GRAA, RAZVOJ VANJSKOG UHA I POREMEAJI RAZVOJA UNA KOLJKA- sastoji se od nepravile leastine hrskavice, koja je sa svih strana

prekrivena koom. Elastina hrskavica osim kolagena II hijaluronske kiseline i proteoglikana u ekstracelularnom matriksu sadri i snaajne koliine elastina. SPOLJANJI UNI KANAL-malo spljoten kanal, koji se od povrine prua u slijepoonu kost. Njegova unutranja granica je bubna opna. Spoljanji uni kanal oblae ploast slojevit epitel sa oroavanjem koji se nastavlja u epidermis. U vezivnom sloju se nalaze folikuli dlake, lojne i apokrine lijezde tzv. Gll. Ceruminosae. To su izuvijane tubularne lijezde koje stvaraju cerumen, smeasttu poluvrstu mjeavinu masti i voskova. Dlake i cerumen imaju zatitnu ulogu. Zid spoljanjeg kanal u svojoj spoljanjoj treini je ojaaj elastinom hrskavicom, a u unutranjem dijelu kotanim tkivom temporalne kosti. BUBNA OPNA-predstavlja granicu izmeu spoljan jeg i srednjeg uha. To je ovalna membrana, ija je spoljanja povrina prekrivena tankim epidermisom a unutranja kockastim epitelom srednjeg uha. Izmeu ta dva epitela se nalazi vezivno tkivo graeno od kolagenih, elastinih vlakana i fibroblasta. Bubna opna prenosi elastine vibracije na slune koice srednjeg uha. RAZVOJ 1 drijelna brazda i dijelovi drijelnih lukova daju osnovu od koje se razvija vanjsko uho. Spoljanji uni kanal nastaje od dorzalnog dijela 1. drijelne brazde. Poetkom 3. Mjeseca epitelne stanice na dnu hodnika proliferiraju i tvore epitelni traak,ep zvukovoda. U 7. Mjesecu stanice u sredini propadaju i oblau unutranji dio spoljanjeg unog kanala i vanjsku stranu bubne opne. Bubna opna je trojakog porijekla ine je: * Ektodermalni epitel dna spoljanjeg unog kanala * Endodermalni epitel bubnjita ( srednjeg uha) * Sredinji sloj vezivnog tkiva kao stratum fibrosum koji je mezenhimskog porijekla Una koljka se razvija od 6 unih kvrica nastalih proliferacijom mezenhima na dorzalnim krajevima 1 i 2 drijelnog luka, koje se spajaju i tvore definitivnu unu koljku, zatim slijedi formiranje karqakteristinih nabora. Rudimentarni miii auricule razvijaju se od platizme i zbog toga ih inervira n. Facialis. Poremeaji razvoja: * Anotia- potpuni nedostatak auricule * Microtia- hipoplazija auricule, uka upadljivo malena * Macrotia-hiperplazija, uka upadljivo velika * Fissura auriculae- uzduni ili popreni rascjep uke

* Otapostaza-odstojea uka, najea anomalija uke GRAA I RAZVOJ SREDNJEG UHA I ANOMALIJE RAZVOJA Srednje uho obuhvata bubnjite( cavum tympani) i Eustachijevu tubu. To je nepravilan prostor smjeten u slijepoonoj kosti izmeu bubne opne i spoljanje kotane povrine unutranjeg uha. Cavum tympani oblae sluznica sastavljena od prostog ljuspastog epitela bez bazalne lamine, i lamine proprije koja je srasla sa periostom. Srednje uho je preko Eustahijeve tube povezano sa drijelom, epitel koji oblae E.tubu prelazi u pseudoslojeviti cilindrini epitel sa trepljama. U medijalnom kotanom zidu se nalze dva otvora prekrivena gustim vezivnim tkivom: fenestra ovalisi fenestra rotunda. Bubna opna je povezana sa ovalnim otvorom preko 3 slune koice: * eki( maleus), * nakovanj(incus), * uzengija(stapes)slune koice prenose u unutranje uho mehanie vibracije bubne opne. Koice su meusobno povezane sinovijalni zglobovima i prekrivene su prostim ljuspastim epitelom. RAZVOJ Srednje uho je endodermalnog porijekla. Prva drijelna vrea i dijelovi drijelnih lukova neposredno uz nju ine osnovu iz koje se razvija srednje uho. Distalni kraj te vree se proiri i ini primitivno bubnjite, a proksimalni dio ostaje uzak i ini Eustachijevu cijev- koja spaja srednje uho sa nasopharynxem. Slune koice se razvijaju od krnih lukova: * eki i nakovanj- nastaju od hrskavice 1 drijelnog luka- Meckelova hrskavica * uzengija- nastaje od hrskavice 2 drijelnog luka slune koice nastaju u prvoj polovini fetalnog ivota a uloene su u mezenhim koji isezne u 8.mjesecu. Nastali prostor oblae endodermalni epitel primitivnog bubnjita te nastaje definitivno bubnjite koje je 2 puta vee od primitivnog. Endodermalni epitel povezuje koice sastijenkom bubnjita i u tom sloju se razvijaju ligamenti koica. Mii ekia m.tensor tympani inervira mandibularni ogranak n. Trigeminusa, Mii uzengije m.stapedius inervira n. facialis. Poremeaji razvoja:

* aplasia cavi tympani- bubnjite uope nije razvijeno * aplasia tube auditivae- nerazvijena sluna tuba ANOMALIJE U RAZVOJU VANJSKOG IS REDNJEG UHA Malformacije vanjskog uha su este. Izazivaju psiholoku i emocionalnu traumu. esto su povezane sa malformacija drugih organa. * Anotia- potpuni nedostatak auricule * Microtia- hipoplazija auricule, uka upadljivo malena * Macrotia-hiperplazija, uka upadljivo velika * Fissura auriculae- uzduni ili popreni rascjep uke * Otapostaza-odstojea uka, najea anomalija uke * Preaurikularni privjesci i jamice- koni renjii i plite udubine koe ispred uha. Jamice nastaju zbog poremeaja razvoja unih kvrica, a privjesci se razvijaju od prekobrojnih kvrica. Srednje uho * Priroena gluhoa- moe biti posljedica malformacija slunih koica. * aplasia cavi tympani- bubnjite uope nije razvijeno * aplasia tube auditivae- nerazvijena sluna tuba GRAA MEMBRANSKOG DIJELA UNUTRANJEG UHA ( sacullus, utriculus i canales semicirculares)i njihov razvoj. Memrannski lavirint ini niz meusobno spojenih upljina ektodermalnog porijekla obloenih epitelom. U membranskom lavirintu razlikujemo, utriculus i sacculus, canales semicirculares i kohlearni kanal. Membranski lavirint sadri endolimfu za koju je karakteristina mala koliina natrijuma i velika koliina kalijuma, a koncentracija proteina je niska. SAKULUS I UTRIKULUS- zidovi sakulusa i utrikulusa se sastoje od tankog vezivnog tkiva obloenog prostim ploastim epitelom. Membranski lavirint je povezan sa kostanim lavirintom tankim snopovima vezivnog tkiva u kojem se nalze krvni sudovi za ishranu epitela membranskog lavirinta. U zidu sakulusa i utrikulasa nalaze se mala ograniena podruja MAKULE koje su graene od diferenciranih neuroepitelnih elija,a inervisane su ograncima vestibularnog ivca. Makula sakulusa lei na njegovom dnu, a utrikulsa zauzima lateralni zid. Makule se sastoje od zadebljana zida i sadre 2 vrste receptorskih elija, potporne elije i aferentne i eferentne nervne zavretke. ulne ili receptorske elije( elije sa dlaicama) imaju 40-80 nepokretnih stereocilija i jednu ciliju. Stereocilije su poredane po duini a najvea se nalazi uz ciliju. Cilija ima bazalno tijelu i obiajan raspored mikrotubula 9+2 u svom

