao-muko, suprotno mukom i inferiorno u odnosu na muko, to ono svakako nije.

13

Drutveno poeljno tijelo

Ve samu injenicu da je ena daleko ee od mukarca u medijima re-prezentovana kao tijelo treba shvatiti kao ozbiljan simptom. Tendencija utjelovljenja ene je sama po sebi diskriminirajua budui da je u patrijarhalnoj

14

Ali, problem tek tu poinje. Ako bi mediji bili zatrpani slikama ena nalik slici ene izbjegle sa Kosova (prilog 2), slikama ena iz fabrika, iz ambulanti, sa ulice, ena izloenih nasilju samim tim imali bismo razloga da budemo zabrinuti zbog takve dominacije enske tjelesnosti. Ali, takva, stvarna enska tijela u medijima nisu dominantna. Naprotiv, medijskim prostorom vladaju enska tijela koja prepoznajemo kao krivotvorena i ne-stvarna. Razlozi tog krivotvorenja enskog tijela vie zabrinjavaju i uznemiravaju od tendencije vizibilizacije i utjelovljenja ene u medijima. ena i mukarac su generiki pojmovi za subjekat i objekat u patrijarhalnoj kulturi. Subjekatska pozicija podrazumijeva volju, akciju, promjenu, kreativnost, energiju, a objekatska - pasivnost, pokornost, odsustvo volje, nepokretnost. U patrijarhalnoj kulturi se muko izjednaava sa onim to je kreativno, aktivno, voljno, svjesno, a ensko sa onim to je pasivno, nesvjesno, nekreativno. Na taj nain patrijarhalni diskurs obezbjeuje subjektu-mukarcu suvereno pravo da kontrolie tijelo ene i da zahtijeva od njega da obezbjeuje potomstvo i da slui zadovoljenju njegove seksualne elje. Patrijarhalna kultura, ukljuujui i masovnu medijsku kulturu, ensko tijelo re-prezentuje kao objekat kako bi se osiguralo da patrijarhalna podjela polnih uloga ostane nepromijenjena. ensko tijelo samo po sebi nije objekat, ali ga patrijarhalna kultura kroz svoje re-prezentacije ene nastoji realno i politiki svesti na objekat.

Nema realne ene

Nijedna medijska predstava ene nije neutralna, to jest nije i ne moe biti puki odraz neke stvarne ene. Neutralni prikaz enskog tijela u medijima nije mogu jer medij je poruka, kako je rekao Mec Juan. I najrealistikija medijska reprezentacija neke radnice za mainom, u kojoj ne prepoznajemo nita namjeteno, predstavlja (re)konstrukciju realne ene kao i fotografija seksualizirane ljepotice, s tim to se u prvom sluaju koristi konvencija kojom se realno re-konstruie kao realno. Ideoloka znaenja koja se uspostavljaju razliitim rekonstrukcijama enskog tijela mogu biti razliita, ali je izvjesno da je svaki lik ene u medijima iskonstruisan sa odreenom (voljnom, svjesnom ili neosvijeenom) namjerom da se kae neto o tome ta ena jeste i ta bi morala biti u zajednici. Oba enska tijela koja su re-prezentovana u prilozima 1 i 2 su, dakle, rezultati medijske i kulturoloke proizvodnje znaenja. Na slici u Cosmopolitanu ena je re-prezentovana kao idealni seksualni objekat. Ona je model, dakle ena ije tijelo moe biti dizajnirano i rekonstruisano na razliite naine, u zavisnosti od interesa medija. Ali, i realistika slika ene izbjegle sa Kosova (prilog 2) ideoloki je konstrukt. Izraz lica ove ene i kompozicija fotografije upuuju da ovaj enski lik itamo kao jo jedan u nizu likova svete majke. Lik majke muenice jedan je od osnovnih stereotipa kojim patrijarhat alje tradicionalistiku poruku zajednici da je takva majka stub drutva. Time se odgovornost za sve drutvene

nedae sa politikih institucija prebacuje na nejaka plea svetih majki i falsifikuje istina o tome ko je zaista odgovoran za drutvene anomalije. O ovoj fotografiji, dakle, takoe moemo razmiljati kao o rodnom stereotipu kojim se naa panja fokusira na sentimentalni prikaz svete majke muenice kako ne bismo postavljali neprijatna pitanja o odgovornosti kreatora muke politika za nastanak rata, za formiranje izbjeglikih kolona i patnje ena i djece koja su se u tim kolonama nala. Feministike teoretiarke tvrde da patrijahat neprestano svodi enu na njene anatomske funkcije: funkciju majke koja obezbjeuje reprodukciju i funkciju seksualnog objekta. Dvije re-prezentacije ene koje su objavljene u prilogu ovog teksta (prilog 1/prilog 2) zapravo rerodukuju ta dva osnovna patrijarhalna stereotipa o eni.

Dvije re-konstrukcije
Ipak, izmeu ove dvije re-prezentacije enskog tijela (prilog 1/prilog 2) postoji razlika koja nas vodi ka razumijevanju politike strategije objektifikovanja ene i enskog tijela u patrijarhalnoj mas-medijskoj kulturi. Za poetak, preispitajmo svoje spontane, neposredne reakcije na ove dvije medijske re-prezentacije ene. Za enu sa naslovnice Cosmopolitana rei emo automatski ona je objekat. Konstatacija da je ova ena vrlo lijepa praena je svijeu da je njena ljepota od one vrste koja enu svodi na objekat.

ena sa naslovne strane Cosmopolitana je za nas objekat zato to izgleda tano onako kako se u popularnoj kulturi oekuje da izgleda lijepa ena. Ova plavokosa mlada ena senzualnog pogleda je, dakle, samo medijska realizacija stereotipa lijepe ene. Kada kaemo da je ona objekat, to znai da je ona objekat u odnosu na neki subjekat koji njome manipulie, ijoj se volji pasivno pokorava. Ovu enu percipiramo kao objekat koji postoji samo kao predmet, objekat muke volje kojoj se ne opire i koju ne iznevjerava, jer ona nije projektovana da bude subjekat i da ima svoju volju. Projektovana da bude samo slika, prednjeplanska i plona, ona nema dubinu: na njoj nema znaka koji bi nam davao za pravo da je doivljavamo drugaije do kao tijelo koje eli da se dopadne. Njoj nedostaje ekspresija, emocija, stav, volja, misao, bilo ta to bi moglo da ukae na njenu cjelovitu linost i subjektivnost. Dok gledamo ovu sliku, konstatujemo da ova ena jeste lijepa, da nema odstupanja od stereotipa lijepe ene i dalje od toga nas ona i ne zanima. Za re-prezentaciju ene izbjeglice (prilog 2) neemo u prvi mah pomisliti da je objekat. Iako smo svjesni mogue manipulativnosti ove re-prezentacije realne ene i razloga koji nam daju za pravo da govorimo i o njenoj objektifikaciji - svakako emo za ovu enu rei da je u odnosu na enu sa naslovne strane Cosmopolitana subjekt, to jest da je ona re-konstruisana tako da bude percipirana kao subjekat, a ne kao objekat. Dakle, re-prezentacija ene na fotografiji (prilog 2) takoe je re-konstrukcija kojom se uspostavljaju

15

16

znaenja i odailju odreene poruke, ali su to drugaija znaenja i poruke. I ova ena je lijepa, ali je to sasvim drugi tip ljepote, koji ne izlazi u susret stereotipu poeljne ene. Njena ljepota je karakterna: ona je povezana sa njenim iskustvom, voljom, emocijama, njenim unutranjim ivotom. Premda je i ovaj utisak ideoloki iskonstruisan (ljepota svete majke), u odnosu na tijelo ene sa naslovnice Cosmopolitana ova ene svakako polae pravo na status subjekta. Dok gledamo lice ove ene, mi pokuavamo da rekonstruiemo njene emocije, ivotno iskustvo, njene misli i strahove, da prodremo u njen unutranji ivot i tako zaokruimo predstavu o njenoj linosti.

ih se mi ipak gnuamo moemo da zahvalimo iskljuivo kulturi koja te djelove tijela oznaava kao odbojne ili ih ak tabuizira. Tek kroz proces socijalizacije, mi uimo kako da posmatramo tue tijelo i svoje sopstveno, da li da ga volimo ili ne, da li da ga se stidimo ili da mu se divimo. Ako kriterijumi ljepote enskog tijela nisu objektivni, ako su ti kriterijumi drutveno dogovoreni, onda se moramo zapitati - na emu se ti kriterijumi temelje? Feministiki odgovor na ovo pitanje glasi - ti kriterijumi su diktirani iskljuivo politikim interesima patrijarhata, to jest interesima ouvanja muke kontrole nad enskim tijelom. Svaka ideologija povezana je sa interesima koji se tiu (pre) raspodjele moi i supremacije. Za feministike teoretiarke nema sumnje da je patrijarhalna ideologija utemeljena na politikom interesu ouvanja muke kontrole nad enom i da re-prezentacije ene u medijskoj kulturi moraju biti analizirane kao instrument ostvarivanja tih politikih interesa, to jest kao proces upisivanja u tijelo ene onih znaenja koja opravdavaju tu supremaciju. Sve je politiko! ovim feministikim sloganom iskazan je stav da se u svakom drutvenom odnosu i svim sferama ivota vodi politika borba oko raspodjele moi. Ta borba se ne vodi samo u sferi koju tradicionalno prepoznajemo kao politiku: ljubavni odnos, brani odnos, odnosi u porodici takoe su politiki odnosi jer svim tim odnosima rukovodi volja za supremacijom i za osvajanjem moi. Sa feministikog stanovita, patrijarhat je, dakle, politiki sistem koji je napravljen tako

Politika tijela
enska ljepota je istorijska kategorija jer su se kriterijumi ljepote enskog tijela mijenjali tokom istorije. ene sa Rubensovih slika su nekada odgovarale standardima koje su enska tijela morala ispunjavati da bi bila smatrana lijepim. Danas, meutim, takva tijela nisu lijepa. Ako su ti kriterijumi istorijski, to znai da je na sud o tijelu stvar drutvenog dogovaranja, to jest da je on posredovan kulturom. To znai da naa tijela nisu objektivno lijepa ili runa, privlana ili odbojna, zadovoljavajua ili nezadovoljavajua. Iako smo skloni da vjerujemo da su kriterijumi na osnovu kojih sudimo o tuim i svojim tijelima objektivni, istina je da nai sudovi o tijelu zavise iskljuivo od toga kakva znaenja kultura upisuje u naa tijela. Nema niega objektivno runog ili odbojnog u pojedinim djelovima ljudskog tijela, a za to to

da osigurava kontrolu nad enama i ti politiki interesi patrijarhata proimaju svaki, i najliniji odnos mukarca i ene. Shodno tome, ideal enske ljepote ili enstvenosti tumaimo kao instrument ouvanja muke kontrole nad enom. Tijelo ono to jedemo, nain na koji se oblaimo, drevni rituali kojima se o njemu brinemo sredite je kulture, kae Susan Bordo1. Kulturoloka znaenja podrana su jezikom enskog tijela koje tako postaje metafora ili tekst kulture. Ono je, takoe, i praktini, direktni centar drutvene kontrole. enski sitan hod u mnogi kulturama se smatra vrlo enstvenim. Budui da nema objektivnih razloga zbog kojih bi se krupan korak smatrao neenstvenim, to znai da je u tijelo ene sitan korak upisan kao znak enstvenosti. Ali, taj znak enstvenosti ima politiko znaenje: ena tim hodom simboliki potvruje svoju zavisnost od mukarca, svoju dostupnost i pripitomljenost. Lijepa ena je, dakle, politiki gledano pripitomljena ena na ijem su tijelu upisani znakovi njenog ne-opiranja materinstvu i seksualnoj elji mukarca pod uslovima koje on sam odredi, dakle - znakovi pristajanja na muku kontrolu i na ispunjavanje anatomskih funkcija. ena sa naslovnice Cosmopolitana je jedna u nizu politiki pripitomljenih ena koja se povinuje mukoj elji i pristaje da bude objekat njegove volje. U njeno tijelo upisani su znakovi njene pripitomljenosti.
1 Susan Bordo: Unbearable Weight: Feminism, Western Culture the Body, peruzeto iz Vincent B. Leitch (gen.ed.) (2001). The Norton Anthology of Theory and Criticism, New York & London: W.W. Northon Company, 2362. 2376)

Samo-zavoenje ena
ena sa naslovnice Comopolitana je lijepa zato to njeno tijelo ispunjava standarde koje enskom tijelu postavlja kultura patrijarhata. O nekoj drugoj, moguoj ljepoti enskog tijela, koja bi bila procjenjivana kriterijumima koji nisu patrijarhalni mi ne znamo nita jer je na cjelokupan pogled na svijet androcentrian konstruisan iskljuivo iz muke, patrijarhalne vizure. Budui da se socijalizuju u patrijarhalnoj kulturi i da su nauene da posmatraju svijet iz androcentrine vizure ene ne mogu imati drugaiji, sopstveni pogled na svoje, ensko tijelo. Dijelei isti patrijarhalni diskurs, ena i mukarac moraju dijeliti i isti, zajedniki odnos prema tijelu ene. I ene i mukarci ensko tijelo percipiraju kao objekat jer patrijarhalna kultura i njen simboliki poredak ensko tijelo pozicioniraju jedino kao objekat. Zato je teko oekivati od ena da se pobune protiv stereotipa kakav je ena sa naslovnice Cosmopolitana. Nauena da svoje sopstveno, ensko tijelo gleda mukim pogledom, iz androgine vizure (jer drugu vizuru nema u svom iskustvu i u svojoj kulturi), ena svoje tijelo takoe smatra lijepim ukoliko ono odgovara patrijarhalnom stereotipu. Zato i nema niega zauujueg u tome to su asopisi poput Cosmopolitana namijenjeni prvenstveno enama. Postajui sama sebi objekat, ena se otuuje od svoga tijela koja posmatra i kritikuje kao tue tijelo, kao objekat. Sve u nastanku enskog habitusa i u drutvenim uslovima njegovog

17

ostvarivanja doprinosi da se od enskog iskustva o tijelu stvori okvir za univerzalno iskustvo tijela-zadrugog, koje je neprestano izloeno primjedbama koje vri pogled i diskurs drugih.2 ena sa naslovnice ovog magazina oito zavodi i ene, a ne samo mukarce. Ona ih zavodi kao savreni stereotip kome one ele da se priblie. Tokom posljednjih decenija ta volja za usaglaavanjem enskog tijela sa stereotipima enstvenosti postaje sve izraenija. Vie nego ikada ranije, savremena ena svoje vrijeme, trud i novac posveuje brizi oko tijela nastojei da ga pripitomi, uini enstvenim i usaglasi sa stereotipom. Savremena ena je obuzeta potragom za idealom enstvenosti koji postaje sve promjenljiviji, neuhvatljiviji, koji se mijenja iz asa u as, zahvaljujui modnoj industriji i medijima koji stalno plasiraju nove uzore enstvenosti. Obuzete eljom da postignu taj ideal, da se polno samoidentifikuju kroz tijelo, ene pribjegavaju izgladnjivanju, iznurivanju, napornim treninzima, plastinoj hirurgiji, razliitim sredstvima koja njihova tijela mogu makar za jedan korak pribliiti stereotipu. Pradoksalno je da se to dogaa u vrijeme kada su ene ve uveliko zakorile u javni prostor i kada izgleda da su mnoge bitke za ravnopravnost polova dobijene. U samom naem dobu teko je izbjei priznanje da savremena preokupacija izgledom, jo uvijek daleko prisutnija kod ena nego kod mukaraca, ak i u naoj narcistikoj i vizuelno orjentiranoj kulturi, moe funkcionirati kao
2 Pjer Burdje, Vladavina mukaraca, CID, Unoverzitet Crne Gore, Podgorica 2001, str 89.

18

backflash fenomen, to jest vraanje unazad, ponovno pozivanje na postojeu konfiguraciju spolova, a protiv bilo kakvih pokuaja da se izbjegnu ili transformiraju odnosi moi. Svaki dan se susreemo sa novinama i magazinima koji promoviraju tradicionalne odnose meu spolovima, koji su ohrabrivani zbog straha od promjena: prie o djeci bez nadzora (oba roditelja zaposlena), zlostavljanju u vrtiima, problemima nove ene sa mukarcima, njenom nedostatku sposobnosti za brak, i tako dalje. Dominantna vizualna tema u tinejderskim magazinima prikazuje ene koje se kriju u sjenci mukaraca, traei utjehu u njihovom naruju, dobrovoljno smanjujui prostor koji zauzimaju. Ovo posljednje, naravno, takoe opisuje na savremeni estetski ideal za enu, ideal ija su opsesivna nastojanja postala glavna mora u ivotima mnogih ena. U ovakvoj eri oajniki trebamo efektivan politiki diskurz o enskom tijelu, kae Susan Bordo3.

Povratak u svoje tijelo

Mnoge se savremene ene osjeaju nelagodno u svom enskom tijelu. Pokuavajui da objasnimo razloge tog enskog osjeaja nelagode mi zapravo govorimo o moguim nainima transformacije opresivnog patrijarhalnog drutva u humanu zajednicu slobodnih individua.
3 Susan Bordo: Unbearable Weight: Feminism, Western Culture, the Body, peruzeto iz Vincent B. Leitch (gen.ed.) (2001). The Norton Anthology of Theory and Criticism, New York & London: W.W. Northon Company, 2362. 2376)

Savremena ena osjea nelagodu zbog svog tijela zato to je ono osuuje da bude objektifikovana i liena subjektiviteta. Budui da patrijarhalni diskurs tijelo ene definie kao objekat, da je na toj ideji zasnovana cjelokupna patrijarhalna kultura, tijelo enu dovodi u situaciju da konstantno bude objektifikovana, to znai - posmatrana i procjenjivana kao objekat koji zadovoljava ili ne zadovoljava elju subjekta - mukarca. ensko tijelo zagluuje glas ene i njen subjektivitet. Da bi ostvarila pravo na status subjekta, ena je primorana da neutralizuje svoje polne tjelesne specifinosti, da se odrekne enskosti svoga tijela jer - dokle god je u enskom tijelu, subjekat ne moe biti subjekat, ve iskljuivo - objekat. Samo ukoliko enskost toga tijela ostane skrivena, ukoliko se njegove polne specifinosti do kraja neutralizuju, ena u patrijarhatu moe raunati da e postati subjekat. Diskvalifikovanje tijela, lociranje subjektiviteta u intelektu, to jest u gornjim sferama karakteristino je za patrijarhalni diskurs koji subjektivitet cijepa i polarizuje na (muki) intelekt, kao vrijednost i normu, i (ensko) tijelo kao ne-intelekt i ne-vrijednost. Feministike teoretiarke kritikuju patrijarhalni diskurs zbog toga to je on zasnovan na ideji suprotnosti: one smatraju da na ideji razliitosti, a ne suprotnosti, treba utemeljiti novi pogled na svijet. Takoe, one se protive patrijarhalnom konceptu subjekta: za njih tijelo i intelekt nisu dva suprotstavljena pola subjektiviteta ve su to samo razliiti aspekti koji tek u svom spoju tvore istinski i potpuni subjektivitet. Rane feministkinje su imale tendenciju da ignoriu

tijelo ili da ga stavljaju u poloaj podreenosti i zavisnosti od psihikih i drutvenih znaenja. One su nekritiki usvojile mnoge filozofske pretpostavke u pogledu uloge tela u drutvenom, kulturnom, psihikom i seksualnom ivotu i u tom smislu su postale nesvesne uesnice mizoginije. Feministika teorija je do skora imala tendenciju (sem u nekoliko izuzetaka) da ostane nezainteresovana za telo ili bar neubeena u njegovu relevantnost i samim tim nevoljna da preusmeri svoj interes sa subjektivnosti na telesnost. Meutim, neke savremene autorke, a pre svega Elizabet Gros, preformulisale su i redefinisale pojam tela sa namerom da ga presele sa periferije u centar analize, tako da ensko telo moe da postane deo sutine subjektiviteta. Subjekat, priznat kao telesno bie, ne mora vie da se potinjava neutralizaciji i neutralizmu sopstvenih specifinosti koje se deavaju kod ena kao deo enskog utapanja u muku definiciju. Telo je saveznik polnih razlika, sutinski pojam za razlikovanje centriranosti brojnih, oigledno benignih, ali ipak falocentrinih pretpostavki koje skrivaju kulturno i intelektualno iezavanje ena. Telo se opire tendenciji da se kao autentina i jedino vredna ljudska priroda smatra samo ljudska unutranjost. Ono se protivi tendencijama dualizma koje dele subjekat na telesno i intelektualno ili telesno i oseajno kao dva iskljuujua domena4 ivei u patrijarhatu, ena pravo da bude tretirana kao subjekat, a ne kao objekat, mora da plati odricanjem od svoje enskosti, od svoje polne specifinosti, time to e se izjednaiti sa mukarcem i utopiti se u definiciju mukosti.
4 Dr Zorica Mrevi: Renik osnovnih feministikih pojmova; IP arko Albulj, Beograd, 1999

19

20

Samo ena koja nije ena u patrijarhalnoj kulturi moe raunati da e neko uti njen glas i tretirati je kao subjekat. Teoretiarke poput Elizabet Gros, meutim, tvrde da ene ne smiju dopustiti da na taj nain ieznu u mukom, to jest da ne smiju pristati da svoj subjektivitet plaaju odricanjem od enskosti jer se upravo u njihovom enskom tijelu, u razliitosti toga tijela, nalazi centar novog enskog subjektiviteta. One smatraju da e ena u budunosti morati da nae novi, sopstveni put do svoga tijela, da e u polnoj razliitosti svog tijela ona nai izvorite nove enske subjektivnosti. ensko tijelo se tada vie nee svoditi na objekat ve e upravo ono biti osnova njenog subjektiviteta. Na taj nain e biti dokinut dualizam tijela i duha, ne samo enskog, ve i mukog subjekta, i tako e biti stvoreni temelji za novi humanizam koji e poivati na ideji razliitosti, a ne suprotnosti, i na ideji jedinstva polova. Naravno, ovakve projekcije danas nam djeluju utopistiki. Iz nae sadanje perspektive, teko je zamisliti kakvo e biti to ensko tijelo koje e biti polno odreeno, ali pri tom ne samo da nee biti zarobljeno stereotipima i tretirano kao objekat ve e, naprotiv, ono postati centar enskog subjektiviteta i polazite za nastanak nove humanije zajednice. Teko je zamisliti kakvu e to novu kreativnost i energiju osloboditi ensko tijelo onda kada ena prestane da ga se stidi zato to je objektifikuje ili zato to nije dovoljno savreno, kada prestane da ga mui i progoni da bi dostiglo savrenstvo stereotipa, kada ga spozna i usvoji kao svoje tijelo, a ne tijelo za drugoga, kada pone da ga gleda svojim oima,

a ne oima patrijarhata. Svakako, takve projekcije su dragocjene jer se vie ne tiu samo ena ve i svakog ljudskog bia i ovjeanstva. Savremeni mediji masovne komunikacije, meutim, ne daju nikakvu podrku takvim projektima. Sudei po medijskim re-prezentacijama ene koje su objavljene uz ovaj tekst, ensko tijelo se u naoj kulturi jo uvijek, nema sumnje, tretira iskljuivo kao objekat, a mediji ine sve da tako i ostane.

21

Veliko B i malo b
Nataa Nelevi
22

prilog 1

Vijesti, 28.novembar 2006.

DVA UDRUENJA PROTIV PREDSJEDNICE SKUPTINSKOG ODBORA ZA RODNU RAVNOPRAVNOST

23

ENE NEE BEBU Podgorica - Dvije NVO - Crnogorski enski lobi i enska grupa Stela sa Cetinja zatraile su sino hitnu, neodlonu i neopozivu smjenu predsjednice parlamentarnog Odbora za rodnu ravnopravnost dr Ljubice - Bebe Dakovi i za danas u 11 sati najavile demonstracije u centru Podgorice. - Smatramo da situacija ne trpi odlaganje i zato pozivamo sve koje/koji dijele nae miljenje i zalau se istinski za ravnopravnost polova da se pridrue u protestu SEKSIZAM NA BEBIN NAIN - navodi se u proglasu izdatom nakon sastanke dvije NVO. Pozivajui se na Antenu, u saoptenju se citiraju prve izjave dr Dakovi, poslije izbora za predsjednicu Odbora, koje su digle na noge ove dvije enske organizacije: ...to se tie svih njihovih predloga ja neu praviti od ena neto to nijesu jer ena je ljudsko bie kao mukarac i nema nikakve posebne potrebe za izdvajanjem, da vie ne znamo to smo. Mene to se tie, neu senzitivne jezike, ta izmiljanja seksualnog uznemiravanja, i razne druge stvari, pretjerivati u neemu i praviti od ena bauk uopte. Uplaile su se to su ene... ...Jedino one ene izgleda koje to ne razumiju koje hoe da budu manje majke zato to trae vie... onih prava nego prava da budu majke, a ja sam najvie za to da ene moraju traiti da budu majke ... A svakako imaju prava kao svi mukarci...

Dakovi: Ne razumijem ta hoe Svako ima pravo da protestuje. Neka me smijene, nita me posebno ne pogaa, to mi je veliko optereenje, kazala je sino Ljubica Beba Dakovi Vijestima. Ona je rekla da su je novinari Antene M pitali da li e podrati 10 zahtjeva enskih organizacija kako bi postali dio novog ustava, ali da je saoptila da mora prvo da saslua o emu se radi. - Nee valjda u ustav ulaziti to e ena raditi, a to mukarac. Mogu da trae moju smjenu, kao da je to vrlo vano. Smijeno mi je da prave protest protiv jedne Bebe koja nikakvog znaaja nema u svemu tome. Ja ne mogu nikako da podrim nita dok ne proitam i vidim, dok budem sigurna to to trae. Svaki put trae neto novo. Mi smo ljudska bia, kakva su to izdvajanja ena, ja ne mogu da shvatim to hoe. Ne vidim neku nepravdu nad enama i grubosti. Mislim da je ena potovana u Crnoj Gori - bila je sino prva.

prilog 1

Dan, 29. novembar 2006.

CL I STELA TRAE NEOPOZIVU SMJENU PREDSJEDNICE SKUPTINSKOG ODBORA ZA RAVNOPRAVNOST POLOVA

24

BEBA NEPOELJNA ZBOG SEKSIZMA

de, njenog seksistikog istupa u javnosti. Tim povodom, predstavnice enskih NVO jue su u Podgorici prolaznicima dijelile propagandni materijal sa natpisom Seksizam na Bebin nain. Aida Petrovi je ispred CL izjavila da je cilj ove akcije da se javnost upozna sa seksistikom izjavom Dakovieve, koja je, kau, samo jedna u nizu sa kojima je istupala u javnost svih proteklih godina. - Ona nije apsolutno senzibilisana za mjesto na koje je postavljena. Na zahtjev je vrlo jasan - traimo da je ona, ili oni koji su je postavili na to mjesto smijene neodlono i bez odlaganja - istakla je Petrovieva. Ona je dodala da izjava Dakovieve, najblae reeno, odie netrpeljivou prema enama, potenciranjem da ene treba da budu majke, ime je uvrijedila i povrijedila veliki broj ena. - Konano, nije naa profesija da budemo majke. To je neija intima, u to Dakovieva kao humanista i ljekar, prije svega, ne bi trebalo da ulazi - naglasila je Petrovieva, navodei da, na drugoj strani, imamo Crnu Goru kao jedinu u regionu koja nema zakone o rodnoj ravnopravnosti i planiranju porodice i ne sprovodi zakone koji su dobri. - Za CL izjava Dakovieve nije iznenaujua, ali je iznenaujue da je ona dovedena na to vano mjesto u momentu kada se o rodnoj ravnopravnosti toliko pria - kazala je koordinatorka CL, uz opasku da imamo

Predstavnice nevladinih organizacija Crnogorski enski lobi i Stela hitno, neopozivo i neodlono trae smjenu predsjednice parlamentarnog Odbora za ravnopravnost polova dr Ljubice-Bebe Dakovi, zbog, kako tvr-

vrlo, vrlo muki parlament, u kojem zakone donose mukarci, a koji najbolje znaju kakve su potrebe ena. Akciju CL i Stele podrala je kotorska Anima. Koordinatorka te NVO Ljubomirka Kovaevi je kazala da je mjesto predsjednice Odbora i te kako vano. - Nemamo nita lino protiv Dakovieve, ali traimo da na toj funkciji bude ena koja razumije o emu se radi i koja e zastupati enska prava u Crnoj Gori. I nita drugo. Gospoa Dakovi oigledno sa stavovima koje ima i izlae ne razumije i ne zna ta znai demokratija. Oni ljudi koji mogu da se mijenjaju i da ue neto od drugih koji ive u demokratiji, trebalo bi da vode i idu dalje. Nijesam sigurna i ne znam koliko u Demokratskoj partiji socijalista ima ena i mukaraca koji su spremni da vode taj Odbor na odgovarajui nain - smatra Kovaevieva. Dakovieva, inae poslanik DPS-a, je, podsjetimo, povodom deset zahtjeva enskih NVO za rodnom senzitivnou Ustava, izjavila da nee te senzitivne jezike, ta izmiljanja seksualnog uznemiraanja, i razne druge stvari pretjerivati u neemu i praviti od ena bauk uopte. Uplaile su se to su ene.... Takoe potencirala je da ene moraju traiti da budu majke, da iznad svega ta njina profesija, to njihovo ivotno opredjeljenje, to neto to ne znam je njima u ivotu na utrb djeteta i na utrb projekata.. Iz Mree enskih nevladinih organizacija Crne Gore saopteno je jue da podravaju akciju dijeljenja letaka CL i Stele, te da je tim povodom u prostorijama UNDP organizovan sastanak. S.N.

Dakovi: Djevojke koje otkrivaju vie napadaju mukarce nego obrnuto

pupak

Dr Ljubica Dakovi izjavila je jue, povodom inicijative dijela enskog nevladinog sektora za njenom smjenom, da nee dati ostavku na mjesto predsjednika Odbora za ravnopravnost polova. Ona je u izjavi za Dan istakla da e to rado uiniti jedino u sluaju ako to zatrai njena partija (DPS) i Skuptina Crne Gore, koja je imenovala. - Neu dati ostavku zbog pet ena koje dijele nekakve letke. A ako bi, pak, to traile prave ene, koje mukotrpno rade svoj posao, kao to su istaice, novinarke, sudije... razmislila bih - kazala je Dakovieva, uz napomenu da je sporna izjava njen lini stav, a ne stav Odbora. - Nije mi apsolutno stalo hou li ostati na elu Odbora, mada smatram da bih na toj funkciji mogla mnogo pomoi drugim enama. Kada sam rekla da mi to predstavlja optereenje, mislila sam na put i trokove od Pljevalja do Podgorice, a ne na samo mjesto - pojasnila je Dakovieva. Poslanik DPS-a odbacuje optube enskih NVO da je seksista, uz tvrdnju da je upravo ona uvijek bila na strani ena i da ima njihovu podrku. Obrazlaui izjavu koja je toliko uzdrmala javnost, Dakovieva je rekla da su je sa televizije probudili da im komentarie deset NVO zahtjeva koji treba da uu u Ustav, ukljuujui i stavku o seksualnom uznemiravanju. - Ustav je najvei akt jedne drave i zamislite da se bavimo detaljima kao to je da li neko nekoga seksualno uznemirava. Smatram da svaka ena mora imati stav prema tome i da je niko na silu ne moe uznemiravati. Bila sam i ja mlada i nijesam bila neko udovite, pa me niko nikada nije uznemiravao u tom smislu - kazala je ona, navodei da treba pogledati dananje djevojke na ulicama, koje pue, psuju i otkrivaju pupak i koje vie napadaju mukarce nego to je to obratno.Ponovila je i da ene treba da budu prvenstveno i iznad svega majke, a materinstvo i porodica osnove drutva.

25

SNP: Pod hitno smjena Iz Socijalistike narodne partije (SNP) je ocijenjeno da izjava Ljubice Dakovi potvruje da se najvei koniari na putu Crne Gore prema evropskim integracijama nalaze u redovima DPS-a. - Oekujemo da DPS hitno pokrene postupak za smjenu Dakovieve sa mjesta predsjednice Odbora, jer je poslije ovakvog istupa potpuno jasno da ona tu funkciju ne moe da obavlja - navodi se u izjavi lana Glavnog odbora Sneane Jonice. U toj stranci smatraju neprimjerenom izjavu Dakovieve, a izostanak reakcije DPS-a definiu kao izuzetno neodgovoran odnos prema ovom pitanju. Zatitili je od oa Petrovieva je podsjetila da su enske NVO reagovale i stavile se u zatitu Bebe Dakovi, u avgustu 2001. godine, pred mizoginijskim istupom poslanika Dragana oa. Drobnjak: Kritika svemu to radimo

26

ef Kancelarije za ravnopravnost polova u Vladi Crne Gore Nada Drobnjak je izjavila da se i ovoga puta pokazalo da je u Crnoj Gori duboko ukorijenjena rodna neravnopravnost, kao stereotip, te da moemo da govorimo ak i o rodnom sljepilu. - Izjavu Bebe Dakovi doivjeli smo sa velikim iznenaenjem, jer sve ono to Kancelarija radi tom izjavom je kritikovano. Vjerujemo da je to njena lina izjava i da ne predstavlja stav Odbora - rekla je Drobnjakova Danu. Ona nije eljela da komentarie inicijative enskih NVO za smjenom Dakovieve, smatrajui da predsjednika Odbora postavlja i imenuje Skuptina, te da je to u njihvoj nadlenosti. Drobnjakova je podsjetila da se Kancelarija zalae za jednakost ena i mukaraca, sve u cilju demokratizacije drutva, kao i da insistira da se Ustavom regulie puna ravnopravnost mukaraca i ena, sa istim korpusom ljudskih prava.

VELIKO B i MALO b
Tekst pod naslovom ene nee Bebu, koji je objavljen u dnevnom listu Vijesti 28. novembra 2006. godine (prilog 1) informie o za taj dan najavljenom protestu aktivistkinja enskih nevladinih organizacija ispred Skuptine Crne Gore. Bilo je to vrijeme javnih debata o buduem Ustavu Crne Gore nakon proglaenja njene nezavisnosti. elei da iskoriste ovu priliku, aktivistkinje nekih enskih NVO iznijele su svoje predloge odredbi novog Ustava, kojima bi se osigurao vei stepen potovanja enskih prava. Na njihove zahtjeve reagovala je predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skuptini Crne Gore Ljubica Beba Dakovi na nain koji su aktivistkinje NVO osudile kao skandalozan. To je iniciralo i organizovanje protesta na platou ispred Skuptine Crne Gore 28. novembra. Aktivistkinje tih NVO eljele su javnim protestom da javno izraze negodovanje zbog, kako su ocijenile, skandaloznih, seksistikih izjava predsjednice Odbora za rodnu ravnopravnost u Skuptini Crne Gore Ljubice Bebe Dakovi, i da zatrae njenu ostavku.

Budui da se ne nalazi na sceni, koja zaokuplja nau panju, ovaj akter lako promie neopaen. Toliko smo skloni da ga zanemarimo da nam se ini da se dogaaj o kojem itamo u tampi ili koji gledamo na TV-u deava sada i ovdje, pred naim oima. Zato nas je uvijek iznova potrebno podsjeati da je ono to gledamo na TV-u ili ono o emu itamo u tampi u stvari re-konstrukcija ili re-prezentacija dogaaja, dakle - pria koju nam neko pria. Onoga koji re-konstruie nikako ne bismo smjeli zanemarivati jer on ima mo da formira na stav o dogaaju koji re-prezentuje. Medij nije neutralni posmatra koji, poput stakla, proputa sliku onoga to se realno zbiva. ak i kada ne primjeujemo da nas nagovora, kada nam se ini da je iezao iza dogaaja, da mu je svejedno ta emo misliti o onome to nam predoava - ovaj akter je uvijek prisutan. Ovo to gledamo ili itamo kao objektivnu informaciju i percipiramo kao realan dogaaj kome neposredno i lino prisustvujemo zapravo je njegova re-konstrukcija, njegova predstava dogaaja i njegova istina o dogaaju.

27

Namjerno zbunjivanje
Kakva je uloga treeg aktera-medija u tekstu koji je pod naslovom ene nee Bebu objavljen u Vijestima 28. novembra 2006? Ako dlanom prekrijemo naslov i usmjerimo panju samo na tekst, moemo pomisliti da je rije o nepristrasnom posmatrau koji objektivno i bezlino informie o dogaaju pripremama za protest ispred Skuptine Crne Gore 28. novembra

Trei akter
Nije cilj ovog teksta da ocjenjuje postupke i stavove uesnica ovog dogaaja. Ono to nas zanima nisu stavovi i ponaanje akterki koje vidimo na sceni, ve uloga treeg, nevidljivog, ali najvanijeg aktera u ovom dogaaju medija masovne komunikacije.

28

2006. Ali, kada sklonimo dlan, utisak se mijenja - ovaj naslov ne djeluje vie tako nepristrasno i bezlino. Sada ve jasno vidimo autora teksta, onoga ko re-konstruie dogaaj, pria priu, usmjeravajui nas u pravcu koji je on zacrtao. A ako ve tako stoje stvari sa naslovom - koji je saetak za one koji nee itati tekst ili e ga samo pretrati uzdu i poprijeko - onda svakako moramo revidirati i utisak o neutralnosti ovog teksta. Ovaj naslov je, to nam je odmah jasno, vie od informacije. Da se njime samo eljela prenijeti informacija, on ne bi bio dvosmislen budui da dvosmislenost ometa informaciju. A ako nije informacija, ili nije samo informacija, koji je onda interes ovog naslova? Zamislimo da ovaj naslov ne moemo da vidimo, ali da moemo da ga ujemo (a da pri tom nismo upoznati sa sadrinom teksta). Naslov ene nee Bebu shvatili bismo, nema sumnje, kao ene nee bebu, to jest pomislili bismo da ovaj lanak izvjetava o nekim enama koje ne ele da raaju djecu. Jedino nas veliko slovo B upozorava da smo na pogrenom putu, da je ovdje, u stvari, rije o nekim enama koje ne ele neku osobu koja se zove Beba. Ali, ni u to ne moemo biti sasvim sigurni. Jer, da je autor/ka naslova elio/ ljela da nas u tom pravcu usmjeri, bila bi nam data barem neka odrednica koja bi nam pomogla da odmah shvatimo da su ene zapravo aktivistkinje NVO, a da je Beba - predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skuptini Crne Gore Ljubica Beba Dakovi. Nema sumnje da je autor/ka teksta/naslova elio/ljela da nas dovede u zabunu. Dvoznanost

imenice Beba/beba omoguava autoru/uredniku/ mediju da ovim naslovom, s jedne strane, ispuni profesionalni zadatak - obezbijedi informaciju koja koliko-toliko odgovara injenicama (ene mogu biti i aktivistkinje NVO, a Beba je zaista nadimak predsjednice Odbora), ali i da, s druge strane, poalje poruku o tome kako treba razumjeti ovaj dogaaj.

enska lomaa
Autor/urednik/medij elio je, dakle, da nam na samom poetku, prije nego ponemo da itamo tekst, naslovom saopti da ove ene ne ele djecu i da nas upozori da to moramo imati u vidu dok ovaj tekst budemo itali. Ova ena mrzi djecu! pod tom su optubom mnoge ene u prolosti spaljivane na lomai. Naravno, lomaa bi mogla biti prejaka metafora za naslov teksta u Vijestima s obzirom da ene koje su se toga dana okupile ispred Skuptine od ovog teksta nisu pretrpjele nikakve fizike posljedice. Ali, ako i nije pravi poziv, simboliki poziv na lomau ovaj naslov svakako jeste. Plamen lomae nikada nije prijetio smjernim majkama: na lomai su zavravale neposlune ene, koje su na bilo koji nain odbijale da se uklope u ensku polnu ulogu koju im je namijenio patrijarhat. Bilo zbog toga to su htjele da znaju vie nego to je enama bilo dozvoljeno da znaju, ili zbog bilo kakvog ugroavanja muke supremacije, takve ene su morale biti izloene ekskomunikaciji da ne bi dalje ugroavale

patrijarhalni poredak. Kakvi god bili realni razlozi za njihovu ekskomunikaciju, u svakoj od tih lanih optunica postojala je uvijek jedna zajednika, takoe lana, taka optunice one nee da budu majke! Mrnja prema djeci im je pripisivana jer je to bila optuba koja je oduvijek imala najvie kapaciteta da izazove javno zgraavanje, mobilie masu i pokrene njen bijes protiv ovih ena koje, budui da ne vole bebe, sigurno moraju biti neto ne-ljudsko, neka vrsta monstruma koji moraju biti ekskomunicirani. Ova optubi na raun ena mogla je uvijek da opravda svaku, pa i najbrutalniju ekskomunikaciju i egzekuciju. Ni danas, u 21. vijeku, kada smo manje-vie pogasili prave lomae, ne moemo uti osudu kojom se neka ena proglaava mrziteljkom djece, a da ne osjetimo iskonski animozitet prema toj eni. To je, u stvari, ona ista stara zgroenost koja je nekada uspijevala da okupi masu, razjari je i obezbijedi konsenzus oko odluke da takvu enu treba poslati na lomau. Mnoge stvari su se promijenile, ali i dalje nas naa kultura zastrauje priama o enamamonstrumima koje odbijaju da budu majke, a to znai da i dalje ivimo u patrijarhatu koji enu eli da vidi jedino u ulozi one koja se brine o potomstvu.

svijetu, mo je podijeljena izmeu mukaraca i ena, a oni koji imaju mo mukarci nastoje da tu mo i dalje zadre. Da bi odnos moi izmeu mukaraca i ena ostao nepromijenjen, patrijarhat je ustanovio podjelu polnih uloga koja je, navodno, utemeljena u prirodnim, polnim razlikama izmeu ene i mukarca. Tako je za enu prirodno da bude majka, da se stara o djeci i porodici zato to je ona emotivna, brina, portvovana itd. Za feministkinje, meutim, ta enska svojstva nisu priroena enskom polu, ve su to samo drutveni rodni konstrukti, dakle predstave o eni koje je konstruisao patrijarhat kako bi ene i dalje ostale vezane za ulogu majke. Politiki interes mukarca jeste da preko ene obezbijedi brigu o potomstvu, da enu iskljui iz javnog prostora, a time sebi osigura slobodu za djelovanje u javnom prostoru i osvajanje drutvene moi koja se jedino u tom prostoru moe stei. igoui svaku enu koja dovodi u pitanje tradicionalnu ulogu majke, glorifikujui sveti lik ene-majkemuenice, generiui stereotip o eni koja u materinstvu nalazi jedini smisao svoga ivota, dovodei materinstvo u vezu sa enskom prirodom - patrijarhat je stvorio uslove za ouvanje muke supremacije, a enu trajno sveo na ulogu majke koja obezbjeuje produenje njegove loze. U takvom ambijentu, glasovi ena koje govore o tome da ne ele da budu svedene na ulogu majke, da ele da budu ravnopravne sa mukarcima u svim situacijama, ukljuujui i odnos prema roditeljstvu - i dalje se prepoznaju

29

Prirodnoi neprirodno
ta se krije iz ove jo uvijek vitalne prie o enama-monstrumima koje nee bebu? Feministkinje tvrde da je rije o politikim interesima patrijarhata. U patrijarhalnom

30

kao glasovi ena-monstruma koje nee da raaju. Mediji nam pomau da ih upravo tako i ujemo. ene koje su planirale da se okupe ispred Skuptine 28. novembra 2006. nikada nisu davale izjave o tome da li ele ili ne ele djecu. Ali, sudei po tome to se javno deklariu kao feministkinje, moe se pretpostaviti da bi, kada bi bile upitane, izjavile da smatraju da je to da li e biti majke i kakve e majke biti - njihov slobodan izbor. Zato mediji nee o tome ni da ih pitaju i da time rizikuju da takvi stavovi dopru do javnosti. Mediji ne ele da se prepiru sa enama: oni za njih imaju samo jednu ponudu - materintsvo kao sveta dunost ili javna osuda. Dakle - sve ili nita. A ako ta ponuda bude odbijena, oni e uraditi ono to su uradile Vijesti: prevee ono to ove ene govore svojim itaocima na jezik patrijarhata One nee Bebu (bebu)!

nakon toga dogaaja neke druge ene su isto tako izlazile na ulicu da javno protestuju. Ili, moda ipak postoji razlika. U drugim prilikama ene su se pojavljivale zajedno sa mukarcima, ili su, ak i kada su bile same, izlazile pred javnost sa nekim normalnim, opteljudskim (ne samo enskim) zahtjevima: da im se isplate dugovanja, da se vrate na radno mjesto, da im se povee radni sta. Aktivistkinje enskih NVO su, meutim, planirale da se okupe ispred Skuptine toga 28. novembra 2006. radi zatite prava koja su specifino i iskljuivo enska. U toj razlici moemo traiti razlog za ovakvu reakciju medija, za njihovu ljutnju koja se izlila kroz naslov teksta. Nastojanja ovih ena da pitanja enske ravnopravnosti izdignu na ravan javnog interesa i politikog pitanja to je ono to je naljutilo novinara/urednika/medij i navelo ga da poeli da potpali simboliku ensku lomau.

