Michael Crichton Stanje straha

Pred vama je knjievno djelo. Svi likovi, tvrtke, ustanove i organizacije u ovom romanu plod su autorove mate ili, u sluaju kad su stvarne, imaju izmiljenu ulogu, bez najmanje namjere prikazivanja njihova stvarnog djelovanja. Meutim, sve injenice koje se odnose na stvarne osobe, ustanove i organizacije, a navedene su u fusnotama, itekako su stvarne i tone.

Znanost nekako opinjuje. ovjek na temelju tako skromnog ulaganja injenica dobiva tako bogat prinos. MARK TWAIN Svako vano pitanje uvijek sadri i aspekte o kojima nitko ne eli progovoriti. GEORGE ORWELL

UVOD Potkraj 2003. godine, na skupu Odrivi razvoj Zemlje u Johannesburgu, pacifika otona drava Vanutu objavila je kako se sprema tuiti ameriku Upravu za zatitu okolia (EPA) zbog globalnog zagrijavanja. Vanutu se nalazi samo nekoliko desetaka centimetara iznad razine mora, a osam tisua stanovnika otoka suoava

se s opasnou od iseljenja zbog podizanja razine mora uzrokovanog globalnim zagrijavanjem. Sjedinjene Amerike Drave, najvea gospodarska sila na svijetu, ujedno isputaju i najvie ugljikova dioksida, pa tako i najvie potiu globalno zatopljenje. Aktivisti okupljeni u Nacionalnoj zakladi za ouvanje okolia (NERF) objavili su da e se kao tuitelji pridruiti Vanutuu koji e, prema oekivanjima, tubu predati sudu u ljeto 2004. godine. Prema nekim informacijama, imuni filantrop George Morton, koji esto podupire ekoloke projekte, osobno e financirati tubu, postupak koji e, prema oekivanjima, stajati vie od osam milijuna dolara. Budui da e se sluaj u konanici nai pred sudom Devetog okruga u San Franciscu koji je naklonjen aktivistima, javnost je s podosta nestrpljenja iekivala rasplet prie. No sud na koncu nije primio takvu tubu. Ni Vanutu ni NERF nisu slubeno objasnili zato nisu tuili SAD. ak i nakon iznenadnog nestanka Georgea Mortona, okolnosti povezane s tim sluajem ostale su neistraene zbog neobjanjivog izostanka zanimanja masovnih medija. Tek potkraj 2004. nekolicina je nekadanjih elnih ljudi NERFa javno progovorila o tome to se dogodilo u njihovoj bivoj organizaciji. Otkria koja su iznijeli pripadnici Mortonova osoblja, kao i nekadanji zaposlenici losangeleske odvjetnike tvrtke Hassle and Black, ponudila su nove pojedinosti povezane s priom. Tako je sad posve jasno gdje je u razdoblju od svibnja do listopada 2004. zapela tuba Vanutua protiv SADa i kako je zbog toga u meusobno udaljenim dijelovima svijeta ivot izgubilo toliko ljudi.

PARI NORD NEDJELJA, 2. SVIBNJA 2004. 12:00 SATI

Dodirnuo joj je ruku u tami i rekao: "Ne mii se." Nije se pomaknula, samo je napeto iekivala. Miris slane vode bio je prodoran. ula je priguen ubor vode. Potom su se pojavila svjetla, odraavajui se na povrini velikog otvorenog bazena, dugakog priblino pedeset, a irokog dvadesetak metara. Da nije bilo mnotva elektronike opreme oko ruba, ovjek bi pomislio da je rije o unutarnjem bazenu. I vrlo neobine naprave na suprotnom kraju bazena. Jonathan Marshall vratio se do nje cerei se kao kreten. "Qu'estce que tu penses?" upita, iako je bio svjestan uasnog izgovora. "to misli?" "Fantastino", ree djevojka. Engleski je govorila s gotovo egzotinim naglaskom. Zapravo je sve u vezi s njom nekako egzotino, pomisli Jonathan. S obzirom na tamnu kou, izraene jagodine kosti i crnu kosu, mogla je biti i manekenka. I epirila se poput manekenke, u toj minici i na tankim visokim potpeticama. Bila je napola Vijetnamka, a zvala se Marisa. "Ali ovdje nema nikog osim nas?" upita pogledavajui na sve strane. "Ne, nema", ree on. "Nedjelja je. Nitko ne dolazi." Jonathanu Marshallu bile su dvadeset etiri godine. Diplomirao je fiziku u Londonu i dobio sezonski posao u ultramodernoj istraivakoj ustanovi Laboratoire Ondulatoire laboratoriju za istraivanje mehanike valova pri francuskom Institutu za more u Vissyju, tek koji kilometar sjeverno od Pariza. No u tom predgrau ivjele su uglavnom mlade obitelji, pa je Marshall za sobom imao samotno ljeto. I upravo stoga nije mogao vjerovati da je imao toliko sree i upoznao tu djevojku. Tu nevjerojatno lijepu i seksi djevojku. "Pokai mi to ta naprava radi", ree Marisa. Oi su joj se iskrile. "Pokai mi to ti radi." "Bit e mi pravo zadovoljstvo", ree Marshall. Priao je velikoj ploi s instrumentima i poeo aktivirati crpke i senzore. Trideset ploa ureaja za stvaranje valova na suprotnoj strani bazena poelo je kljocati, jedna za drugom.

Ponovno ju je pogledao, a ona mu se nasmijeila. "Sve je tako komplicirano", ree. Prila mu je i stala uz njega. "Pokuse snima kamerama?" "Da, imamo kamere na stropu i na stranama bazena. Vizualno biljee stvorene valove. Imamo i senzore za pritisak koji u bazenu biljee parametre vala u prolasku." "Kamere su i sad ukljuene?" "Ne, nisu", odgovori on. "Ne trebamo ih. Ne radimo pokus." "Moda radimo", ree ona i poloi dlan na njegovo rame. Prsti su joj bili dugaki i profinjeni. Imala je prelijepe prste. Jo je nekoliko trenutaka gledala to radi, a zatim ree: "Ovdje je sve tako skupo. Vjerojatno imate strane sigurnosne mjere, ne?" "Zapravo i ne", ree on. "Imamo samo ipkartice za ulazak. I samo jednu sigurnosnu kameru." Rukom je pokazao preko ramena. "Onu u kutu." Ona se okrene i pogleda. "A ona je ukljuena?" upita. "O, da", ree on. "Uvijek je ukljuena." Njeno mu pomiluje vrat. "Znai, netko nas u ovom trenutku promatra?" "Naalost..." "U tom sluaju moramo biti pristojni." "Vjerojatno. Bez obzira na to, to je s tvojim dekom?" "Ah, taj..." Samo je prezirno otpuhnula. "Ve sam ga sita." Ranije u toku dana Marshall je iz svog malenog stana otiao u kafi u me Montaigne, kafi u koji je zalazio svako jutro ponijevi, kao i obino, danak iz nekog asopisa. Taje djevojka s dekom sjela za susjedni stol. Njih dvoje odmah su se posvaali. Marshallu se zapravo inilo da Marisa i taj mladi nemaju nita zajedniko. On je bio Amerikanac, krupan momak rumena lica, graen poput igraa amerikog nogometa, podue kose i s naoalama ianog okvira koje nikako nisu odgovarale grubim crtama lica. Sliio je svinji koja nastoji izgledati ueno. Zvao se Jim i silno se ljutio na Marisu stoga to, kako se inilo, prolu no nije provela s njim. "Nije mi jasno zato mi ne eli rei gdje si bila", ponavljao je u beskonanost. "Ne tie te se, eto zato." "Ali mislio sam da emo zajedno veerati."

"Jimmy, rekla sam ti da neemo." "Ne, rekla si da e doi, a ja sam te ekao u hotelu. Cijelu veer." "Pa to? Nitko te nije prisilio. Mogao si izii u grad. Malo uivati." "Ali ekao sam tebe." "Jimmy, nisam tvoje vlasnitvo." Ve je bila na rubu strpljenja, uzdisaja i u oaju podizala ruke, ili se pljeskala po golim koljenima. Noge su joj bile prekriene, a minica se podignula visoko, visoko. "Mogu raditi to hou." "To je oito." "Da", rekla je ona, pa se u tom trenutku okrenula prema Marshallu i upitala. "Sto to itate? Izgleda mi uasno komplicirano." Marshalla je u prvi mah obuzeo strah. Bilo je oito da mu se obratila samo da napakosti deku. A on se nikako nije htio mijeati u njihov sukob. "Fizika", ree on kratko i ve se malo okrene u stranu. Nastojao je ne obazirati se na njezinu ljepotu. "Kakva fizika?" ustrajavala je i dalje. "Mehanika valova. Valova u oceanima." "Znai, studira?" "Na poslijediplomskome sam." "Aah. I oito si inteligentan. Englez? to radi u Francuskoj?" Nije se pravo ni snaao, a ve ga je uvukla u razgovor i upoznala ga s dekom, koji ga je samo prezirno pogledao i jedva mu stisnuo ruku. Sve je i dalje bilo vrlo neugodno, no djevojka se ponaala kao da je sve u najboljem redu. "Znai, radi tu negdje? to tono radi? Ima rezervoar s aparatom? Zbilja... Ne mogu ni zamisliti kako to izgleda. Pokazat e mi?" I tako su se nali kod bazena, u laboratoriju za mehaniku valova. Jimmy, njezin deko, durio se na parkiralitu, puei i ekajui. "to emo s Jimmyjem?" upita ona dok je Marshall neto radio s brojanicima i tipkama. "Ovdje ne smije pui ti." "Budi siguran da nee puiti. Ali ne bih ga htjela jo vie naljutiti. Misli da ga smijem uvesti?" Marshall osjeti kako ga preplavljuje razoaranje. "Naravno. Valjda..." Ona mu potom stisne rame. "Bez brige, kasnije e biti zauzet na svom drugom poslu."

Otvorila je vrata sa stranje strane laboratorija i Jimmy je uao. Marshall podigne pogled i uvidi da se dri podalje, ruku zataknutih u depove. Marisa ponovno prie Marshallu. "Sve je u redu", ree. "A sad mi pokai." Zaulo se zujanje elektrinih motora na suprotnom kraju bazena i ploe su stvorile prvi val. Bio je to malen val koji je uz blago mrekanje povrine preao cijelu duinu bazena i zapljusnuo zakoenu plou na njihovoj strani. "I to je, znai, plimni val?" upita ona. "Simulacija tsunamija, tako je", odgovori Marshall, usput neto utipkavajui. Maleni ekrani pokazivali su temperaturu i pritisak, stvarali prikaze vala u boji. "Simulacija..." ree ona. "to to znai?" "U ovom bazenu moemo stvarati valove visoke do jednog metra", ree Marshall. "No pravi tsunamiji imaju visinu do etiri, osam, pa i deset metara. Ponekad i vie." "Val visok deset metara?" pogledala gaje razrogaenih oiju. "Zbilja?" Gledala je prema stropu, pokuavala zamisliti val. Marshall kimne. Val vii od troetane kue. A kree se brzinom od osamsto kilometara na sat i tutnji prema obali. "A kad doe do obale?" ree ona. "To je ova kosina? Kao da je pokrivena ljunkom. To je obala?" "Tako je", ree Marshall. "Visina do koje e doprijeti na obali ovisi o nagibu. Kut moemo postavljati kako god elimo." Tada se pokrenuo i njezin deko, te priao bazenu. No i dalje se drao podalje od njih. I dalje je samo utio. Marisa je oito bila uzbuena. "To moe mijenjati? Kako?" "Ploom upravljamo s pomou motora." "Moe postii bilo koji kut?" Zadovoljno se smijuljila. "Pokai mi vingtsept stupnjeva. Dvadeset sedam." "Nema problema." Marshall unese vrijednost. Uz priguenu kripu, nagib obale se poveao. Amerikanac se jo vie priblii bazenu i pogleda kosinu, sad ve privuen zbivanjima. Stvar doista zadivljuje, pomisli Marshall. Nema ovjeka koji se ne bi zainteresirao. No tip je i dalje samo utio. Stajao je i gledao kako se povrina pod kameniima naginje. Ploa se ubrzo zaustavila.

"To je, znai, taj nagib?" upita ona. "Tako je", ree Marshall. "Mada je dvadeset sedam stupnjeva zapravo vrlo strmo, vie od prosjenog nagiba obale u stvarnome svijetu. Moda bih trebao postaviti kut od..." Ona poloi tamnu ruku na njegovu nadlanicu. "Ne, ne", ree. Imala je meku kou. "Ostavi tako. Pokai mi val. elim vidjeti val." Svakih pola minute stvarali su se maleni valovi. Polagano su prelazili duinu bazena, uz jedva ujan um. "Pa, kao prvo moram znati konfiguracije. Trenutno je postavljen kao da valovi dolaze na ravnu obalu, no kad bi bila rije o nekakvu zaljevu ili rukavcu..." "Promijenit e se tako da dobije zaljev?" "Apsolutno!" "Stvarno? Pokai mi." "Kakav zaljev eli? Luku, ue rijeke, zaton, veliki zaljev..." "Oh," ree ona i slegne ramenima, "neka bude pravi zaljev." On se nasmijei. "U redu. Koliko velik?" Praena zujanjem motora, obala se poela zakrivljavati, a kosina nalikovati na jednu stranu zdjele. "Pa to je fantastino", ree ona. "Hajde, Jonathane, pokai mi val." "Jo nismo zavrili. Koliko je velik zaljev?" "Pa..." Ona nemono uzdigne ruke. "Kilometar i pol. Zaljev od kilometar i pol. Hoe mi sad pokazati?" Nagnula se prema njemu. "Ne volim ekati. To ti je valjda jasno." Osjetio je miris njezina parfema i stao jo bre unositi vrijednosti. "Evo ga..." ree. "Veliki val, nailazi na zaljev od kilometar i pol i obalu pod kutom od dvadeset sedam stupnjeva." Na suprotnom kraju bazena pojavio se znatno vei val koji je bio i neusporedivo buniji. Lijepo i skladno pojurio je prema njima. Bio je to pravi mali vodeni zid visok petnaestak centimetara. "Oh!" ree Marisa razoarano. "Obeao si da e biti velik." "Priekaj malo", ree on. "Narast e?" upita ona, smijuljei se. Ponovno je poloila ruku na njegovo rame. U tom trenutku Amerikanac je prostrijeli pogledom punim mrnje. Ona prkosno

uzdigne bradu. No kad je on ponovno spustio pogled prema bazenu, povukla je ruku. Marshall opet osjeti kako ga obuzima maloduje. Samo ga iskoritava, on je obian pijun u njihovoj igrici. "Kae da e narasti?" ree ona. "Da," odgovori Marshall, "val e rasti kako se bude primicao obali. Tsunami je u dubokoj vodi malen, no u plitkome moru raste. A u zaljevu e se njegova snaga koncentrirati na malo podruje tako da e biti vii." Val se poeo dizati, te je tako visok udario u zakrivljenu obalu na zavretku bazena. Zapjenio se i zalio rubne dijelove obale. On je procijenio da je dosegnuo visinu od metar i pol. "Zbilja je visok", ree ona. "A u stvarnosti?" "To bi bilo negdje izmeu dvanaest i petnaest metara", ree on. "Ohlalaaa", ree ona i napui usne. "Znai da ovjek od tog vala ne moe pobjei." "Ni sluajno", ree Marshall. "Ne moe trati bre od plimnog vala. U Hilu, na Havajima, val je 1957. proao gradskim ulicama, visok poput zgrada. Ljudi su bjeali, ali..." "I to je, znai, to?" ree Amerikanac. "To je sve to se dogaa u ovom bazenu?" Glas mu je bio promukao, kao da se treba dobro nakaljati. "Ne obaziri se na njega", ree ona tiho. "Da, mi se bavimo time", ree Marshall. "Stvaramo valove..." "Jebote, kakve gluposti", ree Amerikanac. "Ja sam to mogao raditi i u kadi, jo kad mi je bilo est mjeseci." "No, da," ree Marshall i rukom pokae prema ploi s instrumentima i monitorima, "ovdje pripremamo baze podataka koje znanstvenicima diljem svijeta pomau..." "Da, da, da... Sad bi bilo dosta. Dozlaboga dosadno. Ja idem. Ide i ti, Marisa?" Nepomino je stajao i bijesno piljio u nju. Marshall je uo kako Marisa duboko udie. "Ne", ree. "Ne idem." Amerikanac se okrene i izie, a zatim bijesno zalupi vratima. Imala je stan tono na suprotnoj strani rijeke u odnosu na Notre Dame. S balkona spavae sobe tako mu se pruio prelijep pogled na katedralu, nou osvijetljenu

snanim reflektorima. Bilo je deset sati, no na nebu su se jo vidjeli tragovi tamnoplave boje. Zagledao se u ulice i svjetla kafia, mnotvo pjeaka na plonicima. Prizor pod njim zraio je blje tavilom i ivou. "Moe biti bez brige", zauo je njezin glas iza sebe. "Ako trai Jimmyja, on se ovdje nee pojaviti." Sve dotada njemu ta mogunost zapravo i nije pala na pamet. "Kako to?" "Nee doi", ree ona. "Otii e drugamo. Jimmy ima mnogo ena." Otpila je gutljaj crnog vina, pa odloila au na noni ormari. Bez imalo pompe svukla je majicu bez rukava i jednostavno iskoraila iz suknje. Ispod nije imala nita. I dalje na onim visokim potpeticama krenula je prema njemu. Vjerojatno je izgledao iznenaeno jer je rekla: "Ve sam ti rekla da ne volim ekati", pa ga je obavila rukama i estoko poljubila, energino i gorljivo, gotovo ljutito. Uslijedilo je nekoliko neobinih i ne posve ugodnih trenutaka: pokuavali su se ljubiti dok mu je ona trgala odjeu. Duboko je disala, ve gotovo bez daha. Vie nije rekla ni rijei. U njoj je bilo toliko strasti da je to ve gotovo graniilo s bijesom, a njemu se inilo da ga zastrauje ta njezina ljepota, savrenost njezina tamnog tijela. To, meutim, nije potrajalo. Poslije je ostala leati priljubljena uz njega, podatne koe koja je pokrivala zategnute miie. Na stropu sobe odraavao se blagi sjaj proelja crkve sa suprotne strane rijeke. On je bio oputen, no ona kao da je, ako je i bilo neke promjene, sada imala jo vie energije, nekako nemirna i nakon ljubavnog ina. Pitao se je li doista svrila, unato stenjanju i povicima koje je ispustila na zavretku. A onda je posve neoekivano i naglo ustala. "Neto nije u redu?" Otpila je gutljaj vina. "Idem na WC", ree ona, okrene se i izie. au je ostavila na ormariu. On se pridigne i otpije gutljaj, na rubu ugledavi profinjen trag njezina rua. Spustivi pogled, na plahti je ugledao tamne pruge, tragove njezinih potpetica. Cipele je skinula tek negdje na polovici ljubavnog akta. Nakon to ih je odbacila, zaustavile su se pod prozorom. Tragovi njezine velike strasti. ak i sada imao je osjeaj da je sve to samo nekakav san. Jo nije doivio takav susret sa enom. S takvom ljepoticom, u takvom stanu. Pitao se koliko stoji takav stan, s drvenim zidnim oblogama, na savrenoj lokaciji...

Otpio je jo gutljaj vina. Na takvo to bi se lako naviknuo, pomislio je. uo je vodu u kupaonici. Nekakvo prigueno pjevuenje, bez pretjeranog sluha. U tom trenutku ulazna su se vrata otvorila uz tresak, a u spavaoj sobi nala su se trojica mukaraca. Na sebi su imali tamne balonere i eire. Marshall uasnuto odloi au na ormari a aa padne i baci se prema odjei koja je leala uz krevet kako bi se pokrio, no ona trojica u hipu su se nala na njemu, hvatajui ga rukama pokrivenima rukavicama. Uasnuto je povikao, obuzet panikom, dok su ga oni bacali i prevrtali, polagali na krevet licem okrenutim nadolje. Vikao je i dok su mu pritiskali glavu i uranjali lice u jastuk. Ve mu se inilo da ga ele uguiti, no na koncu ipak nije bilo tako. Jedan je od njih prosiktao: "Tiho! Sve e biti u redu samo ako bude utio." Nije mu povjerovao, pa se nastavio opirati, ponovno viui. Gdje je Marisa? to radi? Sve se odvijalo tako brzo. Jedan mu je mukarac sjedio na leima, koljenima mu pritiui kraljenicu, hladnih cipela priljubljenih uz Marshallove guzove. Na vratu je osjeao njegovu ruku, ruku koja mu je uranjala glavu u krevet. "Tiho!" prosike ovaj jo jednom. Ona dvojica drala su ga svaki za jedno zapee, irei mu ruke. Spremaju mu se neto uiniti. Osjeao se uasno ranjivo. Zastenjao je, a netko ga je opalio po zatiljku. "Tiho!" Sve se odigralo toliko brzo da su mu u glavi ostajale tek impresio nistike slike. Gdje je Marisa? Vjerojatno se skriva u kupaonici, a to joj nikako ne moe zamjeriti. Zauo je nekakvo pljuskanje i ugledao plastinu vreicu, a u njoj neto bijelo, nalik na lopticu za golf. Vreicu su mu stavili pod pazuh, na unutarnji dio nadlaktice. Sto to, dovraga, rade? Pod rukom je osjetio hladnu vodu. Pokuao se oteti, no ta su ga trojica drala svom snagom, a onda mu se uz ruku priljubilo neto meko, pa je osjetio neto ljepljivo, poput gume za vakanje, neto ljepljivo to mu je povlailo kou na nadlaktici, a zatim je osjetio i blago tipanje. Nita bolno, neto jedva primjetno, tek kratkotrajan ubod. Ona trojica radila su velikom brzinom, uklonila vreicu i u tom trenutku zauo je dva iznenaujue buna hica, a Marisa je poela vritati, vikati na ubrzanom francuskome "Salaud! Salopard! Bougetoi le cul!" a trei je mukarac ustao, siao s Marshallovih lea, pao na pod, pa se brzo pridignuo, dok je Marisa i dalje vritala. Zaulo se jo nekoliko hitaca, a on je osjetio miris baruta. Nakon toga ona

su trojica pobjegla. Vrata su se uz tresak zatvorila, a ona se vratila u sobu, posve naga, blebeui na francuskome toliko brzo da nije shvatio ni rijei, neto o vacherie. Pomislio je da je rije o kravi, no znao je da ne moe razmiljati kako treba. Leei na krevetu, poeo je drhtati. Ona mu je prila i zagrlila ga. Cijev pitolja bila je uarena i on krikne, pa ona odloi pitolj na stranu. "Oh, Jonathane, uasno mi je ao, strano mi je ao." On poloi glavu na njezino rame. "Molim te, mora mi oprostiti. Sad je sve u redu, vjeruj mi." Malopomalo prestao je drhtati. Ona ga pogleda. "Neto su ti uinili?" On odmahne glavom. "Onda dobro. Tako sam i mislila. Kakvi kreteni! Jimmyjevi prijatelji. Malo su se naalili, mislili su da e te prestraiti. I mene, to je sigurno. Ali nisu ti naudili...?" On ponovno odmahne glavom. Zatim zakalje. "Moda..." ree, napokon se uspijevajui oglasiti. "Moda bih trebao poi kui." "O, ne", ree ona. "Ne, ne moe mi to uiniti." "Ne osjeam se ba..." "Ni sluajno", ree ona. Zatim se jo vie priljubi uz njega, dodirujui ga cijelim tijelom. "Mora jo malo ostati." "Da pozovemo policiju?" "Mais non. Policija nee nita poduzeti. Ljubavnika svaa. U Francuskoj se to ne radi... Nikad ne zovemo policiju." "Ali, upali su u stan..." "I sad su otili", apne mu ona. U uhu je osjeao njezin dah. "Ostali smo samo nas dvoje. Samo mi, Jonathan." Tamno tijelo kliznulo je niz njegova prsa. Napokon se odjenula tek nakon ponoi. Stajala je kod prozora, zagledana u Notre Dame. Na ulicama je i dalje vladala guva. "Zato ne eli ostati?" upita i koketno napui usne. "elim da ostane. Ne eli mi ugoditi?" "ao mi je", ree on. "Ali moram ii. Nije mi ba najbolje." Na mahove je osjeao vrtoglavicu, a noge su mu bile neobino slabane. Dok se drao za ogradu balkona, ruke su mu drhtale. "ao mi je", ponovi. "Moram ii." "U redu, odvest u te."

Automobil joj je, znao je, parkiran na suprotnoj strani Seine. inilo mu se da je predaleko da bi do njega iao pjeice. No ipak je samo omamljeno kimnuo. "U redu", ree. Nije joj se ni najmanje urilo. etali su obalom drei se pod ruku, poput ljubavnika. Prolazili su pokraj jarko osvijetljenih restorana, i dalje prepunih gostiju, na splavima vezanima uz obalu. Iznad njih, na suprotnoj strani rijeke, uzdizala se Notre Dame, blijetei pod svjetlima reflektora. Neko se vrijeme, zahvaljujui usporenom ritmu etnje, njezinu njenom aputanju, osjeao bolje. No ubrzo je poeo posrtati osjeajui kako mu slabost struji cijelim tijelom, kako gubi koordinaciju pokreta. Usta su mu bila uasno suha. Vilica je bila ukoena. Teko je izgovarao rijei. inilo se da ona nita ne primjeuje. Sad su se ve udaljili od jarkog svjetla, nali se pod jednim od mostova i on ponovno posrne. Ovaj put pao je na kamenu obalu. "Dragi moj", ree ona zabrinuta i elei pomoi, pridiui ga na noge. On ree: "ini mi se... ini mi se..." "Duo, je li ti dobro?" Pomogla mu je da sjedne na klupu, podalje od rijeke. "Evo, sjedni malo. Odmah e ti biti bolje." Ali nije mu bilo bolje. Pokuao se pobuniti, ali nije uspio nita rei. Uasnuto je uvidio da ne moe ak ni odmahnuti glavom. Neto nikako nije u redu. Cijelo tijelo zahvaala mu je nekakva slabost, nemo koja ga je obuzimala sve bre. Pokuao se pridignuti s klupe, ali nije uspio pomaknuti nijedan ud, nije uspijevao pomaknuti glavu. Pogledao je nju. Sjedila je uz njega. "Jonathane, to se dogodilo? Idemo lijeniku?" Da, trebam lijenika, pomisli on. "Jonathane, neto nije u redu..." Osjeao je silan pritisak u prsima. Jedva je disao. Odvratio je pogled, zagledao se pred sebe. Uasnuto je pomislio: Tijelo mije paralizirano. "Jonathane...?" Pokuao ju je pogledati. No sad vie nije uspijevao micati ni oi. Bio je u stanju tek piljiti pred sebe. Disao je ubrzano i isprekidano. "Jonathane?" Trebam lijenika. "Jonathane, moe me pogledati? Moe? Ne moe? Ne moe okrenuti glavu?"

Nekako mu se inilo da u njezinu glasu nema zabrinutosti. Zvuala je nezainteresirano, poput znanstvenice koja provodi pokus. Moda mu ni sluh nije u redu. U uima je uo pulsiranje. Disao je sve tee i tee. "U redu, Jonathane. Idemo odavde." Provukla je glavu ispod njegove ruke i neoekivanom ga snagom pridignula na noge. Tijelo mu je bilo oputeno i mlohavo, objeeno preko njezina ramena. Nije uspijevao nadzirati oi. Zauo je zvuk koraka koji se pribliavaju i pomislio: Hvala Bogu. Zatim je zauo i muki glas, na francuskome: "Mademoiselle, trebate pomo?" "Hvala, ne", odgovori ona. "Samo je previe popio." "Sigurni ste?" "Nije mu prvi put." "Da?" "Nema problema, snai u se." "Ah... U tom sluaju, elim vam bonne nuit." "Bonne nuit", odvrati ona. Pola je dalje, praktiki ga nosei. Koraci su se udaljavali. Zatim je zastala i brzo pogledala oko sebe. Nakon toga ...poela ga je voditi prema rijeci. "Tei si no to sam mislila", ree razgovorljivo. On osjeti neopisiv uas. Bio je posve paraliziran. Krajnje bespomoan. Noge su mu se vukle po kamenoj povrini. Prema rijeci. "ao mi je", ree ona i gurne ga u rijeku. Letio je tek nekoliko trenutaka, a zatim gaje okirala hladnoa. Naao se pod povrinom, okruen mjehuriima i zelenom bojom, a zatim ga je obavilo crnilo. Nije se uspijevao pomaknuti, ak ni u vodi. Nije mogao vjerovati da mu se to dogaa, nije mogao vjerovati da e ba tako umrijeti. A potom je osjetio kako mu se tijelo polagano die. Oko sebe je ponovno vidio zelenu vodu, a nakon toga naao se iznad povrine, na leima, polagano se okreui. Sad je vidio most, crno nebo, te Marisu, na obali. Zapalila je cigaretu ne odvajajui pogled od njega. Jednu ruku drala je na boku, jednu nogu u iskoraku, kao prava manekenka. Ispustila je oblak dima koji se stao dizati i nestao u tami.

On je potom ponovno potonuo i osjetio kako ga hladnoa i tama obavijaju sa svih strana. U tri iza ponoi neoekivano su se ukljuila svjetla u laboratoriju francuskog Instituta za more u Vissyju. Odmah je oivjela i ploa s instrumentima. Ureaj je poeo stvarati valove koji su krenuli prema suprotnoj strani bazena, val za valom, te stali udarati o umjetnu obalu. Na malenim ekranima poele su se pojavljivati trodimenzionalne slike i nizovi grafikona i podataka. Podaci su se odmah prenosili dalje, na nepoznato mjesto negdje u Francuskoj. U etiri ujutro kontrolnu plou obavila je tama, svjetla su se ugasila, a s kompjuterskih diskova izbrisani su svi podaci o tome to se dogaalo u posljednjih sat vremena. PAHANG UTORAK, 11. SVIBNJA 11:55 SATI

Cesta je vijugala pod gustim pokrovom malajske dungle. Asfaltirani pojas bio je vrlo uzak, a Land Cruiser je jurio kripei gumama u svakom zavoju. Suvoza, bradati etrdesetogodinjak, pogleda na runi sat. "Koliko jo?" "Jo koju minutu", odgovori voza ne usporavajui. "Samo to nismo stigli." Voza je bio Kinez, no engleski je govorio s britanskim naglaskom. Zvao se Charles Ling i prethodne je veeri u Kuala Lumpur zrakoplovom doputovao iz Hong Konga. Sa svojim se putnikom tog jutra naao u zranoj luci i sve otad njih su se dvojica vozila vratolomnom brzinom. Suvoza je Lingu dao posjetnicu na kojoj je pisalo "Allan Peterson, Seizmoloka istraivanja i usluge, Calgary." Ling nije nasjeo. Pouzdano je znao da u Alberti postoji tvrtka ELS Engineering koja prodaje tu opremu. Nije bilo potrebe dolaziti u Maleziju da bi je ovjek osobno vidio. Osim toga, Ling je provjerio popis putnika u zrakoplovu koji je oekivao i na njemu nije bilo Allana Petersona. Tip je oito doputovao pod drugim imenom. Nadalje, Lingu je rekao daje geolog i da radi kao honorarni savjetnik kanadskih proizvoaa energije, uglavnom procjenjuje potencijalna nalazita nafte. Ling nije

nasjeo ni na tu priu. Naftne inenjere ovjek prepoznaje i na kilometar udaljenosti. Taj tip ne pripada njihovoj brani. Ling tako nije tono znao s kim ima posla. No to mu nije smetalo. Gospodin Peterson ima dobre preporuke. Linga se ostalo ne tie. Danas ga zanima samo jedno: prodati kavitacijske ureaje. A imao je dojam da je pred njim unosan posao: Peterson je spomenuo tri ureaja, ukupne vrijednosti vee od milijun dolara. Naglo je s ceste skrenuo na zemljani put. Jo su neko vrijeme poskakivali jurei kroz dunglu, izmeu divovskog drvea, a onda su se neoekivano nali na sunevu svjetlu, na velikoj istini. Na tlu se vidio veliki polukruni otvor, a u njemu siva litica sive zemlje. Ispod litice ljeskalo se zeleno jezero. "to je sad to?" upita Peterson lecnuvi se. "Bio je to dnevni kop. Rudnik je danas naputen. Kaolin." "A to bi bilo...?" Ling pomisli: tip ni sluajno nije geolog. Objasnio je da je rije o mineralu koji se nalazi u glini. "Slui za izradu papira i keramikih proizvoda. Keramika je danas vana za industrijsku proizvodnju. Rade ak i keramike noeve koji su nevjerojatno otri. Ubrzo e poeti proizvoditi i keramike automobilske motore. No kaolin ovdje nije bio dovoljno kvalitetan. Kop je naputen prije etiri godine." Peterson kimne. "A gdje je kavitator?" Ling rukom pokae veliki kamion parkiran na rubu litice. "Ondje." Dipom je priao kamionu. "Ruska proizvodnja?" "Rusi proizvode vozilo i grafitni okvir. Elektronika je tajvanska. Mi slaemo komponente, u Kuala Lumpuru." "I to vam je najvei model?" "Nije. Srednji. Najvei vam ovdje ne moemo pokazati." Zaustavili su se uz kamion. Dimenzijama je odgovarao velikom buldoeru. Krov Land Cruisera jedva je dosezao visinu divovskih kotaa. U sreditu, iznad tla, nalazio se veliki etvrtasti kavitacijski generator, nalik na uveani dizelski generator s bezbroj cijevi i ica. Zaobljena kavitacijska ploa nalazila se ispod njega, nekoliko desetaka centimetara iznad tla. Iz dipa su izili na nesnosnu egu.

Lingove su se naoale istog trena zamaglile. On ih obrie rubom koulje. Peterson obie kamion. "Mogu dobiti ureaj bez kamiona?" "Da, radimo i prijenosne ureaje. U kontejnerima za brodski prijevoz. No klijenti najee trae da ih na koncu ipak postavimo na neko vozilo." "Trebam samo ureaje", ree Peterson. "Moete mi pokazati kako radi?" "Odmah", ree Ling. Rukom je dao znak tehniaru, visoko gore u kabini. "Moda ne bi bilo loe da se malo udaljimo." "Samo malo", ree Peterson, odjednom uznemiren. "Mislio sam da emo biti sami. Tko je to?" "Moj brat", ree Ling i ne trepnuvi. "ovjek od povjerenja." "No, da..." "Udaljimo se malo", ree Ling. "Tako emo bolje vidjeti." Kavitacijski generator istog se trena aktivirao, a huk se stao pojaavati. Zvuk se ubrzo stopio s jednim drugim zvukom, priguenim brujanjem koje je Ling nekako uvijek osjeao u prsima i kostima. Vjerojatno je to osjetio i Peterson jer se stao ubrzano povlaiti. "Generatori su hipersonini", objasni Ling, "i stvaraju radijalno simetrino kavitacijsko polje kojem je mogue mijenjati arinu toku, neto kao kod optikih objektiva, osim to se ovdje sluimo zvukom. Drugim rijeima, moemo fokusirati snop zvuka i odreivati dubinu kavitacije." Ponovno je dao znak operateru, a ovaj je kimnuo. Kavitacijska se ploa stala sputati, a zaustavila se tek kad se nala neposredno iznad tla. Zvuk se promijenio, postao dublji i tii. Tlo pod njihovim nogama blago je podrhtavalo. "Isuse", ree Peterson i naini jo nekoliko koraka unatrag. "Bez brige", ree Ling. "Ovo je tek mala refleksija. Glavni je energetski vektor ortogonalan, usmjeren tono prema dolje." Desetdvanaest metara ispod kamiona, stijene kanjona odjednom su postale nejasne, gotovo maglovite. Oblaii sivog dima naas su zastrli povrinu stijena, a zatim se odlomio cijeli dio litice uz grmljavinu se stropotavi u jezero, nalik na sivu lavinu. Sve je ubrzo nestalo u gustome dimu i praini. Kad se oblak poeo rasprivati, Ling ree: "Sad emo pokazati fokusiranje snopa." Ponovno se zaula grmljavina, a litica se ovaj put zamaglila neusporedivo nie, na

dubini od ezdeset, moda i vie metara. Sivi je pijesak ponovno popustio, ovaj put razmjerno neujno skliznuvi u jezero. "Mogue je i postranino usmjeravanje?" upita Peterson. Ling odgovori potvrdno. Stotinjak metara sjeverno od kamiona oslobodila se stijena koja se otkotrljala u jezero. "Moemo po elji mijenjati smjer i dubinu." "Nema ogranienja dubine?" "Na veliki ureaj fokusira do tisuu metara. Iako nitko od klijenata ne treba takvu dubinu." "Ne, ne", ree Peterson. "Ni priblino ne trebamo takvu dubinu. Ali trebamo snagu snopa." Obrisao je dlanove o hlae. "Dovoljno sam vidio." "Doista? Imamo jo nekoliko tehnika koje moemo demonstr..." "Spreman sam za povratak." Nije bilo mogue proitati njegov pogled zakriven sunanim naoalama. "U redu", ree Ling. "Ako ste sigurni..." "Siguran sam." Dok su se vraali, Peterson upita: "Ureaj otpremate iz KLa ili Hong Konga?" "Iz KLa." "Kakva su ogranienja?" Ling upita: "Kako to mislite?" "Hipersonina kavitacijska tehnologija u SADu je pod ogranienjima. Ne izvozi se bez dozvole." "Kao to sam rekao, sluimo se tajvanskom elektronikom." "Pouzdana je koliko i amerika?" Ling ree: "Praktiki je identina." Ako je Peterson imalo upuen u to podruje, znat e daje SAD odavno izgubio mogunost proizvodnje toliko naprednih procesora. Ameriki ipovi za kavitaciju proizvode se na Tajvanu. "Zato pitate? Planirate ih izvesti u SAD?" "Ne." "U tom sluaju nema problema." "Koje je vrijeme isporuke?" upita Peterson. "Trebamo sedam mjeseci." "Ja sam nekako mislio da emo stvar dobiti za pet..."

"Izvedivo... Ali na cijenu tada ide poseban dodatak. Koliko ureaja?" "Tri", odgovori Peterson. Ling se upita to e nekome tri kavitacijska ureaja. Na svijetu nema tvrtke koja se bavi geolokim istraivanjima koja ima vie od jednog ureaja., "Narudbu mogu ispuniti", ree Ling, "nakon to primimo va polog." "Bit e vam prebaen sutra." "A ureaje aljemo... kamo? U Kanadu?" "Primit ete i upute za isporuku", ree Peterson, "za pet mjeseci." Tono pred njima zaobljene linije ultramoderne zrane luke koju je projektirao Kurokawa uzdizale su se prema nebu. Peterson je bio utonuo u tiinu. Dok su se uspinjali prilaznom cestom, Ling ree: "Nadam e da ne kasnite na avion." "Molim? O, da. Sve je u redu." "Vraate se u Kanadu?" "Da." Ling se zaustavi ispred meunarodnog terminala, izie i stisne Pe tersonovu ruku. Peterson prebaci torbu preko ramena. To mu je bila jedina prtljaga. "No, da", ree Peterson. "Bit e najbolje da krenem." "Ugodan let." "Hvala. I vama. Vraate se u Hong Kong?" "Ne", odgovori Ling. "Moram otii u tvornicu i naloiti da pokrenu posao." "Tvornica je blizu?" "Da, u Pudu Rayi. Samo nekoliko kilometara odavde." "U redu." Peterson ue u zgradu i jo jednom mahne. Ling sjedne u automobil i odveze se. No dok se sputao prilazom, primijetio je da je Peterson na sjedalu zaboravio mobilni telefon. Zaustavivi se uz rub, osvrnuo se, no Petersona vie nije bilo. Mobitel koji je drao u ruci bio je vrlo lagan, od jeftine plastike. Jedan od onih ureaja s unaprijed plaenom karticom, praktiki za jednokratnu uporabu. Nemogue je da je Petersonu to glavni telefon. Lingu je palo na pamet da ima prijatelja koji bi mogao utvrditi porijeklo telefona i kartice. Doznati neto o kupcu. A Ling bi volio doznati neto vie. Stoga je telefon spremio u dep i krenuo na sjever, u smjeru tvornice.