proksimalnom dijelu. Ta cilija se obino zove kinocilija iako nije pokretna. Postoje dvije vrste elija sa dlaicama. A razlikuju se po aferentnom inervacije. elije tipa I imaju jedan irok nervni zavretak koji popout aice obuhvata vei dio baze elije. elije tipa II imaju mnogo aferentnih nervnih zavretaka. Potporne elije su smjetene izmeu receptorskih elija. Cilindrine su sa jedrom blie bazi elije i mikrovilima na apikalnoj strani. Poporne elije najvjerovatnije izluuju debeli elatinozni glikoproteinski sloj. Na povrini tog sloja smjeteni su kristali kalcijum-karbonata koji se zovu OTOLITI ili OTOKONIJA. POLUKRUNI KANALI- imaju opti izgled kao i odgovarajui dijelovi kotanog lavirinta. Receptorske zone se nalaze u ampulama imaju izduen oblik slian greben i nazivaju se CRISTAE AMPULLARES, koje su uuspravne na duu osovinu kanala. Po sktrukturi su sline makulama ali njihov glikoproteinski sloj je deblji, ima konusni izgled, naziva se CUPULA i nije prekriven otolitima. Kupula se protee du ampule i uspostavlja kontak sa naspramnim zidom. RAZVOJ 22. dana razvoja u embriju nastaje parno lateralno zadebljannje ektoderma u razini rhombencephalona, to su SLUNE PLAKODE. One ubrzo zadebljavaju i nastaju sluni mjehurii. Svaku sluni mjehuri se dijeli na: * VENTRALNI DIO- osnova za sakulus i kohlearni kanal * DORZALNI DIO od kojeg nastaju utrikulus, polukruni kanali, ductus i sacus endolimphaticus Tako nastaje membranski lavirnt. U toku 6. Nedjelje poinju se razvijate osnove polukrunih kanala kao pljosnate izboine utrikularnog dijela slunog mjehuria. Sredinji dijelovi sa obje strane se udubljuju dok im se stijenke ne stope i ne nestanu, a ostaju samo preiferni dijelovi kao 3 polukruna kanal. Jedan se kraj svakog kanala proiri i ini CRUS AMPULARE, drugi ostaje tanak i ini CRUS NON-AMPULARE. 2 neampularna kraja se spajaju i u utrikulus ulazi 5 krakova- 3 sa ampulom i 2 bez ampule. U ampulama stanice oblikuju zadebljanje CRISTA AMPULARIS- koja sadrava osjetne stanice za odravanje ravnotee. Slina osjetna polja se razvijaju u stijenci utrikulusa i sakulusa i nazivaju se makule. Podraaji koji nastaju u ovim regionima. Zbog promjene poloaja tijela se prenose u mozak vestibularnim vlaknima VII ivca. U toku nastajanja slunog mjehuria od njegove stijenke se odvoji skupina stanica koja ini osnovu za STATOAKUSTIKI GANGLIJ koji se kansnije podijeli na: KOHELARNI DIO- opskrbljuje ivanim vlaknima osjetne stanice Cortijevog organa VESTIBULARNI DIO-opskrbljuje osjetne stanice u sakulusu , utrikulusu i polukrunim kanalima. UNUTRANJE UHO, PODJELA, KOTANI LAVIRINT. RAZVOJ UNUTRANJEG UHA. KOTANI DIO.

Unutranje uhi ine 2 lavirinta: mebranski i kotani lavirint. KOTANI LAVIRINT- sastoji se od niza meusobno povezanih prostora u piramidi slijepoone kosti, u kojima je smjeten membranski lavirint.. u sredini unutranjeg uha se nalazi vestibulum, u kojem su smjeteni sakulus i utrikulus. Iz njegovog zadnjeg cijela polaze polukruni kanali koji okruuju membranske polukrune kanale, a anterolateralno je usmjerena cohlea koja sadti kohlearni kana. Kohlea( pu)-duga 35 mm i 2,5 puta zavijena oko kotane osnove-modiolus. U upljinama modiolusa se nalaze krvni sudovi, tijela i izdanci elija akustine grane VIII ivca. Laterlano od kohlee izbouje se lamina spiralis ossea koja se protee kroz sve zavoje pua. Kotani lavirint je ispunjen perilifom koja je slinog sastava kao i ekstracelularna tenost, ali ima malo proteina. Kohela je u kotanom lavirintu podijeljena u 3 dijela: * Scala vestibuli * scala media * scala tympani scala vestibuli i scala tympani su ispunjene perilimfom i meusobno komuniciraju na vrhovima kohlee preko otvora koji se naziva HELICOTREMA. RAZVOJ SLUNI MJEHURI kao i sve njegove derivate okruuje sa svih strana mezenhim. Neposredno uz epitel mezenhim se diferencira u laminu propriu koja zajedno sa epitelom ini zid membranskog labirinta. Periferno od lamine proprije u podruju vestibularnog labirinta. Mezenhim kolikvira, te nastaje prostor ispunjen perilifmom. Periferno od perilimfatikog prostora mezenhimska ljuska se preobrazi u hrskavinu ljusku, koja se daljim razvojem nejedanko mijenja. Jednim dijelom se razgrauje i omoguuje rast membranskog lavirinta, a drugim dijelom enhondralno okotava pa nastne PARS PETROS sljepoone kosti. Hrskavina ljuska se u podruju kohlee ne slijedi pojedine zavoje kohlearnog kanala, ve obuhvata cijelu spiralu, itako zahvati ganglion spirale cohlee, ivce i krvne ile sa nesto vezivnog tkiva. Okotavanjem vezibnog tkiva uloenog u osnovu kohlee nastanu modiolus i lamina spiralis ossea. KOHLEARNI KANAL- canalis cohlearis. ORGANUM SPIRALE CORTII. RAZVOJ NAVEDENIH STRUKTURA. Kohlearni kanaL je divertikulum sakulusa, duzine 35 mm. Okruzen je perilimfaticnim prostorom- kostali lavirint. Kostani lavirint je podijeljen na tri prostora: 1. Scala vestibuli-gornji sprat 2. Scala media- canalis cohlearis 3. Scala tympani-donji sprat