Gdje je okida
ta je to u dogaaju o kojem izvjetavaju Vijesti 28. novembra 2006. toliko isprvociralo medije da stave znak jednakosti izmeu ena koje legitimno trae potovanje enskih prava i enamonstruma koje nee da budu majke? Grupa nezadovoljnih aktivistkinja nekih NVO planirala je da se okupi ispred zgrade Parlamenta da bi javnosti, poslanicima i vladajuim elitama stavila do znanja da eli vie potovanja enskih ljudskih prava u novom Ustavu i da eli ostavku predsjednice Odbora zbog izjava koje je dala povodom njihovih zahtjeva. Reklo bi se da nema niega posebnog u ovom dogaaju: i prije i

ene u politici i ensko u politici

Stav da su ene iskljuene iz politike nailazi esto na neodobravanje onih koji kau da enama niko ne brani da se bave politikom, da njih u politici ima, a ako ih je i dalje manje nego mukaraca da je to njihov izbor. Mnogo ega spornog ima u ovakvim komentarima, ukljuujui i primjedbu da im niko ne brani, ali to je jo jedna nova tema, ili nova podtema o kojoj ovdje nee biti govora (glavni tok ovog teksta ionako vodi odgovoru na pitanja koja ona postavlja). U svakom sluaju, tano je da ena, koliko-toliko, ima u vrhovima politikih partija, u Parlametnu i na pozicijama odluivanja. Meutim, tema

kojom se bavimo u ovom tekstu nisu ene u politici ve ensko u politici. Priu o enama i politici uglavnom svodimo na politiku kvota i pitanje zastupljenosti osoba enskog pola na razliitim nivoima politikog odluivanja. To je, naravno, od velike vanosti za politiku postizanja rodne ravnopravnosti. Ali, ini se da je ak lake obezbijediti vee prisustvo ena u politici nego uvesti u politiku temu enskih prava. Naime, patrijarhat tolerie ene u politici (iskljuivo zato to su se feministkinje u prolosti za to izborile) sve dok one govore o opteljudskim politikim, ekonomskim i drugim temama, dakle o onim istim temama o kojima govore i mukarci. Uznemirenje poinje onda kada neka ena pone javno, na politiki nain, da govori o onim posebnim enskim pravima koja prevazilaze korpus optih ljudskih i politikih prava, to jest o onim ekstra pravima koja su data enama s obzirom na injenicu da su one i dalje diskriminisane. To su ona prava koja se i dalje guraju pod tepih i koja se uporno pokuavaju predstaviti kao privatne stvari, koje se tiu tradicije, kulture, obiaja, porodice, linog odnosa izmeu mukarca i ene, psihologije, line kulture, dakle svega, osim politike. O tim stvarima se na javnom mjestu ne smije govoriti i za njih nema mjesta u politici. Mnoge ene koje decenijama trpe nasilje zaista vjeruju da je sramno o tome javno govoriti, da je to njihov privatni problem, ne znajui da na taj nain i same podravaju nasilje koje ne moe biti zaustavljeno sve dok se ne artikulie kao poltiki problem, dakle kao problem cijele zajednice.

ene koje su planirale da se okupe 28. novembra ispred Parlamenta liile su na ene koje su spremne da govore glasno o takvim stvarima. Zato ih je i stigla kazna u vidu naslova ene nee Bebu (bebu).
31

De-politizovanje kao podrka

Ipak, postoji mogunost da e neko osjetiti nelagodu dok ita ovakav naslov; da e se dosjetiti da ove ene imaju pravo da govore ono to govore; da su to isto radili i svi drugi u vrijeme rasprave o Ustavu; da ono to su govorile i radile nema nikakve veze sa ljubavlju prema djeci, i da je, uostalom, dobro da u jednom drutvu to vie pojedinca i grupa na takav, legitiman nain trai vie sloboda i prava. U sluaju da neko pone da razmilja na takav nain, cijela medijska re-konstrukcija koju su nam ponudile Vijesti mogla bi se raspasti u paramparad, a mi bismo mogli poeljeti da upotrijebimo sopstveni razum, napravimo sopstvenu re-konstrukciju dogaaja, koja bi mogla biti sasvim razliita od one koju nam nude Vijesti. Ovaj naslov, meutim, sadri i sredstvo koje e sprijeiti takav neeljeni preokret, lijek koji smanjuje mogunost odbacivanja poruke ene su u politici jer mrze djecu! Da bi osigurao efekte strategije satanizovanja anti-majki, ovaj naslov koristi jo jednu strategiju - strategiju depolitizovanja (privatizovanja) enskih politikih inicijativa. Ova druga strategija podrava prvu, obezbjeuje joj logistiku podrku, spreavajui mogunost da doe do de-konstrukcije one re-

konstrukcije dogaaja koje nam nude Vijesti. Pomou strategije depolitizovanja jedan politiki dogaaj, ije su akterke ene, re-prezentuje se kao u sutini privatan, kako bi se on predstavio kao politiki irelevantan, to jest nedostojan javnog interesa.
32

je odnose unutar porodice definisao kao privatni problem, koji se navodno moe rijeiti dogovorom izmeu etiri zida, dakle ne-politikim sredstvima. Parolom Lino je politiko feministkinje su izrazile svoje nepristajanje na patrijarhalnu podjelu prostora na javni i privatni. One su tom parolom saoptile svoj stav da nema niega linog to nije i politiko, to jest da sve, i najprivatnije odnose ene i mukarca pokreu interesi koji se tiu moi, dakle politiki interesi. Takoe, to znai da nijedna privatna diskriminacija ene ne moe biti rijeena dok se iz privatne ne progura u javnu sferu, to jest dok se ne politizuje. Re-konstruiui jedan politiki dogaaj kao u sutini privatni ili kobajagi politiki, naslov ene nee Bebu poziva javnost da ignorie poziv da se pitanja enskih prava rjeavaju javno, politiki. Umjesto da nam pomogne da razumijemo ta se to u stvari dogaa i zbog ega aktivistkinje planiraju da se okupe ispred Skuptine, ovaj tekst dovodi u pitanje ozbiljnost ovog dogaaja sugeriui da su zahtjevi ena neosnovani i besmisleni.

Nazad u privatnost
Patrijarhat je ustanovio vrstu podjelu prostora na javni-muki i privatni-enski. Feministkinje su postavile pitanje ta se time eljelo postii? I dale su odgovor: podjelom prostora na javni muki i privatni enski, patrijarhat je zapravo izvrio podjelu moi izmeu mukaraca i ena. Sva mo je, naravno, skoncentrisana u javnom mukom, politikom prostoru, gdje se artiklulie ideologija, legitmiu drutvene vrijednosti i osvaja politiko-ekonomska mo. Ovaj prostor kontroliu mukarci vodei rauna o tome da ena ostane unutar privatnog prostora, kako bi se brinula o porodici i potomstvu. Da bi takva podjela opstala, linija razdvajanja ta dva prostora mora biti nepropusna. Ono to se dogaa unutar privatnog prostora mora biti izolovano, to jest ne smije postati tema o kojoj se raspravlja u javnom prostoru. Budui da je u privatnom prostoru ena izloena diskriminaciji kao ne-ravnopravna, mogunost da se o toj opresiji govori javno, da se ona artikulie kao politiko pitanje mogla bi biti opasna po patrijarhat, to jest po opstanak polne podjele uloga koju je on ustanovio i ozakonio kao prirodnu. Da se to ne bi dogodilo, patrijarhat

Kobajagi politika
Strategija depolitizacije/privatizovanja dovodi do promjene vrednosnih konotacija svih elementa ove prie koji se sniavaju. Te konotacije su vezane za opoziciju javni/privatni prostor. Svaki od ova dva prostora je razliito vrednosno konotiran: dok je javni prostor ozbiljan, vaan, prostor ideja,

stavova, politike, opteg interesa, privatni prostor je neozbiljan, nevaan, marginalan, prostor u kojem se rjeavaju pojedinani, porodini, mali problemi koji nemaju opti znaaj. Patrijarhat je definisao ove razlike i napravio razgranienje: javni prostor pripada mukarcima, a privatni enama. Takoe je objasnio da to tako mora biti zato to je ta podjela prirodna: mukarac se bavi politikom jer je on po prirodi odvano, odluno, odgovorno, mislee bie, dok je ena kao prirodno neodluna, straljiva, njena, usmjerena na brigu o blinjima, povuena - bioloki predodreena za privatni prostor doma i porodice. Javni-muki prostor je vaan, a enski-privatni je nevaan. Javni prostor je gore-iznad, a enski je dolje-ispod. Tako jedan te isti dogaaj moe imati razliite vrednosne konotacije u zavisnosti od toga u kom se od ta dva prostora dogaa. Dovoljno je da jedan dogaaj iz javnog premjestimo u privatni prostor, na primjer iz skuptine u kuhinju, i on samim tim dobija drugaije konotacije. Ono to je u javnom prostoru percipirano kao ozbiljno, vano, univerzalno, u privatnom postoru postaje neozbiljno, zabavno, pojedinano i nebitno. Ono to je u vrednosnoj hijerarhiji bilo goreiznad, u privatnom prostoru postaje dolje-ispod.

aktiviramo taj stereotip. U naslovu u Vijestima se takav efekat postie sa samo nekoliko skraenja. Dovoljno je bilo trihovati imenice kojima se oznaava javna funkcija akterki i ovaj dogaaj je odmah izgubio javni karakter i postao privatni dogaaj. Od aktivistikinje NVO ostale su samo ene, a od predsjednice Odbora za rodnu ravnopravnost Ljubice Bebe Dakovi ostala je samo Beba. Takoe, predikatom nee (umjesto trae ostavku, zahtijevaju razrjeenje) sugerie se infantilno, iracionalno, hirovito ponaanje (neu i neu!) koje je takoe karakteristino za privatno, ne-oficijelno ponaanje. Sa samo par sitnih intervencija ovaj dogaaj je, dakle, sa platoa ispred Skuptine, gdje treba da se dogodi, izmjeten u neki sasvim novi prostor. I sve sada kao da vidimo drugim oima. Do maloas nam se inilo da u pozadini vidimo zgradu Parlamenta Crne Gore, a sada nam se ve ini da vidimo pijane tezge sa voem i povrem. Ni ove ene kao da vie nisu one koje su bile: do maloas su to bile ene koje se bore za svoje politike stavove, a sada je to samo grupa ena koja se svaa oko toga koja je na redu da kupi kore za pitu ili koja e dobiti najbolji komad mesa u mesari. Dva glavna toposa enske privatnosti koja je patrijarhat markirao su kuhinja i brana postelja. Svaka analiza strategije privatizovanja pokazuje da se kontekst privatnosti uvijek uspostavlja ili aluzijama na kuhinju predodreenost ena da radi beznaajne poslove, ili na branu postelju ensku seksualnu pasivnost. Kada mediji ele da nas podsjete na to da su ene po svojoj prirodi privatna, a ne politika bia, oni poseu za aluzijama ili na kuhinju ili na ensku seksualnost.

33

Samo nekoliko skraenja

Budui da je naa svijest naseljena stereotipima o enama koje su prirodno predodreene za privatnu sferu, lako nas je navesti da se upecamo i da na najdiskretniju aluziju

Dakle pijaca!
U naslovu ene nee Bebu nema aluzija na seksualnost (njih ima u drugom tekstu o kojem e kasnije biti rijei). Nema ak ni aluzija na kuhinju. U naslovu ene nee Bebu se samo aludira na privatnost ovih ena (ene, a ne - aktivistkinje; Beba, a ne - predsjednica Odbora). Meutim, to je dovoljno da sami uspostavimo aluzivni kontekst. Ovdje na sceni vidimo grupu ena koja o neemu raspravlja. Ta scena automatski asocira na jednu drugu, slinu situaciju enske kolektivne rasprave, ali u privatnoj varijanti. Naravno, u pitanju je - pijaca. Pijaca je enski pandan mukom parlamentu, enska verzija mukog trga, s tom razlikom to mukarci na trgu debatuju o vanim pitanjima od opteg interesa, a ene se na pijaci svaaju, cenjkaju, prepiru, brbljaju, vode beznaajne enske razgovore, to jest debatuju onoliko koliko to mogu s obzirom na ogranienja svoga pola. Kada se mukarci u parlamentu prepiru bez ikakvog smisla, kaemo da se ponaaju kao ene na pijaci. Patrijarahat je enama namijenio pijacu kao prostor na kojem mogu debatovati do mile volje, to jest na kojem se mogu svaati, budui da su ene, koje su po definiciji privatna bia, sposobne samo za tu vrstu line polemike. Pijaca je prostor u koji ovaj naslov uvodi akterke i nas kao posmatrae. Mi koji smo do maloas bili posmatrai koji s pravom i otvoreno posmatraju jedan javni dogaaj sada postajemo grupa ljudi koja na pijaci posmatra radoznalo i prezrivo svau nekih beznaajnih ena oko nekih beznaajnih stvari, osjeajui se nelagodno u njihovo ime jer je ovo emu prisustvujemo u stvari privatan dogaaj

koji je, samo zahvaljujui nepristojnosti ovih ena, postao javan i dostupan pogledu.

Lako do preice
Autoru naslova u Vijestima bilo je lako da sa samo nekoliko skraenja napravi preicu kojom smo oas posla sa platoa ispred Skuptine Crne Gore stigli na pijacu samo zato to mi ve znamo, zato to smo naueni da ene nemaju kapacitet za politiku debatu, da je njihov debatni plafon - privatna pijana prepirka. Naime, ako bi se u ovom naslovu umjesto ena kao akteri pojavili mukarci, nae asocijacije bi promijenile smjer. Ako bi se u ovom naslovu pojavio nadimak ili lino ime nekog mukarca, bez funkcije, privatizovanje bi imalo suprotan efekat: umjesto da mu se time oduzme politika mo, kao to se to deava u enskom sluaju, njegova bi se politika mo time upravo potencirala. Ako bi se ministar Petar Petrovi, na primjer, u naslovu pojavio samo kao Petar, sigurno ne bismo pomislili da je on beznaajna, privatna persona, ve bismo, naprotiv, na osnovu toga shvatili da je on linost koja nezavisno od javne funkcije ima ogromnu mo, tako da mu ta funkcija nije ni potrebna. Ako bismo ak i pomislili da se time sugerie da on svoju javnu mo zloupotrebljava i privatizuje, time opet ne bi bila dovedena u pitanje njegova objektivna mo. Poruka je jasna: ene po definiciji nemaju javnu mo, a mukarci je po definiciji imaju. Da nema ovog naslova, ili da je naslov drugaiji, moda bi postojala mogunost da e neko ko ita ovaj tekst poeti ozbiljno da razmilja o

34

zahtjevima ovih ena i da e im dati za pravo; da e shvatiti da one imaju pravo da trae ono to trae; da e se pobuniti protiv onih koji im to pravo uskrauju; jednom rijeju moglo bi se dogoditi da e o ovom dogaaju poeti da razmilja svojom glavom kao o politikom dogaaju, na politiki nain. Ali, sa ovakvim naslovom koji kao svjetlea reklama stoji iznad teksta i obasjava ga, ovaj dogaaj moe biti percipiran samo kao pijana anegdota o kojoj ne vredi razmiljati. Ovaj naslov nas nagovara da ovaj tekst itamo ne kao izvjetaj o nekom politikom, javnom, ozbiljnom dogaaju, to on jeste, ve kao biljeku sa margina, to jest tekst o nekom privatnom dogaaju koji je mogao i da se ne nae u medijima. Sve o emu se govori u ovom tekstu tako postaje privatno, neozbiljno, nebitno i zabavno, dakle ne-politiko. Na kraju, ne uspijevamo da umaknemo utisku da je ovaj dogaaj kobajagi politiki, da je sve ovo, u stvari, nekakva farsa koja treba da nas zabavi i relaksira.

Iznad ispod
Privatizovanjem se znaenja dogaaja sniavaju, a sniavanje je komika strategija. Ovaj naslov sugerie da ovaj tekst treba itati kao komediju, kao travestiju u kojoj se komiki efekat postie time to se ono uzvieno, vano, znaajno preruava u prosto, nisko, beznaajno. Travestije ismijavaju heroje i junake, ono to je iznad. Ali, u ovom tekstu se ne ismijavaju pravi politiari time to se enama doputa da se pojave u njihovoj ulozi, ve se ismijavaju ene koje su naumile da se bave politikom. Ovo je komedija

koja ismijava cijeli jedan pol koji nee da se pomiri sa mjestom koje mu po prirodi pripada. Budui da ivimo u epohi politike korektnosti, malo ko bi se usudio da javno objavi humoresku kojom bi se neposredno ismijavala enska politika pretencioznost. Zato se mediji zadovoljavaju aluzijama i naslovima tipa ene nee Bebu. Ali, i to je dovoljno da se zaokrui komika situacija: sve ostalo e uraditi patrijarhalna svijest koja tano zna u koji degradirajui kontekst da smjesti enu koja sebe politiki ozbiljno shvata i koja je naumila da uzme dio politike moi. Dovoljan je samo jedan mig da shvatamo da su ove ene, u stvari, samo domaice koje se svim silama upinju da lie na poltiare. Kakva smijurija! Naravno, to je zabavno, ali i upozoravajue: svaka ena koja naumi da se javno bavi enskom politikom znae, zahvaljujui ovakvim naslovima, ta je eka na terenu. U svakom trenutku neko moe da spomene bilo ta iz njene privatnosti, da je podsjeti da je odlino napravila pitu nekom prilikom, ili da je viena kako kupuje sir, i ona e odmah biti prepoznata kao u sutini ili po svojoj prirodi domaica. Bie ismijana, imae malo ljudi na svojoj strani, mnogo ljudi protiv sebe. Sve to bude rekla, ako se to nekome ne bude dopalo, bie tretirano kao da je reeno u kuhinji ili na pijaci, meu kominicama koje prepisuju recepte za turiju.

35

Zamisli - seksizam!
Aludiranje na branu postelju takoe je popularna strategija privatizovanja, kojom se diskredituje enska politika inicijativa.

Dovoljna je najmanja aluzija na seksualnost ene, na njeno tijelo, koju e novinar udjenuti u izvjetaj o nekoj enskoj politikoj aktivnosti, pa da ta aktivnost bude diskreditovana. U tekstu u Vijestima nema aluzija na seks, ali ih ima u listu Dan od 29. novembra 2006. Toga dana se u Danu pojavio tekst o ovom dogaaju koji je u naslovu imao rije seksizam pod navodnicima - Beba nepoeljna zbog seksizma (prilog 2). Budui da svako iole obrazovan zna da seksizam znai - diskriminacija po osnovu pola, i da ova rije nema drugo znaenje, pitamo se kome su i zato bili potrebni navodnici? Navodnici ovdje imaju zadatak da ukau na to da rije seksizam ne treba itati onako kako se jedino moe itati kao polna diskriminacija, ve da treba uzeti u obzir samo aluzivni potencijal te rijei, koji je sadran u korijenu rijei - imenici seks. Navodnicima se itaocu sugerie da ovaj tekst izvjetava o neemu to ima neke veze seksom i preporuuje mu se da ga ita u tom kljuu, a nikako kao izvjetaj o politikom dogaaju. Budui da ovaj dogaaj nije imao nikakve veze sa seksom, kao uostalom ni sa bebama, ostaje nam da rastumaimo ta se ovim aluzijama na seks eljelo poruiti enama i o enama. Svojevremeno se jedna crnogorska politiarka spotakla dok se pela na neku uzdignutu govornicu. Tada je jedan politiar, njen politiki oponent, rekao neto o njenim visokim potpeticama. ena nije ustuknula, ali je cijela javnost odmah shvatila ta je on elio da joj kae. Uostalom, sline situcije se stalno ponavljaju:

36

im se ene nau u politici, tim prije ukoliko izgleda tako da je mukarci percipiraju kao seksualno poeljnu, neko se sjeti da uzgred spomene njene noge, dubinu dekoltea, frizuru. Tako se ena politiki degradira time to se svodi na ulogu seksualnog objekta, ulogu koju joj je dodijelio patrijarhat elei, naravno, da ona i dalje u toj ulozi ostane. Spominjui njene potpetice, politiar je elio da podsjeti, i nju i cijelu javnost, na njenu, ensku seksualnu zavisnost od mukarca. Njene visoke potpetice on je interpretirao javnosti kao znak njene (enske) prirodne predodreenost da zavodi, privlai, da bude ona koja uvijek i jedino eli da bude poeljna kao seksualni objekat. Podsjeajui na njenu primarnu, prirodnu seksualnu podreenost mukarcu unutar privatnog prostora, on poruuje, njoj i javnosti, da ena koja je seksualno podreena mukarcu u privatnoj sferi ne moe ni u politici biti njegov ravnopravan partner. Svaki nastup ena u politici uvijek moe biti degradiran podsjeanjem na injenicu da je ona u branoj ili nekoj drugoj postelji ta koja pristaje da udovoljava mukoj elji. Kakav onda ozbiljan oponent u politici moe mukarcu biti ena, to jest kako ena koja je u seksu objekat moe u politici biti subjekat? Spominjui seksizam, autor teksta u Danu radi ono isto to je uradio dotini politiar. Tekst u Danu publici je poslao poruku da je sve ovo to se zbivalo ispred Skuptine imalo nekakve veze sa seksom i to je bilo dovoljno da shvatimo o emu se ovdje zapravo radi.

enska (ne)ispunjenost
Patrijarhat ne vidi enu kao bie koje moe da bude nad-lino, koje moe, poput mukarca, da misli o pitanjima koja prevazilaze interese njene porodice i privatnosti. Polna uloga ene je u patrijarhatu precizno odreena i tano je propisana mjera enskog zadovoljstva: svaka ena postaje srena onda kada moe da ispuni polnu ulogu koja joj je dodijeljena. Ukoliko je ispunjena kao ena, to jest ukoliko ima djecu, dom i mua, ona ne moe vie imati nikakvih interesa jer nju po prirodi nita drugo ne zanima. Patrijarhat je odredio da mukarac po svojoj prirodi razmilja o pravdi i nepravdi meu ljudima, o tome kako bi se moglo urediti bolje drutvo, o tome na koji nain sprijeiti globalno zagrijevanje, a da ena nema potrebe da o tome misli. Ako se pojavi ena koja ipak eli da se bavi takvim temama, to onda moe znaiti samo to da ona nije srena i ispunjena kao ena, to jest da je kao ena frustirana i da na ovaj nain, gurajui se meu mukarce, pokuava da izlijei komplekse i da svoje enske nauspjehe nadomjesti potvrujui se tamo gdje joj nije mjesto. Budui da enu po prirodi zanima samo ono to je privatno, sve to ena uradi u politici uvijek se mora dovesti u neku vezu sa njenim privatnim ivotom u kojem ona jedino moe biti srena ili nesrena, sa njenim nezadovoljstvom, to jest enskom (ne)ispunjenou. U sluaju junakinja dogaaja o kojem izvjetava Dan od 29. novembra 2006, aluzijama na seks se ukazuje i koja je to vrsta neispunjenosti. Dovoljna je i najmanja aluzija na seks, navodnici ispred i iza rijei seksizam i mi odmah shvatimo

poruku: ove ene su nezadovoljne zato to su odbaene kao seksualni objekti, zato to su stare, rune, mukobanjaste, nepoeljne, i to je u stvari ono to njih ljuti, a ne nepotovanje ljudskih prava ili neodgovarajua politika rodne ravnopravnosti koju vodi Skuptina Crne Gore. itaocima je namignuto i oni sada znaju o emu se ovdje zapravo radi: njihovo politiko nezadovoljstvo je maska koja ne moe da skrije njihov enski bijes zato to mukarci u njima vie ne prepoznaju interesantne seksualne objekte. Nisu nas, dakle, prevarile.

37

Visok stepen saglasnosti

Sudei prema ovim tekstovima, kao i prema nekim drugim medijskim prilozima koji su se povodom ovog istog dogaaja tih dana pojavili, mediji su ovom prilikom pokazali neoekivano visok stepen saglasnosti oko toga u kom pravcu treba usmjeriti re-konstrukciju ovog dogaaja. Saglasnost je bila neoekivana s obzirom na to da crnogorski mediji dugo vremena nisu mogli da postignu saglasnost ni oko tako vanih pitanja kakva su pitanja potovanja etikog novinarskog kodeksa, to jest prihvatanja ingerencija Novinarskog samoregulatornog tijela da izrie ocjene o potovanju novinarskih standarda u crnogorskim medijima. Razlike u pogledima na odreena politika pitanja koja inae dezintegriu crnogorsku medijski zajednicu u sluaju izvjetavanja o ovom dogaaju kao da su nestale. Po emu god da se ovi mediji razlikovali, ono u emu se sigurno ne razlikuju jeste zajedniko nasljee - ideologija patrijarhata.

38

Prije svega, uoljivo je da su oba medija, i Vijesti i Dan, procijenila da ovaj dogaaj zasluuje dosta medijske panje. U listu Dan se vijest o ovom dogaaju nala i na naslovnoj strani, a tokom nekoliko dana ovaj medij je bio medijator izmeu Ljubice Bebe Dakovi i aktivistkinja NVO. ta znai ova medijska panja? Svakako, ne radi se o tome da su mediji procijenili da je ovaj dogaaj znaajan, to jest da je on takav da moe imati posljedice po veliki broj ljudi i da ima javni interes. Da je dogaaj ocijenjen kao znaajan, on bi bio ozbiljno re-konstruisan, bez dvosmislenosti i aluzija kojima se oito eli uspostaviti ne-ozbiljan, komiki kontekst itanja. Takoe, dogaaj nije ni senzacionalan, to jest nije ni po emu vanredan i zapanjujui. Budui da ovaj dogaaj nije bio procijenjen ni kao znaajan ni kao senzacionalan, ostaje pitanje zato su ga mediji senzacionalizovali i poklonili mu toliko panje? Oito je da je rije o jednom od onih dogaaja koji uznemiravaju patrijarhat i koji, iako naizgled bezopasni, sutinski dovode u pitanje njegove osnovne postavke. Mogue je da su mediji spontano prepoznali tu provokaciju i spontano odreagovali na nju elei da ovaj dogaaj odmah diskredituju i da automatski neutraliu njegove mogue efekte. Raunajui na podrku patrijarhalne zajednice koja dijeli zajednike stavove o tome gdje je mjesto eni, a gdje mukarcu, mediji su ovaj dogaaj iskoristili da jo jednom mobiliu i okupe zajednicu kako bi svi skupa kroz smijeh na raun ena politiarki potvrdili da je miljenje o tome gdje je kome mjesto ispravno i da ga ne treba mijenjati.

Tekstovi koji su objavljeni u Vijestima i u Danu, a koji su ovdje analizirani, nisu izuzetni po svom nainu predstavljanja enske politike akcije. Svaki medijski prilog koji izvjetava o bilo kojoj enskoj politikoj aktivnosti manje ili vie u stratekom pogledu lii na analizirane tekstove. Ta slinost je oekivana i logina: novinari i mediji koji izvjetavaju o ovakvim dogaajima pripadaju istoj - patrijarhalnoj kulturi, to znai da dijele zajednike ideje o podjeli polnih uloga i batine iste stereotipe o enama i mukarcima. Iz te zajednike patrijarhalne vizure, oni stvari moraju vidjeti i re-konstruisati na slian nain. Zato i govorimo o mas-medijskoj rodnoj politici i, u okviru te politike, o odreenim strategijama predstvaljanja ena u medijima koje slue ostvarivanju ciljeva te politike.

Dalje od politike!
Oslanjajui se na zajednike patrijarhalne medijske strategije reprezentacije ene, tekstovi u Vijestima i Danu alju istu poruku: ena mora i dalje da podnosi sve ono to joj je dodijeljeno patrijarhalnom podjelom polnih uloga i neka se ne usudi da te svoje privatne probleme iznosi na javnom mjestu pokuavajui da dobije politiku podrku za bilo kakvu promjenu! Jo krae bi se ta poruka mogla saeti kao upozorenje upueno enama - Dalje od politike! Ali, to je upravo ono upozorenje koje feministkinje odbacuju. Krilatica Lino je politiko! jezgrovito saima feministiki stav da nema niega linog to nije i politiko, i da zato sve lino mora

biti rjeavano kao politiko pitanje. Takoe, feministkinje su upozorile da se iza svakog odvraanja ena od nastojanja da svoja iskustva privatne, porodine diskriminacije iznesu pred javnost i postave kao politiko pitanje kriju interesi patrijarhata koji ne eli da doe do nove raspodjele muke i enske moi. Sve dok se lino tretira kao ne-politiko, dok se diskriminacija ena unutar porodice posmatra kao njen privatni problem koji treba da rjeava izmeu etiri zida, dokle god se bude ena pozivala da te probleme rjeava koristei enska orua ene e i dalje biti diskriminisane u drutvu. Parijarhat ne eli politizaciju enskog pitanja. ena koja trai pravdu samo u svoje ime, bez pretenzija da svoje zahtjeve univerzalizuje i politizuje kao ensko pitanje moda e naii na razumijevanje zajednice. Ako ena nastupa sa pozicije rtve i trai saaljenje i muku-viteku zatitu, ako je rije o pretuenoj eni koja je istjerana na ulicu sa djecom tada ona moe raunati na podrku patrijarhalnog drutva. Ali, ena kojoj nita ne fali, koja se bori za svoje pravo kao politiko pravo, za prava svih ena, za ravnopravnost kao politiki stav, za slobodu i ravnopravan poloaj u porodici i izvan nje takva ena nailazi na neodobravanje, satanizaciju, ismijavanje i degradaciju, i na onaj medijski tretman na koji su naile aktivistkinje NVO koje su se 28. novembra 2006. okupile ispred Skuptine Crne Gore. Naravno, mediji masovne komunikacije mogu da diskriminiu enu i diskredituju njen politiki angaman zato to medijske strategije diskriminacije ena imaju vrsto uporite i

sigurnu podrku u patrijarhalnoj kulturi. O tome kakav je u crnogorskoj javnosti stav prema enskoj politici svjedoe moda najupeatljivije stavovi prema feministkinjama, dakle onim enama koje su javno prepoznate kao ene koje ele da o problemima ena govore politiki. Predrasude prema feminstkinjama jednako su ukorijenjene i meu enama i meu mukarcima jer polna pripadnost nikoga ne ini imunim na uticaj kulture i socijalizacije. Mnogi ljudi svoj animozitet prema feministkinjama objanjavaju time to su feministkinje iskompleksirane, agresivne, rune, stare, neprijateljski raspoloene prema djeci i porodici, dakle - ene koje imaju neki svoj privatni razlog da budu ljute na cijeli svijet. Naravno, mnogi ne shvataju da prihvatajui taj negativni stereotip o feministkinjama zapravo prihvataju stav da razliiti vidovi diskriminacije ena irom svijeta nisu tema za diskusiju i da je opresija nad enama prirodna i doputena.

39

Istine, a ne Istina
Ali, ako javnost to ne shvata, da li i mediji imaju pravo da ne shvataju posljedice diskvalifikovanja enskih politikih inicijativa? Od medija masovne komunikacije oekujemo da preuzmu emancipatorsku ulogu, to jest da postanu glasnogovornici svih pojedinaca i grupa koje trae potovanje svojih ljudskih prava u skladu sa meunarodnim standardima. Od njih se oekuje da podre razvoj pluralnog drutva u kojem vie niko nema monopol nad istinom, ukljuujui i mukarce. Razvoj demokratije podrazumijeva upravo odbijanje gratis povjerenja u takve istine,

40

odbacivanje ideje da postoje apsolutne istine koje vae za sve ljude bez obzira na razlike u njihovoj klasnoj, rasnoj, polnoj pripadnosti. Razvoj demokratije podrazumijeva nau sposobnost da pitamo nisu li to, moda, samo istine jedne, povlatene grupe, to jest istine koje su kreirane shodno interesima te grupe, ali koji nisu i nai interesi? Istine patrijarhata vie nisu jedine i nisu dovoljne. Moramo uti i istine svih onih drugih koji ne pripadaju toj grupi, ije je istorijsko i drutveno iskustvo razliito, koji nisu imali priliku da kau svoje istine. Osim istine bijelog bogatog mukarca, postoje i istine crnih, istine siromanih, istine invalida, istine homoseksualaca i naravno postoji i istina ena koju moramo uti, koju je patrijarhat vjekovima odbijao da uje gurajui je u privatni prostor. Od medija u savremenom svijetu oekujemo da omogue da se sve te istine uju i da ravnopravno stanu jedna pored druge. Tekstovi koji su objavljeni u Vijestima i Danu, kao i mnogi druge sline medijske re-prezentacije feministikih akivnosti, nemaju taj emancipatorki potencijal. Ovi mediji plediraju za uutkivanje ena. To istovremeno znai da se zalau za nepotovanje enskih ljudskih prava i spreavanje svih pokuaja koji vode ka njihovom ostvarivanju. Snaei predrasudu da ene nisu sposobne da misle politiki, da su one po prirodi domaice i majke, da iza njihovih politikih zahtjeva stoji njihova seksualna frustracija ili enska neispunjenost, ovi mediji alju poruku da enama treba uskratiti njihova prava koja su im zagarantovana meunarodnim i nacionalnim dokumentima.

Patrijarhalno korektno
Zato to postoji iroki ideoloki konsenzus patrijarhata oko polne podjele uloga, zato to su u manjini oni koji misle drugaije - teko je izvriti uticaj na medije kako bi oni odustali od medijskih strategija rodne diskriminacije. injenica je da najvei broj ljudi u ovim tekstovima nee vidjeti elemente diskriminacije. Da bismo diskriminaciju prepoznali, morali bismo biti sposobni da napustimo muku, androcentrinu, patrijarhalnu vizuru iz koje smo svi, i mukarci i ene, naueni da posmatramo svijet oko sebe. Morali bismo, dakle, biti spremni da ujemo i drugu stranu prie i da isti taj svijet pogledamo iz enske vizure. Kada govorimo o rodnoj senzitivnosti, mi govorimo upravo o tom pomjeranju take gledita, o novom rakursu iz kojeg stvari vidimo drugaije. Da bismo znali da prepoznamo ulogu medija u generisanju patrijarhalnih stereotipa, moramo biti ne samo medijski opismenjeni, ve i rodno senzibilisani, kao to moramo biti senzibilisani i za prepoznavanje svih drugih stereotipa o pripadnicima drugih grupa kojima je krcat na jezik, visoka kultura, popularna kultura, anegdote i vicevi koje prepriavamo, pa ak i obrazovni sadraji koje usvajamo. Ali, u patrijarhalnom drutvu koje ima sve odgovore na pitanja o mukarcima i enama nije nimalo jednostavno pomjeriti ugao posmatranja. To je neto to se mora uiti. Aktivistkinje NVO obratile su se Novinarskom samoregulatornom tijelu povodom teksta ene nee Bebu sa prigovorom da se u ovom tekstu kri Kodeks novinara Crne Gore i vri diskriminacija.

Iz Novinarskog samoregulatornog tijela je stigao odgovor sve je bilo u redu, slovo B je veliko, a ne malo. Neko ko nije rodno senzitivan ovaj naslov zaista moe doivjeti kao korektan. Ali, neko ko poznaje patrijarhalne stereotipe o enama i zna razloge zbog kojih se oni generiu i reprodukuju, ko je, dakle, spreman da svijet posmatra iz drugog rakursa u velikom B e nepogreivo prepoznati malo b, a u ovom korektnom naslovu poziv na obnavljanje najagresivnijeg stereotipa o enama koje ele da uu u politiku i uzmu dio moi ove ene nee da raaju!

41

Medijski hitac iz javne zasjede

Ervina Dabiinovi
42

prilog 1

Vijesti, 02.04. 2008.

