Ivan Jordan, bogoslov

upa Svetog Martina Ljuba -kratak pregled povijesti upe-

Uvod Najvrijednije to ovjek posjeduje i s im se uvijek moe i treba ponositi je BATINA. To je ono to su nam ostavili nai pretci. Kultura, opstojnost, nacionalni identitet, vjera ... je je ono to uvamo i imamo obvezu prenositi naim potomcima, naratajima poslije nas. Na divnu zemlju padoe mi konopi, vrlo mi je mila moja batina. (Psalam 16) Jedan mudar ovjek je rekao: Hrvati su jedan od rijetkih naroda sa tako velikom povijesti, ali i jedan od rijetkih naroda koji o toj istoj povijesti malo ili nita ne znaju! Da bi BATINU sauvali od zaborava, o njoj je potrebno ZNATI: prouavati je i biljeiti. Ljuba je malo mjesto na Jadranskoj obali, koje se pitoreskno smjestilo ispod gordog Velebita, 15 kilometara od Zadra, i 10 kilometara od kraljevskog grada Nina. To iako malo mjesto ima vrlo bogatu povijest, a povijest rodnog mjesta je ono s im se moramo i moemo diiti. Cilj i svrha kratkog pregleda te povijesti je bolje je upoznati, zabiljeiti, vrednovati i posvijestiti njenu vrijednost kako bi je generacijama koje dolaze ostaviti u nasljee. Jer, i veliki filozof Sokrat je rekao: ovjee upoznaj sam sebe! Dio te bogate povijesti odnosi se i na povijest upe.

1. Povijest upe

Zbog pomanjkanja pisanih materijala o ustanovljenju upe Ljuba nije mogue precizno utvrditi vrijeme njena osnutka tj. nastanka. Pretpostavka je da je kranstvo na ovim podrujima ve od samih poetaka, a injenica koja ovoj pretpostavki ide u prilog jest ta da se

niti 2 kilometra od mjesta Ljuba nalazi arheoloka iskopina velebne dvojne bazilike (gemin) iz IV. stoljea.

Iako su ovo samo pretpostavke pouzdano se zna da prostor oko stare Iub nije bio pust ve je, osim posade, bilo i okolnih kmetova koji su obraivali plodno ljubako polje. Po tome se, nadalje, pretpostavlja da je za ove kmetove morala postojati i upa. Najvie pisanih podataka o prolosti Ljupa i njegovoj okolici nalazimo u tekstovima zadarskog kanonika C. F. Bianchia. On tvrdi da se Ljuba prvi put spominje u ispravi hercega Andrije od 1. srpnja 1205., kojom se odreuju granice grada Nina, a zatim da se spominje u dvjema ispravama kralja Bele IV. iz 1242., kad se odreuju granice grada Zadra i potvruju ninske granice1.

Zbog svog iznimno dobrog poloaja i plodne zemlje Ljuba je uvijek bio vrlo gusto naseljen, tako je prema popisu iz kolovoza 1608. imao najvie stanovnika od svih mjesta kopnenog dijela Zadarske nadbiskupije 2 . Taj popis zahtijevao je zadarski gradski knez Oktavijan Mocenigo, a proveo ga je pomonik kneeva kancelara (cogitor) Petar Gariboldo. U Ljupu je tada bilo 416 stanovnika. Broj obitelji je bilo 76. Tako je na svaku obitelj u prosjeku dolazilo 5,47 lanova. Ovo je zasad najstariji i nadasve zanimljiv popis stanovnika Ljupa. Po njemu je vidljivo da su se od starih ljubakih prezimena do danas odrala samo prezimena Duevi i Perkovi. Ostali su ili izumrli ili protjerani pred turskim navalama.3

Vano je istaknuti da Ljuba, za razliku od drugih susjednih upa, nije nikad pripadao Ninskoj biskupiji, ve je kao jedan mali otoi uvijek ostao pod jurisdikcijom zadarskog nadbiskupa. Moda je to zbog toga to su u Ljupu imali svoje posjede plemii Matafari iz ije obitelji su bila dva zadarska nadbiskupa.4

Ljuba je kao samostalna upa postojao do 1851., a nakon te godine potpada pod raanaki dekanat. 5 Nekoliko godina ranije ukinuta je Ninska biskupija.