Kohlearni kanal koji sadrzi endolimfu se zavrsava na vrhu cohleae. Druge dvije skale sadrze perilimfu i su u sustini jedan tubus koji se prostire od foramen ovale do foramen rotundum, a povezane su preko otvora kojji se naziva HELICOTREMA. VESTIBULARNA MEMBRANA. Dijeli kohlearni kanal od skale vestibuli. Sastoji se od 2 sloja epitela: * Ljuspasti epitel koji potice od kohlearnog kanala * Epitel koji oblaze skalu vestibuli Celije oba sloja su povezane cvrsto i omoguavaju odrzanje vrlo visokog jonskog gradijenta kroz membranu. STRIA VASCULARIS-epitel posebne grae sadri krvne kapilare. Smjeten je na lateralnom zadebljanu kohlearnog kanala. Sastoji se od celija koji posjeduju duboke invaginacije bazalnog dijela membrana u kojima se nalazi mnogomitohondrija. Ova svojstva upuuju da su ove celije specijalizovane za prenos jona i vode te da su odgovoren za jonski sastva endolimfe. KORTIJEV SPIRALNI ORGAN- sadri elija sa dlaicama, koje reaguju na zvuk razliite frekvencije. Lei na debelom sloju amorfne osnovne materija- BAZILARNA MEMBRANA. Na bazilarnoj membrani kee potporne celije i dvije vrste receptorski celija: 1. Spoljasnje celije sa dlaicama 2. Unutranje elije sa dlaicama Najznaajnije obiljeje ovih elija je raspored stereocilija u obliku slova W. Za razliku od vestibularnih receptroa ove celije ne posjeduju kinocilije sto im daje simetriju koja je vana pri prenoenju nadraaja. Vrhovi najviih stereoccilija spoljanjih elija su utkani u TETKORIJALNUMEBRANU, koje je rezultat sekrecije celije spiralno limbusa. Tektorijalna membrana + osjetne celije= cortijeev organ. POTPORNE CELIJESTUBIASTE CELIJE- sadrze mikrotubule koji im daju cvrstocu. Ograniavaju prostor izmeu unuranji ispoljanjih celija sa dlaicama- UNUTRANJI KORTIJEV TUNEL- koji je vaan pri sprovoenju zvuka. STANICE SA FALANGOM (DEITERSOVE) odgovaraju potpornim stanicama u statikim i kinetikom organu. Dijele se na: * Vanjske stanice sa falangom- po izgledu podsjeaju na stolicu brijaa u kojoj sjedi osjetna stanica * Unutarnje stanice sa falngom-simetrine sa svojim izdancima potpuno obuhvaaju unutarnje osjetne stanice

PERIFERNE POTPORNE STANICE- ine prijelaz izmeu visokih stanica sa falnogm i niskog epitela koji oblae kohlearni kanal. Razlikujemo : * HELDOVE- unutarnje periferne stanice * HENSENOVE-vanjske visoke periferne stanice * CLAUDIUSOVE-vanjske niske periferne stanice RAZVOJ U 6. Nedjelji na donjem polu sakularnog dijela slunog mjehuria nastaje cjevasta izboina. Ona prodire u mezenhim spiralno se zaija i krajem 8. Sedmice nastaje kohlearni kanal. Mezenhim oko kohlearnog kanal se difencira u hrskavicu. U 10 sedmici djeliminom reapsorpcijom hrskavice nastaju 2 perilimfatika prostora: scala vestibuli i scala tympani Kohlearni kanal je od scale vestibuli odijeljen vestibularnom membranom, a od scale tympano bazilarnom membranom Lateralna stijenka kohlearnog kanal ostaje privrena za hrskavicu spiralnim ligamentom U poetku su sve spitelne stanice kohlearnog kanal jednake. Kasnije na timpanalnoj strani nastaju u epitelu 2 zadebljanja: * Unutranji nabor- buduci limbus spiralis * Vanjski nabor Od vanjskog nabora nastaje: 1 red unutranjih stanica i 3-4 reda vanjskih stanica sa dlaicama. Ove stanice pokriva vlaknasta elatinozna membrana tectoria. OSJETNE STANICE + MEMBRANA TECTORIA= CORTIJEV ORGAN Podraaji koje on prima prenose se do spiralnog ganglija i zatim u CNS slunim vlaknima VIII modanog ivca. SPOLJANJI OMOTA ONE JABUICE- RONJAA ( CORNEA), BEONJAA (SCLERA). RAZVOJ I ANOMALIJE RAZVOJA. BEONJAA- ini najvei dio spoljanjeg omotaa oka, neprozirna je i bijela, ima iuged polulopte i promjera je oko 22mm. Sastoji se od otpornog gustog vezivnog tkiva itgraenog od spljotenih snopova kolagenih vlakana poredanih u razliitim pravcima, ali uvijek paralelno sa povrinom i manje koliine osnovne materije sa fibroblastima. Spoljanja povrina beonjae je povezana preko rastresito rasporedjenih kolagenim vlakana sa slojem gustog vezivnog tkiva koje se naziva Tenonova kapsula. Izmedju tenonve kapsule i beonjae se nalazi tenonjov prostor, koji sadri samo tanka vlakna i omoguava pokretanje one jabuice u svim smjerovima. Izmeu beonjae i sudovnjae nalazi se lamina suprachoroidea najbolje snadbjevena nervnim vlaknima

