problemi

Ivan

Fuek

SUVREMENI ATEIZAM IZAZOV KRANIMA Mi vjernici danas smo u epohi nevjere. Treba d a zauzmemo stav p r e m a problemu pokranskog ateizma koji je p u n nepovjerenja p r e m a vjer niku bilo koje religije. Teologija, napose m o r a l n a , bavi se, stoga, stilom ivota ateista koje t a k o e r sve vie susreemo i medu kranima. Taj se stil ne vodi ateistikom filozofijom nego je t o jednostavno praksa utjelovljena u najirim dimnezijama m o d e r n e k u l t u r e i civilizacije. Ateizam nije vie pojedinaan fenomen nego univerzalan. O n snano prodire u sve drutvene dimenzije, u cjelokupni javni i p r i v a t n i moralni, ekonomski, politiki i k u l turni ivot.
1 2 3

Predavanje o d r a n o na tribini Fil.-teol. instituta D i u Zagrebu 18. svibnja 1983. Pitanje ateizma danas se obraduje u Spec, moralnoj teologiji. U s p . B. H R I N G , Free and Faithful in Christ. Moral Theology for Priests and Laity, v o l 2, The Truth will set you free, St. Paul Publ., Middlegreen 1979, 336 342 (prevedeno ili preraeno na raznim jezicima): ovdje slijedim engl., njem., i tal. izdanje (svako ima svojih originalno sti). Isto poglavlje temeljno je za o v o predavanje. U s p . J. de F I N A N C E , Ateismo e problema morale u L'ateismo contemporaneo (Fac. fil. della U P S , R o m a ) , vol. 3, Soc. e d . internazionale, T o r i n o 1969, 537 5 8 3 ; usp. u istom djelu L'ateimo contemporaneo, vol. 1, pod n a s l o v o m L'ateismo militante (od razliitih autora), 6 1 9 7 1 5 ; V. M I A N O , Ateismo u DTI 1, 4 3 6 4 5 1 ; H . W. S C H T T E , Atheismus u Historisches Wr terbuch der Philosophie ( H g J. Ritter), Bd. 1, Schwabe u. C o Vrl., Basel-Stuttgart 1971, 595 5 9 9 ; A . K U S I C , Ateizam i C r k v a u sadanjem asu u CUS 5 (1966), 44 53 i CUS 6 (1966), 27 37: I D . Osporavana vjera u CUS (1972), 115 125; I D . , Potekoe i pokuaji definiranja nevjere u CUS (1979), 22 2 3 ; M. M A T I , Kranstvo i marksizam ezdesetih godina u OZ (1979), 14 35.
1 2

injenica je da je taj tip svjetovne civilizacije svagdje prisutan, iako u v r l o r a z nolikim mjerama prema razliitim stadijima napretka. Ai t o je o n o to jo nikad nije b i l o u povijesti: elim rei, svjetski ateizam svagdje rairen, koji vie nije stvar pojedinih ljudi
3

37

O n o to nas najvie iznenauje u ateizmu jest njegovo stanje mirnog posjedovanja. Prestao je biti polemian. P r e m a njemu je proiren opi stav ravnodunosti. O n se vie ne bavi nijekanjem Boje opstojnosti; jedno stavno ga ignorira, izbacivi ga iz svih k u l t u r n i h izraavanja: iz umjetno sti, literature, p r a v a , morala, filozofije, politike, znanosti, d a ne govorim 0 tehnici i svemu o n o m e to dananji ovjek uje k a d izgovara rije p r o gres . . . Stvari su samo stvari. O n e vie nisu transparentne i ne dovode ovjeka do svetog, numincznog, do Misterija, do Boga. J. Ratzinger bi se izrazio: Stvari vie nisu sakramenti nego p u k i materijal za gradnju 1 potronju.
4

D a bismo n e k a k o uli u taj i z v a n r e d n o kompleksni problem suvreme nog ateizma, koji je, p r e m a Gaudium et spes Drugog vatikanskog sabora, najtei problem naega v r e m e n a , p r o m o t r i t emo ga u etiri toke:
5

njegov povijesni r a z v o j , dananji borbeni ateizam, druge najznaajnije oblike, stav zrelog suvremenog kranina.

Od primitivnog

do organiziranog

militantnog

ateizma

Uvijek, u svim k u l t u r a m a i civilizacijama, susreemo raznolike naine udaljivanja od Boga, nijekanja njegove nazonosti u k o n k r e t n o m ljudskom ivotu, o b r a t a p r e m a magiji, praznovjerju, lanim bogovima. Alternativa jo nije bila izmeu religije i ateizma, nego izmeu vjere u istinskog Bcs^a i raznih oblika idololatrije. Sjetimo se mnogih o t p a d a Izraela od ivoga Boga A b r a h a m o v a , I z a k o v a i Jakovljeva. ovjeanstvo je u svim e p o h a m a

nego ie drutvena pojava svagdje priznata kao legitimna. K a d stvari stoje, takoer je injenica da smo uli u e p o h u koja je temeljna za samo kranstvo, a k a k v a dosad jo nikad nije bila. T a k o K. R A H N E R , Chiesa e ateismo u A A . V V . , L'ateismo na tura e cause, C o ' l . Scienze umane e filosofia, N . 11, ed. Massimo, M i l a n o 1981, 1 6 5 1 8 1 , ovdje 166. J. R A T Z I N G E R . Glaube und Zukunft, Ksel, Mnchen 1970, osobito u p o g l a v lju Glaube und Existenz, 37 64. U s p . G S 19 2 1 ; V. M I A N O , A t c i - r r o u Diz. del Concilio Ecitm. Vatic. secnndo, U n e d i , R o m a 1969, 629 6 3 2 ; M. K V O R C , Koncil i suvremeni ateizam u BS (1966), 230 2 5 1 ; I D . , Vjera i nevjera. Problem naih dana i Misterij naih dua, ed. F T I , Zagreb 1982, na raznim mjestima, napose str. 543.
4 5