SHAD THAMES PETAK, 21. SVIBNJA 11:04 SATI

Richard Mallory digne pogled s pisaeg stola i ree: "Da?" Mukarac koji je stajao na vratima imao je blijedu put i bio vitak, tipinog amerikog izgleda i kratko podiane plave kose. Drao se nehajno, a odjea mu ni po emu nije bila uoljiva: prljave Adidasice i izblijedjela tamnoplava trenirka. Izgledao je kao da je krenuo na jutarnje tranje, pa je samo naas svratio u ured. A kako je bila rije o poslovnom prostoru tvrtke Design/Quest, vrlo traene grafike tvrtke u Butler's Wharfu, kvartu preureenih skladita juno od londonskog Tower Bridgea, veina se zaposlenika odijevala vrlo leerno. Mallory je bio iznimka. Kao ef, nosio je elegantne hlae i bijelu koulju. I cipele s perforiranim ukrasnim obrubom koje su ga uljale. Ali su bile cool. Mallory upita: "Mogu vam pomoi?" "Doao sam po paket", ree Amerikanac. "Ispriavam se... Koji paket?" upita Mallory. "Ako ste iz DHLa, sve je kod tajnice na ulazu." Na Amerikanevu licu ve se pojavila nestrpljivost. "Ne mislite da malo pretjerujete?" ree. "Samo mi lijepo dajte jebeni paket." "U redu, nema problema", ree Mallory i ustane. Amerikancu se, izgleda, ipak uinilo da je bio malo pregrub, jer je smirenijim tonom rekao: "Zgodni posteri", rukom pokazujui prema zidu iza Malloryja. "Vi ih radite?" "Da", odgovori Mallory. "Naa tvrtka." Na zidu su bila izloena dva postera, oba posve crna. Na sredini se vidjela Zemlja, a razlika je bila samo u natpisu. Na jednom je stajalo "uvajmo Zemlju", a ispod toga, "ona nam je jedini dom." Na drugom je stajalo: "uvajmo Zemlju", a ispod toga, "nemamo se kamo odseliti." Na drugom zidu nalazila se uokvirena fotografija, snimka plavokose manekenke u majici kratkih rukava: "uvajmo Zemlju", te jo "i pritom izgledajmo dobro." "Bili su to nai prijedlozi za kampanju 'uvajmo Zemlju'", ree Mallory, "ali nisu ih otkupili." "Tko?"

"Meunarodna zaklada za zatitu okolia." Proao je pokraj Amerikanca i stranjim se stubitem uputio prema podzemnome parkiralitu. Amerikanac je poao za njim. "Zato? Nisu im se svidjeli?" "Ne, svidjeli su im se", ree Mallory. "Ali su za glasnogovornika angairali Lea, pa su u kampanji upotrijebili njega. Teite su prebacili na videospotove." U dnu stubita uvukao je karticu u otvor, pa su se vrata uz kljocaj otkljuala. Nali su se na malenom parkiralitu ispod zgrade. Prostorom je vladala tama, a jedino svjetlo dopiralo je iz smjera prilaza kojim se izlazilo na ulicu. Mallory ve uzrujano primijeti daje prilaz djelomino zaprijeio neki kombi. Neprestano su imali problema s dostavnim kombijima koji se ondje zaustavljaju. On se sada okrene prema Amerikancu. "Imate auto?" "Da. Kombi." Pokazao je rukom u smjeru vozila. "Oh, dobro, to je va kombi. I nekog tko e vam pomoi?" "Ne. Doao sam sam. Zato?" "Prokleto je teko", ree Mallory. "Znam daje rije samo o ici, ali to je ipak sto pedeset tisua metara. Tristo kila, stari moj." "Nema problema." Mallory prie svome Roveru i otkljua prtljanik. Amerikanac za zvidi, a kombi se spusti u garau. Za upravljaem je bila ena opasna izgleda, s pramenovima kose oblikovanima u iljke, te tamnom minkom. Mallory ree: "Mislio sam da ste sami." "Ona nema pojma", ree Amerikanac. "Kao da je nema. Samo je dovezla kombi. Samo vozi." Mallory se okrene i podigne poklopac. Unutra su se nalazile poslo ene bijele kutije s natpisom "Mreni kabeli (neoklopljeni)." Uz njih su se vidjele i otisnute specifikacije. "Da vidimo jednu icu", ree Amerikanac. Mallory otvori kutiju. Unutra se nalazilo mnotvo smotaka vrlo tanke ice velikih poput muke ake. Svaka je ica bila u prozirnoj plastinoj vreici. "Kao to vidite..." ree, "ica za navoenje. Za protutenkovske projektile." "Zbilja?" "Tako su mi rekli. Zato su tako omotane. Po jedna ica za svaki projektil."

"Nemam pojma", ree Amerikanac. "Ja samo dostavljam robu." Priao je kombiju i otvorio stranja vrata. Potom je poeo prebacivati kutije, jednu po jednu. Mallory mu je pomogao. Amerikanac upita: "Je li tip rekao jo neto?" "Zapravo i jest", odgovori Mallory. "Rekao je daje netko kupio pet stotina raketa iz vikova arsenala Varavskog pakta. Hotfire ili Hotvvire ili tako nekako. Bez bojevih glava, bez iega. Same rakete. Navodno su prodane s neispravnim icama." "To nisam uo." "Tako je rekao. Kupljene su u vedskoj. U Goteborgu, ini mi se. Dopremljene su odande." "Reklo bi se da ste zabrinuti." "Nisam zabrinut", ree Mallory. "Kao da se bojite da ste se u neto umijeali." "Ni sluajno." "Sigurno?" "Naravno." Veina kutija ve je bila u kombiju. Mallory se poeo znojiti. inilo se da ga Amerikanac svako malo pogledava krajikom oka. Oito je sumnjiav. "Recite... Kako je tip izgledao?" Mallory je znao da se na takva pitanja ne odgovara. Samo je slegnuo ramenima. "Obian tip." "Amerikanac?" "Ne znam." "Ne znate je li bio Amerikanac ili nije?" "Nisam uspio tono odrediti naglasak." "Kako to?" upita Amerikanac. "Mogao je biti Kanaanin." "Sam?" "Aha." "Jer ujem prie o nekom zamamnom komadu. Seksi, u visokim potpeticama, pripijenoj minici." "Takva mi ena ne bi promakla", ree Mallory.

"Niste je... izostavili iz prie?" Ponovno onaj sumnjiavi pogled. "Stvar zadrali za sebe?" Mallory uoi izboenje na Amerikanevu boku. Pitolj? Nije iskljueno. "Ne. Bio je sam." "Tko god tono bio taj tip." "Da." "Ja bih se svakako upitao", ree Amerikanac, "zato netko uope treba sto pedeset kilometara ice za protutenkovske projektile. Mislim, emu to slui?" Mallory ree: "Nije rekao." "A vi ste samo rekli: 'OK, stari, sto pedeset kilometara ice... Nema frke, prepusti stvar meni' i niste nita pitali?" "ini mi se da samo vi neprestano neto zapitkujete", ree Mallory. I dalje se znojio. "I to s razlogom", ree Amerikanac. Glas je sad ve bio zlokoban. "Moram ti to rei, stari moj. Ta mi se tvoja pria nimalo ne svia." U kombiju su se nale i posljednje kutije. Mallory se povue za korakdva. Amerikanac zalupi jedno, pa drugo krilo stranjih vrata. U trenutku kad se zatvorilo drugo krilo, Mallory ugleda onu enu kako stoji kraj kombija. Vozaicu. Stajala je iza tih vrata. "Ni meni se ne svia", ree ona. Na sebi je imala maskirnu odoru. iroke hlae i visoke izme na vezanje. iroku zelenu jaknu. Debele rukavice. Tamne naoale. "Samo malo", ree Amerikanac. "Daj mi mobitel", ree ona i isprui ruku. Drugu je drala iza lea. Kao da u njoj ima pitolj. "Zato?" "Samo daj." "Zato?" "elim ga pogledati, eto." "Obian mobitel..." "Daj ga." Amerikanac izvadi mobitel iz depa i doda joj ga. Umjesto da ga uzme, ona ga epa za runi zglob i privue. Telefon se uz zveket nae na podu. Ona ga drugom rukom, takoer u rukavici, epa postrance za vrat. Sad ga je objema rukama drala za vrat, kao da ga davi.

Jo je nekoliko trenutaka bio posve zateen, a onda se poeo otimati. "to radi, jebote?" upita. "to ti je... hej!" Odgurnuo je njezine ruke i poskoio unatrag kao da ga je oinuo grom. "to je to? to si uinila?!?" Dodirnuo je vrat. Na njemu je bilo nekoliko kapljica krvi. Malene mrlje ostale su i na vrhovima prstiju. Gotovo neprimjetne. "to si uinila?" upita. "Nita." Ona stane skidati rukavice. Mallory je jasno vidio da ih skida oprezno i polagano. Kao da je neto u rukavici. Neto to ne eli dodirnuti. "Nita?" ree Amerikanac. "Nita?!? Jebem ti sve!" On se naglo okrene i potri prema izlazu na ulicu. Samo gaje mirno promatrala. Zatim se sagnula, uzela mobitel i spremila ga u dep. Potom se obratila Malloryju. "Vrati se na posao." Jo je nekoliko trenutaka oklijevao. "Dobro si obavio stvar. Ja te nisam vidjela. Ni ti nisi vidio mene. A sad kreni." Mallory se okrene i poe prema stubama. uo je kako je ena iza njega zalupila vrata kombija, a kad se osvrnuo, vidio je kako vozilo juri prema svjetlu s ulice. Kombi je skrenuo udesno i nestao. Neto kasnije u ured je ula njegova tajnica Elizabeth. Donijela mu je knjigu snimanja reklame za nova Toshibina ultralagana raunala. Snimanje e se odrati sutra. Treba pogledati zavrne preinake. Brzo je listao stranice. Mallory je imao problema s koncentracijom. Elizabeth ree: "Ne sviaju ti se?" "Ne, sve je u redu." "Nekako si blijed." "Samo sam... ovaj... eludac." "aj od umbira", ree ona. "To je najbolje. Da skuham?" Kimnuo je, samo da je se nekako rijei. Zatim je pogledao kroz prozor. Iz Malloryjeva ureda pruao se fantastian pogled na Temzu i, s lijeve strane, Tower Bridge. Most su nedavno obojili u svijetloplavu i bijelu (jesu li to tradicionalne boje ili tek neija glupa ideja?), no kad god bi ga vidio, poeo bi se nekako bolje osjeati. Bolje i sigurnije. Priao je prozoru i zagledao se u most. Razmiljao je o tome kako mu je, kad ga je najbolji prijatelj zamolio da pomogne u organiziranju jedne radikalne ekoloke

akcije, sve to izgledalo nekako zabavno. Malo tajnovitosti, malo uzbuenja i junatva. Prijatelj se sveano zarekao da nee biti nikakvog nasilja. Mallory ni u snu nije pomislio da bi mogao osjetiti strah. No sad se boji. Ruke mu drhte. Gurnuo ih je u depove, i dalje zagledan kroz prozor. Pet stotina raketa, pomisli. Pet stotina raketa. U to se to uvalio? Tada usporeno shvati da uje zavijanje sirena, te da na ogradi mosta bljeskaju crvena svjetla. Na mostu se dogodila nesrea. A sudei po broju policijskih vozila i kola hitne pomoi, rije je o tekoj nesrei. Nesrei u kojoj je netko poginuo. Nije si mogao pomoi. Obuzet panikom, iziao je iz ureda, doao na obalu i, uz snano lupanje srca, pourio prema mostu. S gornje razine crvenog dvokatnog autobusa turisti su gledali na ulicu, uasnuto pokrivali usta. Mallory se probije kroz masu koja se okupila u blizini prednjeg dijela autobusa. Pribliio se dovoljno da ugleda estoricu bolniara i policajaca nadvijenih nad nepomino tijelo. Iznad njih stajao je krupan voza autobusa i plakao. Govorio je da je jednostavno bio nemoan, da je mukarac u posljednji tren zakoraio pred autobus. Vjerojatno je bio pijan, rekao je voza, jer je teturao. Gotovo kao da je pao s rubnjaka. Mallory nije vidio tijelo, smetali su mu policajci. U okupljenoj masi vladala je gotovo potpuna tiina. Svi su samo promatrali prizor. A onda je policajac ustao, s putovnicom u ruci bila je to njemaka putovnica. Hvala Bogu, pomisli Mallory, osjeajui pravi val olakanja koji ga je obuzimao sve dok trenutak kasnije, kad se od tijela odmaknuo i jedan bolniar, nije ugledao jednu nogu izblijedjelu tamnoplavu trenirku i prljavu Adidasovu tenisicu, sad natopljenu krvlju. Zahvatio ga je pravi val munine, pa se okrenuo, stao se ponovno probijati kroz gomilu. Svi su samo gledali kraj njega, ne pokazujui nita ili su ve bili nervozni. No nitko ga nije ak ni pogledao. Svi su gledali samo tijelo. Osim jednog mukarca menaderskog izgleda, u tamnom odijelu i s tamnom kravatom. Netremice je promatrao Malloiyja. Mallory ga pogleda u oi. Mukarac jedva primjetno kimne. Mallory nije niim pokazao daje primijetio taj pokret, nego se samo probio do slobodnog dijela plonika i pobjegao jurei stubama natrag

prema uredu, uviajui da mu se ivot, iako jo tono ne zna kako, zauvijek promijenio.

TOKIO UTORAK, 1. LIPNJA 10:01 SATI

Sjedite IDECa, Meunarodnog konzorcija za podatke o prirodnom okoliu, nalazilo se u malenoj zgradi od opeke u neposrednoj blizini sveuilinog kompleksa Keio Mita. Neupueni prolaznik odmah bi zakljuio da IDEC pripada sveuilitu, jer na njemu se nalazio ak i grb s natpisom Calamus Gladio Fortior, no ustanova je zapravo bila posve neovisna. Sredinji dio zdanja zauzimala je malena konferencijska dvorana s pozornicom i dva reda s po pet stolica okrenutih prema ekranu na prednjem zidu. U deset ujutro IDECov ravnatelj Akira Hitomi stajao je na tom povienom dijelu i gledao kako Amerikanac ulazi i zauzima mjesto. Bio je to krupan mukarac, ne toliko visok, koliko irok u ramenima i prsima, poput kakva sportaa. S obzirom na to koliko je bio krupan, zapravo se kretao skladno i nenametljivo. Nepalski asnik uao je odmah nakon njega. Tamna koa i oprezan pogled. Sjeo je u red iza Amerikanca i malo postrance. Hitomi im samo kimne i ne ree nita. Prostoriju obloenu drvenim ploama polagano je ispunjavala tama kako bi se oi lake priviknule na polumrak. Na svim stranama drvene su se ploe tiho povukle u stranu i tako otkrile divovske ravne ekrane. Neki od tih ekrana tiho su izili iz otvora. Na koncu su se zatvorila i ulazna vrata, zakljuavi se uz kljocaj. Hitomi im se obratio tek nakon toga. "Dobro jutro, Kennersan." Na glavnom ekranu pojavio se natpis "Hitomi Akira" na engleskom i na japanskom. "I dobro jutro, Thapa san." Hitomi otvori vrlo maleno, ultratanko srebrno prijenosno raunalo. "Danas u vam predstaviti podatke koji se odnose na posljednja tri tjedna, tono dvadeset jedan dan, a odraavaju stanje do

prije dvadeset minuta. Bit e to rezultati naeg zajednikog projekta, Stablo Akamai." Sluatelji kimnue. Kenner se nasmijei, obuzet iekivanjem. Tako i treba, pomisli Hitomi. Nigdje na svijetu ne bi mu se pruila prilika da nazoi takvoj prezentaciji, jer je Hitomijeva ustanova najuspjenija na svijetu upravo u prikupljanju i manipuliranju elektronikim podacima. Na ekranima su se poele pojavljivati slike, jedna za drugom. Prikazivale su, kako se inilo, logotip neke tvrtke: zeleno stablo na bijeloj podlozi, te natpis STABLO AKAMAI RJEENJA ZA DIGITALNE MREE. I naziv i slika odabrani su upravo zbog slinosti s pravim internetskim tvrtkama i njihovim logotipovima. Posljednje dvije godine mrea servera projekta Stablo Akamai zapravo se sastojala od pomno pripremljenih stupica. Obuhvaale su vierazinsko multilateralno "sae", mrene filtre uspostavljene i u poslovnom i u akademskom okruenju. To im je omoguavalo da put od servera prema korisnicima uspjeno pronalaze u 87 posto sluajeva. Mamce na mreu poeli su postavljati prole godine, prvo uobiajenu hranu, a zatim sve sonije zalogajie. "Nae stranice sluile su, meu ostalim, i kao 'zrcalo' za neke ve ugledne sajtove posveene geologiji, primijenjenoj fizici, ekologiji, graevinarstvu i biogeografiji", ree Hitomi. "Kako bismo privukli sve koji su skloni detaljnim istraivanjima, meu uobiajenim podacima bile su i informacije o uporabi eksploziva u seizmologiji, ispitivanju otpornosti graevina na vibracije i oteenja uzrokovana potresima, dok smo na oceanografske stranice uvrstili podatke o uraganima, neuobiajenim valovima, tsunamijima i tako dalje. Sve vam je to dobro poznato." Kenner kimne. Hitomi nastavi: "Znali smo da je pred nama neprijatelj raspren diljem svijeta, i to vrlo lukav neprijatelj. Korisnici esto djeluju pod zatitnim programima ili se slue tinejderskim raunima pri AOLu, kako bi pokazali da su maloljetnici eljni ale i zabave. Ali to nema veze s istinom. Izvrsno su organizirani, strpljivi i nesmiljeni. Posljednjih tjedana sve vie dolazimo do novih spoznaja." Slika s ekrana je nestala i na njemu se pojavio popis. "Iz hrpe stranica i foruma nai pijunski programi izdvojili su traitelje podrobnih informacija okupljene na sljedeim kategorijama i temama: Rarhus. Dansko Oustralija. vojna povijest Hilojavaji Halijev hidrohsid Havitacija [vrsta materija] Hesoni. morski zidovi Kontrolirano ruenje Kruta raketna goriva

Misionarski dnevnici s podruja Tihog oceana Mobilno ifriranje Nacionalni informacijski centar za potrese Nacionalna zaklada za ouvanje okolia [NEAF] Oceanska prijenosnici mrea [OPH] Plastini eksplozivi [vremenska aktivacija] Pogon na argon/kisik Poplave, ublaavanje Prescott. Rrizona Projektili sa ianim navoenjem Seizmiki potpisi, geoloki Stiinhai 2000 ifriranje podataka na mrei Toksini i neurotoksini Visokovoltani izolatori Zaklada za bolesti prauma "Vrlo dojmljiv, premda zagonetan popis", ree Hitomi. "Meutim, raspolaemo filtrima koji nam omoguuju da prepoznamo strune forume i zahtjevne klijente. To su pojedinci koji se nastoje probiti kroz vatrozidove, koji postavljaju trojance, wildspidere i tako dalje. Mnogi meu njima trae popise brojeva kreditnih kartica. Ali ne svi." Pritisnuo je tipku na malenom raunalu i slika na ekranu odmah se promijenila. "Svaku od tih tema pridodali smo mrei u obliku saa, pojaavali pri jemivost i na koncu dodali neizravne najave podataka o istraivanjima koje se spremamo objaviti, a koje smo identificirali kao elektroniku korespondenciju meu znanstvenicima u Australiji, Njemakoj, Kanadi i Rusiji. Privukli smo publiku i stali pomno motriti promet. Na koncu smo izolirali sloeni vor u Sjevernoj Americi Toronto, Chicago, Ann Arbor, Montreal s magistralnim pravcima koji vode do obiju amerikih obala, kao i Engleske, Francuske i Njemake. Rije je o ozbiljnoj ekstremistikoj alfaskupini. Mogue je da su ve ubili jednog istraivaa u Francuskoj. Jo ekamo podatke. No francuske vlasti katkad su... spore." Sad se prvi put oglasio Kenner. "I koji su trenutani podaci o promjenama u prometu meu pojedinim elijama?" "Komunikacija je u porastu. Elektronike su poruke zatiene jakim iframa. Broj posebnih jedinica raste. Oito je da rade na nekom projektu globalnih razmjera, silno sloenom, neizrecivo skupom."

"Ali ne znamo o emu je tono rije." "Jo ne znamo." "U tom sluaju bit e najbolje da pratite trag novca." "To i inimo. Posvuda." Hitomi se sumorno nasmijei. "Samo je pitanje vremena kad e neka od tih riba zagristi."

VANCOUVER UTORAK, 8. LIPNJA 16:55 SATI

Nat Damon dramatinom gestom potpie dokument. "Jo nitko nije traio da potpiem sporazum o neotkrivanju podataka." "To me udi", ree mukarac u sjajnome odijelu pa uzme potpisani papir. "Nekako sam mislio da je to uobiajena stvar. Jednostavno ne elimo da netko otkriva informacije kojima raspolaemo." Bio je to odvjetnik koji je na susret dopratio klijenta, bradatog mukarca s naoalama, u trapericama i radnoj koulji. Bradati mukarac rekao je da je geolog, strunjak za naftu, i Damon mu je povjerovao. U svakom je sluaju izgledao kao ostali petrokemiari geolozi s kojima je imao posla. Damonova tvrtka zvala se Canada Marine RS Technologies. Iz tijesnog i pretrpanog ureda nadomak Vancouvera Damon je iznajmljivao istraivake podmornice i ureaje za daljinska podvodna istraivanja klijentima diljem svijeta. Damon nije bio vlasnik plovila, samo ih je iznajmljivao. Podmornice su se nalazile u raznim dijelovima svijeta u Yokohami, Dubaiju, Melbourneu, San Diegu... Bilo je tu petnaest metarskih plovila velikih mogunosti, sa esterolanom posadom, podmornica koje su mogle oploviti svijet, ali, i minijaturnih ureaja u kojima bi mogao zaroniti samo jedan ovjek, pa i jo manjih robota kojima se upravljalo iz plovila s povrine. Damonovi klijenti bile su tvrtke koje su se bavile rudarstvom i energetikom, a podmornicama su traile podmorska nalazita ili provjeravale stanje naftnih platformi. Posao je bio vrlo specijaliziran, a u njegov maleni ured u stranjem dijelu radionice za popravak amaca posjetitelji su dolazili vrlo rijetko. Ipak, ova su se dvojica na njegovim vratima pojavila tek nekoliko minuta prije zavretka radnog vremena. Cijelo vrijeme govorio je jedino odvjetnik. Klijent je

Damonu samo dao posjetnicu na kojoj je stajalo Seismic Services. Tvrtka je imala sjedite u Calgaryju. To je bilo logino. Calgary je veliko sredite za distribuciju ugljikovodika. Ondje djeluju PetroCanada, Shell, Suncor i mnoge druge tvrtke. Uz njih su iznikli i deseci privatnih tvrtki za konzalting, koje se bave traganjem i istraivanjima. Damon s police koja se nalazila iza njega uzme malenu maketu. Bila je to bijela podmornica tupog pramca i s kupolom od pleksiglasa. On je poloi na stol, pred posjetitelje. "Predloio bih vam ovaj model", ree. "RS Scorpion, izgraena u Engleskoj, prije samo etiri godine. Dvolana posada. Pogon na dizel i struju, uz argonski pogon u zatvorenom krugu. Pod morem radi na dvadeset posto kisika, osamdeset posto argona. Pouzdana i dokazana tehnologija: proiiva s kalijevim hidroksidom, struja od dvjesto volta, radi do dubine od esto metara, pod morem moe provesti 3,8 sati. Pandan japanskom modelu Shinkai 2000, ako ga poznajete, ili tipu DovvnStar 80, od kojih na svijetu postoje etiri, no sve su u dugotrajnom zakupu. Scorpion je izvrsna podmornica." Njih su dvojica kimnula, pa se pogledala. "Kakvi su vanjski mani pulatori?" upita mukarac s bradom. "To ovisi o dubini", ree Damon. "Na manjim dubinama..." "Recimo na esto metara. Koji su vanjski manipulatori u funkciji?" "elite uzimati uzorke na esto metara dubine?" "Zapravo namjeravamo na dno postaviti ureaje za praenje." "Tako... Radioureaje? Koji e na povrinu slati podatke?" "Tako nekako." "Koliko su veliki ureaji?" Bradati mukarac podigne ruke i postavi dlanove na razmak od ezdesetak centimetara. "Otprilike ovako." "A teki su...?" "Oh, ne znam tono. Moda devedesetak kilograma." Damon je uspjeno prikrio iznenaenost. Geolozi obino tono znaju to namjeravaju postaviti. Tone dimenzije, tonu teinu, tonu specifinu teinu i tako dalje. Tip se izraava vrlo neodreeno. No Damon je moda jednostavno paranoian. Sada nastavi. "A ti senzori slue za geoloka istraivanja?"

"U konanici, da. Prvo trebamo podatke o morskim strujama, protoku, temperaturi dna. I sline stvari." Damon pomisli: Za to tono? to trebaju znati o strujama? Dakako, moda namjeravaju postaviti toranj za buotine, no to se jednostavno ne radi na dubini od esto metara. to im je pravi cilj? "No, dobro," ree, "ako elite postaviti vanjske ureaje, morate ih prije urona uvrstiti za vanjsku stranu oplate. S obiju strana postoje praktine police..." pokazao je mjesta na maketi "... upravo za tu svrhu. Kad se naete na eljenoj dubini, nude vam se dvije ruke s daljinskim upravljanjem kojima moete poloiti ureaje. O koliko je ureaja rije?" "Podosta..." "Vie od osam?" "O, da. Vjerojatno." "U tom sluaju morate ii na vie uranjanja. Odjednom moete uzeti osam, najvie deset ureaja." Jo je neko vrijeme tako govorio, motrio njihova lica, pokuao shvatiti to se krije iza bezlinih pogleda. ele unajmiti podmornicu na etiri mjeseca, od kolovoza. Podmornicu i pomoni brod treba dovesti u Port Moresby na Novoj Gvineji. Ondje e ih preuzeti. "Ovisno o tome kamo idete, potrebno je priskrbiti odreene dozvole..." "O tome emo razmiljati kasnije", ree odvjetnik. "A posada..." "I o tome emo kasnije." "Posada ide u ugovor." "Onda ih samo lijepo ubacite u ugovor. Kako to ve inae radite." "Nakon isteka najma sve ete vratiti u Moresby?" "Da." Damon sjedne za raunalo i pone unositi informacije potrebne za procjenu. Ukupno je trebalo ispuniti etrdeset tri rubrike obrasca (bez stavaka o osiguranju). Nakon nekog vremena napokon je doao do zavrne brojke. "Petsto osamdeset tri tisue dolara", ree. Deki nisu ni trepnuli. Samo su kimnuli. "Pola iznosa unaprijed."

Ponovno su kimnuli. "Druga polovica kao polog kod tree strane prije nego to preuzmete opremu u Port Moresbyju." Takvo to nikad nije traio od redovnih muterija. No ova su dvojica u njemu nekako izazivala nelagodu. "U redu", ree odvjetnik. "Plus dvadeset posto osiguranja od nepredvienih okolnosti, unaprijed." To je jednostavno bilo nepotrebno. No sad je ve pokuavao navesti tipove da odustanu. Nije upalilo. "U redu." "Odlino", ree Damon. "Ako se prije potpisa jo trebate savjetovati s izvoaima koje ste angairali..." "Ne. Spremni smo za potpisivanje." Jedan od njih dvojice tada je izvadio omotnicu i predao je Damonu. "Recite mi je li to u redu." ek na 250.000 dolara. Sredstva s rauna tvrtke Seismic Services. Korisnik: Canada Marine. Damon kimne i ree da je sve u najboljem redu. ek i omotnicu poloio je na stol, kraj makete podmornice. Jedan od one dvojice tada upita: "Bi li vam smetalo da neto pri biljeim?" te uzme omotnicu i neto navrlja. Tek nakon to su otili, Damon je uvidio da su mu dali ek, a uzeli omotnicu. Kako ne bi ostavili ni najmanji otisak prstiju. Ili je samo pretjerano paranoian? Sutradan ujutro ve mu se inilo da pretjeruje. Doavi u Scotiabank, gdje e poloiti novac na raun, svratio je do upravitelja poslovnice Johna Kima i zamolio ga da utvrdi ima li Seismic Services na raunu dovoljno novca da pokrije iznos na eku. John Kim rekao je da e odmah provjeriti.

STANGFEDLIS PONEDJELJAK, 23. KOLOVOZA 3:02 SATI

Isuse, kako je hladno, pomisli George Morton izlazei iz Land Cruisera. Milijuna i filantrop nekoliko puta poskoi i navue rukavice, pokuavajui se ugrijati. Bila su tri sata poslije ponoi, a nebo je imalo crvenkast sjaj uz ukaste pruge, odraze sunca koje je jo bilo vidljivo. Otar vjetar ibao je Spengisandur, pustu i mranu visoravan u unutranjosti Islanda. Jednolini sivi oblaci nadvijali su se nisko nad lavu koja se uokolo irila kilometrima i kilometrima. Islanani to mjesto oboavaju. Mortonu nikako nije bilo jasno zato. Bilo kako bilo, stigli su na odredite: tono ispred njih nalazio se divovski urueni zid od snijega i kamenja prekriven rijetkom zemljom koji se protezao sve do planina u pozadini. Bio je to Snorrajokul, jeziac divovskog ledenjaka Vatnajokull, najveeg ledenog pokrova u Europi. Voza, inae polaznik poslijediplomskog studija, izie i oduevljeno pljesne. "Uope nije tako strano! ak je dosta toplo! Imate sree to nas je doekala ugodna kolovoska no." Na sebi je imao majicu kratkih rukava, planinarske hlae i lagani prsluk. Morton je imao prsluk punjen perjem, termojaknu, te debele hlae. I jo mu je bilo hladno. Osvrnuo se prema ostalima koji su izlazili iz stranjeg dijela terenca. Nicholas Drake, mrav i namrten, u koulji i kravati te sakou od tvida ispod vjetrovke, lecnuo se u trenutku kad se naao na hladnoi. Tako prorijeene kose, s naoalama ianog okvira, te upala lica na kojem se u svakom trenutku odraava neodobravanje, Drake je izgledao ueno i profesorski, a takav izgled zapravo je svjesno njegovao. Nije htio da ljudi odmah shvate tko je i to je, da je iznimno uspjean parniar koji je prekinuo karijeru i postao ravnateljem Nacionalne zaklade za ouvanje okolia (NERF), jedne od vodeih amerikih aktivistikih organizacija. Na toj dunosti u NERFu bio je ve deset godina. Iz vozila je nakon njega iziao Peter Evans. Bio je to Mortonov najmlai i njemu svakako najsimpatiniji odvjetnik. Evansu je bilo dvadeset osam godina i radio je u losangeleskoj odvjetnikoj tvrtki Hassle and Black. ak i sad, u gluho doba noi, bio je vedar i pun gorljivosti. Navukao je jaknu od flisa marke Patagonija i zavukao ruke u depove, no osim toga niim nije pokazao da mu vremenski uvjeti nekako smetaju. Morton ih je iz Los Angelesa ovamo prebacio svojim mlanjakom Gulfstreamom G5. Juer ujutro u devet sletjeli su u zranu luku Keflavik. Nitko nije spavao, ali

nitko nije bio umoran. ak ni Morton, iako mu je bilo ezdeset pet godina. Nije osjeao ni traga umoru. Samo mu je bilo hladno. Morton zakopa jaknu i za onim se poslijediplomcem uputi niz stjenoviti obronak. "Svjetlo vam nou daje energiju", ree klinac. "Doktor Einarsson ljeti nikad ne spava vie od etiri sata na no. A ni mi." "A gdje je doktor Einarsson?" upita Morton. "Dolje". Mali pokae ulijevo. Morton u prvi mah nije vidio apsolutno nita. Na koncu je uoio crvenu tokicu i uvidio da je rije o vozilu. Tek je tada shvatio koliko je ledenjak nepregledno velik. Drake mu se pridruio pri silasku. "George," ree, "ti i Evans moete slobodno razgledati mjesto, a ja u sam razgovarati s Perom Einarsso nom." "Zato?" "Pretpostavljam da e se Einarsson osjeati ugodnije ako nas bude manje." "Ali nije li stvar u tome da ja financiram istraivanje?" "Svakako," ree Drake, "ali to mu ne bih htio previe nabijati na nos. Ne bih htio da stekne osjeaj da se prodao." "Ne vidim naina da to izbjegne." "Samo u mu istaknuti to sve ovisi o njemu", ree Drake. "Pomoi mu da shvati iri kontekst." "Iskreno govorei, nekako sam se radovao toj raspravi", ree Morton. "Znam", uzvrati Drake. "Ali stvar je osjetljiva." Kad su se pribliili ledenjaku, Morton je osjetio da je vjetar postao jo ledeniji. Temperatura se spustila za nekoliko stupnjeva. Sad su vidjeli niz od etiri velika utosiva atora u blizini crvenog Land Cruisera. Iz daljine su bili praktiki nevidljivi, stopljeni s okolinom. Iz jednog od atora iziao je vrlo visok, plavokos mukarac. Per Einarsson uzdigne ruke i povie: "Nicholas!" "Per!" Drake pojuri prema njemu. Morton se nastavi sputati, sve nezadovoljniji Drakeovim odbijanjem. U tom trenutku priao mu je Evans. "Ne elim ii u prokleti obilazak", ree Morton.

"Oh, ne znam..." ree Evans, pogledavajui uokolo. "Moda je zanimljivije nego to nam se ini." Iz drugog su atora u tom su trenutku izile tri mlade ene u utosmeim hlaama. Odreda su bile plavokose i lijepe. Mahnule su gostima. "Moda ima pravo", ree Morton. Peter Evans znao je da njegovog klijenta Georgea Mortona, unato gorljivom zanimanju za sve to ima veze sa zatitom okolia, jo vie zanimaju zgodne ene. I doista, nakon to se upoznao s Einarssonom, Morton je vie nego rado dopustio da ga u stranu odvede Eva Jonsdottir, visoka i sportske grae, kratko podiane plave kose i blistavog osmijeha. Mortonov tip, pomisli Evans. Prilino slina Mortonovoj prelijepoj tajnici Sari Jones. uo je kako Morton govori: "Nisam imao pojma da se toliko ena zanima za geologiju." Morton i Eva potom su se udaljili, kreui se u smjeru ledenjaka. Evans je znao da bi trebao poi s Mortonom. No moda Morton u obilazak eli poi sam. A to je bilo jo vanije, Evansova tvrtka zastupa i Nicholasa Drakea, a Evansa je u posljednje vrijeme sve vie muilo pitanje to Drake zapravo sprema. Nije ba da radi neto protuzakonito ili neetino. No Drake se esto dri nadmeno, a njegovi postupci kasnije bi mogli dovesti do neugodnih posljedica. Evans je stoga jo nekoliko trenutaka neodluno stajao, pitajui se kamo krenuti, za kojim od njih dvojice poi. Umjesto njega odluku je donio Drake, samo mu kratko mahnuvi, traei da se udalji, a zatim s Einarssonom nestajui u velikom atoru. Evans je shvatio poruku, te polagano krenuo prema Mortonu i onoj djevojci. Eva je blebetala o tome kako gleeri pokrivaju dvanaest posto povrine Islanda, te kako u pojedinim gleerima aktivni vulkani izviru iz leda. Ovaj konkretni ledenjak, rekla je pokazujui prema gore, pripada u skupinu takozvanih nadiruih gleera, jer brzo napreduje i brzo se povlai. Trenutano se iri, rekla je, brzinom od stotinu metara na dan produljuje se za duinu nogometnog igralita, i tako svaka dvadeset etiri sata. Neki put, kad se stia vjetar, ak se i uje kako se pomie. Taj se ledenjak u posljednjih nekoliko godina proirio vie od deset kilometara. Ubrzo im se pridruila Asdfs Sveinsdottir, koja je izgledala kao Evina mlaa sestra. Evansu je pridala pozornost koja mu je laskala upitavi ga kako su putovali, kako mu se svia Island, koliko ostaje... Na koncu je spomenula i da najee radi u

uredu u Reykjaviku, a na teren je dola samo na jedan dan. Evans tada uvidi da je ena na terenu i da radi svoj posao. Sponzori su doli u posjet Einarssonu, a Einarsson se potrudio da oni dobro zapamte izlet. Eva je objanjavala da mehanizam naglog irenja i dalje nije poznat, iako su gleeri tog tipa esta pojava na Aljasci ih ima nekoliko stotina. Jednako tako, znanstvenici jo ne poznaju ni mehanizme periodinih irenja i povlaenja, koji se razlikuju od gleera do gleera. "Toliko toga jo treba prouiti, toliko toga doznati", rekla je smijeei se Mortonu. I upravo tada zauli su povike iz velikog atora, kao i sone psovke. Evans se ispriao, te krenuo prema atoru. Pomalo nevoljko, Morton je poao za njim. Per Einarsson tresao se od bijesa. Govorio je stisnutih i uzdignutih aka. "Kaem ti, odgovor je ne!" povikao je i udario akama po stolu. Drake mu je stajao nasuprot, zajapurena lica, i krgutao zubima. "Per," rekao je, "molim te da u obzir uzme realnost." "Ne!" ree Einarsson i ponovno opali po stolu. "Realnost je ono to ne eli objaviti!" "uj, Per..." "Stvarnost je", nastavi on, "daje na Islandu prva polovica 20. stoljea bila toplija od druge polovice, kao na Grenlandu . Stvarnost je daje na Islandu veina gleera izgubila na masi nakon 1930. godine, jer su ljeta zatoplila za 0,6 Celzijevih stupnjeva, no klima je otada postala hladnija. Stvarnost je to da se gleeri od 1970. ustrajno ire. Ve su pokrili pola ranije izgubljenog podruja. Trenutano ih se iri jedanaest. I to ti je stvarnost, Nicholas! O tome jednostavno neu lagati." "Nitko i ne trai da lae", ree Drake i stia glas, naas pogledavi publiku koja se iznenada nala u atoru. "Samo razgovaramo o tome koje tono formulacije unijeti u izvjetaj, Per." Einarsson sa stola podigne papir. "Da, i predloio si odreene formulacije..." "Samo predloio..." "Kojima se iskrivljava istina!" "Per, uza duno potovanje, imam dojam da malko pretjeruje." "Doista?" Einarsson se okrene prema ostalima i pone itati. "Evo to eli da napiem: 'Zbog globalnog zagrijavanja tope se gleeri diljem svijeta, pa tako i na Islandu. Mnogi od njih drastino su se smanjili, iako se neki drugi, to je

najparadoksalnije, ire. Meutim, izgleda da je u svim sluajevima uzrok isti: nedavno dosegnuti ekstremi u varijabilnosti klime... blablablabla... og sve framvegis.'" On odbaci papir na stol. "To jednostavno nije tono." "To je samo uvodni odlomak. U ostatku izvjetaja sve e proiriti i pojasniti." "Uvodni odlomak nije istinit." "Dakako da jest. Govori o 'ekstremima u varijabilnosti klime'. Nitko ne moe prigovoriti toliko neodreenoj formulaciji." "Govori o nedavnim ekstremima. Ali na Islandu to nije nedavna pojava." "U tom sluaju izbaci rije 'nedavno'." "To nije primjereno", pobuni se Einarsson, "jer iz tog odlomka proizlazi da opaamo posljedice globalnog zagrijavanja zbog efekta staklenika. A zapravo opaamo lokalne klimatske obrasce poprilino specifine za Island koji vjerojatno nisu povezani s nekakvim globalnim obrascima." "To moe lijepo navesti u zakljuku." "Ali takav uvod postat e predmetom sprdnje meu istraivaima Arktika. Misli da Motoyama ili Sigurosson nee prozreti takvu formulaciju? Ili Hicks? Watanabe? Isaksson? Smijat e se i rei da sam se prodao. Rei e da sam sve to uinio zbog financijske potpore." "Ali treba razmisliti i o drugim stvarima", ree Drake pokuavajui ga umiriti. "Svi moramo biti svjesni injenice da postoje dezinformatorske skupine koje financiraju velike tvrtke naftne kompanije i proizvoai automobila koje e se uhvatiti izvjetaja po kojem se neki gleeri ire, te na temelju toga tvrditi da nema globalnog zagrijavanja. Uvijek je tako. Hvataju se za slamke, samo da stvore lanu sliku." "Mene ne zanima kako e tko upotrijebiti informacije. Mene zanima samo da koliko mogu bolje prenesem istinu." "Vrlo plemenit cilj", ree Drake. "Ali moda nije najpraktiniji." "Shvaam... pa si mi ovamo doveo izvor sredstava u liku gospodina Mortona, tako da mi ni sluajno ne promakne bit?" "Ne, ne, Per, nije tako", ree Drake urno. "Molim te, nemoj pogreno shvatiti..." "Shvaam i predobro... Sto on radi ovdje?" Einarsson je kiptio od bijesa. "Gospodine Morton? Odobravate li to to od mene trai gospodin Drake?"