1 2

BIANCHI, Carlo Federico. Kranski Zadar, Zadar, 2011., str. 250. DUEVI, Nikica. Ljuba (neobjavljene biljeke), Adelaide, 1978., str. 4. 3 Isto, str. 4. 4 BIANCHI, Carlo Federico. Kranski Zadar, Zadar, 2011., str. 250.
5

ematizam zadarske nadbiskupije, Zadar, 2003., str.

1.1. upnici Ljuba

Prema povijesnim izvorima u Ljubu su u upnikoj slubi bili sljedei sveenici:

1. 1606. - Garkovi, don Filip 2. 1664. - Mandi, don Mate 3. 1673. - Valji, don Mihovil 4. 5. 1742. - Grdovi don Ivan ili ime 1743. - Fiuli, don ime

6. 1750. - Uglei, don Lovre 7. 1750. - Galovi, don ime 8. 1752. - Telesmani, don Augustin, s Oliba 9. 1753. - Tomi, don Josip

10. 1756. - Garkovi, don Mate 11. 1757. - Katelani, don Jeronim 12. 1757. - Rani, don Mate 13. 1758. - Telac, don Mihovil 14. 1759. - Mioevi, don ime 15. 1762. -Vukas, don Mate, iz Ljuba 16. 1762. - Baini, don Vid, sa Pamana 17. 1770. - par, don Ivan 18. 1770. - Kutera, don ime, sa Preka 19. 1772. - Jurijan, don Ivan 20. 1773. - Maltez, don Ante 21. 1773. - Matan, don Jakov, Iz Vrgade 22. 1780. - Suri, don Jure ili Mihovil 23. 1781. - Adi, don Marko 24. 1788. - Matu, don Dujam

25. 1788. - Stipevi, don Nikola, sa Oliba 26. 1794. - Mileti, don Martin 27. 1802. - Pavlovi, don Ante 28. 1804. - Dunatov, don Mate, iz Preka 29. 1807. - Dundovi, don Jakov, iz Radovina 30. 1812. - Dunat, don Mihovil 31. 1820. - Draovi, don Mate, iz Poljane 32. 1829. - Stipanovi, don Juraj 33. 1830. - eelja, don Mihovil, iz Zaglava 34. 1883. - Mileti, don Filip, posluuje iz Raanca 35. 1883. - Mirkovi, don Marko, iz Velog Rata 36. 1840. - Zori, don Ante, iz Boave 37. 1842. - Crvari, don Ivan, iz Boave 38. 1853. - Baji, don Ivan, iz Krka 39. 1859. - Baka, don Pavao, iz Paga 40. 1861. - Peterle, don Ljudevit 41. 1862. - Otri, don Ivan, iz Novigrada 42. 1863. - Rakvin, don imun, posluuje iz Radovina 43. 1863. - Jelii, don Juraj, iz Selca 44. 1873. - Rakvin, don imun, posluuje iz Radovina 45. 1873. - Vicario, don Ferdinand, posluuje iz Raanca 46. 1884. - Karolnik, don imun 47. 1876. - Stipevi, don Krsto, iz Arbanasa 48. 1876. - Benzija, don Ante, sa Paga 49. 1880. - Marin, don Frane, iz Zadra 50. 1887. - Metrovi, don ime st.,posluuje iz Raanca 51. 1888. - Neki, don Ivan, iz Jasenica