M e t o d a nam je povijesno-genetika i ona ras prirodno v o d i d o svih bitnih vrsta ateizma k a k a v sada na svijetu vlada. D r u g i m rijeima, nakana je oslikati sadanju k o n kretnu situaciju s njezinim genetikim procesom. Stoga ne u l a z i m o u p r v o m redu ni specifino u druge vidike (psiholoke, socioloke, gnozeoloke itd.) jer bi to bila zasebna i, moda, ne ssr.io jedna studija. Ipak neki od uzroka ateizma zrcale iz situacijskog vidika. D r u g o , nakana je etikog karaktera, koja ima pred sobom krane (u prvom redu), a kojima i z r a v n o ili n e i z r a v n o e l i m o rei u smislu primjene i ispita savjesti. Stoga je ovaj lanak p o svojoj prirodi etiko-parenetski.
6

38

obilovalo boanstvima, n a primjer: mo careva rimskog imperija, dinas tija istonih v l a d a r a sinova sunca, kultovi falosa i plodnosti, sve do najnovijih k u l t o v a nacije, rase, klase . . ? T a k a v o t p a d od Boga zaodijevao se u religiozne oblike s oltarima, sveenicima, obredima, kultom, ne iskljuujui ni ono to se dogaa u r o m a n s k i m i germanskim masonskim l o a m a s velikim metrom k a o pontifeksom n a elu. D v o u m i t i se ili nijekati d a postoji Bog, ili bogovi bilo stvarno n a O l i m p u ili p o n a z o e n o u P a n t e o n u , koji upravljaju ljud skim ivotom, bila je iznimka. S o k r a t je optuen jer je sumnjao u bogove i odbacivao plitki kult. D e m o k r i t , E p i k u r i neki drugi meu grkim filo zofima, ini se, d a v a l i su dojam ateista.
8

U kranstvu i u islamu srednjega vijeka, n a temelju Biblije i K u r a n a , a p o naelu monolitne cjelovitosti kranske ili islamske zajednice, drutva i d r a v e , nijekati Boju opstojnost ili krenuti vjerom znailo je staviti ivot n a kocku, p r e m d a je T o m a A k v i n s k i jasno n a u a v a o d a treba slijediti M u h a m e d a , a ne K r i s t a a k o n e t k o u savjesti smatra d a je M u h a m e d pravi prorok, a ne Krist Gospodin. I meu predstavnicima renesanse zanijekati Boga bilo je jo p r a v i izuzetak, iako je o n a s h u m a n i z m o m mnogo p r i d o n i jela udaljavanju Boga od i v o t a ljudi p a je isusovac A n t u n Possevino (1533.1611.) pisao r a s p r a v u De sectariorum nostri temporis Atheismis Uber . .. (Kln 1586.).
9

I l u m i n i z a m , s klasikom ateizma 18. stoljea P a u l o m ietrichom D i r r e om (Tiryem v o n H o l b a c h o m ) , roenim 1723. u Edesheimu kod Lindaua, nastavlja istim smjerom. Njegovi e spisi postati velik arsenal ateizma 19. i 20. stoljea. Sljedbenici prosvjetiteljstva nauavaju deizam, koji Boga p o i m a k a o nekog r o b o t a : d a o je z a m a h svijetu, zatim se p o v u k a o i pre pustio ga vlastitoj sudbini.
10

Stanje se ipak korjenito mijenja s 19. stoljeem. Filozofija je spremila teren ateistikim prorocima L u d w i g u Feuerbachu i K a r l u M a r x u . Ateisti su brzo zauzeli sveuiline k a t e d r e i mase omladine, napose proletarijat, fra pirane su n o v o m n a u k o m . ovjek p r a v i religiju, religija ne pravi ovje ka, pie M a r x 1843. u Prilogu kritici Hegelove filozofije prava. Religija je, dodue, samosvijest i samoosjeanje ovjeka, koji sebe ili jo nije stekao ili je sebe ve p o n o v n o izgubio ( . . . ) Borba p r o t i v religije je, dakle, p o sredno borba p r o t i v onoga svijeta, ija je d u h o v n a a r o m a religija. Reli gijska bijeda je jednim dijelom izraz stvarne bijede, a jednim dijelom p r o test p r o t i v stvarne bijede. Religija je u z d a h potlaenog stvorenja, dua svi jeta bez srca, k a o to je i d u h bezdunih prilika. O n a je opijum naroda.
7

klopdie,
8

F. D E X I N G E R , Atheismus im Judentum u TRE Theologische Bd. 4, de Gruyter, B e r l i n - N e w Y o r k 1979, 3 4 9 3 5 1 .

Realenzy u TRE, isto,

M. S C H M I D T , Atheismus in der Geschichte des Abendlandes 351 364.

9

Ondje, 355. Ondje, 356 357.