U tom trenutku oglasio se Mortonov mobitel i on ga otvori, ne vjeto skrivajui olakanje. "Ovdje Morton. Da? Da, Johne. Gdje si? U Vancouveru? Koliko je ondje sati?" Dlanom je pokrio mikrofon. "John Kim, iz Vancouvera. Scotiabank." Evans kimne, iako nije imao pojma o kome je rije. Morton je imao vrlo sloene financijske operacije. Poznavao je bankare diljem svijeta. Morton se okrene i poe do suprotnog kraja atora. Ostale je obavila neugodna tiina. Einarsson se zagledao u pod, i dalje pokuavajui stiati bijes. One plavue pretvarale su se da neto rade, posveujui svu pozornost papirima koje su prelistavale. Drake je ugurao ruke u depove i zagledao se u krov atora. Morton se u meuvremenu poeo smijati. "Stvarno? Taj jo nisam uo", rekao je smijuljei se. Naas pogledavi ostale, ponovno se okrenuo na drugu stranu. Drake ree: "uj, Per, imam dojam da smo razgovor zapoeli u pogrenom tonu." "Ni sluajno", ree Einarsson ledenim glasom. "I predobro se razumijemo. Ako povlaite potporu, povlaite potporu." "Nitko ne spominje povlaenje potpore..." "To emo vidjeti", ree ovaj. U tom trenutku Morton ree: "Molim? to su tono uinili? Prebacili na to! Koliko je to novca...? Isuse Kriste, Johne. Pa to je nevjerojatno!" I dalje razgovarajui, u tom je trenutku iziao iz atora. Evans pojuri za njim. Ve je bilo mnogo svjetlije, sunce se ve poneto uspelo, pokuavalo se probiti kroz nisku naoblaku. Morton se urno uspinjao obronkom, i dalje telefonirajui. Vikao je, no Evans, koji ga je slijedio, zbog vjetra nije razabirao rijei. Tako su doli do Land Cruisera. Morton se sagne tako da gaje vozilo titilo od vjetra. "Isuse, Johne, jesam li zbog toga i zakonski odgovoran? Mislim... ne, nisam imao pojma o tome. Koja organizacija? Zaklada Prijatelji planeta?" Morton upitno pogleda Evansa. Evans odmahne glavom. Nikad nije ni uo za Prijatelje planeta. A znao je za veinu organizacija za zatitu prirode. "Gdje im je sjedite?" upita Morton. "U San Joseu? U Kaliforniji? O, Isuse. to, dovraga, ima sjedite na Kostariki?" Dlanom je pokrio telefon. "Zaklada Prijatelji planeta, San Jose, Kostarika." Evans odmahne glavom.

"Nikad uo," ree Morton, "kao ni moj odvjentik. I ne sjeam se... ne, Ede, daje bila rije o etvrt milijuna dolara, toga bih se sjeao. Gdje je izdan ek? Tako... A moje je ime... gdje? Tako znai. U redu, hvala. Da. Hou. Bok." U tom trenutku zaklopio je telefon. Zatim se okrenuo prema Evansu. "Peter", ree. "Uzmi blok i pii." Morton je govorio uurbano, a Evans je vrljao biljeke, nastojao drati korak s njegovim tempom. Bila je to vrlo komplicirana pria, pa je davao sve od sebe da je to bolje zabiljei. Johna Kima, upravitelja Scotiabanka u Vancouveru, nazvao je klijent po imenu Nat Damon, mjesni poduzetnik koji se bavi iznajmljivanjem pomorske opreme. Damon je poloio ek tvrtke pod nazivom Seismic Services, iz Calgaryja, no pokazalo se da ek nema pokrie. Iznos je bio 300.000 dolara. Damon se zabrinuo i zamolio Kima da ispita sluaj. John Kim nije imao zakonske mogunosti za ispitivanje situacije u SADu, no ek je izdala banka u Calgaryju, a on je ondje imao prijatelja. Tako je doznao da klijent pod nazivom Seismic Services umjesto adrese ima samo potanski pretinac. Raun im je umjereno aktivan, a na njega svakih nekoliko tjedana dolaze sredstva samo iz jednog izvora: Zaklade Prijatelji planeta, sa sjeditem u San Joseu na Kostariki. Kim je nazvao sjedite zaklade. Negdje u to vrijeme na ekranu je vidio da je ek ipak ispravan. Kim je nazvao Damona i upitao ga eli li da prekine istragu. Damon je rekao da ne eli, zamolio ga da podrobno ispita stvar. Kirnje kratko razgovarao s Miguelom Chavezom iz financijske kue Banco Credito Agricola u San Joseu. Chavez je rekao da je primio elektronsku uplatu od tvrtke Moriah Wind Power Associates preko Ansbacha (Cayman) Ltd., privatne banke na Velikom Caymanu. O tome ne zna nita vie. Chavez je nazvao Kima deset minuta kasnije i rekao da se raspitao o Ansbachu i doznao da je novac na raun Moriaha tri dana ranije uplatilo Meunardono drutvo za ouvanje netaknute prirode (IWPS). U rubrici "napomene" na nalogu za prijenos sredstava IWPSa stajalo je "Istraivaka zaklada G. Morton". John Kim nazvao je svog klijenta u Vancouveru, Nata Damona, i upitao ga koja je namjena sredstava s eka. Damon je rekao daje rije o unajmljivanju malene istraivake podmornice za dvije osobe.

Kimu se to uinilo poprilino zanimljivim, pa je nazvao prijatelja Georgea Mortona, da se s njim malo naali i upita ga zato eli unajmiti podmornicu. Na njegovo veliko iznenaenje, Morton o tome nije imao pojma. Evans dovri biljeke, pa upita: "To ti je rekao upravitelj neke banke u Vancouveru?" "Da. Moj dobar prijatelj. Zato me tako gleda?" "Jer imamo hrpu novih podataka", ree Evans. Nije poznavao bankarska pravila koja vrijede u Kanadi, a kamoli u Kostariki, no znao je da banke povjerljive informacije ipak ne razmjenjuju samo tako. Ako je pria bankara iz Vancouvera istinita, to nikako ne moe biti sve. Evans zapie biljeku koja e ga podsjetiti da cijelu priu jo malo provjeri. "A zna li za Meunarodno drutvo za zatitu netaknute prirode kod kojeg je va ek na etvrt milijuna dolara?" Morton odmahne glavom. "Nikad uo." "Znai, nisi im dao dvjesto pedeset tisua dolara?" Morton nijeno zatrese glavu. "Ali rei u ti to sam uinio. Proli tjedan", ree. "Dao sam dvjesto pedeset tisua dolara Nicholasu Drakeu da pokrije mjeseni tekui manjak. Rekao mije da ima malih problema s velikim donatorom iz Seattlea ija uplata kasni tjedan dana. Drake me ve jednom ili dvaput zamolio da tako pomognem." "Misli da je novac zavrio u Vancouveru?" Morton kimne. "Bit e najbolje da to pita Drakea", ree Evans. "Ne znam ba nita", odgovorio je Drake, zbunjena izraza lica. "Kostarika? Meunarodno drutvo za zatitu netaknute prirode? Boe moj, ne mogu ni zamisliti..." Evans ree: "Zna za Meunarodno drutvo za zatitu netaknute prirode?" "Znam ih vrlo dobro", ree Drake. "Izvrsni su. S njima smo tijesno suraivali na vie projekata diljem svijeta... Everglades, Tiger Tops u Nepalu, zatieno jezero Toba na Sumatri. Jedino mi pada na pamet mogunost da je Georgeov ek nekako poloen na pogrean raun. Ili... Jednostavno ne znam. Moram nazvati ured. Ali u Kaliforniji je kasno. Morat u priekati jutro." Morton je bez rijei piljio u Drakea.

"George", ree Drake okrenuvi se prema njemu. "Uvjeren sam da ti je sve to vrlo udno. ak i ako je rije o nedunoj pogreci a gotovo sam posve siguran daje tako ipak je rije o pogreci povezanoj s velikom koliinom novca. Uasno mi je neugodno. Ali pogreke se dogaaju, osobito kad, kao mi, radimo s hrpom volontera. No nas smo dvojica dugogodinji prijatelji. Budi uvjeren da u svemu ui u trag. I dakako da u se pobrinuti da novac odmah vrate na raun. Dajem ti rije, George." "Hvala", ree Morton. Nakon toga svi su sjeli u Land Cruiser. Terenac je poskakivao po pustoj visoravni. "Dovraga, kako su ti Islanani tvrdoglavi", ree Drake zagledan kroz prozor. "Bit e da su to najtvrdokorniji istraivai na svijetu." "Nije shvatio to eli postii?" upita Evans. "Nije," odgovori Drake, "nisam ga uspio navesti da shvati. Znanstvenici se vie ne mogu drati tako nedodirljivo. Ne mogu rei: 'Ja samo istraujem i ne zanima me to tko radi s rezultatima'. To je stav iz nekih prolih vremena. To je neodgovorno. ak i na naoko opskurnom podruju kao to je geologija ledenjaka. Jer, svialo se to nama ili ne, usred smo rata globalnog sukoba informacija i dezinformacija. Taj se rat vodi na mnogim bojinicama. Novinske kolumne i prilozi strunjaka. Televizijski izvjetaji. Znanstveni asopisi. Internet, konferencije, predavaonice i uionice pa i sudnice, kad doe do toga." Drake je odmahivao glavom. "Na naoj je strani istina, no protivnik nas nad mauje brojano i financijski. Danas su ekoloki pokreti David koji se bori protiv Golijata. A Golijat su Aventis i Alcatel, Humana i GE, BP i Bayer, Shell i GlaxoWelcome divovske globalne korporacije. Ti su ljudi neumoljivi neprijatelji naeg planeta, a Per Einarsson, koji ui na tom svom ledenjaku, neodgovoran je kad se pretvara da nije tako." Sjedei kraj Drakea, Peter Evans je s razumijevanjem kimao, iako je zapravo svaku njegovu rije prihvaao s podosta rezerve. Prvi ovjek NERFa bio je poznat po melodramatinom nastupu. A Drake je tako oito prelazio preko injenice da nekoliko tvrtki koje je naveo kao neprijatelje svake godine daju znaajan financijski prilog NERFu, dok su trojica visokih dunosnika tih tvrtki ak i u Drakeovu savjetodavnom odboru. Takva je situacija danas u mnogim

organizacijama posveenima zatiti okolia, iako se o motivima velikih korporacija u takvim aktivnostima vode velike rasprave. "No, dobro," ree Morton, "moda e Per jo malo razmisliti." "Sumnjam", ree Drake sumorno. "Razbjesnio se. ao mi je, ali ini mi se da smo tu bitku izgubili. Ali preostaje nam uvijek isto: idemo hrabro naprijed. Moramo se dalje boriti." Jo neko vrijeme svi su utjeli. "One su enske bile vraki zgodne", ree Morton. "Zar ne, Pe ter?" "Da", odvrati Evans. "Zgodne su." Evans je znao da Morton samo pokuava popraviti atmosferu u automobilu. No Drake za takvo to nije htio ni uti. Prvi ovjek NERFa samo je mrzovoljno piljio u pusto, tuno odmahivao glavom prema snijegom pokrivenim planinama u daljini. Evans je u posljednjih nekoliko godina nebrojeno puta putovao s Dra keom i Mortonom. Morton je obino uveseljavao sve oko sebe, ak i Drakea, koji je inae bio mrzovoljan i nespokojan. No Drake je u posljednje vrijeme postao jo pesimistiniji nego inae. Evans je to prvi put uoio nekoliko tjedana ranije, i tada se upitao je li mu netko u obitelji bolestan ili ga mui neto drugo. No inilo se da je s te strane sve u redu. U najmanju ruku, o eventualnim se problemima nije razgovaralo. NERF je prava uurbana konica. Uselili su se u predivan novi prostor na Beverly Hillsu. Prikupljanje sredstava obara sve rekorde. Planiraju spektakularne nove akcije i konferencije, a meu njima i Konferenciju o naglim klimatskim promjenama koja e poeti za dva mjeseca. Ipak, unato svim uspjesima ili upravo zbog njih? Drake se drao jo mrzovoljnije nego inae. To je primijetio i Morton, ali je preko te injenice prelazio. "Odvjetnik je", govorio je. "Sto od njega uope moe oekivati? Zaboravi cijelu stvar." Kad su stigli u Reykjavik, sunce su zamijenile kia i hladnoa. U zranoj luci Keflavik padala je solika, pa su morali ekati odleivanje krila na Gulfstreamu. Evans se u jednom trenutku iskrao u kut hangara, te, budui daje u Americi bilo gluho doba noi, nazvao prijatelja, bankara u Hong Kongu. Kod njega se raspitao u vezi s vancouverskom priom. "To je apsolutno nemogue", glasio je odluan odgovor. "Nema te banke koja bi otkrila takve podatke, ak ni drugoj banci. Negdje u lancu mora postojati ISP."

"ISP?" "Izvjetaj o sumnjivom prijenosu. Ako izgleda kao prijenos novca za krijumarenje droge ili terorizam, raun dobiva posebnu oznaku. I od tog se trenutka redovito prati aktivnost. Mogue je pratiti elektronske prijenose, ak i unato jakim iframa. Ali nita od podataka dobivenih praenjem ne moe zavriti na stolu upravitelja banke." "Ne?" "Nema teorije. Da bi vidio izvjetaj o praenju rauna, mora imati iskaznicu neke meunarodne policijske organizacije." "Znai da taj bankar stvar nije izveo posve sam?" "Sumnjam. U priu je umijean jo netko. Nekakav policajac. Netko koga su ti preutjeli." "Na primjer neki carinik ili netko iz Interpola?" "Tako nekako." "Zato su se uope javili mojem klijentu?" "Ne znam. Ali nita nije sluajno. Ima li tvoj klijent radikalnih sklonosti?" Sjetivi se Mortona, Evans se zamalo nasmijao. "Ni sluajno." "Siguran si, Peter?" "Pa, jesam..." "Jer ti bogati donatori neki se put zabavljaju, ili opravdavaju podupirui teroristike skupine. Tako je bilo i u sluaju IRAe. Bogati Amerikanci iz Bostona desetljeima su ih podupirali. No vremena su se promijenila. To vie nikom nije zabavno. Tvoj bi klijent morao dobro paziti. A ako ga ti zastupa, i ti se treba uvati. Ne bih te volio posjeivati u zatvoru, Peter." Tako su zakljuili razgovor.

NAPUTUZALOSANGELES PONEDJELJAK, 23. KOLOVOZA 13:04 SATI

Stjuardesa je u Mortonovu iroku kristalnu au ulila votku. "Dosta je leda, duice", ree Morton i podigne ruku. Letjeli su u smjeru zapada preko Grenlanda, nepreglednog podruja leda i oblaka obasjanih blijedim suncem.

Morton je sjedio s Drakeom koji je govorio o topljenju ledenog pokrova na Grenlandu. I brzini kojom se topi arktiki led. I o kanadskim ledenjacima koji se smanjuju. Morton otpije gutljaj votke i kimne. "Island, znai, odstupa od trenda?" "Ah, da", ree Drake. "Anomalija... Ledenjaci se inae svugdje tope nevienom brzinom." "Sva srea to imamo tebe, Nick", ree Morton i potapa Drakea po ramenu. Drake se nasmijei. "I srea je to imamo tebe, George", ree. "Bez tvoje velikodune potpore ne bismo nita postigli. Ti si omoguio tubu u sluaju Vanutu a to je iznimno vano zbog publiciteta koji e sluaj stvoriti. A kad je rije o ostalim donacijama kojima si nas obdario... jednostavno nemam rijei." "Tebi se ne moe dogoditi da nema rijei", ree Morton i potapa ga po leima. Evans je sjedio nasuprot njima i razmiljao kako je uistinu rije o neobinome paru. Morton je krupan i srdaan, odjeven sportski, u trapericama i koulji, u svakom trenutku izgleda kao da e se rasprsnuti i iskoiti iz odjee. S druge strane, Nicholas Drake, uasno je mrav, u sakou i kravati. Tanahni vrat viri iz ovratnika koulje koja kao da mu nikad posve ne pristaje. Bili su suta suprotnost i po ponaanju. Morton je volio u svakom trenutku oko sebe imati to vie ljudi, oboavao je jesti i smijati se. Pokazivao je sklonost prema zgodnim djevojkama, raritetnim sportskim automobilima, azijskoj umjetnosti i neslanim alama. Na zabave u njegovoj vili u Holmby Hillsu dolazio je gotovo cijeli Hollywood. Njegove dobrotvorne priredbe uvijek su bile osobite, o njima se sutradan redovito opirno pisalo. Dakako, Drake je dolazio na sve skupove, ali je svaki put odlazio rano, neki put i prije veere. esto se alio na bolest svoju ili prijateljiinu. Drake je zapravo bio samotni asket kojem se ni zabave ni buka nikako nisu sviale. ak i kad je stajao za govornicom, ostavljao je dojam izoliranosti, kao da je u cijeloj prostoriji posve sam. Drake kao Drake, i to je okrenuo u svoju korist. Nekako je uspijevao stvoriti dojam da je samotni glasnik koji usred pustoi donosi vanu poruku, poruku koju publika mora uti. Unato razlikama u temperamentu, njih dvojica izgradila su trajno prijateljstvo koje se odralo vei dio desetljea. Mortona, nasljednika carstva tvornica viliara, obiljeavala je priroena nelagoda tipina za vlasnika naslijeenog bogatstva. Drakeu je taj novac trebao, pa je Mortonu zauzvrat pruao ciljeve i izvore strasti

koji su ispunjavali i usmjeravali Mortonov ivot. Mortonovo ime nalazilo se meu imenima lanova savjetodavnih odbora vie uglednih drutava i zaklada za ouvanje prirode. Bio je jedan od vodeih donatora Greenpeacea i Saveza za ekoloko djelovanje. Kulminacija svega bila su dva divovska Mortonova dara NERFu. U prvom sluaju radilo se o pomoi u vrijednosti od milijun dolara za financiranje tube u sluaju Vanutu. U drugom je dao devet milijuna samom NERFu za financiranje buduih istraivanja i sudskih postupaka u ime zatite okolia. Upravni odbor NERFa, to nije bilo ni najmanje neobino, izabrao je Mortona za "savjesnog graanina godine". Sveana veera u njegovu ast bit e odrana potkraj jeseni u San Franciscu. Evans je sjedio nasuprot njima dvojici i dokono listao neki asopis. No onaj razgovor s Hong Kongom poprilino ga je uzdrmao, pa je sad tako uvidio da dosta pomno motri Mortona. Morton je i dalje drao ruku na Drakeovu ramenu, priao mu vic kao i obino, pokuavao ga nasmijati no Evansu se uinilo da na Mortonu uoava i odreenu rezerviranost. Morton se malko povukao, ali nije elio da Drake to primijeti. Sumnje su se potvrdile kad je Morton naglo ustao i uputio se prema pilotskoj kabini. "Zanima me to je s tom prokletom elektronikom", rekao je. Otkako su poletjeli, osjeali su posljedice velike suneve eksplozije, zbog ega su satelitski telefoni radili hirovito ili su bili neupotrebljivi. Piloti su rekli da je situacija najgora u blizni polova, te e se poboljati im krenu prema jugu. A inilo se da Morton eli to prije odraditi nekoliko poziva. Evans se pitao koga sve eli nazvati. U New Yorku je etiri ujutro, u Los Angelesu jedan iza ponoi. Koga e Morton zvati? Dakako, pozivi su se mogli odnositi na bilo koji od njegovih ekolokih projekata koji su bili u tijeku proiavanje vode u Kambodi, poumljavanje u Gvineji, ouvanje prirodnih stanita na Madagaskaru, ljekovito bilje u Peruu. Da i ne spominje njemaku ekspediciju koja e mjeriti debljinu leda na Antarktici. Morton je osobno sudjelovao u svim navedenim projektima. Znao je pojedinosti, poznavao znanstvenike, osobno posjetio lokacije. Stoga se moe raditi o bilo emu. No Evansu se nekako inilo da stvar nije tek u bilo emu.

Morton se uto vratio. "Piloti kau da je sad sve u redu". Sjeo je sam u prednji dio zrakoplova, posegnuo za slualicama s mikrofonom i povukao klizna vrata kako bi imao mir. Evans je ponovno usmjerio pozornost na asopis. Drake upita: "Misli da pije vie nego inae?" "Zapravo ne", odgovori Evans. "Zabrinut sam." "Ja se ne bih brinuo", ree Evans. "Jasno ti je", ree Drake, "da nas samo nekoliko tjedana dijeli od banketa koji e se u njegovu ast odrati u San Franciscu. To nam je najvea akcija prikupljanja sredstava ove godine. Publicitet e biti prilino velik, a zahvaljujui tome lake emo organizirati Konferenciju o naglim klimatskim promjenama." "Aha", ree Evans. "Volio bih biti siguran da e se javnost koncentrirati na pitanja zatite okolia, a ne na neto drugo. Neto osobne prirode, ako shvaa to elim rei." Evans odgovori: "Ne bi li o tome trebao razgovarati s Georgeom?" "Oh, ve jesam. Tebi to spominjem jer si toliko uz njega." "Zapravo i nisam.." "Zna da si mu drag, Peter", ree Drake. "Praktiki si mu sin kojeg nije imao ili... dovraga, ne znam. Ali uistinu si mu drag. A ja te samo molim da nam pomogne, ako moe." "Ne bih rekao da e izazivati neugodnosti, Nick." "Samo... pripazi na njega." "U redu. Nema problema." Vrata u prednjem dijelu u tom su se trenutku otvorila. Morton ree: "Gospodine Evans, molit u vas..." Peter ustane i krene prema njemu. Nakon to je uao, zatvorio je vrata. "Razgovarao sam sa Sarom", ree Morton. Sarah Jones bila je njegova tajnica u Los Angelesu. "Nije malo kasno?" "To joj je posao. Dobro je plaam. Sjedni." Evans sjedne nasuprot Mortonu. "uo si za NSIA?"

"Nisam." "Nacionalna agencija za sigurnosne obavjetajne poslove." Evans odmahne glavom. "Nisam, ali sigurnosnih agencija ima barem dvadeset." "uo si za Johna Kennera?" "Nisam..." "Izgleda da je tip profesor na MITu." "Nisam", ree Evans. "alim. Ima veze sa zatitom okolia?" "Mogue. Pokuaj doznati sve to moe." Evans se okrene prema prijenosnom raunalu postavljenom uz njegov naslonja. Vezu s internetom raunalo je ostvarivalo preko satelita. Evans pone utipkavati podatke. Ve nekoliko trenutaka kasnije na zaslonu je imao fotografiju mukarca u dobroj formi, prerano osijedjele kose i s tekim naoalama ronata okvira. Priloeni ivotopis bio je kratak. Evans ga proita naglas. "Richard John Kenner, profesor geoekologije." "to god to tono znailo", ree Morton. "Trideset devet godina. S dvadeset godina doktorirao na Caltechu s temom erozije tla u Nepalu. Zamalo je upao u ameriku skijaku reprezentaciju na Olimpijskim igrama. Doktorat na Pravnom fakultetu Sveuilita Harvard. Sljedee etiri godine radio u vladi. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ured za strateke analize. Znanstveni savjetnik Meuvladina odbora za pregovore. Hobi: alpinizam. Po prvim izvjetajima poginuo pri usponu na nepalski vrh Naya Khanga, no pokazalo se da informacija nije bila tona. Pokuao se popeti na K2, ali ga je u tome omelo nevrijeme." "K2", ponovi Morton. "Nije li to najopasniji vrh?" "ini mi se da jest. Izgleda da je ozbiljan alpinist. Bilo kako bilo, nakon toga preao je na MIT, a rekao bih da je na tom sveuilitu doivio senzacionalan uspon. Asistent devedeset tree, Ravnatelj MITova Centra za analizu rizika devedeset pete. Redovni profesor devedeset este. Savjetnik Uprave za zatitu okolia, Ministarstva unutarnjih, Ministarstva obrane, nepalske vlade i sam Bog zna koga sve ne. Mnogo velikih korporacija, ini mi se. A od 2002. je na neplaenom godinjem." "A to znai?"

"Pie samo da je na dopustu." "Ve dvije godine?" Morton mu prie i preko Evansova se ramena zagleda u podatke na zaslonu. "To mi se ne svia. Tip ostavi takav trag na MITu, poe na godinji i vie se ne vrati. Misli da je upao u nevolje?" "Ne znam. Ali..." Evans je u sebi raunao. "Profesor Kenner doktorirao je na Caltechu kad mu je bilo dvadeset godina. Pravo na Harvardu zavrio je za dvije, umjesto za tri godine. Kao profesor na MITu poeo je raditi kad mu je bilo dvadeset osam..." "U redu, u redu, mali je pametan", ree Morton. "Ipak me i dalje zanima zato je na dopustu. I to radi u Vancouveru." Evans upita: "U Vancouveru je?" "Saru zove iz Vancouvera." "Zato?" "eli se vidjeti sa mnom." "No, da," ree Evans, "ini mi se da e biti najbolje da se naete." "I hoemo", ree Morton. "Ali, to misli, to treba?" "Nemam pojma. Novac? Sredstva za neki projekt?" "Sarah kae kako eli da sastanak ostane tajnom. Ne eli da netko dozna." "Pa, to nije teko izvesti. U avionu si." "Ne", ree Morton i palcem pokae prema repu zrakoplova. "Konkretno, ne eli da kaem Drakeu." "Moda bi bilo najbolje da i ja budem na sastanku", ree Evans. "Da", ree Morton. "Moda bi trebao biti sa mnom."

LOS ANGELES PONEDJELJAK, 23. KOLOVOZA 16:09 SATI

eljezna su se vrata otvorila, a automobil je sjenovitim prilazom doao do kue koja se postupno ukazala kroz zelenilo. Nalazila se u Holm by Hillsu, najbogatijem dijelu Beverly Hillsa. Ondje ive milijarderi, u vilama koje od pogleda s ulice tite

visoka vrata i gusto raslinje. U tom su dijelu grada sve sigurnosne kamere zelene i smjetene na praktiki nevidljiva mjesta. Vila je bila podignuta i ureena u mediteranskome stilu, utobijela proelja, dovoljno velika i za deseterolanu obitelj. Evans, koji je dotada razgovarao sa svojim uredom, zaklopi mobitel i izie iz automobila. U kronjama kalifornijske smokve cvrkutale su ptice. Zrak je ispunjavao miris gardenija i jasmina koji je rastao uz prilazni put. Kolibar je lebdio uz ljubiastu bugenviliju kraj garae. Tipian kalifornijski prizor, pomisli Evans. On je odrastao u Connecticutu, a studirao u Bostonu. I nakon pet godina ivota u Kaliforniji, sve mu je jo uvijek izgledalo egzotino. U tom trenutku vidio je da je ispred kue parkiran jo jedan automobil, tamnosiva limuzina s vladinim registarskim ploicama. Na ulaznim vratima pojavila se Mortonova tajnica, Sarah Jones, visoka tridesetogodinja plavua, koja je po glamuroznom izgledu mogla biti i filmska zvijezda. Sarah je na sebi imala bijelu tenisku minicu i ruiasti top, dok joj je kosa bila zaeljana u rep. Morton je ovla poljubi u obraz. "Danas igra?" "Trebala sam igrati. ef mi se ranije vratio." Rukovala se s Evansom, pa se ponovno obratila Mortonu. "Sve u redu na putu?" "Bez problema. Drake je mrzovoljan, pa nee ak ni piti. To ve postaje zamorno." U trenutku kad je Morton krenuo prema vratima, Sarah ree: "Mislim da bih vas trebala upozoriti... Ve su ovdje." "Tko to?" "Profesor Kenner. S njim je jo jedan tip. Stranac." "Doista? Ali, nisi im rekla da moraju..." "Dogovoriti sastanak? Jesam. ini mi se da smatraju kako se to na njih ne odnosi. Lijepo su sjeli i rekli da e priekati." "Trebala si me nazvati..." "Doli su prije pet minuta." "Ha... U redu." On se obrati Evansu. "Idemo, Peter." Tako su zajedno uli. Mortonova dnevna soba gledala je na park iza kue. Prostor su ukraavali azijski antikviteti, meu kojima je bila i velika kamena glava iz Kambode. Na kauu su vrlo uspravno sjedila dvojica mukaraca. Jedan je bio Amerikanac srednje visine, kratke sijede kose i s naoalama. Drugi je bio vrlo

taman, zbijen, te vrlo zgodan, unato tankome oiljku na lijevome obrazu, ispred uha. Na sebi su imali pamune hlae i lagane sportske sakoe. Ijedan i drugi sjedili su na rubu kaua, budni i oprezni, kao da bi svakog trenutka mogli poskoiti. "Izgledaju kao vojnici, zar ne?" promumlja Morton na ulazu. Ona dvojica istog su trenutka ustala. "Gospodine Morton, ja sam John Kenner, sa sveuilita MIT, a ovo je moj suradnik, Sanjong Thapa. Poslijediplomac iz Mustanga. U Nepalu." Morton ree: "A ovo je moj suradnik, Peter Evans." Svi su se propisno rukovali, Kenner je imao vrst stisak. Sanjong Thapa uz stisak ruke jedva se primjetno naklonio. Govorio je tiho, britanskim naglaskom. "Drago mi je." "Nisam vas oekivao", ree Morton, "tako brzo." "Radimo brzo." "Vidim. O emu se radi?" "Naalost, trebamo vau pomo, gospodine Morton." Kenner se ljubazno nasmijei Evansu i Sari. "A na je razgovor, naalost, vrlo povjerljive prirode." "Gospodin Evans moj je odvjetnik," ree Morton, "a pred tajnicom nemam tajne..." "U to sam uvjeren", ree Kenner. "Moete im se povjeriti kad god poelite. Ali s vama moramo razgovarati nasamo." Evans uto ree: "Ako nemate nita protiv, molio bih vas da nam neim potvrdite identitet." "Svakako", ree Kenner. I jedan i drugi posegnuli su za novanikom. Evans je tako na uvid dobio vozake dozvole izdane u saveznoj dravi Massachusetts, slubene iskaznice s MITa i putovnice. Nakon toga dali su mu i posjetnice. dr. John Kenner Centar za analizu rizika Massachusetts Institute of Technology 454 Massachusetts Avenue Cambridge, MA 02138 dr. SanjongThapa Znanstveni istraiva Odsjek za geoekologiju Zgrada 4C 323 Massachusetts Institute of Technology Cambridge, MA 02138 Na njima su se nalazili brojevi telefona, telefaksa i adresa elektronike pote. Evans okrene kartice. Sve je izgledalo posve u redu. Kenner ree: "A sad bih vas i gospoicu Jones zamolio da izi ete..."

Nali su se u hodniku, odakle se kroz velika staklena vrata pruao pogled u dnevnu sobu. Morton je sjedio na jednoj sofi. Kenner i Sanjong na drugoj. Razgovarali su tiho. tovie, Evansu se inilo da je rije tek o jo jednom u beskrajnome nizu sastanaka o moguim ulaganjima koja je Morton morao otrpjeti. Evans prie telefonu u hodniku i utipka broj. "Centar za analizu rizika", javio se enski glas. "Molim ured profesora Kennera." "Trenutak, molim." Klik. Neki drugi glas. "Centar za analizu rizika, ured profesora Kennera." "Dobar dan", ree Evans. "Zovem se Peter Evans i trebam profesora Kennera." "ao mi je, ali nije u uredu." "Znate li gdje je?" "Profesor Kenner je na produljenom odmoru." "Morao bih svakako doi do njega", ree Evans. "Znate li gdje ga mogu dobiti?" "Pa, to ne bi trebalo biti osobito teko jer zovete iz Los Angelesa, a on je upravo u tom gradu." Znai, vidjela je broj pozivatelja, pomisli Evans. Nekako je mislio da Morton blokira prikaz vlastitog broja. Oito ne. Ili tajnica u Mas sachusettsu ima mogunost ipak ga nekako vidjeti. "No, da," ree Evans, "moete li mi rei..." "ao mi je, gospodine Evans," ree ona, "ali vie od toga ne mogu vam pomoi." Klik. Sarah ree: "to je bilo?" Prije nego to je Evans uspio odgovoriti, u dnevnoj sobi zazvonio je neiji mobitel. Vidio je kako Kenner uvlai ruku u dep i kratko se javlja. Potom se okrenuo, pogledao Evansa i mahnuo. Sarah upita: "Nazvali su ga iz ureda?" "Izgleda..." "Bit e onda da je to doista profesor Kenner." "Tako nekako", ree Evans. "A mi moemo ii." "Doi", ree Sarah. "Odvest u te kui." Proli su pokraj otvorenih garanih vrata i niza Ferrarija koji su blistali na suncu. Morton je imao devet Ferrarijevih oldtimera koje je drao po raznoraznim

garaama. Meu njima su bili i Spyder Corsa iz 1947., Testa Rossa iz 1956. i California Spyder iz 1959., a svaki od njih vrijedio je vie od milijun dolara. Evans je to znao jer je pregledavao police osiguranja kad god bi Morton kupio novi automobil. Na suprotnome kraju niza nalazio se Sarin crni Porscheov kabriolet. Ona izie na prilaz, a on sjedne uz nju. ak i prema losangeleskim mjerilima Sarah Jones bila je iznimno lijepa ena, visoka, koe boje meda, plave kose koja se sputala do ramena, plavih oiju, savrenih crta lica, izrazito bijelih zuba. Sportski graena, ali i onako oputena kako to ve ide kod stanovnika Kalifornije, tako daje na posao najee dolazila u trenirci ili teniskoj minici. Igrala je golf i tenis, bavila se ronjenjem i brdskim biciklizmom, skijanjem i snowboardingom, te tko zna ime jo. Evansa je hvatao umor ve i pri samoj pomisli na sve njezine aktivnosti. No znao je da uz to ima i "nerijeena pitanja", da se poslui kali fornijskim izrazom. Sarah je bila najmlae dijete u imunoj obitelji iz San Francisca. Otac joj je bio utjecajni odvjetnik na politikoj funkciji, majka nekadanja vrlo uspjena manekenka. Sva Sarina braa i sestre bili su u sretnome braku, odreda uspjeni, i svi su samo ekali da ona krene njihovim stopama; Nju je kolektivni obiteljski uspjeh silno optereivao. Evansu nikada nije bilo jasno zato je odluila raditi za Mortona, jo jednog monog i bogatog ovjeka. Ni zato se uope preselila u Los Angeles jer je njezina obitelj sve juno od mosta Bay smatrala beznadno otrcanim. No bila je vrlo dobra i uspjena tajnica, odana Mortonu. Osim toga, George je esto naglaavao kako je njezina nazonost velik dobitak u estetskome smislu. S tim su se slagali svi glumci i slavni mukarci koji su dolazili na Mortonove prijeme. Hodala je s nekolicinom njih. Sto je jo vie ljutilo njezinu obitelj. Evans se katkada pitao je li pobuna motiv svakog njezina postupka. Kao na primjer u vonji vozila je brzo, gotovo nepromiljeno, jurila niz Benedict Canyon prema Beverly Hillsu. "Ide u ured ili u stan?" "U stan", ree on. "Idem po auto." Kimnula je, zaobila usporeni Mercedes, pa naglo skrenula lijevo, u sporednu ulicu. Evans duboko udahne. "uj", ree ona. "Zna to je mreni rat?" "Molim?" Uinilo mu se da je zbog vjetra nije najbolje uo.

"Mreni rat." "Ne", odgovori. "Zato?" "ula sam da to spominju prije nego to ste doli. Kenner i onaj Sanjong." Evans odmahne glaovm. "Totalno mi je nepoznato. Sigurna si da nije mreni rad?" "Mogue je i to." Pojurila je Sunsetom prolazei kroz uto, a zatim na Beverlyju poneto usporila. "Jo si u Roxburyju?" Odgovorio je potvrdno. Pogledao je njezine dugake noge koje su provirivale ispod bijele minice. "S kime si trebala igrati tenis?" "Mislim da ga ne poznaje." "Nije, ovaj..." "Ne, to je gotovo." "Tako..." "Mislim ozbiljno, ba gotovo." "U redu, Sarah, shvatio sam i prvi put." "Vi odvjetnici uvijek zvuite tako sumnjiavo." "Znai, igra s nekim odvjetnikom?" "Ne, nije odvjetnik. Ne igram s odvjetnicima." "to radi s odvjetnicima?" "S njima nastojim imati to manje posla. Kao i svi." "ao mi je to tako misli." "Osim s tobom, naravno", ree ona i zabljesne ga osmijehom. Zatim je estoko nagazila papuicu gasa tako da ih je zagluio prodoran zvuk motora. Peter Evans ivo je u jednoj od starijih stambenih zgrada u Roxbury Driveu, u ravnome dijelu Beverly Hillsa. U njegovoj zgradi, nasuprot parku Roxbury, nalazila su se etiri stana. Park je bio lijep, velik zeleni prostor, uvijek prepun aktivnosti. Vidio je kako dadilje hispanskog podrijetla uvaju bogataku djecu i avrljaju u malenim skupinama, dok je nekolicina umirovljenika sjedila na suncu. Malo podalje u jednom kutu zaposlena majka u sveanom kostimu posvetila je stanku za objed djeci. Automobil se uz kripu guma zaustavio. "Izvoli." "Hvala", ree on i izie. "Nije li vrijeme da se preseli? Ovdje si ve pet godina."

"Nemam vremena za seljenje", odgovori on. "Ima kljueve?" "Da. Ali jedan je klju uvijek ispod otiraa." Uvukavi ruku u dep, zazveckao je kljuevima. "Sve je u redu." "Vidimo se." Nakon toga je odjurila. Gume su zakripale pri skretanju na prvom uglu, a nakon toga izgubila se iz vida. Evans je proao kroz maleno, suncem obasjano dvorite i uspeo se do stana, na prvom katu. Kao i uvijek, Sarah ga je malko uznemirila. Tako je zgodna, tako koketna. Uvijek je imao dojam da mukarce dri na distanci tako to ih izbacuje iz ravnotee. U svakom sluaju, njega definitivno izbacuje iz ravnotee. Nikad nije uspijevao shvatiti eli li da je pozove van ili ne. No s obzirom na njezin odnos s Mortonom, to nikako ne bi bilo pametno. Nikad je nee pozvati van. im je uao u stan, zazvonio je telefon. Zvala je njegova tajnica Heather. Ranije e otii s posla, jer se ne osjea dobro. Heather esto nije bilo dobro kasnije popodne, upravo u vrijeme kad se jo mogla izbjei prometna guva. Najee je javljala da je bolesna petkom ili ponedjeljkom. Ipak, tvrtka se nekako neobino sustezala s davanjem otkaza. Ondje je radila ve godinama. Neki su govorili da je neko bila ljubavnica Brucea Blacka, utemeljitelja tvrtke, te da Bruce sve otada ivi u neprestanome strahu da e za to doznati njegova supruga jer je sav novac njezin. Drugi su tvrdili da se Heather via s jednim drugim, uvijek neimenovanim partnerom u tvrtki. Prema treoj verziji, nala se na licu mjesta kad se tvrtka iz jednog nebodera Century Cityja selila u drugi, pri emu je naila na neke neugodne dokumente, koje je kopirala. Evans je smatrao da je istina prozainija: da je Heather vrlo lukava ena koja u tvrtki ve radi dovoljno dugo da zna sve o tubama za nezakonito urueni otkaz, te da sad svoje stalne povrede radne discipline pomno odvaguje u odnosu na trokove i gnjavau zbog otkaza. Na taj nain radila je priblino trideset tjedana godinje. Heather su bez iznimke dodjeljivali najboljem mlaem partneru u tvrtki, smatrajui da istinski dobrom odvjetniku nee smetati njezina nestalnost. Evans je se ve godinama pokuavao rijeiti. Obeali su mu novu tajnicu za sljedeu godinu. On je ve i to smatrao promaknuem.