TRAGINI EPILOG LJUBAVNE DRAME U KOLAINU: ..(45) ISPALIO SMRTONOSNE HICE U Z.B. (51) UBIO BIBILIOTEKARKU PA PRESUDIO SEBI
Kolain - Odluka Z.B. (51) da prekine ljubavnu vezu sa est godina mlaim .. bila je tragina za oboje. Jue oko 14.40 asova on je u biblioteci kolainskog Centra za kulturu hicima iz pitolja usmrtio nju, a potom presudio sebi. Krv na parketu izmeu drvenih polica sa knjigama i rikoeti na zidu i vratima biblioteke svjedoili su o traginoj drami. Prema prii oevidaca, .. je jue, sa pitoljem u ruci, uao u biblioteku, koja se nalazi u zgradi u strogom centru Kolaina, traei Z.B. koja je tu radila. U biblioteci su tada bile i dvije djevojke, koje su na kratko zaustavile ., pokuavajui da ga odvrate od traginog nauma. Izlazite, sve u vas pobiti, povikao je .. djevojkama, koje su u strahu istrale iz Centra za kulturu traei pomo. Niko ne zna ta se dalje deavalo izmeu pranjavih polica sa knjigama, gdje je policija nekoliko minuta kasnije pronala dva tijela u lokvi krvi. Pretpostavlja se da je .. uao u prvu prostoriju biblioteke i odmah pucao na Z.B, a potom nekoliko minuta kasnije u drugoj sobi, pucao sebi u glavu. Policija je stigla prije nego to je .. presudio sebi, meutim, nijesu uspjeli da ga ubijede da se preda. Iz Uprave policije sino je potvreno da su policajci pokuali da pregovaraju sa .. - On to nije uradio, ve je prijetio da e pucati u njih ako pokuaju da uu, nakon ega se iz biblioteke zauo jo jedan pucanj - navodi se u saoptenju. Kada je odjeknuo posljednji pucanj, policajci su uli u biblioteku i pronali tijelo Z.B, dok je . jo davao znake ivota. Sa tekim povredama glave i bez svijesti, Z.. su policajci unijeli u kola i prevezli ga do Doma zdravlja. Ljekari su odluili da ga hitno bolnikim kolima trasportuju do podgorikog Klinikog centra, ali je .. izdahnuo ve na Crkvinama. Policija je prilikom uviaja pronala i pitolj M 57 cal. 7,62 mm iz kojeg je Z.. pucao u Z.B, a potom i sebi u glavu. Istrani sudija Vieg suda u Bijelom Polju M.J.S, koji je zajedno sa policijom obavio uviaj, Vijestima sino nije mogao da saopti motiv ubistva. On nije kazao ni koliko je metaka ispaljeno iz pitolja ., ve je naveo da e se to znati nakon to se obavi obdukcija tijela poginulih. Nakon jueranje tragedije u Kolainu se prepriavalo da su, navodno, Z.B. i . u proteklih nekoliko mjeseci bili u emotivnoj vezi. Navodno, .. je ljetos prodao veliko imanje u Kolainu, a novac je potom troio u gradskim diskotekama i kafanama. Imao je suprugu i troje djece. Z.B. godinama je radila u biblioteci, a nakon to je prije petnaest godina ostala bez supruga, koji je stradao u vatrenom obraunu, sama je podizala dvoje djece. Sin Z.B. stajao ispred zgrade U trenutku dok se u Centru za kulturu odvijala drama, ispred zgrade se okupio veliki broj Kolainaca, koji nijesu slutili da e policija nedugo potom iznijeti dva tijela. Ubrzo se u masi naao i sin Z.B., koji je htio da ue unutra, ali su ga policajci sprijeili. Ne znajui da je .. prethodno izvrio samoubistvo, sin Z.B. je govorio da hoe da ue unutra. - Pustite me, hou da ga ubijem, vikao je mladi, prije nego to su mu policajci saoptili ta se dogodilo - ispriao je Vijestima jedan od oevidaca.

43

prilog 2

Pobjeda, 02.04. 2008

DVOJE MRTVIH U CENTRU KOLAINA UBIO - PA PRESUDIO SEBI

44

U Domu kulture u Kolainu . . (35) ubio Z. M, roenu Z.B. (51), a onda sebi pucao u glavu. Kolain, 1. aprila .. (35) iz Kolaina danas je oko 14, 40 sati ubio Z.M, roenu B. (51), a nakon izvrio samoubistvo, pucajui sebi u glavu. Do sada nezabiljeena drama odigrala se u centru Kolaina, u zgradi Doma kulture i imala je pravi filmski scenario. Kada je javljeno da su se oko 14,40 asova uli pucnji u zgradi Doma kulture operativci kriminalistike policije ispostave Kolain doli su na lice mjesta i poeli pregovore sa ., koji se nalazio u zgradi Doma kulture. Pet minuta su trajali neuspjeni razgovori, a ule su se ak i prijetnje od strane .. Nakon toga zauli su se i pucnji. Kada su pripadnici policije uli u zgradu Doma kulture i prostorije Gradske biblioteke na vratima su naili na beivotno tijelo Z.M, da bi u treoj prostoriji od itaonice nali i tijelo ., koji je u tom trenutku davao znake ivota. Ekipe kolainskog Doma zdravlja su krenule sa njim ka Podgorici, ali je na Crkvinama konstatovana njegova smrt. Oevici priaju da su se poslije 14 sati i 40 minuta zauli pucnji u gradskoj itaonici koja je, inae, poznata kao miran kutak kolainskog gradskog centra. Nezvanino se saznaje da je .. udaljio iz biblioteke dvije radnice koje su radile sa stradalom Z.M.. Ona je ostala sama u biblioteci. U njenom tijelu, kako nezvanino saznajemo, naeno je vie metaka. Z.M, roena B, ima punoljetnog sina i kerku. ., koji je inae bio zaposlen u EPCG i radio u HE Rijeka Muovia, za sobom je ostavio suprugu i tri sina.

prilog 3

Dan, 02.04. 2008.

U KOLAINU .. (34) UBIO Z.M. (50), PA SEBE DVOJE MRTVIH U BIBLIOTECI

U kolainskoj biblioteci u centru grada jue oko 14 sati dolo je do pucnjave, u kojoj su smrtno stradali .. (34) i Z.M. (50). Prema rijeima istranog sudije Vieg suda iz Bijelog Polja M.J. S, unutar biblioteke pronaena su beivotna tijela ovo dvoje Kolainaca. - Oboje su preminuli od posljedica ispaljivanja nekoliko hitaca iz pitolja. Uviaju su prisustvovali i zamjenik vieg dravnog tuioca M.V. i radnici policije. Naloio sam da se obavi obdukcija oba tijela - istakao je sudija M.J.S. Kako nezvanino saznajemo, prvo je .. pucao u Z.M, a onda ubio sebe. Pronaeni su jedno blizu drugoga pored polica za knjige. Inae, .. je radio u Elektrodistribuciji, a Z.M.je bila bilbliotekar i, nakon to joj je prije nekoliko godina ubijen suprug u hotelu Bjelasica, sama je ivjela sa dvoje djece. Saznali smo da su njih dvoje bili u emotivnoj vezi i da je .. jue, jo se ne zna iz kojih razloga, uao u biblioteku gdje je pored Z.M. vidno ljut zatekao jo dvije bibliotekarke. Nakon to im je naredio da napuste prostoriju, zakljuao je vrata i, nakon kratkog razgovora, prema kazivanju onih koji su se nalazili ispred zgrade, zaulo se pet-est hitaca.
45

Pred vijeem Vieg suda u Bijelom Polju kojim predsjedava D.K, da podsjetimo, u toku je bilo suenje .. zbog pokuaja ubistva. Zamjenik vieg dravnog tuioca u Bijelom Polju L.M. podigla je optunicu protiv ., u kojoj se navodi da je on 12. maja prole godine, u 2 sata i 45 minuta iza ponoi, u diskoteci Selekt, na Trgu boraca u Kolainu, s umiljajem pokuao da lii ivota sugraanina N.V. Iz pitolja marke INIK, kalibra 7,65 mm, koji je neovlaeno drao, ispalio je tri hica, od kojih je jedan pogodilo N.V. u predjelu prepona i nanijeo mu lake tjelesne povrede. U svojoj izjavi, .. je naveo da je pucao iz straha, bojei se napadaa koji su bili fiziki jai od njega. Nasilniki su se ponaali i pucao sam u pravcu nogu, ne namjeravajui nikoga da ubijem, istakao je tom prilikom .. Suenje je trebalo da se nastavi 27. maja. M.N.

Medijski hitac iz javne zasjede

Tri crnogorska dnevna lista su 2. aprila 2008. osvanula sa informacijom o istom zloinu koji se dogodio prethodnog dana u Kolainu - ubistvu koje je nad Z.B. izvrio ..
46

sljedeu informaciju o dogaaju: ena koja radi u biblioteci, stara 51 godinu, stradala je na svom radnom mjestu od sadanjeg, ili biveg partnera, starog 45 godina. Meutim, ve nadnaslovom Tragini epilog ljubavne drame u Kolainu: .. (45) ispalio smrtonosne hice u Z.B. (51) nae razumijevanje ovog dogaaja se usmjerava u (ne)eljenom pravcu. Naime, takav nadnaslov nas nagovara da ovaj dogaaj smjestimo u sferu privatnosti, intime i linog. Mi na to pristajemo po automatizmu jer smo naueni da je ljubav lina, intimna stvar, a ovdje je zloin reprezentovan kao fragment jedne ljubavne prie, to jest kao epilog te prie. Takoe, ovim nadnaslovom nam se sugerie da izvjetaj o zloinu treba da itamo kao herc roman, dakle ne samo kao neto to je privatno, ve i kao neto to je fikcionalno, dakle ne-stvarno. U patrijarhatu koji definie ta je javno, a ta privatno, ljubav izmeu mukarca ene se tretira kao privatna stvar u koju zajednica ne treba da se mijea. Shodno tome, ono to se izmeu ene i mukarca dogaa iza zatvorenih vrata ne smije biti od javnog interesa i ne smije nikada postati drutveno-politiki problem. Na taj nain, patrijarhalno drutvo se oslobaa odgovornosti da politiki rjeava razliite oblike diskriminacije ena u privatnoj sferi i da suzbija nasilje nad enama i zloine poput ovog koji se dogodio u Kolainu. Autor/ka teksta u Vijestima slijedi takva uputstva patrijarhata dovodei zloin u vezu sa ljubavlju i rekonstruiui ga kao privatni dogaaj.

Tekstovi su imali vie-manje sline naslove i podnaslove, koji e i biti u fokusu analize u ovom tekstu (iako ne samo oni). Naslovi imaju cilj da nas privuku da proitamo odreenu informaciju, ali i da nas odmah pozicioniraju u odnosu na dogaaj, to jest da nam sugeriu na koji nain emo vrednovati taj dogaaj i suditi o njemu. U sva tri navedena sluaja naslovi fiksiraju stereotipe o enskoj inferiornosti i sva tri medija koriste iste medijske strategije depolitizovanja nasilja nad enama, ime de fakto opravdavaju nasilje. Analizom ova tri priloga od 2. aprila 2008. otkrivamo kakve su posljedice ovakvog medijskog predstavljanja jednog zloina, to jest kakav uticaj na na sud o tom dogaaju ima nain njegove medijske reprezentacije.

Sluaj Vijesti: Ljubavna drama

Nadnaslov: Tragini epilog ljubavne drame u Kolainu: .. (45) ispalio smrtonosne hice u Z.B. (51) Naslov: Ubio bibliotekarku, pa presudio sebi Oni/one koji su itali Vijesti 2. aprila 2008. mogli su na osnovu nadnaslova i naslova dobiti

Nadnaslov koji govori o ljubavnoj drami u Kolainu savreno se uklapa u patrijarhalni obrazac definisane mukosti i enskosti, javnosti i privatnosti. Iako se zloin dogodio u biblioteci, dakle na javnom mjestu, nama se sugerie da ga posmatramo kao neto to se dogodilo iza zatvorenih vrata, u sferi privatnosti. Kako smo naueni da nije lijepo da virimo kroz kljuaonicu, mi zakljuujemo da nije pristojno i da nema smisla suditi o neemu to se tie samo toga mukarca i te ene, jer je to njihova privatna stvar. Na taj nain se blokira nae kritiko miljenje i racionalna reakcija, to utie i na nau procjenu dogaaja: to to se dogodilo je samo lina stvar o kojoj ne treba razmiljati. Izvlaenjem iz prie djelova koji su prepoznatljivi kao lini i njihovim plasiranjem na naslovnici, postupcima koji dramatizuju dogaaj i sugeriu njegovu fikcionalnost vri se depolitizacija nasilja nad enama. Depolitizacija je postupak kojim se jedna pojava koja objektivno ima iri i optiji znaaj od line prie ili pojedinanog sluaja predstavlja kao lini in ili dogaaj, ime joj se oduzima politiki znaaj. Da bi medijsko ribarenje ljudskim duama (autor termina . unji) bilo uspjeno, vano je postaviti dobre udice: ponekad je dovojno samo da novinar/ka naglasi i uini vidljivim neki podatak, na tetu nekog drugog. U tekstu objavljenom u Vijestima povodom ovog dogaaja novinar/ka naglaava, osim ljubavnog motiva zloina, i godine starosti aktera, takoe sa ciljem da prizove odreene patrijarhalne stereotipe o muko - enskim odnosima i da tako usmjeri na stav o dogaaju.

Starost aktera je vana u sva tri medijska primjera koja analiziramo. Zanimljivo je da su podaci o godinama starosti aktera u sva tri sluaja naglaeni ve u nadnaslovu ili naslovu teksta, to nije bilo nuno (ovakvi podaci se mogu nai i u tekstu, to se najee i dogaa). Takoe je zanimljivo da se u ova tri medijska izvjetaja navode razliite godine sudionika dogaaja. Tako u Vijestima ena ima 51 godinu, a mukarac 45; u Pobjedi ena ima 50 godina, a mukarac 35, dok u Danu ena ima 51 godinu, a mukarac 34. Ovakvi, biografski podaci svakako spadaju u objektivne injenice kojima je teko manipulisati. Ipak, u ovom sluaju kao da niko od novinara/ki nije bio/la zainteresovan da ispotuje objektivnost injenica koje se tiu godina starosti. Taj nemar prema ovim injenicama pokazuje da su novinari/ke koji su pripremali/le ovu informaciju u ovim biografskim injenicama prepoznali prije svega priliku za medijsku manipulaciju, to jest za prizivanje patrijarhalnih stereotipa, tako da su, noeni tom eljom, jednostavno zaboravili da provjere informacije. U tekstu u Vijestima ove injenice su ukljuene u opis dogaaja na sljedei nain: Odluka Z.B. (51) da prekine ljubavnu vezu sa est godina mlaim .. bila je tragina za oboje. Jue oko 14.40 asova on je u biblioteci kolainskog Centra za kulturu hicima iz pitolja usmrtio nju, a potom presudio sebi. Patrijarhalna ravnotea podrazumijeva da se heteroseksualne veze zasnivaju na malom broju odstupanja. Meutim, razliiti su arini

47

48

za mukarce i ene u onome to je dozvoljeno ili zabranjeno. Tako je opravdana veza izmeu starijeg mukarca i mlae ene, ali je neopravdana i zabranjena veza izmeu starije ene i mlaeg mukarca. U ovakvim izvjetajima teko je odrediti gdje se injenica navodi radi injenice, a gdje se njome manupulie da bi se prizvali patijarhalni stereotipi. U posljednjem pasusu teksta u Vijestima navodi se da je Z.B. nakon to je prije petnaest godina ostala bez supruga, koji je stradao u vatrenom obraunu, sama (je) podizala dvoje djece. Iako je rije o objektivnoj injenici, za koju ovdje ima mjesta, taj podatak u ovakvoj rekonstrukciji dogaaja kao da takoe slui osnaivanju stereotipa o eni bez mua koja razara tue porodice, ime se, naravno, dodatno ojaava negativan stav prema eni koja je zavela mlaeg mukarca. Autor/ka teksta u Vijestima sugerie da je ena koja je rtva zloina prekrila patrijarhalna prava i trai nau saglasnost da se sloimo sa osudom. Budui da su ove patrijarhalne zabrane dio nae kulture, autor/ka lako postie cilj: kao i on/a, i mi smo protiv takve ene. Sljedee to bismo trebali da zakljuimo jeste da je ona (barem djelimino) sama odgovorna za zloin budui da se ogrijeila o nepisane, ili prirodne zakone, kako patrijarhat definie svoje sopstvene socijalne norme. Na taj nain, naa percepcija dogaaja se preusmjerava u drugom pravcu, koji nas udaljava od onog, jedino prihvatljivog, etikog i humanog odnosa prema zloinu. Ovakav kontekst, u koji se smjeta ovaj zloin, u cjelini blokira nau humanu

reakciju: mi prestajemo da razmiljamo o ovom zloinu kao o aktu nasilja, koje je samo po sebi miljenje, ponaanje i akt protiv ljudskosti i koje zato mora doivjeti osudu pojedinca i javnosti. Umjesto toga, mi razmiljamo o ponaanju ove ene i bavimo se ocjenama njene moralnosti. Pravila dobrog novinarstva podrazumijevaju da nema brkanja injenica i pretpostavki. Ali, u ovom tekstu injenice i pretpostavke se stalno mijeaju: Pretpostavlja se da je .. uao u prvu prostoriju biblioteke i odmah pucao na Z.B., a potom, nekoliko minuta kasnije, u drugoj sobi, pucao sebi u glavu. Policija je stigla prije nego to je .. presudio sebi, meutim, nijesu uspjeli da ga ubijede da se preda. Istrani sudija Vieg suda u Bijelom Polju M.J.P, koji je zajedno sa policijom obavio uviaj, Vijestima sino nije mogao da saopti motiv ubistva. On nije kazao ni koliko je metaka ispaljeno iz pitolja ., ve je naveo da e se to znati nakon to se obavi obdukcija tijela poginulih... Nakon jueranje tragedije u Kolainu se prepriavalo da su, navodno, Z.B. i .. u proteklih nekoliko mjeseci bili u emotivnoj vezi. Budui da iz ovoga teksta saznajemo da je uzeta izjava istranog sudije i svjedoenje policajaca, to jest da postoje zvanini podaci, postavlja se pitanje otkud potreba za spekulacijama? I slijedi odgovor da bismo ovaj dogaaj percipirali kao fikciju - ljubavnu dramu, to nas oslobaa obaveze da o njemu donosimo sud. Da je to zaista cilj ovakvo prikaza dogaaja u Vijestima pokazuje i to to novinar/ka otvoreno dramatizuje detalje:

Prema prii oevidaca, Z.. je jue, sa pitoljem u ruci, uao u biblioteku, koja se nalazi u zgradi u strogom centru Kolaina, traei Z.B. koja je tu radila. U biblioteci su tada bile i dvije djevojke, koje su na kratko zaustavile Z., pokuavajui da ga odvrate od traginog nauma. Izlazite, sve u vas pobiti - povikao je Z.. djevojkama, koje su u strahu istrale iz Centra za kulturu traei pomo. Niko ne zna ta se dalje deavalo izmeu pranjavih polica sa knjigama, gdje je policija nekoliko minuta kasnije pronala dva tijela u lokvi krvi. Novinar/ka koristi podatke koje navode oevici da bi na osnovu njih cijeli dogaaj rekonstruisao/la kao senzacionalistiku, kriminalistiko-ljubavnu filmsku priu, u stilu krv i strast. Tako se stereotipni triler-motivi, kakvi su pranjave police sa knjigama i lokve krvi, koriste da bi se dogaaj dramatizovao u eljenom pravcu. Ovakvi motivi provociraju nae emocije, ali u pravcu u kojem to eli ovaj medij. Ovakav nain rekonstrukcije dogaaja onemoguava ne samo da razumijemo ta se dogodilo i da o tome etiki sudimo, ve on onemoguava i nau humanu emotivnu reakciju. Bilo bi logino da u ovom sluaju osjetimo autentinu empatiju (sposobnost da se emocionalno uivimo ili, uslovno reeno, osjetimo emotivno stanje druge osobe), ali mi, umjesto toga, doivljavamo samo povrnu pseudo-empatiju kojom dominira osjeaj samozadovoljstva i u kojoj nema nieg autentino humanog. Nae emocije su izmanipulisane po elji ovog medija: mi smo okirani i zgroeni, ao nam ih je itd.

Ono to nikako neemo moi da osjetimo je istinsko saosjeanje sa rtvom. U patrijarhalnom drutvu sve to se deava izmeu ene i mukarca mora ostati njihova lina stvar. ak i zloin. Mediji pomau da to tako i ostane: oni nas speavaju da o ovom zloinu mislimo etiki, kao o zloinu, i da istinski saosjeamo sa rtvom zloina.

49

Sluaj Pobjeda: Filmski scenario

Nadnaslov: Dvoje mrtvih u centru Kolaina Naslov: Ubio - pa presudio sebi Nadnaslov i naslov teksta u Pobjedi su korektniji i objektiviziraniji nego u Vijestima. Novinar/ka se bavi injenicama nastojei da to potpunije rekonstrue dogaaj. Dodue, ovdje izostaju injenice i podaci istranog sudije, tako da se stie utisak da novinar/ka nije razgovarao/la sa predstavnicima/cama suda i istrage. Meutim, mogue je da je razgovor i obavljen ali da su predstavnici institucija razgovarali neslubeno i bez potvrenih informacija. Ovaj profesionalni stav se, meutim, naputa onoga asa kada nam novinar/k saoptava svoju linu percepciju ovog dogaaja: Do sada nezabiljeena drama odigrala se u centru Kolaina, u zgradi Doma kulture i imala je pravi filmski scenario.

50

Na ovaj nain, poreenjem jednog zloina sa filmskim scenarijem, dovodi se u pitanje objektivnost i realnost dogaaja. I ovdje se, kao i u Vijestima, dogaaj dramatizuje, fikcionalizuje i smjeta u kontekst privatne ljubavne drame, koja provocira nau pseudo-emotivnu reakciju. Budui da je sve to se dogodilo nalik filmskom scenariju, mi ovaj dogaaj prestajemo da posmatramo kao dogaaj koji ima opte znaenje, koje se tie svih ljudi i svakog ljudskog bia, i koji stoga zahtijeva da donesemo odrei etiki sud o njemu. Drugim rijeima, dogaaj se depolitizuje, to jest privatizuje se i smjeta u domen fikcionalnog i privatnog, o kojem se ne pita, koje se ne istrauje i o kojem moemo samo da nagaamo. Time nam se oduzima pravo da postavimo mnoga pitanja koja ovaj dogaaj realno postavlja: da li je ovaj dogaaj usamljen ili ima mnogo slinih dogaaja u Crnoj Gori; zato su rtve najee ene; postoji li strategija suzbijanja nasilja nad enama; kako rade slube koje se bore protiv takvog oblika nasilja; da li je mogue da i druge ene trpe nasilje, iako o tome ne govore? Sva ta pitanja gube smisao ako je ovo samo lina ljubavna drama. Mogli bismo, dakle, postaviti mnoga pitanja kada bi nas mediji provocirali da ih postavljamo i kada nas ne bi nagovarali da, umjesto toga, prolivamo lane suze i optuujemo ene da su same krive jer nee da budu poslune. Mediji nas nagovaraju da razmiljamo o ponaanju ove ene u kontekstu patrijarhalnih predrasuda i da je u tom svijetlu procjenjujemo. Oni nam podmee lane dileme koje nemaju nikakve veze sa zloinom i naim

stavom o njemu. Sve to treba da nas navede da odgovornost za zloin pripiemo rtvi, a ne poiniocu i drutvu. Biografski podaci o godinama aktera se i u Pobjedi potenciraju: rtva je ovdje starija od svog progonitelja cijelih 16 godina. Svi oni efekti koji se u Vijestima postiu razlikom od samo est godina u korist (ili na tetu) ene sada se viestruko pojaavaju. ena koja je rtva zloina sada vie nije samo ena koja je prekrila patrijarhalne zabrane zavoenja mlaeg mukarca, ve ona, sa razlikom od 16 godina, postaje olienje enskog mitskog zla poput antike heroine Fedre. Time iezava i posljednja nada da e biti kakve takve empatije prema rtvi zloina jer ena koja je starija od mukarca cijelih esnaest godina moe biti samo dodatno viktimizirana i optuena da je sama kriva. Takoe, u Pobjedi novinar/ka ukazuje na ne/ brani status mogue veze izmeu aktera, kao i na njihove brane statuse. U Pobjedi je Z.B predstavljana kao Z.M, roena B, da bi na kraju teksta itaoci saznali da je i samohrana majka: Z.M, roena B, ima punoljetnog sina i kerku. ., koji je inae bio zaposlen u EPCG i radio u HE Rijeka Muovia, za sobom je ostavio suprugu i tri sina. Moemo pretpostaviti da su se ovi podaci nali na samom kraju teksta da bi se njima poentirao izvjetaj. To bi svakako bilo u skladu sa patrijarhalnim normama o polnoj i/ili rodnoj ulozi ene i njenim prioritetima. Mogli bismo pretpostaviti da nam se na ovaj nain sugerie da su ovi ljudi zanemarili svoje roditeljske obaveze

povedeni svojom strau. I naravno, ta osuda prije svega vai za enu koja ni u ime ega ne smije zanemariti svoju materinsku dunost. Mukarcu se to moe progledati kroz prste, ali ne i eni. Bilo da je to bila svjesna ili nesvjesna namjera autora/ ke, ovakva zavrnica teksta je zaista efektna: sada na ovaj zloin gledamo iz ugla djece koja su ostala bez roditelja. To je human i opravdan nain razmiljanja jer djeca zaista jesu rtve ovog dogaaja. Ali, medij nam opet postavlja zamku nagovarajui nas da za to to su djeca ostala bez roditelja optuimo ne poinioca zloina ili drutvo, ve ponovo enu koja je prekrila patijarhalne zabrane i tako sama izazvala nesreu ne samo svoju, ve i petoro djece. Naslovi i tekstovi poput onih koji su objavljeni u listovima Dan, Vijesti i Pobjeda mogu da isprovociraju sve reakcije, osim onu koja bi morala da uslijedi osudu zloina i saosjeanje sa rtvom.

Oboje su preminuli od posljedica ispaljivanja nekoliko hitaca iz pitolja. Uviaju su prisustvovali i zamjenik vieg dravnog tuioca M.V. i radnici policije. Naloio sam da se obavi obdukcija oba tijela - istakao je sudija S. U Danu, meutim, nailazimo na izuzetno vanu injenicu da je .. izvio ovaj zloin branei se sa slobode za pokuaj ubistva nad drugim licem. Zaista je udno da je ovaj tako vaan podatak proputen u izvjetajima koji su objavljeni u Vijestima i Pobjedi. ak i u Danu je on samo ovla naveden. Iako od izuzetne vanosti, taj podatak nije ponukao novinara/ku da ovaj zloin osvijetli u kontekstu debate o kvalitetu rada sudova i sudija, tuilatva i svih onih koji bi morali da nam jasno pokau prisutnost drave i njenih institucija u zatiti naih prava. Posebno je neshvatljivo da nije dolo do takve kontekstualizacije s obzirom da je neefikasnost sudstva naa gorua tema i da su mediji prepuni informacija o krenju ljudskih prava; o neprofesionalizmu i nekvalitetnom radu sudova; o kanjenjima i otaljavanju sudskih sluajeva; o selektivnoj pravdi; o oslobaajuim presudama sudova za djela koja ugroavaju druge ili za koje postoji procjena da mogu biti ponovljena. Podatak da je lice koje se branilo sa slobode izvrilo drugi zloin zaista bi morao biti vrijedan posebne panje novinara, tako da bi bilo logino da je upravo taj podatak uzet kao rakurs iz koga e ovaj dogaaj biti rekonstruisan. Meutim, nijedan od medija, ukljuujui i Dan, nije elio da osvijetli taj ugao, to jest da ovaj dogaaj sagleda kao problem odgovornosti
51

Sluaj Dan: Nevaan sudski podatak

Nadnaslov: U Kolainu . (34) ubio Z.M. (50) pa sebe Naslov: Dvoje mrtvih u biblioteci U izvjetaju o ovom dogaaju koji je objavljen u listu Dan novinar/ka takoe navodi injenice o dobi aktera kao i informacije o prirodi odnosa dvoje aktera, koje su dobijene od oevidaca ili izvora. U ovom tekstu prenijeta je i izjava sudije koji je radio na sluaju:

sudstva i onih koji su obavezni da tite prava graana. To je i oekivano jer se u tom sluaju ne bi mogao postii osnovni cilj - afirmacija patrijarhalnog stava da ene u privatnoj (ljubavnoj) sferi mogu da trpe nasilje i da to nikada ne smije postati javno, drutveno pitanje.
52

zloin iz strasti samo - zloin, cijeli ovaj tekst (kao uostalom, i to je jo gore, i odluka Apelacionog suda) utemeljen je na stavu da nasilje nad enom koje se deava u sferi privatnosti nije nasilje i da se moe tolerisati jer je poinjeno iz ljubavi. Sluaj odluke Apelacionog suda i zloina u Kolainu se sa puno razloga mogu dovesti u vezu. Njihova vremenska i sutinska povezanost mogla je biti iskoritena kao sjajna prilika da se u medijima nau dvije izuzetno vane teme: nasilje nad enama u Crnoj Gori i izostanak institucionalnog odgovora na ovu pojavu, to jest neprofesionalizam i neaurnost sudstva (i zastarjelost pravne regulative u Crnoj Gori) koje selektivno primjenjuje pravdu, najee na tetu onih kojima je neophodno da pravda ne bude slijepa. Ali, ova prilika da se nasilje nad enama u Crnoj Gori problematizuje u svjetlosti zakona (njihove zastarjelosti i neprepoznavanja pojava o kojima je rije) i meunarodnih akata koje je drava ratifikovala, a tiu se diskriminacije koja se sprovodi nad enama nije iskoritena. Naprotiv, mediji su iskoristili sve svoje potencijale kako bi nas uvjerili da zloin iz ljubavi nije zloin, da je svaki vid nasilja nas enom, ukljuujui i ubistvo, koji se deava u privatnoj sferi - doputen.

U prilog ovim zakljucima moe se navesti mnogo slinih primjera. O jednom srodnom sluaju informiu Vijesti 12.marta 2008, dakle nedugo prije zloina u Kolainu. Toga dana su Vijesti, naime, obavijestile javnost da je Apelacioni sud ukinuo prethodnu presudu i donio oslobaajuu presudu u korist mladia zbog pokuaja ubistva bive djevojke. U tekstu se kae: Ovo je takozvani zloin iz strasti. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je kao olakavajuu okolnost imao u vidu da P. nije ranije osuivan i da se iskreno pokajao... Tokom suenja P. je pokazao da je voli, ak joj je ponudio i brak. Nakon svega to se desilo, obeao je da e je zaobilaziti, obuzdavati ljubav i ljubomoru, te da je nee vie uznemiravati kazao je sudija V. u obrazloenju presude. Kada itamo ovaj tekst, u iskuenju smo da se toliko zanesemo ljubavlju da zanemarimo neke druge injenice kao nebitne. A te nebitne injenice kau da je poinilac, koji je tokom suenja pokazao da voli svoju rtvu, tu istu voljenu enu-rtvu est puta izbo noem kada je ona pokuala da prekine vezu sa njim. U ovom tekstu nalazimo istu strategiju depolitizovanja nasilja nad enama. Iako novinar/ka stavlja navodnike ispred i iza sintagme zloin iz strasti stavljajui nam time do znanja da zna da je

emu se nadamo, a ta dobijamo

Drava Crna Gora je potpisnica svih meunarodnih dokumenata o spreavanju diskriminacije na osnovu pola, ukljuujui i Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije

ena. U lanu 8. Ustava Crne Gore zabranjuje se neposredna i posredna diskriminacija, a u lanu 159. Krivinog zakonika povreda ravnopravnosti se smatra krivinim djelom. Politika medija u Crnoj Gori morala bi da se temelji na meunarodnim preporukama o rodno osjetljivom medijskom izvjetavanju koje treba da dovede do uspostvaljanja rodne ravnopravnosti kroz izmijenjenu medijsku reprezentaciju ene. Kada je medijsko predstavljanje ena u pitanju, obaveza novinarke/a bila bi da izbjegava stereotipe i predrasude, promovie vrijednosti i principe tolerancije, nediskriminacije uz upotrebu rodnosenzitivnog jezika. Poseban pristup i obaveze novinari bi morali imati kada je u pitanju porodino nasilje, trgovine ljudima, seks trafiking, ije su rtve najee ene... (Iz Kodeksa rodno osjetljivog medijskog izvjetavanja - Lokalni tampani mediji i ravnopravnost polova, Peanik, Kruevac, 2006, 60-61) I u crnogorskom Zakonu o medijima zabranjuje se, izmeu ostalog, polna diskriminacija i nasilje, i kae se da programski medijski sadraji ne bi smjeli propagirati diskriminaciju i nasilje. Dakle, na rodno senzitivno informisanje medije obavezuju ne samo Zakon o medijima i medijski profesionalni standardi, ve i Ustav Crne Gore, Krivini zakonik i niz meunarodnih dokumenata koje je Crna Gora ratifikovala. Takoe, na to medije obavezuje i sam proces prodruivanja EU, politika potovanja ljudskih prava, prihvatanje temeljnih vrijednosti na kojima poiva razvoj savremenih

demokratija i civilnog drutva. Sve to, dakle, zahtijeva od medija da o nasilju nad enama izvjetavaju na nain sutinski razliit od naina kojemu pribjegavaju listovi Vijesti, Pobjeda i Dan izvjetavajui o zloinu u Kolainu. Dakle, mi s punim pravom oekujemo od medija da budu rodno senzitivni, profesionalni, politiki korektni, emancipatorski, to jest da se stave u slubu ukidanja patrijarhalnih predrasuda koje onemoguavaju potovanje enskih ljudskih prava i sprovoenje politike rodne ravnopravnosti. U sluaju nasilja nad enama, to znai da od njih oekujemo da nasilje nad enama rekonstruiu i predstave javnosti kao nasilje, da objasne javnosti da ena ne moe biti odgovorna za nasilje koje se nad njom vri, da je za to nasilje odgovoran onaj ko zloin vri, ali i drutvo i njegove institucije jer je drava obavezna da ima sistemsko rjeenje za takav problem. Jednom rijeju, oekujemo od medija da nasilje nad enama postave kao politiki, a ne privatni problem. Tekstovi koji su objavljeni u Vijestima, Danu i Pobjedi nas upozoravaju da smo daleko od onoga to elimo i na ta smo se kao zajednica obavezali. Generalno, moe se zakljuiti da sva tri analizirana teksta rade upravo ono to se od njih ne oekuje. Oni idu uz dlaku patrijarhalnim predrasudama koristei strategije depolitizavanja nasilja nad enama kako bi to nasilje prebacili u privatnu sferu, a drutvo oslobodili odgovornosti. Analiza sva tri sluaja izvjetavanja o zloinu koji se dogodio u Kolainu pokazuje kakvi su efekti te strategije. Sva tri lista, i Vijesti i Pobjeda
53

54

i Dan, rekonstruu ovaj dogaaj tako da na kraju ponemo da razmiljamo o tome koliko je sama Z.B. odgovorna za zloin koji je nad njome izvren. Umjesto da nas navedu da Z.B. sagledamo kao rtvu, to ona jeste, i da se zapitamo o tome ko je za to odgovoran, ovi mediji nas navode da se pitamo da li je ona prekoraila patrijarhalne prirodne zabrane koje se tiu razlike u godinama izmeu partnera; da li je bila dobra majka budui da je imala partnera; da li je kao udovica imala pravo da stupa u vezu sa oenjenim ovjekom itd.Tako nas mediji diskretno navode da prestanemo da razmiljamo o njoj kao rtvi i da ponemo da razmiljamo o njenoj odgovornosti za ono to se dogodilo. Time mediji oslobaaju odgovornosti ne samo poinioca zloina nego i drutvo. Jer ona je sama kriva! Na ovaj nain mediji nasilnicima daju podrku da vre nasilje, a ene obeshrabruju stavljajui im do znanja da ne postoji niko ko eni koja trpi nasilje eli da pomogne. Ova usamljenost je obeshrabrujua za mnoge ene koje trpe nasilje, za koje esto niko ne zna. Mediji poput Vijesti, Dana i Pobjede alju im poruku da je bolje da ute jer e, ukoliko se oglase, biti proglaene krivim za sve to im se dogaa. Da su se u listovima Vijesti, Pobjeda i Dan umjesto naslova tipa Ubio bibliotekarku pa sebe pojavili naslovi tipa Porast nasilja nad enama, Ohrabrila se da prekine nasilje, Branei se sa slobode poinio zloin ili I dalje bez nacionalne strategije zatite ena od nasilja - sigurno je da bi ovim enama bila poslata drugaija poruka. Time bi im se stavilo do znanja da drutvo

eli da im pomogne i da prihvati to kao svoju, politiku odgovornost. Ovako, nasilje i dalje ostaje samo njihov lini problem, za koji same moraju da nalaze rjeenje, uglavnom tako to se nee opirati patrijarahalnim normama, to e utati i pristati da umjesto politikog subjekta budu samo suvereno privatne siluete i uvarica domaeg ognjita koje svako moe da ubije kada god poeli. Cilj ovakvog predstavljanja nasilja nad enama jeste - odravanje patrijarhalne ravnotee po cijenu neijeg ivota.

Anestezija kritike misli

Odluila sam u jednom trenutku da se vie ne opirem. Podijeliu sudbinu zle kraljice i stati pred ogledalo da provjerim da li sam visoka, lijepa i plava. Ili sam izgladnjela manekenka kojoj sve dobro stoji osima gladi. Ili sam polovnjaa koja u zavisnosti od neega to je doivjela i uradila u trenutku raspomamljenosti dospijeva u novine kao informacija koja privlai samo bjedu, kao to pele privlai med. Ili sam rtva domaeg nasilja, koju zlostavlja mu, partner, porodica, koja je nerijetko broj i smrtovnica - senzacionalna vijest. Ili sam instrumentalizovano mlado bijelo tijelo, razgolieno, koje uti. Ili sam ona koje nema, kojoj se niko ne obraa u novinama, to je posebno vaan podatak jer se i na osnovu te praznine moe razumijeti ko je i kako znaajna tema u novinama. Gornji pasus saima feministiki pogled na medijsko predstavljene ene kao rtve domaeg (mukog) nasilja i kritiki pogled na medije koji zarauju na senzacionalistikim izvjetajima o

enama koje su rtve nasilja ili trafkinga. Tira i profit to je ono to uglavnom zanima medije kada je o ovim temama rije, a ne pozivanje na odgovornost onih koji su odgovorni. Posredstvom slika i jezika, mediji znaajno utiu na na doivljaj stvarnosti. Slike kojima se u medijima predstavljaju ene su razliite, ali se u jednoj stvari ne razlikuju: ena se u medijima uvijek predstavlja na selektivan, prilagodljivoprimjenljiv i eljen nain, kao instrument i kao objekat. Slika ene u medijima je esto jednodimenzionalna: potencira se samo jedna enska karakteristika kojom se manipulie. Cilj je da vidimo enu onakvom kakvu nam je mediji ele predstaviti. A nerijetko je ba posredstvom takvog predstavljanja vidimo kao mlado, bijelo, golo tijelo koje uti, ili kao rtvu crnih hronika, kao junakinju prie natopljenu senzacionalizmom. Time se namjerno ini nevidljivom realna slika ena i ignoriu sva vana drutvena pitanja u ijem sreditu je ena. Nasilje nad enama je ozbiljan drutveni problem. O njemu se pie u medijima, ali nerijetko i ocjenjuje kvalitet medijskog predstavljanja i mjeri bilo uticaja koji se takvim informacijama vri na nas. Na osnovu monitoringa zastupljenosti i predstavljanja tema o enama u dnevnoj tampi u Crnoj Gori, koji je od 2000. radila Anima - Centar za ensko i mirovno obrazovanje iz Kotora, moe se zakljuiti da ima puno informacija o postojanju domaeg nasilja, kao i drugih vidova nasilja i enama rtvama nasilja. Te analize pokazuju da se ene u crnoj hronici u preko 90 odsto sluajeva javljaju kao rtve. Postavlja se pitanje -

na koji nain mediji te informacije predstavljaju javnom mjenju i koliko se ono takvim nainom predstavljanja senzibilie za kritiki odnos prema nasilju nad enama. Najee se to radi onako kako su to uradili listovi Vijesti, Dan i Pobjeda povodom zloina u Kolainu. Taj nain, meutim, ne razotkriva problem ve ga, naprotiv, maskira gurajui ga nazad u privatnu sferu, gdje on ne podlijee javnoj kontroli i politikom tretmanu. Strategije koje mediji koriste su neadekvatne i kontraproduktivne. Informacije o sluajevima nasilja nad enama esto su prezentovane kao prie sa socijalnog dna, kao prilozi za crnu hroniku, dakle kao sluajevi koji su ekstremni, a to znai nedovoljno univerzalni da bi se nasilje problematizovalo. esto se prilikom izvjetavanja o ovakvim sluajevima potencira brutalnost, ime nas medij okira, a time i distancira. Ovi dogaaji se senzacionalizuju, a tema nasilja nad enama postaje samo roba, koja obezbjeuje vei tira i bolji komercijalni efekat. Nasilje nad enama se takoe melodramatizuje i patetizuje, to jest ono se utapa u priu o ljubavi i smrti. U tom tihom ratu koji se permanentno vodi protiv ena, medijski hitac u vidu ovakvog senzacionalizma doe kao javna zasjeda, a ene kao - kolateralna teta. Ono to je zajedniko za sve te postupke jeste depolitizacija nasilja nad enama, koje mediji re-prezentuju kao privatni problem. Na taj nain mediji marginalizuju ovu pojavu i anesteziraju kritiku otricu javnog mnjenja prema ovom pitanju. Sve to u interesu produenja patrijarhata. To i jeste klju problema. Klju koji mediji moraju okrenuti.

55

ena-junakinja

ili scenografski element u muzikoj industriji

Janko Ljumovi

56

prilog 1

57

Svet, 18.maj 2008.

JELENA KARLEUA CRNO PA SE PROVIDE!