1 0

39

Ukidanje religije k a o iluzorne sree n a r o d a zahtjev je njegove stvarne sree. ( . . . ) K r i t i k a religije je, dakle, u klici kritika doline suza, iji je oreol religija.
11

R u s k o m revolucijom 1917. n a svjetsku pozornicu stupa organizirani ateizam. V. I. Lenjin je u govoru n a I I I . sveruskom kongresu Komunisti kog omladinskog saveza Rusije, 2. listopada 1920., uz ostalo, rekao i ove rijei: Mi, n a r a v n o , ( . . . ) oga vjerujemo, i v r l o d o b r o z n a m o d a je u ime boga govorilo sveenstvo, d a su govorili spahije, d a je govorila buro azija r a d i ostvarivanja svojih eksploatatorskih interesa. D a n a s su sred stva drutvenog p r i o p a v a n j a (Mass media) u mnogim zemljama u r u k a m a borbenih ateista. M l a d e se odgaja u istom d u h u . Ide se za tim da ateizam p r o m e svaku s t v a r : o d osobnog i obiteljskog ivota d o drutveno-ekonomsko-politikih s t r u k t u r a cjelokupnog j a v n o g i p r i v a t n o g ivota. Svijet je gradilite koje vie n e m a n i k a k v e transparentnosti za nadsvijet, to je m a terijal z a gradnju, ne vie medij koji u v o d i u Misterij. A nevjerojatno p r e cizne zakonitosti u p r i r o d i slue k a o odskonica za eksperimente i m a n i p u laciju: od satelita, projektila i r a t n i h b a z a s jedne, do mikrobiolokih za h v a t a , s druge strane. I ovjek je zaljubljen: on se divi i klanja svojim izumima. P r o i z v o d u trajnom n a p r e t k u n o v o je boanstvo.
u n e 12

Militantni

ateizam

slubenog

marksizma

M a r x nije kanio stvoriti novu religiju. Ali dijalektiki je materijalizam d o k t r i n a koja ukljuuje j a k u vjeru d a razvoj povijesti ima u sebi svrnost i smisao. Stoga i nada u savreno d r u t v o i u savrenu ekonomiju to e proizvesti savrena ovjeka. Ali ta se obeanja ne mogu izvesti ili deducirati iz znanstvene, k a k o ju je on nazivao, analize ekonomskih, drutvenih i k u l t u r n i h procesa p a je t o razlog d a t a k v u eshatoloku n a d u m a h o m n a Cit. prema: M A R K S E N G E L S L E N J I N T I T O , O religiji (Izbor pripre m i o I. C v i t k o v i ) , I R O Veseliti Maslea O O U R udbenika nastavne tehnologije i ti skanica, Sarajevo 1982, 4 1 . V . I. L E N J I N , Zadaci omladinskih saveza u nav. dj., 3 5 5 3 5 8 , ovdje 355. Sredinom studenoga 1913. V . I. L E N J I N pie A . M. G o r k o m nezadovoljan nekim nje g o v i m s t a v o v i m a : Ba z a t o to je svaka religiozna ideja o s v a k o m deda-bogi, ak i sva k o koketovanje s d e d a - b o g o m neizreciva gadost, koju osobito trpeljivo (a esto ak i d o bronamerno) doekuje demokratska buroazija ba zato je t o najopasnija gadost, najgusnija 'zaraza'. Masa k u d i k a m o lake o t k r i v a milion grehova, pakosti, nasilja i zaraza fizikih, i z a t o su one k u d i k a m o manje opasne nego fina, d u h o v n a ideja o deda-bogi, obuena u najkienije 'idejno' ruho ( . . . ) . Svaki o v e k koji se bavi graenjem boga ili koji ak s a m o doputa t a k v o graenje pljuje na sebe na najgori nain, bavei se, umesto 'delanja', ba samoposmatranjem, uivanjem u samom sebi, pri emu takav ovek 'posmatra' ba najprljavije, najgluplje, najropskije crte ili crtice s v o g a 'ja', koje t a k o obo a v a graene boga (u istom djelu O religiji, 330). D r u g o m prilikom L E N J I N pie Gor k o m : Ideju b o g a p o d r a v a 'klasno gospodarstvo'. ' N a r o d n i ' pojam o dragom bogu i o bojoj pravdi je rezultat 'narodne' zatucanosti, neprosveenosti, isto k a o i 'narodno shyatanje' o caru, o umskom duhu, o vuenju ena za kosu ( . . . ) . N i k a d ideja boga nije ' p o v e z i v a l a linost i drutvo', a uvek je povezivala v e r o m u boanstvenost ugnjetaa ( O religiji, 333).
1 2

40

putaju dananji neomarksisti s G a r a u d y j e m , M a h o v c e m i drugima. U m a r k s i z m u , naime, postoji napetost izmeu h u m a n i z m a mladog M a r x a , t j . njegove n a d e u d o l a z a k savrena d r u t v a sa savrenim ovjekom, koja se r a a iz zemaljskog mesijanizma naslijeenog od izvjesnog idovstva i k r anstva, i, s druge strane, njegova inzistiranja n a t z v . znanstvenom v i diku ekonomskog determinizma, koji e n a svretku proizvesti savreno besklasno d r u t v o . (Znanost u M a r x a itaj ideologija). O v d j e treba iznijeti k r i t i k u : n i k a d njegova znanstvena analiza ne bi imala utjecaja n a mase r a d n i k a da K. M a r x u isto vrijeme nije bio prorok tog n o v o g mesijanizma sadranog u njegovoj filozofiji povijsti i d a nije obeavao, slino starozavjetnim prorocima. M a r x vjeruje u jedinstvenost ljudske rase, p a odatle dunost boriti se revolucijom doklegod sav ljudski rod ne b u d e ujedinjen: tu m e u n a r o d n u ulogu danas, u p r v o m redu, ima K P Sovjetskog Saveza. O n a vjeruje u zakonitost v r h o v n o g komunistikog autoriteta koji jami sjedinjenje ovjeanstva u marksistikom socijalizmu. U M a r x o v o j nauci ima i religiozna n o t a : uloga koja p r i p a d a potlaenima u smislu konanog osloboenja ( = eshatoloki novi m o m e n t ) ; Mesija-Sluga je proletarijat koji e snagom revolucije i mrnje osvojiti svijet; a defini t i v n o osloboenje dolazi od potlaenih ( = religija se, p r e m a M a r x u , u p o trebljavala z a t o d a potlaeni slue). Klasini je marksizam vrlo netole rantan p r e m a religiji i fanatian u svojoj konzervativnoj ortodoksiji i p r o g o n i m a vjernika i neortodoksnih m a r k s i s t a .
13 14