"ao mi je to ti nije dobro", ree uljudno. ovjek mora pokazati da prihvaa njezinu igru. "Stvar je u elucu", ree ona. "Moram otii lijeniku." "Ii e danas?" "Pa, pokuavam dogovoriti pregled..." "U redu." "Ali samo sam ti htjela rei da su za prekosutra zakazali veliki sastanak." "Da?" "Upravo ga je sazvao gospodin Morton. Pozvano je, ini mi se, deseterodvanaestero ljudi." "Zna tko?" "Ne. Nisu rekli." Evans pomisli: Nita od toga. "U redu", ree. "I nemoj zaboraviti da sljedei tjedan ima itanje optunice za Mortonovu ki. Ovaj put u Pasadeni, ne u gradu. A Margo Lane zove u vezi s tubom protiv Mercedesa. Onaj prodava BMW-a i dalje eli nastaviti." "I dalje eli tuiti crkvu?" "Zove svaki drugi dan." "U redu. To je sve?" "Nije, ima jo desetak ljudi. Bude li mi dovoljno dobro, pokuat u ti ostaviti popis na stolu..." To je znailo da nee ostaviti popis. "U redu", ree on. "Danas dolazi?" "Ne, prekasno je. Moram malo odspavati." "U tom sluaju, vidimo se sutra." U jednom trenutku shvatio je daje uasno gladan. U hladnjaku nije imao nita osim jogurta neodredive starosti, neto uvelog celera, te napola ispijenu bocu vina koja je ondje ostala otkako je posljednji put bio na spoju, dva tjedna ranije. U posljednje vrijeme viao se s Carol, djevojkom koja se u jednoj drugoj tvrtki bavi tubama raznih proizvoaa. Upoznali su se u teretani i upustili u nestalnu, povremenu vezu. Oboje je imalo posla preko glave i, iskreno govorei, nisu se odvie zanimali jedno za drugo. Nalazili su se jednom ili dvaput na tjedan, strastveno se seksali, a nakon toga jedno od njih sjetilo bi se da ujutro ima rani

sastanak i otilo kui. Povremeno su izlazili na veeru, no to se dogaalo rijetko. Ni on ni ona nisu htjeli troiti vrijeme na takve stvari. Otiao je u dnevnu sobu i presluao poruke. Carol se nije javila, ali se zato javila Janis, djevojka s kojom se takoer povremeno via. Janis je radila kao instruktorica u teretani i imala jedno od onih tipinih losangeleskih tijela, vrstih kao kamen i savreno oblikovanih. Seks je za Janis bio sportska disciplina koja se protezala na vie prostorija, kaua, stolica, a Evans je svaki put bez iznimke stjecao dojam daje tome nekako nedorastao, kao da nekako nije zadovoljna razinom masnoe u njegovu tijelu. No ipak se i dalje viao s njom, nekako se neodreeno ponosei to moe imati ensku koja izgleda tako fantastino, ak i ako seks nije toliko spektakularan. Osim toga, esto mu je bila dostupna bez velikih dogovora i planiranja. Janis je imala starijeg deka, producenta na kabelskoj televizijskoj postaji s vijestima. Cesto je odlazio na slubena putovanja, a ona nije imala mira. Janis mu je prethodne veeri ostavila poruku. Evans je nije ni pokuao nazvati. Kod Janis nema alternativa, ili odmah ili zaboravi cijelu stvar. Prije Janis i Carol bilo je i drugih ena, uglavnom u slinom aranmanu. Evans je samome sebi govorio da mora pronai djevojku koja e mu donositi vie zadovoljstva. Ozbiljniju, odrasliju vezu. Primjereniju njegovim godinama i poloaju. No imao je previe posla i jednostavno se povodio za trenutkom, ivio od danas do sutra. A sad je doista gladan. Iziao je i odvezao se do najblieg restorana sa alterom za vozae, prodavaonice hamburgera Pico. Ondje su ga ve poznavali. Naruio je dvostruki cheeseburger i frape od jagoda. Otiao je kui namjeravajui poi na spavanje. A onda se sjetio da jo treba nazvati Mortona. "Drago mi je to si nazvao," ree Morton, "upravo sam gledao neke stvari s... gledao neke stvari. Kako trenutano stojimo s mojim donacijama NERFu? Tuba u sluaju Vanutu i sline stvari...?" "Ne znam", ree Evans. "Dokumenti su pripremljeni i potpisani, ali ini mi se da jo nita nije isplaeno." "Izvrsno. Molim te da odgodi sve isplate." "Nema problema."

"Samo privremeno." "U redu." "Nema potrebe neto rei NERFu." "Ne, ne. Svakako." "Izvrsno." Evans spusti slualicu i poe u spavau sobu da se svue. Uto se oglasio telefon. Zvala je Janis. Instruktorica aerobika. "Hej", ree ona. "Ba sam mislila na tebe i pitala se to radi." "Pa, ba se spremam u krevet." "Oh... Nije jo malice rano?" "Upravo sam doputovao s Islanda." "Bit e da si jako umoran." "Pa, dobro," ree on, "nije ba tako..." "eli drutvo?" "Svakako." Smijuljei se, spustila je slualicu.

BEVERLY HILLS UTORAK, 24. KOLOVOZA 6:04 SATI

Evansa je probudilo ubrzano ritmino disanje. Ispruivi ruku na suprotnu stranu kreveta, utvrdio je da Janis nije uz njega. Plahta je jo bila topla. Malko je pridignuo glavu i zijevnuo. Pri blagom jutarnjem svjetlu ugledao je vitku i savreno oblikovanu nogu koja se die iznad podnoja kreveta. Trenutak kasnije pridruila joj se i druga noga. Potom su se obje polagano spustile. Duboki udisaj. Potom ponovno noge. "Janis," ree on, "to radi?" "Moram se zagrijati." Ustala je, nasmijeena, naga i posve oputena, sigurna u vlastitu pojavu, jasno istaknutih miia. "U sedam imam prvi sat." "Koliko je sati?" "est." On zastenje i glavom uroni u jastuk.

"Sad bi ve trebao ustati", ree ona. "Spavanjem skrauje ivotni vijek." On ponovno zastenje. Janis je uvijek prepuna podataka o zdravlju. To joj je posao. "Kako mi spavanje moe skratiti ivot?" "Proveli su istraivanje na takorima. Nisu im doputali da spavaju. I zna to se dogodilo? ivjeli su dulje." "Aha. Moe, molim te, ukljuiti aparat za kavu?" "U redu," ree ona, "ali zbilja bi trebao prestati piti kavu..." Polaganim korakom izila je iz sobe. On spusti noge na pod, pa ree: "Nisi ula da kava sprjeava modani udar?" "To nije istina", ree ona iz kuhinje. "Kava sadri devetsto dvadeset tri kemijska spoja i ne moe biti zdrava." "Novo istraivanje", ree on. A to je bilo tono. "Osim toga, uzrokuje rak." "To jo nitko nije dokazao." "I pobaaje." "To me ne brine." "Nervozu i napetost." "Janis, molim te." Vratila se, naslonila na okvir vrata i prekriila ruke na savrenim grudima. Jasno je vidio vene u donjem dijelu njezina trbuha koje su se sputale prema meunoju. "Ali mora priznati da jesi nervozan, Peter." "Samo kad vidim tvoje tijelo." Ona napui usne. "Uope me ne shvaa ozbiljno." Okrenula se i krenula prema kuhinji, pokazujui besprijekorne, uzdignute guzove. uo je kako otvara hladnjak. "Nema mlijeka." "Moe i crna." Ustao je i krenuo pod tu. "Imao si tete u stanu?" upita ona. "Od ega?" "Od potresa. Dok te nije bilo, imali smo mali potres. Oko 4,3." "Koliko znam, ne." "Ako nita drugo, potres ti je barem premjestio televizor." Zastao je kao ukopan. "Molim?"

"Premjestio ti je televizor. Pogledaj..." Jutarnje sunce s prozora jasno je obasjavalo blagi obris mjesta na kojem se postolje televizora bilo utisnulo u sag. Televizor je stajao sedam osam centimetara od mjesta na kojem se ranije nalazio. Bio je to stari prijemnik s ekranom od osamdeset centimetara, vraki teak ureaj. Nije ga bilo lako pomaknuti. Evans osjeti kako ga obuzima jeza. "Imao si sree", ree ona. "Na kaminu ima toliko stakla. A ono se razbija ak i kod manjih potresa. Ima osiguranje?" Nije odgovorio. Bio se nadvio nad televizor, zagledan u ice iza aparata. Sve je izgledalo uobiajeno. Ali iza televizora nije zagledavao ve barem godinu dana. Zapravo ne zna to je uobiajeno. "Usput," ree ona, "ovo ti nije organski uzgojena kava. Trebao bi piti barem tako neto. Slua me uope?" "Samo trenutak." Bio je unuo ispred televizora, traio neto neobino ispod prijemnika. Sve mu je izgledalo normalno. "A to je ovo?" upita ona. On se okrene prema njoj. Pokazivala mu je krafnu. "Peter," ree Janis strogo, "zna li koliko u tome ima masnoe? Kao da jede isti maslac." "Znam... trebao bih prestati." "Pa, trebao bi. Osim ako kasnije ne prieljkuje dijabetes. Sto radi na podu?" "Samo pregledavam televizor." "Zato? Ne radi?" "Ne." On ustane. "Nisi zatvorio vodu u tu kabini", ree ona. "Ne misli na ekologiju." Natoila je kavu i dodala mu alicu. "Hajde, istuiraj se. Ja moram na sat." Kad je iziao iz kupaonice, nje vie nije bilo u stanu. Navukao je pokriva preko kreveta (u njegovu sluaju bio je to vrhunac namjetanja kreveta), pa uao u garderobu i odjenuo se za posao.

CENTURY CITY UTORAK, 24. KOLOVOZA 8:45 SATI

Odvjetnika tvrtka Hassle and Black zauzimala je pet etaa u jednoj poslovnoj zgradi u Century Cityju. Bila je to napredna, socijalno svjesna tvrtka. Zastupala je mnoge holivudske zvijezde i imune aktiviste predane zatiti okolia. injenica da je tvrtka istodobno zastupala i trojicu najveih trgovaca nekretninama i graevinskih poduzetnika u okrugu Orange u javnosti se mnogo rjee isticala. No kao to su partneri obiavali rei, tvrtka je zahvaljujui tome poslovala uravnoteenije. Evans je tvrtki pristupio zbog mnotva klijenata aktivnih na podruju zatite okolia, a osobito Georgea Mortona. Bio je jedan od etvorice odvjetnika koji su gotovo puno radno vrijeme radili za Mortona i Mor tonovu omiljenu dobrotvornu organizaciju, NERF. Ipak, i dalje je bio tek obian odvjetnik i imao maleni ured s ijeg se prozora izravno vidio jedino ravni stakleni zid nebodera na suprotnoj strani ulice. Evans pogleda papire na radnom stolu. Uobiajene stvari koje se dodjeljuju mlaim odvjetnicima. Podnajam nekog stana, ugovor o zaposlenju, napisane izjave o steaju, obrazac iz Porezne uprave, te dvije radne verzije pisama kojima njegovi klijenti prijete tubom u jednom sluaju slikar se sprema tuiti galeriju koja mu odbija vratiti neprodane slike, dok u drugom ljubavnica Georgea Mortona tvrdi da joj je posluitelj u restoranu Sushi Roku prilikom parkiranja otetio Mercedesov kabriolet. Mortonova ljubavnica Margaret Lane neko je bila glumica. Nije je bilo teko razjariti i bila je vrlo sklona tubama. Kad god bi je George zanemario a to se posljednjih mjeseci dogaalo sve ee pronalazila je razloge zbog kojih e nekoga tuiti. Sluaj bi bez iznimke zavrio na Evansovu stolu. U podsjetnik je zabiljeio da treba nazvati Margo. inilo mu se da se ne bi trebala uputati u tubu, no za to e je trebati podosta uvjeravati. Sljedea je na redu bila tablica s podacima jednog prodavaa BMWa iz Beverly Hillsa koji je tvrdio da je kampanja pod nazivom "to bi vozio Isus?" nakodila njegovoj tvrtki jer ocrnjuje luksuzne automobile. Njegova prodavaonica nalazi se, kako se pokazalo, samo ulicu dalje od crkve, pa su neki vjernici nakon mise odlazili onamo i korili i gnjavili njegovo osoblje. Vlasniku tvrtke to se nije svialo, no Evansu se inilo daje ove godine prodao vie automobila nego prethodne. U podsjetnik je upisao da treba nazvati i njega.

Potom je pregledao elektroniku potu, traei vanije informacije izmeu dvadesetak ponuda za uveanje penisa, deset ponuda za kupnju sredstava za smirenje, te jo deset za podizanje kredita prije poveanja kamatnih stopa. Dobio je tek petest vanih poruka. Prva je bila od Herba Lowensteina, koji je traio da se vide. Lowenstein je bio vii partner zaduen za Mortona. Odraivao je vei dio upravljanja imovinom, ali i dobar dio drugih ulaganja. U Mortonovu sluaju voenje imovine i srodnih poslova iziskivali su puno radno vrijeme. Evans se hodnikom polagano uputi do Herbova ureda. Lisa, Herbova tajnica, prislukivala je neto u telefonskoj slualici. Spustivi slualicu, s krivnjom u oima pogledala je Evansa. "Razgovara s Jackom Nicholsonom." "I kako je Jack?" "Dobro. Dovrava film s Meryl. Pojavili su se nekakvi problemi." Lisa Ray bila je dvadesetsedmogodinjakinja ivahnih oiju i izrazito sklona ogovaranju. Evans se jo davno poeo oslanjati na njezine informacije kad je bila rije o poslovnim podacima najrazliitijih vrsta. "Zato me zove?" "Neto o Nicku Drakeu." "U vezi s ime je sutranji sastanak u devet?" "Mogu ti rei da ne znam", odgovori ona, gotovo s nevjericom u glasu. "Nisam uspjela ieprkati ba nita." "Tko ga je sazvao?" "Mortonovi knjigovoe." Pogledala je telefon na stolu ispred sebe. "Oh, zavrio je. Moe odmah ui." Herb Lowenstein ustane i povrno stisne Evansovu ruku. Bio je to proelav mukarac ugodna izraza lica, blaga dranja i pomalo treberskog ophoenja. Ured mu je ukraavalo vie desetaka fotografija obitelji, posloenih u nizovima od po trietiri na radnome stolu. Dobro se slagao s Evansom ako ni zbog ega drugog, a onda zbog injenice to je u posljednje vrijeme, kad god bi Mortonovu tridesetogodinju ker uhitili zbog posjedovanja kokaina, upravo Evans u pono odlazio u grad i uplaivao jamevinu. Lovvenstein je to radio godinama, a sad mu je bilo drago to moe mirno spavati. "Onda," ree, "kako je bilo na Islandu?"

"Dobro. Hladno." "Sve je u redu?" "Naravno." "Mislim, to izmeu Georgea i Nicka. Sve OK?" "ini mi se da jest. Zato?" "Nick je nekako zabrinut. Zvao me dvaput u manje od sat vremena." "S ime u vezi?" "Kako stojimo s Georgeovom donacijom NERFu?" "To je pitao?" "Pojavio se nekakav problem?" "George stvar eli malo odgoditi." "Zato?" "Nije mi rekao." "Zbog onog Kennera?" "George nije nita rekao. Samo je rekao da priekamo." Evans se pitao koliko Lovvenstein zna o Kenneru. "to u rei Nicku?" "Reci mu da je stvar u postupku i da mu jo ne moemo priopiti toan datum." "Ali s tim nema problema, zar ne?" "Koliko je meni reeno, ne", odgovori Evans. "U redu", ree Lowenstein. "Sve ostaje u ovoj sobi, pa mi stoga reci: pojavili su se problemi?" "Mogue." Evans je sada razmiljao o tome kako George rijetko stopira donacije. A u onom kratkom razgovoru sino, u njegovu je glasu osjetio odreenu napetost. "O emu e biti rijei na sutranjem sastanku?" upita Lowenstein. "U velikoj konferencijskoj dvorani..." "Nemam pojma." "George ti nije rekao?" "Nije." "Nick se uasno uzrujao." "No, dobro, to za njega nije nita neobino." "Nick je uo za tog Kennera. Smatra da samo izaziva nevolje. Nekakav antiekoloki aktivist."

"Sumnjam. Radi kao profesor na MITu. Bavi se nekim oblikom ekologije." "Nick smatra da samo donosi nevolje." "Ja to ne mogu odrediti." "uo je kako s Mortonom u avionu razgovara o Kenneru." "Nick bi trebao prestati prislukivati kroz kljuanice." "Zabrinut je zbog toga kako stoji kod Georgea." "To me ne udi", ree Evans. "Nick je zeznuo jedan veliki ek. Zavrio je na pogrenom raunu." "uo sam. Pogrijeio je netko od volontera. Za to ne moe kriviti Nicka." "Ali to ba ne ulijeva povjerenje." "Novac je zavrio na raunu Meunarodnog drutva za zatitu netaknute prirode. To je divna organizacija. U ovom trenutku novac prebacuju na pravo odredite." "To je u redu." "Gdje si ti u svemu tome?" "Nigdje. Samo radim to mi klijent naloi." "Ali savjetuje ga." "Ako trai savjet. Ovaj put nije traio." "Nekako mi se ini da si izgubio samopouzdanje." Evans odmahne glavom. "Herb," ree, "ne znam ni za kakav problem. Znam samo za odgodu. Nita vie." "U redu", ree Lowenstein i podigne slualicu. "Malo u umiriti Nicka." Kad se Evans vratio u ured, telefon je ve zvonio. On se javi. "Sto danas radi?" upita Morton. "Nita osobito. Papiri, papiri, papiri." "To moe priekati. Molim te da se malo pokrene i utvrdi kako napreduje sluaj Vanutu." "Isuse, George, to je jo u preliminarnoj fazi. ini mi se da do slubenog upuivanja optunice sudu imamo jo nekoliko mjeseci." "Samo ih lijepo obii", ree Morton. "U redu, oni su u Culver Cityju, pa u nazvati i..." "Ne. Nemoj telefonirati. Jednostavno poi onamo." "Ali ako ne oekuju..." "Upravo tako. To i elim. Obavijesti me to si otkrio, Peter." Nakon toga prekinuo je vezu.

CULVER CITY UTORAK, 24. KOLOVOZA 10:30 SATI

Tuiteljska ekipa u sluaju Vanutu uselila se u nekadanje skladite juno od Culver Cityja. Bilo je to industrijsko podruje, a ulice su ondje bile pune rupa. S plonika se nije naziralo ba nita: neugledan zid od opeka, vrata s izlizanim metalnim kunim brojem. Evans pritisne tipku zvonca i ue u prijemni ured od okolnog prostora odijeljen zidovima. Sa suprotne strane zidne pregrade uli su se prigueni glasovi, no nije se vidjelo apsolutno nita. Vrata na suprotnom kraju, koja su vodila u samo skladite prostora, uvala su dvojica naoruanih straara. Za malenim stolom sjedila je tajnica. U njezinu pogledu nije bilo ni traga ljubaznosti. "A vi ste nam...?" "Peter Evans, Hassle and Black." "Trebate...?" "Gospodina Baldera." "Dogovorili ste sastanak?" "Ne." Pogledala ga je s nevjericom u oima. "Nazvat u njegovu tajnicu." "Hvala." Slubenica je s kolegicom razgovarala vrlo priguenim glasom. uo je kako spominje naziv njegove tvrtke. Evans pogleda uvare. Privatni zatitari. Bezizraajno su piljili u njega, ni sluajno se ne smijeei. Slubenica na recepciji spusti slualicu i ree: "Gospoica Haynes doi e za nekoliko trenutaka." Zatim je kimnula uvarima. Jedan od njih priao je i obratio se Evansu. "Obina formalnost, gospodine. Moete mi pokazati neku ispravu?" Evans mu prui vozaku dozvolu. "Imate li kod sebe kakvu kameru, fotoaparat ili opremu za snimanje?" "Ne", odgovori Evans. "Diskete, vrste diskove, memorijske kartice ili slinu raunalnu opremu?" "Ne." "Jeste li naoruani, gospodine?"

"Nisam." "Moete, molim, na trenutak podignuti ruke?" Kad ga je Evans pogledao, uvar je rekao: "Zamislite da ste na nekom aerodromu", pa ga je prepipao. No bilo je oito da trai prislune ureaje. Prstima je preao po ovratniku Evansove koulje, avovima sakoa, pojasu, a zatim ga zamolio da skine cipele. Na koncu gaje jo pregledao i prijenosnim detektorom. "Stvarno ste ozbiljni", ree Evans. "Jesmo. Hvala, gospodine." uvar se udalji i ponovno smjesti kod zida. Kako nije imao kamo sjesti, Evans je ostao stajati i ekati. Do trenutka kad su se otvorila vrata protekle su vjerojatno dvije minute. ena na pragu tridesetih, privlana izgleda, ali nepopustljiva dranja, kratke tamne kose i plavih oiju, u trapericama i bijeloj koulji ree: "Gospodin Evans? Ja sam Jennifer Haynes." vrsto mu je stisnula ruku. "Radim za Johna Baldera. Doite." Tako su uli. Nali su se u uskome hodniku na ijem su se suprotnome kraju vidjela zakljuana vrata. Evans uvidi da je rije o sigurnosnoj mjeri dvostruka vrata na ulazu. "emu to slui?" upita, glavom pokazujui prema uvarima. "Imali smo manjih problema." "Kakvih problema?" "Ljude zanima to se ovdje dogaa." "Aha..." "Pa smo postali oprezni." Nakon to je provukla karticu, zaulo se zujanje i vrata su se otvorila. Uli su u nekadanje skladite divovski prostor visokog stropa, staklenim pregradama podijeljen na velike sobe. Odmah s lijeve strane, iza stakla, Evans je ugledao prostor prepun kompjuterskih terminala, a za svakim od njih sjedila je mlada osoba pred kojom se nalazila hrpa dokumenata. Velikim slovima na staklu su bile ispisane rijei "PODACI NEOBRAENI." S desne strane nalazila se slina konferencijska dvorana, a natpis je glasio "SATELITI/RADIOSONDE." Evans je u toj prostoriji vidio etiri osobe, koje su energino raspravljale o divovskim grafikim prikazima na zidu, isprekidanim linijama u koordinatnom sustavu.

Dalje se nalazila soba na kojoj je pisalo "MODELI OPE CIRKULACIJE". Zidove u njoj pokrivali su veliki zemljovidi svijeta, viebojni grafiki prikazi. "Hej", ree Evans. "Pa to je velik projekt." "Velik sudski proces", odvrati Jennifer Haynes. "To su sve nae ekipe koje se bave konkretnim problemima. Uglavnom poslijediplomanti s klimatologije, a ne odvjetnici. Svaka ekipa radi na istraivanju drugog problema." Rukom je pokazivala prema prostorijama. "Prva skupina obrauje primarne podatke, dakle procesirane podatke iz Goddardova instituta za svemirska istraivanja pri Sveuilitu Columbia, u New Yorku, iz USHCNa u Oak Ridgeu u Tennesseeju, te iz centra Hadley u East Angliji, u Engleskoj. To su glavni izvori podataka o temperaturi diljem svijeta." "Tako, znai", ree Evans. "Ona skupina radi na satelitskim podacima. Sateliti u orbiti biljee temperature gornjih slojeva atmosfere jo od 1979., tako da imamo podatke starije i od dvadeset godina. Nastojimo utvrditi to je s njima najbolje uiniti." "to uiniti?" "Satelitski su podaci problematini", ree ona. "Zato?" Kao da ga nije ula, pokazala je prema sljedeoj sobi. "Ona ekipa radi komparativne analize GCMa globalnih kompjutorskih klimatskih modela od sedamdesetih godina 20. stoljea do danas. Kao to znate, rije je o iznimno sloenim modelima koji se istodobno slue stotinama tisua varijabli, ponekad i vie od milijun. Rije je o daleko najkompleksnijim kompjuterskim modelima koje je ovjek ikada stvorio. Uglavnom se sluimo amerikim, britanskim i njemakim modelima." "Tako..." Evansu je sve to ve bilo pomalo previe. "A ona ekipa bavi se pitanjima razine mora. Iza ugla je paleoklima tologija. Dakako, rije je tek o preliminarnim istraivanjima. Posljednja ekipa bavi se Sunevim zraenjem i aerosolima. Imamo jo i dislociranu ekipu na UCLAu koja se bavi informacijama o mehanizmima atmosferske povratne sprege, a ponajprije se koncentrira na varijacije oblanog sloja ovisno o promjenama temperature. I to bi vam bilo manjevie sve." Zastala je, uoavajui zbunjenost na Evansovu licu.

"Ispriavam se. Budui da radite za Georgea Mortona, pretpostavila sam da vam je sve to poznato." "Tko je rekao da radim za Georgea Mortona?" Nasmijeila se. "Znamo to radite, gospodine Evans." Proli su i pokraj posljednje prostorije odijeljene staklom na kojem nije bilo natpisa. Unutra je sve bilo prepuno grafikona i divovskih fotografija, te trodimenzionalnih maketa Zemlje. "Sto je ovdje?" upita on. "Naa audiovizualna ekipa. Pripremaju videoprezentacije koje e gledati porotnici. Dio podataka iznimno je kompleksan, pa nastojimo otkriti nain na koji emo ih najjednostavnije i najdojmljivije izloiti." Nastavili su hodati. Evans ree: "Stvar je doista toliko sloena?" "Tako je", odgovori ona. "Otona drava Vanutu zapravo se sastoji od etiriju koraljnih atola u junome dijelu Tihog oceana, a najvia tona nalazi se est metara iznad razine mora. Osam tisua stanovnika tih otoka suoava se s mogunou da e ih more, ija se razina die zbog globalnog zagrijavanja, poplaviti." "Da", ree Evans. "To mi je jasno. Ali zato toliko ljudi radi na znanstvenim podacima?" Ona ga iznenaeno pogleda. "Jer elimo dobiti parnicu." "Da..." "A u ovakvoj stvari nije jednostavno dobiti." "Kako to mislite?" upita Evans. "Rije je o globalnom zagrijavanju. Svi znaju to je globalno zagrijavanje..." U tom trenutku zagrmio je glas sa suprotne strane skladita. "Molim?!?" Prema njima je krenuo elavi mukarac s naoalama. Vukao se nekako neskladno i ostavljao dojam posve u skladu s nadimkom elavi Orao. Kao i uvijek, John Balder bio je sav u plavom: plavo odijelo, plava koulja i plava kravata. Bio je napet, a Evansa je pogledao stisnutih kapaka. Iako ga se nije imao zbog ega bojati, Evans i nesvjesno osjeti strah pred glasovitim strunjakom za parnice. Evans isprui ruku. "Peter Evans, Hassle and Black." "I radite za Georgea Mortona?" "Tako je, gospodine."

"Gospodin Morton vrlo je velikoduan i veliki smo mu dunici. Nastojimo opravdati njegovu pomo." "To u mu prenijeti, gospodine." "U to sam uvjeren. Govorili ste o globalnom zagrijavanju, gospodine Evans. Ta vas tema zanima?" "Da, zanima me, gospodine. Kao i svakog savjesnog graanina ovog planeta." "S time se svakako slaem. Ali, recite mi... Stoje zapravo globalno zagrijavanje... prema vaem shvaanju?" Evans pokua sakriti iznenaenost. Nije oekivao da e ga netko ispitivati. "Zato pitate?" "To pitamo sve koji dou ovamo. Nastojimo stei predodbu o opoj razini upuenosti. Sto je globalno zagrijavanje?" "Globalno zagrijavanje je podizanje temperature Zemlje zbog izgaranja fosilnih goriva." "To zapravo nije tono." "Nije?" "Ni priblino. Moda moete pokuati jo jednom." Evans zastane da razmisli. Oito je da ga ispituje sitniav i precizan pravniki um. I predobro poznaje takav tip ljudi, jo sa studija. Jo je nekoliko trenutaka razmiljao, pa stao govoriti pomno birajui rijei. "Globalno zagrijavanje je... ovaj, zatopljenje povrine Zemlje zbog vika ugljikova dioksida u atmosferi koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva." "Ponovno pogreno." "Kako to?" "Vie razloga... U najboljem sluaju, u toj izjavi imate etiri pogreke." "Ne razumijem..." ree Evans. "Moja izjava... to je globalno zagrijavanje." "Zapravo nije." Balder je govorio odrjeito, samouvjereno. "Globalno je zagrijavanje teorija..." "Vie se ba i ne moe rei da je teorija..." "Ne, to je teorija", ree Balder. "Vjerujte mi, volio bih da nije tako. No globalno je zagrijavanje zapravo teorija prema kojoj pojaana emisija ugljikova dioksida i jo nekih, tono odreenih, plinova uzrokuje povienje prosjene temperature Zemljine atmosfere zbog takozvanog 'efekta staklenika'."

"U redu", ree Evans. "To je preciznija definicija, ali..." "Gospodine Evans, pretpostavljam da osobno vjerujete u globalno zagrijavanje?" "Apsolutno." "Svim srcem?" "Svakako. Svi znaju to se dogaa." "Kad ste u neto tako vrsto uvjereni, ne mislite li da je vano taj stav izraziti precizno?" Evans se ve polagano preznojavao. Doista je imao dojam da je ponovno na studiju prava. "Pa, da, gospodine, vjerojatno... zapravo ne, u ovom sluaju. Jer kad govorite o globalnom zagrijavanju, svi znaju o emu je rije." "Doista? ini mi se da ak ni vi ne znate o emu je rije." Evans osjeti kako u njemu buja val bijesa. Prije nego to se uspio suzdrati, ve je izlanuo: "ujte, samo zato to moda ne iznosim znanstvene pojedinosti..." "Ne zanimaju me pojedinosti, gospodine Evans. Zanima me bit vaeg vrstog uvjerenja. ini mi se da zapravo nemate temelja za takve stavove." "Molit u lijepo, to je ipak smijeno." Evans suspregne dah. "Gospodine." "elite rei da imate osnove?" "Apsolutno." Balder ga zamiljeno pogleda. inilo se da je zadovoljan. "U tom sluaju moete u velikoj mjeri pomoi naem sluaju. Biste li nam ukazali ast i posvetili nam jedan sat svog dragocjenog vremena?" "Uh, ovaj... pa, da." "Bi li vam smetalo da vas snimim videokamerom?" "Ne bi, ali... zato?" Balder se okrene prema Jennifer Haynes, koja ree: "Nastojimo utvrditi razinu onoga to informirana osoba poput vas zna o globalnom zagrijavanju. Kako bi nae predstavljanje sluaja poroti bilo to rafiniranije." "Ja sam vam svojevrsna jednolana porota?" "Upravo tako. Ve smo razgovarali s nekoliko ljudi." "U redu", ree Evans. "Vjerojatno bismo mogli pronai termin koji bi odgovarao i vama i meni." "Najvie bi nam odgovaralo sada", ree Balder. Zatim se obrati Jennifer. "Okupite ekipu u sobi broj etiri."

"Dakako da u rado pomoi," ree Evans, "no ovamo sam doao kako bih stekao uvid..." "Jer ste uli da su se pojavile potekoe u vezi s tubom? Nema pravih problema. Ali ima osporavanja koje nije mogue zanemariti", ree Balder. Zatim pogleda na runi sat. "Oekuje me sastanak", ree. "Vi se malo pozabavite gospodinom Evansom, a kad zavrite, razgovarat emo o mojim stavovima o parnici. Moe?" Evans se mogao samo sloiti.

EKIPA VANUTU UTORAK, 24. KOLOVOZA 11:00 SATI

Smjestili su ga u konferencijsku dvoranu, na elo dugakog stola, te sa suprotne strane prema njemu usmjerili videokameru. Ba kao da dajem izjavu za sud, pomisli on. Petero mladih ljudi polagano je ulo u sobu i smjestilo se za stol. Svi su bili u leernoj odjei, trapericama i majicama kratkih rukava. Jennifer Haynes predstavila ih je toliko brzo da Evans uope nije uo imena. Objasnila je daje rije odreda o polaznicima poslijediplomskog studija na razliitim znanstvenim podrujima. Dok su se pripremali, Jennifer je sjela uz njega i rekla: "Ispriavam se to je John bio onako grub. Frustriran je i pod uasnim pritiskom." "Zbog tube?" "Da." "Kakav pritisak?" "Nakon ovog snimanja vjerojatno ete imati malo bolju predodbu o tome s ime se sve nosimo." Potom se obratila ostalima. "Spremni?" Svi su kimali, otvarali pisae blokove. Ukljuilo se i svjetlo na kameri. Jennifer ree: "Razgovor s Peterom Evansom, iz tvrtke Hassle and Black, utorak, dvadeset etvrti kolovoza. Gospodine Evans, voljeli bismo popriati o vaim stavovima o dokazima koji podupiru globalno zagrijavanje. Nije rije ni o kakvom ispitu, samo bismo voljeli pojasniti vaa razmiljanja o tom problemu." "U redu", ree Evans.

"Poet emo od opih stvari. Ispriajte nam to znate o dokazima o globalnom zagrijavanju." "Pa, ovako," ree Evans, "znam da je prosjena temperatura u cijelom svijetu u posljednjih dvadesettrideset godina drastino porasla zbog poveanja koliine ugljikova dioksida koji se u atmosferu isputa prilikom izgaranja fosilnih goriva." "U redu. Kad kaete daje temperatura drastino porasla, na koliko tono stupnjeva mislite?" "ini mi se oko jednog stupnja." "Fahrenheita ili celzija?" "Fahrenheita." "A do tog poveanja dolo je tijekom dvadeset godina?" "Dvadeset ili trideset, da." "A to je bilo prije toga, tijekom dvadesetog stoljea?" "Temperatura je i tada rasla, ali ne toliko brzo." "U redu", ree ona. "Sad u vam pokazati grafikon... Ona izvadi grafiki prikaz3 na podlozi od stiropora: "Je li vam ovo poznato?" upita ona. "To sam negdje ve vidio", ree Evans. "Prikaz smo preuzeli iz baze NASAGoddard, kojom se slui UN i druge organizacije. Smatrate li da su Ujedinjeni narodi pouzdan izvor podataka?" "Da." "Znai da taj grafikon moemo smatrati tonim? Nepristranim? Da tu nema nekakvih manipulacija?" "Da." "Izvrsno. Znate to predstavlja taj grafikon?" Evans je toliko uspio razabrati. Stoga ree: "Prosjenu globalnu temperaturu iz svih meteorolokih postaja diljem svijeta u posljednjih stotinjak godina." "Tako je", ree ona. "I kako tumaite taj prikaz?" "Pa, ovako", ree on. "Pokazuje ono to sam opisao." Prstom je pokazao crvenu liniju. "Temperatura na svijetu raste jo negdje od 1890., ali se naglo podie oko 1970., u vrijeme najintenzivnije industrijalizacije, a to je pravi dokaz globalnog zagrijavanja."

"U redu", ree ona. "Znai, to ubrzano podizanje temperature od 1970. godine uzrokuje... to?" "Sve vie ugljikova dioksida u atmosferi zbog industrijalizacije." "Izvrsno. Drugim rijeima, kako se poveava koliina ugljikova dioksida, tako se povisuje i temperatura." "Da." "U redu. Rekli ste da je temperatura poela rasti negdje od 1890., a rasla je priblino do 1940. To se ovdje jasno vidi. to je uzrokovalo to povienje? Ugljikov dioksid?" "Pa, ovaj... Ne znam tono." "Jer je 1890. industrijalizacija bila na znatno nioj razini, a pogledajte kako je temperatura ipak rasla. Je li se 1890. poveavala i koliina ugljikova dioksida?" "Ne znam tono..." "Zapravo jest. Na ovom grafikonu vidjet ete razinu ugljikova dioksida i temperaturu. "U redu", ree Evans. "Posve oekivano. Kako se poveava koliina ugljikova dioksida, tako raste i temperatura." "Izvrsno", ree ona. "A sad se koncentrirajte na razdoblje od 1940. do 1970. Kao to vidite, u tom se razdoblju globalna temperatura ak i sputala. Vidite?" "Da..." Globalna temperatura u odnosu na CO 1940.1970.

0.25 u o 2. 10 E o c IZ 0.2 0.15 0.1 0.05 0

01 c k 3 <0 tV aE

0.05 0.1 0.15 0.2

330 320 310 300 Izvor giss.nasa.gov "Dopustite da vam prikaem uveani prikaz tog razdoblja." Ona izvadi jo jedan grafikon. "Ovdje imamo tridesetogodinje razdoblje. Treinu stoljea tijekom koje je temperatura padala. Usjeve je ljeti unitavao mraz, ledenjaci su se u Europi irili. Sto je izazvalo pad temperature?" "Ne znam." "Je li se u tom razdoblju poveavala koliina ugljikova dioksida?" "Jest." "Ako je porast koliine ugljikova dioksida uzrok povienja temperature, zato temperatura nije rasla i izmeu 1940. i 1970.?" "Ne znam", odgovori Evans. "Bit e da je na djelu bio neki drugi faktor. Ili je rije o anomaliji. U stoljetnim trendovima ima anomalija. Dovoljno je pogledati vrijednosti na burzi." "Ima li na burzi anomalija koje traju trideset godina?" On slegne ramenima. "Ili je stvar moda u ai. Ili minijaturnim esticama u zraku. U to je vrijeme bilo mnogo estica, jer jo nije bilo zakona o zatiti okolia. Ili moda neki trei imbenik..."

"Grafikoni pokazuju da se koliina ugljikova dioksida ustrajno poveavala, a temperatura nije. Rasla je, pa je padala, a zatim ponovno poela rasti. Ipak, pretpostavljam da ste i unato tome uvjereni da je ugljikov dioksid uzronik najnovijeg poveanja temperature?" "Da. Svi znaju da je to uzrok." "Je li vam ovaj grafikon problematian?" "Nije", ree Evans. "Priznajem da potie odreena pitanja, no, s druge strane, o klimi ba i ne znamo sve. Stoga je odgovor ne. Nita me ne mui." "U redu, dobro. Drago mi je. Idemo dalje. Rekli ste da grafikon prikazuje prosjene vrijednosti iz meteorolokih postaja diljem svijeta. to mislite, koliko su pouzdani meteoroloki podaci?" "Nemam pojma." "Primjerice, potkraj 19. stoljea podatke su prikupljali ljudi koji su odlazili do malenog ormaria i dvaput na dan zapisivali temperaturu. Moda su nekoliko dana preskoili. Moda im se razbolio netko u obitelji. Pa su vrijednosti morali dodati naknadno." "To je bilo tada, davno." "Tako je. Ali, to mislite, koliko su precizni meteoroloki podaci iz Poljske tridesetih godina 20. stoljea. Ili iz ruske provincije devedesetih godina 20. stoljea?" "Pretpostavljam da nisu pretjerano pouzdani." "Slaem se. Stoga je mogue da u posljednjih stotinu godina povei broj meteorolokih postaja diljem svijeta moda nije osiguravao najkvalitetnije i najpouzdanije podatke." "To je mogue", ree Evans. "Ako se openito osvrnemo na cijelo razdoblje, to mislite, koja je zemlja imala najbolje odravanu mreu meteorolokih postaja na velikome podruju?" "Sjedinjene Drave?" "Tako je. ini mi se daje to neosporna injenica. Pogledajte sljedei grafikon." Temperatura u SADu 1880.2000. "Je li vam slian onom prvom grafikonu s temperaturama u svijetu?" "Ba i nije." "Kakve su promjene u temperaturi od 1880. godine?" "Izgleda da se radi o... ovaj, treini stupnja." "Treini Celzijeva stupnja za stotinu dvadeset godina. To ba i nije

osobito drastino." Ona pokae grafikon. "I koja je bila najtoplija godina u proteklom stoljeu?" "ini mi se, 1934." "Pokazuje li vam ovaj grafikon da postoji globalno zagrijavanje?" "Pa... temperatura doista raste." "Da, u posljednjih trideset godina. Ali je trideset godina prije toga padala. A trenutano su temperature u SADu uglavnom na razini temperatura tridesetih godina 20. stoljea. Govori li ovaj grafikon onda u prilog tezi o globalnom zagrijavanju?" "Da", ree Evans. "Samo to u SADu nije toliko drastino kao u ostatku svijeta, ali ipak je rije o zagrijavanju." "Mui li vas injenica da najpreciznija mjerenja pokazuju najmanje zagrijavanje?" "Ne. Jer je globalno zagrijavanje globalna pojava. Ne dogaa se samo u SADu." "Kad biste pred sudom trebali braniti ove grafikone, mislite li da biste uspjeli uvjeriti porotu u svoju tezu? Ili bi porotnici pogledali prikaz i pomislili: to s tim globalnim zagrijavanjem uope nije ozbiljan problem...?" "Navoenje svjedoka na zakljuak", ree on kroza smijeh. Evans je zapravo osjeao blagu nelagodu. No samo blagu. Ve je uo sline tvrdnje, na raznim ekolokim konferencijama. arlatani iz velikih tvrtki mogu sklepati podatke koje su prethodno malko obradili i iskrivili, te odrati uvjerljiv, odlino pripremljen govor, a Evans bi i prije nego to bi se snaao poeo sumnjati u vlastite stavove. Kao da mu ita misli, Jennifer ree: "Ovi grafikoni pokazuju pouzdane podatke. Temperaturu smo preuzeli od Goddardova instituta za svemirska istraivanja pri sveuilitu Columbia. Podatke o ugljikovu dioksidu dobili smo iz ledenih jezgri s Mauna Loea i Law Domea na Antarktici . Sve podatke osigurali su znanstvenici koji su vrsto uvjereni u globalno zagrijavanje." "Da", ree on. "Jer se znanstvenici diljem svijeta u velikoj veini slau da se doista odvija globalno zagrijavanje i da je doista rije o velikoj prijetnji svijetu." "U redu, fino", ree ona uglaenim glasom. "Drago mi je da niim nisam promijenila va stav. Prijeimo sad na neka druga pitanja. Davide..."