Tokom nedavnog gostovanja u vajcarskoj, Jelena Karleua je iznenadila goste diskoteke Modus, koji su oekivali da e se pevaica u poodmakloj trudnoi ipak tedeti na nastupu. Ispostavilo se da su pogreili, jer je mala od skandala ostala dosledna sebi, pa je publiku i vie nego prijatno iznenadila, kako temperamentnim scenskim pokretima i koreografijom tako i autfitom, koji je vie otkrivao nego skrivao. Kad su se reflektori upalili, bujno poprsje je prosto sevnulo ispod providnog haljineta. Ni sada, kada je u blagoslovenom stanju, popularna pevaica nikog ne ostavlja ravnodunim. ak ni pratei polugoli dens ansambl nije uspeo da odvue panju prisutnih s raskonih estica seksi trudnice.

ENA JUNAKINJA ILI SCENOGRAFSKI ELEMENT U MUZIKOJ INDUSTRIJI

Sluaj Jelene Karleue, tj. proizvodnja estradne zvijezde predstavlja primjer totalne produkcije sex simbola, u kojoj je zvijezda sveprisutna u naim ivotima. Dakle, veza izmeu zvijezde i njene publike je dio zajednikog ivota u kojem relacija privatno/javno ne postoji. Njena muzika i muziki video spotovi imaju proireni kanal komunikacije porukama unutar pisanja medija. Ko je ona slatka mala, koja ivi od skandala, Svakog drugog, treeg dana njena naslovna je strana. Ona vie od kolaa voli ukus slatkog traa. Svake noi gradom krui, samo s facama se drui, Mrzi ceo svet, spava do pet, slatka mala. Gore citirani stihovi pjesme Slatka mala upravo se poklapaju sa primjerom odabranog medijskog teksta koji prati njen ivot u medijima.

58

Mnotvo JK
Na naslovnici Sveta itamo: Karleua na nastupu pokazala grudi!!!! A u tekstu itamo sljedee: Tokom nedavnog gostovanja u vajcarskoj, Jelena Karleua je iznenadila goste diskoteke Modus, koji su oekivali da e se pevaica u poodmakloj trudnoi ipak tedeti na nastupu. Ispostavilo se da su pogreili, jer je mala od skandala ostala dosledna sebi, pa je publiku i vie nego prijatno iznenadila, kako temperamentnim scenskim pokretima i koreografijom, tako i

autfitom, koji je vie otkrivao nego skrivao. Kad su se reflektori upalili, bujno poprsje je prosto sevnulo ispod providnog haljineta. Ni sada, kada je u blagoslovenom stanju, popularna pevaica nikog ne ostavlja ravnodunim. ak ni pratei polugoli dens ansambl nije uspeo da odvue panju prisutnih s raskonih estica seksi trudnice. 1 Postavljeno pitanje moe da glasi: Da li je mogue trino realizovanje u svijetu proizvodnje i potronje javnih linosti bez medijskog posredovanja? Odgovor, naravno, glasi: Ne. Drugo postavljeno pitanje glasi: Da li primjer Jelene Karleue (jedan/jedne od mnogih) bogati nae ivote? Odgovor, naravno, ponovo glasi: Ne. Ali, postoji problem, kako u postavljenom pitanju, tako i u odgovoru na njega. Naime, svjedoimo da taj odgovor, zapravo, glasi: Da. Pitanja je bezbroj, ali vratimo se dilemi iz naslova rada: ena junakinja ili scenografski element u muzikoj industriji sluaj Jelene Karleue. Muzika industrija nije mogua bez reklamne industrije. Jedna i druga su nemogue bez medija. Mediji trae svoje zvijezde. A svi oni zajedno kau da sve rade zbog publike, koja u ovom sluaju predstavlja masu, tj. masovnu publiku u kojoj nestaje svaka individualnost, koja i sama postaje konstrukt stila i ponaanja koji se preklapa sa samom medijskog porukom, tj. sa akterima te poruke. Na taj nain dolazimo do situacije da ne postoji jedna JK, ve da je njihov broj ogroman. Dakle, mnotvo je JK u naem okruenju.
1 http://www.svet.co.yu/?state=3&izdanje=2&broj=569&cl anak=12677 (18. maj 2008.)

Veliki konstruktori
Navedeni primjer govori da muzika i reklamna industrija, putem djelovanja medija, njih same koristi kao oznaku za razliite svjetove predmeta, ime ih istovremeno i konstituie. Njihov identitet se transferie u trinu vrijednost. Kvalitet proizvoda je takav da govorimo o velikom problemu dananjice, a to je problem seksualizacije svakodnevnog ivota i stvarnog poloaja ene u javnom prostoru. Da li je ena junakinja ili scenografski element? Da li je u pitanju simbolika iluzija ili stvaran ivot? Vano je znati da je jedna od najvanijih karakteristika masovnih medija njihova uloga aktivnih proizvoaa simbola i znaenja. Mediji konstruu realnost, stvarajui znaenjsku cjelinu. Realnost je onakva kakvo joj znaenje mi damo. Masovne komunikacije jesu veliki konstruktori percepcije korisnika i na osnovu informacija koje nose, i na osnovu interpretacije istih.2 Iz navednog citata fokusirajmo sada rije interpretacija. Ona je kljuna, jer bez prihvatanja poruka, stavova, miljenja koje nam mediji i njegove zvijezde nude cijeli sluaj ne bi bio ni otvoren. Interpretacija moe biti i drugaija. Povodom ukupnog djelovanja odabrane zvijezde Jelene Karleue moemo navesti medijski citat koji ne podrava postavljeni okvir prie, ve svojom objavom daje drugaiju interpretaciju. Na taj nain svjedoimo da istina nikada ne smije biti jedna. I jedna i druga interpretacija treba da daju osnovu da cijeloj temi u nastavku rada
2 Brings, Adam; Kobli, Pol: UVOD U STUDIJE MEDIJA, Clio, Beograd, 2005, str. 83

damo okvir itanja koji treba da problematizuje fenomen seksualizacije svakodnevnog ivota ili, jo dalje da odemo, praksu u kojoj se ensko tijelo postavlja u kontekst tzv. striptiz kulture. Druga interpretacija takoe se naslanja na skandal koji je izazvao spot Jelene Karleue za pjesmu Tihi ubica, sa albuma JK revolution. Povod za polemiku je jedna od lokacija za snimanje spota - sveana sala najstarije gimnazije u Srbiji Karlovake gimnazije! Desila se pobuna kolskog odbora, a profesori i aci su potpisivali peticiju za zabranu emitovanja spota. Zavrni komentar novinara nedjeljnika Vreme glasi: Opte je mesto da se devojice u Srbiji ugledaju na oskudno odevene i jo oskudnije obrazovane pevaice, a deaci na kriminalce. Da je drugaije, Karleua ne bi bila popularna onoliko koliko jeste. Ali, teko da lani moral moe nadoknaditi odsustvo bilo kakvog morala, ako je u tome problem.3 Navadeni komentar, tj. interpretacija ne podrava prvi primjer, koji zapravo ne problematizuje, ve afirmie priu o zvijezdi, tj. afirmie porno-ik (termin je unutar studija kulture i teorije medija).

59

Porno ik
ta je porno-ik? Porno-ik nije pornografija, nego prikaz pornografije u nepornografskoj umjetnosti i kulturi i postmodernistiko pretvaranje pornografije u kulturnu tvorevinu
3 maj 2008.) http://www.vreme.com/cms/view.php?id=574488 (18.

60

u oglaavanju, umjetnosti, komediji i obrazovanju. Novinar Jonathan Freedland iz britanskog Guardiana tvrdi da kada u novinama proitamo Jebiga! moemo govoriti o pornografiji, i dodaje da je najvei zloin novih pornografa - kraa. Oni kradu ono to bi trebalo biti privatno i duhovno iskustvo ovjeka i pretvaraju ga u potronu robu.4 Ako se vratimo komentaru o Karleuinim grudima u novinama Svet, moemo postaviti pitanje: Zbog ega mediji prate i biljee takve prie? Da li je u pitanju nehajno iskazani egocentrizam, tipian za narcistiki individualizam medijske zvijezde, ili je u pitanju eksponiranje primarnih vrijednosti na kojima poiva sam sistem medijske produkcije? I dok su porno-zvijezde obino anonimne, zvijezde porno-ika su, zapravo, slavne osobe. Mediji objavljuju materijale utemeljene na razliitim oblicima seksualnog samorazotkrivanja i tjelesnog izlaganja. Konzumenti tih sadraja postaju voajeri. Shodno tome, mediji samo vre svoj posao - zadovoljavaju potrebe tzv. seksualnog senzacionalizma. Privatnom intimom se zasluuje publicitet na kome se gradi slava. Vano je istai da demokratizacija medija, seksualne slobode i rodna ravnopravnost ne osuuju i ne uskrauju golo tijelo kao takvo. Problem je u tome to pornografsko golo tijelo nije isto to i obino (antropoloko) tijelo koje hrabro moe prikazati svoju nagost, koja
4 McNair, Brian: STRIPTIZ KULTURA, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, str. 70

u tom sluaju nije izmanipulisana i podreena kozmetikim intervencijama. Kritiku navedenog fenomena potrebno je itati i u svijetlu pripadnosti muzikom pravcu kome pripada Jelena Karleua, a to je turbo-folk muzika koja od kraja osamdesetih godina XX vijeka poinje svoj pohod u bivoj SFRJ i do danas dominira ne samo prostorom bive Jugoslavije, ve postaje u balkanskim okvirima vodei muziki pravac. Rambo Amadeus, iji se prvi album iz 1988. godine zvao O tugo jesenja (turbo-folk) na svom posljednjem albumu Oprem dobro iz 2005. godine potpisuje numeru iji tekst glasi: Folk je narod, turbo je sistem ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar motora sa unutranjim sagorijevanjem. Turbo-folk je gorenje naroda. Svako pospjeivanje tog sagorijevanja je turbo-folk razbutkavanje strasti kod homo sapiensa. Dodatna opasnost ili itanje koje navedeni primjer Jelene Karelue stavlja u centar panje jeste bjeanje od stvarnosti tranzicije i svih efekata koje je ona proizvela od raspada SFRJ. Osim koristi za producente, korist imaju i idelogija i politika koja neregulisanjem trita i standarda obezbjeuje ruiastu sliku stvarnosti, u kojoj ruiasta slika ima hiljadu lica, veselih i nasmijanih. Na taj nain publika i njene zvijezde, ili obrnuto - zvijezde i njihova publika, postaju ujedinjeni u ivotnom stilu koji karakterie oblaenje, izgled,

govor, tj. izgled (image) sa svojim znaenjima, koji nosi veliki broj poruka o sebi. Ponovimo stih Jelene Karleue: Ko je ona slatka mala, koja ivi od skandala, Svakog drugog, treeg dana njena naslovna je strana. Ona vie od kolaa voli ukus slatkog traa. Svake noi gradom krui, samo s facama se drui, Mrzi ceo svet, spava do pet, slatka mala. Pitanje individualnog identiteta ne postoji: identitet koji se stvara jeste identitet medijske zvijezde, nestajanje originala, koga/koju zamjenjuju replike u beskonanom tehnolokomedijskom poretku kretanja. S jedne strane, to je image, a sa druge strane - trino integrisana i strateki osmiljena pojavnost, tj. brend. U tom modelu iste pojavnosti individualizacija postoji samo onoliko koliko to trino medijski mehanizmi doputaju. JK je: ____________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ ______________________________(upiite sami)

ena u funkciji trita

Sluaj Jelene Karleue kroz navedene aspekte itanja predstavlja primjer rodne diskriminacije koja se i u ovom sluaju pokazuje kljunom za razumijevanje samog problema rodne diskriminacije. Kljuni problem rodne diskriminacije jeste ensko tijelo, tj. ena u funkciji trita. Sluaj Jelene Karleue jasno pokazuje da njena produkcija jeste prije svega roba, a ne muzika. Kao takva, njena upotrebna vrijednost jeste model, kod, simulakrum i spektakl. Potronja svih tih elemenata jeste osnovni vid komunikacije. Ona je danas u velikoj mjeri animistika i fetiistika. Moemo rei da se zapravo deava fascinacija sadrajem. Vano je istai razliku izmeu slinih proizvoda na globalnoj sceni, poput Madone, recimo, koja pripada drugaijoj vrsti medijske industrije zabave. Govorei o balkanskim zvijezdama, kritiarka Ivana Kronja zapaa sljedee: Nije udo da turbo-folk ne omoguava kreativno oslobaanje putem stila, ve samo dosadnu i siromanu repetitivnost koja ene pretvara u objekte: fascinacija bogatstvom i statusnim stilom ivota, glamurozna odea i automobili, medijski uticaj i izlazak iz anonimnosti.5 Konkretan primjer medijskog teksta posveenog Karleuinim grudima u tabloidu Svet govori,
5 Ivana Kronja: NAKNADNA RAZMATRANJA O TURBOFOLKU, Kultura, br. 102, Zavod za prouavanje kulturnog razvitka, Beograd, 2002, str. 17

61

62

s jedne strane, o prirodi samog medija (tzv. ute tampe), a sa druge strane o rodnim stereotipima. Ti aspekti su povezani: oni su, zapravo, jedno. Slike enskog tijela su praene rodno stereotipnim komentarima, dalje se kombinuju sa logikom prodaje i trita, predstavljajui enu kao dostupnu robu. Vrlo jasno, na primjeru Jelene Karleue javnost (itaoci) treba da se uzbudi i okira. To se postie naslovnim stranicama, adekvatnom upotrebom jezika i dizajnom naslova. Trivijalne vijesti, nizak nivo kulturnih potreba, ki koji dominira,mizoginija6, fascinacija estradom
6 Doslovce preveden, termin mizoginija oznaava mrnju prema eni. Kao socioloku pojavu, mizoginiju je prva definisala Adrijen Ri 1961. nazivajui je organizovanim, normalizovanim i institu-

i enskim tijelom - samo su neki od aspekata ili tema koje moemo posebno otvoriti unutar datog primjera. Mizogonija na djelu zapravo je ukupan dizajn takvih medija jer osnovna matrica tog dizajna jeste dovoenje ene u pornografski kontekst, a tekstovi koji prate naslove i fotografije samo pojaavaju mizogini efekat. Odabrani primjer samo je jedan od mnogih koji govori o kulturnom i moralnom padu koji kada se na organizovan nain deava mora imati svoje zvijezde. Jedna od tih zvijezda jeste i Jelena Karleua.
cionalizovanim nasiljem nad enskim polom.

http://www.leksikon-yu-mitologije.net/files/11_01%5B1%5D.jpg

itanje izvan teorijskog miljenja, koje moe biti primjer radikalnog stava koji iskljuuje model kome Jelena Karleua pripada, nalazimo na sajtu Leksikona Yu mitologije, a na temu JK. Ovdje pie: Drutvo koje je degradirano, gde je sistem vrednosti poremeen i gde svako moe da postane estradna zvezda, idealna je prilika za razmaenu beogradsku uliarku Jelenu Karleuu.7 Primjer Jelene Karleue nije teak primjer za analizu i cilj koji moemo sebi postaviti u istraivanju ire teme mediji i rod, ili pak ue teme strategije stvaranja sex simbola. Vano je razumjevanje mehanizama koji postavljaju enu u ekonomiji medija i njihovoj ekspanziji, koja u efektima postie sve negativnosti o kojima svjedoimo u naoj stvarnosti. Sa druge strane, postavlja se pitanje - koliko u samoj kritici, kao u primjeru citata iz Leksikona Yu mitologije moemo biti uvredljivi i nazvati bilo koga uliarkom? Na koji nain se boriti protiv fenomena masovne kulture? Na koji nain senzibilisati i edukovati publiku koja moe iskljuiti iz svojih potreba zvijezde - sex simbole? Da li je mogua prevaga drugaijeg sistema vrijednosti u kojem manjinski sadraj tabloidne i striptiz kulture nee predstavljati ospasnost? Ova i druga pitanja samo su izbor koji podrava stav da su pitanja koja postavljamo zapravo vanija od samih odgovora. Jer, kljuni problem
7 http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read. php?id=3010 (18. maj 2008.)

o kome govorimo jeste mogunost i glasnost samog pitanja. U ovom sluaju: ena junakinja ili scenografski element? Rije junakinja moe da bude: Agata Kristi, Marija Kalas, Ana Manjani, Briit Bardo, Frida Kalo, Margarit Diras, Virdinija Vulf, ilijet Greko i sve junakinje koje sami/same moete upisati. Vi, zapravo, tim inom dajete zakljuak i zavravate tekst. _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________________ _________________________________.

63

Poar u Palestini
Sanja Marjanovi
64

prilog 1

Vijesti, 7. septembra 2004.

U NASELJU NEDALEKO OD LASTVE GRBALJSKE JUE IZBIO VELIKI POAR, 30 ROMA I EGIPANA OSTALO BEZ KROVA NAD GLAVOM MAJKA U PANICI ZABORAVILA BEBU
BUDVA - U velikom poaru koji je jue oko sedam asova ujutru izbio u naselju Palestina nedaleko od Lastve Grbaljske do temelja je izgorjelo est improvizovanih baraka, a oko 30 Egipana i Roma, meu kojima veina djece, ostalo je bez krova nad glavom. Porodice egipanske nacionalnosti Ahmetovski, Rifata i Tefika, Fatmira Edimi, Jaara Memeti, i Afrima i Adema Krasnii, sa 30 lanova od ega su njih treina djeca, meu kojima i dvije bebe, jue su pozvale optinske i dravne vlasti da im obezbijede krov nad glavom, jer su u poaru izgubili sve to su godinama stvarali. Naselje Palestina, koje je prije vie od 20 godina izgraeno za socijalne sluajeve optine Budva, posebno u proteklih pet godina posluilo je kao smjetaj velikom broju romskih i egipanskih porodica, koje su nakon NATO bombardovanja izbjegle sa Kosova. Imajui u vidu da je veina baraka izgraena od drveta i drugih lako zapaljivih materijala, poar se u roku od etiri sata usljed jakog vjetra iz kue porodice Ahmetovski proirio i zahvatio susjedne barake. Vatragosci, koji su odmah stigli na lice mjesta, uspjeli su da lokalizuju poar, a prema rijeima komandira Vatrogasne jedinice Sava Kljajevia, niko od itelja kampa nije povrijeen. - Jak vjetar doprinosio je brzom irenju vatre, ali smo uspjeli i to da sprijeimo. Osim jedinice iz Budve, pozvali smo i kolege iz Petrovca, tako da smo poar ugasili. Poto je rije o montanim kuicama, koje nijesu graene od vrstih materijala, vatra je unitila sve do temelja. Pretpostavljamo da su vatru izazvale

65

terike u jednoj od baraka, jer taj dio kampa nema struju - kazao je Kljajevi. Navodei da su ostali bez igdje iega, jer im je u poaru sve uniteno, Jaar Memeti je kazao da nema vie ni novca da ishrani porodicu. - Sve nam je izgorjelo, nemam vie ni ute banke za hljeb da kupimo veeras. Od ega emo ivjeti ne znam, sve sam kupio novo, nov namjetaj, taman smo se sredili i evo ta se dogodilo - kazao je Memeti. Gradonaelnik i premijer da pomognu Istraiva krenja ljudskih prava u Crnoj Gori Saa Zekovi uputio je jue pisma premijeru Milu ukanoviu i gradonaelniku Budve Radu Jovanoviu sa molbom da to hitnije uine sve to je u njihovoj moi da se posljedice poara otklone i stvore elementarni uslovi za normalan ivot ugroenih porodica. - Vjerujem da dravne i lokalne vlasti prema ovom sluaju nee zauzeti odnos drugaiji od onog koji je iskazan u brojnim slinim primjerima kada je pruena adekvatna materijalna pomo i podrka, bez obzira na nacionalnost i rasu. Sve osobe ive u tekim materijalnim i ivotnim prilikama, a neke od njih su zaposlene u Komunalnom, ali nijesu u stanju da samostalno obezbijede sebi alternativni smjetaj i otklone posljedice poara koji im je nanio veliku tetu - kazao je Zekovi.

Kako navodi jedan od stanovnika kampa, takozvani Gzim, pojedincima je u barakama izgorjela uteevina od 1.500 eura, koju su tokom sezone zaradili na plaama ili gradskim toaletima. U naselju ivi 15 porodica socijalnih sluajeva i 25 izbjeglikih romskih i egipanskih porodica, koje ukupno broje vie od 170 lanova. Sluaj poara jue je preuzela budvanska policija, koja je obavila uviaj kako bi utvrdila razloge izbijanja vatre. 66 Kako su potvrdili u budvanskom OB, postoji mogunost da je poar podmetnut. Majka u panici zaboravila bebu Prema rijeima Paljuke Ahmetovskog, veina mukaraca je jue ujutru krenula na posao u Komunalno preduzee. - Kada sam se udaljio od kampa sa brda na Topliu primijetio sam da se iz Palestine iri gust crni dim. Odmah sam znao da neto nije u redu, zamolio sam kolegu da se vratimo. ena i dijete su mi bili u baraci. Kada je ena primijetila ar i da se vatra iri, od panike je izletjela iz kue i u tom trenutku zaboravila na dijete. Sreom, komija je uao u kuu i spasio bebu - kazao je Ahmetovski. On je rekao da misli da je neko podmetnuo poar, jer su se te porodice dobro sredile, imale nov namjetaj, radile i stekle imovinu i kupile kola. - To je nekom smetalo ko eli da nas otjera. Ovdje ivimo 17 godina, a prije 15 godina je ista ovakva baraka na ovom mjestu izgorjela. Sada nemamo gdje da ivimo i zato emo da idemo i spavamo ispred Optine - kazao je Ahmetovski. Njemu je u toku intervencije vatragosaca pozlilo, tako da mu je bila neophodna i ljekarska pomo.

POAR U PALESTINI
Tekst u prilogu 1 pod naslovom Majka u panici zaboravila bebu, koji izvjetava o poaru koji se 6. septembra 2004. dogodio u naselju Palestina u blizini Lastve Grbaljske, u kojem ive Romi i Egipani - objavljen je u dnevnom listu Vijesti 7. septembra 2004. Najava ovog teksta nala se toga dana i na naslovnoj strani ovog dnevnog lista, to znai da je urednitvo procijenilo da ova informacija moe privui panju italaca. Pitanje je, meutim, na koju vrstu interesovanja javnosti je urednitvo raunalo kada je zakljuilo da je vijest o ovom dogaaju udarna vijest?

Nadnaslov i naslov
Nadnaslov teksta U naselju nedaleko od Lastve Grbaljske jue izbio veliki poar, 30 Roma i Egipana ostalo bez krova nad glavom objektivno i (za jedan nadnaslov) neuobiajno iscrpno informie o dogaaju, potencirajui posljedice koje je on izazvao. Ve iz nadnaslova saznajemo da je nesrea zadesila pripadnike manjinskih grupa Rome i Egipane, ime se oni ine medijski vidljivim. To nije, naalost, uobiajna medijska praksa kod nas: istraivanja pokazuju da su oni koji imaju manje moi i uticaja u drutvu najee manje vidljivi u medijima. Pripadnici manjinskih, marginalizovanih grupa su socijalno nevidljivi, a mediji koji ne ine nita da ih uine vidljivijima zapravo podravaju njihovu marginalizaciju.

Kada bismo, dakle, o tekstu u Vijestima sudili samo na osnovu nadnaslova, mogli bismo zakljuiti da je ovdje rije o tekstu koji naruava tu negativnu medijsku tradiciju time to skree panju na probleme manjinskih grupa i ini ih vidljivim. Takoe, u ovom nadnaslovu nema ni traga stereotipima koji se esto veu uz pripadnike ove grupe, ne samo u svakodnevnom iskustvu ve, naalost, i u medijima. Nadnaslov je, dakle, profesionalan, objektivan i korektan. Ali, da li je to sluaj i sa naslovom? Kao to na prvi pogled uoavamo korektnost nadnaslova, isto tako ve na prvi pogled moemo uoiti da sa naslovom Majka u panici zaboravila bebu neto nije u redu. Od naslova oekujemo da poentira dogaaj, da nam pomogne da odredimo fokus naeg interesovanja i trasiramo pravac svoga razumijevanja. Oekujemo od medija da nas objektivno informiu o nekom dogaaju, da nam pomognu da donesemo nepristrasan i kritiki sud o nekoj drutvenoj pojavi i da afirmiu sudove utemeljene na vrijednostima zajednice. Kada je o poaru u naselju Palestina rije, od medija bismo s pravom mogli oekivati da u nae ime postavi sljedea pitanja: Kakvo je to drutvo u kojem 170 ljudskih bia ivi u tronim barakama bez struje? Ko je odgovoran za uslove u kojima ti ljudi ive? Ako postoji pretpostavka da je poar podmetnut, kome bi odgovaralo da se to naselje izmjesti? Naslov teksta bi morao biti artikulisan u skladu sa tim pitanjima koja se povodom ovog dogaaja logino nameu

kao najoptija i politiki najbitnija. Meutim, autor/ka ovog naslova kao da eli da nas udalji od tih pitanja preusmjeravajui nau panju u sasvim drugom pravcu. Naslovom se potencira injenica da je prilikom poara jedna uspaniena majka istraala iz barake zaboravivi na dijete. Time se naa panja neoekivano preusmjerava na postupak ove ene, a mi tako stiemo u jedan sasvim novi znaenjski prostor koji moramo pokuati da razumijemo da bismo shvatili ta se ovim preusmjeravanjem zapravo eljelo postii.

67

Nalije saaljenja
Zato je taj detalj o eni koja je zaboravila dijete vaan toliko da je procijenjeno da on zasluuje da se nae u naslovu teksta? Mogli bismo pomisliti da je ovakav naslov izabran bez nekog naroitog plana i jasne namjere, naprosto zato to je senzacionalistiki i emotivan, a mediji, naalost, vie vole da proizvode takve efekte nego da navode javnost da razmilja i sudi. Ali, ak i kada bi taj odgovor bio prihvatljiv, jo uvijek nemamo odgovor na pitanje koje iz njega proizilazi ta je to to je toliko potresno u ovom naslovu? Slika naputenog djeteta je svakako slika koja nas uvijek uznemirava i duboko potresa, i to s pravom jer naputanje djece je nehumano i neodgovorno ponaanje koje se ne moe opravdati. Ali, svaka situacija saeljenja prema ostavljenom djetetu je neraskidivo povezana sa osjeanjem gnjeva

prema onome ko je za tu situaciju odgovoran. Ne moemo da razmiljamo o naputenom djetetu, a da ne pitamo kako je neko mogao da uradi tako neto?! Naravno, taj neko ko izaziva na gnjev i zgraavanje uvijek je, i iskljuivo, ena majka. Jedan od temeljnih stereotipa patrijarhalne kulture jeste onaj koji kae da je eni priroeno da vie voli djecu od mukarca, iz ega proizilazi i da je ona prirodno portvovanija kao roditelj, to jest da ona nikada i ni po koju cijenu, bez obzira na ponaanje mukarca-oca, ne naputa svoje dijete. Kaemo da je ovo rodni stereotip zato to ne postoji veza izmeu biolokog pola ene i roditeljske portovanosti koja se eni pripisuje. Bespogovorna posveenost majke djeci nije, dakle, prirodna injenica ve je to socijalni konstrukt - jedno od mnogih ubjeenje koje dijelimo kao pripadnici iste zajednice i kulture, koje je utemeljeno u ideologiji i politici, a ne u prirodi. To ubjeenje je generisala naa kultura da bi zatitila interese patrijarhata koji eli da enu zadri u okviru porodice i obavee je na brigu o potomstvu kako bi se mukarcu ostavila sloboda za uee u javnom prostoru, gdje se osvaja politika i ekonomska mo. Svakodnevno se vri pritisak na ene da prihvate taj stereotip. Za maliane koji su smjeteni u domovima za djecu bez roditeljskog staranja kaemo da su ih majke ostavile. Niko se ne usuuje da javno postavi pitanje - Da li su za to, barem malo, odgovorni i oni drugi koji te ene gone na takav in: oevi djece, koji ih naputaju; njihove porodice koje ih anatemiu

68

i istjeruju iz kue; drava koja samohranim majkama ne nudi ozbiljnu podrku? esto suvie mlade, bez kvalifikacija, zaposlenja, ekonomske samostalnosti i samopouzdanja koje im je potrebno da bi se odvaile da postanu samohrane majke, uplaene i zateene odbijanjem na koje nailaze - ove ene esto ostavljaju djecu jer ne mogu da nau drugo rjeenje. Dokumentacije sigurnih enskih kua pune su pria o dramama kroz koje prolaze ove ene kojima patrijarhalno drutvo nudi izbor izmeu dvije mogunosti: ili da odbace dijete i budu ekskomunicirane, ili da samostalno odgajaju dijete i da opet budu ekskomunicirane. ena je, dakle, odgovorna za dijete, ali su odgovorni i drugi. Meutim, o odgovornosti oeva se najee uti, kao da oevi nisu roditelji. uti se i o odgovornosti drave. Naravno da ima ena, kao to ima i mukaraca, koji ni pod kakvim uslovima ne bi bili sposobni za odgovorno roditeljstvo, ali je injenica da bi mnoge od ovih ena zadrale djecu ukoliko bi imale ekonomsku i psiholoku potporu drave kroz programe podrke samohranim majkama. Sva ta pitanja se, meutim, ne smiju postavljati u patrijarhatu koji je odavno i precizno podijelio polne uloge dodijelivi eni obavezu da brine o potomstvu ne traei nikakvu i niiju podrku, uvjeravajui i nju i cijelu zajednicu da je ta portvovanost svojstvena njenoj prirodi, to jest njenom bilokom polu i tjerajui enu da se dokazuje pred zajednicom upravo time to e odgajati djecu u najteim i nemoguim uslovima i uivati u tome.

Izazivanje osjeanja saaljenja prema naputenom djetetu esto je samo maska koja skriva osudu na raun onih ena koje nisu spremne da olako prihvate taj stereotip. Ovdje, dakle, nije rije o istinskom saeljenju prema djetetu koliko o elji da se promoviu interesi patrijarhata, koji koristi svaku situaciju da preko svojih instrumenata - od kojih su mediji masovne komunikacije i masovna kultura najmoniji obnovi i potvrdi stereotip da je sveta dunost ene da brine o potomstvu, sa mukarcem ili bez njega. Svaku priliku, ak i jedan poar, mediji mogu iskoristiti da reprodukuju taj stereotip i potvrde patrijarhalni konsenzus o idealnoj majci. Nema niega bezazlenog u naslovu u Vijestima. Naprotiv, on je duboko optuujui. Ako preispitamo svoje neposredne reakcije na ovaj naslov, uvjeriemo se da je zaista tako. Dok iamo ovaj naslov, pitamo se kako je ta ena mogla da ostavi svoje dijete? Mi koji ivimo u patrijarhatu znamo da e ena koja i za trenutak zaboravi na svoje dijete biti javno optuena jer patrijarhat nema milosti prema eni koja nije spremna da uvijek, u svakoj prilici i po svaku cijenu bude besprekorna Majka. Naslov Majka u panici zaboravila bebu je duboko manipulativan. On nas navodi da odustanemo od razmiljanja o tome ko je odgovoran za poar koji se dogodio i za bijedu u kojoj ovi ljudi ive i da svu svoju panju preusmjerimo na ponaanje ove ene i na preispitivanje njene moralne, majinske portvovanosti, to nije tema ovog teksta.

ta je trebalo rei
U mnogim naseljima u kojima ivi RAE populacija u Crnoj Gori caruju bijeda, bolest, prljavtina, glad, neiskorjenjivo sromatvo, porodino nasilje, neprosveenost, beznae. U tekstu koje je objavljen u Vijestima takoe se govori o tome da ovi ljudi ive u bijednim kuicama koje su podlone poaru, da s mukom zarauju novac radei na plaama ili u gradskim toaletima, da jedva preivljavaju: Sve nam je izgorjelo, nemam vie ni ute banke za hljeb da kupimo veeras. Od ega emo ivjeti ne znam, sve sam kupio novo, nov namjetaj, taman smo se sredili i evo ta se dogodilo, kae jedan od sagovornika. Ovaj poar mogao je isprovocirati medije da osvijetle uslove u kojima ovi ljudi ive. Poar koji je izbio u neposrednoj je vezi sa tim okolnostima: da imaju elektrinu energiju ne bi morali da koriste terike, a da im kue nisu od lako zapaljivog materijala, ovaj poar se moda ne bi rasplamsao. Naslovom teksta svakako se mogla potencirati ta veza izmeu uslova u kojima ive i visokog rizika od poara, bolesti i drugih nedaa, koji je realan i zabrinjavajui. Takav bi naslov bio oekivan i opravdan. Meutim, ovaj naslov iznevjerava to oekivanje i ne uspostavlja tu vezu. Autora/ku naslova daleko je vie zanimalo da obnovi, jo jednom, stereotip o dobroj majci nego da se pozabavi uzrono-posljedinom vezom izmeu bijede

69

70

i nesree, da potrai one koji su odgovorni za uslove u kojima ive ovi ljudi i poziva drutvo i institucije na human i odgovoran odnos prema njima. Zahvaljujui ovom naslovu jedna nedovoljno portvovana majka izbila je u prvi plan i potisnula u pozadinu sva pitanje koje su morala biti postavljena optinskim elnicima, socijalnim slubama i slinim institucijama koje su dopustile da izbjegla populacija RAE (Romi, Akalije i Egipani) ivi u nedostojnim uslovima. Umjesto da potencira pitanje odgovornosti zajednice, ovaj naslov svu odgovornost svaljuje na lea jedne ene koju je u jednom trenutku toliko obuzela panika da je zaboravila na svoje dijete.

Dobre i loe majke

Ideologija patrijarhata ima samozatitne mehanizme kojima sebe abolira od politike odgovornosti. Jedan od tih samozatitnih mehanizama sastoji se u prebacivanju politike odgovornosti sa institucija sistema na ruitelje tradicije. Iako je nekada teko nai loginu vezu izmeu potovanja tradicije i drutvenih problema koji se na taj nain opravdavaju, injenica je da je ova strategija i dalje vrlo efikasna. Za sve drutvene probleme, od narkomanije i kriminala, preko korupcije, do siromatva i nezaposlenosti - optuuju se oni koji ne potuju tradiciju i tradicionalne ijednosti i tako se sa politikih institucija odgovornost prebacuje na izdajnike starog poretka koji prizivaju nevolju i guraju zajednicu u propast. Naravno, meta optubi su prije svega

savremene ene koje su odluile da izau iz porodinog okrilja, da se obrazuju, rade, prave karijeru i da same modeliraju svoju ulogu majke rukovodei se sopstvenim osjeanjem odgovornosti i shvatanjem roditeljstva. Poruujui enama da cijeli poredak zavisi iskljuivo od toga kakve su one majke, lamentirajui nad starom dobrom tradicijom patrijarhat pokuava da nas uvjeri da bi svako drutveno zlo automatski nestalo kada bi ene pristale da raaju i da neprestano bdiju nad djecom, kada djecu ne bi davale u obdanita, kada bi odbile da i najmanji dio brige o potomstvu podijele sa drugima i kada ne bi tako uporno zahtijevale od oeva da sa njima dijele roditeljstvo. Tako se ispostavlja da od toga koliko je ena portvovana kao majka zavisi stabilnost zajednice, to jest da je njeno viestruko i portvoano materinstvo stub na koji se naslanja cijelo drutvo. Na ovaj nain se vri konstantna diskriminacija ene kojoj se ne daje moralno pravo da zatrai pomo u roditeljstvu od mua, da potrai pomo od zajednice, da sama odredi nain na koji e voljeti djecu i brinuti se o njima. Takoe, na taj se nain stalno vri pritisak na ene da ne budu toliko sebine, da se vrate u privatni prostor i time osiguraju stabilnost zajednice tj. stabilnost patrijarhata. U tekstu koji izvjetava o poaru u Palestini, ova strategija svaljivanja odgovornosti na lea neposlunih ena primjenjuje se na jednu Romkinju. Zahvaljujui naslovu ovog teksta, pitanje odgovornosti za nepodnoljive uslove u kojima ivi ova zajednica jednostavno je preformulisano u pitanje (ne)dovoljne portvovanosti jedne majke.

Dakle Romkinja!
Ovim naslovom se diskriminiu sve ene time to se svode na ulogu roditelja majke. Dok se od mukarca oekuje da osim roditeljske ima i druge drutvene uloge, od ene se zahtijeva da sve svoje ostale uloge ili eliminie ili u cjelini podredi ulozi majke. Romkinja iz naslova ovog teksta je, meutim, dvostruko diskriminisana. Ona je diskriminisana kao ena time to je svedena na majinsku ulogu, to je indirektna poruka naslova Majka u panici zaboravila bebu. Ona je, meutim, diskriminisana i kao pripadnica RAE populacije, koja se u ovom tekstu reprezentuje kao inferiorna. Zapravo, ovdje se ova ena koristi kao instrument za diskriminaciju grupe kojoj pripada: to to je ona loa majka (to neka druga ena ne bi bila) ima veze sa injenicom da je ona Romkinja, da pripada zajednici koja je civilizacijski inferiorna. Iznosei na vidjelo manjinski primjer loe majke, ovaj naslov okuplja veinsku zajednicu oko patrijarhalnog ideala uzviene majke kao najvie drutvene i civilizacijske vrijednosti. Taj ideal, koji je u stvari samo rodni stereotip koji ugroava enu i njena ljudska prava, potvruje se kroz omalovaavenje druge zajednice koja taj ideal, navodno, ne poznaje. Putem patrijarhalnog stereotipa dobra/loa majka veinska populacija se tako obraunava sa RAE populacijom, to jest ona koristi taj stereotip da bi RAE populaciju mogla dalje da diskriminie i proglaava inferiornom, a da sebi, istovremeno,

pribavi argument za pozitivnu samoidentifikaciju. Junakinja ovog naslova, ena kojoj se dogodilo da slijedei instinkt samoodranja zaboravi svoje dijete, nije kao naa ena. Naoj eni se to ne bi moglo dogoditi jer je naa ena dobra majka. Zato to nae majke ne ostavljaju svoju djecu, a njihove ostavljaju mi smo civilizacijski superiorni u odnosu na njih. Svi nai steroetipi o romskoj zajednici kao inferiornoj i veinskoj zajedici kao superiornoj se tako kristaliu oko osnovnog stereotipa Romkinje su loe majke. Ovaj patrijarhalni stereotip postaje kriterijum razlikovanja izmeu nas, ije ene potuju patrijarhalnu podjelu polnih uloga i njih, ije ene tu podjelu ne prihvataju. Negativni stereotip o Romkinjama nam je potreban da bismo njihovu zajednicu mogli da proglaavamo ne-ljudskom, da bismo dali sebi pravo da je i dalje diskriminiemo, omalovaavamo, da bismo imali pravo da o njoj ne razmiljamo uprkos tome to smo na politikom nivou usvojili odluku da emo obezbijediti integraciju pripadnika ove zajednice i da emo raditi sve suprotno onome to realno radimo. Kada govorimo o manipulativnosti ovog naslova, to ne mora podrazumijevati osmiljenu, planiranu akciju diskriminacije. Mogue je da je novinar/ka po inerciji preuzeo/la dominantne stereotipe svoje kulture. Ali, to ne moe biti opravdanje. Ljudi koji rade u medijima moraju biti svjesni stereotipa i imati kritiki stav prema njima. Teko je povjerovati da postoji neko u veinskoj zajednici ko nije uo prie o Romkinjama koje prodaju svoju djecu,

71

72

koje svoju djecu iskoritavaju ili tjeraju da prose, ko nije upoznat sa tim folklorom kojim jedan dio zajednice satanizuje i diskriminie drugi dio da bi potvrdio svoju nadmo. Ako sve to znamo, nije mogue ne zapitati se: Kako to da novinar/ka nije ustukno/la i odustao/la od ovakvog naslova, koji u stopu prati stereotip o zlim Romkinjama? Nije mogue ne zapitati se i: Kako to da niko iz urednitva nije shvatio o emu se ovdje radi? Svakako, nije mogue nai opravdanje za ovakav naslov koji je izrazito i prepoznatljivo diskriminirajui i koji je stoga nedopustiv u zajednici koja se temelji na politici potovanja ljudskih prava.