O p e je iskustvo d a je m a r k s i z a m vjenan s ateizmom. O n je snano obiljeen zemaljskim mesijanizmom, to p o t v r u j u mnogi marksistiki mi slioci. Ernst Moss n p r . k a e : Materijalistiki i ateistiki k a r a k t e r marksi z m a i lenjinizma spada n a njegovu b i t . . . T o je linija svih K P . K a d je Roger G a r a u d y iznio mogunost rastave m a r k s i z m a od ateizma, bio je iz open iz K P . M a r k s i z a m vjeruje u klasnu borbu i klasnu mrnju k a o u nosioce cjelokupnog ljudskog n a p r e t k a . C r k v a vjeruje u Boga m i r a i p r a tanja. Krist donosi mir i uznemiruje lani mir. Nastojanje koje ide za tim d a rijeima p r i k a e k a k o je ateizam sporedna stvar u M a r x o v o j misli, uza ludno je. M a r x je bio uvjereni ateist. u d n o je d a i dananji marksisti, koji ele d a ih se n a z i v a progresivnima, ne uviaju d a n a t v o r b u socijalisti kog d r u t v a k a o t a k v o g k a o bitni element ne spada ateizam. F. J. Adelm a n n bio je iskren p r i z n a v i : Vjerujem d a bi m a r k s i z a m mogao biti iz n u t r a reformiran k a d bi mogao tolerirati t e i z a m .
15 18

G. M. M. C O T T I E R G. A . W E T T E R , Atheismus u, Sowjetsystem und de mokratische Gesellschaft. Eine vergleichende Enzyklopdie, Bd. 1, Herder, Freiburg-Basel- W i e n 1966, 4 1 0 4 2 6 ; G. A . W E T T E R , Dialektischer Materialismus u nav. dj., 1 2 1 2 1233.
1 3

U s p . B. H R I N G , Frei in Christus, Moraltheologie fr die Praxis des christli chen Lebens, Bd. II, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1980, 326. E. M O S S , Gemeinsame Ziele u: H . Girock ( H g ) , Partner von morgen? Zum Gesprch zwischen Christentum und marxistischen Atheismus, Stuttgart 1968, 25, cit. B. H R I N G , n a v . d j . , 327, bilj. 7.
1 4 1 5 1 6

morrow,

F. T. A D E L M A N N , From Dialogue to Epilogue. Marxism The H a g u e 1968, cit. B. H R I N G , nav. dj., 328, bilj. 9.

and Catholicism

To

41

S druge strane, Ernst Bloch predstavlja grupu marksista (neortodoks nih) koji misle d a vjera u nadzemaljskog Boga nije bitna za kranstvo p a d a bi ono moglo p o p r i m i t i ili oblik ateizma, ili b a r dati toliku vanost povijesti izlaska i osloboenja d a se izgradi solidan most izmeu kr anstva i m a r k s i z m a , d a k a k o , uklonivi kransku transcendenciju, a onda i vjeru i O b j a v u . P r e m a Blochu se, dakle, kranstvo m o r a prilagoditi m a r k s i z m u . Zajednika borba bila bi za ljudsku slobodu i socijalnu p r a v d u , ali o n a k o k a k o ih shvaa m a r k s i z a m . N e m a sumnje, dok krani ne mogu n i k a d napustiti vjeru u ivoga Boga, G o s p o d a r a povijesti, Stvori telja i Otkupitelja, bilo bi od silnog n a p r e t k a za mirnu koegzistenciju iz meu krana i marksista k a d bi ovi uspjeli uvidjeti i cijeniti bitne crte kranske vjere i m o r a l a i ujedno se odre militantnog ateizma.
17

T o su u p r a v o bili motivi d a D r u g i vatikanski sabor nije htio zauzeti stavove za ni protiv odreenih ekonomskih i politikih sistema kao t a k v i h . O d 300 biskupa koji su pledirali za to da k o m u n i z a m bude osuen koncil se ogradio. Osuditi m a r k s i z a m openito a danas ima ve r a z n o vrsnih m a r k s i z a m a koji dosta odudaraju od klasinog i onih slubenih n a vlasti znailo bi zaotravati i o n a k o teke prilike u svijetu. C r k v a se n a d a d a e m a r k s i z a m u sebi p o m a l o n a d v l a d a t i tu izrazitu netoleranciju p r e m a vjeri i taj nesretni spo'] izmeu ekonomskog, politikog i ateistikog u svojem sustavu. V a n i su u t o m smislu brojevi konstitucije o C r k v i u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 1920., ali i drugi, u kojima se obrazlae k a k o znanstveni socijalizam i marksistiki ateizam ele biti hu manistiki. Osloboenje ne dolazi odozgo nego odozdo iz ekonomsko-drutvenih procesa. O n o religioznost koja se vidi smatra opasnom jer p r o izvodi krizu energije n a tetu izgradnje drutva. Koncil posebno ali t a k a v netolerantni oblik ateizma (usp. G S 2 0 ) .
18