RONJAA- ini prednju sestinu spoljanjeg omotala, bezbojna je i neprozirna. Na poprenom presjeku se vidi da je graena od 5 slojeva: 1. EPITEL-ploast slojevit epitel bez oroavanja sa 5-6 slojeva celija. U bazalnom dijelu se odvijaju brojne mitoze koje obnavljaju epitel svakih 7 dana. 2. BOUMANOVA MEMBRANA- ispode eptela- homogeni sloj u kojem nema elija i sastoji se od nepravilno ukrtenih kolagenih vlakana i zgusnute osnovne supstance, doprinosi stabilnosti i vrstoi ronjae 3. STROMA- graena od mnogo lamela kolagenih vlakna koja se pruaju cijelom debljinom ronjae. Unutar iste lamela vlakna su meusobno paralelna, a sa vlaknima u susjednim lamelama ukrtaju se pod pravim uglom. Izmeu lamela nalaze se citoplazmatski produeci fibroblasta. I elije ivlakna strome su uloena u amorfnu metahromatsku glikoproteinsku materiju bogatu hondrotin-sulfatom. 4. DESCEMENTOVA MEMBRANA- debeo homogen sloj graen od tankih kolagenih vlakana rasporeenih u 3D mreu 5. ENDOTEL- je prost ploast epitel. Njegove elije imaju organele karakteristine za elije u kojima se deava aktivni transport i sinteza proteina za izluivanje( sinteza i odravanje descementove membrane. Oba epitelna sloja doprinose odravanju njene prozirnosti. KORNEOSKLERALNI SPOJ ( LIMBUS)- prelazno je podruje izmedju prozirnih kolagenih vlakana ronjae i neprozirnih vlakana beonjae. Dobro je prokrvljen i njegovi krvi sudovi imaju ulogu kod upale ronjae. Sama ronjaa je avaskularna, pa prima hranjljive materije difuzijom iz susjednih krvnih sudova i one vodice u prednjoj onoj komori. U podruju limbusa stroma ini mreu trabekula, izmeu kojih se nalaze nepravilni prostori obloeni endotelom. Oni se otvaraju u SCHLEMMOV kanal, koji odvodi onu vodicu iz prednje one komore u sastav venskih sudova lobnaje. RAZVOJA Krajem 5. Sedmice osnova oka je okruena mezenhimom to se tkivo diferencira u: * UNUTRANJI SLOJ- usporeuje se sa pia mater * VANJSKI SLOJ- usporeuje se sa dura mater Od unutranjeg sloja nastaje sudovnjaa, a od vanjskog sloja nastaje-BEONJAA, koja se nastavlja u duru mater oko vidnog ivca. Ronjaa se razvija od 2 genetski razliita dijela. Epitel ronjae nastaje od ektoderma, a svi ostali dijelovi od mezenhima, koji pripada osnovi vanjske one ovojnice. Vakualizacijom mezenhima nastaje PREDNJA ONA KOMORA koja dijeli mezenhima na: * Unutranji sloj- smjeten izmeu soiva i irisa- iridopupilarna membrana

* Vanjski sloj- ini stromu- substantia propria ronjae Prednja ona komora je obloena mezenhimskim stanicama. Ronjaa se od vani prema unutra sastoji od: * Sloja epitelnih stanica nastalih od povrinskog ektoderma * Stroma- supstancia propria koja se nastavlja na beonjau * Epitelnog sloja koji oblae prednju oni komoru. ANOMALIJE RAZVOJA: * MEGALOCORNEA- velika izboina i odebljana ronjaa * MICROCORNEA- abnormalno mala cornea * KERATOCONUS- unjasto izbienje cornee SREDNJI OMOTA ONE JABUICE- SUDOVNJAA( chorioidea), CILIJARNO TIJELO ( corpus ciliaris), DUICA( iris). SUDOVNJAA-sudovnjaa je prokrvljen sloj graen od rastresitog vezivnog zkiva, u kojem izmeu krvnih sudova ima dosta fibroblasta, makrofaga, limfocita, mastocia, plazmocita, kolagenih i elasticnih vlakana te melanocita( koji sudovanjai daju crnu boju). U nutranjem sloju sudovnjae nalazi se splet krvnih kapilara- LAMINA CHORIOCAPILLAARIS, koja ima ulogu i ishrani mrenjae. Bruchova mebrana je amorfna hijalni membrana koja razdvaju horikapilarni sloj od mrenjae i prua se od one papile do oraserate. Graena je od 5 razliitih slojeva. Sredinji sloj ini mreu najtanjih elastinih vlakana. Sa obje strane se nalazi sloj kolagenih vlakana, koji je sa jedne strane pokriven bazalnom laminom kapilara horiokapilarnog sloja, a sa druge strane bazalnom laminom pigmentnog sloja mreznjae. CILIJARNO TIJELO- nastavlja se na mrenjau u nivou soiva. To je kruno zadebljannje privreno ua unutranju povrinu prednjeg dijela beonjae. Na poprenmo presjeku ima oblik trougla, jedna strana je srasla sa beonjaom, druga dodiruje staklasto tijelo a treca je slobodna i okrenuta prema prednjoj onoj komori. Cilijarno rijelo izgrauje najveim dijelom cilijarni mii. Okruen je rastresitim vezivnim tkivom sa mnogo elastinih vlakana, krvnih sudova i melanocita. Sastoji se od dva snopa GM, koji su privreni sprijeda za beonjau a pozadi za razliite dijelove cilijarnog tijela. Jedan od tih snopova svojom kontrakcijom rastee sudovnjau, a drugi omoguava smanjene napetosti soiva. Povrina cilijarnog tijela koja je okrenuta prema zadnjoj ocnoj komori, soicu i staklastom tijelu prekrivena je prednjim dijelom mrenjae. Ovaj dio se sastoji od dva sloja epitelnih stanica: * Cilindrine stanice ispunjene melaninom- neposredno granii sa cilijarnim tijelom * Nepigmentisani prosti cilindrini epitel- potie od ulnog sloja mrenjae i nalijee na prethodni