Kada sam se udaljio od kampa, sa brda na Topliu primijetio sam da se iz Palestine iri gust crni dim. Odmah sam znao da neto nije u redu, zamolio sam kolegu da se vratimo. ena i dijete su mi bili u baraci. Kada je ena primijetila ar i da se vatra iri, od panike je izletjela iz kue i u tom trenutku zaboravila na dijete. Sreom, komija je uao u kuu i spasio bebu - kazao je P.A. P.A. svakako nije pomiljao da e se taj detalj nai u vrhu strane i na naslovnoj strani Vijesti. Vjerovatno se to ne bi ni dogodilo da je ovu izjavu dao ne-Rom, ovjek koji nije marginalizovan, za koga postoji pretpostavka da e prepoznati kontekst u koji se smjeta podatak o ponaanju njegove ene i da e nai nain da sprijei Vijesti da njegovu ena javno brukaju. Manipulacija izjavama P.A. u svrhu diskriminacije populacije kojoj pripada mogua je jer je on ovjek sa margine, izvan centra drutvene moi, za koga se opravdano pretpostavlja da nee imati dovoljno samopouzdanja i podrke da se usprotivi. Ipak, P.A. je u ovom tekstu kako-tako vidljiv, za razliku od njegove ene koja je potpuno nevidljiva. Nemamo nijednu izjavu ove ene koja se nala na naslovnoj strani Vijesti kao olienje loe majke, niti ita saznajemo o njoj. Novinar/ ka se zadovoljava onim injenicama koje je o njoj saoptio njen mu. Naravno, novinar/ka uvijek moe opravdati utanje ove ene time to e ustvrditi da Romkinje nerado govore za medije. Ali, moda je i to samo jo jedan u nizu stereotipa o RAE populaciji. Sudei po tome to se pripadnici RAE populacije esto ale da mediji izvjetavaju o njima i njihovim problemima, a

ena koja uti

Vijesti manipuliu ovom enom, ali i njenim muem i cijelom ovom zajednicom. Drugi graani, koji nisu pripadnici RAE populacije, ne bi mogli biti medijski izmanipulisani na ovakav nain. Da pripadnici RAE populacije nisu tako marginalizovani, novinar/ka se ne bi usudio/la da tako olako anatemie ovu enu samo zato da bi potvrdila stereotip o primitivnim Romima ije ene nisu odgovorne prema svojoj djeci. Ako su Vijesti tano prenijele izjavu P.A, onda nas paljivo itanje njegove izjave navodi na zakljuak da on nije elio da optui svoju enu, da je on, u stvari, samo elio da potencira snagu stihije koja je njegovu enu, koje je ipak - samo ena, toliko uplaila da je pobjegla zaboravivi dijete.

da se pri tom ne interesuju za njihovo miljenje moglo bi se zakljuiti da je u pitanju stereotip. U svakom sluaju, bilo bi lijepo znati koliko je novinar/ka insistirao/la da dobije njenu izjavu, na koji nain je insistirao/la, i da li je uopte bilo takvog insistiranja. Teko je zamisliti da bi se bilo koji medij odvaio da nekoj drugoj eni, koja nije Romkinja i koja ne ivi na marginama drutva, javno spoitava njeno loe materinstvo, i da podatak o njenom materinskim kukaviluku smjesti na naslovnu stranu. Ne-Romkinja, ne-marginalizovana ena to ne bi dopustila jer bi ona znala ta joj se se time eli pripisati; jer bi bila upoznata sa svojim pravima; jer ne bi bila uplaena; jer bi imala mo da sprijei da se podatak o tome nae na naslovnoj strani Vijesti 7. septembra.

Poar se dogodio u vrijeme kada se u Crnoj Gori ve govorilo o Dekadi inkluzije Roma 2005 2015, regionalnom projektu koji je usmjeren na smanjenje siromatva RAE zajednice i njihovo ukljuivanje u sve sfere drutva kako bismo na kraju imali humano drutvo, drutvo jednakih ansi, koje se temelji na politici potovanja ljudskih prava i razliitosti. To je svakako bio odlian politiki okvir u koji su mediji mogli smjestiti ovaj dogaaj budui da je takav okvir omoguavao postavljanje pitanja konkretne politike odgovornosti za uslove u kojima ovi ljudi ive. Ali, ovom mediji sve to nije bilo toliko vano. Vijestima je bilo daleko vanije da ocrne ovu Romkinju i da tako, jednim udarcem, postignu dva cilja: da diskriminiuui RAE zajednicu pozovu veinsku zajednicu na pozitivnu patrijarhalnu samoidentifikaciju (Mi nismo kao oni) i da, istovremeno, diskriminie enu pozivajui zajednicu da se jo jednom okupi oko stava da je za drutvo najvanije da je ena posluna i da sjedi uz svoju djecu (Neete, valjda, biti kao Romkinje!). I sve se to obavilo preko lea jedne Romkinje koju ne vidimo, ne ujemo, koja za nas i za nae medije uopte ne postoji kao ljudsko bie. Najvanije od svega za ovaj medij bilo je, sudei po ovom naslovu, da patrijarhat ostane sauvan kao simbol nae superiornosti u odnosu na sve druge zajednice, ali i kao praksa koja titi interese ne svih pripadnika veinske zajednice, kako nam se sugerie, ve iskljuivo njenih mukih lanova.

73

Simbol nae superiornosti

Poar u Palestini mogao je da osvijetli mnoge stvari. Ali poar je ugaen i od svega je ostala samo sjenka jedne Romkinje koja, bjeei od plamena, istrava iz kue zaboravivi na dijete. Obnavljajui taj stari stereotip o Romkinji kao looj majci, stereotip koji cijelu ovu zajednicu prikazuje kao inferiornu, mi se oslobaamo obaveze da reagujemo humano i politiki: kada su oni takvi kakvi jesu, zato bismo ulagali napor da ih razumijemo i osnaujemo? Naslov teksta koji je objavljen u Vijestima 7. septembra dezavuie sve politike odluke o osnaivanju i integraciji ovih ljudi u iru zajednicu.

emu slue stereotipi

U naslovu teksta koji je objavljen u Vijestima prepoznajemo neke od kljunih karakteristika medijskog reprezentovanja pripadnika manjinskih grupa: povran i senzacionalistiki pristup; stereotipizirano prikazivanje, ukljuujui i predrasude o enama, posebno Romkinjama; prikazivanje Roma (naroito Romkinja) u preteno negativnim kontekstima, bilo kao ranjive i bespomone, bilo kao problematine i opasne. Zato poseemo za stereotipima i zato su stereotipi tako moni? Stereotip (grki: stereos postojanost, tipos oblik ili vrsta) definiemo kao skup generalizovanih i iroko prihvaenih vjerovanja o karakteristikama lanova druge grupe. Sutina stereotipa je u shvatanju da je svaka osoba koja pripada grupi drugih u stvari primjer tipa, a ne jedinstveni pojedinac. Steretipe koristimo kada tvrdimo da su svi Romi prljavi ili da ene loije voze od mukaraca. Stereotip svode cijelu lepezu razliitih individualnih pojava na jednu, izabranu osobinu svi Crnogorci su lijeni. Zato su nam potrebni stereotipi? Da li zato to smo dehumanizovani i otueni do te mjere da nismo sposobni da drugog ovjeka sagledamo kao ljudsko bie? Ili moda pribjegavamo stereotipima zato to nemamo dovoljno neposrednog iskustva sa nekim grupama? Ovo drugo obrazloenje je teko prihvatljivo: mi pribjegavamo stereotipima o enama iako je polovina naeg socijalnog iskustva vezana za ene. Stereotipi su utkani u nau kulturu, njih smo

usvojili kroz proces socijalizacije i izgleda teko izboriti se sa njima. Mediji se esto oslanjaju na stereotine reprezentacije. Ono to je jedinstveno, pojedinano, novo, drugaije, oni reprezentuju kao tipsko, poznato, blisko i - stereotipno. Oni tako podilaze masovnoj kulturi i javnosti koja zahtijeva od medija masovne komunikacije da joj objasni svijet na jednostavan i prihvatljiv nain, u skladu sa ve formiranim predstavama i predubjeenjima. Meutim, mediji ne bi smjeli da podilaze javnosti. Jedna od osnovnih funkcija medija je njihova drutvena odgovornost, djelovanje u interesu javnosti i potreba pojedinca, drutva, a posebno manjinskih grupa. Mediji utiu na drutvenu socijalizaciju, socijalnu orijentaciju i oblikovanje razliitih identiteta, kako kod odraslih, tako i kod djece ili tinejdera. U demokratskim drutvima se od medija oekuje da informiu javnost o svim vanim temama, kako bi se ispravno formiralo miljenje graana, pri emu moramo uzeti u obzir njihovu ideologiziranost, koja je svojstvena svakom drutvenom diskursu, pa i medijskom. U tom kontekstu, medijska pismenost koju definiemo kao sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odailjanja poruka posredstvom medija - podrazumijeva upravo sticanje sposobnosti za prepoznavanje stereotipa i kritiko reagovanje na njih. U sluaju teksta koji je objavljen u Vijestima 7. septembra 2004. to bi znailo da smo spremni i voljni da dekonstruiemo stereotip sadran u naslovu,

74

odbijajui da politika pitanja koja ovaj tekst namee gurnemo pod tepih da bismo, umjesto toga, dali svoj pristanak na konsenzus da ena mora biti portvovana majka i da je to kljuno drutveno pitanje, i da bismo sa drugim itaocima podijelili osjeaj samozadovoljstva zato to smo mi bolji od njih. Nije lako prokriti put kroz umu stereotipa o Romima jer je naa kultura naseljena negativnim predrasudama o pripadnicima ove zajednice. Dominantni pozitivni stereotip o Romima je onaj romantiarski, koji Rome predstavlja kao nesputane, slobodne ljudi koji ive po zakonima srca odbijajui da prihvate stege nae civilizacije. Ovaj pozitivan stereotip je u bliskoj vezi sa jednim drugim nagativnim stereotipom o Romima koji zaposjeda nau kulturu. Taj stereotip predstavlja Rome kao ljude koji su naelno saglasni i pomireni sa svojim ivotom i koji ne ele nikakvu promjenu nabolje. Ovaj stereotip abolira drutvo od bilo kakve odgovornosti za ivot pripadnika RAE zajednice: ako oni vole tako da ive, onda nema razloga ni da ih mi pokuavamo promijeniti. Iako je ovakav stereotip u direktnoj koliziji sa politikom potovanja ljudskih prava i nacionalnom politikom inkluzije Roma u Crnoj Gori, on ipak uspijeva da se nametne kao istina koju svi dobro znamo, bez obzira na to ta se odluuje na politikom nivou i pod pritiscima meunarodne zajednice. Umjesto da daju podrku sprovoenju te politike, mediji nam zapravo sugeriu da se i dalje drimo svojih stereotipa, jer su oni jedini prava istina. Upravo to su uradile Vijesti 7. septembra 2004.

Pitanja za razmiljanje
Prisjeti se nekih ivotnih situacija (to moe biti i dokono prianje viceva) i pokuaj da iskreno odgovori na sljedea pitanja: Da li misli da bi mogao/mogla da u svojoj sredini prepozna veinsko stereotipno miljenje o nekoj manjinskoj grupi? Da li kod sebe, kada neto radi ili s nekim razgovara, ikada prepoznaje stereotipe? Da li se nekada ponaa - stereotipno? Jesi li svjestan/svjesna svojih stereotipa?
75

LICE I NALIJE SUPER-ENE

Aleksandra Kovaevi
76

prilog 1

BIRAMO MONTENEGRINU GODINE

Agencija za intelektualnu i vizuelnu komunikaciju Prozor iz Podgorice u saradnji sa Dom i porodica poinje akciju Biramo MONTENEGRINU godine. U svakom narednom broju predstaviemo enu koja uspijeva da profesionalno i predano obavlja svoj posao, bude primjerena majka i uzorna supruga - Crnogorku koja uspjeno nalazi sklad izmeu privatnog ivota i profesije. Vae predloge uputite na adresu: POBJEDA a.d., Bulevar Revolucije 11, (akcija Biramo MONTENEGRINU godine), Podgorica. Ili na e-mail adresu: porodica pobjeda.cg.yu

Tekst u prilogu 1 pod naslovom Biramo Montenegrinu godine, kojim se najavljuje istoimena akcija, objavljen je u dnevnom listu Pobjeda dva puta, prvi put 2006, a drugi put 2007. Ova akcija, koju organizuje Agencija za intelektualnu i vizuelnu komunikaciju Prozor iz Podgorice u saradnji sa Pobjedinim izdanjem Dom i porodica, propagira diskriminaciju ene promoviui stereotip super-ene. Vodei ovakvu medijsku kampanju, Pobjeda ne samo da eksplicitno podrava ideologiju patrijarhata, ve i pokuava da tu ideologiju medijski progura kao nacionalnu rodnu politiku uprkos injenici da se drava Crna Gora Zakonom o rodnoj ravnopravnosti i drugim dokumentima obavezala da e podupirati politiku rodne ravnopravnosti.

77

Patrijarhat i dalje iv i zdrav!

Ovom medijskom kampanjom se u crnogorsko drutvo na velika vrata uvodi stereotip superene, koji se u feministikim krugovima popularno naziva i stereotip 3 u 1, to jest stereotip o eni koja uspijeva da pomiri ulogu majke, supruge i profesionalke. Samo takve ene, koje nalaze srean sklad izmeu svih tih uloga - dolaze u obzir za takmienje za Montenegrinu godine, enu koja javnosti treba da pokae kakva mora biti savremena Crnogorka.

Sigurno je bilo mnogo onih koji/e su pratili ovu akciju bez podozrenja jer ovdje nisu vidjeli/e nita to enu diskriminie i ini je neravnopravnom. Naprotiv, mnogima se vjerovatno uinilo da je takva predstava o eni upravo vrhunac rodne ravnopravnosti i konano ispunjenje svih istorijskih tenji onih ena koje su se u prolosti borile za rodnu ravnopravnost. Jer, ovdje eni ne samo da se ne brani da bude profesionalno angaovana i uspjena, nego se to od nje izriito zahtijeva. Diskriminatorske poruke ove akcije nisu, dakle, vidljive onima koji/e nisu rodno senzitivni/e i koji/e nisu spremni/e za dekonstrukciju i kritiku rodnih stereotipa. Pravo ene na profesionalni angaman je osvojeno tokom duge istorije borbe za enska prava i, ma koliko se to patrijarhatu dopadalo

78

ili ne dopadalo, danas mnoge ene ne ele da se odreknu tog dijela svog ivota. to se nae sredine tie, naroito je socijalizam u prolom vijeku izmijenio drutveni poloaj ene. Promjene koje su dovele do poboljanja poloaja ene bile su integrisane u ideologiju besklasnog drutva, u okviru koje je rjeavano i tzv. ensko pitanje. Socijalizam je enama dao pravo glasa i mogunost obrazovanja i zapoljavanja. Ali, tradicionalni, patrijarhalni model organizovanja porodinog i drutvenog ivota nije se promijenio: sve obaveze koje proistiu iz porodinog ivota i dalje su iskljuivo pipadale i pripadaju enama. Podijeljeno i odgovorno roditeljstvo i danas je rijetkost, a kuni poslovi i obaveze oko odravanja domainstva su i dalje gotovo iskljuivo obaveza ene. Onih osam sati slobodnog vremena, za koje su se ljudi davno izborili na ulicama, osvojeno je za polovinu svjetske populacije, onu muku, ali ne i za drugu, ensku polovinu koja je jo uvijek zatoena, jer kada je o kunim poslovima rije tu konsenzus nije mogu. Patrijarhat je, dakle, iv i zdrav i danas kada je socijalizam uveliko iza nas i kada prolazimo kroz tranziciju iji kraj jo ne naziremo. U ivotu ga odravaju ene koje sve mogu, to jest super-ene i mukarci koji im se dive i hvale ih zbog njihove svemoi dok i dalje dre svoje bolje plaene i daleko monije pozicije. I naravno, u ivotu ga odravaju i mediji masovne komunikacije koji organizuju akcije poput Biramo Montenegrinu godine. Medijske strategije koje afirmiu stereotip super-ene mogu biti razliite, manje ili vie

posredne i skrivene. Budui da je patrijarhat globalna ideologija koja prevazilazi nacionalne granice, a da su mediji masovne komunikacije takoe globalni fenomen, jasno je da i stereotip super-ene mora biti globalan. Pa ipak, teko je zamisliti da u nekoj demokratskoj zemlji, u kojoj se potuju ljudska prava, mediji propagiraju jedan ovako diskriminirajui rodni stereotip na tako direktan nain kako je to uinila Pobjeda organizujui akciju Biramo Montenegrinu godine. Dajui ovoj akciji naziv Montenegrina, Pobjeda je javnosti stavila do znanja da daje sebi pravo da normira enski nacionalni ideal. injenica da akcija Biramo Montenegrinu godine nije produkt klasinog enskog magazina ve dravnog glasila takoe ukazuje da je ovdje rije o pokuaju paralelnog definisanja nacionalne strategije rodne politike, koja se ne obazire na usvojena meunarodna dokumenta i zakone koji afirmiu politiku rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori. Takoe, ne treba zanemariti injenicu da je prva ovakva akcija organizovana ubrzo nakon referenduma za nezavisnost Crne Gore. Tako se ispostavilo da su sa dravom, ene u Crnoj Gori dobile i mogunost da uestvuju u medijskoj trci za enskog idola super-enu, kojoj trebaju da lie sve ostale. Ako ovu akciju posmatramo u kontekstu svih tih injenica, onda ne moemo prihvatiti stav da je ova akcija samo bezazlena igrarija u slavu ena kao posebnih bia bez ije svestranosti ovakav ivot na naoj maloj planeti ne bi bio mogu, to jest da nemamo razloga da povodom ove akcije budemo zabrinuti.

Nad-bia enskog pola

Pobjeda (dodatak Dom i porodica) afirmie stereotip super-ene koja vie nije samo domaica, majka, supruga, ili samo uspjena zaposlena ena, modernog look-a i seksepila, ve je ona - sve to ujedno. Ko je zapravo Montenegrina i kakva je ona? Ona je uspjena, emancipovana ena, ekonomski nezavisna i predana poslu, ali najvanije od svega je to da karijera ne moe da ugrozi njenu posveenost porodici jer ona sve obaveze ispunjava bez problema, sa neiscrpnom motivacijom i nadahnuem. U ovoj prii o poslovnoj karijeri koja ne ugroava posveenost porodici spominju se, dodue, i neke rtve koje ovakav ivot podrazumijeva, ali se one predstavljaju kao lagane, dobrovoljne, to jest - kao da i nisu rtve. Iako je lako pretpostaviti koliko je energije potrebno da bi se sklad o kojem ove ene govore postigao, ovdje se o tome govori tek u naznakama i izmeu redova: -Poto imam mnogo obaveza, nastojim da dobrom organizacijom ivota zavrim ono to je neophodno. Nekada se to odvija bez veih problema, ali se deava da nou, na utrb sna, zavravam ono to ne stignem danju. To me ini umornom, ali zadovoljnom. Zato se desi da ponekad kaem: Kako sam lijepo umorna kae jedna od kandidatkinja za Montenegrinu 2007. Ako ono to ovdje pie itamo paljivo, ne doputajui da nas ponese utisak lakoe koji nam se sugerie, zakljuiemo da kandidatkinje

zapravo govore o visokom stepenu svakodnevne frustriranosti, koja se kompenzuje na razne naine: kandidatkinje su primorane da pribjegavaju ekstremno dobroj organizovanosti i racionalnosti, skraenju dnevne rutine ili odvajanju od sna. Meutim, sve su to ovdje samo slatke rtve. Ovdje, uostalom, nije vrijeme i mjesto da se o rtvama i tekoama govori jer je ovo pria o sretnoj eni, koja mora imati jasnu poruku: ena moe sve, a da ipak bude posveena porodici i da niko i nita ne trpi. Gotovo u svakom medijskom prilogu ovoga tipa moe se nai i ta poenta: kada profesionalno uspjena ena kae da je porodica njen prioritet tada cijelom drutvu pada kamen sa srca i sve kao da se vraa u ravnoteu nita se, u stvari, nije promijenilo jer ene, koliko god bile obrazovane i ekonomski samostalne, koliko god voljele svoj posao i napredovale u karijeri - i dalje prihvataju da su kuni poslovi i briga o djeci iskljuivo njihova briga. - Kako usklaujete privatni ivot i profesionalne obaveze?- pita novinar/ka jednu od kandidatkinja za Montenegrinu godine 2007. - Dobra organizacija sutinska je za usklaivanje te dvije vrste obaveza i svaki moj dan do detalja je isplaniran (nekada sam dosadno predvidljiva, kau moji ukuani). Postoje dnevni, mjeseni i godinji planeri i takav goli racionalizam pomae mi da se snaem i da vjeto balansiram meu sve veim obavezama. Ipak, mislim da se za sve moe nai vremena. rtve postoje i podrazumijevaju se ukoliko u svemu to radite elite da budete uspjeni, ali vjerujem da na ovaj nain dajem dobar primjer svojoj djeci odgovara kandidatkinja za izbor Montenegrine 2007.

79

Ili: -Kako izgleda Va dan? - pita novinar/ka. -Budim se jako rano, kuvam kafu, koju pijem potpuno hladnu (ili je ohladim u frizu, ako imam malo vremena da je pijem). Provjeravam da li sam sve obaveze zapisala i pozivam bolnicu, odjeljenje ili druga odjeljenja gdje su smjeteni pacijenti koje vodim. Do est i po sam na odjeljenju, a uglavnom izmeu 18 i 19 sati se vraam kui. Zavisno od obaveza nastavljam rad kui odgovara kandidatkinja. Da li su super-ene tako srene i da li su njima njihove rtve tako slatke kao to nastoje da nas u to uvjere mediji? Sigurno je da nisu, ali ovdje nije rije o istini ve o medijskoj konstrukciji jednog rodnog stereotipa koji nam je potreban da bi odnosi moi u patrijarhatu ostali nepromijenjeni i da bi ena i mukarac ostali i dalje unutar rodnih uloga koje im je patrijarhat namijenio. Zaposlenim, uglavnom visokoobrazovanim, udatim enama i majkama alje se jasna poruka - ako hoe, moe sve i svaka tvoja rtva mora ti biti slatka! Ali, kakva se tek poruka alje ostalim enama koje su nezaposlene, preoptereene, esto na minimalcima, nezadovoljne, u braku ili van njega, sa djecom ili bez djece, sa fakultetskom diplomom ili bez nje, dakle onoj veini ena koje ne bi mogle nikada da se nau u konkurenciji za super-enu? Poruka koja im se alje je zaista deprimirajua: super-ena se javlja kao jo jedan ego-ideal koji kao teret pade na njihova plea i dodatno ih frustrira pomaui im da

shvate da su male i neuspjene, da su za to same krive jer bi i one, samo da hoe, mogle biti viestruke majke, uspjene profesionalke, dobre supruge, dotjerane ene i dobre domaice, dakle stopostotno srene ene.

80

Iskljuene iz takmienja
Akcija Montenegrina je elitistikog karaktera, a odabir ena je stereotipan i svojstven patrijarhalno/socijalistikoj matrici. Pogledajmo samo kojih i kakvih sve ena ne smije biti na spisku za Montenegrinu godine. Meu takmiarkama nema: neudatih ena bez djece, samohranih majki, razvedenih ena bez djece, razvedenih ena sa djecom, udatih ena bez djece, udatih ena sa manje od troje djece. U trci ne mogu da uestvuju ni ene iz Crne Gore koje su druge nacionalnosti (ne-Crnogorke). Nema ni ena invalidkinja. Akcijom Montenegrina se, dakle, degradiraju sve ene koje nisu istovremeno Crnogorke, sa fakultetskom diplomom, poslovno uspjene, materijalno i stambeno situirane, udate, viestruke majke. Iskljuuju se i sve one ene koje su kritiki nastrojene, koje su spremne da priznaju da im je teko, da nemaju pomo mua ili drave u obliku servise za uvanje djece, da su nezadovoljne, iscrpljene, da im treba odmor ili slobodno vrijeme. Zaista je ogromna grupacija ena iz koje nije mogue selektirati takmiarku za Montenegrinu godine. Tako dobijamo veliki broj ena u Crnoj Gori koje ova medijska kampanja degradira i marginalizuje. Zamislimo da postoji neka ena u

Crnoj Gori koja je tokom protekle godine dola do nekog jako znaajnog otkria na podruju bio-inenjeringa, na primjer, a koja pri tom nije udata, ili nema djecu, ili nije crnogorske nacionalnosti. Ona bi moda imala anse da se kandiduje za Nobelovu nagradu, ali ne i za Montenegrinu godine. A ako bi bila udata i pri tom imala najmanje troje djece, ona bi morala biti spremna da javno izjavi da joj je porodica na prvom mjestu, da najvie od svega voli da svakog dana skuva ruak svojoj djeci, da joj nita ne pada teko, da ima vremena za sve, i da svaka ena moe da postigne ono to je ona postigla uz malo truda i volje. Ova akcija ima elemente faizma jer glorifikuje samo odreene ene, ene odreene nacije i statusnog poloaja, odreenih atributa i kvalifikacija, a iskljuuje bilo koju razliitost. Zaista, imamo mnogo razloga da osjetimo nelagodu kada se udubimo u ovu neozbiljnu priu o Montenegrini. Prebrojavamo razne ene koje su iskljuene i pitamo se zato ne i one? Pitamo se i - ta to znai biti uzorna supruga, to jest zar to ne zvui kao posluna, trpeljiva, povuena, raspoloiva muu, ena-robot koja nema slabosti i osjeanja? Pitamo se i - ta znai primjerena majka? Ko je tu primjerenost i uzornost ovih ena posmatrao i ocjenjivao? Koji su kriterijumi za utvrivanje primjerenosti i uzornosti? Ko je postavio te kriterijume? Na ovo posljednje pitanja svakako imamo odgovor. Kriterijume je postavio patrijarhat koji je jasno podijelio rodne uloge: eni je u toj podjeli pripala uloga one koja se kree u privatnoj sferi,

koja se stara o porodici i potomstvu, da bi mukarac imao slobodu da se kree u javnom, mukom prostoru, u kojem se osvaja mo. Ako je ena, zahvaljujui drugim enama koje su se u istoriji borile za njena prava, uspjela da osvoji pravo na obrazovanje, da prodre u javnu sferu, sve to ne smije da poremeti rodne uloge i dovede ih u pitanje. Ako je ve u profesiji i ako joj je do toga stalo neka tamo i ostane, ali da se zna - njena osnovna polna uloga unutar doma i porodice nikada ne smije biti dovedena u pitanje.

81

Drava moe da spava

Ova akcija je moda bila dobra prilika da se javno govori o tome u kojoj mjeri i na koji nain drava pomae enama da ispune sve obaveze i postanu super-ene. Meutim, to ovdje nije tema. ena koja sve moe, moe sama i da se postara da pronae osobu iz okoline i porodice, naravno takoe ensku, koje e preuzeti ulogu rtve i servisirati potrebe njene porodice da bi ona napredovala i imala bar neke satisfakcije, bar neki trenutak zadovoljstva. -Sa alou mogu rei da imam malo vremena za pozorite, neke lijepe dogaaje, za prijatelje, i da su nae veze uglavnom telefonske, i svaka kafa koju nekako isplaniram povezana je sa priom o poslu. Ali, ne alim. Satisfakciju nalazim na putovanjima koja su uvijek povezana sa poslom, ali pruaju mogunost da u Parizu pogledate Pikasa, u Nju Jorku Sezana, u Jerevanu Sergeja Paradanova. Naravno, bez pomoi mojih

roditelja, svekrve i moje Mile ne bih sve postigla izjavila je jedne od ena koje su konkurisale za Montenegrinu. Problematino je i to se neke od ovih ena osjeaju zaista razliitim, kao da ih je mimoiao patrijarhat, i sa tugom i razumjevanjem posmatraju druge koje nisu prole tako dobro kao one. -Teko je priati o enama u Crnog Gori, teko je izraziti jedan generalni stav, jer imate Podgoricu koja emancipovanou, energinou i senzibilitetom podsjea na Menhetn, i one krajeve u kojima je abortus jo uvijek tabu tema, u kojima se roenje enskog djeteta ne slavi, gdje ne postoji razvijena svijest o zdravstvenim kontrolama. Upravo na te djelove Crne Gore u organizovanom smislu treba obratiti panju, jer Crna Gora nijesu Podgorica ili Niki, ve i sela oko abljaka, blizu Roaja. To su problemi kojima sistemski treba prilaziti razvijajui svijest struno, savjesno i sa puno ljubavi- izjavila je jedna od kandidatkinja. Kandidatkinja lijepo primjeuje da postoje razlike izmeu ena sa sela i ena iz grada, kao i da sistemski treba raditi na razvijanju svijesti. Ne bih da procjenjujem emancipovanost i senzibilitet ena sa crnogorskog Menhetna, ali bi bilo dobro da svoje preporuke o razvijanju svijesti kandidatkinja dopunila i zahtjevom da se putem dravnih inicijativa marginalizovanim enama olaka dostupnost obrazovanju i zdravstvenoj zatiti. Ova situacija je bila dobra prilika da se govori o tome i mnogim drugim problemima koji

optereuju enu. Ili, moda i nije bila tako dobra jer - jedan od uslova za izbor Montenegrine je upravo utanje i aboliranje drave od obaveze da se na ozbiljan nain bavi enskim pitanjem i da omogui enama drugaije uslove od onih u kojima ive.

82

Pogled kroz ruiaste naoare

-Smatram da su danas ene u Crnoj Gori prilino ravnopravne sa mukarcima. Da bi poboljala svoju poziciju u drutvu, svaka ena treba da bude ambiciozna. Treba da zna svoje ciljeve u ivotu i pravi nain za njihovo ostvarenje. Svaka ena treba da nastoji da bude samostalna u svakom pogledu. I da bude fiziki i psihiki jaka, mnogo jaka - kae kandidatkinja koja je osvojila titulu Montenegrine za 2007. Dakle, poto je ravnopravnost prilino uspostavljena u Crnoj Gori, sada je sve na eni i sve zavisi od njene ambicije i snage, fizike i psihike zakljuuje kandidakinja. Ali, da li je ba tako? Ambicija je svakako vana stvar i od nje umnogome zavise nai ivoti. O ambiciji se, meutim, moe govoriti tek onda kada imamo ispunjene sve uslove da bismo bili ambiciozni. To bi znailo da ivimo u dravi koja savreno funkcionie; da imamo novca da sa ambicijom studiramo; da nas naa drava stipendira i zapoljava na dobro plaeno mjesto na kojem moemo napredovati ako smo dobri; da moemo od plate iznajmiti stan ili podii kredit koji emo otplaivati bez iije pomoi. Da bismo imali fiziku snagu, potrebno je da imamo novca i

vremena za tjelesni trening i ljekarske kontrole. Da bismo bile psihiki jake, morale bismo biti vaspitavane u idealnim uslovima, imati roditelje koji su stekli dovoljno samopouzdanja i samopotovanja ivei i radei u dravi koja potuje ljudska prava i slobode i nagrauje ljudski rad, tako da su svoje zadovoljstvo i ljubav prema ivotu i vjeru u budunost prenijeli na nas. Da bismo bile psihiki snane, morale bismo biti u kontaktu sa svojim osjeanjima, a to podrazumijeva da smo tokom obrazovanja imale psiholoke radionice i seksualno i partnersko obrazovanje koje nas je uputilo na zrelog, zdravog partnera sa kojim emo odluiti da ivimo u ravnopravnoj zajednici i da kroz podjelu kunih i roditeljskih obaveza nastavimo da gradimo zajedniki ivot u ljubavi i toleranciji, imajui i dalje svoju imovinu (onaj stan koji smo sami otplatili) koja nam daje ekonomsku sigurnost, bez koje ne moemo biti ravnopravne. Da li ene u Crnoj Gori imaju te uslove? Ako nemaju, a nemaju, zato bismo ih dodatno optereivali priom o ambiciji kao jedinom uslovu za (ne)uspjeh? Kako izgleda poslati takvu poruku eni koja nije imala uslova da se koluje, koja je morala da radi jo kao dijete, koja je rasla u socijalnoj bijedi, moda brinui o bolesnim lanovima domainstva, i koja se udala zato to drugog izbora nije bilo? Porukom o ambiciji kao jedinom uslovu u stvari se sva odgovornost svaljuje na enu, a zajednici se daje prilika da opere ruke od bilo kakve odgovornosti za njen ivot: ena je sama kriva za sve to joj se deava zato to nema odreene crte i atribute linosti koji su preduslov eninog uspjeha!

- Poloaj ene u Crnoj Gori ni u emu nije slabiji od poloaja mukaraca. One koje su imale volju, a ona je stvar jakih ena, dole su do svog cilja i na tom putu nijesu bile ometane ni od koga. One koje su imale samo elju, nijesu daleko otile jer, elja je stvar slabih kae dravna tuiteljka Vesne Medenice odgovarajui na zahtjev novinara/ke da prokomentarie poloaj ena u Crnoj Gori povodom kandidature za izbor Montenegrine 2006. godine (Dan, 10.3.2007) U Crnoj Gori postoji, naalost, praksa negiranja stvarnih problema. Gledajui svijet kroz svoje ruiaste naoare, iskljuivo iz svojih pozicija, mjerei ga svojim arinima, ljudi su skloni poricanju stvarnosti. Tako se deava da se ene koje bi morale biti svjesne okolnosti u kojima ive i druge ene, odgovornosti zajednice za njihove ivote i patrijarhalnih normi koje ometaju promjene, od kojih se s pravom oekuje da o tome javno govore zatvaraju u svoju kulu od slonovae i odbijaju da vide i razumiju ivot drugih ena. Samo iz takve pozicije mogue je ubjeivati druge ene koje nisu tako usjene, snalaljive i ambiciozne da sve zavisi od toga imaju li ili nemaju ambiciju i volju. Time se negira odgovornost drave za promovisanje drutva jednakih ansi za sve, to jest obaveza drave da kroz afirmativne akcije olaka ivot onima koji/e su razliiti/te. Jednom rijeju, akcije poput Montenegrine ne bi smjele da postoji u drutvu koje tei demokratskim vrijednostima, jer u sebi sadri diskriminativne elemente koje neosvijeeni ljudi itaju kao pohvalu, velianje i divljenje enama.

83

Ispunjene i neispunjene ene

Analize medija pokazuju da mediji masovne komunikacije u patrijarhalnom drutvu pribjegavaju, izmeu ostalog, strategiji porodine identifikaciji ena kako bi potvrdili i afirmisali patrijarhalnu podjelu polnih uloga. Podstiui ene da se u medijima izjanjavaju o svom porodinom statusu, o tome da li imaju ili nemaju djecu, o tome koliko im je porodica vana - mediji masovne komunikacije ohrabruju patrijarhalni stereotip koji kae da je ena prije svega privatno bie, vezano za dom i porodicu, da javni prostor nju sutinski ne zanima i da, ak i kada tamo zaluta, ona jedva eka da se vrati muu i djeci kao svom prirodnom okruenju. Mediji uporno nastoje da enu pred javnou identifikuju prema njenom porodinom statusu (udata-neudata, majka-ne-majka) kako bi se time svaki njen javni angaman relativizao kao drugorazredan u odnosu na njenu ulogu majke i supruge. to se tie akcije Montenegrina, ovdje je rije o otvorenoj podrci ideji da ena bez porodice, to jest ena kojoj porodica nije sve - nije prava ena. U nekim drugim prilikama, mediji koriste neke diskretnije postupke kako bi svoje sagovornice porodino identifikovali i tako ih smjestili u patrijarhalni kontekst. Nakon to se ena koja uestvuje u ozbiljnoj emisiji dovede u situaciju da se mora izjasniti o svom branom statusu (gospoa ili gospoica? pita novinar/ka ili sagovornik/ca), vie nita to ona kae ne moe biti shvaeno kao slobodna i politiki odgovorna rije, dakle na onaj nain na koji prihvatamo javno izgovorene rijei mukarca. Jedna mala opaska o

84

njenom porodinom statusu dovoljna je da se javnost podsjeti na ono to svi koji ivimo u patrijarhatu znamo ovoj eni je njena porodica najvanija, a sve ovo to ovdje govori je za nju od drugorazrednog znaaja. Ni gospoa ni gospoica nee proi sjajno u ovoj situaciji. Pa ipak, razlika izmeu gospoice i gospoe je u patrijarhalnom drutvu ogromna. Ono to kae gospoa bie relativizovano ve samim tim to smo u razgovor uveli podatak o njenoj porodinoj situaciji, ime smo javnosti stavili do znanja koji su njeni prioriteti. Ono to kae gospoica, ukoliko se to nekome ne dopadne, bie objanjeno njenim usjedjelikim kompleksima i nedostatkom line enske sree. Dok za enu uvijek postoji taj vrlo jednostavan nain da se javnosti ukae na njen porodini status, kod mukarca, koji je uvijek gospodin, to nije mogue. Ne postoji takva lingvistika situacija kada su u pitanju mukarci naprosto zato to brani status mukarca javnosti nije bitan jer je on po definiciji javna linost. Budui da je on u javnom i medijskom prostoru na svom terenu, nema razloga da se govori o njegovom porodinom statusu. Ali ena je u tom istom prostoru goa, i to esto nepoeljna. Kada je pitamo da li je gospoa ili gospoica, mi je u stvari podsjeamo, nju i javnost, na to da je porodica njen prioritet i poruujemo joj da bi joj moda bilo pametnije da sjedi kui. Karikaturalno je enu u poznim godinama oslovljavati sa gospoice i time minimizirati njenu vrijednost kroz brani status. To znaju i oni koji enu dovode u takvu poziciju. Ali, oni to i ele. U razvijenim zemljama zapadne civilizacije, sve ene se nakon

punoljetstva oslovljavaju sa gospoo i na taj nain se podrazumjeva da brani status ne moe biti odreujui za enu, kao to to nije ni za mukarca. Medijski sadraji se uglavnom dijele na ozbiljne, u koje spadaju politika i biznis i na zabavu, ili neozbiljne sadraje, koji se tiu ureenja doma, uljepavanja, zdravlja, njegovanja tijela, vaspitanja i traeva. Ozbiljni sadraji su namijenjeni uglavnom mukarcima, a neozbiljni dominantno enama. Ova podjela jasno ukazuje na nastojanje medija da enu zadri u privatnoj sferi i da ozakone njene prioritete: briga o tijelu i ponaanju sa ciljem zavoenja i zadravanja mukaraca, moda, ureenje doma, kuvanje, ljubav, briga o djeci i traevi su prostor interesovanja ena sudei prema ureivakoj politici enskih i drugih medija koji imaju rubrike i nedeljne dodatke tipa Dom i porodica. Dakle, porodica i privatnost su namijenjeni enama kao podruje njihovog interesovanja. Tako esto uoavamo razliit novinarski pristup u zavisnosti od pola intervuisanog/e. U zavisnosti od toga da li je sagovornik/ca ena ili mukarac mijenja se koncept intervjua, lanka ili reportae. Pitanja o modi, opingu ili receptima, porodici i djeci, usklaivanju porodinih i drugih obaveza su ekskluzivitet za ene, dok su politika, sport, automobili i vrhunska vina podruje gdje mukarci suvereno vladaju. U medijskim prilozima ene se obavezno pitaju o njihovom emotivnom ivotu (stereotip - ene osjeaju vie, dublje i ee), branom statusu, planovima za isti, ako su neudate (stereotip - brak je ostvarenje svih eninih snova, jo od djetinjstva), majinstvu

(stereotip eni je uroen materinski instinkt), odnosu prema djeci i vrijednostima koje im prenose jer je podrazumjevajue da su ene najodgovornije za vaspitanje djece. Ovi mehanizmi potpomau vievjekovnu kontrolu ena jer je duboko uvrijeeno miljenje da su ene iracionalna bia, koja su vie od mukaraca u kontaktu sa prirododnim ciklusima, bia koja treba kontrolisati, preinaiti im prirodu koja je demonska, razuzdana i afektivna (paradoksalno je da mukarci, uprkos tome, vaspitanje svoje djece preputaju enama!). Strategija porodine identifikacije ene u medijima moe djelovati bezazleno. Ipak, ona to nije. ak i ako novinar/ka ne vri diskriminaciju ene sa osvijeenom namjerom, ako to iz nje/njega progovaraju rodni stereotipi patrijarhata koje je usvojio/la po automatizmu (to novinar/ka, naravno, ne bi smio/jela sebi da dopusti), to ne znai da preko toga treba prei utke. Strategija porodine identifikacije ima jasnu poruku: angaman ene u javnoj sferi je irelevantan u odnosu na njenu porodinu ulogu, jer je ena u javnom prostoru samo sluajno i efemerno, dok je njena prva i prava, najvanija uloga, koja je odreuje kao bie, ona koju ima kao majka svoje djece i ena svoga mua. Posljedica medijskog reprodukovanja ovakvih stereotipa je sistemsko potinjavanje ena, koje se, izloene stalnom drutvenom pritisku da uu u brak i budu majke, osjeaju nedovreno, neispunjeno i usamljeno ako te zadatke ne ispune.