Jedan od studenata nagne se naprijed. "Gospodine Evans, s vama bih volio popriati o koritenju zemljita, efektu otoka urbane topline, te satelitskim podacima o temperaturi troposfere." Evans pomisli: "O, Isuse." Ipak je samo kimnuo. "U redu..." "Jedno od pitanja kojima se pokuavamo baviti odnosi se na promjene povrinske temperature zbog iskoritavanja zemljita. To vam je poznata tema?" "Zapravo i nije." On pogleda na runi sat. "Iskreno govorei, razina pojedinosti s kojima baratate daleko nadmauje moje znanje. Ja samo sluam to govore znanstvenici..." "A mi pripremamo tubu i sudski proces", ree Jennifer, "na temelju toga to govore znanstvenici. Borba e se rjeavati upravo na toj razini pojedinosti." "Ali tko e se tu uope boriti?" upita Evans, slijeui ramenima. "Nema tog uglednog znanstvenika na svijetu koji ne vjeruje u globalno zagrijavanje." "E, tu grijeite", ree ona. "Obrana e pozivati redovne profesore s MITa, Harvarda, Columbije, Dukea, Virginije, Colorada, Berkeleyja i ostalih uglednih sveuilita. Pozvat e nekadanjeg predsjednika Nacionalne akademije nanosti. Moda i nekog od dobitnika Nobelove nagrade. Dovodit e profesore iz Engleske, s njemakog instituta Max Planck, sa stockholmskog sveuilita. Ti e strunjaci tvrditi da je globalno zagrijavanje u najboljem sluaju nedokazano, a u najgorem ista izmiljotina." "Nema sumnje da njihova istraivanja plaaju velike tvrtke." "U pojedinim sluajevima da, ali ne u svima." "Ultrakonzervativci. Neokonzervativci." "U parnici emo se", ree ona, "koncentrirati na podatke." Evans ih pogleda i uvidi da im se na licima odraava zabrinutost, pa pomisli: Doista misle da bi mogli i izgubiti. "Ali to je smijeno", ree. "Trebate samo proitati novine ili pogledati televizijske vijesti..." "Novine i televizija podloni su pomno osmiljenim i provedenim medijskim kampanjama. Suenja nisu." "Onda zaboravite masovne medije", ree Evans, "pa jednostavno proitajte znanstvene asopise..."

"I itamo ih. Nuno ne pomau naoj tezi. Gospodine Evans, moramo jo prijei mnogo toga. Ako ste spremni prestati s prosvjedima, moemo se baciti na kljuna pitanja." U tom trenutku zazvonio je telefon i Balder ga je tako spasio daljnjih muka. "Poaljite mi tipa iz Hassle and Blacka", ree. "Mogu mu posvetiti deset minuta."

EKIPA VANUTU UTORAK, 24. KOLOVOZA 12:04 SATI

Balder je sjedio u uredu staklenih zidova, nogu podignutih na stakleni stol i tako pregledavao hrpu dopisa i izvjetaja. Kad je Evans uao, nije spustio noge. "Zanimljivo?" upita. Mislio je na ispitivanje. "Na svoj nain", odgovori Evans. "Ali, ako mi neete zamjeriti, imam dojam da se brinu da bi mogli izgubiti pred sudom." "Uope ne sumnjam da emo dobiti ovu parnicu", ree Balder. "Ni najmanje. Ali ne elim da tako razmiljaju i moji ljudi! elim da ne spavaju od brige i straha. elim da moji ljudi ive u strahu prije svakog suenja. A osobito ovog. Spremamo se tuiti EPAu, a agencija je, oekujui takav razvoj situacije, angairala vanjskog odvjetnika: Barryja Beckmana." Evans tiho zazvidi. "Zbilja se ne ale." Barry Beckman bio je najslavniji parniar svoje generacije. U dobi od dvadeset osam godina poeo je predavati na Pravnom fakultetu Sveuilita Stanford. Ve s trideset i kojom napustio je akademski svijet i preao u privatnu praksu. Dosada je zastupao Microsoft, Toyotu, Philips i niz multinacionalnih tvrtki. Beckman je bio iznimno otrouman, armantan, duhovit, a krasilo ga je i fotografsko pamenje. Svi su znali da tijekom argumentacije pred Vrhovnim sudom (gdje se pojavljivao ve tri puta) u odgovorima na pitanja sudaca navodi brojeve stranica relevantnih dokumenata. "asni sude, ini mi se da ete to pronai u 17. fusnoti na dnu 237. stranice." I tako dalje. "Ni Barry nije bez mana", ree Balder. "Na raspolaganju ima toliko podataka da vrlo lako moe upasti u podruje irelevantnoga. Voli sluati vlastiti glas.

Argumentacija mu je nestalna. Jednom sam ga pobijedio. Jednom sam i izgubio... Ali jedno je sigurno: Moemo oekivati izuzetno pripremljenog protivnika." "Nije li malo neobino angairati odvjetnika i prije podnoenja tube?" "Taktiki potez", ree Balder. "Sadanja uprava ne eli se braniti u ovom sluaju. Uvjereni su da e pobijediti, ali ne ele negativan publicitet koji e pratiti njihov podnesak usmjeren protiv globalnog zagrijavanja. Stoga se nadaju da e nas zastraiti tako da odustanemo. A za to, dakako, nema nikakvih izgleda. Osobito sad kad, zahvaljujui gospodinu Mortonu, imamo sva potrebna sredstva." "To je dobro", ree Evans. "Istodobno, izazovi i prepreke nisu zanemarivi. Barry e ustvrditi da nema dovoljno dokaza za globalno zagrijavanje. Rei e da znanstveni podaci koji podupiru tezu o zagrijavanju stoje na klimavim nogama. Rei e kako se ve pokazalo da su predvianja iznijeta prije deset petnaest godina bila pogrena. Te da su ak i glavni zagovornici teorije o globalnom zagrijavanju i javno izrazili sumnje u vezi s time je li ga uope mogue predviati, je li doista rije o ozbiljnome problemu tovie, dogaa li se uope zagrijavanje ili ne." "To su rekli vodei zagovornici?" Balder uzdahne. "Da. U strunim asopisima." "Nikad nisam proitao nita slino." "Izjave postoje. Barry e ih iskopati." Samo je odmahnuo glavom. "Neki strunjaci u razliitim su razdobljima iznosili razliite stavove. Neki su rekli da poveanje emisije ugljikova dioksida nije pretjerano velik problem. Sad kau da ipak jest. Zasada nemamo ni jednog jedinog strunog svjedoka kojeg nije mogue pridobiti ili smesti. Ili ga u unakrsnom ispitivanju prikazati kao budalu." Evans s razumijevanjem kimne. Takve su mu situacije bile poznate. Na pravnom fakultetu ovjek meu prvim stvarima naui da se pravo ne bavi istinom. Stvar je u rjeavanju sporova. Za vrijeme rjeavanja spora istina e moda isplivati na povrinu, a moda i nee. esto se dogaa da ne ispliva. Tuitelji mogu znati da je kriminalac kriv, a ipak se moe dogoditi da se na koncu izvue bez kazne. To se svakodnevno dogaa. "Upravo zbog toga", ree Balder, "ovaj e sluaj ovisiti o podacima o razini mora u Tihom oceanu. Trenutano prikupljamo sve dostupne informacije." "Zato sluaj ovisi ba o tome?"

"Jer sam uvjeren", odgovori Balder, "da je rije o sluaju u kojem trebamo postaviti lani mamac. Sluaj se odnosi na globalno zagrijavanje, ali u tome nema emotivnog efekta za porotnike. Porotnici se nee osjeati ugodno kad ih obaspemo beskonanim nizom grafikona. A sve rasprave o desetini Celzijeva stupnja njima e jednostavno izii kroz drugo uho. Rije je o strunim pojedinostima, o raspravama profesora i drugih strunjaka. Normalnim ljudima to je neopisivo dosadno." "Ne... porota e u tome vidjeti tubu u ime bespomonih rtava, osiromaenog naroda koji zbog poplavljivanja mora napustiti drevnu postojbinu. Sluaj e se temeljiti na uasu koji donosi naglo i neobjanjivo podizanje razine mora koje nema uvjerljiv uzrok, osim ako prihvatite injenicu da je posljednjih godina neto posve iznimno i jo nevieno utjecalo na cijeli svijet. Neto zbog ega se razina mora die i ugroava ivot nedunih mukaraca, ena i djece." "A to neto je globalno zagrijavanje." Balder kimne. "Porotnici e morati sami donijeti zakljuke. Uspijemo li im prikazati uvjerljive podatke o podizanju razine mora, stvorit emo vrlo vrste temelje. Kad porotnici vide nastalu tetu, najee ele nekoga i okriviti." "U redu." Evansu je bilo jasno na to Balder cilja. "Znai da su vani podaci o razini mora." "Da, ali moraju bitfpotpuno vrsti, neoborivi." "A to je teko postii?" Balder uzdigne obrvu. "Gospodine Evans, znate li ita o prouavanju razine mora?" "Ne. Znam samo da se razina podie diljem svijeta." "Naalost, ta tvrdnja nailazi na nemala osporavanja." "Ma, alite se..." "Svi dobro znaju", ree Balder, "da uope nemam smisla za humor." "Ali nemogue je osporavati podatke o razini mora", ree Evans. "Stvar ne moe biti jednostavnija. Na molu oznaite razinu u vrijeme plime, mjerite godinu za godinom, gledate kako raste... Mislim... barem to nije teko." Balder uzdahne. "Mislite da je to s razinom mora jednostavno? Vjerujte mi, nije. uli ste za geoid? Niste? Rije je o ekvipotencijskoj povrini Zemljina gravitacijskog polja koja priblino odgovara sredinjoj vrijednosti razine mora. Pomae?"

Evans odmahne glavom. "Rije je o temeljnome pojmu mjerenja razine mora." Balder stane listati hrpu papira koja je leala pred njim. "A glaciohidroizostatski modeli? Eustatiko i tektonsko djelovanje na obalnu dinamiku? Ho locenske sedimentacijske sekvence? Meuplimna distribucija forami nifera? Ugljikova analiza obalnih paleolokaliteta? Aminostratigrafija? Nita? Nita vam nije ni najmanje poznato? Budite uvjereni u jedno: medu strunjacima za razinu mora vode se estoke rasprave." On odbaci posljednje papire u stranu. "Trenutano radim upravo na tome. Ali prijepori na tom podruju pridaju jo veu vanost pronalaenju neoborivih podataka." "A vi ih pribavljate?" "Da, ekamo da nam dou. Australci imaju nekoliko sklopova takvih podataka. Francuzi imaju barem jedan komplet na Moorei i moda jo jedan u Papeeteu. Jedno istraivanje financirala je Zaklada V. Allen Willy, no mogue je da je trajanje bilo prekratko. Tako je moda i s drugima. Vidjet emo." U tom trenutku oglasio se interfon, a njegova tajnica ree: "Gospodine Balder, na liniji je gospodin Drake iz NERFa." "U redu." Balder se okrene prema Evansu, isprui ruku. "Bilo mi je drago, gospodine Evans. Ponavljam, silno smo zahvalni Georgeu. Recite mu da moe kad god poeli doi vidjeti to radimo. Bez prestanka smo ovdje i samo radimo. Sretno. Molim vas, zatvorite vrata na izlasku." Balder se zatim okrene i podigne slualicu. Evans je uo kako govori: "Onda, Nick, to se to, jebemu, dogaa u NERFu? Hoe mi to srediti ili ne?" Nakon toga Evans je zatvorio vrata. Iz Balderova ureda iziao je praen sve izraenijom nelagodom. Balder je jedan od najuvjerljivijih ljudi na svijetu. Znao je da je Evans onamo doao u ime Georgea Mortona. Znao je da se Morton sprema dati velik prilog njihovoj parnici. Balder je trebao biti krajnje optimistian, zraiti samopouzdanjem. U tom je tonu zapravo i poeo. Uope ne sumnjam da emo dobiti ovu parnicu. No nakon toga Evans je uo i: Izazovi i prepreke nisu zanemarivi. Nemamo ni jednog jedinog strunjaka kojeg nije mogue pridobiti ili smesti.

U ovom sluaju trebamo postaviti lani mamac. Ovaj sluaj ovisit e o podacima o razini mora. Na tom usko specijaliziranom podruju vode se estoke rasprave. Vidjet emo. Tim razgovorom posve sigurno nije imao namjeru podignuti razinu Evansove uvjerenosti u cijeli projekt. A to, isto tako, nije mogao biti cilj ni onog snimanog razgovora s Jennifer Haynes kad su razgovarali o problemima s kojima e se tuba suoiti na znanstvenome planu. No zatim je, jo malo razmislivi, zakljuio da su ti izrazi sumnje zapravo znak samopouzdanja pravne ekipe. I on je odvjetnik. Doao je doznati s kojim se pitanjima suoavaju u pripremi za suenje, a oni su bili posve otvoreni. Sluaj e dobiti, iako to nee biti nimalo jednostavno, zbog uasno kompliciranih podataka i porote koja sve to nee moi valjano pratiti. Hoe li onda na koncu predloiti Mortonu da nastavi s potporom? Svakako. Jennifer ga je ekala pred Balderovim uredom. "Spremno vas oekuju u konferencijskoj dvorani", ree. Evans se usprotivi: "Uasno mije ao, ali ne mogu. Obaveze..." "Jasno mi je", ree ona. "Nastavit emo nekom drugom prilikom. Jo me samo zanima je li vam raspored doista toliko prepun obaveza ili bismo vi i ja mogli otii na ruak..." "Oh," ree Evans i ne trepnuvi, "nemam ba toliko obaveza." "Izvrsno", ree ona.

CULVER CITY UTORAK, 24. KOLOVOZA 12:15 SATI

Otili su u jedan meksiki restoran u Culver Cityju. Lokalom je vladao mir. U jednom uglu sjedila je aica filmskih montaera iz oblinjeg Sonyjeva studija. Dvoje srednjokolaca koje se ljubakalo. Skupina starijih ena sa eiriima. Sjeli su u separe u kutu i naruili specijalitet dana. Evans ree: "ini mi se kako Balder smatra da su kljuni podaci o razini mora."

"To on misli. Iskreno govorei, ja u to ba i nisam uvjerena." "Kako to?" "Nitko nije vidio sve podatke. Ali ak i ako su visokokvalitetni, porotu moemo impresionirati jedino ako pokazuju konkretan porast razine mora. A mogue je da to nee pokazati." "Kako je to mogue?" upita Evans. "S obzirom na topljenje ledenjaka i Antarktiku koja se raspada..." "Ipak je mogue da podaci ne pokazuju znaajan porast", ree ona. "Zna za Maldivsko otoje u Indijskom oceanu? Brinula ih je mogunost poplavljivanja, pa je ekipa skandinavskih strunjaka dola prouavati razinu mora. Nisu utvrdili znaajniji porast tijekom nekoliko desetljea, nego ak i smanjenje u posljednjih dvadeset godina." "Smanjenje? Je li to objavljeno?" "Prole godine", odgovori ona. U tom trenutku dobili su jelo. Jennifer samo odmahne rukom. Zasada je dosta razgovora o poslu. S uitkom je jela burrito, povremeno briui bradu nadlanicom. On je u jednom trenutku ugledao nazubljeni bijeli oiljak koji joj se od dlana sputao donjom stranom podlaktice. Ona ree: "Boe, kako oboavam ova jela. U Washingtonu nema pristojne meksike hrane." "Iz Washingtona si?" Ona kimne. "Dola sam pomoi Johnu." "Pozvao te?" "Nisam mogla odbiti." Ona slegne ramenima. "Tako se s dekom viam svaki drugi vikend. On dolazi ovamo, ili ja idem onamo. No ako krenemo u to suenje, trajat e to godinu, moda i dvije. ini mi se da naa veza to nee izdrati." "to radi? Tvoj deko, mislim." "Odvjetnik..." Evans se nasmijei. "Neki put mi se ini da nema ovjeka koji nije odvjetnik." "Svi su odvjetnici. Bavi se dionicama i obveznicama. Mene to ba ne privlai." "A to tebe privlai?" "Pripremanje svjedoka i odabir porotnika. Psiholoka analiza porote. Zato i vodim testiranje ispitanika." "Tako..."

"Znamo da je veina ljudi koje emo na koncu uvrstiti u porotu ula za globalno zagrijavanje i veina e vjerojatno smatrati daje rije o pravoj opasnosti." "Isuse, tome se nadam svim srcem", ree Evans. "Hou rei, to je ve petnaest godina potvrena injenica." "No moramo utvrditi emu e ljudi povjerovati kad im druga strana iznese suprotne dokaze." "Kao na primjer?" "Na primjer grafikone koje sam ja tebi danas pokazala. Ili satelitske podatke. Zna za satelitske podatke?" Evans odmahne glavom. "Teorija globalnog zagrijavanja predvia da e se gornji slojevi atmosfere zagrijavati zbog zarobljene topline, kao u stakleniku, topline koja ne moe napustiti atmosferu. Povrina Zemlje zagrijava se kasnije. No od 1979. sateliti kontinuirano mjere atmosferu na visini od osam kilometara. Podaci pokazuju da se gornji slojevi atmosfere zagrijavaju znatno manje nego povrina Zemlje." "Moda neto nije u redu s podacima..." "Vjeruj mi, analize tih podataka ponovljene su nekoliko desetaka puta", ree ona. "Vjerojatno je rije o najpomnije analiziranim podacima na svijetu. No i podaci dobiveni meteorolokim balonima poklapaju se sa satelitskim podacima. Pokazuju znatno manje zagrijavanje nego to se oekuje prema teoriji." Samo je slegnula ramenima. "Jo jedan problem na naem putu. Radimo na tome." "Kako?" "Smatramo da e se to pokazati presloenim za porotu. Pojedinosti o MSMovima mikrovalnim sonarnim mjeraima, presjenim skenerima s etverokanalnom analizom zraenja te pitanja o tome je li na 2. kanalu izvedena korekcija dnevnih pomaka i intersatelitskih korekcija, vremenski varijabilnih nelinearnih reakcija instrumenata... Nadamo se da e od toga dii ruke. Nego, dosta je bilo o tome." Obrisala je lice ubrusom, a on je ponovno uoio onaj bijeli oiljak s donje strane podlaktice. "Odakle ti je to?" upita on. Ona slegne ramenima. "S pravnog faksa." "A ja sam mislio da je na mojem faksu bilo gadno..."

"Drala sam satove karatea u nekom getu", ree ona. "Neki put i kasno naveer. eli jo kukuruznog ipsa?" "Ne", odgovori on. "Da traimo raun?" "Ispriaj mi", ree on. "Nemam ba to priati. Jedne sam veeri nakon sata sjela u automobil i htjela krenuti kui. Neki je klinac uskoio na suvozako mjesto i izvukao pitolj. "Rekao je samo da krenem." "Klinac s tvog sata?" "Ne. Stariji. Blizu tridesete." "I to si uinila?" "Rekla sam da izie. On je rekao da vozim. Tako sam pokrenula motor. U trenutku kad sam ubacivala u brzinu upitala sam kamo eli ii. A on je bio dovoljno glup da pokae rukom, pa sam ga raspalila po duniku. Nisam udarila dovoljno snano, pa je uspio ispaliti metak, razbiti vjetrobransko staklo. Potom sam ga udarila laktom. Dva, tri puta." "to je bilo s njim?" upita on "Umro je." "Isuse", ree Evans. "Neki ljudi jednostavno donose pogrene odluke", ree ona. "Zato me tako gleda? Imao je metar devedeset i devedeset pet kila, a dosje mu je bio poput enciklopedije. Oruana pljaka, napad smrtonosnim orujem, pokuaj silovanja to god ti padne na pamet. Trebala bih ga aliti?" "Ne", odgovori Evans urno. "U oima ti vidim da tako razmilja. I nisi jedini. Ljudi kau: hej, pa bio je to tek klinac, kako si mu to mogla uiniti? Rei u samo da ljudi nemaju pojma to govore. Jedno od nas te je veeri moralo poginuti. Drago mi je to to nisam bila ja. S druge strane, dakako da me to i dalje mui." "U to uope ne sumnjam." "Neki put budim se oblivena ledenim znojem. Vidim metak koji mi pred licem razbija staklo. Uviam koliko sam bila blizu smrti. Bila sam glupa. Trebala sam ga ubiti prvim udarcem." Evans nije znao to bi rekao.

"Je li ti tko kada prijetio pitoljem?" upita ona. "Nije..." "Onda nema pojma kakav je to osjeaj, zar ne?" "S tim je jo bilo frke?" upita on. "Itekako je bilo frke. Jo sam neko vrijeme mislila da se vie neu moi baviti odvjetnikim poslom. Tvrdili su da sam ga izazvala. Moe vjerovati? Tipa sam vidjela prvi put u ivotu. No onda me spasio jedan izvrstan odvjetnik." "Balder?" Kimnula je. "I zato sam ovdje." "A ruka?" "Ah, dovraga," ree ona, "automobil se zabio u vozilo ispred, pa sam se porezala na razbijeno staklo." Rukom je dala znak konobarici. "to kae da platimo?" "Ja u platiti." Ve nekoliko trenutaka kasnije nali su se vani. Evans je mirkao na mlijenobijelom podnevnom svjetlu. Krenuli su ulicom. "Bit e", ree Evans, "da ti karate onda jako dobro ide." "Koliko mi treba." Tako su doli i do skladita. On joj stisne ruku. "Doista bih voljela kad bismo se jednom ponovno nali na ruku", ree ona. Bila je toliko otvorena da se ve poeo pitati je li zanimanje osobne prirode ili ga samo eli izvjetavati o napretku. Jer, kao i u Balderovu sluaju, mnogo toga to je rekla nije zvualo ni najmanje optimistino. "Izvrsna ideja", ree on. "Uskoro?" "Dogovoreno." "Nazvat e me?" "Sto posto", ree on.

BEVERLY HILLS UTORAK, 24. KOLOVOZA 17:04 SATI

Kad je doao do stana i ostavio auto u garai, ve je bio gotovo pao mrak. Ba se poeo uspinjati stranjim stubama kad je gazdarica provirila kroz prozor. "Otili su prije samo nekoliko minuta", ree. "Tko?" "Majstori za kabelsku. Ma nema ni pet minuta." "Nisam zvao nikakve majstore", ree on. "Pustili ste ih?" "Naravno da nisam. Rekli su da e vas priekati. I sad su otili." Evans u ivotu nije uo da instalateri kabelske negdje nekoga ekaju. "Koliko su ekali?" "Ne predugo. Moda deset minuta." "U redu." Doao je do prvog kata. Na ruici na vratima ostavili su natpis: "ao nam je to vas nismo zatekli kod kue." Obavijest je imala kvaicu uz rijei "Nazovite ponovno radi novog termina". I tek je tada uvidio u emu je stvar. Na obavijesti je navedena adresa Roxbury 2119. Njegov je kuni broj 2129. No broja nema ni na ulaznim vratima, ni na stranjem ulazu. Jednostavno su pogrijeili. Pridignuo je otira da pogleda je li klju na mjestu. Nalazio se tono gdje ga je i ostavio. Nitko ga nije pomaknuo. Oko njega se vidio ak i krug praine. Otkljuao je vrata i uao. Priao je hladnjaku i ugledao stari jogurt. Trebao bi otii u samoposlugu, no za to je preumoran. Provjerio je poruke da utvrdi jesu li ga zvale Janis ili Carol. Nisu. Sad ima nekakve izglede i s Jennifer Haynes, no ona ima deka, ivi u Washingtonu i... znao je da to nikako ne bi upalilo. Ve je pomislio da bi mogao nazvati Janis, no zatim je odluio da ipak nee. Otuirao se i ve poeo razmiljati o tome da narui pizzu. Ispruio se na krevetu da se na trenutak odmori, pa da onda nazove. Istog je trenutka zaspao.

CENTURY CITY SRIJEDA, 25. KOLOVOZA 8:59 SATI

Sastanak se odravao u velikoj konferencijskoj dvorani na trinaestom katu. Nazoila su mu etvorica Mortonovih knjigovoa, njegova tajnica Sarah Jones,

Herb Lowenstein, zaduen za planiranje i upravljanje imovinom, tip po imenu Marty Bren, koji je vodio poreze za NERF, te Evans. Morton, koji je mrzio sastanke povezane s financijama, nemirno je koraao amotamo. "Prijeimo na stvar", ree on. "Navodno dajem deset milijuna dolara NERFu i za to smo ve potpisali papirologiju, je li tako?" "Tako je", ree Lowenstein. "Ali oni sad ugovoru ele pridodati i aneks?" "Tako je", ree Marty Bren. "Za njih je to jednostavno uobiajeni dio teksta." Stao je neto traiti po papirima. "Svaka dobrotvorna organizacija eli potpuno raspolagati primljenim novcem, ak i kad je odreen za konkretnu namjenu. Ta namjena moda je skuplja ili jeftinija od predvianja, ili njezino provoenje kasni ili je zapela negdje na sudu ili je zbog nekog drugog razloga stavljena u drugi plan. U ovom sluaju, novac je namijenjen tubi u sluaju Vanutu, a NERF eli dodati formulaciju: 'Navedeni novac upotrijebit e se za podmirivanje trokova tube u sluaju Vanutu, meu ostalim i honorara, arhiviranja i trokova kopiranja... bla, bla, bla... ili za druge pravne potrebe ili za potrebe koje e NERF smatrati prikladnima u sklopu djelovanja organizacije posveene ouvanju prirodnog okolia.'" Morton upita: "To ele ubaciti u ugovor?" "Kao to sam rekao, to je uglavnom standardna formulacija", ree Bren. "To sam imao i u ranijim ugovorima o donacijama?" "Ne sjeam se ovako, napamet." "Jer", ree Morton, "meni to zvui kao da ele imati mogunost da odustanu od parnice i novac utroe na druge stvari." "Oh, sumnjam u to..." ree Herb. "Zato?" upita Morton. "Zato bi inae traili takvu formulaciju? uj... Stvar smo potpisali. Oni sad trae promjenu. Zato?" "Nije ba prava promjena", ree Bren. "Vraki velika promjena, Marty." "Pogledamo li izvorni sporazum," ree Bren smireno, "u njemu stoji da sav novac koji se ne utroi na parnicu odlazi NERFu koji ga moe utroiti u druge svrhe." "Ali to je samo u sluaju da im ostane novca po zavretku suenja", ree Morton. "Do donoenja presude ne mogu ga troiti ni na to drugo."

"ini mi se da oekuju dugotrajno ekanje i razne odgode." "Zato bi trebalo biti kanjenja?" Morton se sad obrati Evansu. "Peter? to se dogaa u Culver Cityju?" "Sve izgleda kao da s tubom idu na sud", ree Evans. "Na tome radi velika ekipa, prava firma. Na sluaju radi najmanje etrdesetero ljudi. Ne bih rekao da kane odustati." "Javljaju se problemi u vezi s tubom?" "Nema sumnje da su pred njima odreene prepreke", ree Evans. "Tuba je vrlo sloena. S druge strane imat e vrlo jakog odvjetnika. Daju sve od sebe." "Zato i dalje nisam posve uvjeren...?" ree Morton. "Prije pola godine Nick Drake rekao mi je da je ta prokleta tuba sigurna stvar i prilika za stjecanje velikog publiciteta, a sad trae klauzulu na temelju koje bi se izvukli." "Moda bismo trebali pitati Nicka." "Imam bolju ideju. Trait emo reviziju financijskog poslovanja NERFa." Sa svih strana zauo se amor iznenaenih glasova. "Ne bih rekao da ima pravo na to, George." "Neka to postane dio ugovora." "Nisam siguran ni da je to izvedivo." "Oni trae aneks, ja traim aneks. U emu je razlika?" "ini mi se da ne moe traiti reviziju cijele organizacije..." "George", ree Herb Lowenstein. "Ti i Nick dugogodinji ste prijatelji. Izabrali su te za savjesnog graanina godine. Traenje revizije nekako ne bi bilo u skladu s takvim odnosom." "Misli da bi izgledalo kao da im ne vjerujem?" "Ako emo govoriti bez uvijanja, da." "I ne vjerujem im." Morton se nasloni na stol i pogleda sve okupljene. "Znate to mislim? ele odustati od tube i sav novac utroiti na Konferenciju o naglim klimatskim promjenama zbog koje je Nick toliko uzbuen." "Ne trebaju deset milijuna za Konferenciju." "Ne znam to trebaju. Ve je pogreno prebacio dvjesto pedeset tisua mojih dolara. Lova je zavrila u jebenom Vancouveru. Vie nemam pojma to radi." "U tom sluaju trebalo bi povui donaciju."

"Ah, ah", ree Marty Bren. "Samo polako. ini mi se da su ve preuzeli odreene financijske obaveze na temelju razumnog oekivanja da novac dolazi." "U tom sluaju treba im dati neto, a ostalo neka lijepo prekrie." "Ne", ree Morton. "Neu povui donaciju. Peter Evans kae da rade na tubi, a njemu vjerujem. Nick kae da je to s dvjesto pedeset milijuna bila pogreka, a vjerujem i njemu. elim da zatraite reviziju i elim doznati to se dogaa. Sljedea tri tjedna bit u na putu." "Da? Gdje?" "Idem na izlet." "Ali moramo biti u mogunosti doi do tebe, George." "Moda neu biti dostupan. Zovite Saru. Ili neka Peter doe do mene." "Ali, George..." "To vam je to, deki. Razgovarajte s Nickom, pa vidite to e rei. Ubrzo emo biti u vezi." I nakon toga iziao je iz prostorije, a Sarah je pojurila za njim. Lowenstein se obrati ostalima: "Dovraga, to li mu je to znailo?" VANCOUVER ETVRTAK, 26. KOLOVOZA 12:44 SATI

Grmljavina je zvuala zloslutno. Pogledavi kroz prozor ureda, Nat Damon uzdahne. Od poetka mu je bilo jasno da e s iznajmljivanjem te podmornice biti problema. Nakon to se pokazalo da ek nema pokrie, otkazao je cijeli posao, nadajui se da e to biti zavretak prie. No nije bilo tako. Tjednima i tjednima nije uo nita o toj prii, no onda je jedan od one dvojice, odvjetnik u sjajnome odijelu, neoekivano doao i priprijetio mu prstom, govorei kako je potpisao sporazum o tajnosti podataka i kako ni s kim ne smije razgovarati o iznajmljivanju te podmornice jer se inae izlae opasnosti od tube. "Moda dobijemo, moda izgubimo", rekao je odvjetnik. "No i u jednom i u drugom sluaju, prijatelju moj, zatvara firmu. Kua ti je pod hipotekom. Ostaje u dugu do konca ivota. Stoga dobro razmisli. I lijepo uti."

Cijelo to vrijeme Damon je osjeao kako mu srce neobuzdano udara. Jer mu se zapravo ve javio tip iz nekakve porezne uprave ili sline slube. Mukarac po imenu Kenner, koji e u Damonov ured doi tog istog poslijepodneva. Samo da postavi nekoliko pitanja, rekao je. Damon se pribojavao da bi se Kenner mogao pojaviti dok mu je u uredu jo onaj odvjetnik, no odvjetnik je upravo bio na odlasku. Njegov automobil, ni po emu uoljivi Buick s registarskim ploicama Ontarija, prolazio je kroz maleno brodogradilite, a zatim ubrzo nestao. Damon pone pospremati stvari u uredu, pripremati se za odlazak kui. Ve je pomislio kako bi moda mogao otii i prije nego to doe Kenner. Kenner je nekakav inspektor porezne uprave. Damon nije niim prekrio zakon. Ne mora se nai s nekakvim inspektorom. A ako se nae, to e uiniti? Rei da ne smije odgovoriti? Nakon toga tip e mu doi sa sudskim nalogom, odvui ga pred sud. Damon odlui otii. Ponovno se zaula grmljavina, a u daljini je bljesnula munja. Sprema se velika oluja. Kad je ve poeo zatvarati ormare i vrata, uoio je da je odvjetnik na stolu ostavio mobitel. Pogledao je van da vidi vraa li se tip. Jo ga nema, no kad uvidi daje ostavio mobitel, svakako e se vratiti. Damon odlui otii prije nego to se pojavi. urno je ubacio mobitel u dep, ugasio svjetla i zakljuao ured. Kad je krenuo prema automobilu parkiranom tono pred ulazom, na plonik su poele padati prve kapi kie. Otvorio je vrata i ve poeo ulaziti u auto kad je zazvonio odvjetnikov mobitel. Oklijevao je, ne znajui tono to uiniti. Telefon je ustrajno zvonio. Nazubljena munja udarila je u jarbol jednog od brodova u brodogradilitu. Ve trenutak kasnije bljesnulo je kraj automobila, a val nepodnoljive vruine odbacio ga je na tlo. Sav omamljen, pokuao je ustati. Ve je pomislio da je automobil eksplodirao, no nije bilo tako. Na vozilu nije bilo oteenja, osim to su vrata ostala zacrnjena. U tom trenutku uvidio je da mu gore hlae. Tupo je piljio u vlastite noge, ne miui se. Zauo je grmljavinu i u tom trenutku shvatio da ga je pogodila munja.

Boe moj, pomisli. Udario me grom. Sjeo je i stao se pljeskati po nogama, pokuavao ugasiti vatru. Nije se dogaalo nita, a u nogama je sve vie osjeao bol. U uredu ima aparat za gaenje. Jedva se pridignuvi, nesigurnim korakom krenuo je prema uredu. Ve je poeo otkljuavati vrata, nespretno petljajui s kljuevima, kad se zaula nova eksplozija. Osjetio je prodornu bol u uima. Pridignuvi ruku prema uhu, dodirnuo je krv. Pogledao je krvave prste, pao i umro.

CENTU RYCITY ETVRTAK, 2. RUJNA 12:34 SATI

U uobiajenim okolnostima Peter Evans razgovarao je s Georgeom Mortonom svakodnevno. Ponekad i dvaput na dan. Stoga je, nakon to se nisu uli tjedan dana, Evans nazvao njegov dom i razgovarao sa Sarom. "Nemam pojma to se zbiva", ree ona. "Prije dva dana bio je u Sjevernoj Dakoti. U Sjevernoj Dakoti! Dan ranije u Chicagu. ini mi se da bi danas mogao biti u Wyomingu. Neto je spominjao Boulder u Coloradu, ali ne znam." "to ima u Boulderu?" upita Evans. "Nemam pojma. Jo nema snijega." "Ima neku novu ensku?" Morton bi neki put nestao kad bi se upustio u novu vezu. "Koliko znam, ne", odgovori Sarah. "to radi?" "Nemam pojma. Stekla sam dojam da ima popis za kupnju." "Popis?" "Pa," ree ona, "tako nekako. Traio je da kupim nekakav poseban GPS. Zna ono, za tono odreivanje poloaja... Zatim je traio nekakvu posebnu videokameru, s CCDom ili CCFom ili tako neto. Specijalna dostava iz Hong Konga. A juer mi je rekao da od nekog tipa u Mon tereyu kupim Ferrari i da organiziram dostavu u San Francisco." "Jo jedan Ferrari?"

"Znam..." ree ona. "Koliko ih jedan ovjek moe voziti? A ovaj i ne izgleda kao da je u skladu s njegovim uobiajenim mjerilima. Na temelju fotki koje sam dobila mailom izgleda podosta dotrajalo." "Moda e ga dati obnoviti." "Onda bi ga poslao u Reno. Ondje radi tip koji ih obnavlja." U njezinu glasu zauo je i traak zabrinutosti. "Sve u redu, Sarah?" "Meu nama reeno, zapravo ne znam. Ferrari koji je kupio proizveden je 1972. Tip 365 GTS Daytona Spyder." "I?" "Ve ima takav auto, Peter. Izgleda kao da ne zna. I kad s njim pria, zvui nekako udno." "Kako udno?" "Jednostavno... udno. Nije kao inae." "Tko je s njim na putu?" "Koliko ja znam, nitko." Evans se namrti. To je vrlo neobino. Morton mrzi kad je negdje sam. Evansu se odmah uinilo da to nije mogue. "A onaj tip Kenner i njegov prijatelj iz Nepala?" "Prema posljednjim informacijama koje su stigle do mene, oni idu u Vancouver, pa u Japan. Znai da nisu s njim." "Aha." "Kad se javi, rei u mu da si zvao." Evans nezadovoljno spusti slualicu. Ne razmiljajui previe, nazvao je Mortona na mobitel. Dobio je glasovnu potu. "Ovdje George. I zvuni signal." Nakon toga uslijedio je kratak zvuni signal. "George, ovdje Peter Evans. Samo se javljam da vidim treba li togod. Ako mogu pomoi, nazovi me u ured." Spustio je slualicu i zagledao se kroz prozor. Potom je utipkao novi broj. "Centar za analizu rizika." "Molim ured profesora Kennera." Nekoliko trenutaka kasnije dobio je tajnicu. "Ovdje Peter Evans, trebam profesora Kennera." "O, da, gospodine Evans. Doktor Kenner rekao je da moemo oekivati va poziv."

"Da?" "Da. elite doi do doktora Kennera?" "Tako je." "Trenutano je u Tokiju. Da vam dam broj mobitela?" "Molit u lijepo." Broj je zapisao u uti blok. Upravo se spremao nazvati kad je njegova tajnica Heather ula i rekla kako joj je objed teko pao na eludac, pa ide kui. "Odmori se i ozdravi", ree on i uzdahne. Kako je ona otila, morao se sam javljati na telefon, a prva je nazvala Margo Lane, Georgeova ljubavnica. "Gdje je, dovraga George?" glasilo je prvo pitanje. Evans je na razgovor s njom utroio gotovo pola sata. Nakon toga u njegov je ured uao Nicholas Drake. "Uasno sam zabrinut", ree Drake. Stajao je kod prozora, ruku prekrienih na leima, zagledan u zgradu na suprotnoj strani ulice. "U vezi s im?" "U vezi s tim Kennerom s kojim se George toliko drui." "Ne znam ba da se osobito drue." "Naravno da se drue. Ne vjeruje valjda da je George doista sam, zar ne?" Evans ne ree nita. "George nikad nije sam. To dobro znamo i ti i ja. Peter, cijela mi se situacija ni najmanje ne svia. Ni najmanje. George je dobar ovjek to ti ne moram objanjavati ali je podloan utjecajima. Pa tako i pogrenim utjecajima." "Smatra da jedan profesor s MITa moe na njega pogreno utjecati?" "Raspitao sam se malo o profesoru Kenneru", ree Drake, "i u vezi s tim tipom postoje i odreene zagonetke." "Da?" "U ivotopisu stoji daje niz godina bio u dravnoj slubi. Ministarstvo unutarnjih poslova, Meuvladin pregovaraki odbor i tako dalje." "I?" "U Ministarstvu unutarnjih uope nema traga o njegovu radu." Evans slegne ramenima. "Bilo je to prije vie od deset godina. A s obzirom na stanje dravnih arhiva i dokumentacije..."

"Mogue", ree Drake. "No to nije sve. Profesor Kenner vratio se na MIT i ondje radio osam godina. Vrlo uspjeno. Savjetnik EPAe, savjetnik Ministarstva obrane, sam Bog zna to jo sve ne... a onda odjednom odlazi na produljeni odmor i ini se da nitko nema pojma to se s njim dogaalo nakon toga. Jednostavno je nestao." "Ne znam", ree Evans. "Na vizitki pie da je ravnatelj Centra za analizu rizika." "Ali je na godinjem. Nije mi jasno to u posljednje vrijeme radi. Tko ga, dovraga, financira? Pretpostavljam da ste se upoznali...?" "Samo usputno." "A on i George sad su veliki frendovi?" "Ne znam, Nick. S Georgeom se nisam ni vidio ni s njim razgovarao ve vie od tjedan dana." "Otiao je s Kennerom." "Ne znam ba..." "Ali zna da su on i Kenner otili u Vancouver." "To zapravo nisam znao." "Dopusti da budem posve otvoren", ree Drake. "Iz pouzdanih izvora znam da John Kenner ima vrlo nezgodne veze. Centar za analizu rizika u cijelosti financiraju interesne skupine velikih tvrtki. Vie od toga ne treba ni navoditi. Osim toga, gospodin Kenner godinama je savjetovao Pentagon i s njima je zapravo toliko tijesno suraivao da je jedno vrijeme bio ak i na svojevrsnoj obuci." "Misli, vojnoj obuci?" "Da. U Fort Braggu i Harvey Pointu u Sjevernoj Karolini", ree Drake. "Nema sumnje da ima veze u vojsci, kao i u velikim tvrtkama. A kau mi da je vrlo neprijateljski raspoloen prema vodeim ekolokim organizacijama. Boli me srce kad samo pomislim da takva osoba obrauje jadnog Georgea." "Ja se na tvome mjestu ne bih brinuo za Georgea. Zna prepoznati propagandu." "Nadam se. No, iskreno govorei, nisam ba siguran kao ti. Pojavio se tip iz vojske i George ve idui dan trai reviziju naeg poslovanja. Mislim, Boe moj, zato i emu? Odakle mu to? Nije mu jasno koliko je to uludo utroenog novca, vremena, svega? Meni bi to oduzelo uasno mnogo vremena." "Nisam znao da se ide u reviziju." "O tome se razgovara. Dakako, nemamo to skrivati i za reviziju smo spremni u svakom trenutku. To oduvijek javno naglaavam. Ali sad imamo osobito mnogo

posla, s obzirom na poetak suenja u sluaju Vanutu i planiranje Konferencije o naglim klimatskim promjenama. Sve. to dogaa se u sljedeih nekoliko tjedana. Da barem mogu popriati s Georgeom." Evans slegne ramenima. "Nazovi ga na mobitel." "Ve sam zvao. A ti?" "Jesam." "I nazvao te?" "Nije", ree Evans. Drake odmahne glavom. "Rije je", ree, "o mojem savjesnom graaninu godine, a ne mogu ga dobiti ak ni telefonom."