CILIJARNI NASTAVCI-grebenasti izdanci cilijarnog tijela. Njihovo sredite ini rastresito vezivno tkivo s brojnim fenestriranim kapilarima, apokriveni su dvoslojnim cilindrinim epitelom, od cilijarnih nastavaka i glatke povrine cilijarnog tijela polaze ZONULARNA VLAKNA koja se drugim krajem privruju za kapsulu soiva i pomau u odravanju soiva na njegovom mjestu. Apikalni dijelovi epitelnih elija se nalaze na spoju izmeu pigmentisanih i nepigmentisanih celija pa se na tom jestu dodiruju glavom uz glavu. Zonularna vlakna potiu od bazlne membrane sloja unutranjih nepigmentisanih elija. Nepigmentisani unutranji sloj elija ima brojne uvrate i izdanke bazalne membrane, karakteristine za elije koje uestvuju u transportu jona. Te elije aktivno prenose neke sastoje plazme u zadnju onu komoru i stvaraju ONU VODICU. ONA VODICA ima slican sastav kao i plazma ali sadri manje od 0,1% proteina. Ona vodica tee prema soivu prolazi izmeu njega i arenice i dospjeva u prednju onu komoru. Iz prednje one omore tee dalje prema uglu izmeu ronjae i arenice. Tu prolazi kroz limfno tkivo limbusa o dospjeva u lemov kanala, koji je obloen endotelnim elijama. DUICA-ARENICA-IRIS- prednji dio srednjeg omotaa one jabuice koji djelimino pokriva soivo ostavljajui u sredini okrugli otvor koji se naziva ZENICA. Prednja povrina je nepravila i neravna sa udubljenjim i izdancima . ini je isprekidani sloj pigmentisanih elija i fibroblasta, ispod koje se nalazi slabo prokrvljeno vezivno tkivo sa malo vlakana a mnogo fibroblasta. Slijedei sloj je rastresito vezivno tkivo sa mnogo krvnih sudova Glatka zadnja strana irisa pokrivena je kao i clijarno tijelo sa 2 sloja epitelnih celija. Unutranji epitel koji je u dodiru sa zadnjom onom komorom, jako je pigmentisan jer su mu elije ispunjene sa melaninskim granulama. elije spoljanjeg epitela su izmjenjene u svom bazalnom dijelu imaju radijalno usmjerene jeziaste izdanke koji su ispunjeni miofilamentima koji se preklapaju i oblikuju MUSCULUS DILATATOR PAPILE. Zadatak brojnih melanocita ili pigmentisanih epitelnih elija u razliitim podrujima oka jeste uklanjanje rasprenih zraka svjetlosti da se ne bi pomjeali sa stvorenom slikom. Melanociti strome odreuju i boju oiju. Iris sadri snopove miinih elija koji su rasprostranjeni kruno oko papile i oni izgrauju M-SPCHINTER PAPILLAE- mii koji iri zenice ima simpatiku inervaciju, akojki skuplja parasimpatiku. RAZVOJ Kada oni mjehuri dosegne povrinski ektoderm postepeno se uvre te nastaje oni vr sa dvostrukim zidom:VANJSKI ZID i UNUTRANJI ZID U vanjskom zidu onog vra se pojavljuju sitna pigmentisana zrnca te on postajePIGMENTNI SLOJ MRENJAE. Unutranji zid se ne diferencira podjednaku. U prednjoj petini onog vra zid se ne diferencira u neurone. Njega trajno ini jedan sloj epitelnih stanica priljubljen uz vanjski pigmentni sloj. Ova dva sloja ine slijepi dio mrenjae PAR CECA RETINAE . Koji se kasnije podijeli na: * PARS IRIDICA RETINAE-epitel i miii arenice * PARS CILIARIS RETINAE- epitel cilijarnog tijela U rahlom mezenhimu koji ispunjava prostor prednjeg dijela onog vra i povrinskog epitela se pojavljuje PREDNJA ONA KOMORA, od unutranjeg preostalog mezenhima( iridopupilarne membrane) nastaje vezivno tkivo arenice. U njemu se od vanjskog zida

diferenciraju m.spchincter i dilatator papillae . Nakon zavretka razvoja arenica se sastoji od: 2 sloja epitela onog vra( oba pigmentisana) i obilno prokrvljenog vezivnog tkiva u kojem se nalaze papilarni miii PARS CILIARIS RETINAE-dvoslojni epitel onog vra * Vanjski sloj- pigmentisa * Unutranji sloj nepigmentisan Se nabire u cilijarne nastavke. Sa vanjske strane je epitel prekriven mezenhimom u kojem se diferencira cilijarni mii. Sa unutranje strane epitel je povezan sa leom tankim nitima i ini suspenzorni ligament. Krajem 5. Sedmice osnova oka je okruena mezenhimom to se tkivo diferencira u: * UNUTRANJI SLOJ- usporeuje se sa pia mater * VANJSKI SLOJ- usporeuje se sa dura mater Od unutranjeg sloja nastaje sudovnjaa, a od vanjskog sloja nastaje-BEONJAA, koja se nastavlja u duru mater oko vidnog ivca. ANOMALIJE RAZVOJA * COLBOMA IRIDIS- ne zatvara se fetalna ona pukotina koja se normalno zatvori u toku 7 nedjelje. Rascjep je obino ogranien na arenicu ali se moe pruiti na cilijarno tijelo, mrenjau i sudovnjau * ANIRIDIA-nedostatak arenice, posljedica smetnji u indukciji i nastanku tkiva * HETEROCHROMIA IRIDIS-razliito obojenje * MEMBRANA PUPILARIS PERSISTENS- pupilarna mebrana ostaje itava pa nastaje zastrtost zjenice SOIVO( lens) i STAKLASTO TIJELO ( corpus vitreum) SOIVO je bikonkavna struktura koju karakterie velika elastinost. Ima 3 osnovna dijela: 1. KAPSULA SOIVA- debala homogena svjetlucava kapusla, bogata U-H. Obavija spoljasnju povrinu epitelnih elija, elastina je i sastoji se od kolagena tipa IV i glikoproteina 2. SUPSKAPULARNI EPITEL SOIVA- sastoji se od jednog sloja kockastih stanica, koje se nalaze samo na prednjoj povrini soiva. Od elija smjetenih na ekvatoru nastaju nova vlakna pa se soico u toku ivota stalno poveava. elije epitel su sa brojnim interdigitacijama spojena sa vlaknima sociva.