52. 1889. - Metrovi, mons. ime, posluuje iz Raanca, kanonik paki 53. 1890. - Crvari, don Filip, sa Boave 54. 1892. - Vecchiardo, don Petar, sa Silbe 55. 1895. - Luki, don ime, iz Raanca 56. 1897. - Mireta, don Jeronim, iz Vrlike 57. 1900. - Sirotkovi, don Nikola, iz Nina 58. 1902. - Vidov, don Bartul, iz Kali 59. 1903. - Metrovi, mons. ime, posluuje iz Raanca, kanonik paki 60. 1909. - Rasol, don Vinko, sa Silbe 61. 1912. - Crljenko, don Jose, sa Paga 62. 1935. - Karamarko, don Frane, iz sv. Filipa i Jakova 63. 1942. - Kuva, don Nikola, iz Drnia 64. 1944. - Pedii, don Ivan, posluuje iz Radovina 65. 1944. - Metrovi, mons. ime, kanonik paki, umro u Ljubu 66. 1945. - Metrovi, don Jure, posluuje iz Raanca 67. 1946. - Petrov, don Sreko, iz Brbinja 68. 1952. - Finka, don Riko-Leonard, iz Sali 69. 1954. - Frop, don Grgo, iz Vodica 70. 1955. - Metrovi, don Jure, posluuje iz Raanca 71. 1956. - Bobi, mons. Josip, posluuje iz Zadra, kanonik 72. 1965. - Pedii, don Nikola, sa Pamana 73. 1986. - Ersti, don Ante, iz Medvie 74. 1996. - Duevi, don Nikica, iz Ljuba 75. 2007. - Koki, mons. Joso, posluuje iz Zadra 76. 2008. - Ivanev, don Ante, iz Brbinja 77. 2010. - Topalovi, don Zoran, iz Nove Bile

78. 2010. - Lenki, dr. don Jerolim Lenki. 6

1.2.

Matice u Ljubu

Iz prethodnih podataka znamo da su sveenici koji su sluili Ljuba bili popovi glagoljai, koji su matice pisali kurzivnom glagoljicom, kao i po naim otocima. Glagoljske knjige na ovim podrujima su unitene za vrijeme Napoleona, osim onih u Novigradu. U Ljubu se je sauvala samo "Madrikula sv. Osipa" koju je napisao pop glagolja don Jakov Matan 1776., a danas se nalazi u Arhivu zadarske nadbiskupije. Uvezana je u kou i dobro je sauvana. Ima 196 stranica. Ispisano je prvih 37 stranica. Deset kapitula napisano je kurzivnom glagoljicom. Na poetku je rukom nacrtana slika sv. Josipa. Madrikula sadrava kapitule, popise brae, raznolike raune i bratovtinske drae. Pisci iste su upnici i starjeine bratovtine.7 Matice se poinju pisati latinicom tek 1825., a koje komunistika vlast odnosi upnim uredima 1949. godine, te se one uvaju kod opinskih odbora. Matice upe Ljuba se nalaze u Raancu. Iz tih se matica doznaje povijest obitelji u Ljubu.8

1.3.

Kratka povijest prezimena u Ljubu

1. BONATO; Marko Duevi iz Lj. Stanova uzeo za posinka slugu Vicu Bonato (1873.1924.). 2. BORZIN; Grgo Jordan uzeo za posinka slugu Jandru Borzin (1881.-1937.). 3. DUEVI; starosjedioci po maticama. Najstariji se spominje Jure Duevi (Georgio Dusevich) sin Grge daleke 1478., kao ninski kanonik. 4. GAI; udovica, druga ena ime Vukasa, imica Duevi, primila zeta na Vukasovo imanje Grgu Gai iz Tribnja (1825.-1888.). 5. GRUBAN; Grgo Gruban Matin (1838.-1901.) iz Jovia se nastanio u Ljuba. 6. IVANAC; starosjedioci, spominje se ime oko 1760.
6 7 8

DUEVI, Nikica. Ljuba (neobjavljene biljeke), Adelaide, 1978., str. 13. KERO, Pavao. Popis glagoljakih kodeksa zadarske nadbiskupije, Zadar, 2008., str. 55. DUEVI, Nikica. Ljuba (neobjavljene biljeke), Adelaide, 1978., str. 19.