BEVERLY HILLS PONEDJELJAK, 13. RUJNA 8:07 SATI

Morton je u osam ujutro sjedio na terasi nekog kafia u Beverly Driveu i ekao Saru. Njegova je tajnica obino bila vrlo tona, a stanovala je u blizini. Osim ako se nije opet spetljala s onim glumcem. Mladi ljudi imaju toliko slobodnog vremena, pa ga uzaludno troe na nepotrebne veze. Pijuckao je kavu i bez pravog zanimanja pogledavao The Wall Street Journal. Novine su mu postale jo nezanimljivijima kad se za susjedni stol smjestio neobian par. ena je bila krhka i nevjerojatno zgodna, tamne kose i egzotinih crta lica. Moda Marokanka. Bilo je teko tako neto odrediti na temelju naglaska. Bila je odjevena elegantno i svakako se isticala u leernosti Los Angelesa uska suknja, visoke i tanke potpetice, Chanelov sako. Mukarac s kojim je bila u drutvu bio je suta suprotnost. Krupni Amerikanac crvena lica, blago svinjskih crta, u gornjem dijelu trenirke, irokim hlaama od kepera i tenisicama. Graom je nalikovao na igraa amerikog nogometa. Svom se teinom naslonivi na stol, rekao je: "Ja u kavu s mlijekom, srce. Nemasnim. Veliku." Ona je rekla: "Mislila sam da e naruiti i za mene, kao pravi gospodin."

"Nisam nikakav gospodin", ree on. "A ti nisi nikakva jebena dama. Pogotovo s obzirom na to da sino nisi dola kui. Tako moemo lijepo zaboraviti sve to s damama i gospodom, moe?" Napuivi usne, ona ree: "Cheri, nemoj sad dramatizirati." "Hej, traio sam da donese jebenu kavu. Tko sad dramatizira?" "Ali, cheri..." "Ide po kavu ili ne?" Bijesno je piljio u nju. "Zbilja mi je dosta, Marisa, je li ti to jasno?" "Nisam u tvojem vlasnitvu", ree ona. "Mogu raditi to hou." "To si lijepo i pokazala." Mortonove su se novine za vrijeme razgovora malopomalo sputale. Sad ih preklopi i poloi u krilo, pretvarajui se da ita. No zapravo nije uspijevao odvojiti pogled od te ene. Iznimno je lijepa, zakljuio je, iako ne pretjerano mlada. Vjerojatno joj je oko trideset pet. Zbog te zrelosti bila je jo nekako izazovnija i privlanija u seksualnome smislu. Nije je mogao prestati gledati. Ona se obrati onom nogometau: "Williame, naporan si." "eli da odem?" "Moda bi bilo najbolje..." "Ah, jebi se", ree on i pljusne je. Morton se vie nije mogao suzdrati. "Hej," ree, "samo polako." ena mu se nasmijei. Krupni tip ustane, stisnutih aka. "Gledaj svoja jebena posla!" "Nemoj tui damu, stari." "A da to lijepo rijeimo nas dvojica? Sami?" ree ovaj i zaprijeti mu akom. U tom trenutku ulicom su prola patrolna kola. Morton pogleda policajce i mahne. Vozilo se zaustavi uz plonik. "Sve u redu?" upita jedan od policajaca. "Sve je u redu", ree Morton. "Jebite se", ree nogometa i okrene se na drugu stranu, pa se bijesnim korakom udalji. Tamnokosa ena nasmijei se Mortonu. "Hvala." "Nema problema. ini mi se da ste rekli da elite kavu s mlijekom...?" Ponovno se nasmijeila. Zatim je prekriila noge, pokazujui smea koljena. "Ako biste bili toliko ljubazni."

Morton je upravo ustajao u elji da pode po kavu, kad ga je zazvala Sarah: "Hej, George! Oprosti to kasnim." Dotrala je u trenirci. Kao i uvijek, bila je prelijepa. Na licu tamnokose ene sijevnuo je bijes. Tek na trenutak, no Mortonu to nije promaknulo, pa je pomislio: Neto tu smrdi. enu i ne poznaje. Nema razloga ljutiti se. Vjerojatno je, zakljui, eljela odrati lekciju svome deku. Tip se i dalje vrzmao na oblinjem uglu, pretvarao se da gleda neki izlog. No tako rano sve su prodavaonice jo bile zatvorene. "Idemo?" upita Sarah. Morton se brzo ispria eni koja je rukama pokazala da joj je svejedno. Sad je ve bio pod snanim dojmom da je Francuskinja. "Moda se ponovno sretnemo", ree on. "Da," ree ona, "ali sumnjam. ao mi je. Qa va." "Ugodan dan..." Dok su se udaljavali, Sarah upita: "Tko ti je to?" "Nemam pojma. Sjela je za susjedni stol." "Vatrena enskica." Samo je slegnuo ramenima. "Prekinula sam vas? Ne? Izvrsno." Nakon toga uruila mu je tri fascikla. "Ovdje su tvoje dosadanje donacije NERFu. Ovdje je ugovor o posljednjoj donaciji tako da ima tone formulacije. A ovdje ti je ek koji si traio. Pripazi, ima mnogo nula." "U redu. Nema problema. Kreem za sat vremena." "Hoe mi rei kamo ide?" Morton odmahne glavom. "Bolje je da ne zna."

CENTURYCITY PONEDJELJAK, 27. RUJNA 9:45 SATI

Evansu se Morton nije javio gotovo dva tjedna. Koliko se sjeao, jo se nikad nije dogodilo da tako dugo nije u kontaktu s klijentom. Naao se na ruku sa Sarom, koja je oito bila zabrinuta. "Uope ti se ne javlja?" "Ni rijei." "to kau piloti?"

"Oni su u Van Nuysu. Unajmio je drugi avion. Ne znam gdje je." "A vraa se...?" Ona slegne ramenima. "Tko to zna..." Stoga se prilino iznenadio kad ga je tog dana nazvala Sarah. "Bit e najbolje da odmah krene", rekla je. "George te treba odmah." "Gdje?" "U NERFu. Na Beverly Hillsu." "Vratio se?" "Itekako!" Iz ureda u Century Cityju do zgrade NERFa imao je deset minuta vonje. Dakako, sjedite Nacionalne zaklade za ouvanje okolia nalazilo se u Washingtonu, no organizacija je nedavno otvorila podrunicu na Zapadnoj obali, na Beverly Hillsu. Cinici su tvrdili da se NERF na taj korak odluio kako bi bio blie holivudskim zvijezdama neophodnima za prikupljanje sredstava. No to su bile tek glasine. Evans je nekako napola oekivao da e zatei Mortona kako nemirno hoda amotamo pred ulazom, no ondje mu nije bilo ni traga ni glasa. Evans je otiao u predvorje i na recepciji doznao da je Morton u konferencijskoj dvorani na drugom katu. Uspeo se stubama. Konferencijska dvorana s dviju je strana imala staklene zidove. Unutra se nalazio veliki stol i osamnaest naslonjaa. U kutu je stajala audiovizualna oprema za prezentacije. Evans je u prostoriji ugledao trojicu mukaraca, oito obuzetih estokom raspravom. Morton je stajao u prednjem dijelu prostorije i energino gestikulirao, zajapurena lica. Drake je takoer bio na nogama, hodao amotamo, bijesno prstom prijetio Mortonu, takoer vikao. Evans je vidio i Johna Henleyja, zlovoljnog voditelja Slube za odnose s javnou NERFa. Sjedio je nadvijen nad stol i pisao biljeke u uti notes. Bilo je oito da se prepiru Morton i Drake. Evans nije tono znao to uiniti, pa je jo nekoliko trenutaka samo tako stajao. Meutim, Morton gaje uoio ve nekoliko sekunda kasnije i kratkim mu pokretom pokazao da sjedne vani. Evans je sjeo. I nastavio kroz staklo promatrati svau. Pokazalo se da je u prostoriji i etvrta osoba. Evans je u prvi mah nije vidio, jer je uala iza govornice, no kad je taj ovjek ustao, Evans je ugledao radnika u istom, uredno izglaanom kombinezonu koji je nosio torbu za alat nalik na aktovku i na

pojasu imao nekoliko elektrinih mjeraa. Na depu na prsima stajo je natpis AV MRENI SUSTAVI. Radnik se doimao zbunjenim. Drake, kako se inilo, nije htio da radnik nazoi svai, dok se Mortonu, izgleda, svialo to ima publiku. Drake je htio da tip izie. Morton je ustrajno traio da ostane. Razapet izmeu njih dvojice, radnik ih je s nelagodom pogledavao, a zatim se ponovno sagnuo. Meutim, ubrzo zatim Drake je uvjerio Mortona i radnik je otiao. U trenutku kad je prolazio kraj njega, Evans ree: "Naporan dan, ha?" Radnik samo slegne ramenima. "U ovoj zgradi imaju velikih problema s mreama", ree. "Meni se ini da je stvar u neispravnom kabelu. Ili im se routeri pretjerano zagrijavaju..." Nakon toga se udaljio. U meuvremenu je svaa dosegla novi stupanj estine. Potrajala je jo barem pet minuta. Staklo je sluilo kao gotovo stopostotna zvuna izolacija, no s vremena na vrijeme, kad su najjae vikali, Evans je uspijevao razabrati pokoju rije. uo je kako Morton vie: "Dovraga, elim dobiti sud!" A Drake je odgovorio: "Stvar je preriskantna." Zbog ega se Morton jo vie raestio. Morton je kasnije jo rekao: "Zar ne moramo rijeiti najvaniji problem s kojim se suoava na planet?" Drake je odgovorio neto u vezi s pragmatinou i stvarnou. A Morton je na to rekao: "Jebe stvarnost!" U tom trenutku onaj tip za stolom, Henley, podignuo je glavu i rekao: "Upravo tako mislim i ja." Ili neto slino. Evans je stekao jasno izraen dojam da je rije o tubi u sluaju Vanutu, no inilo se da su prepirkom obuhvaene i mnoge druge teme. A onda je u jednom trenutku, posve neoekivano, Morton iziao i zalupio vratima toliko snano da su se staklene pregrade zatresle. "Jebite se!" Evans je urno uhvatio korak s klijentom. Kroz staklo je usput vidio da ona dvojica sjede i neto apuu. "Jebite se!" ree George glasno. Naas je zastao i osvrnuo se prema stolu. "Ako je pravo na naoj strani, ne bismo li trebali govoriti istinu?" Drake je unutra samo tuno odmahnuo glavom. "Jebite se", ponovi Morton udaljavajui se. Evans ree: "Traio si da doem..." "Da." Morton rukom pokae unutra. "Zna tko je onaj drugi tip?"

"Da", ree on. "John Henley." "Tako je. Njih su dvojica zapravo NERF", ree George. "Ba me briga koliko holivudskim zvijezda u zaglavljima navode kao lanove zaklade. I ba me briga koliko je odvjetnika zaposleno u NERFu. Njih dvojica vode cijelu predstavu, a svi ostali samo rade to ovi trae. Nitko iz Upravnog odbora zapravo nema pojma o tome to se dogaa. Inae u tome uope ne bi sudjelovali. A rei u ti da ni ja neu sudjelovati. Dostaje." Poeli su se sputati stubama. "to to znai?" upita Evans. "To znai", odgovori Morton, "da im ne dajem onih deset milijuna za tubu." "To si im rekao?" "Nisam," ree on, "nisam im rekao. A ni ti im nee rei. uvat u to kao iznenaenje, za kasnije." Samo se sumorno nasmijeio. "Ali odmah pripremi papire." "Siguran si, George?" "Nemoj me ljutiti, mali." "Samo pitam..." "I rekao sam da pripremi papirologiju. Stoga to lijepo obavi." Evans obea da e sve pripremiti. "Danas." Evans ree da e sve pripremiti odmah. Evans se ponovno oglasio tek kad su se nali na podzemnom parkiralitu. Otpratio je Mortona do limuzine koja gaje ekala. Vrata mu je otvorio voza Harry. Evans ree: "George, sljedei tjedan NERF e odrati sveanu veeru u tvoju ast. To je i dalje u planu?" "Apsolutno", ree Morton. "To ne bih propustio ni za to na svijetu." Uao je u automobil, a Harry je zatvorio vrata. "Dovienja, gospodine", ree Harry obraajui se Evansu. I nakon toga automobil je iziao na jutarnje sunevo svjetlo. Saru je nazvao iz automobila. "Znam, znam..." "to se dogaa?" "Ne eli mi rei. Ali uasno je bijesan, Peter. Uasno." "I ja sam stekao takav dojam." "I upravo je ponovno otiao." "Molim?" "Otiao je. Kae da se vraa za tjedan dana. Na vrijeme da svi s njim pou na banket u San Francisco." Drake je nazvao Evansa na mobitel. "to se zbiva, Peter?" "Nemam pojma, Nick." "Taj je ovjek skrenuo. to je samo rekao... uo si ga?" "Zapravo i nisam."

"Poludio je. Stvarno sam zabrinut za njega. Mislim, kao prijatelj. A da i ne spominjem banket. Hou rei... hoe li sve biti u redu?" "Mislim da hoe. Onamo putuje s punim avionom prijatelja." "Siguran si?" "Tako kae Sarah." "Mogu razgovarati s Georgeom? Moe mi neto dogovoriti?" "Koliko ja znam," ree Evans, "upravo je ponovno otputovao." "Taj prokleti Kenner... On stoji iza svega." "Ne znam to se dogaa s Georgeom, Nick. Znam samo da dolazi na banket." "Obeaj mi da e ga dovesti." "Nick", ree Evans. "George ne slua nikoga." "Toga se i bojim."

NA PUTU ZA SAN FRANCISCO PONEDJELJAK, 4. LISTOPADA 13:38 SATI

Morton je na putovanje Gulfstreamom poveo nekoliko najistaknutijih zvijezda koje su se ukljuile u potporu NERFu. Meu njima su bila dva slavna rockera, supruga jednog komiara, glumac koji je igrao amerikog predsjednika u televizijskoj seriji, pisac koji se nedavno bio kandidirao za guvernera, te dvojica odvjetnika specijaliziranih za ekologiju iz drugih tvrtki. Uz bijelo vino i kanapee od dimljenog lososa, rasprava je poprimila ivahne tonove, bavei se koracima koje bi Sjedinjene Drave, kao vodee svjetsko gospodarstvo, trebale initi u cilju promicanja razumnog pristupa zatiti okolia. to je za njega bilo neobino, Morton im se nije pridruio, nego je zlovoljno i zamiljeno sjedio u stranjem dijelu. Evans se nalazio uz njega. Morton je pio istu votku. To mu je bila ve druga. "Ponio sam papire kojima se otkazuje dodjela novane pomoi", ree Evans vadei dokumente iz aktovke. "Ako to i dalje eli." "elim." Morton navrlja potpis, gotovo i ne pogledavi papire, te ree: "Neka budu na sigurnom do sutra." Naas je pogledao goste, koji su se sad bavili statistikim podacima o nestanku biljnih i ivotinjskih vrsta u sluaju sjee svjetskih prauma. U jednoj pokrajnjoj skupini Ted Bradley, glumac koji je igrao predsjednika, govorio je o tome koliko mu je elektrini automobil koji, istaknuo

je, sad ve godinama ima drai od novih i toliko popularnih hibrida. "To se ne moe usporediti", tvrdio je. "Hibridi su dobri i zgodni, ali to ipak nisu pravi automobili." Za sredinjim je stolom Ann Garner, lanica upravnih odbora raznih ekolokih organizacija, tvrdila da Los Angeles mora razvijati sustav javnog prijevoza kako bi se ljudi to manje sluili automobilima. Amerikanci, nastavljala je, u atmosferu isputaju vie ugljikova dioksida nego ijedan drugi narod, a to je prava sramota. Ann je bila prelijepa supruga glasovitog odvjetnika, uvijek vrlo gorljiva, osobito po pitaju ekologije. Morton uzdahne, pa se obrati Evansu: "Zna koliko u ovom trenutku zagaujemo prirodu? Za prijevoz dvanaest osoba do San Francisca trebat e nam tisuu sedamsto litara mlaznog goriva. Samo time to su krenuli na ovo putovanje, svatko od njih zagauje prirodu vie nego prosjean stanovnik svijeta u godinu dana." Dovrio je votku i zlovoljno zazveckao ledom u ai, koju je potom predao Evansu. Ovaj je posluno pokazao posluitelju da je treba napuniti. "Ako i postoji neto gore od liberala koji se vozi u luksuznim limuzinama," ree Morton, "onda su to ekolozi u Gulfstreamu." "Ali, George", ree Evans. "I ti si ekolog u Gulfstreamu." "Znam", ree Morton. "I ao mi je to me to vie ne pee. Ali, zna to? Ne smeta mi. Svia mi se to mogu putovati vlastitim avionom." Evans ree: "uo sam da si bio u Sjevernoj Dakoti i Chicagu." "Da, bio sam." "to si ondje radio?" "Troio novac. Potroio sam mnogo love. Hrpu love." Evans ree: "Kupovao si umjetnine?" "Nisam. Kupio sam neto neusporedivo skuplje. Kupio sam ast i potenje." "Oduvijek si bio poten", ree Evans. "O, ne svoje potenje", ree Morton. "Tue." Evans nije znao to bi na to rekao. Jo nekoliko trenutaka inilo mu se da se Morton ali. "Namjeravao sam ti rei", nastavi Morton. "Imam popis brojeva, mali moj, i elim da ih dostavi Kennera. Stvar je... za kasnije. Bok, Ann!"

U tom trenutku prila im je Ann Garner. "Onda, George, vratio si nam se na neko vrijeme? Jer sad te trebamo ba ovdje. Zbog tube Vanutua, koju, hvala Bogu, podupire, i Konferencije o klimatskim promjenama koju je zakazao Nick, a sve je tako vano... Boe moj, George. Ovo su sada presudni dani." Evans se ve pridigne kako bi Ann prepustio svoje mjesto, no Morton ga rukom vrati u sjedei poloaj. "Ann," ree, "moram ti rei da izgleda bolje nego ikad, no Peter i ja vodimo mali poslovni razgovor." Naas je pogledala dokumente i Evansovu otvorenu aktovku. "Oh, nisam znala da smetam..." "Ne, ne, treba nam jo samo koji trenutak." "Svakako. Ispriavam se." No ipak se zadrala u blizini. "To je tako netipino za tebe, George, to da obavlja poslove u avionu." "Znam," ree Morton, "ali, ako te ba zanima, u posljednje se vrijeme ba i ne osjeam kao inae." Te su je rijei zatekle. Nije znala kako da reagira, pa se nasmijeila, kimnula i udaljila. Morton ree: "Predivno izgleda. Ba me zanima tko ju je obradio." "Obradio?" "U posljednjih je nekoliko mjeseci imala vie operacija. Oi, ini mi se. Moda i brada. Bilo kako bilo," ree i odmahne, "u vezi s tim popisom brojeva... To nikome ne smije spomenuti, Peter. Nikome. Nikome u odvjetnikom uredu. A osobito nikome u..." "Dovraga, George, zato se skriva u repu?" Evans se osvrne i ugleda Teda Bradleyja, koji im je prilazio. Ted se ve ozbiljno odao aici, iako je bilo tek podne. "Bez tebe nita nije isto, George. Boe moj, svijet je bez Bradleyja dosadan. Uh, mislio sam bez Georgea Mortona. Hajde, George, doi. Taj je ovjek odvjetnik. Doi i popij neto s nama." Morton je dopustio da ga odvede. Naas se osvrnuo prema Evansu. "Kasnije", ree.

SAN FRANCISCO PONEDJELJAK, 4. LISTOPADA 21:02 SATI

Velika dvorana hotela Mark Hopkins zamraena je radi govora koji su se trebali odrati nakon veere. Svi u publici bili su elegantni i dotjerani, mukarci u smokinzima, ene u veernjim toaletama. Pod raskonim lusterima glas Nicholasa Drakea grmio je s malene pozornice. "Dame i gospodo, neu pretjerati ako kaem da se suoavamo s ekolokom katastrofom nezabiljeenih razmjera. ume nestaju. Jezera i rijeke sve su zagaeniji. Biljke i ivotinje koje ine nau biosferu nestaju dosad nevienom brzinom. Svake godine izumre etrdeset tisua vrsta. A to je pedeset vrsta svaki dan! Nastavimo li tako, u sljedeih nekoliko desetljea ostat emo bez polovice vrsta koje ive na ovom planetu. Takvog izumiranja u povijesti Zemlje jo nije bilo." "A to je s temeljima naeg ivota? Hrana nam je puna otrovnih pesticida. Usjevi propadaju zbog globalnog zagrijavanja. Vremenske se prilike pogoravaju, katastrofe su sve ee: poplave, sue, uragani, tornada i pijavice. I to diljem svijeta. Razina mora ustrajno se podie 7,6 metara tijekom narednog stoljea, moda i vie. A to je najstranije, novi znanstveni dokazi ukazuju na mogunost nagle promjene klimatskih prilika i to zbog naeg bezobzirnog ponaanja. Ukratko, dame i gospodo, na planet oekuje istinska globalna katastrofa." Peter Evans sjedio je za sredinjim stolom i promatrao publiku. Ljudi su uglavnom sjedili zagledani u tanjur, zijevali ili se naginjali prema susjedima i razgovarali. Drake nije privukao osobitu pozornost. "Sve su to ve uli", promumlja zlovoljno Morton. Premjestivi teite krupnog tijela, tiho je podrignuo. Ustrajno je pio itavu veer i sad ve bio poprilino pijan. "... gubitak bioloke raznolikosti, sve manja stanita, unitenje ozonskog omotaa..." Nicholas Drake bio je visok i ostavljao dojam nezgrapnosti, a ni smoking mu nije najbolje pristajao. Ovratnik koulje bio je nabran oko tanahnog vrata. Kao i uvijek, izgledao je kao siromaan, ali predan profesor, suvremeni Ichabod Crane . Evans pomisli kako nitko nikad ne bi pomislio da Drake dobiva vie od tristo tisua dolara kao naknadu za upravljanje Zakladom, te jo stotinu tisua za podmirenje trokova. Niti da uope nema znanstveniku naobrazbu. Nick Drake bio je

odvjetnik, strunjak za parnice, jedan od petorice izvornih osnivaa NERFa, organizacije stvorene jo davno. Kao i svi parniari, dobro je znao koliko je vano ne odjenuti se odvie skladno i elegantno. "... naruavanje biorezervoara, pojava sve egzotinijih i sve smrto nosnijih bolesti..." "Bilo bi dobro da malo ubrza stvar", ree Morton. Prstima je lupkao po stolu. Evans ne ree nita. U slinim prilikama naao se dovoljno puta da zna da je Morton uvijek nervozan kad mora govoriti. Drake je nastavljao: "... trake nade, slabane zrake pozitivne energije, a nitko tu nije pozitivniji i ne donosi vie nade od ovjeka iju smo trajnu predanost veeras doli pozdraviti..." "Mogu dobiti jo jedno pie?" upita Morton i popije posljednji gutljaj martinija. Bio mu je to esti po redu. au je odloio uz teak, mukao udarac. Evans pogledom potrai konobara i podigne ruku. Nadao se da konobar nee stii na vrijeme. George je popio vie nego dovoljno. "... tri desetljea svoja nemala sredstva i energiju ulae u to da svijet u kojem ivimo bude bolji, zdraviji i normalniji. Dame i gospodo, Nacionalna zaklada za ouvanje okolia s ponosom vam..." "Ah, zajebi to, nije vano", ree Morton. Napetih miia pripremao se ustati. "Mrzim kad radim budalu od sebe, ak i ako je cilj astan." "Zato bi radio..." zausti Evans. "... moj veliki prijatelj i kolega, ovogodinji savjesni graanin... gospodin George Morton. Dvoranom se prolomio pljesak, a reflektorski snop obasjao je Mortona koji je ustao i krenuo prema govornici, tog pognutog medvjeda, tjelesno snanog, sveana dranja, sputene glave. Evans se uzbunio kad se Morton spotaknuo o prvu stubu i na trenutak mu se uinilo da e njegov ef pasti na leda, no Morton je uspio odrati ravnoteu, a kad je doao na pozornicu, inilo se da je sve u redu. Rukovao se s Drakeom i priao govornici, objema se rukama hvatajui za rubove. Morton pogleda okupljene uzvanike, okreui glavu s jedne na drugu stranu, promatrajui sve dijelove dvorane. I dalje je utio. Samo je tako stajao, bez rijei. Ann Garner, koja je sjedila uz njega, gurne Evansa laktom. "Je li njemu dobro?"

"O, da. Apsolutno", ree Evans i kimne. No zapravo nije bio nimalo siguran. George Morton napokon se oglasio. "Htio bih zahvaliti Nicholasu Drakeu i NERFu na nagradi, iako smatram da je nisam zavrijedio. S obzirom na sve to jo treba uiniti. Znate li, prijatelji moji, da vie znamo o Mjesecu nego o morima na Zemlji? To je pravi ekoloki problem. O planetu o kojem ovisi na ivot ne znamo dovoljno. No kao to je prije tristo godina rekao Montaigne: 'Najvre vjerujemo u ono to najmanje poznajemo.'" Evans pomisli: "Montaigne? George Morton citira Montaignea?" Pod nesmiljenim svjetlom reflektora, Morton se oito ljuljao naprijed natrag. Na nogama se odravao zahvaljujui tome to se vrsto drao za govornicu. U dvorani je vladala apsolutna tiina. Nitko se nije micao. Zastali su ak i konobari. Evans je gledao suspregnuta daha. "Svi mi, lanovi ekolokih organizacija", ree Morton, "tijekom godina svjedoili smo mnogobrojnim udesnim pobjedama. Doivjeli smo i osnutak EPAe . Posljednjih godina svjedoimo proiavanju zraka i voda, poboljanjima kanalizacijskih sustava, sanaciji odlagalita otpada, a na dobrobit svih dolo je i do regulacije koritenja rairenih toksinih tvari poput olova. To su, prijatelji moji, uistinu velike pobjede i njima se s pravom ponosimo. K tome znamo da treba uiniti jo mnogo toga." Svi su se poeli oputati: Morton prelazi na svima poznat teren. "No hoemo li to i postii? U to ba i nisam uvjeren. Znam da sam od smrti svoje voljene supruge Dorothy sklon mranim raspoloenjima." Evans se uspravi kao oinut gromom. Za susjednim stolom Herb Lovvenstein sjedio je razjapljenih usta, u oku. George Morton nema suprugu. Odnosno, ima est bivih supruga a nijedna se nije zvala Dorothy. "Dorothy me uvijek molila da mudro troim novac. A ja sam uvijek mislio da njime doista mudro raspolaem. Sad vie nisam posve siguran. Ve sam rekao da ne znamo dovoljno. No bojim se da je danas u NERFu glavna krilatica: Ne tuimo dovoljno." Svi su se preneraeno pogledali. "NERF je odvjetnika tvrtka. Ne znam koliko ste upoznati s time. Osnovali su je odvjetnici, a odvjetnici je i vode. No meni se sada ini da je novac bolje troiti na istraivanja, nego na tube. I zbog toga povlaim financijsku pomo NERFu, te..."

Sljedeih nekoliko trenutaka njegov se glas vie nije uo od uzbuenog amora u dvorani. Svi su odjednom poeli glasno priati. Zaulo se i nekoliko zviduka. Pojedini su uzvanici ustali i krenuli prema izlazu. Morton je nastavio govoriti, kao da ne primjeuje reakcije na svoje rijei. Evans je uspio uti nekoliko izdvojenih rijei: "... jedna ekoloka dobrotvorna organizacija pod istragom je FBIa... potpun izostanak svih oblika nadzora..." Ann Garner nagne se prema njemu i prosike: "Odvuci ga od mikrofona. " "A to da sad uinim?" proape Evans. "Idi po njega. Oito je pijan." "To je mogue, ali ipak ne mogu..." "Mora to prekinuti." Drake je, meutim, ve krenuo prema govornici, govorei: "U redu, hvala, George..." "Jer sada rei pravu istinu..." "Hvala, George", ponovi Drake i prie mu jo blie. Zapravo je ve gurao masu koja se naslanjala na govornicu, pokuavajui izgurati Mortona. "U redu, u redu", ree Morton, i dalje se ne odvajajui od govornice. "Sve to rekao sam u ime Dorothy, svoje pokojne supruge..." "Hvala, George". Drake je sad ve pljeskao, visoko podignutih ruku, kimao publici, traei da mu se pridrue. "Hvala." "... koja mi uasno nedostaje..." "Dame i gospodo, molim vas da zajedniki zahvalimo..." "Da, u redu, idem sad." Uz priguen aplauz, Morton je uspio oteturati s pozornice. Drake je istog trenutka priao govornici i dao znak glazbenom sastavu koji je odmah stao energino izvoditi stvar Billyja Joela You May Be Right, navodno Mortonovu najdrau pjesmu. Njemu je to doista bila najdraa stvar, no, s obzirom na okolnosti, odabir nije bio najsretniji . Herb Lowenstein nagnuo se od susjednog stola, epao Evansa za rame i snano ga privukao. "Sluaj me", proape bijesno. "Vodi ga odavde!" "Hou", ree Evans. "Bez brige." "Znao si da e doi do ovoga?" "Nisam, kunem se."

Lowenstein ga je pustio upravo u trenutku kad se George Morton vratio za stol. Okupljeno je drutvo bilo bez rijei. No Morton je vedro pjevao uz bend: "Vjerojatno si u pravu: ja sam moda lud..." "Doi, George", ree Evans i ustane. "Idemo odavde." Morton se nije obazirao: "... ali ti moda trai ba ovog luaka..." "George? to kae?" Evans ga uhvati za nadlakticu. "Idemo." "... Ugasi svjetlo, ne spaavaj me sad..." "Ne pokuavam te spasiti", ree Evans. "A da onda popijemo jo jedan prokleti martini?" upita Morton, koji je u tom trenutku prestao pjevati. Pogled mu je bio leden, pomalo kivan. "ini mi se da sam zasluio jebeni martini." "Harry e te s martinijem ekati u autu", ree Evans, ve ga odvodei od stola. "Ovdje bi morao ekati pie. A ini mi se da ti se sad ba i ne eka..." Evans je nastavio priati, a Morton je dopustio da ga izvede iz dvorane. "... prekasno za svau", pjevao je, "prekasno da me promijeni..." Prije nego to su uspjeli izii, nali su se oi u oi s televizijskom kamerom i rasvjetom, a dvoje novinara Mortonu je pod nos gurnulo diktafone. Svi su mu dovikivali pitanja. Evans pogne glavu i ree: "Oprostite, ispriavamo se, dopustite da iziemo, oprostite..." Morton ni u jednom trenutku nije prestao pjevati. Tako su se nali u hotelskom predvorju. Novinari su trali pred njima, pokuavali se nai to vie ispred njih kako bi mogli snimati. Evans je epao Mortona za lakat, dok je ovaj i dalje pjevao: "Samo sam se zabavljao, nikom nisam smetao, i svi smo, za promjenu, uivali u vikendu..." "Ovamo", ree Evans i uputi se prema izlazu. "Zaglibio sam u ratnoj zoni..." I tako su se napokon nali na ulici, u noi. im ga je zapuhnuo hladan zrak, Morton je naglo prestao pjevati. ekali su dolazak njegove limuzine. Iz nje je izila Sarah i odmah stala uz Mortona. Nije nita rekla, samo mu je poloila ruku na podlakticu. Tada su izili i novinari i ponovno je sve bilo osvijetljeno. A onda je na ulicu izletio i Drake, govorei. "Dovraga, George..." Zautio je im je ugledao televizijske kamere. Bijesno je pogledao Mortona, okrenuo se i vratio u hotel. Kamere su i dalje snimale, no njih je troje samo

nepomino stajalo, s nelagodom ekalo. Nakon to je, kako im se inilo, protekla itava vjenost, pred hotelom se zaustavila limuzina. Harry je iziao i otvorio vrata Georgeu. "U redu je, George", ree Evans. "Ne, veeras ne." "Harry eka, George." "Rekao sam: veeras ne." Iz tame se zaulo prigueno brujanje i uz limuzinu se zaustavio srebrni Ferrarijev kabriolet. "Moj auto", ree Morton te se, pomalo posrui, uputi niza stube. Sarah ree: "George, ini mi se..." No on je ponovno zapjevao: "I rekla si mi da ne vozim, ali ipak vratio sam se kui, a ti rekla si da je i to dokaz da lud sam ja..." Jedan od novinara rekao je: "On je svakako lud, u to nema sumnje." Vrlo zabrinut, Evans je poao za Mortonom. Morton je uvaru parkiralita dao novanicu od stotinu dolara i rekao: "Dvadesetica za tebe, dobri moj ovjee". Potom je stao petljati s vratima Ferrarija. "Ti uljivi Talijani". im je sjeo za upravlja, pritisnuo je papuicu gasa i zadovoljno se nasmijeio: "Ah, taj muevan zvuk." Evans se nagne nad automobil. "George, dopusti da te Harry odveze. Osim toga," doda, "ne bismo li trebali o neemu razgovarati?" "Ne." "Ali, mislio sam..." "Mali, bjei mi s puta". Kamere su i dalje snimale. No Morton se pomaknuo tako da se naao u sjeni Evansova tijela. "Zna, budisti imaju zgodnu izreku." "Koju?" "Zapamti je, mali. 'Vano je samo ono to je blizu Buddhinu mjestu.'" "George, doista smatram da ne bi trebao voziti." "Sjetit e se to sam ti rekao?" "Hou." "Mudrost koju stjee s godinama. Zbogom, mali." Nakon toga odjurio je s parkiralita, a Evans je odskoio u stranu. Ferrari je uz kripu guma zamaknuo za ugao, ne obazirui se na znak stop, te se izgubio.

"Peter, idemo." Evans se okrene i ugleda Sarah kraj vrata limuzine. Harry je sjeo za upravlja. Sarah i Evans sjeli su straga i njih troje tako je krenulo za Morotnom. Doavi do podnoja nizbrdice, Ferrari je skrenuo lijevo i nestao iza ugla. Harry ubrza, vjeto upravljajui dugakom limuzinom. Evans ree: "Zna kamo ide?" "Nemam pojma", ree ona. "Tko mu je napisao govor?" "On sam." "Zbilja?" "Juer je cijeli dan bio kod kue i nije mi doputao da vidim to radi..." "Isuse", ree Evans. "Montaigne?" "Izvadio je knjigu citata." "Odakle mu Dorothy?" Ona odmahne glavom. "Nemam pojma." Proli su pokraj Golden Gate Parka. Vozila je bilo malo, a Ferrari je jurio, vijugajui iz trake u traku i tako vrlo brzo napredujui. Pred njima je bio most Golden Gate koji je blistao pod snanom nonom rasvjetom. Morton ubrza. Ferrari je jurio gotovo 150 kilometara na sat. "Ide u Marin", ree Sarah. U tom trenutku oglasio se Evansov mobitel. Zvao ga je Drake. "Moe mi rei koji je to bio vrag?" "ao mi je, Nick. Nemam pojma." "Nije se alio? To u vezi s uskraivanjem potpore?" "ini mi se da nije." "Ne mogu vjerovati. Oito je doivio ivani slom." "Ne bih znao." "Toga sam se i pribojavao", ree Drake. "Pribojavao sam se da bi moglo doi do neeg slinog. Sjea se onoga u avionu, na povratku s Islanda? Rekao sam ti, a ti si mi rekao da nema razloga za zabrinutost. I sada tako misli? Da ne trebam brinuti?" "Ne znam to eli rei, Nick." "Ann Garner kae da je u avionu potpisao neke dokumente." "Tono. Potpisao je." "Ti su dokumenti povezani s ovim iznenadnim i neobjanjivim povlaenjem potpore organizaciji koju je toliko volio i cijenio?" "Izgleda da se u vezi s tim predomislio", ree Evans.

"A zato mi nisi rekao?" "To je bila njegova elja." "Jebi se, Evans." "ao mi je", ree Evans. "Tek e ti biti istinski ao." Drake je prekinuo vezu. Evans zatvori mobitel. Sarah upita: "Drake se ljuti?" "Bijesan je." Nakon mosta, Morton je skrenuo na zapad, udaljujui se od osvijetljene autoceste, te nastavljajui mranom cestom koja je vodila uz rub litica. Vozio je bre nego ikada. Evans se obrati Harryju. "Zna li gdje smo?" "Mislim da smo u dravnome parku prirode." Hariy je pokuavao odrati tempo, no na toj uskoj, zavojitoj cesti limuzina se nikako nije mogla nositi s Ferrarijem. Maleni je automobil sve vie odmicao. Ubrzo su se vidjela jo samo stranja svjetla koja su se gubila u zavojima etiristotinjak metara ispred njih. "Izgubit emo ga", ree Evans. "Ne bih rekao, gospodine." "No limuzina je sve vie zaostajala. Nakon to je Harry u jedan zavoj uao prebrzo dugaki se stranji dio zanio prema rubu litice morali su jo vie usporiti. Sad su ve bili u posve pustome podruju. No je bila mrana, a litice prazne i gole. Daleko ispod, na crnoj povrini mora, vidjela se srebrna pruga, odraz mjeseca koji je tek izlazio. Gore vie nije bilo traga svjetlima. inilo se da su sami na mranoj cesti. Iziavi iz jednog zavoja, uvidjeli su da pogled na sljedei zavoj zaklanja oblak sivog dima. "O, ne", ree Sarah i dlanom pokrije usta. Ferrari je sletio s ceste, udario u stablo i preokrenuo se. Leao je na krovu, izoblien i obavijen dimom. Malo je nedostajalo da sklizne s litice: prednji dio visio je preko ruba. Evans i Sarah potrali su prema automobilu. Evans se spustio na sve etiri na samome rubu litice, nastojei utvrditi kakvo je stanje u kabini. Nije se vidjelo

gotovo nita, vjetrobran je bio spljoten i vozilo je lealo gotovo posve ravno na asfaltu. Harry je priao s baterijskom svjetiljkom, a Evans ju je uzeo i pokuao osvijetliti unutranjost. Kabina je bila prazna. Mortonova crna leptirkravata visjela je s ruice na vratima, no njega nije bilo. "Vjerojatno je izletio iz auta." Evans svjetiljkom osvijetli liticu. ute stijene strmo su se sputale do mora, dvadesetak metara nie. Nigdje nije bilo traga Mortonu. Sarah je tiho plakala. Harry je otiao u limuzinu po aparat za gaenje poara. Evans je svjetiljkom i dalje pretraivao stijene. Nigdje nije vidio Georgeovo tijelo. tovie, Georgeu nije bilo ni najmanjeg traga. Nita nije izgledalo neobino, nije bilo puta, staze, komada odjee. Niega. Iza lea zauo je itanje pjene iz aparata za gaenje. Pridignuo se s ruba stijene. "Vidjeli ste ga, gospodine?" upita Harry s bolnim izrazom na licu. "Ne. Nisam vidio nita." "Moda... ondje." Harry pokae prema stablu. I imao je pravo. Ako je Morton izletio iz automobila prilikom sudara sa stablom, mogao bi se nalaziti dvadesetak metara iza automobila. Evans se vrati i ponovno osvijetli litice. Baterija je slabjela, snop svjetla postajao je sve mutniji. No gotovo istog trenutka ugledao je odsjaj svjetla na mukoj lakiranoj mokasini, uglavljenoj meu stijenama uza sam rub mora. Sjeo je na cestu i dlanovima obavio glavu. Tada je zaplakao.