Jo neki izraziti

oblici

suvremenog

ateizma

U z m a r k s i z a m postoje mnogi drugi oblici ateizma. I meu kranima ima ateista: Imenom ateizma oznauju se pojave koje su meu sobom razliite (GS 1 9 ) .
19

J e d n o je metodoloki ateizam koji, prekoraujui granice pozitiv nih znanosti (GS 19), sve eli protumaiti empirikom znanstvenom me-

E. B L O C H , Atheismus Frankfurt 1968.

1 7 1 8 3

im Christentum.

Zur Religion

des Exodus

und des

Reichs,

V . M I A N O , L' ateismo u: A A . V V . , La Chiesa nel mondo L D C , n. 11, Leumann, T o r i n o 1 9 6 8 , 4 7 8 5 0 8 , o v d j e 4 9 1 4 9 9 .

1 9

contemporaneo,

U s p . G. R O H R M O S E R , Philosophische Aspekte der Geschichte der neuzeitli chen Atheismus u TRE Bd. 4, (usp. bilj. 7), 3 6 4 3 7 1 ; H . G. H U B B E L I N G , Atheis mus: Aus der Geschichte der Ethik u nav. dj., 3 7 2 3 7 8 ; W. M. L A U T E R , Atheismus: Systematische Darstellung u nav. dj., 3 7 8 4 3 6 .

42

t o d o m ne doputajui vie uope n i k a k v e apsolutne istine (GS 19). O n z a p r a v o ne nijee Boga nego ga iskljuuje iz znanstvenog svijeta. N a s t o j a nje d a se t a k o sve p r o t u m a i znanstveno, veli B. H a r i n g , postade trage dija Z a p a d a , a p r e k o Z a p a d a tragedija itavog svijeta. Taj ateizam zabo ravlja d a je kranstvo preobrazilo z a p a d n o g ovjeka u ovjeka znanosti i oslobodilo ga z a studij povezanosti izmeu u z r o k a i uinka u svijetu. Ideja d a je ateizam postulat znanosti i d a se znanost protivi vjeri temelji se n a pogrenim p r e t p o s t a v k a m a : 1) znanstveno je svedeno n a empirijsko s p o t p u n i m z a n e m a r i v a njem filozofije, napose metafizike; 2) filozofija je svedena n a analizu jezika i tome slino, a z a n e m a rila je dati opu viziju stvarnosti i istraivanje smisla ivota; 3) znanost, t a k o reducirana, dopustila je sebi d a prijee svoje gra nice donosei zakljuke koji su vlastiti filozofiji ( = empirijska znanost p r e lazi u k r i v o a r b i t r a r n u filozofiju); 4) iako znanstveno oborena, jo se p o d r a v a podsvjesna teza o ne pogreivosti t a k v e znanosti p a svijet misli d a znanost ne moe p r e trpjeti dvojbu, k o r e k t u r u ili promjenu, niti biti p o d neznanstvenim utje cajima; 5) u temelju t a k v o g tipa svoenja na znanost, religioznost i vjera k a t k a d su poistovjeene s nekim nejasnim miljenjem. Sve je to i p a k pridonijelo negiranju Boje opstojnosti i p o t p u n o m za nemarivanju smisla ljudske egzistencije. Ljudske znanosti: m a t e m a t i k a , pri rodne znanosti itd., postadoe p r o t o t i p za objektivnu istinu. T a se istina moe istraivati bez i k a k v a angairanja u osobnom egzistencijalnom smi slu. Zakljuak: zadnji smisao religije i vjere treba potraiti u subjektivnosti. A to je koliko znanstveno netono, toliko i kobno zbog loeg utjecaja. N a d a l j e , ateizam kao kritika reakcija p r o t i v religija. Drugi vati kanski sabor s poniznou je rekao d a razlozi za ateizam mogu biti i u nas krana. N a i m e , neku odgovornost za to esto snose i sami vjernici. Ate izam (. . . ) p r o m a t r a n u cijelosti, nije neto izvorno, ve izlazi iz razliitih u z r o k a . M e u te u z r o k e treba takoer ubrojiti kritiku reakciju p r o t i v reli gija, i to u nekim krajevima posebno p r o t i v kranske religije. Z a t o nemalu ulogu za p o s t a n a k tog ateizma mogu imati vjernici, ukoliko treba rei da oni zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netonim i pogrenim izlaganjem n a u k e ili t a k o e r nedostacima svojeg religioznog, moralnog i socijalnog i v o t a , p r a v o lice Boga i religije prije zakrivaju nego otkrivaju (GS 19). Z n a se d a je u t o m tekstu imao udjela na pokojni k a r d i n a l F. eper. Inzistiranje n a ovjekovoj slobodi p r o t i v svakog autoriteta sve do he reze autonomije ovjeka, vue se t a m o od K a n t a i napose Fichtea pa e teza N . H a r t m a n n a d a je ovjek svrha samome sebi, jedini graditelj svole povijesti, prodrijeti ak i u kranske redove. Prije i za vrijeme H i t l e r o v a reima, k a o profesor n a Sveuilitu u Berlinu, H a r t m a n n e imati odlinu priliku d a proiri svoju glavnu tezu: Ako bi postojao jedan svemoni i 43

presveti Bog, ovjek ne bi bio slobodan d a bira izmeu razliitih sistema vrijednosti i dunosti, ne bi mogao biti graditelj svojega ivota. Pobornik teze je Jean P a u l S a r t r e : A k o postoji Bog, m o r a m se zadovoljiti da budem objekt, a ne slobodno a u t o n o m n o bie. O t u e n sam samome sebi i voen jednom v r s t o m kompjutera. A M a r l e a u - P o n t y , realistiniji od Sartrea s obzirom n a ovjekovu slobodu, t v r d i d a je vjera u Boga nespojiva s ovje kovom slobodom.
20