7. JERAS; starosjedioci, spominje se Jerko oko 1750. 8. JORDAN; starosjedioci, spominje se Mijat oko 1750. 9. LAZANJA; starosjedioci, spominje se Jakov oko 1750. 10. MARELJA; starosjedioci, spominje se Gapar oko 1760. 11. MATAK; starosjedioci, iz Podvrja. Spominju se oko 1780. 12. MARUI; starosjedioci, spominje se Jure oko 1780. 13. MILETI; iz Raanca se nastanio Joso Mileti (1854.-1885.). Njegovi sinovi Marko i Ante dobie pravo Ljubana 1912. 14. MIOI (1); Drini Jordan Pavlovoj doao u vlatvo iz Raanca Lovre Mioi 15. MIOI (2); Luka Ivanac primio zeta keri Ani (1845.-1895.). 16. PERKOVI; starosjedioci, spominju se Andrija, Ivan, Martin i Mate 1608. 17. STOJI; starosjedioci, spominje se Jure oko 1760. 18. TIAK; Mihovil (1844.-1917.) se doselio iz Jablanca u Ljuba. 19. VUKAS; starosjedioci, spominje se Ivan oko 1730. Predaja kae da su bili pravoslavne vjeroispovijesti. 9

2. Crkve i samostani na podruju upe

2.1. upna crkva

upna crkva se nalazi u centru mjesta kao srce iz kojeg izlazi snaga za ivot cijelog sela. Napravljena je 1712., a obnovljena i proirena 1812., kako to itamo u natpisu kod vrata. Crkva je izgledom jednostavna, romanikog, etverouglastog oblika. Nainjena je od istog bijelog mramora, koji se obraivao na Predmudi10. Duga je 15, a iroka 5.20 metara. Okrenuta je prema jugozapadu prema judeokranskoj molitvenoj tradiciji. Svjetlost prima kroz etiri
9

DUEVI, Nikica. Ljuba (neobjavljene biljeke), Adelaide, 1978., str. 16. Zapisano u madrikulama sv. Josipa upnik don Ante Pavlovi, 1812.

10

romanika prozora u obliku polumjeseca. Na proelju je zvonik rimskoga oblika s dva zvona. Do sedamdesetih godina prolog stoljea, odmah na ulazu s lijeve strane bila krstionica od istarskog kamena.11 Cijelom crkvom dominira glavni oltar, koji je djelo poznatih zadarskih klesara G. Cassania i D. Gasparinia, a isklesan je 1911., od crvenog veronskog i bijelog segetskog mramora. Na oltaru je umjetniki izraen kip sv. Martina, koji je iz poznate tirolske radionice St.UbrichGroden.12 U crkvi su bila tri oltara, jedan glavni i dva pokrajnja. C. F. Bianchi navodi da su se na glavnom oltaru, koji je bio prije 1911., nalazila tri kipa: sv. Martin, sv. Pelegrin i sv. Mihovil Arhanel. Kad je napravljen novi oltar stari se premjestio s desne strane. Na njega je tada postavljen umjetniki kip kipara A. Lovria Gospe od Zdravlja. Isti se nakon nekoliko godina preimenovao u Mala Gospa (taj se zavjetni blagdan i danas slavi) kojeg je darovao Mate Duevi s obitelji. Na drugom oltaru bio je kip BI. Djevice Marije od Sedam alosti, no kako je taj kip bio u raspadu nabavljen je novi kip Presvetog Srca Isusova, te monik s ostatcima od osamnaest svetaca. Monik se danas uva u upnom stanu. Treba istaknuti da je ovaj oltar bio proglaen povlatnim od pape Klementa XIV., no, bula nije sauvana. 13 Ova dva oltara su postojala sve do 70-ih godina prolog stoljea, kad su naalost uklonjeni. Tada je, prema uputama II. Vatikanskog koncila postavljen oltar prema puku, no on jednostavno ne zadovoljava liturgijske odredbe kakav bi oltar trebao biti. O tome bi valjalo povesti vie rauna ubudue. Crkva se vie puta obnavljala. Prvo obnavljanje crkve bilo je 1946. kada je na krov