POINT MOODY UTORAK, 5. LISTOPADA 3:10 SATI

Kad je policija dovrila obavijesne razgovore i kad su se pripadnici spasilake ekipe spustili do mora kako bi donijeli cipelu, ve je bilo tri ujutro. Drugih tragova nije bilo, a policajci su se u meusobnom razgovoru sloili da e struje tijelo vjerojatno odnijeti do Pismo Beacha. "Pronai emo ga", rekao je jedan od njih, "priblino za tjedan dana. Ili barem ono to nam ostave velike bijele psine."

Olupinu su podignuli i odvezli kamionom. Evans je htio otii, no policajac koji je uzeo njegovu izjavu neprestano se vraao i traio nove pojedinosti. Bio je to mladi koji je napunio tek dvadeset i koju godinu. Stjecao se dojam da mu je to jedan od prvih sluajeva i formulara. Kad se prvi put vratio do Evansa, upitao je: "Koliko ste brzo nakon nesree, po vlastitoj procjeni, stigli na mjesto?" Evans je odgovorio: "Ne znam tono. Ferrari je bio sedamstoosam sto metara ispred nas, moda neto vie. Mi smo se kretali brzinom od ezdesetak kilometara na sat, pa je to onda... moda oko minutu kasnije..." Mladac se uasnuo. "Tom limuzinom ili ste vie od ezdeset na sat? Po ovoj cesti?" "Pa, dobro, nemojte se ba hvatati za ezdeset." Nakon toga ponovno je doao i upitao: "Ustvrdili ste da ste prvi doli na mjesto nesree. I rekli ste da ste puzali po rubu ceste." "Tako je." "To znai da ste gazili po razbijenom staklu na cesti?" "Da. Vjetrobran se razbio. Imao sam staklo i na dlanovima kad sam se spustio." "To je, znai, razlog zbog kojeg je poremeen raspored krhotina stakla." "Tako je." "Srea je to se niste porezali." "Da." Kad se trei put vratio, upitao je: "U koliko se sati, po vaoj procjeni, dogodila nesrea?" "U koliko sati?" Evans pogleda na sat. "Nemam pojma. Ali, da vidimo..." Pokuavao je odrediti vremenske okvire. Govor je poeo negdje oko pola devet. Morton je iz hotela vjerojatno iziao u devet. Voja kroz San Francisco, pa preko mosta... "Moda oko petnaest do deset ili deset." "Znai prije pet sati? Priblino." "Da." Mladi ree: "Ha..." Kao da se iznenadio. Evans pogleda prema kamionu na kojem se nalazila olupina Ferra rija. Jedan je policajac stajao na kamionu, uz automobil. Trojica su stajala na cesti i neto ivahno raspravljala. Ondje je ugledao jo jednog mukarca, u smokingu.

Razgovarao je s policajcima. Kad se okrenuo, Evans je iznenaeno uvidio da je rije o Johnu Kenneru. "to se dogaa?" upita Evans mladia. "Nemam pojma. Samo su me zamolili da provjerim kad se dogodila nesrea." Voza je zatim uao u kabinu kamiona i pokrenuo motor. Jedan od policajaca dovikne mladiu: "Zaboravi cijelu stvar, Eddie!" "Onda nije vano", ree mladi Evansu. "Izgleda da je sve u redu." Evans pogleda Saru jer ga je zanimalo je li primijetila Kennera. Ona je telefonirala, naslonjena na limuzinu. Evans se okrenuo u trenutku kad je Kenner sjeo u tamni automobil koji je vozio onaj Nepalac i koji se odmah udaljio. I policajci su se spremali za odlazak. Kamion se okrenuo i krenuo cestom prema mostu. Harry ree: "Izgleda da je vrijeme za polazak." Evans ude u limuzinu. Odvezli su se prema svjetlima San Francisca.. NA PUTU ZA LOS ANGELES UTORAK, 5. LISTOPADA 12:02 SATI

Mortonov je mlanjak u podne poletio za Los Angeles. Atmosfera je bila sumorna. Sastav putnika bio je isti, uz jo nekolicinu novih, no svi su sjedili mirno, gotovo bez rijei. U kasnim izdanjima novina objavljeno je da je milijuna i filantrop George Morton, potiten zbog smrti voljene supruge Dorothy, odrao nesuvisao govor (The San Francisco Chronicle opisao ga je kao "nepovezan i nelogian") te nekoliko sati kasnije poginuo u traginoj automobilskoj nesrei prilikom pokusne vonje u novom Ferrariju. U treem odlomku lanka izvjestitelj je spomenuo da su tragine nesree u kojima sudjeluje samo jedan automobil esto plod nedijagnosticirane depresije i nerijetko je rije o prikrivenom samoubojstvu. A upravo je to, prema rijeima jednog psihijatra, vjerojatno objanjenje Mortonove smrti. Desetak minuta nakon polijetanja glumac Ted Bradley rekao je: "Drim da bismo trebali nazdraviti u Georgeovu slavu i odrati minutu utnje." Uz glasno odobravanje, svi su prihvatili ae za pjenuac. "U ast Georgea Mortona", ree Ted. "Velikog Amerikanca, velikog prijatelja i velikog podupiratelja ekolokih akcija. Nedostajat e i nama i ovom planetu."

Sljedeih desetak minuta zvijezde u zrakoplovu bile su razmjerno utljive, no razgovor se malopomalo razbuktao, pa su na koncu poeli razgovarati i raspravljati kao i obino. Evans je sjedio u stranjem dijelu, na istome mjestu kao za putovanja u San Francisco. Promatrao je to se dogaa za sredinjim stolom, gdje je Bradley sad objanjavao kako SAD od odrivih izvora dobiva samo 2% energije, te kako hitno moramo pokrenuti program izgradnje priobalnih vjetroelektrana po uzoru na Englesku i Dansku. Razgovor je potom preao na pogonske elije, automobile na vodik, te domainstva koja se slue fotonaponskim elijama i ne ovise o elektrodistribucijskoj mrei. Neki su govorili koliko oboavaju svoje hibridne automobile, koje su kupili za pripadnike , osoblja. Evansu se uinilo da mu se, dok ih slua, raspoloenje popravlja. Unato gubitku Georgea Mortona, jo ima mnogo takvih ljudi slavnih, uglednih pojedinaca predanih akciji i promjenama koji e novi narataj predvoditi u bolju i prosvjetljeniju budunost. Upravo je poeo drijemati kad je do njega sjeo Nicholas Drake. Nagnuvi se preko prolaza prema njemu, Drake ree: "uj, moram ti se ispriati za ono sino." "Sve je u redu", ree Evans. "Pretjerao sam. I zbilja mi je ao zbog toga kako sam se ponio. Uzrujao sam se, jako se zabrinuo. Zna da se George posljednja dva tri tjedna ponaao jako udno. udno je priao, stalno se s nekim sukobljavao. Iz ove perspektive ini mi se daje to bio poetak ivanog sloma. Ali nisam znao. Ti jesi?" "Nisam ba siguran da je to bio ivani slom." "Nema druge mogunosti", ree Drake. "to drugo? Boe moj, ovjek je oduzeo sav novac projektu svog ivota i nakon toga se ubio. Usput, sve dokumente koje je juer potpisao moe lijepo zanemariti. S obzirom na okolnosti, oito nije bio pri sebi. A znam", doda jo, "da ti nee tvrditi drukije. Ionako si ve dovoljno u sukobu interesa, budui da radi i za njega i za nas. Doista si se trebao povui i pobrinuti za to da dokumente pripremi netko od neutralnih odvjetnika. Neu te optuiti za zloporabu poloaja, no neke tvoje odluke vrlo su upitne." Evans je samo utio. Prijetnja je bila vie nego jasna. "No, bilo kako bilo," ree Drake i poloi ruku na Evansovo koljeno, "samo sam se htio ispriati. Znam da si dao sve od sebe u tekoj situaciji, Peter. I... ini mi se da e na koncu sve biti u redu."

Zrakoplov je sletio u Van Nuys. U skladu s najnovijom modom, desetak crnih sportskih limuzina ekalo je na pisti. Slavne su se zvijezde zagrlile, poljubile ne dotiui obraze, a zatim napustile aerodrom. Evans je otiao posljednji. Po poloaju mu nisu pripadali automobil i voza. Uao je u svoj mali hibridni Prius, koji je dan ranije ostavio na parkiralitu i s aerodroma se uputio na autocestu. Namjeravao je otii u ured, no dok se probijao kroz podnevni promet u oima su mu se neoekivano pojavile suze. Obrisavi ih, zakljuio je da je preumoran za posao. Otii e u stan i naspavati se. Ve je bio nadomak stana kad je zazvonio mobitel. Zvala je Jennifer Haynes iz tuiteljske ekipe u sluaju Vanutu. "Moja suut zbog Geor gea", ree. "Pa to je strano. Svi su uzrujani, to ti je jasno. Otkazao je financijsku pomo, je li tako?" "Da, ali Nick to nee priznati. Dobit ete novac." "Moramo se nai na ruku", ree ona. "Da, ali ini mi se..." "Danas?" Zbog nekog prizvuka u njezinu glasu rekao je: "Pokuat u." "Nazovi me kad bude ovdje." im gaje zaklopio, telefon je ponovno zazvonio. Margo Lane, Mor tonova ljubavnica. Bila je bijesna. "to se tono dogaa, jebote?" "Kako to misli?" upita Evans. "Je li netko, jebemu, namjeravao nazvati i mene?" "ao mi je, Margo..." "Tek sam sad vidjela na televiziji. Nestao u San Franciscu. Smatra se da je mrtav. Prikazali su snimke auta." "Namjeravao sam te nazvati", ree Evans, "kad doem u ured". Zapravo se ni u jednom trenutku nije sjetio nje. "A kad bi to bilo, sljedei tjedan? Pokvaren si kao ona tvoja tajnica. Ti si njegov odvjetnik, Peter. Odradi jebeni posao. Jer, zna, budimo realni, sve zajedno nije nikakvo iznenaenje. Znala sam da e se to dogoditi. Svi smo znali. Doi ovamo." "Imam puno obaveza." "Samo na nekoliko minuta." "U redu", ree on. "Samo na nekoliko minuta."

WEST LOS ANGELES UTORAK, 5. LISTOPADA 15:04 SATI

Margo Lane ivjela je na etrnaestom katu stambene zgrade u Wilshire Corridoru. uvar ju je prvo morao nazvati da bi Evansa pustio u dizalo. Iako je znala da dolazi, Margo je vrata otvorila umotana u runik. "Oh! Nisam znala da e tako brzo doi. Ui, tek sam se otuirala." To je esto radila, tako se razmetala svojim tijelom. Evans ue i sjedne na sofu. Ona mu je sjela nasuprot. Runik je jedva pokrivao torzo. "Onda," ree ona, "to je bilo s Georgeom?" "ao mi je," ree Evans, "ali George se velikom brzinom Ferrarijem zabio u stablo i tom prilikom ispao iz vozila. Pao je niz liticu u podnoju su pronali cipelu u more. Nisu pronali tijelo, ali oekuju da e ga za tjedan dana more izbaciti negdje na obalu." S obzirom na njezinu sklonost dramatiziranju, Evans je bio uvjeren da e Margo zaplakati, no ipak se prevario. Samo ga je netremice gledala. "To je obino sranje", ree. "Kako to misli, Margo?" "Tako. Skriva se ili tako neto. Ti to zna." "Skriva se? Od koga? Zato?" "Vjerojatno bez pravog razloga. U posljednje je vrijeme postao totalno paranoian. I to dobro zna." U tom trenutku prekriila je noge. Evans je dobro pazio da ne odvaja pogled od njezina lica. "Paranoian?" ponovi on. "Ne glumi da nisi znao, Peter. Bilo je to oito." Evans odmahne glavom. "Meni nije." "Ovdje je posljednji put bio prije dva dana", ree ona. "Prvo je priao prozoru i stao iza zastora, te poeo motriti ulicu. Bio je uvjeren da ga netko prati." "To je i ranije radio?" "Ne znam. U posljednje ga vrijeme ba i nisam viala. esto je putovao. No kad god bih ga nazvala i pitala kad e doi, govorio je da nije sigurno doi ovamo."

Evans ustane i prie prozoru. Stao je s jedne strane i pogledao na ulicu. "I tebe prate?" upita ona. "Ne bih ba rekao." Promet na Wilshire Boulevardu bio je gust, primicala se poslijepodnevna pica. Tri prometna traka sa svake strane i rijeka automobila koji ne prestaju juriti. ak i na toj visini uo je brujanje automobila. Ali nigdje nije bilo mjesta za parkiranje, mjesta na kojem bi se netko izdvojio iz kolone. Jedan plavi Prius zaustavio se uz plonik na suprotnoj strani ulice i iza njega su se ve poeli skupljati automobili, a vozai su nestrpljivo trubili. Nakon nekoliko trenutaka Prius je krenuo dalje. Nema mjesta za zaustavljanje. "Vidi neto sumnjivo?" upita ona. "Ne." "Ni ja nikad nisam nita vidjela. Ali George je vidio... tako je barem mislio." "Je li rekao tko ga prati?" "Nije." Ponovno je promijenila poloaj tijela. "Smatrala sam da treba piti nekakav lijek za to. I rekla sam mu." "to je na to rekao?" "Rekao je da sam i ja u opasnosti. Rekao mi je da na neko vrijeme trebam otii iz grada. Posjetiti sestru u Oregonu. Ali neu." Runik je sve vie padao. Margo ga zategne, sputajui ga preko vrstih, silikonskih grudi. "Kaem ti da je George odluio sakriti se", ree. "I smatram da je najbolje da ga to prije pronae, jer mu treba pomoi." "Tako..." ree Evans. "Ali vjerojatno je mogue i da se ne skriva, da je doista doivio nesreu... A u tom sluaju, Margo, moram ti priopiti nekoliko stvari." Objasnio je da bi se, u sluaju da Georgea i dalje vode kao nestalu osobu, moglo dogoditi da mu zamrznu imovinu. A to znai da bi trebala podignuti sve s rauna na koji joj je svaki mjesec stavljao novac. Tako e biti sigurna da e imati od ega ivjeti. "Ali to je smijeno", pobuni se ona. "Znam da e se za par dana vratiti." "Za svaki sluaj", ree Evans. Ona se namrti. "Zna i neto to si mi preutio?" "Ne", odgovori Evans. "Samo ti kaem da e moda malo potrajati dok se stvari ne srede i iskristaliziraju."

"uj", ree ona. "Bolestan je, a ti bi mu trebao biti kao neki prijatelj. Pronai ga." Evans ree da e pokuati. Kad je otiao, Margo je pojurila u spavau sobu, gdje se odjenula za odlazak u banku. Naavi se vani, na mlijenobijelom popodnevnom sunevom svjetlu, osjetio je da ga obuzima premorenost. Htio je samo otii kui i naspavati se. Sjeo je u automobil i krenuo. Ve je vidio svoj stan kad je ponovno zazvonio telefon. Jennifer. Pita gdje je. "ao mi je", ree. "Danas ne mogu." "Vano je, Peter. Zbilja vano." Ispriao se i rekao da e je nazvati kasnije. Zatim je nazvala Lisa, tajnica Herba Lovvensteina, koja je rekla da Nicholas Drake itavo poslijepodne pokuava doi do njega. "Zaista je vano i hitno." "U redu", ree Evans. "Nazvat u ga." "Zvui ljutito." "U redu." "Ali bit e najbolje da prvo nazove Saru." "Zato?" Linija se prekinula. To se uvijek dogaalo u prolazu iza njegova stana jer je signal bio preslab. Spremio je telefon u dep koulje. Nazvat e za nekoliko minuta. Zatim se prolazom odvezao do svog parkiralinog mjesta. Uspeo se stranjim stubama i otkljuao vrata svoga stana. I stao kao ukopan. U stanu je vladao pravi kaos. Namjetaj je bio polomljen, jastuci razrezani, papiri razbacani na sve strane, knjige pobacane s polica po podu. okirano je stajao na ulazu. Nakon nekoliko trenutaka uao je u sobu, podignuo jednu od preokrenutih stolica i sjeo. Palo mu je na pamet da treba nazvati policiju. Ustao je, pronaao telefon na podu i nazvao. No gotovo istog trenutka oglasio se mobitel u depu. Prekinuo je poziv upuen policiji i javio se. "Molim?!" Zvala je Lisa. "Neto nas je prekinulo", ree. "Bit e najbolje da odmah nazove Saru." "Zato?" "Trenutano je u Mortonovoj kui. Ondje se dogodila pljaka." "Molim?"

"Znam. Nazovi je", ree ona. "ini mi se da je jako uzrujana." Evans zatvori telefon. Ustane i ode u kuhinju. I ondje je sve bilo porazbacano. Zavirio je u spavau sobu. Kaos. Glavom mu se vrzmala jedino misao da spremaica dolazi tek u utorak. to e on s takvim neredom? Otvorio je mobitel. "Sarah?" "Ti si, Peter?" "Da. to se dogodilo?" "Ne mogu preko telefona. Jesi li bio kod kue?" "Upravo sam uao u stan." "I tebi se dogodilo isto?" "Da. I meni." "Moe doi ovamo?" "Mogu." "Za koliko?" Zvuala je prestraeno. "Deset minuta." "U redu. Vidimo se". Nakon toga prekinula je vezu. Evans okrene klju i Prius ponovno oivi. Bilo mu je drago to ima hibridni automobil. Na kupovinu takvog automobila u Los Angelesu sad se ekalo vie od est mjeseci. Zbog takve liste ekanja morao je uzeti svijetlosivo vozilo, iako mu to ba nije bila osobito draga boja, no auto je upravo oboavao. Sa zadovoljstvom je uoavao i koliko ih u dananje vrijeme ima na ulicama. Odvezao se do Olympica. Na suprotnoj strani ulice ugledao je plavi Prius, poput onog koji je vidio na ulici kad je bio kod Margo u stanu. Dreavoplave boje. Pomislio je kako mu je njegova siva boja ipak draa. Skrenuo je desno, potom ponovno lijevo, vozei kroz Beverly Hills u smjeru sjevera. Znao je da ga u to doba dana oekuje prometna guva i da mora doi do Sunseta, gdje je protok kolikotoliko bolji. Doavi do semafora kod Wilshirea, iza sebe je ugledao jo jedan plavi Prius. Iste rune boje. Dva tipa u automobilu, nimalo mlada. Kad je doao do semafora na Sunsetu, isti automobil i dalje je bio iza njega, samo to su se izmeu njih nalazila dva vozila. Skrenuo je lijevo, prema Holmby Hillsu. I Prius je skrenuo lijevo. Prati ga.

Evans se zaustavi ispred ulaza na Mortonovo imanje i pritisne zvonce. Na kameri iznad tipke ukljuio se signal. "Kako vam mogu pomoi?" "Peter Evans. Trebam Saru Jones." Kratka stanka, pa zujanje. Vrata su se polagano otvorila, otvarajui pogled na zavojitu cestu. Kua se i dalje nije vidjela. Dok je ekao, Evans je naas pogledao niz cestu s lijeve strane. Na udaljenosti od jedne ulice ugledao je onaj plavi Prius koji mu se primicao. Proao je kraj njega ne usporavajui, a zatim nestao iza zavoja. Tako, znai. Moda ga ipak ne prate. Duboko je udahnuo i polagano ispustio zrak iz plua. Vrata su se irom otvorila i on krene prema kui.

HOLMBY HILLS UTORAK, 5. LISTOPADA 15:54 SATI

Kad je Evans prilaznom cestom doao do Mortonove kue, bilo je ve gotovo etiri. Sve je bilo prepuno zatitara. Nekolicina ih je neto traila meu drveem u blizini ulaza na imanje, dok se mnotvo njih okupilo oko nekoliko kombija s oznakama ZATITA ANDERSON. Evans se parkirao pokraj Sarina Porschea. Priao je ulaznim vratima koja je jedan zatitar otvorio uz rijei: "Gospoica Jones je u dnevnoj sobi." Proao je kroz dugako predvorje, pokraj zavojitih stuba koje su vodile na prvi kat. Zavirio je u dnevnu sobu, ve pripravan na nered koji je ugledao u svome stanu, no ovdje je sve, kako se inilo, bilo na svome mjestu. Prostorija je izgledala upravo onako kako je se sjeao. Mortonova dnevna soba bila je ureena tako da se istakne njegova bogata zbirka azijskih antikviteta. Iznad kamina nalazio se veliki kineski zaslon sa svjetlucavim pozlaenim oblacima. Velika kamena glava iz Angkora, debelih, napola nasmijeenih usana stajala je na postolju u blizini sofe. Na jednom zidu nalazio se japanski tansu iz 17. stoljea, izraen od sjajnog kvalitetnog drva. Na zidu u stranjem dijelu prostorije nalazili su se iznimno rijetki, dvjesto godina stari

Hiroshigeovi drvorezi. Burmanski Buddha, od izblijedjelog drva, stajao je kod ulaza u susjednu projekcijsku sobu. Nasred prostorije, okruena tim umjetninama, Sarah je sjedila beivotno zavaljena na sofi, odsutno zagledana kroz prozor. Okrenula se kad je Evans uao. "Sredili su ti stan?" "Da. Totalni kaos." "Provalili su i u ovu kuu. Vjerojatno noas. Svi ovi zatitari pokuavaju utvrditi kako je to mogue. Pogledaj." Ustala je i gurnula visoko postolje na kojem se nalazila ona kampu, ijska glava. S obzirom na teinu glave, postolje je pomicala neoekivano lagano otkrivajui mjesto na kojem je dotada stajao sef ugraen u pod. Vrata sefa bila su otvorena. Evans je unutra ugledao uredno posloene utosmee fascikle. "to su odnijeli?" upita. "Koliko sam uspjela utvrditi, nita", odgovori ona. "ini se da je sve na svojem mjestu. Ali ne znam to je sve George tono imao u tim sefovima. Bili su to njegovi sefovi. Gotovo ih i nisam otvarala." Prila je japanskoj komodi, otvorila kliznu sredinju plou, a zatim i lanu stranju plou, pa se tako ukazao sef ugraen u zid. I on je bio otvoren. "U kui se nalazi est sefova", ree. "Tri ovdje dolje, jedan u radnoj sobi na prvom katu, jedan u podrumu i jedan u ormaru u njegovoj spavaoj sobi. Otvorili su ih sve redom." "Provalili?" "Ne. Netko je znao kombinacije." Evans ree: "Prijavila si policiji?" "Nisam." "Zato?" "Prvo sam htjela razgovarati s tobom." Glave su im bile udaljene tek nekoliko centimetara. Evans je osjeao diskretan miris njezina parfema. Odmah upita: "Zato?" "Tako", ree ona. "Peter, netko je tono znao kombinacije." "eli rei da je to uinio netko od njegovih ljudi." "Nema druge mogunosti." "Tko nou ostaje u kui?"

"Dvije kune pomonice spavaju u pokrajnjem krilu. No juer su bile slobodne, pa nisu prespavale u kui." "Znai nije bilo nikoga?" "Tako je." "A alarm?" "Osobno sam ga aktivirala prije nego to sam juer krenula u San Francisco." "Alarm se nije oglasio?" Ona odmahne glavom. "Netko je znao ifru", ree Evans. "Ili je znao kako ga zaobii. A kamere?" "Ima ih na svakom koraku", ree ona, "u kui i oko nje. Snimaju na hard disk koji se nalazi u podrumu." "Pogledala si snimke?" Ona kimne. "Samo snijei ili se vide crte. Sve je obrisano. Zatitari pokuavaju vratiti barem dio, ali..." Slegnula je ramenima. "ini mi se da od toga nee biti nita." Provalnici bi morali biti poprilino vjeti da uspiju obrisati hard disk. "Tko sve ima kodove alarma i kombinacije za sefove?" "Koliko znam, jedino George i ja. No oito je da ih ima i netko drugi." "Smatram da treba pozvati policiju", ree on. "Neto trae", ree ona. "Neto to je George imao. Neto to, prema njihovu miljenju, sada ima netko od nas dvoje. Misle da je George to neto dao tebi ili meni." Evans se namrti. "Ali ako je to tono," ree, "zato sve rade tako oito? Meni su tako sredili stan da nisam mogao ne primijetiti. ak su i ovdje ostavili irom otvorene sefove kako nam pljaka ne bi pro maknula..." "Upravo tako", ree ona. "ele da znamo to rade." Tada se ugrize za usnu. "ele da nas obuzme panika, te da pojurimo po to neto, to god to bilo. Potom e krenuti za nama i to neto uzeti." Evans razmisli o njezinim rijeima. "Ima li ikakvu predodbu o tome to bi to moglo biti?" "Ne", odgovori ona. "A ti?" Evans je razmiljao o popisu koji je George spomenuo u avionu. Popisu koji nije stigao objasniti. No inilo se vrlo vjerojatnim da je Morton dao mnogo novca za

nekakav popis. Meutim, Evansu se zbog neega sad inilo da to ne treba odmah spomenuti. "Ne", ree. "Je li ti George neto dao?" "Nije", odgovori on. "Ni meni." Ponovno se ugrizla za usnu. "ini mi se da bismo trebali otii." "Otii?" "Na neko vrijeme napustiti grad." "To je prirodan osjeaj nakon pljake", ree on. "No ini mi se da " je sada najpametnije nazvati policiju." "Georgeu se to ne bi svidjelo." "Georgea vie nema, Sarah." "George je mrzio policiju iz Beverly Hillsa." "Sarah..." "Nikad ih nije zvao. Uvijek je angairao privatnu zatitu." "To je mogue, ali..." "Oni e samo sastaviti izvjetaj." "Moda, ali..." "Ti si zvao policiju zbog svog stana?" "Jo nisam. Ali hou." "U redu, ti zovi policiju. Pa e vidjeti kako to ide. Cisto gubljenje vremena." Na mobitel mu je stigla poruka. Na ekranu je pisalo: N. DRAKE ODMAH DOI U URED. HITNO. "uj", ree. "Moram se vidjeti s Nickom." "Nema problema." "Vratit u se", ree, "im uspijem." "Nema problema", ponovi ona. Jo su nekoliko trenutaka nepomino stajali, a on ju je onda instinktivno zagrlio. Bili su gotovo jednako visoki. "Sve e biti u redu", ree on. "Budi bez brige, sve e biti u redu." I ona je stisnula njega, no kad su se odvojili, rekla je: "To vie nikad nemoj raditi, Peter. Nisam histerina. Vidimo se kad se vrati." Osjeao se glupo te je urno krenuo prema izlazu. Na vratima je upitala: "Usput, Peter, ima pitolj?"

"Ne", ree on. "A ti?" "Samo 9milimetarsku Berettu, no i to je bolje nego nita." "Oh, dobro." Izlazei, pomislio je: toliko o mukarcima koji trebaju tjeiti suvremenu enu. Sjeo je u automobil i odvezao se u Drakeov ured. Tek kad se parkirao i krenuo prema ulazu, uoio je plavi Prius parkiran na uglu ulice. U njemu su bila dvojica mukaraca. I motrila ga.

BEVERLY HILLS UTORAK, 5 LISTOPADA 16:45 SATI

"Ne, ne ine!" Nicholas Drake stajao je u NERFovoj projekcijskoj dvorani, a oko njega je osupnuto stajalo peteroestero grafikih dizajnera. Na zidovima i stolovima nalazili su se plakati, natpisi, leci, alice za kavu, te hrpe priopenja za javnost i promotivnih kompleta. Na svima se vidio natpis koji je iz crvene prelazio u zelenu boju, a rijei su glasile: "Nagle klimatske promjene: opasnosti koje su pred nama." "Uas", ree Drake. "Jebeni uas!" "Zato?" "Jer je dosadno. Zvui kao prokleti dokumentarac na PBSu. Treba nam neto efektnije, neto zvunije." "Ali, gospodine," ree jedan od dizajnera, "podsjetit u vas da ste u poetku eljeli izbjei sve to bi imalo nalikovalo na pretjerivanje." "Je li? Ali nisam. Henley je htio izbjei pretjerivanje. Henley je smatrao da stvar treba izgledati kao uobiajena akademska konferencija. Ali u tom sluaju mediji nas ne bi ni pogledali. Dobijesa, znate li koliko se svake godine odri konferencija o klimatskim promjenama? Diljem svijeta?" "Ne, gospodine, koliko?"

"Pa, ovaj, etrdeset sedam. Uostalom, nije vano." Drake zglobom prsta kucne po natpisu. "Pogledajte samo: 'opasnosti'. To je tako neodreeno, moe znaiti bilo to." "Mislio sam da to i elite da se moe odnositi na bilo to." "Ne, elim 'krizu' ili 'katastrofu'. 'Kriza koja je pred nama'. 'Katastrofa koja je pred nama'. To je bolje. 'Katastrofa' je puno bolja." "'Katastrofu' ste upotrijebili na posljednjoj Konferenciji, kad se radilo o izumiranju vrsta." "Svejedno mi je. Tu rije koristimo jer postie eljeni uinak. Ova Konferencija mora ukazati na katastrofu." "Uh, gospodine," ree jedan, "uz duno potovanje... je li doista tono da e nagle klimatske promjene dovesti do katastrofe? Jer u materijalu koji smo dobili..." "Da, dovraga," ljutito ree Drake, "dovest e do katastrofe. Vjerujte da hoe! A sad ubacite proklete promjene!" Grafiki dizajneri zagledali su se u materijal izloen na stolu. "Gospodine Drake, Konferencija poinje za etiri dana." "Mislite da to ne znam?" ree Drake. "Jebemu, stvarno mislite da to ne znam?" "Nisam siguran koliko moemo postii..." "Katastrofa! Briite 'opasnost', stavite 'katastrofu'! I to je sve. To je toliko teko?" "Gospodine Drake, moemo prepraviti vizualni materijal i naslove na medijskim kompletima, ali problematine su alice." "Zato?" "Rade ih u Kini i..." "U Kini?!? Najveem zagaivau na svijetu? ija je to bila zamisao?" "alice nam uvijek rade u Kini..." "Njih posve sigurno ne moemo upotrijebiti. Za ime svijeta, pa ovo je ipak NERF. Koliko imamo alica?" "Tristo. Dajemo ih nazonim novinarima, uz medijske komplete." "Nabavit emo ekoloki prihvatljive alice", ree Drake. "Zar se ne proizvode, recimo, u Kanadi? Nitko se nikad ne ali na kanadske proizvode. Nabavite kanadske alice i na njima otisnite rije 'katastrofa'. I to je sve." Dizajneri su se meusobno pogledavali. Jedan od njih ree: "Znamo jednog dobavljaa u Vancouveru..."

"Ali oni imaju utobijele alice..." "to se mene tie, mogu biti i boje limete", ree Drake, ve povienim glasom. "Jednostavno to obavite! Stoje s priopenjima za javnost?" Jedan drugi dizajner pokae mu papir. "Imamo etverobojne letke otisnute biorazgradivom tintom na recikliranom papiru." Drake uzme papir. "Ovo je reciklirano? Izgleda vraki dobro." "Zapravo je rije o novom, nerecikliranom papiru". Dizajner se nervozno mekoljio. "Ali nitko nee primijetiti razliku. "To mi niste rekli", ree Drake. "Od presudne je vanosti da reciklirani materijal izgleda dobro." "I izgleda, gospodine. Bez brige." "Idemo onda dalje." Potom se obratio ljudima zaduenima za odnose s javnou. "Kakvi su vremenski okviri kampanje?" "Provest emo uobiajeno agresivnu kampanju kako bismo pozornost javnosti skrenuli na nagle klimatske promjene", ree prvi predstavnik za javnost ustajui. "Prvi nastup u medijima imamo u nedjeljnim televizijskim politikim emisijama, te u nedjeljnim dodacima novinama. Bit e rijei o poetku Konferencije u srijedu, a u razgovorima e sudjelovati nai najfotogeniniji predstavnici. Stanford, Levine i ostali koji dobro izgledaju na televiziji. Sve je spremno da uemo u sve glavne svjetske tjednike: Time, Newsweek, Der Spiegel, Pari Match, Oggi, The Economist. Ukupno emo se nai u pedeset asopisa koji utjeu na stavove vodeih politiara i oblikovatelja javnog mnijenja. Traili smo udarna mjesta i prihvaali mjesto u posebnim dodacima s fotografijama i grafikonima. Ispod toga nas nisu mogli dobiti. Oekujemo da emo se nai na naslovnicama najmanje dvadeset asopisa." "U redu", ree Drake i kimne. "Konferencija poinje u srijedu. Na njoj e govoriti poznati, karizma tini zagovornici zatite prirode i politiari iz industrijaliziranih zemalja. Imamo predstavnike cijelog svijeta, pa e na snimkama publike biti dovoljno zastupljene sve rase. Meu industrijaliziranim su zemljama danas, dakako, i Indija, Koreja i Japan. Na Konferenciji e sudjelovati i kinesko izaslanstvo, ali nitko od njih nee govoriti."

"Dvije stotine pozvanih televizijskih novinara odsjest e u Hiltonu, a mogunosti za snimanje intervjua imat e i ondje i u konferencijskim dvoranama, pa e nai govornici tako moi iriti poruku cijelom svijetu. Niz novinara iz tiskanih medija takoer e prenositi poruku svjetskoj eliti, onima koji itaju, ali ne gledaju televiziju." "Izvrsno", ree Drake. inilo se da je zadovoljan. "Svaki dan imat e svoju temu i prepoznatljiv logotip, a naglasak e biti na poplavama, poarima, podizanju razine mora, suama, ledenjacima, uraganima i tako dalje. Svaki dan novi kontingent politiara iz svih dijelova svijeta sudjelovat e u radu Konferencije i u intervjuima objanjavati veliku predanost i zabrinutost u vezi s novonastalim problemom." "Izvrsno, izvrsno." Drake je zadovoljno kimao. "Politiari e se zadravati samo jedan dan neki tek pokoji sat i nee imati vremena za konferencije, osim kratkih prilika kada e ih mediji snimati u publici, ali dobili su sve potrebne informacije i bit e vrlo djelotvorni. Tu su onda jo i djeca iz mjesnih kola, od etvrtog do sedmog razreda, koja e se svakodnevno upoznavati s opasnostima ispriavam se, katastrofom koja ih oekuje u budunosti, a za uitelje osnovnih kola imamo i edukacijske komplete, pa e tako djeci moi prenositi informacije o krizi izazvanoj naglim klimatskim promjenama." "Kad kompleti idu korisnicima?" "Trebali su ii danas, ali sad emo prvo promijeniti natpise." "U redu", ree Drake. "A srednje kole?" "Tu imamo odreenih problema", ree strunjak za odnose s javnou. "Komplete smo predstavili skupini srednjokolskih profesora prirodnih predmeta i, ovaj..." "I to?" upita Drake. "Doznali smo da to moda i nee ba najbolje ii..." Drake se namrti. "A zato?" "Srednjokolski program izrazito je orijentiran na nastavak obrazovanja na fakultetima, pa ba i nema mnogo prostora za izborne aktivnosti..." "Ovo se ba i ne moe nazvati izbornom aktivnou..." "Osim toga, smatraju da je rije o nepotkrijepljenim nagaanjima. Neprestano su ponavljali: 'Gdje su tu vrsti znanstveni dokazi?' Samo prenosim njihova pitanja, gospodine."

"Dobijesa," ree Drake, "to nikako nisu nagaanja. To se doista dogaa!" "Uh, moda nismo pripremili odgovarajui materijal koji odraava to to govorite..." "Ah, zajebi sve, nema sad veze", ree Drake. "Samo mi vjerujte: to se doista dogaa. U to budite uvjereni." Okrenuvi se, iznenaeno je upitao: "Evanse, otkada si ovdje?" Peter Evans stajao je na vratima najmanje dvije minute, te je uo velik dio razgovora. "Tek sam stigao, gospodine Drake." "U redu." Drake se obrati ostalima. "Mislim da smo to sada rijeili. A ti, Evanse, poi sa mnom." Drake zatvori vrata svog ureda. "Treba mi tvoj savjet, Peter", ree tiho. Priao je radnome stolu, uzeo nekoliko dokumenata i pokazao ih Evansu. "Koji je ovo kurac?" Evans ih pogleda. "Dokument kojim George uskrauje potporu." "Ti si ga sastavio?" "Jesam." "ija je ideja lanak 3a?" "lanak 3a?" "Da. Ti si dodao taj mali biser mudrosti?" "Doista se ne sjeam..." "U tom sluaju, dopusti da te podsjetim", ree Drake. Uzevi dokument, poeo je itati. "'U sluaju eventualnih tvrdnja da nisam pri zdravoj pameti, moglo bi doi do pokuaja ishoenja ponitenja odredaba ovog dokumenta. Stoga ovaj dokument odobrava isplate NERFu od po pedeset tisua dolara tjedno dok se eka presuda u postupku pred sudom. Smatra se da e iznos biti dovoljan da pokrije trokove NERFa, a tim e isplatama biti onemogueno ponitenje odredaba.' To su tvoje rijei, Evans?" "Da." "ija je bila zamisao?" "Georgeova." "George nije odvjetnik. Imao je pomo." "Ja mu tu nisam pomogao", ree Evans. "To je u biti osobno izdiktirao. Meni takvo to ne bi palo na pamet."

Drake prezirno otpuhne. "Pedeset tisua tjedno", ree. "Tim emo tempom obeanih deset milijuna dolara dobiti tek za etiri godine." "To je Georgeova odredba", ree Evans. "Ali ija je ideja?" upita Drake. "Ako nije tvoja, ija je?" "Ne znam." "Doznaj." "Ne znam hou li to moi doznati", ree Evans. "Hou rei, George je mrtav, a nemam pojma s kim se mogao savjetovati..." Drake ga bijesno pogleda. "Jesi li ti, Peter, uz nas ili ne?" Poeo je koraati amotamo. "Jer je tuba u sluaju Vanutua nedvojbeno najvanija parnica koju smo ikad pokrenuli." Sad je ve zvuao kao da dri govor. "Ulog je neizmjerno velik, Peter. Globalno zagrijavanje najvea je kriza pred kojom se ovjeanstvo ikad nalo. To dobro zna. I ja to znam. To zna i najvei dio civiliziranog svijeta. Moramo neto poduzeti da spasimo planet, prije nego to bude prekasno." "Da," ree Evans, "znam." "Doista zna?" ree Drake. "Pred nama je suenje, vano suenje, u kojem je potrebna naa pomo. A pedeset tisua dolara tjedno potpuno e nas onemoguiti." Evans je bio uvjeren da to nije tono. "Pedeset tisua nije zanemariv novac", ree, "i nije mi jasno zato bi to trebalo onemoguiti..." "Jer hoe!" obrecne se Drake. "Jer ti kaem da hoe!" inilo se da ga je iznenadila vlastita estina. Uhvativi se za rub stola, nekako se smirio. "uj", ree. "Ne smijemo zaboraviti protivnika. Korporacije imaju silnu mo, neopisivu. A one ele i dalje u miru zagaivati prirodu. I ovdje, i u Meksiku, i u Kini, i gdje god posluju. Ulozi su strano visoki." "Jasno mi je", ree Evans. "Mnogi veliki igrai zanimaju se za ovaj sluaj, Peter." "Da, u to uope ne sumnjam." "Moni igrai koji ne preu ni pred ime, samo da mi zbog toga izgubimo." Evans se namrti. to mu Drake time eli rei? "Posvuda imaju utjecaja, Peter. Mogue je da su u stanju utjecati i na pojedince u tvojoj odvjetnikoj tvrtki. Ili neke tvoje poznanike. Osobe kojima vjeruje a zapravo ne bi trebao. Jer su na suprotnoj strani, a toga ak i nisu svjesni."

Evans je utio i netremice promatrao Drakea. "Budi oprezan, Peter. Pazi na svaki korak. Ni s kim ali ni s kim ne razgovaraj o tome to radi, osim sa mnom. Pokuaj ne sluiti se mobitelom. Izbjegavaj email. I motri da utvrdi slijedi li te tko ili ne." "U redu... Ali zapravo me ve prate", ree Evans. "Jedan plavi Prius..." "To su bili nai deki. Ne znam to rade. Povukao sam ih jo prije nekoliko dana." "Tvoji ljudi?" "Da. Nova zatitarska tvrtka koju smo angairali na probni rok. Oito nisu osobito dobri." "Sad sam zbunjen", ree Evans. "NERF ima zatitare?" "Apsolutno. Ve godinama. Zbog opasnosti s kojima se suoavamo. Molim te, shvati me: Svi smo ugroeni, Peter. Zna li to e ovo suenje znaiti ako pobijedimo? Bilijune dolara koje e velike korporacije morati plaati narednih godina radi smanjenja emisija koje uzrokuju globalno zagrijavanje. Radi se o bilijunima. Uz tako velik ulog, to znai pokoji ivot vie ili manje? Stoga budi vrlo, vrlo paljiv." Evans obea da e dobro paziti. Drake mu stisne ruku. "Zanima me tko je Georgeu sugerirao onu odredbu", ree Drake. "I elim da nam se taj novac oslobodi kako bismo se njime mogli sluiti prema potrebama. To je sad sve na tebi", ree. "Sretno, Peter." Izlazei iz zgrade, Evans je naletio na mladia koji se punim trkom uspinjao stubama. Sudarili su se toliko estoko daje Evans zamalo pao. Mladi se u urbi ispriao i nastavio trati. Izgledao je kao jedan od klinaca koji rade na organizaciji Konferencije. Evans se upita o kakvoj je sad krizi rije. Iziavi na ulicu, pogledao je uokolo. Plavog Priusa vie nije bilo. Uao je u automobil i odvezao se do Mortonove kue da vidi kako je Sarah.