85

Drutvo jednakih ansi

Pobjeda se akcijom Montenegrina pojavljuje kao medij koji samouvjerno preuzima na sebe ulogu dizajnera lika i djela nove idealne Crnogorke, nastojei da kroz ideal super-ene spoji tradicionalno i savremeno. Ali, cijela ova medijska kampanja se svodi na glorifikaciju patrijarhalne majinske i porodine uloge ene: ma koliko bila uspjena, ene u ovoj akciji prije svega treba da obeaju da nee nikada i ni po koju cijenu odbaciti ulogu majke koja se stara o djeci i porodici i da od mukarca nee traiti da te obaveze podijele sa njima. Zato bi ako ve mogu sve? Zbog toga su ove kandidatkinje tu gdje jesu, to one, sudei po njihovim izjavama, razumiju. Pobjeda, kao i mnogi drugi mediji, nudi romantiarski ideal majinstva. Sa zahtjevom da kandidatkinje za Montenegrinu godine ne smiju imati manje od troje djece, Pobjeda afimie neprihvatljiv stav o materinstvu. Majinstvo nije odreeno jednom za svagda ni bioloki (jeste predodreena mogunost raanja i dojenja kroz bioloku datost), ni drutveno. Majinstvo je istovremeno i drutvena i istorijska konstrukcija. To znai da mi kroz kulturu, socijalizaciju i obrazovanje usvajamo odreene stavove o materinstvu, to jest uimo ta to znai biti majka, kakvo ponaanje je prikladno za majku, a svi ti stavovi su podloni istorijskoj promjeni. injenica da ene imaju sposobnost da raaju dovela je do povezivanja ena sa prirodom i prirodnim ciklusima. Ta fizioloka specifinost ena koriena je kroz cjelu istoriju ovjeanstva da bi se objasnile i opravdale razliite pozicije

86

polova. Jedna od osnovnih pretpostavki patrijarhata bila je da mukarac raspolae enskim tjelom i svim njegovim proizvodima, dok je funkcija ene da sprovede ono za to je bioloki determinisana i da svoje proizvode svojevoljno podari mukarcu. Patrijarhalna ideologija majinstva negira identitet ene izvan majinstva (Glenn,1994) i nastoji svoj pogled na materinstvo prikazati kao utemeljen u prirodi, dakle zadat jednom za svagda i nepromjenljiv. Da majka mora biti portvovana, posveena prije svega i na prvom mjestu svojoj djeci, da ona vie voli djecu od oca, da je za nju materinstvo neprikosnoveno sve su to stereotipi patrijarhata. Mediji masovne komunikacije podravaju ideologiju patrijarhata, projektujui takve predstave o majinstvu. Pobjeda ide jo dalje nagraujui viestruke majke. Jer, Montenegrina nije nagraena zbog svojih profesionalnih uspjeha. Ona je prije svega nagraena zbog toga to je njen profesionani angaman nije sprijeio da postane ne samo majka, ve - viestruka majka. Takoe, u ovoj kampanji se potencira da su kandidatkinje uzorne majke, to znai majke u branoj zajednici. Na ovaj nain se eli sakriti injenica da u crnogorskoj realnosti postoji sve vie majki koje izlaze iz tog kluba dobrog majinstva, da su sve vidljivije samohrane majke - ene koje se odluuju da rode djecu van braka, razvedene ene majke, mlade majke (tinejderke), starije majke, majke sa invaliditetom, a moda ima i lezbejskih majki koje nisu vidljive u javnosti. Sve te ene su majke, a o njihovoj (ne)vidljivosti i (ne) prihvaenosti u drutvu najee govore enske nevladine oranizacije koje pokuavaju

da dekonstruiu negativnu konotaciju i stigmu koja prati ove ene. Analizom sadraja medija razotkrivamo kulturalna znaenja (Thomas,1994) rodnih stereotipa. Drutvene ideologije i mitovi, koje mediji masovne komunikacije generiu i reprodukuju, iroko su prihvaeni, esto nesvjesno, izuzetno cijenjeni i estoko branjeni. U medijima su pohranjeni stereotipi i predrasude koje najvei broj ljudi, naalost, ne problematizuje i prihvata kao istinu. Potrebno je mnogo znanja i uvida u sopstvena osjeanja da bi se dugo sticane predrasude dekonstruisale, podvrgle provjeri i da bi dolo do promjene ubjeenja. Ali, ako znamo da upravo predrasude i stereotipi o grupama koje su razliite otvaraju vrata nacionalizmu, faizmu, rasizmu, ejdizmu, seksizmu, onda svakako vredi upustiti se u kritiko miljenje o ideolokim porukama medija, u dekonstrukciju njihovih sadraja i u preispitvanje naih sopstvenih ubjeenja na koja se mediji pozivaju i oslanjaju. Nikada ne smijemo zanemariti injenicu da mediji imaju politiku prezentacije koja je, naalost, uvijek ili skoro uvijek i svuda stereotipna. Mediji imaju mo da na odreen nain predstave stvarnost. Pojedincima i pojedinkama se nude modeli ta znai biti muko, a ta ensko. Mediji nas ue kako da se ponaamo, u ta da vjerujemo, koje vrijednosti da usvojimo. Ukratko, mediji nam nude mogue identitete. Medijske predstave o odreenim drutvenim grupama nikada nisu samo nevine refleksije stvarnosti, osloboene predrasuda i ideologije. Kao to mediji nisu

neutralni kanali za prenoenje poruka, tako je i reprezentacija drutvenih identiteta uvijek drutvena konstrukcija. Mnoga svjetska istraivanja, pa i ona koja je vrila NVO Anima iz Kotora (press kliping i monitoring medija) , potvruju da mediji potpomau diskriminacijske prakse, strereotipiziranje i objektivizaciju ena, to ima za posljedicu odravanje patrijarhalnih vrijednosti i potinjenost ena u mukom svijetu. Ideal savremene ene je ena u branoj zajednici, naravno sa djecom, koja ima karijeru, koja je uvijek naminkana, obuena u skladu sa modom, dotjerana i koja, uz sve to, uspijeva da bude dobra domaica. Takva slika ene predstavlja stub drutva. Mediji na svim nivoima instrumentalizuju i eksploatiu upravo takav enski lik (ljepota, harmonija, kohezija) jer takav lik potvruje poredak i predstavlja argument za samozadovoljnu i neupitnu sliku drutva. Bez obzira na logiku emancipacije i masovno odbijanje objektifikacije, ene ostaju instrumenti, a ne subjekti u medijskom kreiranju i testiranju drutvene stvarnosti. Na kraju, pitanje je kako je mogue da mediji poput Pobjede daju sebi pravo da artikuliu nacionalne ideale enskosti koji su u suprotnosti sa vrijednostima proklamovane politike rodne ravnopravnosti. U Crnoj Gori od 2007. postoji Zakon o rodnoj ravnopravnosti koji, u lanu 13, propisuje obavezu za medije da promoviu rodnu ravnopravnost kroz programsku koncepciju. U Zakonu o medijima

87

88

je lanom 23 zabranjeno objavljivanje informacija i miljenja kojima se podstie diskriminacija, mrnja ili nasilje protiv osobe ili grupe osoba zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja odreenom polu. Ipak, uprkos svemu tome u Pobjedi se pojavljuje akcija Montenegrina koja podstie diskriminaciju. Kako je to mogue? Moda bismo mogli pomisliti da je problem u tome to definicija diskriminacije u ovim zakonima nije dovoljno precizna. Ali, da li je mogue nai dovoljno preciznu definiciju ukoliko na drugoj, medijskoj strani ne postoji volja da se diskriminacija iskorijeni? Jer, nijedan zakonski lan ne moe predvidjeti da e odreeni broj ena biti diskriminisan tako to e se neke druge ene proglaavati boljim i srenijim od njih, a to se upravo dogodilo u medijskoj kampanji Biramo Montenegrinu godine.

89

SAMO DA N I J E F E MI N I S TI K I
Paula Petrievi
90

prilog 1

Vijesti, 14. maj 2008.

RAVNOPRAVNOST POLOVA U CRNOJ GORI SVE VIE DOBIJA NA ZNAAJU ENE SU MNOGO BOLJI LIDERI
Po iskazima ena lidera, one se esto koriste intuicijom i po njihovoj procjeni to im ponekad olakava da donesu odluku kojoj ne prethode metodine analize, kojima su sklone u procesu donoenja odluka. U tom procesu koriste se i kreativnou, to je u menadementu veoma bitna karakteristika Kako se to u naem narodu kae ensko dijete se oplakuje najmanje dva puta. Kada se rodi i kada umire. Dobiti sina znai neizmjernu radost. I neobjanjivu ast za roditelje. Nesebino je dijele sa drugima. Osim to roenje sina vide kao nastavak loze, uvrijeeno je miljenje da e se sinovi bolje starati o njima u starosti. Jedna od potreba roditelja jeste da raunaju na to da e im djeca obezbijediti dovoljno sredastava za mirnu starost. Izuzmemo li ostale motive za vee radovanje pri roenju djeaka, u odnosu na roenje djevojice, treba staviti znak pitanja na procjenu da e se sinovi o njima bolje brinuti. ene obeavaju, ukratko. Praenjem razvoja ene i i uloga koje prihvata uoava se veliki pomak u smislu njenog profesionalnog napretka. One postaju sve vanije na svjetskom tritu. Ne samo kao radnice, ve i kao potroai, menaderi, preduzetnici i investitori. U isto vrijeme, veliki procenat njih je i dalje nezaposlen. Najee objanjenje jeste u vezi sa ulogom supruge i majke, koje oteavaju izgraivanje karijere i usporavaju profesionalni razvoj ene. No, podaci koji govore o nezaposlenosti i natalitetu u pojedinim dravama ne idu u prilog takvom objanjenju. ini se da jo nije prepoznato koliko i kako ena doprinosi kvalitetu obavljanja posla. O tome se govori samo kao o nalazima pojedinih istraivanja u kojima su dobijene meupolne razlike, a na osnovu kojih se utvruje da ene prednjae u pojedinim karakteristikama koje su u vezi sa njenom efikasnou u poslu kojim se bavila. O razlici meu polovima se govori jo tokom kolovanja gdje se pokazuje da djevojice imaju bolje ocjene, a vie njih upisuje i zavrava fakultet. Ono to ene ini dobrim, a prema nekim istraivanjima, u odnosu na mukarce boljim voama jeste sposobnost da svoja znanja i vjetine iskoriste i na adekvatan nain primijene u praksi. Pokazuje se da su uspjenije u komunikaciji, to je u vezi sa znaajem koji im pridaju. Otuda se ne usteu da zatrae informaciju od poslovnih savjetnika i saradnika, niti da njima upute istu. Veoma su svjesne interakcija koja nastaju i koje su prilika za razmjenu miljenja i znanja. Ono to ih, prema istraivanjima, razlikuje od mukaraca u procesu rukovoenja jeste balansiranje opcija i rezultata prije preduzimanja akcije. Mukarci e biti spremniji na rizik. Lake e se upustiti u neizvjesnost bez pretjeranog ispitivanja terena. To naravno nije pravilo niti se moe uzeti kao takvo, ali su istraivanja, iji su ispitanici bili rukovodioci veih i manjih kompanija, a pri tom bili razliitog pola, ukazali na tendencije koje karakteriu poslovanje jednih, odnosno drugih. Po iskazima ena lidera, one se esto koriste intuicijom i po njihovoj procjeni to im nekada olakava da donesu odluku kojoj ne prethode meto-

91

dine analize, kojima su skloni u procesu donoenja odluka. U tom procesu se koriste i kreativnou, to je u menadmentu veoma bitna karakteristika. Ukoliko posjeduju fleksibilnost, ene je znaju iskoristiti na pravi nain multifunkcionalnost u sprovoenju zadataka. ene koje se posvete izgradnji karijere shvataju da njihovo opte ivotno zadovoljstvo veim dijelom dolaze od zadovoljstva onim ime se bave i koliko u tome uspijevaju. Stoga biraju posao koji 92 e biti u skladu sa njihovim ostalim vrijednostima i kreiraju nain ivota koji je u skladu sa onim ime se bave. Redovi koji su iza vas ne treba da znae bilo kakvo feministiko zalaganje. Prosto su u pitanju nalazi koji vam mogu biti smjernice za dalji rad. Podjednako - mukarcima i enama. I moda e posluiti kao sugestija da u potrazi za dobrim menaderom ne zanemarite kvalitet koji nosi ljepi pol sa sobom.

SAMO DA NIJE FEMINISTIKI

Za nekoga ko eli da razvija sposobnost kritikog miljenja o medijima i ko je zainteresovan/a za analizu naina na koji mediji masovne komunikacije stvaraju, distribuiraju i obnavljaju tradicionalnu predstavu o eni - lanak pod naslovom ene su mnogo bolji lideri i nadnaslovom Ravnopravnost polova u Crnoj Gori sve vie dobija na znaaju, objavljen u dnevnom listu Vijesti 14. maja 2008, moe zaista posluiti kao dobar primjer za razvijanje tih sposobnosti. Osnovnu namjeru ovog svog teksta razumijevam kao pokuaj senzibilizacije nae percepcije i rasuivanja o skrivenim strategijama permanentnog normiranja nae drutvene stvarnosti putem medija. Razumijevam je, zatim, i kao pokuaj promjene poloaja i stava koji u razumijevanju svakodnevice najee zauzimamo, i kao nastojanje da se odrimo budnima i pomalo nepovjerljivima prema samorazumljivosti i spontanosti kojom nam se ovi poloaji nameu. To to nam je u njima udobno ne znai i da su oni najbolji za nas, jer da li to to od kada znamo za sebe imamo isto dranje tijela znai i da su nam kime prave? Dakle, otresimo se, na trenutak, beskrajnog povjerenja koje poklanjamo poznatom, i odvaimo se na jednu malu avanturu odgonetanja preutnih i preutanih, promiljeno podrazumijevanih, a na prvi pogled neuoljivih strategija kojima operiu mediji u re-prezentaciji nae stvarnosti.

Politika medijske reprezentacije

Reprezentovanje je glavni medijski posao1 - istie jedno uistinu opte mjesto poznata teoretiarka kulture i medija Snjeana Milivojevi2. ta se podrazumijeva pod glavnim medijskim poslom, i ta uopte znai reprezentacija? Da li to znai da mediji doslovno prenose objektivnu stvarnost, onakvom kakva jeste? I da li je to sve to oni ine? Politika medijske reprezentacije nije, niti se ikada svodila na opisivanje i prenoenje daleke, nedostupne ili odsutne stvarnosti. Mediji stvarnost artikuliu, formuliu je po odreenim principima i pojednostavljuju je, inei je jednostavnom za razumijevanje i spremnom za koritenje. Oni stvarnost ine itljivom, preglednom i, ma koliko to zvualo paradoksalno (osobito u nekim turbulentnim vremenima), oni je ine stabilnom u znaenjskom smislu, omoguavajui da se ona jednako ita sa svih strana. Time mediji istovremeno i propisuju, normiraju stvarnost koju, navodno, prenose, to jest oni je zastupaju i predstavljaju na utvren nain. Mediji uvruju koordinate naeg znaenjskog i simbolikog referentnog sistema unutar kojeg vrimo svakodnevne procese razmjene informacija, smisla
1 Milivojevi , Snjeana (2004). ene i mediji: Strategije iskljuivanja u Genero, asopis za feministiku teoriju, posebno izdanje (ur. Snjeana Milivojevi), lanak dostupan na: http://www. zenskestudie.edu.yu/index.php?option=com_content&task=view&i d=35&Itemid=37, stranica posjeena 12.06.2008. 2 To svakako ne znai da se iz ovog opteg mjesta ne moe iitati puno, to ona i ini, kao uostalom i iz drugih ovakvih raskra razumijevanja i smisla, ija ar moda i lei upravo u tim sedimentiranim, a katakad i neprevidivim nanosima viestrukih znaenja koja su se uhvatila na njima.

i znaenja, gradei mreu unutar zadatog okvira. Ova nivelacija raznorodne stvarnosti koju mediji premanentno sprovode saima razgranatu konstelaciju nesvodivih razlika na stereotipizirane predstave koje bi trebalo da ih zastupaju. Ne dopustimo da nas zavara ova nepodnoljiva lakoa postojanja stereotipa3. Stereotipi nisu bezazlene igrake, iako im se esto od srca smijemo. Pogledamo li malo bolje, vidjeemo da koritenjem stereotipa mi u stvari zabadamo igle u vudu lutkicu jer preferirane putanje naeg razumijevanja stvarnosti i naeg naina na koji operiemo njome (a koje proizvode, distribuiraju i perpetuiraju mediji) negdje proizvode stvarnu povredu i tetu. O ovoj nejednakosti izmeu postojee razliitosti i njenih (stereo)tipiziranih zastupnika, Snjeana Milivojevi kae sljedee: Mediji grade i utvruju ovu nejednakost mnogim simbolikim postupcima, od ignorisanja do raznih vrsta neodgovarajueg predstavljanja. Te strategije otkrivaju se tek kada se medijske poruke analiziraju kao sistemi reprezentacije, kada se ispod sluajnosti svakodnevnog pokae zajednika matrica. Medijski tekstovi utoliko su i svojevrsni govor jedne kulture.4 Pratei njenu misao, lako moemo zakljuiti da pripadnici odreene kulture dijele i zajednike sisteme reprezentacije, ili zajednike znaenjske okvire u kojima njihova komunikacija funkcionie, u kojima je ona sigurna i predvidljiva, u kojima su znaenja
3 Nirman Moranjak Bambura u Stereotyping: Representation of women in print media in Sourh East Europe (ur. Nirman Moranjak Bambura, Tarik Jusi i Adla Isanovi) Mediacentar Sarajevo 4 Milivojevi, ibid

93

94

koja se pripisuju objektima nedvosmislena i garantovana snagom impozantne konstrukcije velikih sistema u kojima se vri njihova razmjena. Opet se javlja isto pitanje ta raditi u sluaju kada ove mentalne i piktografske preice idu na neiju tetu? I naravno, u okviru nae teme to pitanje se javlja u sljedeem obliku ta raditi kada one idu na tetu ena? Snjeana Milivojevi istie da je medijsko nipodatavanje ena (je) paljivo negovano kulturno postignue.5 Negativna stereotipizacija ena, njihova stereotipizirana inferiornost je preutni imperativ koji upravlja svakim govorom o enskom. Neko se moe zapitati da li medijska reprezentacija ena zaista ide na njihovu tetu? Za nevjerne Tome taksativno navodim relevantna regionalna istraivanja6 iz kojih se dalje mogu informisati, a ovdje nabacujem samo kroki prikaz zastupljenosti (kvantitet predstavljenosti) i naina predstavljanja (kvalitet predstavljenosti) ena u medijima u naem regionu. U tzv. ozbiljnim asopisima i dnevnim novinama ene nisu adekvatno predstavljene ni kada je u pitanju kvantum njihove zastupljenosti, niti kada su u pitanju mjesto na kojem se nalaze ili teme koje su im posveene. One su podzastupljene: prema analizama dnevnih novina Politika i Danas, koje je u svojim istraivanjima sprovodila Milivojevi, neto vie od 10 odsto fotografija u ovim
5 Milivojevi, ibid 6 Grupa autorki/a (2006.) Stereotyping: Representation of women in print media in Sourh East Europe (ur. Nirman Moranjak Bambura, Tarik Jusi i Adla Isanovi) Mediacentar Sarajevo, kompletna publikacija dostupna na: http://www.media.ba/mediacentar/ documents/stereotyping%2Epdf , stranica posjeena 12.06.2008; zatim ve pominjani temat asopisa Genero

novinama pripada enama. Uz to, one se najee ne pojavljuju prije 4. strane, a nakon toga se njihov broj i arenilo poveava. Sa opadanjem ozbiljnosti tema, raste i uestalost zastupljenosti ena, da bi pred kraj lista dominirale na stranama rubrika tipa dom i porodica, TV program, zabava, itd. Lice ozbiljne tampe je muko, telo revijalne tampe je ensko (...) Najznaajniji enski javni angaman je zabavljaki.7 enske strane tretiraju lake teme: uljepavanje, kulinarstvo, psiho-testove, horoskop8, arijska i bjelosvjetska ogovaranja, djecu, zdravlje. ak i kada se nau zastupljene u veoj mjeri, to je redovno na drutveno prihvatljiv nain koji ne ugroava dominantni patrijarhalni poredak. Ako je, pak, rije o ljekarkama, advokatkinjama, ekonomistkinjama itd, one moraju opravdati svoje prisustvo u ozbiljnim, mukim temama, te se moraju legitimisati preko uloge majke, supruge, uspjene ili simpatino neuspjene domaice koja ni jaje ne umije da ispri. Kontekst, meutim, mora biti u skladu sa tradicionalnom distribucijom rodnih uloga u kojoj se tano zna ta je ije, koji su to muki a koji enski poslovi, kome pripada jedan, a kome ostala tri oka kue9, kome pripada privatna, a kome javna sfera, ko je glava, a ko srce porodice itd.
7 Milivojevi, ibid 8 Ne mogu da odolim a da na ovom mjestu ne uputim itaoce/teljke koji to do sad jo moda nisu primjetili, na dnevni horoskop kojeg emituje televizija Elmag. Horoskop za njega daje iskljuivo poslovne, a za nju iskljuivo emotivne predikcije. Ovo rjeito govori o tome ta se razumijeva kao ija sfera interesovanja i djelovanja. Ona nema ta da trai u poslu, a on nema ta da trai u emocijama. Brutalna simplifikacija, svakako, ali istovremeno jako ilustrativna i instruktivna. 9 Drugo je, ali ne i nepovezano za ovim, pitanje na koga se tako zanimljivo oslonjena kua vodi

Ta fiksiranost rodnih uloga ne smije biti dovedena u pitanje karijerom i javnim angamanom ene. Ako hoe da bude inenjerka ili politiarka moe, ali ne po cijenu da bude loa majka ili supruga, ili jo gore, da to uopte i ne bude, dakle ne po cijenu odbijanja ovog (pred)drutvenog ugovora koji se mora bezupitno aminovati. Od kada postoje, mediji na slian nain opisuju i propisuju stvarnost. Prenosei je, oni je i oblikuju i stvaraju. Vrijedi primjetiti da oni, najee, nemaju izotren sluh i vid, tako da katkad ne uju kako prazno zvee znaenja kojima oni barataju, niti vide kako su uplje i konano izlizane i neubjedljive slike kojima simuliraju stvarnost. Mediji ponekad kao da ne vide da je svijet koji oni (pr)opisuju ve potonuo, ili da se nazire njegov izvjestan kraj. Nije problem to medijska slika ne odgovara statistikoj slici, to broj ena u TV svetu ne odgovara udelu ena u radnoj snazi ili ukupnoj populaciji. Mnogo je vanije to pojavljivanje ena uglavnom koincidira sa tradicionalnim odnosima i uva patrijarhalnu osnovu rodne podele uloga u drutvu. Utoliko znaaj medijskih poruka nije u odbrani kvantiteta, ve u odbrani sveta koji vie ne postoji.10 Konstantno insistiranje na potenciranju tradicionalne distribucije rodnih uloga i nerijetko agresivnost spram svakog odstupanja od njih - mogu se itati i kao lament nad institucijama ljuturama11, kao al za retuiranom i idealizovanom slikom
10 Milivojevi, ibid 11 Kako drutvene institucije, a tradicionalna porodica je svakako jedna od njih, koje su se iznutra znatno izmijenile i koje vie nisu primjerene zadacima koje bi trebale ispunjavati definie Gidens u: Anthony Giddens (2005). Odbjegli svijet, Zagreb: Klub studenata sociologije Diskrepancija i Naklada Jasenski i Turk, str. 38.

onoga kako je nekad bilo, zlatnog doba koje je, kao i sva ostala istorijska zlatna doba, bilo zlatno uvijek samo za one koji su od njega kasnije stvorili mit, koji je distribuiran svima. Potomcima meteka i robova i potomkinjama hetera zlatni vijek Atine moe izgledati zlatno samo iz te mitologizirane perspektive, ali takvim se sigurno nije doimao njihovim pretkinjama i precima koji su ivjeli u njemu. Ovim elim podvui da mizoginini diskurs koji u veoj ili manjoj mjeri karakterie veinu, ako ne i sve regionalne medije - moemo razumjeti i kao panini apel da sauvamo ono malo zdravorazumske, tradicionalne, narodske mudrosti, poziv da se dozovemo u pamet pred promjenama koje prijete ovom sistemu reprezentacije, a koje emancipacija ene svakako donosi.

95

Ograivanje od feminizma
Tekst ene su mnogo bolji lideri koji je objavljen u Vijestima problematian je na vie naina. Iskoristiu ga, vrlo smiljeno i vrlo otvoreno, kao povod, da ne kaem izgovor, za skiciranje osnovnih obrisa istorijskih i teorijskih osnova feminizma ili feminizama kao ideje i kao drutvenog pokreta ije poznavanje oito nije odlika nae opte informisanosti i drutvene osvijeenosti. Objavljen u rubrici Posao pod naslovom koji obeava - ene su mnogo bolji lideri, i podnaslovom koji bi trebalo da ga kontekstualizuje - Ravnopravnost polova

96

u Crnoj Gori sve vie dobija na znaaju, ovaj lanak osobu elementarno zainteresovanu za rodna pitanja sasvim sigurno ne moe ostaviti ravnodunom (kao to nije ni mene, uostalom). Najblae reeno, ovaj tekst je vrlo mutan, neargumentovan i konfuzan. Prepun je okotalih rodnih stereotipa, mizoginih narodnih poslovica, esencijalistikih neobrazloenih tvrdnji, neprovjerenih podataka, kontradikcija, pozivanja na istraivanja koja se ne navode, to jest u kojima se ne navodi nijedno ime niti institucija i u kojima nema pomena situacije u Crnoj Gori, iako je to tema ovog teksta. I sve se to zavrava jednim spektakularnim zavretkom koji jako dobro ilustruje nau temu strategiju stigmatizacije feminizma, tvrdoglavu nezainteresovanost za istoriju i uinke jednog od najveih drutvenih pokreta prethodnog stoljea, kao i strategiju zastraivanja feminizmom dobrih djevojaka i pravih ena (pretpostavlja se da muki dio populacije nije potrebno dalje uvjeravati u izlinost i propalost jednog koncepta kakav je feministiki). Naime, u posljednjem poglavlju teksta iz Vijesti nailazimo na, za nau analizu, najznaajniji dio teksta u kojem je strategija zastraivanja feminizmom ili, radije, strategija legitimizacije iznijetih stavova preko ograivanja od feminizma, veoma transparentna. Ovdje se autor/ka eksplicitno ograuje od feminizma: Redovi koji su iza vas ne treba da znae bilo kakvo feministiko zalaganje12, kae autor/ka i nastavlja: Prosto su u pitanju nalazi koji vam mogu biti smjernice za dalji rad. Podjednako - mukarcima i enama.
12 Kurziv P. P.

I moda e posluiti kao sugestija da u potrazi za dobrim menaderom ne zanemarite kvalitet koji nosi ljepi pol sa sobom13. ta autor/ka ini? On/a kae sljedee: ja vam u ovom lanku dajem injenice, a u sluaju da one asociraju na neke proskribovane ideje, poput emancipacije ena ili feminizma, uvjeravam vas da to nije sluaj, jer ja i dalje o kandidatkinjama za odgovorne poslove razmiljam kao o pripadnicama ljepeg pola, zato to se, pobogu, zna koji pol kojim kvalitetima prvenstveno raspolae. Ovdje se lako ita pomenuta strategija legitimizacije iznijetih stavova preko ograivanja od feminizma. To to autor/ka nema pojma o feminizmu i to pretpostavlja da i itateljstvo dijeli njegov/njen nivo neinformisanosti o temi o kojoj govori - samo je podsticaj vie za pisanje na ovu temu. Zbog ega itamo odreeni tekst u dnevnim novinama? ta traimo, ili ta mislimo da emo nai u njemu? Na osnovu ega mu vjerujemo? Da li mu vjerujemo na osnovu provjerenih i/ili provjerljivih podataka, pouzdanih referenci, obrazloenih stavova, argumentovanih tvrdnji, ili mu, pak, vjerujemo na osnovu linih preferencija prema samom mediju, autoru/ki, korienom stilu, ili ak na osnovu odomaenih stereotipa koji nam podilaze oslanjajui se na svoju optu drutvenu prihvaenost, koji hrane nae bezupitne predrasude ili idu niz dlaku naim nekritikim i nepreispitanim vjerovanjima i mnjenjima. Kada se pitanje ovako postavi, malo ko bi
13 Kurziv P. P.

odgovorio da je ova druga grupa razloga presudna, iako se upravo novinskim tekstovima ovog tipa najee preputamo bez prevelikog razmiljanja i bez svijesti o tome da oni ipak neto ine. A ta to zaista ine tekstovi poput teksta koji je objavljen u Vijestima? Da li nas ovaj tekst informie o neemu? Da li opisuje postojee stanje ili postavlja neka relevantna pitanja? Ako pod informacijom moemo podrazumijevati stihijsko serviranje ohlaenih optih mjesta, onda u njemu moemo nai informacije o tome da je, prema rezultatima nekih istraivanja - kojima je, izgleda, bio obuhvaen izvjestan broj ena na upravljakim pozicijama, a ija je svrha, izgleda, bila da se uporede upravljake sposobnosti ena i mukaraca i ustanove specifine razlike meu njima - utvreno da ene imaju bolje upravljake sposobnosti. U emu se sastoji ova komparativna prednost liderki14 u odnosu na lidere? Iako se ini [...] da jo nije prepoznato koliko i kako ena doprinosi kvalitetu obavljanja posla, ipak se iz ovih sumiranih rezultata pojedinih istraivanja kristaliu tri razloga zbog kojih su ene bolji lideri: one su uspjenije u komunikaciji, kreativnije su i koriste se intuicijom. Ovdje imamo na djelu tri stara stereotipa o enskim sposobnostima: komunikativnost, kreativnost/multifunkcionalnost15 i intuicija, koji su vjerovatno jedini mogui rezultat
14 Uzgred, ova se imenica u enskom rodu ne pojavljuje nigdje u tekstu, ve na njenom mjestu stoji sintagma ena lider 15 Sjetimo se na primjer i neto starije reklame za Always uloke koja takoe poiva, izmeu ostalog, i na ovom stereotipu enske multifunkcionalnosti (uz onaj o dareljivosti, takoe korien u istoj reklami)

evolutivnog razvoja enske pozicije, uloga i uvenih enskih poslova. Intuicija, koja enama po njihovoj procjeni [...] nekada olakava da donesu odluku kojoj ne prethode metodine analize, kojima su sklone u procesu donoenja odluke - trebalo bi da razlikuje ene od njihovih kolega lidera jer e se mukarci lake [...] upustiti u neizvjesnost bez pretjeranog ispitivanja terena. Po emu se ono bjee razlikuju? One su nepromiljene jer, navodno, intuitivno znaju, a oni jer su spremniji na rizik. Ovo su savreni primjeri dva krajnje esencijalistika dobro poznata mita o enama i mukarcima. Jedan je onaj o testosteronskoj nepromiljenosti mukoj spremnosti na rizik (esto sinonimno koritenoj za sranost, hrabrost, i samo u tom smislu shvaenoj kao nepromiljenost). Inae, mukarci su aktivni nosioci kreativnog principa, principa agona, svjetlosti, ali i razuma i reda, dok se, na enskoj strani, nalazi druga strana ovog niza binarnih opozicija enska intuicija, neko nejasno, nerazumsko znanje, pasivni, receptivni i prokreativni princip, princip mira, ali i mraka, neureenosti, haosa. Rezonujui na ovaj, krajnje pojednostavljen i nategnut nain, o tipino enskom znanju, ili enskoj specifinoj komparativnoj prednosti u odnosu na mukarca moemo govoriti samo kao o neprovjerljivoj i neopravdivoj intuiciji. Proizilazi da ene primjenjuju metodine analize16,
16 I tada, za pretpostaviti je, ne toliko uspjeno poput kolega. Iako stavovi ovog tipa nekima od nas mogu izgledati neutemeljenima i smijenima, do prije nepunog vijeka oni su bili zauujue prisutni i uivali praktino nepodijeljenu podrku oba pola. Ne vjerujem da niste bili u prilici da kao opravdanje prirodne podjele uloga i sposobnosti na rodnoj osnovi, ujete pitanje: Kako drugaije objanjava praktino zanemarljiv broj naunica, istraivaica, teoretiarki, spisateljica, slikarki, pjesnikinja, itd, u odnosu na mukarce?

97

98

odnosno da su im, kako autorka navodi, sklone samo onda kada im se ne javlja unutranji glas, kad iz njih ne progovara mistina enska intuicija. Jedino ih to moe uiniti, kako se u tekstu navodi, mnogo boljim liderima. Ko dakle kakvom vrstom saznanja raspolae? Gdje su mo rasuivanja, obrazovanje, organizacione i upravljake sposobnosti? I zato i na njima insistirju one zloglasne ene koje se praktino peorativno nazivaju feministkinjama? Ovaj tekst poziva nas koji itamo da aktiviramo negativni stereotip o feminizmu i feministkinjama. Rije feminizam/feministkinja se, naime, najee koristi i razumijeva kao peorativna kvalifikacija, diskvalifikacija, praktino psovka, ili se ona, pak, koristi kao negativna odrednica u odnosu na koju se uspostavlja pozitivan sadraj, kao koncept ograivanja koji iznijetim stavovima daje legitimitet i mogunost da budu prepoznati kao ispravni, konstruktivni, drutveno prihvatljivi i poeljni. ta je to to skoro kompulzivno primorava najee enske osobe da kada god govore o enama, ili o sebi kao enama, o rodnoj ravnopravnosti ili diskriminaciji - obavezno podvuku kako one ni sluajno nisu feministkinje, i kako njihove stavove ne treba brkati niti dovoditi u vezu sa tamo nekim feministkinjama, goropadnim enama, dokonim enama, etaicama, kako ih sve karakteriu nai mediji? ta to one podrazumijevaju pod feminizmom, od ega se to tano distanciraju, i ta je to to u njima budi nelagodnost i elju da se ograde od te prie? Kod veine uspjenih ena, bilo da pripadaju

naunim, politikim ili poslovnim krugovima, upadljivo je prisutno eksplicitno ograivanje od feminizma, uz insistiranje na linom i profesionalnom postignuu koje se ni na koji nain ne smije dovoditi u vezu sa jednom tako kontingentnom injenicom da su ene. Pa ta ako su? Uspjele su u mukom svijetu, a da pri tom nisu rtvovale svoju enstvenost ili enskost, ma ta to znailo. Nisu se odrodile u paranoidne feministkinje. Sve to su postigle, postigle su individualnim naporom, sposobnou i zalaganjem, same, bez iije podrke i pomoi, ne dugujui nita nikome i ne namjeravajui da se oduuju bilo kome, ili bilo emu. One govore o sebi najee u mukom neutralnom rodu, podsmijevajui se izrazima poput strunjakinja, filozofkinja, docentkinja, smatrajui to silovanjem jezika, kojemu treba omoguiti da prirodno ivi i razvija se, a da nove oblike usvoji kad za to doe vrijeme i ako ikad bude postojala realna potreba za tim. A do tada, zato ne bismo govorile, kao to su i nae majke govorile, jezikom koji ne poznaje sutkinje, dramaturkinje i ostale pretenciozne -kinje, ali pri tom nema problema sa slukinjama, prostitutkama, sekretaricama i domaicama?

ta je, zapravo, feminizam

Zahvaljujui intenzivnom ambivalentnom naboju kojim je ovaj koncept natovaren, pominjanje feminizma, makar prema mom linom iskustvu, uvijek dodatno dinamizira razgovor. Ovo ni u kom sluaju ne svjedoi o stvarnom razumijevanju

kako problemskog (teorijskog), tako i istorijskog i aktivistikog (praktinog) aspekta feminizma, ve o jednom nereflektiranom mnjenju, monom stereotipu lienom tendencije preispitivanja. Sasvim je izvjesno da autor/ka teksta u Vijestima o feminizmu ne zna nita, to jest da on/ona jedino zna da se poziva na stereotip o feminizmu i feministkinjama i da, ponavljajui ga, obnavlja njegovu normirajuu snagu. Promiljeno ili ne, manje je bitno. Zato, evo nekoliko osnovnih informacija o istorijskim i teorijskim momentima razvoja ove ideje koje bi autoru/ki teksta, ali i onima koji ne pristaju na to da budu tretirani kao ignorantska masa koja nekritiki konzumira servirano, mogle pomoi u boljem razumijevanju teme o kojoj je rije. Znamo li, dakle, o emu govorimo kad govorimo o feminizmu, i na koje to strahove rauna iroko medijski distribuiran bauk feminizma? elim podvui da je danas feminizam u onome to inae nazivamo svijetom - mislei pri tom na zemlje liberalne demokratije koje batine cvijet zapadnjakih pravnih, teorijskih, politikih, naunih, kulturnih itd. tradicija uglavnom prepoznat kao jedan od najveih kako drutvenih pokreta, tako i teorijskih pravaca XX vijeka (osobito njegove druge polovine), tako da je zastraivanje baukom feminizma ve postalo pomalo pass. Ovo ne znai da je rije o jedinstvenom, u sebi nediferenciranom pokretu,ili unisonom teorijskom pravcu lienom neuralginih taaka i munih problema. Naprotiv. Meutim, da bismo mogli suditi o feminizmu, kao i o bilo emu drugom,

uostalom, neophodno je makar osnovno poznavanje stvari o kojoj govorimo. Prvom modernom feministkinjom mnogi autori smatraju Pulen de la Bare17 (Poulain de la Barre). Njeno djelo O jednakosti polova iz 1673. primjenjuje kartezijanski racionalizam (jedan od njegovih osnovnih principa - da nijedna ideja, ma koliko stara i opteprihvaena bila, ne moe biti osloboena kritike ocjene razuma) na ensko pitanje. Njena je teza da je ena potinjena silom, na osnovu prava jaeg, zbog svoje fizike nemoi i ranjivosti tokom trudnoe, a sila je, kako ona istie, u istoriji uvijek pobjeivala razum. Industrijska revolucija je, kao to znamo, donijela promjene u nainu proizvodnje i u drutvenom ureenju, koje se radikalno mijenja stvaranjem i usponom nove klase koja e podii buroasku revoluciju i izmjeniti sliku svijeta pokuavi da ga sa neba i iz pakla dovede na zemlju. Novi zamah feministikim idejama daje prosvetiteljstvo sa svojom vjerom u razum, progres i obrazovanje. Borba protiv predrasuda i privilegija morala je obuhvatiti i borbu protiv potinjenosti ena i polnih privilegija. Pa opet, bilo je u tom periodu mnogo krajnje antifeministikih pisaca, poput Rusoa
17 U ovom kratkom pregledu istorije feminizma najvie u se oslanjati na predavanja Dae Duhaek odrana u okviru Alternativnog programa Centra za enske studije i istraivanja roda u Beogradu 2005/06; Zaharijevi, Adriana ur. (2008.) Neko je rekao feminizam?Kako je feminizam uticao na ene XXI veka, Beograd: ene u cenom, Centar za enske studije i istraivanja roda, Rekonstrukcija enski fond; kao i na: Nedovi, Slobodanka (2005). Savremeni feminizam - Poloaj i uloga ene u porodici i drutvu, Cesid, Beograd, dostupno na: http:// www.cesid.org/pdf/savremeni_feminizam.pdf, stranica posjecena 15.06.2008

99

100

(Jean-Jacques Rousseau), a samo nevelik broj onih koji su dosljedno eljeli osvojiti slobodu za cijeli ljudski rod, bez obzira na pol, kao to je to bio Kondorse (Marie Jean Antoine Nicolas Condorcet), autor lanka O priznanju graanskog prava enama. Najznaajnija tekovina prosvetiteljske misli za feminizam bila je nova teza da se uzrok neravnopravnosti polova ne trai vie u prirodnim (kao to autor/ka analiziranog teksta iz Vijesti ini vie od dvjesta godina kasnije), nego u drutveno-istorijskim uslovima. Sa buroaskom revolucijom raa se jedan novi kvalitet feministika akcija. Pune povjerenja u revoluciju, ene su se ukljuivale u pokret mukaraca zavaravajui se da e revolucionarna frazeologija postati stvarnost, a da e kraj privilegija uopte predstavljati i kraj mukih privilegija18. To se, naravno, nije desilo: Narodna skuptina liila je pola svog stanovnitva politikih i graanskih prava. Olemp de Gu (Olympe de Gouges) objavila je 1791. Deklaraciju o pravima ene i graanke zahtijevajui da se koncepti Deklaracije o pravima ovjeka i graanina iz 1789. primijene i na ene. Ona takoe primjenjuje Rusoovu teoriju drutvenog ugovora na ensko pitanje, tvrdei da se i ena raa slobodna i jednaka mukarcu, i da posjeduje, kao i on, ista neotuiva prava slobode, vlasnitva, otpora tiraniji. Nedugo po objavljivanju broure Prava ene i graanke, 1793. Olemp je giljotinirana, navodno zbog toga to je napisala apel protiv pogubljenja kralja, a najvie stoga to je dosljedna primjena
18 Nedovi, Slobodanka (2005). Savremeni feminizam Poloaj i uloga ene u porodici i drutvu, Cesid, Beograd, dostupno na: http://www.cesid.org/pdf/savremeni_feminizam.pdf, stranica posjecena 15.06.2008, str. 24.

revolucionarnih ideja u postrevolucionarnom periodu bila savreno strana ondanjim vlastima i javnosti uopte. U njenoj presudi je stajalo i sljedee: elei da bude dravnik, zaboravila je vrline koje odlikuju njen pol. Iste godine Konvent odbija da enama da glasako pravo, a naredne godine ukida enske klubove i zabranjuje njihovo ponovno osnivanje. Nastupa doba snane antifeministike aktivnosti u postrevolucionarnom periodu koja traje, manje-vie, do pojave socijalista-utopista.19 Kao to moemo primjetiti, pojavu feminizma omoguila je pojava novog kategorijalnog aparata koji je stvoren u okviru racionalizma i prosvetiteljstva, pa usamljene lamente nad prirodno potinjenim poloajem ena smjenjuju strategije njegove promjene. Prva predstavnica borkinja za promjenu poloaja ene bila je Meri Vulstonkraft (Mary Woolstonecraft), ali ona jo uvijek, za razliku od Herijete Tejlor Mil (Harriet Taylor Mill), ne zahtijeva i graanska i politika prava za ene, ve samo pravo na jednako obrazovanje u kojem vidi mogunost promjene enskog poloaja. Ideje o ravnopravnosti, slobodi i pravima ena iz Francuske su se, poput plamena, prenijele na Englesku, gdje su doivjele buran razvoj i procvat tokom XIX vijeka. Sa izrazito racionalistiko-prosvjetiteljskih pozicija 1791. Meri Vulstonkraft pie uvenu Odbranu prava ene, jedno od najznaajnijih djela u istoriji feminizma.
19 U prvoj polovini XIX vijeka - Sen Simon, Anfanten, Furije koji brak definie kao dvostruku prostituciju, izvor hipokrizije i dekadencije, nasilje nad prirodom

Interesantno je da je otac sociologije i tvorac pozitivizma Ogist Kont (Auguste Comte) o eni mislio bitno drugaije. Bio je zagovornik tradicionalne patrijarhalne porodice i dominacije mukarca. U prilog tezi o inferiornosti ene, Kont iznosi argumente iz fiziologije i biologije, tvrdei da je ena fizioloki i umno manje vrijedna, da je mukarac (je) stvoren da misli, ena da voli. On enama odrie sva prava zato to one uvijek moraju dunost pretpostaviti pravima. Svoje stavove obrazlagao je u polemikoj prepisci sa jednim od najnaprednijih i najliberalnijih duhova toga doba - D. S. Milom (John Stuart Mill), borcem za ensko pravo glasa, ije je djelo Potinjavanje ena jedno od najvanijih djela klasinog feminizma XIX vijeka. U njemu on kae: Princip koji regulie postojee drutvene odnose izmeu polova pravnu subordinaciju jednog pola drugim pogrean je sam po sebi i sada jedna od glavnih prepreka ljudskom progresu, i treba biti zamijenjen principom savrene jednakosti. U istoriji feministike teorije misao D. S. Mila najee se razmatra i analizira zajedno sa tekstovima njegove prijateljice, a kasnije i supruge Herijete Tejlor (kasnije Tejlor Mil), sa kojom je napisao takoe feministiki klasik Raspravu o jednakosti polova. Prvi organizovani pokuaji borbe za enska ljudska prava javljaju se krajem XIX vijeka sa sifraetskim20 pokretom u Velikoj Britaniji i SAD-u pokretom za dobijanje prava glasa za ene. U Americi u prvoj polovini XIX vijeka izrasta snaan abolicionistiki pokret, koji se u istoriji feminizma istie kao politiki korijen
20 lat. suffragium glas, pravo glasa, birako pravo.

amerikog pokreta za enska prava. Pitanja osloboenja robova i osloboenja ene postaju neraskidivo povezana21. Po jednoj svojoj osobini ameriki se feminizam znatno razlikuje od evropskog ovdje borci za enska prava nisu visoki/ke intelektualci/ke koji na osnovama racionalistiko-prosvjetiteljskih ideja vode svoju borbu na analitiko-teorijskom nivou. Ameriki je feminizam politiki aktivan. U Londonu, na Svjetskom kongresu za ukidanje ropstva 1840, lanice amerike delegacije Lukrecija Mot (Lucretia Mott) i Elizabet Kejdi Stenton (Elizabeth Cady Stanton) bivaju otjerane na galeriju, a dalje uee u radu kongresa nije im bilo dozvoljeno samo zato to su bile ene. Osam godina kasnije (1848) organizuju isto enski kongres/konvenciju posveen enskim pravima u Seneka Folsu (Seneca Falls), na kojoj je oko trista prisutnih izglasalo Deklaraciju o slobodama i pravima ena, poznatu kao Deklaracija iz Seneka Folsa, uoblienu prema Deklaraciji o nezavisnosti iz 1776. Interesovanja ena koje su izglasale pomenutu deklaraciju bila su koncentrisana na pitanja kontrole nad sopstvenim posjedom i zaradom, staranja o svojoj djeci, razvoda, jednakog obrazovanja, zapoljavanja, a ne toliko na potovanje prava glasa. Rezolucija o enskom izbornom pravu jedina je od nekoliko rezolucija izglasanih u Seneka Folsu koja je usvojena tijesnom
21 Meutim, svakako treba istai da Iako se razvijao uporedo sa abolicionistikim pokretom, rani ameriki feminizam ni u jednom trenutku nije teio univerzalnom enskom pravu glasa, niti je u svom napadu na ropstvo uinio dovoljno da se rasizam u amerikom drutvu smeka ili sasvim poniti (Zaharijevi, Adriana (2007). Kratka istorija sporova: ta je feminizam? u Neko je rekao feminizam?, ene u cenom, Centar za enske studije i istraivanja roda, Rekonstrukcija enski fond, Beograd, str. 396.)