postavljen eternit, a perploa umjesto plafona. Drugi put se obnovila 1965. kada je uvedena rasvjeta i kada su kupljene nove klupe. Trokove je podmirio dr. Joso Duevi iz Kanade. Zadnj put je crkva obnovljena 2010. kada je popravljen zvonik, promijenjen krov i plafon. Osim toga crkva je nanovo iznutra obukana, proirena je sakristija te promijenjena rasvjeta. Ova mala crkvica, duboko je usaena u srce svakog Ljubanina i Ljubaljke, te narod redovito posjeuje liturgijska slavlja u njoj. 14

11 12 13 14

BIANCHI, Carlo Federico. Kranski Zadar, Zadar, 2011., str. 250. DUEVI, Nikica. Ljuba (neobjavljne biljeke), Adelaide, 1978., str. 6. DUEVI, Nikica. Ljuba (neobjavljene biljeke), Adelaide, 1978., str. 10. Isto, str. 6.

U upnoj crkvi se od davnine uva stara, umjetniki izraena gotika piksida iz XIV. st. Predaja kae da je ista sluajno pronaena u predjelu Luka u podnoju brda, kojega je vol obitelji Marelja rogovima izbacio iz zemlje. Povjesniari umjetnosti o toj piksidi piu da se slina takva nalazi u Vrani, a pripadala je templarskoj kapeli te se stoga moe pretpostaviti da su od istog majstora.15

2.2.

Crkva Sv. Ivana Ljubaki Stanovi

Ono im se svaki Stanarac ponosi zasigurno je crkvica Sv. Ivana. Crkvica se nalazi na breuljku kojega opasavaju stara stabla maslina. Kad ju se pogleda s mora, zasigurno veina pomisli na znamenite rijei Gospodina Isusa Krista: Ti si Stijena, i na toj stijeni sagraditi u Crkvu svoju (Usp. Mt 16, 18). Vanjtina crkvice je gruba, romanika, kao i veina crkvica po Dalmaciji. Sagraena je kao zavjet Blaa i Ante Maruia, ne tako davne 1895., no moemo biti sigurni da je sagraena na temeljima neke vrlo stare, srednjovjekovne crkve.16 To moemo zakljuiti i po sporednim laama koje se vide izvana. No, bitnije i vrjednije je spomenuti starohrvatski pleter koji se nalazi ispod oltarne menze. Vrijedno je spomenuti jo jedan povijesni dokument koji govori o starosti crkve. Naime, don Nikica Duevi u svojim neobjavljenim pabirkama navodi da je ispred crkve bila ploa sa zvijezdom i polumjesecom. Iz te se tvrdnje moe pretpostaviti da je to grob nekom palom muslimanu koji je haraio na ovim podrujima. Istraivai znanstvenici mogu na temelju tih navoda pokuati dokazati starost ove crkve. Sigurno je da 1646. na ova podruja upadaju Turci, te tjeraju (ili ubijaju) stanovnike. Sve graevine, a ponajvie crkve se rue. Ova pretpostavka uvelike objanjava injenicu zato se oko crkve nalazi jo jedna crkva od koje se vide samo temelji. 17 To jo vie potvruje potrebu da se u rekonstrukciju povijesnih ostataka ukljue strunjaci.

15

BIANCHI, Carlo Federico. Kranski Zadar, Zadar, 2011., str.251./Skupina autora, Zlatarstvo Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2009., str. DUEVI, Nikica. Ljuba (neobjavljene biljeke), Adelaide, 1978., str. 6. BIANCHI, Carlo Federico. Kranski Zadar, Zadar, 2011., str. 174.