Slijedi ateistiki h u m a n i z a m , o kojem t a k o e r govori Drugi v a t i k a n ski sabor: Svjedoci smo raanja novog h u m a n i z m a u kojem se ovjek de finira prije svega p o odgovornosti p r e m a svojoj brai i p r e m a povijesti (GS 55). T a k a v bi h u m a n i z a m m o g a o biti velianstvena prigoda kraninu d a , p r e m a Bojem p l a n u , utjelovi kranstvo u svijet. Ali od druge polovice 19. stoljea d o danas r a z v i o se ateistiki h u m a n i z a m : ljubav u svijetu moi e se r a z v i t i samo likvidacijom kranstva. Stoga taj h u m a n i z a m ne od bacuje Bibliju nego je nastoji itati u izravnoj opoziciji p r e m a vertikalnom i n a d n a r a v n o m tumaenju. Ernst Bloch knjigom Atheismus im Christentum, 1 9 6 8 . , o t k r i v a u Bibliji i u idovsko-kranskoj tradiciji elemente n o vog h u m a n i z m a koji nadolazi sa znaajkama a n g a m a n a za izlazak i osloboenje. Ali Bloch vjeruje d a je slubeno kranstvo izdalo n a d u u budunost ovjeanstva. U kranskom Bogu vidi superstrukturu za sve opresivne autoritete. Blochov je h u m a n i z a m religija nade i vjere u n a d o lazee kraljevstvo slobode. T a k a v je h u m a n i z a m korjenito utemeljen u kr anskom shvaanju kraljevstva slobode. O v d j e bi trebalo usporediti iz vode J. J. M o l t m a n n a i njegove refleksije n a Blochove teze. Blochu je Bibli ja neto bitno za misao prolosti i ne smije se zbaciti; ne izlazi iz opijuma nego iz brige za b u d u n o s t . . . Bloch optuuje kranstvo d a je zabacilo temu revolta t a k o jasnu u Starom zavjetu. O n u Isusu vidi C e z a r o v a p r o tivnika. Krist koji zabacuje konflikt s monima najgora je ideologija i ne shvaanje Biblije. O n snano naglaava ateizam. Boja je egzistencija samo postulat jer Bog, p r e m a njemu, nije nita drugo nego mo koja dolazi od ozgo, koja u p r a v l j a servilnim ljudima i ini ih slabiima za njihov z a d a t a k d a sami upravljaju povijeu. N j e m u je kranski vertikalizam ne samo alijenacija nego s t v a r n o zabacivanje horizontalnog nastojanja da se ide na prijed. N a r a v n o , t a k a v h u m a n i z a m E. Blocha moe biti i jest zavodljiv jer o d r a a v a misao onih ljudi koji su zabrinuti z a ovjekovu slobodu, za sebe, svoju povijest i za d r u t v o , u iekivanju n a d e koje oduevljava i na dahnjuje. Stoga Evanelje treba d a bude transformirano, a kranstvo da postane ateistiko ili d a ga nestane. N a alost, taj ateistiki h u m a n i z a m
21

B. H R I N G , nav. dj., 3 3 2 3 3 3 ; cf. o H a r t m a n n u : B. H R I N G , Das und das Gute, Krailling 1 9 5 0 , 9 5 1 1 1 ; I. P A P E , Humanismus u Historisches buch der Philosophie (usp. bilj. 2), Bd. 3, (1974), 1 2 1 7 1 2 3 0 .
2 0 2 1

Heilige Wrter

U s p . bilj. 1 7 ; C . H . R A T S C H O W , Bloch u TRE, Bd. 6 (1980), 7 1 5 7 2 1 ; usp. mnogostruke studije o djelu E. Blocha u: I. M A N C I N I , Teologia Ideologia Utopia, Queriniana, Brescia 1974, 4 6 7 6 5 1 .

44

jedan je od i z d a n a k a d r a m e one teistike teologije koja nije nala sintezu izmeu teocentrizma i a n t r o p o c e n t r i z m a u naoj vjeri.
22

Postoje i drugi oblici k a o praktiki ateizam ili ivot bez Boga (usp. G S 19); pseudoateizam ili borba p r o t i v nedostojne slike Boga, koju esto pruaju i sami vjernici (usp. G S 19), ateizam k a o protest p r o t i v zla u svijetu, z a koje mnogi s I v a n o m K a r a m a z o v o m misle d a je Bog izravno o d g o v o r a n ; agnosticizam s Wittgensteinovom jezinom analizom o Bogu ne eli ili ne z n a nita rei (usp. G S 57) i nihilizam koji ne samo d a drsko t v r d i d a se o Bogu ne moe nita rei nego nijee d a ivot uope ima neki smisao. T u bi, n a p r o t i v , A. V i k t o r F r a n k l imao to rei o ivotu koji se ivi u egzistencijalnom v a k u u m u , a K a r l R a h n e r u jednom objavlje n o m razgovoru s A n i t o m R o p e r o o n i m a koji se svojevoljno trude d a p r o tjeraju Boga iz svog s r c a .
23