3. VLAKNA SOIVA- tanke spljotene tvorevine nastale izduivanjem epitelnih elija ekvatora. Poto postignu odreeni stepen diferencijacie gube organele i jedro i jako se izdue. Ispunjene su grupom proteina nazvanih kristalini. Poloaj soiva obezbjeuj zrakasto rasporeena vlakna koja ine zonulu. Ona su jednim krajem privrena za soivo a drugim krajem za cilijarno tijelo. Zonularna vlakna su slina mikrofibrilima elastinih vlakana. Uestvuju u akomodaciji slike bliskih i udaljenih predmeta mijenjem zakrivljenosti soiva. STAKLASTO TIJELO- ispunjava upljinu one jabuice iznutra i sastoji se od vode(99%), kolagena i jako hidratisanim glikozaminoglikana kojima je glavni sastojak hijaluronska kiselina. RAZVOJ Soivo se razvija od zadebljanog povrinskog ektoderma ( epidermisa) iznad onog mjehuria. Stanice povrinskog ektoderma koje dodiruju oni mjehuri se poinju izduivati i tvore LENU PLAKODU. Ona se postepono udubljuje i oblikuje LENI MJEHURI. U toku 5 sedmice leni mjehuri gubi vezu sa ektodermomi smjesti se u udubinu onog vra. Ubrzo nako nastanka lenog mjehuria stanice njegovorg stranjeg zida se poinju izduivati prema naprijed i oblikuju duga vlakna koja postepeno ispune upljinu mjehuria. Krajem 7 sedmice ta PRIMARNA LENA VLAKNA, dosegnu prednji zid onog mjehuria. Rast se ne zadrava na tom stadiju jer se u sredinjoj jezgri dodaju SEKUNDRANA LENA VLAKNA koja nastaju izduivanjem epitelnih stanica u podruju ekvatora lee. Mezenhim ne obavija samo osnovu oka izvana, nego kroz fetalnu onu pukotinu ulazi u unutranjost onog vra. U njemu nastaju hijaloide ile. Od mezenhima nastaje njena mrea VEZIVNIH VLAKNA, u upljini one jabuice izmeu soiva i mrenjae. Prostore izmeu vlakana kasnije ispuni prozirna elatinozna tvar te tako nastaje CORPUS VITREUM- staklasto tijelo. ANOMALIJE RAZVOJA: * PRIROENA KATARAKTA- zamuenje soiva tpkom intrauterinog ivota * APHAKIA-priroeni nedostatak lee * MICROPHTALAMIA-ona jabuica manja nego normalno * ARTERIS HYALOIDEA PERSISTENS- art.hyaloidea ostaje u cjelosti ili djelimino sauvana GRAA MRENJAE ( retina). RAZVOJ I ANOMALIJE RAZVOJA Mrenja oblae onu jabuicu iznutra i sastoji se iz dva dijela: 1. Vidnog (optikod) dijela retine- obuhvaa cijelu pozadinu one jabuice sve do cilijarnog tijela 2. Slijepi dio retine- obuvaa cilijarni i arenini dio

Optiki dio retine se sastoji od 10 slojeva koji se niu izvana prema unutra, slijedeim redom: 1. PIGMENTNI SLOJ graen je od cilindrinih elija sa bazalno smjetenim jedrom. Bazalna povrina prijanja uz Bruchovu membranu, a elijska membrana ima brojne bazalne invaginacije, unutar kojih su mitohondrije mnogo brojnije. U ovom dijelu elije se odvija intenzivan prenos jona. Lateralne elijske membrane su povezane na apikalnim dijelovima spojevima tipa zonula occludens i macula adherens,a ima i desmosoma i tjesnih spojeva. To znai da su meuelijski prostori zatvoreni i dapostoji komunikacija izmeu elija. Apikalna povrina elija ima brojne izdanke: tanke mikrovile i uplje cilindrine izdanke u koje ulaze vrhovi fotoreceptora. U citoplazmi pigmentnih elija je dobro razvijen AER. Pretpostavlja se da se u njoj deava esterifikacija vitamina A i njegov prenos u fotoreceptore. Melaninska zrna cu broja u citoplazmi, ovaj tamni pigment ima zadatak da apsorbuje svjetlost nakon stimulacije receptora. U apikalnom dijelu citoplazme se nalaze brojne vezikule raznolikog oblika koje imaju gust sadraj, one predstavljaju razliite stadije fagocitoze i razgradnje vrhova spoljanjih segmetana fotoreceptora. 2. SLOJ TAPIA I EPIA- ine zavrni dijelovi osjetnih vidnih stanica. tapii i epii su bipolarni neuroni, koji na jednom kraju imaju jedan fotosenzitivni dendrit, a na drugom kraju presinaptiki zavretak za sinaptiko spajanje s bipolarnim neuronima. I tapii i epii imaju spoljanji i unutranji segment i sinaptiko podruje. Spoljanji segment su modifikovane cilije i sastoje se od spljotenih diskoidnih cisterni ogranienih membranama naslaganim jedna na drugu. U tim membranama nalazi se fotosenzitivni pigment retine. 3. VANJSKA GRANINA MEMBRANA- ini niz spojnih kompleksa izmeu fotoreceptora i glija elija mrenjae koje se nazivaju MILEROVE elije. Tvore je zavreci milerovih potpornih stanica na granici izmeu fotoreceptora i vanjskog zrnastog sloja. 4. VANJSKI ZRNASTI SLOJ- ine jezgre tapia i epia. Jezgre koje pripadaju tapiima su manje i razmjetene itavom debljinom sloja, a jezgre koje pripadaju epiima su vee i postavljene neposredno uz vanjsku graninu membranu 5. VANJSKI MREASTI SLOJ- ine proireni zavreci fotoreceptora i dendrizi bipolarnih ivanih stanica iz unutranjeg zrnastog sloja i horizontalnih stanica. U ovom sloju vri se sinapsa izmeu bipolarnih stanica i fotoreceptora. 6. UNUTRANJI ZRNASTI SLOJ- ine jezgra i trupovi bipolarnih stanica, asocijativnih stanica i potpornih stanica mrenjae. Bipolarne stanice tvore II neuron vidnog puta ( ganglion retinae). Njihovi se nastavci zavravaju s jedne strane sa zavrecima vidnih stanica( u vanjskom mreastom sloju), a s druge strane s dendritima mulipolarnih ivanih stanica ( u unutranjem mreastom sloju). Asocijativne stanice povezuju nekoliko vidnih ili ivanih stanica mrenjae to su HORIZONTALNE I AMAKRINE STANICE. Horizontalne stanice spajaju po nekoliko izdanaka tapia i epica,a amakrine dolaze u kontakt sa bipolarnim i multipolarnim ivanim stanicama. Milerove potporne stanice se pruaju kroz itavu deblju mrenjae, njihovi zavreci oblikuju unutranju i vanjsku graninu membranu. 7. UNUTRANJI MREASTI SLOJ- sastoji se od mnogo ivanih stanica koje se kriaju u raznim smjerovima, a pripadaju multipolarnim, bipolarnim i amakrinim stanicama. U ovom sloju se vri sinapsa izmeu neurita bipolarnih elija i dendrita multipolarnih ivanih stanica.