16 17

Bogomolja je okrenuta po staroj judeokranskoj tradiciji okrenuta prema istoku, odakle oekuje Mlado Sunce s visine. Sama graevina nije velika, ima 8m u duinu, 2.5m u irinu, a u visinu (do grede) oko 3.5m. Iza oltara je sakristija. Prezbiterij kiti stari kameni oltar, na kojemu je barokni kip iz poznate austirijske radionice St.brich-Groden u Tirolu kip Ivana Krstitelja kako krsti Krista. Svjetlost u crkvu ulazi preko dva pravokutna prozora (prije obnove 1997. prozori su bili u obliku polumjeseca). Prema govorenju starijih ljudi prije su umjesto junog prozora bila manja vrata. Crkva ima zvonik rimskog oblika, sa zvonom note A, teine 45 kg. Nabavio ga je don Josip Crljenko darovima mjetana 1926. 18 Godine 2004. zvonik je stradao u nevremenu. Tada je grom pogodio metalni kri. Iste godine zvonik je obnovljen te je postavljen mramorni kri. Crkva je 1997., za vrijeme upnika don Nikice Duevia, a uz budno oko Konzervatorskog Zavoda temeljito obnovljena. Eksterijer je tada obukan rustinom ruiastom, a interijer finom, akustinom bijelom bukom. Tom su prilikom nabavljene i klupe koje su dar pok. Ante Tonija Maruia. Postavljen je, takoer, i privremeni oltar prema puku, a u ast sv. Ivana donatori su crkvi poklonili barokni kale s euharistijskim motivima, ampulice za vino i vodu, tri kompleta oltarnika i ostalog bijelog rublja. Akcijom mjetana kupljena je brokatna crvena misnica. injenica koja govori da Stanari vole svoju crkvu jest velika posjeenost euharistijskih slavlja koja se odravaju jednom mjeseno i na vee blagdane. Bilo je vremena kada je crkva zbog nedostatka sveenika ostala bez bilo kakvih slubi, no upljani su se svesrdno zaloili za odravanje, pa makar to bila i tiha misa.

2.3.

Samostani

Ljuba je bio glasovit u prolim vremenima i zbog svojih samostana. Tako se na Ljubljani jo i danas nalaze tj. vide ruevine dviju crkava. Prva je bila posveena sv. Marceli, djevici. Duga je 8 m, a ostala su samo tri zida. Sudei po apsidama, koje se na njoj jo razabiru, imala je najmanje tri oltara. Druga je bila koludrika od koje ne ostaju nego temelji. Smatra se, da je ova bila crkva sv. Marije, koju je nadario Ljudevit de Matafari u svojoj oporuci iz 3. listopada 1421. ostavivi svoju stoku, te da se prodajom iste dokona
18

Natpis na zvonu.

gradnja ove crkve. Osim toga ostavio je crkvi jednu planitu (misnicu) od crnog baruna s otkanim zlatnim zvijezdama. Potom je odredio da se svi prihodi iz njegovih posjeda u Visoanima, od dana njegove smrti pa narednih 20 godina, moraju uloiti u popravke koji bi bili potrebni toj crkvi. Bianchi navodi da je u Ljupu kod mora bio samostan Pustinjaka sv. Pavla s crkvom posveenom sv. Mihovilu Arhanelu, te da su obe zgrade bile sruene 1320. Bianchi, isto tako, navodi da je postojao i Samostan sv. Antuna Pustinjaka na brdu sa crkvom sv. Klementa te da je prestao postojati 1380. Nadalje, navodi se da je postojao kod mora samostan Krionoa (Cruciferes) sv. Jelene sa crkvom Sv. Nikole i da je prestao postojati 1316. Napokon se navodi i etvrti samostan. To je onaj od vitezova templara na brdu. To je isti onaj samostan kojeg herceg Andrija I. 1205. na svojoj karti navodi s ovim rijeima: Hospitalis St. Ioannis in loco qui dicitur Iubae. 19