101

102

veinom, a ne jednoglasno. Nakon usvajanja 15. amandmana, kojim je zabranjena rasna diskriminacija, svi pokuaji da se slinim amandmanom zabrani i diskriminacija na osnovu pola su propali. Jedino u dravi Vajoming (Wyoming) 1869. ene dobijaju pravo glasa. Osvajanje izbornog prava za ene na nivou SAD postignuto je tek 1920, usvajanjem 19. amandmana (Anthony Amandman), ime je oznaen i kraj klasinog feministikog pokreta u SAD. Rat iz 1914. godine bio je 1789. godina za ene22 jer se tada nedvosmisleno pokazao da je stoletna podela rodnih uloga na temelju fizikih i intelektualnih sposobnosti bila pogrena i nametnuta bezupitnim i drutveno poeljnim odnosima.23 Nakon Prvog svjetskog rata, dvadesetih godina XX vijeka, poinje priznanje izbornog prava enama (1918. u Engleskoj, 1919. u Njemakoj, Austriji, vedskoj, ehoslovakoj, 1920. u SAD, 1922. u Maarskoj, 1923. u Holandiji itd), to oznaava i kraj sifraetskog pokreta u ovim zemljama. Meutim, ove godine uspjeha feministikog pokreta okonane su svjetskim ekonomskim krahom, koji donosi novi talas antifeminizma i mizoginije, jer ekonomska kriza u nekim zemljama podstie ideje o reintegraciji i normalizaciji porodice, to podrazumijeva definitivnu i kompletnu posveenost ene kui i porodici. Faistiki reimi u Italiji i Njemakoj sistematski i progresivno liavaju ene svih njihovih dotadanjih postignua.
22 Legrave, Rose-Marie (1993). A Supervised Emancipation, navedeno prema Zaharijevi, Adriana (2007). Kratka istorija sporova: ta je feminizam? u Neko je rekao feminizam, str. 337. 23 Zaharijevi, str. 379.

Poniavane, izolovane, potisnute na margine drutva, one su tretirane kao maine za proizvodnju vojnika. uvena krilatica 3K (Kirche-crkva, Kche-kuhinja i Kinder - djeca) postaje definicija idealne ene, pa borba protiv feminizma u doba nacizma predstavlja demonstraciju moralnosti i patriotizma. Produbljivanjem velike ekonomske depresije tridesetih godina XX vijeka smanjen je broj radnih mjesta tako da se za njih valjalo estoko boriti. ene su bile optuivane da kradu mukarcima posao, te su meu prvima dobijale otkaze ili bivale uskraivane za zaposlenje. One su predstavljale ono to je Marks (Karl Marx) nazvao industrijskom rezervnom armijom onaj dio stanovnitva koji se moe ukljuivati u pojedine sektore proizvodnje ukoliko se proiri trite i obrnuto - koji se moe iskljuiti iz procesa kada za njim vie ne postoji potreba. Ipak, pravila su se ponovo promijenila za vrijeme Drugog svjetskog rata. U SAD sedam miliona ena po prvi put se zaposlilo kada su mukarci otili u rat. One su poele da rade poslove koje ranije nisu mogle da rade, a drava je preko noi pronala novac za obdanita i jaslice. Nakon Drugog svjetskog rata izborna prava bivaju priznata konano i u Francuskoj 1944, u Italiji 1945, u Jugoslaviji 1946 itd24, ime je i u ovim
24 Ni u kom sluaju ne treba misliti da se ovaj domino efekat priznavanja prava glasa za ene, brzo, lako i globalno proirio. Recimo, u vajcarskoj je ovo pravo izboreno tek 1971. Detaljan pregled redoslijeda ostvarivanja prava glasa ena za sve drave svijeta pogledati u Dodatku 1 zbornika radova Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na ene XXI veka, ili: http://www.reference.com/browse/wiki/Womens_suffrage, stranica posjeena 12.06.2008.

zemljama uspostavljana formalna ravnopravnost mukaraca i ena, bar kada je izborno pravo u pitanju. Ovim se ispunjavaju sifraetski ciljevi politike i graanske ravnopravnosti ena i time se zavrava tzv. prvi val feminizma. Po zavretku rata, etiri od pet ena eljele su da zadre poslove i u mirnodopskom vremenu. Mukarci su, meutim, mislili drugaije. Poratne periode po pravilu obiljeava dravna politika koncentrisana na imperativ povratka ene u kuu, na normalizaciju stanja i odnosa. Opet je nastupila segregacija u oblasti zapoljavanja. enama je stalno ispiran mozak agresivnim reklamama, filmovima i asopisima koji su promovisali konzumeristiku kulturu i reafirmisali tradicionalni, dodue nasmijani i naminkani status ene u domainstvu, koje je njena prirodna okolina, prostor njene slobode, izbora, moi i vrijednosti. Domainstvo nove, moderne ene sada je, zahvaljujui tehnolokom napretku, omoguavalo lagodniji, istiji i kratkotrajniji rad, a posljednji model friidera, miksera ili maine za ve postali su predmet strateki projektovane potroake gladi. Ovaj retradicionalistiki imperativ normalizacije poratnog ivota rezultirao je tzv. trankvilizatorskim pedesetim godinama. Meutim, objavljivanje knjige Drugi pol Simon de Bovoar (Simone de Beauvoir) otvara novo poglavlje istorije feminizma, osobito feministike teorije kojoj daje tri kljuna koncepta na kojima se gradi feminizam drugog vala:

polna razlika (kao osnova svakog drugog razlikovanja25), rod (gender, drutveni konstrukt koji se gradi nad polom ili polnom razlikom kao biolokom strukturom) i patrijarhat (hijerarhijski sistem vrijednosti i drutvenih odnosa kojim vlada mukarac). ena je vrhovni Drugi: u odnosu na nju mukarac definie sebe kao subjekt, ali to ini u aktu psihike opresije, dakle ne i reciprono, to bi znailo da je i on objekt eninog subjektiviteta. ena je arhetip opresovane svijesti: Drugi pol. Ona se odreuje tek u odnosu sa drugim subjektom i prema njemu, to nije injenica prirode i prirodnog poretka koji implicira ili makar zaziva nunost i nepromjenljivost, ve drutvena konstrukcija, koju smo obavezni dovesti u pitanje, pa je u tom kontekstu nastala uvena teza Simon de Bovoar: ena se ne raa, enom se postaje!. (Pod)razumijevanje sebe kao drugog, manje vrijednog pola vodi interiorizaciji ropstva, to je tragina posljedica istorijskog potinjavanja ene. U politizaciji amerikih ena ponovo je rasni sukob odigrao odluujuu ulogu. Crnaki pokret za graanska prava zapoeo je 1955. kada je jedna hrabra ena Roza Parks sjela u autobus predvien samo za bijelce u Montgomeriju, Alabama (Montgomery, Alabama). Njen protest prerastao je u socijalni bunt protiv bijelih struktura moi. Studentski protesti, protesti
25 Prva ili osnovna razlika u odnosu na koju se dalje uspostavlja svako razlikovanje. Bitno je istai da se najee razliiti polovi ovih binarnih opozicija vrednuju razliito, odnosno da se ovim razlikovanjem koje nije vrijednosno neutralno kako na prvi pogled moe izgledati, uspostavlja hijerarhijska struktura razliitosti pomjerenih u krajnosti polove.

103

104

protiv segragacije, nova ljevica to je konstelacija u okviru koje djeluje i ameriki feministiki pokret. Jedna od prvih knjiga drugog vala feminizma bila je Mistika enstvenosti ili enska mistika (1963) Beti Friden (Betty Friedan), u kojoj je autorka progovorila o tzv. problemu bez imena - problemu prosjene amerike domaice koja nije vie nepismena burujka ili pionirka XX vijeka, ve obrazovana mlada ena, esto sa diplomom nekog od najboljih koleda, ije nezadovoljstvo predstavlja nov fenomen koji se ne moe objasniti klasinim tegobama siromatvom, boleu, glau. Ove ene osjeaju glad koju hrana ne moe zadovoljiti, pie autorka. To vie nije problem bez imena, ve se on zove - kuna tiranija. ezdesetih godina dolazi do eksplozije protesta na globalnom nivou. U SAD se javljaju studentski protesti, protesti protiv segragacije, antiratni protesti i hipi pokret; u Evropi - studentski protesti; u Latinskoj Americi - gerilski pokreti; u Africi - oslobodilaka borba u portugalskim kolonijama; u Kini - kulturna revolucija. U svim tim borbama ene igraju vanu ulogu. Ali, da li su one i istinski ravnopravne? ak i unutar protesnih pokreta gurnute su u enske uloge kuvaju kafe, prekucavaju letke, na njih se polae pravo kao na seksualne objekte. uven je u tom smislu i protest protiv odravanja takmienja za mis Amerike 1968: ispred sale u kojoj se takmienje odravalo ogranizovana je gerilska predstava u kojoj je krunisana ovca, i baena u smee i spaljena gomila predmeta koji simboliu ensku potinjenost: steznici, vjetake trepavice, grudnjaci sa icom, krpe za sudove itd.

Ono to je omoguavalo kakvu-takvu ujedinjenost drugog vala feminizma bila je esencijalistika politika identiteta, bazirana na uvjerenju da postoji jedinstveni identitet ene jer su sve ene rtve patrijarhata na isti nain. Pri tom su sva njihova ostala svojstva ili pripadnosti (klasne, rasne, seksualne, rezidencijalne) smatrane sekundarnim, te stoga izvan osnovnog fokusa i bez odluujueg uticaja na njihovo ensko iskustvo i jedinstveni identitet ene. Takvo uvjerenje se vremenom pokazalo upitnim. Tako trei val feminizma nastaje kao posljedica kritikog odnosa prema drugom valu, za koji se misli da je - inkorporirajui svoje promoterke (bijele, hetero intelektualke srednje klase) u postojei establiment - iznevjerio svoje osnove principe i bio nedovoljno senzibilan i inkluzivan u odnosu na druge druge crnkinje, lezbejke i transrodne osobe, ene sa invaliditetom, ene tzv. Treeg svijeta itd. Trei val feminizma karakterie odbacivanje esencijalizma i esencijalistikih kategorija, te odustajanje od jakih politika identiteta zasnovanih na esencijalistikim pretpostavkama. Osnovni pravci unutar treeg vala su queer teorija, teorija postkolonijalizma, crnake studije i studije etniciteta, feminizam treeg svijeta, transnacionalni feminizam, sajberfeminizam, itd.

Moe li feministkinja biti good guy

Sada kada smo ukratko razjasnili osnovne idejne i drutveno-istorijske osnove feminizma, pogledajmo jo jednom lanak koji je objavljen u Vijestima 14. maja 2008. Zato je potrebno

da se i najgora vrsta novinskih tekstova - koja niti prua ikakvu relevantnu informaciju niti daje ikakav progresivan ili prevratniki predlog - legitimie preko ograivanja od feminizma? Zato autorima/kama ovog i slinih tekstova izgleda da je stigmatizacija feminizma stvar bontona, znak prepoznavanja i pripadanja istom sistemu reprezentacije koji garantuje uspjenu komunikaciju i potpunu legitimizaciju iznijetih stavova? Politika medijske reprezentacije ena u regionalnim medijima jo uvijek je, kako smo pokazali, odreena predominantnom patrijarhalnom matricom koja reprodukuje u detaljima modifikovan, ali u osnovni isti obrazac enske subjektivnosti kao drugosti, objekta koji biva formiran prema zahtjevu i ukusu konzumenta, korisnika, subjekta u punom i pravom smislu te rijei. Tekstovi poput analiziranog idu niz dlaku mizogininom diskursu koji ne dozvoljava odstupanje od modela na kojima patrijarhat poiva. Ovakav nain miljenja i pisanja rutinski verifikuje pravila koja takav svet ine normalnim i prhvatljivim. U tom poduhvatu najee se preutno utvruje gradivo iz rodne nejednakosti.26 On, kako autorka navodi, socijalizuje za nejednakost, normira je kao drutveno prihvatljiv i poeljan model, kojeg bi nadasve ene trebalo da usvoje. One su te koje na prvom mjestu moraju internalizovati imperativ svoje inferiornosti. Nema patrijarhata bez ene: ona je njegova centralna, iako drugorazredna kategorija, a mo nad njenim
26 Milivojevic, ibid

tijelom i njenom eljom osnovna je poluga funkcionisanja patrijarhata. Zato i jeste od prvorazrednog znaaja okrenuti enu od njenog osloboenja, nainiti od nje najjai bastion odbrane patrijarhata. Tekstovi poput analiziranog to i ine. Oni petronifikuju sveto trojstvo stereotipnih skriptova na kojima poiva velika veina medijskog prostora, koji se vie odnosi na ene nego to im uistinu i pripada, to jest skript hipererotizovane ene/ljubavnice /kurve, skript deseksualizovane ene majke/ svetice, i u novije doba - skript savremene 3 u 1 super-ene, koji navodno predstavlja sintezu, a zapravo predstavlja novi okov naminkane kvaziemancipacije, smiljeno nedostian ideal ene sa autodestruktivnim posljedicama, koji skicira super-enu podjednako uspjenu na svim poljima: ona je poslovna ena od karijere sa aktovkom i naoarima, portvovana majka koja zna da odabere najbolju supu iz kesice, najbolju kreditnu liniju i najbolji deterdent, ali i raspoloena seksi makica, puna elana poslije napornog radnog dana da ispuni fantazije svog mukarca, razloga i svrhe postojanja svake prave ene. Sve one koje bitnije odstupaju od ova tri scenarija ne mogu oekivati benevolentan medijski tretman ili slobodan i dostupan medijski prostor. Moe li bilo ko od nas da se sjeti jednog pozitivnog stereotipa feministkinje koji su proizveli i odrali mediji?

105

SAKRIVENE U JEZIKU
Sanja Mijukovi
106

Pobjeda, 30. jun 2004.

JUE ODRANA KONSTITUTIVNA SJEDNICA TUILAKOG SAVJETA Stojanka Radovi predloena za specijalnog tuioca
Podgorica - Danas je Tuilaki savjet Crne Gore predloio zamjenika vieg dravnog tuioca Stojanku Radovi za prvog specijalnog tuioca za organizovani kriminal. Na dananjoj konstitutivnoj sjednici Tuilaki savjet je usvojio poslovnik o radu i izabrao zamjenika predsjednika savjeta i sekretara tog tijela, saoptila je crnogorski dravni tuilac i predsjednik ovog savjeta Vesna Medenica. Za zamjenika predsjednika savjeta izabrana je Ranka arapi, a za sekretara Radmila ukovi. Vesna Medenica je najavila da e specijalni tuilac biti imenovan 30. juna ukoliko procedura njegovog imenovanja bude tehniki ispotovana.
107

Pobjeda, 29. oktobar 2004.

MINISTAR ZA EKONOMSKE ODNOSE SA INOSTRANSTVOM I EVROPSKE INTEGRACIJE DR GORDANA UROVI Stop za prekomjerni uvoz brana
Podgorica - Vlada je uvela privremenu mjeru zatite za prekomjerni uvoz peninog brana, saoptila je ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom i evropske integracije dr Gordana urovi. Ova mjera e vaiti 200 dana, a carina za uvoz brana u tom periodu bie 30 odsto. Ovu mjeru smo uveli zbog zatite domae proizvodnje to je u skladu sa standardima Svjet-

ske trgovinske organizacije. Nakon to trite bude stabilizovano mjera e biti ukinuta. Ministar urovi je kazala da je i mlijena industrija najavila takav zahtjev kao i asocijacija proizvoaa mesne industrije. Nakon analize podataka, odnosno stanja, vidjeemo da li je neophodno uvoenje privremene mjere i u ovim oblastima, kazala je ministar.

Pobjeda, 25.novembar, 2004.

ISTRANI SUDIJA ISPITAO OSUMNJIENE ZA ZLOUPOTREBU SLUBENOG POLOAJA Marija Raeta putena kui

Beograd - Biva republika ministarka saobraaja Marija Raeta - Vukosavljevi nije u pritvoru, poto je istrani sudija ocijenio da nema osnova za izricanje te mjere, rekao je veeras njen advokat Dragan Subai.

Oekujemo da tuilatvo odustane od daljih gonjenja Raete, jer je evidentno da ona nema veze sa cijelom priom, i nadamo se da ovakvih postupaka policije i suda vie nee biti, rekao je Subai.

SAKRIVENE U JEZIKU
Prilozi 1, 2 i 3 objavljeni su u istim novinama dnevniku Pobjeda, u istom vremenskom periodu - drugoj polovini 2004. godine. Sva tri govore o enama na visokim dravnim funkcijama: prva dva o tada aktuelnim tuiteljkama, predsjednicama i ministarkama, a trei o jednoj bivoj ministarki. U prva dva priloga u oznaavanju zanimanja i titula ena nemamo nijedan primjer upotrebe forme enskog roda, u treem je ona dosljedno sprovedena. Ovi prilozi e nam posluiti da na njihovim marginama ispriamo dio prie o jeziku i rodu, onaj koji se odnosi na rodno senzitivni, odnosno rodno osjetljivi jezik. Da podsjetimo, govorimo o onom domenu naeg jezika u kojem se afirmiu ljudska prava, prije svega enska ljudska prava. Termin za njihovo nesprovoenje jeste seksizam u jeziku koji predstavlja oblik diskriminacije. Seksizam koji poinje jezikom, prenosi se stereotipima, a uva u zdravorazumskoj pameti, toj tvravi iskljuivosti od koje se, kadgod ustreba, moe pomalo odlomiti kako bi se sprijeio prodor raznih Drugosti u na svijet. Otpori rodno senzitivnom jeziku potiu iz istog izvora. Njihove je motive vano razumjeti, jer se time ini vidljivim odnos prema Drugosti. Posebno je to vano za nas koji ivimo u kulturama u kojima je ta Drugost, na prvom mjestu, enskog roda.

108

Izbor je stav
Izbor tekstova rezultat je istraivanja iji se metod moe odrediti kao namjerno nasumian.

Namjeravajui da piem o strategijama reprezentacije ena u jeziku naih medija, eljela sam da doem do nekog uzorka koji bi bio sluajan, a time i donekle reprezentativan. Zato sam krenula u jedno malo ad hoc istraivanje, bolje rei Google pretragu. Posjetila sam sajt Pobjede, naih najstarijih dnevnih novina, i na pretraivau, gotovo ne razmiljajui, ukucala rije ministarka. Ministarke imamo otpoodavno, razmiljala sam, pa sam poeljela da utvrdim kako su one prikazane u ovom mediju. Bila sam ne malo iznenaena: najstariji na Pobjedinom sajtu dostupan tekst koji svjedoi o postojanju ministarki na ovim prostorima kratka je vijest tek skraja 2004. godine, i pri tom je rije o bivoj srbijanskoj ministarki saobraaja Mariji Raeti, osumnjienoj za zloupotrebu slubenog poloaja! U nevjerici, traila sam dalje, uvjerena da u neto pronai, jer, koliko sam se sjeala, te su godine u Vladi Crne Gore bile dvije ministarke. Meutim, ni u jednom nadnaslovu niti naslovu teksta nisam naila na ove tada veoma uticajne i mone ene. Je li mogue, pitala sam se, da sam se prevarila, da te godine nije bilo ena na ovim pozicijama? Ubrzo sam, meutim, otkrila obilje tekstova iz istog perioda koji prenose informacije o ministru Gordani urovi, ministru Vesni Kilibardi, dravnom tuiocu i predsjedniku Tuilakog savjeta Vesni Medenici, njenom zamjeniku Ranki arapi ... i odgovor se sam nametnuo: bilo ih je, samo je njihov pol sakriven jezikom medija. Odabrani tekstovi ne sadre komentare niti problematine stavove prema pitanjima roda: to su kratke suvoparne vijesti koje se, kao

primjeri medijske reprezentacije ene, mogu analizirati samo na nivou izbora jezikog znaka. No, kao i svaki drugi, i ovaj izbor je stav.

njegovo vienje svijeta, pa ve iz tog razloga Rus, Kinez i Indijanac ne ive u sasvim istom svijetu. Granice jezika jesu granice svijeta. Ili - to se ne imenuje, toga nema. Imenovanje je in kojim se neto nepovratno priznaje. Strah koji ponekad svi osjeamo da neto izgovorimo, jo vie pismeno uobliimo, potie iz nae svijesti o tome. Kad neku pojavu jednom imenujemo, povratka nema: ne moemo nastaviti da ivimo kao da ona ne postoji, ignoriui je. I obrnuto, dogod je ne imenujemo, nismo je priznali. Jezik je ogledalo drutva, slau se lingvisti, pa promjene u drutvu nuno dovode do promjena u jeziku. Ali, jezik ne samo da odraava stvarnost ve je on i ovjerava. Zato emo upravo u svjetlu ove velike naracije o odnosu jezika i svijeta potraiti odgovor na pitanje: ta znai odbijanje da neka novonastala situacija u drutvu dobije svoj jeziki izraz? To se moe rei i ovako: otkud toliko upornosti u protivljenju da se u oznaavanju zanimanja i titula ena koriste forme enskog roda? U prilog ovim protivljenjima navode se najrazliitiji razlozi, od onih koji se oslanjaju na strune argumente, do onih koji ne idu dalje od najlinijeg doivljaja. Njihovi zastupnici, meutim, polau pravo na istu kategorinost, jer ma koliko stavovi bili raznorodni, svi crpu legitimitet iz istog izvora - svi nastupaju u ime Jezika sa velikim J pa bilo da to ine u ime njegove Ljepote, ili u ime njegove Norme.
109

Granice jezika su granice svijeta

Prije vie od pola vijeka, filozof Ludvig Vitgentajn saeto je izrazio duboku misao o odnosu jezika i svijeta: Granice neijeg jezika su granice njegovog svijeta. A ta to u stvari znai? esto vjerujemo da jezik samo oznaava unaprijed date sadraje, koji i bez njega jednako postoje. Uvjereni smo da su razliiti jezici samo razliiti inventari etiketa za iste stvari, to jest da bez obzira da li prozor nazivamo prozor, ili window, ili finestra svi mi u stvari vidimo istu stvar i mislimo na istu stvar. Meutim, da li je ba tako? Kao argument koji dovodi u pitanje takvo uvjerenje navode se esto nazivi za boje. Opaanje boja svima nam je jednako dato, a njihova paleta nije unaprijed izdijeljena na otre, jasne cjeline, ve nas zapravo postojanje rijei kao to su zeleno, plavo, uto prisiljava da te tri boje vidimo kao tri odvojene jedinice. Postoje, meutim, jezici koji imaju samo jednu rije za plavo i zeleno, to znai da se u njihovom svijetu te dvije boje opaaju kao jedna. Ako za neku pojavu na jezik nema poseban naziv, mi o njoj ne moemo lako govoriti, tavie, teko da je uopte uoavamo kao posebnu. Sapiro i Vorf, klasici amerike antropoloke lingvistike i najpoznatiji zagovornici tzv. hipoteze jezike relativnosti, tvrde da specifina struktura maternjeg jezika svakog ovjeka bar u nekim takama utie na

Podrazumijevanje roda
Iz priloga br.1 saznajemo da je 30. juna 2004. godine crnogorski dravni tuilac, ujedno i predsjednik Tuilakog savjeta, izdao saoptenje da je tog dana izabran zamjenik i sekretar predsjednika Tuilakog savjeta. Dravni tuilac, predsjednik, zamjenik i sekretar Tuilakog savjeta su bile ene. Zato se onda pojavljuju u mukom rodu? pitanje je koje bismo vrlo vjerovatno uli od svakog stranca koji iole poznaje na jezik pa, dakle, zna i to da u njemu svaka imenica ima rod. To je samo djelimino tano - uslijedio bi vjerovatni odgovor iz nekih lingvistikih krugova, uz obrazloenje da muki gramatiki rod imenica u naem jeziku podrazumijeva i enski rod. Razlog je, kako objanjavaju ovi lingvisti, generika priroda mukog gramatikog roda, to znai da gramatiki oblik imenice mukog roda ne oznaava obavezno muku osobu. Drugi, meu kojima i poznata lingvistkinja Svenka Savi, upuuju na osnovno psiholingvistiko pitanje o odnosu miljenog i izgovorenog, i pitaju: Kako moemo znati da ono to je izgovoreno nije ono to je miljeno, budui da imamo samo jeziki materijal na osnovu ega sudimo o miljenom? Poseemo li za generikom prirodom mukog gramatikog roda kada nekoga odreujemo kao glumicu, pjevaicu, najderku, frizerku, istaicu, balerinu...? Naravno da ne, ali to je zato, kazae oni koji se protive uvoenju rodno senzitivnog jezika, to takve rijei odvajkada postoje u naem jeziku, tako da ih mi ne izmiljamo

110

ve samo koristimo one koje ve postoje. Ali, zato te rijei odavno postoje u naem jeziku? Odogovor je oigledan: samo zato to odavno ima ena koje glume, pjevaju, ili iste, pa je njihovo postojanje jeziki izraeno, a standardnojezika norma ga je potvrdila. Tek relativno odskoro ene se masovnije bave naukama kakve su sociologija, energetika, biologija i relativno odskoro imamo pravnice, ekonomistkinje, doktorke, akademkinje, pa i dravne tuiteljke. Ipak, danas ih imamo, a kako su lingvisti saglasni da promjene u drutvu nuno dovode do promjena u jeziku, valja se zapitati zato ih onda u jeziku iz 2004. nema? Govorimo li dakle, o jeziku koji iz nekih razloga odbija da prihvati stvarnost?

Nita lino
Oni koji odbijaju upotrebu rodno senzitivnog jezika odbacuju seksizam kao mogui razlog. Tuiteljka... to jednostavno runo zvui, kau. Zaista, koliko puta smo uli ovu ili neku slinu reenicu? No, da li smo ba uvijek svjesni pravih razloga naeg otpora nekoj jezikoj pojavi? Kada za neku rije kaemo da je ne prihvatamo zato to je runa, nai motivi mogu biti najrazliitiji, no po pravilu su najmanje jeziki. Na nivou rijei, u jeziku se teko moe govoriti o lijepom i runom. Postoje, naravno, milozvuniji i manje milozvuni glasovni sklopovi, ali to nije kriterijum po kojem neke rijei koristimo, a druge ne. Ko e rei da su npr. imenice smrt, ekrk, prst,

transparentan, ombudsman milozvune, da su pridjevi snabdjeven, ili npr. konfuijanistiki, lijepi i lagani za izgovor? Pa ipak, nikome ne pada na pamet da ih zbog toga ne koristi, jer priznaje svijet znaenja koje ove rijei nose. Ali, ako smo kojim sluajem zakleti, ili makar pritajeni protivnik konfuijanizma, polomiemo jezik dok ne izgovorimo pridjev konfuijanistiki, a vrlo je vjerovatno da e nam izraz biti toliko ruan da ga, s tim obrazloenjem, neemo ni upotrebljavati. To to nam je runa imenica psiholokinja, ali ne i pridjev psiholoki, iako te dvije rijei imaju gotovo isti glasovni sklop - jasno govori da je ono to oznaavamo kao runo u stvari neto novo, a ta se novina ne tie toliko jezike, koliko drutvene promjene. Govorei o ljepoti ili runoi rijei i jezika, mi se zapravo odreujemo, pozitivno ili negativno, prema drutvenoj promjeni.

Bez toga, bilo bi takoe teko objasniti kako se, na primjer, drutvo u cjelini relativno brzo prestrojilo sa druga na gospodina. Ova promjena u oslovljavanju je bila brza i lagana samo zato to je stvorena klima blagonaklonog odnosa prema onim drutvenim prestrojavanjima koje su dovele do ove promjene u oslovljavanju. Drugim rijeima, kada sa simpatijama gledamo na odreenu drutvenu promjenu, lako prihvatamo i jeziku promjenu koja je prati. Kad pak neku promjenu ne elimo (pri tom, toga ne moramo uvijek biti svjesni), teko prihvatamo i njenu potvrdu u jeziku. Da li je Vesna Medenica, dakle, i dalje tuilac zato to je jezik trom, ili zato to jezikoslovci imaju neke druge vanjezike motive zbog kojih ne ele da ona bude tuiteljka? No, ako ikada nekome uputite ovo retoriko pitanje, gotovo sigurno ete dobiti odgovor koji bi trebalo da unaprijed obesmisli svaki pomen rodno korektnog jezika, da ga diskredituje kao nedopustiv atak ideologije na ivo jeziko tkivo: To jednostavno nije u duhu naeg jezika! esto se u susretu sa ovakvim komentarom sjetim razgovora s jednim poznanikom, za koga se teko moe rei da je na bilo koji nain rodno senzibilisan. Govorei o svom poslu, nekoliko puta ponovio je rije koju bi rijetko ko izgovorio bez makar male stanke: vodikinja. Ovim primjerom elim da ilustrujem zapaanje mnogih savremenih lingvista: kod nas postoji veoma iva tendencija predstavnika jezike zajednice da u razgovornom jeziku spontano dosljedno koriste ensku formu u obiljeavanju zanimanja

111

Roenje farse iz duha Jezika

Ljubitelje lijepe rijei, meutim, nije lako nagovoriti da preispitaju sopstvene motive budui da njihova inertnost nerijetko ima gorljivu podrku strune jezike javnosti. Jo e mnogo vode protei dok na jezik ne prihvati dravnu tuiteljku, kategorini su oni, jer je u pitanju duh jezika, a na jezik je trom i sporo reaguje na promjene. estinu njihovog otpora ovim jezikim promjenama bilo bi teko razumjeti kada ne bismo imali na umu da je to zapravo protivljenje drutvenim promjenama, koje jezik legitimie.

koja obavljaju ene. Time se samo koristi jeziki potencijal koji nam je svima na raspolaganju. Na jezik, kao i neki drugi slovenski jezici, ima dosljedno utkanu rodnu perspektivu i dosljedna upotreba enskog gramatikog roda za zanimanja ene upravo jeste u duhu naeg jezika. Problemi nastaju kada ovu rodno korektnu upotrebu treba normirati i time jeziki ovjeriti drutvenu novinu. I, opet, ti se problemi lako prevazilaze dok je zanimanje na niim nivoima drutvene ljestvice, ili u sferama gdje ne postoji mo. Oni, meutim, postaju nerjeivi kod titula i zanimanja koja su visoko na ljestvici moi u drutvu, gdje nije poeljno da ene budu vidljive u jezikoj formi. Kada, na primjer, sudijsku funkciju obavlja ena, onda ona nikako ne moe biti sutkinja jer to nije u duhu naeg jezika. Nije u duhu naeg jezika, drugaije se kae: to je hrvatski. Postoje, meutim, mnoge rijei koje su zajednike naem i hrvatskom jeziku, pa one izvedene sufiksima za titule i zanimanja ena predstavljaju dio takvog inventara. Dakle, sutkinja ne moe jer je, navodno, to hrvatski. Kod nas se kae sudija, u Hrvatskoj sudac, otuda kod njih sutkinja. Isto kao to je i tuiteljka hrvatski jer je izvedeno od tuitelja, koji je hrvatski. Nae je tuilac, pa bi dosljedno bilo tuilica, to ak ima i svoju potporu u rjeniku, to je malo poznato. Ali, nae je i italac, pa ipak nemamo italicu ve upravo hrvatsku itateljku, a naspram sluaoca nemamo slualicu ve opet hrvatsku sluateljku.

112

Ovo su primjeri za razmiljanje i preispitivanje: je li neto nedopustivo zato to je, kako se esto uje, neprirodno, ili to je hrvatski, ili je zabran negdje drugo. Oni koji su se bavili monitoringom tampanih medija primijetili su da se najdosljednija upotreba formi enskog roda javlja u sportskim rubrikama. Nisu primijeeni nikakvi veliki lomovi niti jezike nedoumice ak ni kada su ene poele da upranjavaju jedan tradicionalno muki sport kakav je fudbal. Povodom fudbalerki nisu se oglasili ni lingvisti, ni laici zabrinuti za prirodu Jezika, ak ni oni koji misle da fudbal nekako ne lei enama. Ne lei, ali nije zazorno, kao to i osvajanje sportova od strane ena ponekad moda izmami blagi podsmijeh, ali nije zazorno. Superiorna muka pozicija time nije stvarno ugroena fudbal je fudbal, ali mo je ipak negdje drugdje. Zato je fudbalerka prirodno, ali je premijerka neprirodno. Moe i nogometaica, iako je nogomet hrvatski, ali tuiteljka ne moe jer je tuitelj hrvatski i zato neka tuiteljka i dalje ostane tuilac.

Prevrtljiva norma
Nikome nije ni palo na pamet da se pozove na tzv. neutralnost koju posjeduje muka forma i vjerovatno bismo, proitavi da je npr. fudbaler V. P. dala dva gola, svi pomislili: ta je ovo, ovo je neprirodno, a i nepravilno. I bili bismo u pravu. Treba se samo sjetiti da je i reenica tipa: Predsjednik Skuptine V.P. zakazala vanrednu sjednicu..., jednako neprirodna i nepravilna. No, nae osjeanje

prirodnog izraavanja i imenovanja nekako se povlai pred naim osjeanjem drutveno prihvatljivog. Zato mirno itamo reenice iz Pobjedinih tekstova, iz kojih saznajemo ta je dravni tuilac saoptila i ta je ministar kazala. A u ovom sluaju drutveno prihvatljivo jeste da ena na visokoj funkciji bude nevidljiva, pa e mnogi branitelji Jezika zarad toga progutati ak i oigledno krenje jedne od osnovnih zakonitosti naeg gramatikog sistema, pravila da se glagol slae s imenicom u rodu i broju. Nee, meutim, nikako dozvoliti da Stojanka Radovi bude zamjenica dravnog tuioca, niti bilo ija zamjenica, jer je znaenje zamjenice ve semantiki zauzeto, kako se to esto uje iz nekih lingvistikih krugova. Treba li podsjeati na pojavu koja se u nauci o jeziku naziva semantika polisemija, a djeca se ve u ranim razredima osnovne kole poduavaju da postoje homonimi, rijei istog glasovnog sklopa a razliitog znaenja, npr. kosa, grad, vrsta itd. Slino je i sa tzv. rezervisanim oblicima u enskom rodu, na primjer ministarka. Danas je mnogo ena na ministarskim funkcijama, pa zaista treba zaboraviti na istorijsku perspektivu jezika i Nuievu Ministarku. Iako je mjenja ve bio rezervisan za dio u automobilu, ipak danas upravo tako nazivamo osobu koja radi u baninom odjeljenju za promjenu novca. Kosilica je nekada bila djevojka, ena koja kosi, ali danas ipak tako nazivamo jedan predmet, spravu. I to nikome ne smeta.

Gdje to pie
Semantiki je zauzeto i znaenje poslanice, pa nae poslanice ele da budu poslanici. Ve pomenuti branitelji Jezika ih u tome hrabre, pozivajui se na rjenike. I stvarno, u naim rjenicima nema rijei poslanica u znaenju parlamentarke, izabrane predstavnice naroda u parlamentu, zastupnice. ta iz toga moemo zakljuiti da poslanice ne postoje? Ako je vjerovati naim rjenicima, u svijetu u kojem ivimo nema poslanica, tuiteljki, taksistkinja, pravnica. Ali, ako je vjerovati naim rjenicima, u tom svijetu nema ni kompjutera, ni zamrzivaa, ni side. Znai li to da sida ne postoji? Dug je niz rijei kojih u referentnim rjenicima nema, a ima ih u naem savremenom standardnom jeziku. Na primjer, mnogi deminutivi, kao i mnoge izvedenice, kakve su na primjer one kojima se oznaavaju zanimanja koja obavljaju ene. Uostalom, rjenik je uhvatio na jezik u jednom trenutku, i to ne iscrpno, pa u njemu imamo popisan leksiki fond od prije pedesetak godina. Nita to se poslije njegovog izdavanja u jeziku pojavilo u njemu se nije moglo nai. Pa ipak, ako se sluajno drznete da enu sociologa nazovete sociolokinjom, struna javnost e vas doekati na no: to ve nikako ne moe, tu nema ak ni uobiajenog, regularnog tvorbenog rjeenja. Tano je, kod nas se imenice enskog roda koje se tvore izvoenjem, po pravilu izvode iz imenica mukog roda, a ne iz pridjeva, kao u ovom

113

114

sluaju. S druge strane, u naem jeziku postoji na hiljade izuzetaka, na svim nivoima jezike strukture. Zato bi onda smetalo da se prihvate oblici koji su ve sada frekventni u upotrebi, pogotovo ako pokau svoju vitalnost? Vano je da norma ne sapinje ivot, ve da ga opisuje i verifikuje. Da se na najproduktivniji nain iskoriste jeziki potencijali. Ili, kako je to rekao na poznati lingvista Ranko Bugarski: Na naim prostorima dosta se mahalo jezikom kao zastavom; vrijeme je da se potpunije sagledaju, i iskoriste, i druge mogunosti koje on prua.