8. SLOJA GANGLIJSKIH ELIJA- ine velike multipolarne ivane stanice koje predstavljaju III neuron vidnog puta. Svojim dendritima ulaze u sastav unutranjeg mreastog sloja , dok im neurit ulazi u sastav vidnog iva i zavrava u primarnom vidnom centru. Izmeu ivani stanica nalaze se neuroglija stanice i ogranci krvnih ila. 9. SLOJ VIDNIH VLAKANA- ine neuriti ivanih stanica koji teku paralelno sa unutranjom povrinom mrenjaei u podruju papile nervi optici formiraju vidni ivac. 10. UNUTRANJA GRANINA MEMBRANA- je vrlo tanka i homogena. Nastaje proirenjem baze Milerovih potpornih stanica i njihove bazalne membrane. Odvaja mrenjau od staklastog tijela. RAZVOJ Kada oni mjehuri dosegne povrinski ektoderm postepeno se uvre te nastaje oni vr sa dvostrukim zidom:VANJSKI ZID i UNUTRANJI ZID. U vanjskom zidu onog vra se pojavljuju sitna pigmentisana zrnca te on postajePIGMENTNI SLOJ MRENJAE. Unutranji zid se ne diferencira podjednako. U stranje 4/5 koje ine vidni dio mrenjale ( pars optica retinae) stanice koje granie sa intraretinalnim prostorom se diferenciraju u TAPIE I EPIE. Uz njih se nalazi intermedijerni sloj od kojeg nastaju neuroni ipotporne elije koje u odraslog ine: * Vanjski zrnasti slok * Unutranji zrnasti sloj * Sloj ganglijskih elija Na unutranjoj povrini nalazi se vlaknasti sloj koji sadri aksone ivanih stanica iz debljih slojeva. ivana vlakan teku konvergentno prema onom drku koji se razvija u VIDNI IVAC. POMONI ORGANI OKA- VENJAA( conjuctiva), ONI KAPCI ( palpebrae), SUZNE LIJEZDE( gll. Lacrimales). RAZVOJ POMONIH ORGANA. VENJAA- tanka prozirna sluznica koja prekriva prednji dio one jabuice do ronjae i unutranju povrinu kapaka. Graena je od ploastog slojevitog epitela( na onoj jabuici) ili vieslojnog cilindrinog epitela s brojnim peharastim elijama( na kapcima)i od lamine proprije koju ini rastresito vezivno tkivo. ONI KAPCI- pokretni nabori tkiva koji spolja prekrivaju oko. Sa unutranje strane su obloeni venjaom a sa spoljanje koom. Koa je rsatresita i elastina. U kapcima se nalaze tri vrste konih lijezda: 1. MAJBOMOVE-dugake lojne lijezde smjetene u vrstoj vezivnoj ploi. Proizvode lipidni sekret koji spreava brzo isparavanje suza na slobodnoj prednjoj povrini one jabuice 2. CAJSOVE-manje lojne lijezde povezane sa folikukina trepavica

3. MOLOVE-nerzgranate tubularne lijezde, izluuju svoj sekret u folikule trepavice SUZNI APARAT- ine suzne lijezde, suzni kanalii, suzna kesica i nazolakrimalni kanal. Suzna lijezda izluuje suza a smjetena je u prednjem gornjem temporalnom dijelu orbite. Sastoji se od nekoliko renjeva i izvodnih kanala koji se otvaraju u fornix venjae. Suzna lijezda je tubuloalveolarna serozna zlijeza slicna gl. Parotis. Acinusi imaju sirok lumen. Cilindrine lijezdane stanice imaju slabije obojene sekretorne granule, a bazalna lamiana ih odvaja od okolnog veziva. Sekretorni dio suznih lijezda je okruzen dobro razvijenim mioepitelnim stanicama. Sekret suzne lijezde se razliva po ronjai i izmeu izmeu bulbarne i palpebralne konjuktive i vlai njihove povrine. Suze utiu u suzne kanalice kroz puncta lacrimalia. Suzne lijezde izluuju teni sekret bogat lizozimom. RAZVOJ PALPEBRAE- intenzivnim bujanjem stanica u koi oko oka nastaju u 8 sedmice kruni nabori koji ine osnovu za palpebre. Slobodni rubovi tog nabora rastu jedan prema drugom i spoje se ve u 3 mjesecu embrionalog razvojai pokrivaju corneu koja je do tad bila slobodna. Spojeni rubovi ostaju sve do 7 mjeseca kada se definitivno razdvoje. Palpebre sa obje srane prekriva epidermis, ali se on sa unutranje strane mijenja i zajedno sa vezivnim tkivom ini CONJUCTIVU DUZNA LIJEZDA I SUZNI KANALI- multiplim bujanjem epitel gornjeg laterlanog dijela konjuktive u obliku izdanaka u mezenhimu nastaje SUZNA LIJEZDA. Histoloka diferencijacija suzne lijezde zavri oko 3 mjeseca nakon rodjenja i trek tada ona poinje luiti suze. DUCTUS NASOLACRIMALIS- razvije se od solidnog traka epitela koji raste od medijalnog ugla du brazde. Iz njegovog gornjeg dijela izrastaju dva suzba kanalica koji se naknadno spoje s epitelom medijalnog ruba palpebri. Neposredno ispod ua suzni kanalica, oni se proire i ine SUZNU VREICU. Otapanjem stanica suzni kanali dobiju lumen krajem 3. Mjeseca razvoja, a otvore se u donji nosni hodnik u 5. Mjesecu nakon rodjenja. RAZVOJ MOKRANOG SISTEMA Mokrai sistem se razvija iz intermedijernog mezoderma. U poetku 4. Sedmice intermedijerni mezoderm se u podruju vrata odvaja od somita i formira nefrotomesegemntalno poredane nakupine stanica. Od njih nastaje pronefros-rudimentarni sekretni kanalici. U prsnom,slabinskom i krinom podruju intermedijerni mezoderm: * Gubi vezu sa celomom * Gubi segmnetni ustroj * U svakomprvobitnom segmentu oblikuje se 2 ili vie sekretnih kanalia Spajanjem segmenata nastaju nefrogeni traci. Oni sadre sekretne bubrene kanalie i izbouju stranju mezodermalnu stranu celoma u urogenitalne nabore U toku embrionalnog razvoja nastaju 3 generacije bubrega:

1. PRONEFROS-predbubreg 2. MESONEFROS-prabubreg 3. METANEFROS-definitivni bubreg PRONEFROS Sastoji se od 7-10 nakupina stanica u vratnom podruju-nefrotoma. Od gornjih nefrotoma nastaju rudimentarni kanalii od kojih se neki otvaraju u celom i ieznu prije nastanka donjih nefrotoma. Krajem 4 sedmice pronefros nestaje. MEZONEFROS Mesinefros i njegov odvodni kanal nastaju od intermedijernog mezoderma. Pojavljuje se nakon isezavanja pronefros, krajem 4 sedmice, u mesonefrosu prvi sekretni kanalici. Oni se proituju i oblikuju petlju u obliku slova S, a na medijalnom kraju u njih urasta glomerul. Proireni kraj kanalia koji obuhvata glomerul ini Bowmanovu ahuru koja zajendo sa glomerulom ini bubreni korpuskul. Lateralni krajevi se ulijevaju u kanal mezonefrosa ili Wolffov kanal. Sredinom 2. Mjeseca mezonefros je veliki paran organ smjeten sa obje strane sredinje crte. Oba organa se zajedno izbiouju u celom kao urogenitalni nabori. Donji kanalici mezonefrosa se diferenciraju, a gornji kanalii krajem 2.mjeseca isezavaju. METANEFROS Pojavljuje se u 5.sedmici. sekretni kanalii se razvijaju od METANEFROGENOG MEZODERMA. Odvodni kanali se razvijaju od mokraovodnog pupoljka- koji izrasta iz donjeg dijela Wolffovog kanala. Mokraovodni pupoljak prodire u metanefrogeno tkivo gdje se distalni kraj pupoljka iri i ini primitivnu bubrenu nakapnicu-PELVIS RENALIS, ona se zatim dijeli u velike bubrene vreve-CALYCULLES RENALES MAJORED. U toku prodiranja u metanefrogeno tkivo svaki se vrc podijeli u 2 nova pupolljka sve dok ne nastana 12 ili vise generacija kanalica. Kanalici 2.generacise se poveavaju i apsorbiraju kanalie 3.i4. generacije te nastaju mali bubreni vrevi-CALCES RENALES MINORES. U toku daljeg razvoja sabirni kanalici 5. I slijedecih generacijase izduuju teku konvergentno prema malom bubrenom vru i tako nastaje bubrena piramida. Od mokraovodnog pupoljka nastaju: mokraovof, nakapnica, mali i veliki bubreni vrevi i 1-3 miliona odvodnih kanalia Nefron Oko distalnog kraja novonastalog odvodnog kanalica zgusne se metanefrogeno tkivo i nastaje kapa metanefrogenog tkiva.

Stanice u kapi oblikuju bubrene mjehurie. Slobodni kraj svakog kanalia obuhvati klupko kapilara( glomerul) koji zajedno cine osnovu za nefron. Proksimalni kraj svakog nefrona ini Bowmanova ahura u koju se utiskuje glomerul. Distalni kraj se spaja sa odvodnim kanalien te se uspostavlja put od ahure do sistema odvodnih kanalia. Izduivanjem i savijanjem sekrenog kanalia oblikuju se: proksimalni savijeni kanali, Henleova petlja i distalni savijeni kanali. Bubreg se razvija iz dvije osnove: 1. METANEFROGENOG MEZODERMA nefroni 2. MOKRAOVODNOG PUPOLJKA- sistem odvodnih kanala ANOMALIJE U RAZVOJU BUBREGA * Razliite vrste cistinih bolesti * KONGENITALNI POLICISTINI BUBREG- U bubrenom prenhimu se nalaze brojne ciste, takav bubreg se funkcionalno insuficijentan. Abnormalno oblikovanje ili poremeaj funkcije proksimalnog zavijenog kanalia- nakon leega dolazi do degenerativnoih promjena. Uzroci: ciste se nalaze u podruju bubrene nakapnice smatra se da su one ostaci 2,3,4 generacije nefrona, poremecaj razvoja sistema odvodnih kanalica. Ciste nastaju zbog abnormalne diferencijacije mokraovodnog pupoljka * OBOSTRANI I JEDNOSTRANI NEDOSTATAK BUBREGA-posljedica rane degeneracije mokraovodnog pupoljka, kada pupoljak ne dosegne nefrogeno tkivo * DVOSTRUKI MOKRAOVOD- uzrok je preranog grananje mokraovodnog pupoljka. Jedan ima normalan poloaj, dok se prekobrojni pupoljak zajedno sa kanalom mesonefrosa pomie prema dolje i ulijeva u donji dio mokraovodnog mjehura. RAZVOJ VESICAE URINARIAE I URETRE Od 4-7 sedmice razvoja urorektalna pregrada dijeli kloaku na: anorektalni kanal i urogenitalni sinus. Kloakalna membrana se podijeli na : urogenitalnu i analnu membranu. Na primiticnom urogenitalnom sinusu se razlikuju 3 dijela: 1. Gornji i najvei dio-MOKRANI MJEHUR- u poetku izravno prelazi u alantois, a kada lumen alantoisa isezne preostaje debeli vezivni traak- urachus koji povezuje vrh mjehura sa pupkom i naziva se- Lig umbilicale medianum 2. Mokrani mjehur se prema dolje nastavlja u uski kanal- ZDJELINI DIO UROGENITALNOG SINUSA- koji u mukarca predstavlja osnovu za prostatu i mebranski dio mokrane cijevi. 3. DEFINITIVNI UROGENITALNI SINUS- faliki dio- spljoten sa obje strane i odvojen od povrnie tijela urogenitalnom membranom

U toku pregraivanja kloake donji dijelovi Wolffovih kanala ugrauju se su stijenku mokraovodnog mjehura. Zbog uspinjanja bubrega otvori mokraovoda se pomiu prema gore, a otvori Wolffovih kanala meusobno se pribliavaju i ulaze u prostatiki dio mokrane cijevi re u mukog spola postaju ejakulacijski kanalii URETRA Epitel muske i zenske uretre je endodermlanog porijekla. Okolno vezivno i miino tkivo potie pd visceralnog mezoderma. Krajem 3. Mjeseca epitel prostatikog dijela mokrane cijevi poinje bujati u urasta u mezenhim. Od epitelnih izrastaka nastaje rostata. U enskog spola od gornjeg dijela mokrane cijevi nastaju uretralne i parauretralne lijezde. KLINIKI VANI POREMEAJI * FISTULA URAHUSA-intraembrionalni dio alantoisa ostaje prohodan, mokraa se moe izlijevati kroz pupak * CISTA URAHUSA- lumen se odri na ogranienom odruju alantoisa, njegov epitel izluuje tekuinu pa nastaje mjehurasto roirenje * SINUS URAHUSA- kada se zadriu ili roiri lumen gornjeg dijela alantoisa, koji je uskim kanaliem povezan sa mjehurom * EKSTROFIJA MOKRAOVODNOG MJEHURA- nedostatak donjeg dijela prednje trbune stijenke, sluznica mokraovodnog mjehura otvorena prema van. Poremeaj nastaje zbog izostanka urastanja mezoderma u podruja izmeu pupka i spolne kvrice nakon ega pukne tanki sloj ektoderma * EKSTROFIJA KLOAKE- tea malformacija prednje tjelesne stijenke kod koje zbo zaustavljenog irenja mezoerma iztane lateralno savijanje kaudalnog dijela i zatvaranje stranjeg crijea sa jo jednom nepodjeljenom kloakom