3. Groblje

Po svjedoanstvu pakog notara Marka L. Ruia stari Ljubani su svoje mrtve do XVII. st. pokapali oko crkve Sv. Marcele. Tada je sagraena crkva Sv. Martina, te su zatim u njoj pokapali svoje mrtve do 1912., a oko nje do 1925. Te godine na uspomenu tisuite godinjice Hrvatskog Kraljevstva narod je sagradio novo groblje. Mate Duevi pok. Marka je darovao zemljite, koje je zamijenio sa Jerasima za drugo, ponueno zemljite. Groblje je preuzvieno blagoslovio dr. Jeronim Mileta, biskup ibenski, 18. studenoga 1925. Groblje oko upne crkve se 1929. poravnalo.20 Zub vremena je opet pokazao svoje djelo, te su se upljani 1978. zauzeli i obnovili groblje. Svaka je obitelj popravila ili podigla novi spomenik. U pomo su priskoili i upljani u inozemstvu.21 Danas u groblju nema dosta mjesta, te se trai mogunost proirenja, ili premjetanja istoga.

19 20 21

BIANCHI, Carlo Federico. Kranski Zadar, Zadar, 2011., str. 252. DUEVI, Nikica. Ljuba (neobjavljene biljeke), Adelaide, 1978., str. 8. Isto, str. 9.

4. Zvona Stara zvona sa poetka 18. stoljea, a moda i starija, bila su 1852. godine zamijenjena novima. Nastojanjem, a djelomino i trokom, ondanjeg upravitelja upe don Ivana rvaria iz Boave, nabavila su se dva nova zvona uz troak, bez prijevoza i starih zvona danih u zamjenu za 2000 forinta. Zvona je krstio, prigodom kanonske vizitacije, preuz. Josip Godeassi, nadbiskup zadarski. Veem zvonu bilo je nadjenuto ime Martin, a manjem sv. Josip i sv. Ante. Blagoslov je obavljen 21. lipnja 1852.godine. Godine 1917. austrijska vlast je odnijela u ratne svrhe vee zvono.Austrija se dirnula u zvona i rastopila ih u ratne svrhe,ali se je i ona rastopila i propala. Godine 1927.nabavilo se je novo zvono u Splitu u ljevaonici Cukrov. Zvono je stajalo 8.300 dinara bez drugih trokova. Istodobno se nabavilo i novo za crkvicu sv.Ivana teinom od 42 kg u iznosu od 2.100 dinara bez ostalih trokova. Jedno i drugo nabavljeno je iz crkvenih sredstava,ali i puk je malo pridonio.

5. Liturgijski jezik

U upnoj crkvi u Ljubu liturgijski jezik oduvijek je bio staroslavenski, osim u par navrata prekinuto u zadnjim desetjeima 19. stoljea. Na temelju dekreta od 5. kolovoza 1898. nadbiskup Mate D.Dvornik, potvrdio je i proglasio upu u Ljubu glagoljskom. Godine 1968., dr. Jerko Bezi, folklorist, je u upi Ljuba na svetkovinu Male Gospe, snimio sveano glagoljsko pjevanje za vrijeme liturgije, ali i pjevanje ispred crkve (kolo, ojkanje...). Danas je u Ljubu, kao i u veini mjesta, glagoljsko pjevanje malo sauvano, ili ga nema.

6.

Literatura:
BIANCHI, Carlo Federico. Kranski Zadar, Zadar, 2011. DUEVI, Nikica. Ljuba (neobjavljene biljeke), Adelaide, 1978. KERO, Pavao. Popis glagoljakih kodeksa zadarske nadbiskupije, Zadar, 2008. ematizam zadarske nadbiskupije, Zadar, 2003.