Od ivljenja vjernikog do dijaloga i kooperacije

identiteta s ateistima

A t e i z a m je tu. O n se iri i raste, vie n a Z a p a d u nego n a socijalisti k o m Istoku, gdje je u nekim d r a v a m a u m i r n o m posjedovanju gotovo k a o dravna vjera. A t e i z a m je znak vremena koji nema povjerenja u aktu alnu C r k v u , u o r g a n i z i r a n u vjeru, u sposobnost d a vjernici neto pozitivno i a u t o n o m n o pridonesu humanizaciji svijeta kranskim naelima. Ateizam temeljito stavlja u pitanje je li t a k v a vjera jo u mogunosti d a p o d a ivotni smisao i p o z i t i v n o usmjeri ljudske egzistencije. N e moe se, naime, zanije k a t i d a su nekrani n e k a d pokazivali vei interes za ljudske potrebe i p r o bleme k a o m i r u svijetu, socijalnu p r a v d u , znanstveni i tehniki n a p r e d a k , razne grane k u l t u r e i d a su ih rjeavali bez kranskih naela, esto p r o t i v kranstva koje je zbog toga bilo iritirano. U d v a d o k u m e n t a Drugi vatikanski sabor priznaje u skromnoj poniznosti (GS 1921 i D H ) d a je i sama C r k v a pridonijela t o m nepovjerenju ateista. Bez toga, moda, ne bi stigla d o dananje z d r a v e samokritike. P a iako je ateizam p o sebi negativan
2i

J. M O L T M A N N , Le radici cristiane dell'ateismo moderno u: A A . V V . , smo natura e cause, ed. Massimo, Scienze umane e filosofia, N . 11, M i l a n o 1 5 7 1 6 4 ; usp. V . B A J S I , Nae teme o religiji, C r k v i i ateizmu (Nae teme, 1967), Svesci 6 (1967), 6 7 7 0 ; J. U R I , Religiozna kriza mladih i marksizam (1972), 4 6 9 4 7 9 .
2 2 2 8

L'atei1981, br. 6, u O

U s p . J. J U K I , O d nereligioznog d o ateistikog kranstva u CUS (1979), 1 1 1 1 3 1 ; I D . , Teze o naem humanistikom ateizmu u CUS (1977), 3 8 0 3 8 4 ; I. F U E K , U sekulariziranom svijetu u O (1972), 4 6 9 4 7 9 . T v r d n j a da se ateizam iri i raste, vie na Z a p a d u . . . m o e izgledati neobina, s obzirom na t o da se marksizam (koji je jedan od bitnih oblika ateizma) m n o g o izraajnije pokazuje i p r o v o d i na Istoku. Bez obzira na ideoloke podgradnje, nain p r o v o enja praktinog i v o t a bez B o g a u p o t r o a k o m drutvu Z a p a d a koje se faktiki izra a v a ivljenim materijalizmom u progresivnoj perspektivi, ini mi se opasniji u k o l i k o ne pokazuje n i k a k v e z n a k o v e idealizma, tj. napona u zauzimaju z a izgradnju svijeta, n e g o sve vie z a p a d a u u i v a l a k i indiferentizam.
2 4

45

(prijetnja i opasnost za vjeru vjernika), on z a te vjernike moe postati hitan poziv n a obraenje Evanelju i n a istinski ivljenu vjeru. N a galamu p r o t i v sebe C r k v a treba d a odgovori smireno, ponizno, i d a ne prestane h r a b r o i j e d n o s t a v n o navijetati Evanelje svim n a r o d i m a , u svijesti da svjetlo svijeta (u smislu P r v o g v a t i k a n s k o g sabora) moe postati samo o n d a ako se pouzdaje u snagu Evanelja. U t o m smislu treba razmiljati o encikli k a m a p a p e I v a n a P a v l a I I . Redemptor hominis, Dives in misericordia, Laborem exrecens i o p o b u d n i c a m a Catechesi tradendae i Familiaris consortio, d a ne spominjem brojne njegove govore irom naeg globusa. C r k v a u v i a d a n i k a d ne moe biti sredstvo neke politike igre: Mi sija koju je Krist povjerio svojoj C r k v i k a o njoj vlastitu, nije ni politikog, ni ekonomskog, ni socijalnog r e d a : svrha, naime, koju joj je odredio, religi oznoga je reda (GS 42). C r k v a ne stavlja svoju n a d u u povlastice to joj ih p r u a g r a a n s k a vlast ( G S 76). T o je novi jezik i novi stil C r k v e p o kornice. A injenica d a ateizam n a p a d a ne moe biti razlog d a vjernici o r g a n i z i r a n u C r k v u ili njezinu instituciju napuste. Subjekt vjere smo mi, ne ja. Eklezijalni je i socijalni element u C r k v i neizbjean.
25