Dakle, vrednovanje polne pripadnosti odreuje osnovnu jeziku strukturu na nivou dubljem nego to to ini sama religija, koja, kao to znamo, u ovoj zemlji ima primat nad svim drugim kategorijama, kada su strukturne podjele u pitanju. I u naem jeziku se, na nivou same gramatike strukture, mogu nai primjeri neravnopravnog tretmana ena. Tako se npr. moe rei samo Oeniti se nekim, gdje je fokus na mukarcu koji se eni (nekim, a ne sa nekim ili za nekoga). ena se, meutim, udaje za nekoga fokus je opet na mukarcu, jer se udaje za njega. Nije mogue rei Udati se nekim, znamo da je tu nekim u instrumentalu, pa bi se taj neko, u ovom sluaju mladoenja, mogao instrumentalizovati. Ovo je igra rijei, no nije bezosnovna: gramatika kao da ovjerava jednu stvarnost koja eni dodjeljuje ulogu instrumenta u procesu sklapanja braka, a ne ravnopravnog uesnika. Kada je rije o padeima i predlozima, pomenimo da standardnojezika norma i dalje ocjenjuje kao substandardnu i, dakle, nepreporuljivu, u govoru estu alternativu Oeniti se s nekim iako neki lingvisti naglaavaju da ova struktura upravo demokratizuje in koji oznaava time to mu pridaje komponentu uzajamnosti. Recimo i to da je kod nas u najiroj upotrebi najgora varijanta Oeniti nekoga, gdje je neko, tj. ena, u funkciji pravog gramatikog objekta. Naravno, zalaganje za upotrebu rodno korektnog jezika ne znai zahtjev da se intervenie na nivou najdublje jezike strukture, jer bi to bilo van pameti. No, kada se i na nivou tvorbe rijei uz argumentaciju iste vrste onemoguavaju

Tamne dubine jezika

Ponekad se ini da je spisak razloga da se naela rodno senzitivnog jezika ne potuju neiscrpan. Ide se ak toliko daleko da se okrivljuje sama priroda jezika. Sama struktura naeg jezika, tvrde, odraava diskriminaciju prema polu. Ovakvi argumenti su toliko uronjeni u defetistiki patos da to gotovo obezoruava. ta se tu moe? Tako se itava pria o jeziku i rodu iz sfere ljudskih prava gotovo neprimjetno seli u neke tamne dubine fatuma. O diskriminaciji prema polu u jeziku zaista se moe govoriti na vie nivoa. Moe se govoriti i o diskriminativnosti samih gramatikih sistema. Na primjer, u dravidskim jezicima Indije gramatiki rod odnosi se na kaste, pa u jeziku postoje samo dvije kategorije: ona koja se odnosi na Via, i ona koja se odnosi na Nia bia. Sve ene, ukljuujui i boginje, spadaju u ovu drugu gramatiku kategoriju.

promjene, taj stav najee nema nauno, jeziko, ve vanjeziko utemeljenje.

Pravila, pravila...
Znamo da je na podruju Hrvatske mnogo dosljednija nego kod nas upotreba enskih oblika za zanimanja i titule ena. Da li je rije o drugaijoj strukturi jezika ili o neem drugom? Ni kod nas nikada neete uti da neko u razgovoru kae, npr.: Doktor Nada je upravo ula, ili da neku enu oslovi sa Doktore, i slino. Ali ete zato u pisanom tekstu najee naii na muki oblik. Zato to je to ozbiljnije to je mukije? Mnogi e vam na to pitanje bez mnogo razmiljanja odgovoriti da enski oblici prosto nisu u skladu sa normom, sa naim jezikim standardom. Pri tom esto istiu sveto naelo autonomnosti jezika, koji, ba kao iv organizam, ima svoje zakonitosti i razvoj, pa se u to ime protive nasilnim intervencijama, kakva bi po njima bila uvoenje enskih oblika za odreena zanimanja. Ipak, nigdje nije propisano ta emo od raspoloivih jezikih mogunosti iskoristiti. To zavisi od nas. Uz to, sama jezika norma nije pala s neba, niti je, kao kakav ivi organizam, prirodno roena. Ona se uvijek raa u sasvim konkretnom ambijentu i vremenu pa, s jedne strane, predstavlja jeziki izraz stvarnosti tog ambijenta i vremena, a s druge strane rezultat jezike politike koju provode ne boanstva, ve ivi ljudi, gramatiari.

Gramatiari propiu pravilo koje posle izvesnog vremena daje (oekivane) rezultate u upotrebi, a onda se ti rezultati pripiu prirodi jezika, a ne delovanju njihove jezike politike, navodi Svenka Savi u studiji ena sakrivena jezikom medija: kodeks neseksistike upotrebe jezika. Prije vie od 20 godina, hrvatski lingvista Kaloera zakljuuje da je dosljednija upotreba enskog roda za zanimanja i titule ena u Zagrebu rezultat organizovane jezike politike. On pri tom istie da je zastupaju upravo jeziari puristi, povodei se samo jezikim razlozima, kako bi se izbjegle ne rodne nekorektnosti u jeziku, ve gramatike nepravilnosti tipa: Predsjednik je izjavila... Tako se dogodilo da se gramatiari i borci za enska prava, moda sluajno, nau na istom poslu. Jezika politika, dakle, uvijek postoji, i, kao i svaka politika, djeluje, daje rezultate. I opet, kao i svaka politika, moe biti napredna i emancipatorska, ili nazadna. Ona napredna uvaava stvarnost, jeziki pozdravlja pozitivna drutvena kretanja, a pravilima jezike upotrebe legitimie ravnopravnost polova i vidljivost ene u jeziku i svijetu. Dosljednoj upotrebi rodno korektnog jezika esto se upuuje jedan, za mnoge najprihvatljiviji prigovor. Zato se primoravati na uvoenje tolikih promjena u jezik zarad rodne, odnosno politike korektnosti, kada je ve toliko stvari u ivotu koje moramo kontrolisati, planirati, na koje moramo paziti, i zar ni u jeziku u kome se raamo, koji je naa zvuna domovina, ne moemo biti potpuno prirodni, osloboeni stalne brige i rauna? Mnogi i mnoge od nas

115

116

osjeaju upravo tu vrstu otpora. Ipak, ona se mora preispitati. Mi u svakodnevnom ivotu zapravo koristimo mnoge jezike: neemo, na primjer, na isti nain razgovarati sa prijateljem, efom, djetetom, invalidom... Gotovo nesvjesno, mijenjaemo ton, leksiku, ak i strukturu reenice mi biramo, postajemo oprezni. To radimo stalno. Zato to sa sigurnou osjeamo, znamo, da je jezik oblik ponaanja i da govoriti, ili pisati, znai stalno praviti izbore izmeu vie mogunosti. Prema onome do koga nam je stalo paljivi smo. A svaki jeziki izbor pretpostavlja odreeni, ne samo jeziki, stav.

Naa zvuna domovina

Tekstovi objavljeni u Pobjedi posluili su nam da se prisjetimo najeih prigovora na raun upotrebe rodno senzitivnog jezika, i da pokuamo da ih preispitamo. Sa istim problemima susreu se novinarke, lektorke, inenjerke, ene u mnogim sredinama. Potrebno je, ipak, skrenuti panju na neto to predstavlja ako ne specifinost pomenutog problema u ovoj sredini, a ono svakako njegovu specifinu teinu. U naoj sredini, koja je i dalje sutinski patrijarhalna, enama nije najtee da se izbore sa argumentima branitelja jezika sa velikim J. Tim prije to su ovi argumenti malo uvjerljivi s obzirom na to da njihovi zagovornici, navodni jeziki istunci, najee utke prelaze preko oiglednog krenja jedne od osnovnih zakonitosti naeg gramatikog sistema

- pravila da se glagol slae s imenicom u rodu i broju. Dalje, graenje enskih oblika odvija se u okviru legitimnih gramatikih pravila o tvorbi rijei, to je takoe argument koji nije teko potegnuti i uiniti uvjerljivim. enama je ovdje najtee da se izbore sa sopstvenim osjeanjem nelagode, manje vrijednosti, neudobnosti i neizvjesnosti u toj enskoj formi, u toj, rekla bih, javnoj enskosti. Nije uopte udno to su najei zagovornici mukog imenikog oblika za zanimanja upravo ene. One ne ele da budu urednice, nego urednici, esto ni novinarke, ni direktorke. Jezik jeste naa zvuna domovina, kako je prije vie od jednog vijeka napisao Franc Kafka. A domovina je mjesto gdje se osjeamo najsigurnije, sebi najblie, kao svoji na svome. Meutim, u naoj zvunoj domovini, kapitalni Renik Matice srpske i Matice hrvatske, na ovim prostorima i dalje jedini potpuno priznati i referentni izvor te vrste, pod odrednicom mukarac navodi dva osnovna znaenja: osoba mukog pola i muka glava. Pod odrednicom ena itamo: Lice po polu suprotno mukarcu Brani drug enskog pola, supruga Mukarac koji nema muke odvanosti, plaljivac, kukavica, slabi. Meu izrazima koji se navode uz odrednicu ena, jedini izraz sa afirmativnim znaenjem jeste ovjek-ena, u znaenju vrlo odlune i istrajne ene. Ostali primjeri imaju krajnje negativno znaenje: javna ena, laka ena, ili pak gramatiki odraavaju poniavajui odnos uzeti za enu.

Kako zasluiti ensku formu

Zato, i pored zalaganja za dosljednu upotrebu rodno senzitivnog jezika, nije teko razumjeti est otpor upravo ena tom angamanu. Nije privlano osjeati se neudobno u sopstvenoj zvunoj domovini. ene se esto boje da e im oblik enskog roda na neki nain oduzeti znaaj i ozbiljnost. Na taj nain one, naalost, potvruju da je rodno diskriminatorski sistem vrijednosti realnost, koju i ene ovakvim svojim jezikim stavom svjesno ili nesvjesno podravaju. Mediji ovo stanje odravaju i snae: rodno nekorektno oslovljavanje i tituliranje u mukom rodu gotovo da je proporcionalno zanimanjima koja podrazumijevaju veu drutvenu mo. Kada se neka predsjednica ili akademkinja pojavi u enskoj formi, moemo biti skoro sigurni da nije u milosti autora teksta. Iz priloga br.3 saznajemo da je Marija Raeta, ili jedina ena na ministarskoj funkciji koju je urednitvo Pobjede te 2004. godine astilo enskom jezikom formom, upravo putena iz pritvora u kome je bila zbog optube da je zloupotrijebila slubeni poloaj. Uz to, i ne manje vano, ona je ve izgubila drutveno vanu funkciju i mo, tako da sada nema ni jezikih prepreka da postane ministarka. Biva. Koliko je odnos prema enskom ili mukom obliku imenice za oznaavanje zanimanja zapravo vrednosni sud, govori tragikomian primjer iz jednih banjalukih novina. Elem, iako su pjevaice meu rijetkim

enama ije se navoenje u formi enskog roda ne mora obrazlagati i braniti, autor teksta, u prevelikoj elji da obezbijedi potovanje prema jednoj od nijh, posee za sigurnom formulom formom mukog roda, pa se ona u naslovu pojavljuje kao pjeva izvorne muzike.

117

Pravi muki in i javne ene

Prije nekoliko godina, jedna ovdanja novinarka, vatreno deklariui nacionalno i politiko opredjeljenje, uzviknula je: Ja nisam Srpkinja, j a sam Srbin!, odredivi tako, vie nego jasno, svoj stav prema vrijednosti sopstvenog pola. Negdje u isto vrijeme, na zasjedanju crnogorske skuptine, ostavka jednog ministra izazvala je opte odobravanje. Pet poslanika, od kojih tri iz redova tada opozicione stranke (inae, najglasnije promoterke rodne ravnopravnosti) jedan za drugim su uzeli rije. Osjeajui potrebu da, uprkos politikom neslaganju s ministrom, pozdrave moralnost njegovog gesta, sva petorica su to uinila na isti nain naglaavajui da je u pitanju pravi muki in. Par godina kasnije, prvi put u istoriji crnogorskog parlamentarizma, na elo iste skuptine dola je ena, funkcionerka tada od vlasti i velikog dijela medija satanizovane opozicione stranke. Jedini medij koji u to vrijeme potpuno dosljedno koristi formu enskog roda za oznaavanje ene predsjednice parlamenta, jeste list koji predstavlja nau itanku mizoginije Crnogorski knjievni list.

118

Istovremeno, isti je list koristio muku formu da njome oznai svaku ensku osobu koju je prikazivao u pozitivnom svjetlu, pa su tako novinarke, urednice, poslanice i predsjednice postajale hrabri novinari, ugledni urednici, pravi poslanici i predsjednici kad god im je trebalo pridati vanost ili odati priznanje. Autori tekstova ovog lista dobro su znali da je na ovim prostorima mizogini diskurs najdjelotvorniji i najlaki nain za pribavljanje opte saglasnosti, bilo koje vrste. U ovom sluaju, radilo se o potrebi da se osoba politiki diskvalifikuje, pa je to uinjeno prethodnim ustanovljavanjem njene rodne bezvrijednosti, koja je ve u prvom nivou sugerisana enskom jezikom formom. U cijeloj kampanji, kao moan potencijal korien je jezik, a duboka i drevna rodna neravnopravnost, ugraena u njegovu idiomatsku ravan, pokazala je svoju vitalnost: moralne osude ivota i lika politike protivnice krunisane su upravo kroz cinino jeziko poigravanje, pa je predsjednica parlamenta nazvana javnom enom. Navedeni primjeri predoavaju direktnu vezu naeg jezika i naeg sistema vrijednosti i govore o tome koliko je ovdje neophodno da se borba za rodno korektan jezik vodi paralelno, moda ak u istom toku, sa borbom protiv mizoginije. U tome ne bi smjeli da nas obeshrabre pomenuti i brojni slini primjeri zloupotrebe enske jezike forme. Naprotiv jedino dosljednom upotrebom enskih oblika iskljuie se mogunost manipulacije.

Ovo nas prirodno vraa prii o jeziku kao zvunoj domovini, i o domovini kao prijateljskoj oazi sigurnosti. Na cijelom drutvu je da se izbori da taj osjeaj sigurnosti enama ne mora obezbjeivati muka jezika forma, da se one ne moraju osjeati vrijedne jedino uz uslov da se pojavljuju pod tim okriljem. Zato je vano stalno imati na umu da borba za ensku jeziku formu, za vidljivost ena u sopstvenoj zvunoj domovini, jeste borba ne samo protiv seksizma i diskriminacije ena ve i protiv svih oblika iskljuivanja Drugosti. Ma koliko nam se argumenti protiv upotrebe rodno senzitivnog jezika predstavljali kao zdravorazumski, to nas ne smije zavarati: ta zdrava pamet je upravo najtee osvojiva tvrava iskljuivosti i diskriminacije koja nije dopustiva u savremenom drutvu.

M ali femini s t i k i pojmovnik

Androcentrizam Androcentrizam je 1903. ameriki sociolog Lester Vard definisao kao muko-centrini pogled na svijet, koji muko postavlja u centar i propisuje kao normu, pri emu se ensko svodi na odstupanje od te norme, na ono to nije kao muko, to je razliito od njega, to jest na neto periferno u odnosu na centar muko. U djelu Man Made World: Our Androcentric Culture, kao i u nekim drugim radovima, amerika feministika teoretiarka arlot Parkins Gilman koristila je termin androcentrizam da bi oznaila karakter patrijarhalnog drutva i njegovih institucija. Feministkinje smatraju da je neophodno negiranje mukog principa kao normativnog. One ocjenjuju da bi ta promjena, koja bi izmijenila sva naa znanja o svijetu, po svom znaaju bila slina Kopernikovom dovoenju u pitanje geocentrinosti svemira. Sinionimi za androcentrizam su falocentrizam i maskulinizam. Drugost U svom djelu Drugi pol (1953) Simon de Bovoar je pisala o tome kako je u patrijarhalnoj kulturi ena predstavljena kao ono drugo, to jest kao negativitet, kao nesutinsko odstupanje i devijacija u odnosu na muko, kao poricanje ili odsustvo mukih vrijednosti i samim tim kao neto inferiorno. ena kao inferiorno Drugo je, kako je pisala Simon de Bovoar, metafizika ideja, mit na kojem je izgraeno patrijarhalno drutvo. Tako je francuski filozof Lakan smatrao da bez te enske Drugosti i pristanka ena na tu poziciju ne bi bilo mogue potvrditi mukost mukaraca. Feministike teoretiarke poput Elen Siksu i Liz Irigarej, meutim, smatrale su da je ta enska Drugost i razliitost izvor enske kreativnosti i prednosti. Emancipacija Pojam potie iz rimskog prava, gdje je emancipacija oznaavala instituciju osloboenja roba od strane gospodara.Teorija emancipacije ena polazi od uvjerenja da se poloaj ena moe popraviti i bez strukturalnih promjena drutva i pod rukovoenjem mukaraca, uz minimalno uee ena. Ideja emancipacije ena, koja je karakteristina za rani feminizam 19. vijeka i za prvi talas feminizma poetkom 20. vijeka, bila je povezana sa feministikim zahtjevima za izjednaavanjem pravnog statusa mukaraca i ena. Odreena postignua emancipacije ena u socijalistikim zemljama upotrebljavana su kao argument protiv feminizma, koji je smatran zapadnjakim pomodarstvom. Ideja emancipacije naputena je od strane savremenih feministkinja koje smatraju da bez strukturalnih promjena drutva nije mogue promijeniti poloaj ene. Lino je politiko Slogan koji je kreirala Kerol Henis u djelu Notes from the Second Year (1970) i koji je uskoro postao glavni slogan drugog talasa feminizma. Feministkinje koriste ovaj slogan da bi istakle neodvojivost privatne od javne sfere. One smatraju da su svi segmenti linog iskustva ena, ukljuujui i seksualnost, proeti politikom, to jest obilje\eni odnosom moi
119

i patrijarhalnom podjelom polnih uloga. Stoga, savremeni feminizam preispituje najlinija iskustva ena kako bi na osnovu tih saznanja definisao nove strategije borbe protiv diskriminacije ena. Mizoginija Adrijen Ri je formulisala mizoginiju kao organizovanu, institucionalizovanu mrnju prema enama. Postoje razliita objanjenja porijekla i uzroka mizoginije. Neke feministike psihoanalitiarke smatraju da mrnja prema enama ima korijene u djejoj ljutnji prema majci jer je drutveno vaspitavanje u ranom djetinjstvu, po pravilu, zadatak koji obavljaju majke - ene. Sjuzan Braunmiler i Andrea Dvorkin analizirale su vezu izmeu mizoginije i mukog seksualnog nasilja, a Sjuzan Grifin je tragala za vezom izmeu mizoginije i militarizma. Patrijarhat Feminizam definie patrijarhat kao sistem drutvenih odnosa u kome klasa mukaraca ima vlast nad klasom ena i u kojem su ene kao pol potinjene mukarcima. Meri Dejli smatra da je patrijarhat planetarna religija na koju ne utiu razlike u drutveno-ekonomskim sistemima, to jest da je diskriminacije ene prisutna u svim sistemima. Neke feministike teoretiarke patrijarhat dovode u vezu sa klasnom podjelom i sa proizvodnim odnosima. Radikalne feministkinje, koje se u analizi patrijarhata vie oslanjaju na psihoanalitike radove nego na marksistike teorije klasne podjele, preuzimaju stavove Doroti Direnstin koja tvrdi da je patrijarhalno iskljuivanje ena pojava koja proizilazi iz naina formiranja enskog i mukog rodnog identiteta, a ne iz proizvodnih odnosa. Takoe, neke feministkinje tvrde da je patrijarhat sutinski zasnovan na predstavi o svijetu koja se temelji na dihotomijama i da

prevazilaenje patrijarhata podrazumijeva novu sliku svijeta koja bi se temeljila na ideji jedinstva. Polne uloge Tradicionalna sociologija polne uloge definie kao drutvene uloge koje pripadaju mukarcima, odnosno enama na osnovu njihove bioloke polne pripadnosti, to jest razliitosti. Feministike teretiarke su, meutim, osporile postojanje prirodne veze izmeu biolokog pola i polne uloge. One smatraju da drutvene polne uloge, to jest drutveno ponaanja ena i mukaraca, nisu determinisane polnim razlikama, ve da su one nauene u procesu vaspitanja i socijalizacije. U knjizi Drugi pol Simon de Bovoar je rekla da se niko ne raa kao ena, ve da se enom postaje, to znai da polna uloga ene, koja podrazumijeva portvovanost, emotivnost, odsustvo odlunosti, inferiornost itd, nema nikakvog utemeljenja u biolokom polu ene, ve da je to uloga eni nametnuta obrazovanjem, kulturom i procesom socijalizacije. Rod pol Savremena feministika teorija pravi razliku izmeu roda (gender) i pola (sex) i ta razlika je jedan od najveih doprinosa savremenoj drutvenoj misli uopte. Razlikovanje pola i roda zasniva se na radovima Margaret Mid, a posebno se to odnosi na njeno djelo Pol i transparentnost u tri primitivna drutva (1935). Dok je pol bioloka kategorija, to jest anatomska karakteristika ene i mukarca, rod je iskljuivo drutvena konstrukcija. Feminsitike teoretiarke demantuju tezu da postoji bilo kakva prirodna veza izmeu polne pripadnosti i naih predstava o enskosti ili mukosti, to jest naina ponaanja koje se oekuje od ene ili mukarca (rod). Budui da polna pripadnost ni na jedan nain ne uzrokuje modele ponaanja ene i mukarca,

120

njihove rodne uloge moramo shvatiti kao drutvene konstrukcije. En Oukli tvrdi da polne razlike mogu da izgledaju prirodne u biolokim terminima, ali da rodne razlike imaju svoju osnovu u kulturi, a ne u prirodi. Rodna diskriminacija Rodna diskriminacija je drutvena diskriminacija koja je zasnovana na drutveno konstruisanim predstvama o enama i mukarcima. Diskriminacija ena temelji se na steroetipima o enama, to jest na nekritikim predstavama koje ene predstavljaju kao inferiorne u odnosu na mukarca, ime se opravdava njihova diskriminacija. Rodno korektan jezik Feministike teoretiarke smatraju jezik produktom patrijarhalne podjele rodnih uloga. One su analizarale jezik sa stanovita njegove zloupotrebe i naina ostvarivanja drutvene moi kroz jezik. ila Roubotam smatra da je jezik u tolikoj mjeri integrisan u drutvenu, politku i ideoloku drutvenu strukturu moi da on mora da bude promijenjen. Feministike analize su otkrile razne vidova seksizma u svakodnevmom govoru, koji ukljuuju upotrebu mukog roda u generikom smislu, naine obraanja, navoenje pojmova u mukom rodu, kao i idiome svakodnevnog jezika. Za radikalne feministkinje jezik je oruje patrijarhata, kojim se umanjuje znaaj enske misli i zato one tvrde da borba za oslobenje ena poinje borbom za drugaiji rodno korektan jezik, koji ukljuuje i upotrebu enskog roda imenica koje oznaavaju profesiju (psiholokinja, sutkinja itd) jer na taj nain se u jeziku ini vidljivim prisustvo ena u javnoj sferi. Seksizam Pojam seksizam koji se javio 1965 (po analogiji s rijeju rasizam) oznaava razliite oblike diskriminacije

ena od strane mukaraca. Seksistiki su oni drutveni odnosi u kojima muko osporava vrijednost enskog. Patrijarhat je poredak koji se zasniva na seksizmu, to jest dominaciji mukog nad enskim i otvoreno ili neupadljivo koristi sve institucionalne i ideoloke mehanizme (pravo, nauku, kulturu, obrazovanje, medije) da bi reprodukovao i odrao patrijarhalne odnose moi. Seksizam se manifestuje kroz svaki vid potenciranja razlika izmeu mukaraca i ena i kroz isticanje stereotipne polne uloge ena (majka, domaica, seksualni objekat). Stereotipi Stereotipi su nekritike predrasude o pojedincima i grupama, pojmovima ili predmetima, koje se prihvataju mehaniki i bez neposrednog iskustva o njima. Feministika teorija je orjentisana protiv rodnih stereotipa ili predrasuda o enama, koji slue da bi se odrala muka dominacija i kontrola nad enama. Stereotipi o enama se predstavljaju kao istine o enama koje su utemeljene u enskoj prirodi, iako je rije o drutveno iskontruisanim predstavama koje treba da opravdaju njihovu diskriminaciju. Ovakvi rodni stereotipi se nameu kroz kulturu, obrazovni sistem, nauku, medije, umjetnost, javnu politiku i privrednu sferu. enska prava Ljudska prava su neotuiva prava koja imaju sva ljudska bia na osnovu injenice da su ljudi. Ta prava, meutim, nisu uvijek dostupna enama. Osim to su izloene raznim vidovima nasilja kojima su izloeni i mukarci, ene trpe i rodno zasnovano nasilje koje kao tradicionalno i privatno ostaje skriveno, neinkriminisano i neobuhvaeno definicijom ljudskih prava. Upravo zato se vremenom iskristalisala ideja o postojanju specifinih enskih ljudskih prava, ije su

121

122

potovanje zahtijevale ene koje su odbile da prihvate neminovnost rodno zasnovanog nasilja. Zahtjev za boljom zatitom enskih ljudskih prava sadran je u sloganu enska prava su ljudska prava. Najvaniji meunarodni dokumenti koji reguliu enska ljudska prava su Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije ene (1979), Deklaracija o eliminaciji svih oblika nasilja prema enama (1993) i Pekinka deklaracija i platforma djelovanja (1995). Vidljivost ena Feministike teoretiarke koriste pojam skrivenosti ena ili nevidljivosti ena kada govore o namjernom iskljuivanju ena iz javne sfere kako bi se one i dalje zadrale u privatnoj sferi, izvan prostora javnog uticaja i raspodjele moi. Aktivnosti ena, njihovi uspjesi i postignua se, naime, javno ne reigistruju, ime se njihova ukljuenost minimalizuje i omoguava produetak patrijarhata. Feministkinje tvrde da su nam zbog toga ostala nepoznata mnoga djela i imena ena u istoriji. Upravo zato feministkinje ulau napor da ene uine vidljivim, da njihovo prisustvo u javnoj i drutvenoj sferi otkriju javnosti, bilo da je rije o enama iz prolosti ili sadanjosti. enske studije enske studije su nastale iz kritike tradicionalne nauke koja je ignorisala ensku istoriju, iskustvo i perspektivu. Osporavajui objektivnosti postojeih naunih znanja, dokazujui da su ona proeta stavovima patrijarhata, enske studije nastoje da revidiraju postojea znanja i reformiu sve oblasti znanja i tako pripreme ene za promijenjeno drutvo. Cilj enskih studija je sutinska promjena prirode dosadanjih znanja pomjeranjem ie interesovanja: enska iskustva, potrebe i interesi su sada pozicija iz koje se posmatra svijet i strukturiu znanja.

enske studije su nastale u Americi i Zapadnoj Evropi tokom ezdesetih godina 20. vijeka unutar pokreta Nove ljevice. Prvi kurs enskih studija u Britaniji drala je Dulijet Miel 1968/69 godine na Anti univerzitetu. Prvi put je slubeno priznat program enskih studija 1979. na Univerzitetu u San Dijegu. Postoje dvije vrste enskih studija: one koje potiu iz akademske enske zajednice i one koje su osnovane unutar feministikog pokreta i koje se, za razliku od prvih, odlikuju neformalnou, razliitim predavakim stilovima i upotrebom obrazovnih tehnika kooperacije i podizanja svijesti ena.

K ratk a istor i j a feminizma

Pojam feminizam poeo je da se koristi u francuskom jeziku poev od 1837. godine. Taj pojam oznaava teoriju, drutveni pokret i lini stav, koji se temelje na naelu jednakovrijednosti mukaraca i ena i koji se zalau za drutvene promjene koje e ukinuti drutvenu, ekonomsku i politiku diskriminaciju ena. Feminizam polazi od injenice da ene u drutvu imaju nepovoljan poloaj i da takvo stanje treba promijeniti ukazivanjem na diskriminaciju i zalaganjem za promjene koje e nas uvesti u drutvo jednakih mogunosti za mukarce i ene. Prvi talas feminizma obuhvata sredinu i kraj 19. vijeka i poetak 20. vijeka. Smatra se da knjiga Drugi pol Simon de Bovoar (1949) oznaava zavetak te prve faze. U ovom periodu, u raznim djelovima svijeta, ene su vodile borbu za sticanje graanskih prava koja su im do tada bila uskraena i za razliite vidove drutvene jednakosti. One su se borile za pravo glasa, pravo ulaska u profesionalni ivot, pravo sticanja visokokolskog obrazovanja i eliminisanje braka kao pravne smetnje za javne aktivnosti udatih ena. Nastojei sa sprijee ekonomsko ugnjetavanje ena, feministkinje su u ovom periodu bile povezane sa radnikim organizacijama zaposlenih ena, kao i sa antikolonijalistikim enskim grupama. Najznaajnije linosti prvog talasa feminizma u 19. vijeku su bile Flora Tristan, Lujza Miel, Ema Goldman, Volterina de Klegen, kao i lanice ruske grupe Zemlja i volja Vera Fingen, Sofija Perovskaja, Vera Zasuli, dok su najznaajnije linosti 20. vijeka bile Olivija rajner, Virdinija Vulf, Rebeka Vest, Vera Briten i Simon de Bovoar. Drugi talas feminizma oznaava aktivnosti enskih grupa za osloboenje ena u Americi, Britaniji i Njemakoj tokom poznih ezdesetih godina. Gubitak povjerenja u politiku ljudskih prava i gaenje entuzijazma antiratnog pokreta i studentskog pokreta za demokratizaciju inspirisali su feministkinje da ponu da formiraju sopstvene grupe za podizanje svijesti. Novi slogan je glasio: Lino je politiko. Dok su feministkinje prvog talasa svoju borbu vezale za probleme koji su tradicionalno shvatani kao politiki (pravo glasa, jednake plate, ista zakonska prava), feministkinje drugog talasa su se okrenule analizi vidljivih i nevidljivih odnosa i neravnotee drutvene moi u privatnom ivotu. Detaljno analizirajui razliite vidove ugnjetavanja baziranog na rodnoj podjeli uloga u svim sferama ivota (nevidljivi patrijarhat), feministkinje drugog talasa su zapravo radikalno proirile pojam rodne nejednakosti. One su redefinisale pojam politikog irei njegovo znaenja na lina iskustva i odnose jer su smatrale da se svi odnosi izmeu ene i mukarca mogu sagledavati kao
123

odnosi koji se tiu drutvene moi i ne-jednakosti, dakle kao politiko pitanje. Takoe, u ovom periodu desila se jo jedna bitna promjena u feministikoj teoriji. Naime, dok su rane feministkinje nastojale da minimiziraju razlike izmeu mukarca i ene elei da na toj ideji utemelje zahtjev za jednakou polova, od sedamdesetih godina prolog vijeka sve vie se insistira na razliitosti izmeu mukarca i ena, pri emu se enske osobine glorifikuju. Ovo insistiranje na razliitosti ene (pojam jednakosti zamijenjen je pojmom ravnopravnost ili jednakovrijednost) bilo je vrlo inspirativno za nastanak feministike kulture i umjetnosti koja je u toj razliitosti traila nove inspiracije. Najznaajnije predstavnice drugog talasa feminizma su Kejt Milet, ulamit Fajerston, Sjuzan Braunmiler, Sjuzan Grifin, Andrea Dvorkin, Dulijet Miel, ila Roubotam, Hajdi Martman, Ketrin Mekinon. Za drugi talas feminizma karakteristino je uvjerenje da sve ene, s obzirom na zajedniko iskustvo ivota u patrijarhatu, imaju i zajedniki enski identitet. Trei talas feminizma, meutim, potencira razlike koje postoje meu enama s obzirom na njihovu razliitu rasnu pripadnost, socijalni i klasni poloaj, seksualnu orjentaciju, i time dovodi u pitanje povjerenje u jedinstveni esencijalistiki shvaen identitet ene. Unutar treeg talasa razvijaju se queer teorija, teorija postkolonijalizma, crnake studije i studije etniciteta, feminizam treeg svijeta, transnacionalni feminizam, sajberfeminizam itd.

124

Simon de Bovoar Virginia Wolf

Flora Tristan

Ema Goldman Kejt Milet

Olemp de Guz Dzudit Batler

Meri Vulstonkraft

125

K ratak p re g l e d va n i j i h datu ma iz istorije feminizma

1696 Meri Astel napisala Ozbiljan predlog damama o unapreenju njihovog istinskog i najveeg interesa ( A Serious Proposal to the Ladies for the Advancement of Their True and Gratest Interest ) 1698 U Berlinu je osnovana prva enska realka. 1784 U Rusiji se osnivaju osnovne i srednje kole za ensku djecu. 1792 Meri Vulstonkraft pie Odbranu prava ene ( A Vinidication of the Rights of Woman). 1823 Utamnien Don Stjuart Mil zbog toga to je dijelio pamflete o kontroli raanja. 1825 Ana Viler/Vilijem Tompson: Obraanje jedne polovine ljudskog roda (Appeal of One Half of the Human Race). 1833 Oberlin Koled postaje prvi fakultet u Sjedinjenim Amerikim Dravama na kojem studiraju mukarci i ene. Godine 1841. na ovom koledu su dodijeljenje prve diplome trima enama. 1837 Anelina Grimke, borkinja za ukidanje ropstva i pravo glasa: Pisma o jednakosti polova i stanju u kojem se nalaze ene ( Letters on the Equality of the Sexes and the Condition of Women ). 1840 Odrana Svjetska konferecija protiv ropsta u Londonu na kojoj enama nije bio dozvoljen pristup. 1843 U djelu Radnika unija Flora Tristan pie da najugnjeteniji mukarac ugnjetava svoju enu koja je tako proleter proletera. 1848 Prva konvencija o enskim pravima u Seneka Folsu gdje je, po uzoru na Deklaraciju o nezavisnosti, donijeta prva Deklaracija o enskim pravima. Astronomka Marija Miel postaje prva lanica Amerike akademije nauka i umjetnosti. 1851 Herijeta Tejlor Mil: ensko pravo glasa (The Enfranchisement of Women). 1857 U Njujorku 8. marta odran veliki protest tekstilnih radnica koje su zahtijevale bolje radne uslove.

126

1859 Pouzdana kontracepcija se prvi put nudi enama. 1863 Ciriki univerzitet postaje prvi evropski univerzitet koji omoguava enama da studiraju. 1865 Luize Oto (uiteljica Klare Cetkin) osniva Optenjemaki enski savez. 1866 Barbara (Li Smit) Bodion: Razlozi za ensko pravo glasa ( Reasons fot the Enfranchisement of Women). 1868 U Italiji poinje da izlazi prvi feminsitiki asopis La Donna. 1869 Osnovan prvi enski koled u Kembridu. U Engleskoj odobreno pravo glasa na optinskom nuivou za ene, pod uslovom da su poreske obveznice. Don Stjuart Mil: O potinjenosti ena ( On the Subjection of Women). Ustnovljena Amerika asocijacija za ensko pravo glasa. U Vajomingu (SAD) ene stiu pravo glasa. 1870 U Engleskoj ene stiu status pravnog lica. Do tada su supruzi bili odgovorni za zloine koje poine ene. 1899 Prve meunarodne demonstracije pacifistkinja, u organizaciji Berte fon Sutner, odrane su u Hagu.

1906 Berta fon Sutner je prva ena koja dobija Nobelovu nagradu za mir. 1908 15 000 ena protestuje u Njujorku traei pavo glasa, krae radno vrijeme i bolje plate. 1909 Socijalistika partija Amerike prvi put predlae da se ustanovi Meunarodni dan ena. 1910 Klara Cetkin predlae da 8. mart bude Meunarodni dan ena u znak sjeanje na protest tekstilnih radnica u Njujorku 1857. 1914 Manifest ena protiv Prvog svjetskog rata potpisalo je 12 miliona ena u Evropi. 1915 arlota Perkins Gilman objavljuje Herlend ( Njena zemlja ), utopistiki roman o svijetu bez mukaraca. 1917 trajk za hleb i mir ena Rusije, kojim poinje prva faza Ruske revolucije. Sovjetska vlast zakonom regulie sklapanje i razvod braka; izjednaava status brane i vanbrane djece; materistvo proglaava drutvenom funkcijom ena i stavlja ga pod zatitu drave; donosi propise o porodiljskom odsustvu i zatiti zdravlja ene, i dozvoljava prekid trudnoe u zdravstvenim ustanovama.

127

1932 Amelija Irhart je prva ena koje prelijee Atlantski okean. 1939 Na Kongresu Meunarodne alijanse za pravo glasa u Kopenhagenu usvojena je Deklaracija naela, kojom se istie da se borba za pravo glasa mora dovesti u vezu sa demokratskim pokretima. 1941 Plakat Zakivaica Rozi ( Rosie the Riveter ) pjavljuje se irom SAD kao poziv enama da zamijene mkarce u fabrikama. Ovaj e poster kasnije postati simbol feminizma i slogana ene to mogu ( We can do it ). 1945 Prvi meunarodni kongres ena u Parizu kojem prisustvuje 850 delegatkinja iz etrdeste zemalja, od toga est ena iz FNRJ. 1946 Ujedninjene nacije osnivaju Komisiju o statusu ena da bi zatitile enska prava i pratile njihov status irom svijeta. 1948 Donijeta Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 1949 Objavljen Drugi pol Simon de Bovoar. 1952 Donijeta Konvencija o politikim pravima ena.

1966 Osnovana Nacionalna organizacija za ene NOW, kojom predsjedava Beti Fridan. 1967 Osnovana ikaka grupa za osloboenje ena, gdje se rije osloboenje prvi put koristi u kontekstu enske emancipacije. 1968 Osnivaju se grupe za podizanje svijesti. Masovni studentski protesti i trajkovi radnika utiu na feministiki pokret. Feministkinje prvi put koriste slogan Sestrinstvo je mono (Sisterhood is powerful) 1970 Ujedinjene nacije proglaavaju sedmdesete Decenijom ena. Objavljena knjiga Seksualna poltika ( Sexual Politics ) Kejt Milet koja udara temelje radikalnom feminizmu. 1971. U Francuskoj objavljen Manifest 343 ,kojim se zatijeva slobodan pristup abortusu. 1975 Ujedinjene nacije odrale Prvu meunarodnu konferenciju o enama u Meksiko Sitiju. Ujedinjene nacije proglaavaju 1975. meunarodnom godinom ena, a 8. mart postaje Medjunarodni dan ena. 1976 U dravi Nabraska (SAD) usvaja se prvi zakon o silovanju u braku.

128

1979 Donijeta Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena (CEDOW), koja stupa na snagu 1981. godine. 1980 Ujedinjene nacije organizuju Drugu meunarodnu konferenciju o enama u Kopenhagenu. 1985 Ujedinjene nacije organizujuTreu meunarodnu konferenciju o enama u Najrobiju. 1989 Demonstracije u Vaingtonu za enska reproduktivna prava okupljaju vie od 600 000 ena i mukaraca. 1990 Formiranje globalne Organizacije enskih studija. Objavljena knjiga Nevolje sa rodom Dudit Batler. 1995 Ujedinjene nacije organizuju etvrtu Meunarodnu konferenciju o enama u Pekingu. Donijeta Pekinka akciona platforma. 2000 Savjet bezbjednosti OUN usvojio Rezoluciju 1325 o enama, miru i bezbjednosti.

129

(Izbor na osnovu teksta koji je priredila Adrijana Zaharijevi: Neko je rekao feminizam; ena u Crnom, Centar za enske studije i istraivanje roda - Beograd i Rekonstrukcija enski fond Beograd, 2007.)

130

sadraj
131

Medijska pismenost i rodna ravnopravnost

Jelena Martinovi

10 22 42 56 64 76 90 106 119 123 126

ensko tijelo u medijima

Nataa Nelevi

Veliko B i malo b
Ervina Dabiinovi

Medijski hitac iz javne zasjede

Janko Ljumovi

ena-junakinja ili scenografski element u muzikoj industriji

Sanja Marjanovi

Poar u Palestini
Aleksandra Kovaevi

Lice i nalije super-ene

Paula Petrievi

Samo da nije feministiki

Sanja Mijukovi

Skrivene u jeziku Mali feministiki pojmovnik Kratka istorija feminizma Kratak pregled vanijih datuma iz istorije feminizma

132

CIP - , 371: 004-055 .2(082) 342.722-055 .1 /.3(082) 821.163. 4-92 ena u medijskom ogledalu : medijska pismenost i rodna ravnopravnost : zbornik radova / (urednica Nataa Nelevi) . - Podgorica : Centar za feministiku kulturu, 2008 (Podgorica : Grafo Zeta). - 132 str. ; ilustr. ; 24 cm Tira 500. - Mali feministiki pojmovnik: str. 119-122. ISBN 978-9940-9151-0-0 a) ) . COBISS.CG-ID 12967696