A t e i z a m nastoji stvoriti dojam d a postoji konflikt izmeu morala i re ligije. Borba p r o t i v Boga, uvijek je i borba p r o t i v smisla ivota. O d te ate istike situacije ne moemo pobjei. U njoj m o r a m o ivjeti i rei korjeniti da h u m a n i z m u (usp. G S 12) te t a k o d e m a n t i r a t i prije spomenutu tezu E. Blocha, koji ne moe p r i h v a t i t i Boga jer u njegovim oima Bog nije nita d r u g o nego jedan odozgo koji ovjeka gnjavi, dri potlaena i nemona u sueljenju sa z a d a c i m a koje mu namee ivot. Treba d a budemo kritini p r e m a t z v . objektivnoj istini ispitujui od koga dolazi, to nauava, kakvi su joj argumenti, to n a m j e r a v a postii uvijek sa snanim za o k r e t o m p r e m a dostojanstvu ljudske osobe, njezinoj slobodi i njezinim p r a v i m a . T r e b a stvarno ivjeti sintezu dvokrilne ljubavi ( k a k o bi se izrazio B. D u d a ) p r e m a Bogu i ovjeku jer u p r a v o u toj sintezi Evanelje pokazuje d a su religija i moral organino p o v e z a n i ; a d a kranska vjera bude vjero dostojna dananjem ovjeku, p r e m a Teilhardu de C h a r d i n u , treba senzibilizirati ljudsku vjeru i ljudsku n a d u jer je vjernost Zemlji i njezinoj b u d u nosti integralan dio nae vjernosti Stvoritelju (B. H a r i n g ) . U t o m smislu treba razumjeti i najnovije izjave amerikog i njemakog episkopata o a t o m s k o m naoruanju. N a konkretan ivot pokazuje ili konflikt ili sintezu izmeu m o r a l a i vjere, p a d o k t a k a v konflikt, p r e m a J. B. Lotzu, vodi u ateizam, sinteza vodi d o cjeline u kojoj i pojedinosti t a d a poprimaju p u n o znaenje.
26

U s p . F. EPER, Koncil o ateizmu (govor na K o n c i l u 2 4 . rujna 1965. i govor na z a p a d n o n j e m a k o m radiju 19. prosinca 1965.), Svesci 4 5 (1967), 8 1 0 ; M. K V O R C , Koncil i suvremeni ateizam u BS (1966), 2 3 0 2 5 1 .
2 5

U s p . H . G O L L W I T Z E R , Athisme marxiste et foi chrtienne, Casterman 1965 (orig. Die marxistische Religionskritik und der christliche Glaube); K. R A H N E R , La fede in mezzo al mondo, ed. P a o l i n e , A l b a 1966 (orig. Vom Glauben imitten der Welt); G. G I R R A R D I , Marxismo e Cristianesimo, Cittadella ed., Assisi 1969.: djelo je p o z n a t o
2 8

46

A k o n e t k o u svojem ivotu ne promie ljubav p r e m a blinjemu, radi p r o t i v Boga, to je egoistiki ateist i nalazi se u skupinama svih usmjerenja. A k o netko t v r d i d a postoji Bog, a njegov je ivot u suprotnosti s Bogom, pokazuje d a je izgubio svoj integritet. A k o se netko deklarira ateistom, a poznaje bezuvjetnu vjernost savjesti, taj ve neto zna o Bogu. A k o netko p r i p a d a religiji zbog interesa i korisnosti, nije bolji od onoga koji zbog istih egoistikih interesa zabacuje vjeru. D e k l a r i r a n i ateisti i deklarirani krani mogu biti nezainteresirani z a d o b r o : u t o m su sluaju jednako daleko od ivoga Boga i njegovih zahtjeva koji izlaze iz ovjekova bia. Postoji, dakle, lani vjernik koji ispovijeda vjeru, ali ne trai nje zinu spasiteljsku snagu, ne ivi je i slui se izraajima vjere u svrhe koje se s njom ne slau. Postoji lani ateist koji t r a i istinu i, spoznavi je, nastoji je p r o vesti u djelo p o p u t onog m l a d o g inenjera iz Singapura kojeg sam su sreo prolog o d m o r a putujui iz U l m a u Ingolstadt. Taj sam susret i opisao u 4. broju Vrelo ivota 1 9 8 2 .
27

Postoji, n a p o k o n , autentini ateist koji se svjesno i zbiljski opredi jelio o p t i o fundamentalis p r o t i v ivoga Boga. T a k v a se opcija moe uvijek jo promijeniti. A moje je osobno uvjerenje da nema ateista koji ne bi sumnjao u svoj a t e i z a m .
28

N a e je misliti k a k o d a s posljednjim p a p a m a doemo do dijaloga s ateistima, n a temelju zajednikih h u m a n i h vrijednosti, k a k o d a od dija loga dospijemo i d o suradnje, u poniznosti potujui slobodu svakog su g o v o r n i k a ; k a k o da mi u toj zajednikoj akciji sauvamo puni identitet vjernika o emu su od kranskih a u t o r a ve mnogo pisali K. R a h n e r , K . L e h m a n n , J. B. M e t z i drugi, a od ateistikih J. H r o m a d k a , P . Bolkovac i cijela serija neomarksista.

i posebno pohvaljeno s vie strana k a o uspjeli presjek obostrane problematike, dijaloga i traenja rjeenja.
2 7

Ondje, 3 0 5 3 1 7 .

U s p . M . G L I I , Odnos mladih prema religiji, Prilog empirijskom istraivanju religioznog shvatanja i ponaanja uenika zavrnih razreda srednjih kola, Deje novine, Gornji M i l a n o v a c 1 9 8 2 ; Lj. PLAICO, Moral i religija (Studije i izvjetaji), Institut za drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1982. O i z v o d i m a obaju djela isplatio bi se jedan znanstveni osvrt.
2 8

47