HOLMBY HILLS UTORAK, 5. LISTOPADA 17:57 SATI

Promet je bio gust. Polako je puzao Sunsetom, pa je imao mnogo vremena za razmiljanje. Od razgovora s Drakeom pratio ga je udan osjeaj. Sam susret bio je

nekako izrazito neobian. Kao da do njega zapravo i nije trebalo doi, kao da se Drake samo elio uvjeriti da ga moe pozvati, a on e odmah doi. Kao da je htio pokazati mo. Ili neto slino. Bilo kako bilo, Evansu se inilo da neto nije u redu. Neobina mu je bila i pria sa zatitarskom tvrtkom. To mu nikako nije izgledalo u redu. Naposljetku, NERF se asno bori za pozitivnu stvar. I njihovi se ljudi nikako ne bi smjeli uljati uokolo i uhoditi. A Drakeova paranoina upozorenja nekako nisu bila uvjerljiva. Drake pretjeruje, kao i obino. Drake po prirodi voli dramatizirati. Jednostavno je takav. Sve je velika kriza, sve je beznadno, sve je presudno. ivi u svijetu krajnje hitnosti i opasnosti, no to nuno nije stvarni svijet. Evans je nazvao ured, no Heather je ve bila otila s posla. Nazvao je Lowensteinov ured i razgovarao s Lisom. "uj," ree, "treba mi tvoja pomo." Zavjereniki je stiala glas. "Svakako, samo reci, Peter." "Netko mi je provalio u stan." "Ma nemogue... I tebi?" "Da, i meni. I doista bih trebao razgovarati s policijom..." "Pa, da, svakako. Boe moj... neto su ti odnijeli?" "Ne bih rekao," ree on, "ali trebao bih podnijeti prijavu i kako to ve ide... trenutano imam pune ruke posla, sa Sarom... to bi se moglo otegnuti u no..." "Ma, naravno... eli da tvoj sluaj prijavim policiji?" "Moe mi to uiniti?" upita on. "Uasno bi mi pomogla." "Naravno, Peter", ree ona. "Prepusti sve meni." Naas je zau tjela, pa nastavila gotovo aptom. "Ima u stanu neto to ba i nije za policijske oi?" "Ne", odgovori on. "Mislim, meni to ne smeta... jer svatko u Los Angelesu ima pokoju nezdravu naviku... Inae i ne bismo bili ovdje..." "Ne, Lisa", ree on. "Nemam drogu, ako si na to mislila." "O, ne", ree ona urno. "Nisam nita mislila. Nema slike ili tako neto?" "Nemam, Lisa." "Nita, ma zna... maloljetniko...?" "Naalost, ne." "U redu, samo sam htjela provjeriti."

"Hvala. A za ulazak..." "Znam," ree ona, "klju je ispod otiraa." "Da." On naas zauti. "Kako si znala?" "Peter", ree ona pomalo uvrijeeno. "Moe raunati na to da znam odreene stvari." "U redu. Hvala." "Nema problema. A to je s Margo? Kako je ona?" upita Lisa. "Dobro." "Posjetio si je?" "Jutros, da, i..." "Ne, mislila sam u bolnici. Nisi uo? Margo se danas vraala iz banke i ula u stan u kojem su bili pljakai. Tri provale u jednom danu! Ti, Margo i Sarah! to se dogaa? Zna neto?" "Ne", ree Evans. "Sve je jako zagonetno." "Prava misterija." "Ali to je s Margo...?" "Ah, da. Izgleda da je odluila oduprijeti se provalnicima i tu je pogrijeila. Premlatili su je, vjerojatno se onesvijestila od udaraca. ula sam da ima masnicu na oku, a dok su je policajci ispitivali, onesvijestila se. Ostala je posve paralizirana i nije se mogla pomaknuti. ak je prestala disati." "Ma nemogue." "Nije. Dugo sam razgovarala s detektivom koji je doao na mjesto dogaaja. Rekao mije da ju je paraliza jednostavno neoekivano obuzela, da se nije mogla micati i da je ve bila tamnoplava prije nego to je dola hitna i odvela je na UCLA. Cijelo poslijepodne je na intenzivnoj. Lijenici ekaju da je pitaju za plavi prsten." "Kakav plavi prsten?" "Neposredno prije nego to je postala nepomina, jedva razumljivo mumljala je neto o nekakvom plavom prstenu, plavom prstenu smrti." "Plavi prsten smrti", ponovi Evans. "to li to znai?" "Ne znaju. Jo ne moe govoriti. Inae se drogira?" "Ne, ivi opsesivno zdravo", odgovori Evans. "Lijenici navodno kau da e sve biti u redu. Samo nekakva privremena paraliza." "Kasnije u je posjetiti", ree on.

"Moe me nakon toga nazvati? A ja u se pobrinuti za tvoj stan, bez brige." Kad je doao do Mortonove kue, ve je bio pao mrak. Zatitara vie nije bilo, a ispred kue nalazio se jo jedino Sarin Porsche. Otvorila mu je vrata kad je pozvonio. Bila je u trenirci. "Sve u redu?" upita on. "Da", ree ona. Uli su u predvoije, pa zatim u dnevnu sobu. Sva su svjetla bila ukljuena i u sobi je vladala topla, ugodna atmosfera. "Gdje su zatitari?" "Otili su na veeru. Vratit e se." "Svi su otili?" "Vratit e se. Neto u ti pokazati", ree ona. Uzela je prijenosni detektor i pregledala ga, drei ureaj na nekoliko centimetara od njegova tijela, kao da radi na aerodromu i sprema se pustiti ga u zrakoplov. Lagano je kucnula po njegovu lijevom depu. "Isprazni ga." U njemu je imao samo kljueve automobila. Odloio ih je na stoli. Sarah je nastavila provjeru, prelazei preko prsa i sakoa. Zatim je dodirnula desni dep sakoa i pokazala da ga isprazni. "to to sad znai?" upita on. Samo je bez rijei odmahnula glavom. On izvadi novi i odloi ga na stoli. Pokretom ruke upitala je: Ima jo? On ponovno opipa dep. Nije bilo niega. Detektorom je prela preko automobilskih kljueva. Na privjesku je imao plastini pravokutnik kojim je otkljuavao vrata. Ona ga otvori depnim noiem. "Hej, uj..." Plastina se kartica otvori. Evans je unutra ugledao elektronike komponente i bateriju za runi sat. Sarah izvadi neto to je bilo tek malko vee od vrka kemijske olovke. "Eto, to je to!" "To je ono to mislim da jest?" Minijaturni ureaj bacila je u au s vodom. Zatim je svu pozornost usmjerila na onaj novi. Pomno ga je prouavala, a zatim ga pokuala slomiti. Na Evansovo iznenaenje, doista se razdvojio na dva dijela, a u sredini su se takoer pojavile elektronike komponente. I njih je ubacila u au. "Gdje ti je auto?" upita.

"Ispred kue." "Moemo ga provjeriti kasnije." On upita: "to sve to znai?" "Zatitari su na meni pronali prislune ureaje", ree ona. "I po cijeloj kui. Izgleda da je to glavni razlog za provalu: postavljanje prislunih ureaja. I zna to? I ti ima prislune ureaje." On pogleda uokolo. "Kua je sad u redu?" "Elektroniki pregledana i oiena. Deki su pronali vie od deset ureaja. Sad bi sve navodno trebalo biti isto." Zajedno su sjeli na kau. "Tko god to radi, oito smatra da neto znamo", ree ona. "A meni se sve vie ini da za to ima razloga." Evans joj prepria razgovor s Mortonom o popisu. "Kupio je nekakav popis?" upita ona. Evans kimne. "Tako je rekao." "Je li rekao kakav popis?" "Nije. Namjeravao mi je rei vie, ali na koncu nije stigao." "Nije ti rekao nita vie kad ste bili sami?" "Koliko se sjeam, ne." "Dok ste putovali u San Francisco?" "Nije..." "Za stolom, na veeri?" "Ne, mislim da nije." "Kad si ga pratio do automobila?" "Ne, cijelo je vrijeme pjevao. Iskreno govorei, bilo je to podosta neugodno. A onda je uao u automobil... ekaj malo." Evans se naglo uspravi. "Rekao je neto neobino." "to?" "Nekakvu budistiku izreku. Rekao mi je da to zapamtim." "Kako glasi?" "Ne sjeam se", ree Evans. "Barem ne tono. Otprilike: 'Vano je samo ono to je blizu Buddhina mjesta.'" "George nije pokazivao zanimanje za budizam", ree Sarah. "Zato bi ti to rekao?" "Vano je samo ono to je blizu Buddhina mjesta", ponovi Evans.

Gledao je ispred sebe, prema susjednoj projekcijskoj sobi. "Sarah..." Tono nasuprot njima, pod snanom stropnom svjetiljkom, nalazila se velika drvena skulptura Buddhe koji sjedi. Izraena u Burmi, u etrnaestom stoljeu. Evans ustane i ue u projekcijsku sobu. Sarah poe za njim. Skulptura je bila visoka metar i dvadeset, a stajala je na visokom postolju. Evans je zaobie i doe iza nje. "Misli?" ree Sarah. "Moda." Prstima je opipavao stranju stranu kipa. Ispod prekrienih nogu nalazio se tijesan prostor, no ondje nije opipao nita. unuo je i pogledao: nita. U drvu je bilo nekoliko irih pukotina, no ni u njima nije bilo niega. "Moda da pomaknemo postolje?" ree Evans. "Na kotaiima je", ree Sarah. Pomaknuli su ga u stranu, no ispod je bio jedino sag. Evans uzdahne. "Ima jo kojeg Buddhu?" upita i pogleda oko sebe. Sarah je ve bila na sve etiri. "Peter", ree. "Stoje?" "Pogledaj." On une. Izmeu postolja i poda razmak je iznosio priblino dva i pol centimetra. U tom prostoru jedva se nazirao ugao omotnice uvrene za donji dio postolja. "Ne mogu vjerovati." "Omotnica." Ona uvue prste u prostor. "Moe je izvui?" "ini mi se... da... evo je!" Ona izvue omotnicu, obinu, za pisma, zalijepljenu i bez oznaka i natpisa. "To bi moglo biti to", ree ona uzbueno. "Peter, ini mi se da smo je pronali!" U tom trenutku nestalo je svjetla i cijelu kuu obavila je tama. Oboje je istog trenutka ustalo. "to se dogodilo?" upita Evans. "Sve je u redu", ree ona. "Odmah e se aktivirati agregat."

"Zapravo nee", zauo se glas iz tame. Lica su im se nala pod snanim snopovima svjetla. Evans stane mirkati, a Sarah podigne dlan da zakloni oi. "Mogu li dobiti omotnicu, molim?" ree onaj glas. Sarah odgovori: "Ne." Zauo se kljocaj, kao da je netko zategnuo udara na pitolju. "Uzet emo omotnicu", ree onaj glas. "Milom ili silom." "Ne, neete", ree Sarah. Evans, koji je stajao uz nju, proape: "Sarah..." "Zauti, Peter. Ne mogu je dobiti." "Bude li potrebno, pucat emo", ree glas. "Sarah, daj im jebenu omotnicu", ree Evans. "Neka je uzmu", ree Sarah prkosno. "Sarah..." "Kujo!" povie onaj glas, a u tom trenutku odjekne i hitac. Evans se naao usred kaosa i tame. Jo jedan povik. Jedna baterijska svjetiljka pala je na pod, zakotrljala se i zaustavila usmjerena prema kutu. Evans meu sjenama ugleda veliki mrani lik koji napada Saru. Ona je vritala i otimala se. Evans se bez razmiljanja baci na napadaa i epa ruku u konoj jakni. Osjetio je pivski zadah iz mukarevih usta, uo kako stenje. A onda ga je od njega odvukao netko drugi i svom ga snagom odbacio na pod, gdje ga je nogom udario u rebra. Otkotrljao se i udario u neki komad namjetaja, a onda je neki drugi, duboki glas podignuo baterijsku svjetiljku i rekao: "Skloni se odmah." Napada ih je odmah pustio, te se okrenuo prema novome glasu. Evans se osvrne i ugleda Saru na podu. Drugi mukarac ustane i okrene se prema izvoru svjetla. Zauo se prasak. Mukarac krikne i padne na lea. Snop svjetla obasjao je mukarca koji je maloas udarao Petera nogom. "Ti. Dolje." Ovaj se odmah isprui na sagu. "Na trbuh." Mukarac se okrene. "Tako je ve bolje", ree onaj glas. "Kod vas dvoje sve u redu?"

"Menije dobro", ree Sarah, dolazei do daha, zagledana u svjetlo. "Tko si, dovraga, ti?" "Sarah", ree onaj glas. "Razoaran sam to me ne prepoznaje." I u tom trenutku ukljuila se rasvjeta. Sarah ree: "John!" Na Evansovo neizmjerno iznenaenje, prela je preko napadaeva tijela i zahvalno zagrlila Johna Kennera, profesora geoekologije na MIT-u. HOLMBY HILLS UTORAK, 5. LISTOPADA 20:03 SATI

"ini mi se da bi mi netko trebao neto objasniti", ree Evans. Kenner je onoj dvojici na podu ve stavljao lisice. Prvi je mukarac i dalje bio u nesvijesti. "Rije je o moduliranom Taseru ", ree Kenner. "Ispaljuje 500 MHz koji u etiri milisekunde deaktiviraju cerebralne funkcije. I samo lijepo pada. Nesvjestica je trenutana. Ali traje tek nekoliko minuta." "Ne", ree Evans. "Mislio sam..." "to radim ovdje?" upita Kenner i podigne pogled, dok mu je na usnama titrao osmijeh. "Da", ree Evans. "On je Georgeov bliski prijatelj", ree Sarah. "Da?" ree Evans. "Otkada?" "Otkada smo se svi zajedno upoznali ", ree Kenner. "A rekao bih i da se sjea mojeg suradnika, Sanjonga Thape." Zbijeni, miiavi mukarac tamne koe i kratko podiane kose uto je stupio u sobu. Kao i prvi put, Evansu je prvo zapelo za oko pomalo vojniko dranje, te britanski naglasak. "Sva rasvjeta ponovno radi, profesore", ree Sanjong Thapa. "Da pozovem policiju?" "Ne jo", ree Kenner. "Pomogni mi, Sanjong." Kenner i njegov prijatelj pretraili su depove mukaraca u lisicama. "Kao to sam i mislio", ree Kenner i napokon se uspravi. "Nemaju nikakve dokumente." "Tko su ti ljudi?"

"To e policija morati utvrditi", ree on. Ona su dvojica poela dolaziti k svijesti, kaljati. "Sanjong, vodimo ih do ulaza." Uljeze su pridigli na noge i napola ih odveli, a napola odvukli iz sobe. Evans se naao nasamo sa Sarom. "Kako je Kenner uao u kuu?" "Bio je u podrumu. Vei dio poslijepodneva pretrauje kuu." "A zato mi nisi rekla?" "Ja sam je zamolio da nita ne govori", ree Kenner kad se vratio. "Nisam bio siguran u tebe. Ovo je zamrena pria." Tada protrlja ruke. "Onda, hoemo li pogledati to je u omotnici?" "Da." Sarah sjedne na sofu i podere omotnicu. Unutra se nalazio samo jedan, uredno presavijen papir. S nevjericom je piljila u njega. Na licu joj se jasno odraavalo razoaranje. "to pie?" upita Evans. Ona mu bez rijei preda papir. Bio je to raun za izradu drvenog postolja za Buddhin kip Agencije za izlaganje umjetnina Edwards iz kalifornijskog Torrancea. Raun je bio tri godine star. Posve obeshrabren, Evans sjedne do Sare. "to je?" upita Kenner. "Ve diete ruke?" "Ne znam to bi sad trebalo uiniti." "Za poetak, moe mi tono prepriati to ti je rekao George Morton." "Ne sjeam se ba tono." "Ispriaj to zna." "Rekao je da je rije o filozofskoj izreci, a glasi priblino ovako: 'Vano je samo ono to je blizu Buddhina mjesta.'" "Ne. To je nemogue", ree Kenner, posve uvjereno. "Zato?" "On to ne bi rekao." "Zato?" Kenner uzdahne. "ini mi se da je to oito. Ako je davao upute a tako glasi naa pretpostavka ne bi bio toliko neodreen. Morao je rei jo neto." "Sjeam se samo toga", ree Evans, pomalo uvrijeeno. Evansu je Kennerov odrjeiti nastup bio preizravan, gotovo uvredljiv. Kenner mu je postajao sve antipatinijim. "I to je sve?" upita Kenner. "Pokuajmo jo jednom. Gdje ti je George to rekao? Zacijelo nakon izlaska iz hotela." Evans je u prvi mah bio zbunjen. A onda se sjetio: "I ti si bio ondje?" "Da, bio sam. Na pokrajnjem parkiralitu." "Zato?" upita Evans. "O tome emo kasnije", ree Kenner. "Dakle, ti i George izili ste iz hotela i..."

"Da", ree Evans. "Izili smo. Bilo je hladno i George je prestao pjevati kad je osjetio hladnou. Stajali smo na stubama hotela, ekali automobil." "Aha..." "A kad se pojavio, uao je u Ferrari. Bio sam zabrinut jer sam smatrao da ne bi trebao voziti, no George je na moje prosvjede samo rekao: 'To me podsjea na jednu filozofsku izreku.' Upitao sam koju, a on je rekao: 'Vano je samo ono to je blizu Buddhina mjesta.'" "Blizu?" ponovi Kenner. "Tako je rekao." "U redu", ree Kenner. "A u tom trenutku ti si..." "Ja sam stajao nagnut nad auto." "Nad taj Ferrari." "Tako je." "Nagnut. A kad ti je George rekao tu filozofsku izreku, to si odgovorio?" "Samo sam ga zamolio da ne vozi." "Ponovio si izreku?" "Nisam", ree Evans. "Zato?" "Jer sam bio zabrinut za njega. Nije smio voziti. Osim toga, uinilo mi se da je sve nekako nespretno sroeno. 'Nije daleko od Buddhina mjesta.'" "Nije daleko?" ponovi Kenner. "Da", ree Evans. "Rekao je 'nije daleko'?" "Da." "To je ve mnogo bolje", ree Kenner. Nemirno je koraao amotamo, pogledom nervozno prelazio sa stvari na stvar. Dodirivao je razne stvari, uzimao, vraao na mjesto, kretao dalje. "Zato je to mnogo bolje?" upita Evans razdraeno. Kenner rukom pokae oko sebe. "Pogledaj malo, Peter. to vidi?" "Vidim projekcijsku sobu." "Upravo tako." "Ne razumijem..." "Sjedni na sofu, Peter."

Evans sjedne, i dalje bijesan. Prekriivi ruke na prsima, ljutito ga je gledao. Uto se oglasilo zvonce na ulaznim vratima. Prekinuo ih je dolazak policije. Kenner ree: "Ja u to srediti. Bit e bolje i lake da vas ne vide", te ponovno izie iz sobe. Iz predvorja se ulo vie priguenih glasova. Razgovarali su o uhvaenim provalnicima. Sve je zvualo vrlo srdano i prijateljski. Evans ree: "Kenner ima nekakve veze s policijom ili FBIem?" "Ne ba prave veze." "to to znai?" "Izgleda da jednostavno poznaje ljude." Evans je iznenaeno pogleda. "Poznaje ljude", ponovi. "Razne ljude. Da. Georgea je upoznao s mnogima. Kenner ima nevjerojatno irok krug poznanstava. Osobito na podruju ekologije. " "To je svrha Centra za analizu rizika? Radi se o ekolokim rizicima?" "Ne znam tono." "Zato je na produenom odmoru?" "To treba pitati njega." "U redu." "Nije ti ba drag?" upita ona. "Ma u redu je. Samo smatram da je umiljeni upak." "Vrlo je samouvjeren", ree ona. "esta pojava kod upaka." Evans ustane i doe do mjesta s kojeg je vidio predvorje. Kenner je razgovarao s policajcima, potpisivao dokumente i izruivao uljeze. Policajci su se s njim srdano alili. Negdje po strani stajao je tamnoputi Sanjong. "A to je s tim ovjeuljkom koji je s njim?" "Sanjong Thapa", ree ona. "Kenner ga je upoznao dok se u Nepalu bavio alpinizmom. Sanjong je bio asnik kojeg je nepalska vojska dodijelila kao pomo skupini znanstvenika zaduenih za prouavanje erozije tla na Himalaji. Kenner gaje pozvao u Sjedinjene Drave, kao suradnika." "Sad se sjeam. Kenner je i alpinist. I zamalo je upao u olimpijsku skijaku reprezentaciju." Evans nije uspijevao prikriti koliko ga iritira. Sarah ree: "Rije je o iznimnome ovjeku, Peter. ak i ako ti nije simpatian."

Evans se vrati do sofe i prekrienih ruku ponovno sjedne. "U tome ima pravo", ree. "Nikako mi nije simpatian." "Imam dojam da nisi jedini", ree ona. "Popis ljudi kojima John Kenner nije drag vrlo je dugaak." Evans prezirno otpuhne i ne ree nita. I dalje su sjedili na sofi kad se Kenner vratio energinim koracima. Ponovno je trljao ruke. "U redu", ree. "Ona dvojica ponavljaju samo da ele razgovarati s odvjetnikom, a ini se da znaju jednog odvjetnika. Zamislite samo... No za koji sat znat emo vie." Tada se obrati Peteru: "Onda, je li zagonetka rijeena? U vezi s Buddhom?" Evans ga bijesno pogleda. "Nije." "Doista? Pa stvar je vrlo jednostavna." "A da nam onda lijepo kae?" ree Evans. "Desnom rukom doi do stolia", ree Kenner. Evans isprui ruku. Na stoliu se nalazilo pet daljinskih upravljaa. "Da?" ree. "I?" "emu slue?" "Ovo je projekcijska soba", ree Evans. "ini mi se da smo to ve utvrdili." "Da", ree Kenner. "Ali emu slue!" "Oito," ree Evans, "slue za upravljanje televizorom, satelitskim prijamnikom, DVDom, videom i tako dalje." "Koji je za to?" upita Kenner. Evans se zagleda u stoli. I tada mu odjednom sine. "O, Boe moj", ree. "Apsolutno si u pravu." Okretao je daljinske, jedan po jedan, i gledao oznake s donje strane. "Ovaj je za televizor... DVD... satelitska... ekran visoke rezolucije..." Tada je zautio. Ostao mu je jo jedan daljinski. "Izgleda da ima dva daljinska za DVD." Drugi upravlja bio je crn i kratak, s uobiajenim tipkama, ali malko laki od ostalih. Evans otvori prostor za baterije. Unutra se nalazila samo jedna baterija. Umjesto druge, ugledao je vrsto stisnut smotak papira. "Evo ga", ree. Zatim izvadi papiri.

Vano je samo ono to nije daleko od Buddhina mjesta. Tako su glasile Georgeove rijei. A to je znailo da je vaan jedino taj papiri. Evans ga oprezno odmota i dlanom pritisne na povrinu stolia, ne bi li ga to bolje izravnao. A onda se s nevjericom zagleda u ono to je bilo napisano. Na papiriu su bili samo nizovi brojeva i rijei: 662262 3982293 24FXE 62262 82293 TERROR 882320 4898432 12FXE 82232 54393 SNAKE 774548 9080799 02FXE 67533 43433 LAUGHER 482320 5898432 22FXE 72232 04393 SCORPION ALT 662262 3982293 24FXE 62262 82293 TERROR 382320 4898432 12FXE 82232 54393 SEVER 244548 9080799 02FXE 67533 43433 CONCH 482320 5898432 22FXE 72232 04393 SCORPION ALT 662262 382320 444548 482320 ALT 662262 382320 344548 482320

3982293 4898432 7080799 5898432 3982293 4898432 9080799 5898432

24FXE 62262 82293 12FXE 82232 54393 02FXE 67533 43433 22FXE 72232 04393 24FXE 62262 82293 12FXE 82232 54393 02FXE 67533 43433 22FXE 72232 04393

TERROR BUZZARD OLD MAN SCORPION TERROR BLACK MESA SNARL SCORPION

Evans ree: "Svi trae ovo?!?" Sarah je preko njegova ramena promatrala papiri. "Ne shvaam. to to znai?" Evans preda papiri Kenneru. On ga je jedva i pogledao, a ve je rekao: "Nije ni udo to ga se svi tako oajniki nastoje domoi." "Zna to je to?"

"U to nema ni najmanje sumnje", ree Kenner i preda papiri Sa njongu. "Popis zemljopisnih lokacija." "Lokacija? Kakvih? Gdje?" "To emo morati utvrditi", ree Sanjong. "Sve je zabiljeeno u UTMu, a to moda znai da je namijenjeno pilotima." Kenner je uvidio da im nita nije jasno. "Zemlja je kugla," ree, "a zemljovidi su plosnati, dvodimenzionalni. Stoga su svi zemljovidi projekcije kugle na ravnu povrinu. Jedna je od projekcija i univerzalni transverzalni Mercatorov koordinatni sustav, koji svijet dijeli na kvadrante od est stupnjeva. Izvorno je rije o vojnom projekcijskom sustavu, no koristi se i na pojedinim pilotskim zemljovidima." Evans upita: "Znai da su to zemljopisne duine i irine, samo u drukijem obliku?" "Tako je. Vojni nain biljeenja." Kenner prstom prijee preko stranice. "ini se da je rije o nekoliko alternativnih prikaza etiriju lokacija. No u svim su sluajevima prva i posljednja lokacija iste. Koji god tome bio razlog..." Namrtio se i zagledao u prazno. "To nije dobro?" upita Sarah. "Ne znam tono", ree Kenner. "No, da, moda nije..." Tada je pogledao Sanjonga. Sanjong ozbiljno kimne. "Koji je danas dan?" upita. "Utorak." "U tom sluaju imamo vrlo malo vremena." Kenner ree: "Sarah, trebat e nam Georgeov avion. Koliko ima pilota?" "Obino dvojicu." "Trebat emo najmanje etvoricu. Koliko ih brzo moe dovesti?" "Ne znam. Kamo eli putovati?" upita ona. "U ile." "ile! A kada eli krenuti?" "im prije. Najkasnije u pono." "Trebat e mi neto vremena da dogovorim..." "U tom sluaju odmah poni", ree Kenner. "Vremena je malo, Sarah. Vrlo malo." Evans je gledao kako Sarah izlazi iz prostorije. Tada se obrati Kenneru. "U redu", ree. "Odustajem. to je u ileu?" "Prikladno mjesto za slijetanje, ini mi se. Uz prikladno mlazno gorivo." Kenner pucne prstima. "Bravo, Peter. Sarah," dovikne u susjednu sobu, "kakav je zrakoplov?"

"G5" dovikne ona. Kenner se obrati Sanjongu Thapi, koji je u meuvremenu bio izvadio runo raunalo i ve neto radio. "Spojen si s Akamaijem?" "Jesam." "Imao sam pravo?" "Provjerio sam samo prvu lokaciju", odgovori Sanjong. "Ali, da... Moramo otputovati u ile." "Terror je, znai, Terror?" upita Kenner. "Da, ini mi se..." Evans je pogledavao as jednog, as drugog. "Terror je Terror?" ponovi zbunjeno. "Tako je", ree Kenner. Sanjong ree: "Znate, Peter ima pravo." Evans ree: "Hoete mi napokon rei to se dogaa?" "Hoemo", ree Kenner. "No, kao prvo: ima li putovnicu?" "Uvijek je kod mene." "Izvrsno." Kenner se ponovno obrati Sanjongu. "U emu ima pravo?" "Rije je o UTMu, profesore. est stupnjeva..." "Dakako!" ree Kenner i ponovno pucne prstima. "Pa to je meni?" "Diem ruke", ree Evans. "to ti je?" No Kenner nije odgovorio. Izgledao je kao da ga je obuzela prava hiperaktivnost, a prsti su mu se nervozno grili dok je pomno promatrao daljinski upravlja koji je uzeo sa stolia kraj Petera. Na koncu se ipak oglasio. "Koordinatna mrea od est stupnjeva", ree, "znai da se tonost podataka o lokacijama kree unutar tisuu metara. A to nam jednostavno nije dovoljno." "Zato?" "Kolika treba biti tonost?" "Tri metra", ree Sanjong. "Pod uvjetom da se slue PPSom", ree Kenner, i dalje mirkajui prema daljinskome. "A u tom sluaju... Ah. Tako sam i mislio. Najo trcaniji trik na svijetu." Uklonio je itavu donju stranu kuita daljinskog upravljaa tako da se vidjela ploica s komponentama. Kad je podignuo i nju, ugledao je drugi presavijeni papir. Bio je vrlo tanak, gotovo poput papirnate maramice, a na njemu su se nalazili nizovi brojeva i simbola.

2147483640.8.0x%AgKA "Q# OA cAaaaaaU? wv a 2147483640,8,0%ha#KA_01_@BA_cA<<aaaaaO?yyyy_yyy_ 2147483640,8,Oa'A$PNA_N_exFA_cA>aaaaaUi_yyy_A 2147483640,8,0oW 1 /4_OA oq JMA_cAaaaaaU?yyyy yyy_ 2147483640,8,0%ooe7N_LA00_8_OPA_cAaaaaalJ ? yyy_ 2147483640,8,0V%AgKA_"O#_QA_cAaaaaaU? yyy_J 2147483640,8,0%ha#KA_0J @BA cAaaaaa0?yyyy yyy_ 2147483640,8,OoW1/4_OA oqJMA_cAMaaaU?yyyy yyy_ 2147483640,8,Oe{l_'OAa"d,LA_cA'aaaaaUi yyy 2147483640,8,0%ooe7R_LA00_8_OPA_cAMaU? yyy_ 2147483640,8,0x%AgKA_"0#_QA_cAMaaaCl? yyy_ 2147483640.8.0%ha#KA O, @BA cA'"""U?wvv vvv 2147483640.8.0a'A$PNA N exFA cA^Oj wv A 2147483640,8,Oe{l_'OAa"d,LA cA~>aaaaaUi__yyy 2147483640,8,0%ooeVN_LA00_8_OPA_cAaaaaaU?__yyy_ "U redu", ree Kenner. "Tako je ve malo bolje." "A to je?" upita Evans. "Prave koordinate. Vjerojatno za ista mjesta." "Terror je Terror?" ree Evans. Sad se ve osjeao jako glupo. Kenner odgovori: "Da. Rije je o planini Terror, Peter. Ugaslome vulkanu. uo si?" "Nisam." "Eto, idemo onamo." "Gdje se nalazi?" "Mislio sam da si to ve zakljuio", ree Kenner. "Na Antarktici."

NA PUTU ZA PUNTA ARENAS UTORAK, 5. LISTOPADA 21:44 SATI

Pod njima je ubrzano tonuo aerodrom Van Nuys. Zrakoplov je skrenuo na jug, nadlijeui nepregledno bljetavilo Los Angelesa i okolice. Stjuardesa je Evansu donijela kavu. Maleni ekran pokazivao je 9926 km do odredita. Jo gotovo dvanaest sati leta. Stjuardesa ih je upitala ele li veeru, a nakon toga otila je prirediti obrok.

"U redu", ree Evans. "Prije tri sata doao sam pomoi Sari da rijei sluaj provale. A sad letim na Antarktiku. Ne bi li bilo vrijeme da mi netko kae to se tono dogaa?" Kenner kimne. "uo si za Ekoloku oslobodilaku frontu, EOF?" "Nisam", odgovori Evans odmahujui glavom. "Ni ja", ree Sarah. "Rije je o ilegalnoj ekstremistikoj skupini. lanovi su joj navodno nekadanji pripadnici organizacija Greenpeacea i Earth Firsta! koji su te organizacije poeli smatrati preblagima. EOF pribjegava nasilju u ime ostvarenja ekolokih ciljeva. Ve su spaljivali hotele u Coloradu, kue na Long Islandu, sabotirali sjeu drva u Michiganu, spaljivali automobile u Kaliforniji." Evans kimne. "itao sam o tome... FBI i ostale policijske i pravosudne organizacije ne mogu se infiltrirati meu njih jer se organizacija sastoji od zasebnih elija koje meu sobom uope ne komuniciraju." "Tako je", ree Kenner. "Navodno. No snimljeni su odreeni razgovori mobitelima. Ve neko vrijeme znamo da se skupina iri u globalnim razmjerima, da planira niz velikih akcija diljem svijeta, te da sve treba poeti za nekoliko dana." "Kakvih akcija?" Kenner odmahne glavom. "To ne znamo. No s razlogom smatramo da je rije o velikim akcijama i vrlo razornima." Sarah upita: "Kakve to ima veze s Georgeom Mortonom?" "Financiranje", ree Kenner. "Kad priprema akcije diljem svijeta, EOFu treba mnogo novca. Pitanje je: odakle ga dobivaju?" "eli rei da je George financirao ekstremistiku skupinu?" "Ne svjesno. EOF je protuzakonita organizacija, no ipak dobiva novac od radikalnih skupina poput PETAe. Iskreno govorei, to je prava sramota. No postavlja se pitanje financiraju li ih i poznatije ekoloke skupine." "Poznatije? Na primjer?" "Bilo koja od njih", ree Kenner. "Samo malo", ree Sarah. "eli rei da na primjer Audubon Society i Sierra Club daju novac teroristikim skupinama?" "Ne", odgovori Kenner. "Ali kaem vam da nitko tono ne zna to te skupine rade s novcem budui da vlada nema praktiki nikakav nadzor nad radom raznih

zaklada i dobrotvornih organizacija. Nema revizija, nema ak ni pregleda poslovnih knjiga. Ekoloke skupine u SADu godinje prikupe pola milijarde dolara. I nitko nema nadzor nad tim novcem." Evans se namrti. "George je to znao?" "Kad sam ga upoznao," ree Kenner, "ve je bio zabrinut u vezi s NERFom. Pitao se kako organizacija raspolae novcem. Godinje je dijelila i po etrdeset etiri milijuna dolara." Evans ree: "Nee mi jo rei da NERF..." "Ne izravno", ree Kenner. "Ali NERF gotovo ezdeset posto novca troi na prikupljanje sredstava. To, dakako, ne moe priznati, jer bi stvorilo ruan dojam u javnosti. Rashode prikriva tako to gotovo sve poslove povjerava vanjskim oglaivaima, tvrtkama specijaliziranima za potansku i telefonsku prodaju. A takve organizacije esto imaju nazive koji navode na pogrean zakljuak, poput tvrtke International Wildlife Preservation Fund... Bavi se oglaavanjem potom, sjedite joj je u Omahi, a sav posao preputa jednoj tvrtki u Kostariki." "ali se..." ree Evans. "Ne. Ni sluajno. A prole godine IWPF je utroio esto pedeset tisua dolara na prikupljanje informacija o ekolokim pitanjima, od ega tristo tisua dolara na neto to se zove Akcijska koalicija za potporu praumama, ili AKPP. Pokazalo se da je rije tek o potanskome pretincu u Elmiri, u saveznoj dravi New York. Identian iznos uplaen je i tvrtki Seismic Services iz Calgaryja. Ona takoer ima samo potanski pretinac." "eli rei da..." "Samo pretinac. Trag tu jednostavno nestaje. I to je bio pravi temelj nesporazuma izmeu Mortona i Drakea. Morton je smatrao da Drake dobro ne pazi na novac. Zato je traio vanjsku revizorsku tvrtku, a kad je Drake odbio, Morton se istinski zabrinuo. Morton je u Upravnom odboru NERFa i ima odreene dunosti i obaveze. Stoga je angairao privatne istraitelje koji su trebali provjeriti funkcioniranje NERFa." "Doista?" ree Evans. Kenner kimne. "Prije dva tjedna." Evans se obrati Sari. "Ti si to znala?"

Ona odvrati pogled, pa ga ponovno podigne prema njemu. "Rekao mi je da ne smijem nikome rei." "George?" "Ja sam rekao", ree Kenner. "Znai, ti si to pokrenuo?" "Nisam, nego sam se samo savjetovao s Georgeom. Bila je to ipak njegova stvar. No stvar je u tome da kad jednom nekome da novac, vie ne utjee na njegovo troenje. Odnosno, ne dolazi do podataka o troenju." "Isuse", ree Evans. "A ja sam cijelo vrijeme mislio da Georgea brine tuba u sluaju Vanutu." "Ne", ree Kenner. "Za tubu vjerojatno nema nade. Vrlo su mali izgledi da e sluaj uope dospjeti pred sud." "Ali Balder je rekao da mu trebaju jo samo prikladni podaci o razini mora..." "Balder ve ima prikladne podatke. I to ve mjesecima." "Molim?" "A oni pokazuju da u posljednjih trideset godina nije dolo do podizanja razine na podruju junog Tihog oceana." "Molim?!?" Kenner se obrati Sari. "Je li on uvijek takav?" Stjuardesa im je podijelila podmetae, ubruse i pribor za jelo. "Imam tjesteninu s piletinom, paroge i suene rajice", ree, "te mijeanu zelenu salatu. eli li tko vino?" "Bijelo", ree Evans. "Ja u PulignyMontrachet. Nisam siguran za godinu, ini mi se '98. Gospodin Morton obino je u avionu imao '98." "Ma dajte mi jednostavno cijelu bocu", ree Evans u pokuaju da se naali. Kenner ga je uzrujao. Ranije te veeri Kenner je bio uzbuen, gotovo na rubu nekontrolirane nervoze. No sad, dok su sjedili u zrakoplovu, bio je vrlo miran. Neumoljiv. Drao se poput ovjeka koji iznosi oite istine, iako Peteru ba nita nije bilo oito. "Sve sam pogreno shvatio", ree Evans na koncu. "Ako je to to govori istina..." Kenner samo polagano kimne.

Evans pomisli: Daje mi vremena da posloim sve kockice. Zatim se obrati Sari: "I ti si to znala?" "Nisam", ree ona. "No znala sam da neto nije u redu. George je posljednja dva tjedna bio vrlo uzrujan." "Misli da je zato odrao onaj govor i ubio se?" "Htio je osramotiti NERF", ree Kenner. "elio je da se ta organizacija nae pod snanim medijskim povealom. Jer je elio sprijeiti to to e se dogoditi." Vino je stiglo u aama od bruenog stakla. Evans odmah popije i zatrai jo. "A to e se dogoditi?" upita. "Prema onom popisu, oekuju nas etiri dogaaja", ree Kenner. "Na etiri razliita mjesta. S razmakom od priblino jednog dana." "Kakvi su to dogaaji?" Kenner odmahne glavom. "Zasad imamo tri dobra traga." Sanjong se poigravao ubrusom. "Ovo je pravo platno", ree zadivljeno. "I pravi kristal." "Zgodno, ha?" ree Evans i ponovno isprazni au. Sarah upita: "Koji su to tragovi?" "Prvi je injenica da vremenski okviri nisu precizni. Nekako bi bilo logino daje teroristika akcija pomno isplanirana, da se sve tono zna, iz minute u minutu. Ovdje to nije sluaj." "Moda skupina nije toliko organizirana." "Sumnjam da je to razlog. Do drugog traga doli smo veeras, a on je vrlo vaan", ree Kenner. "Kao to ste vidjeli na popisu, postoji nekoliko alternativnih lokacija. I ovdje mi se ini loginim da teroristika organizacija odabere jednu lokaciju i da je se dri. No ova skupina to nije uinila." "Zato?" "Pretpostavljam da je to u skladu s tipom planiranih dogaaja. Vjerojatno je i sam dogaaj poneto neizvjestan, ili uvjeti koji moraju postojati da bi se ostvario." "To je prilino neodreeno." "Ali i vie nego to smo znali prije dvanaest sati." "A trei trag?" upita Evans, koji je istovremeno stjuardesi pokazao da mu ponovno napuni au.

"Treim tragom raspolaemo ve dulje vrijeme. Pojedine vladine slube prate prodaju zatiene visoke tehnologije koja bi mogla koristiti teroristima. Primjerice, prate sve to se moe upotrijebiti u proizvodnji nuklearnog oruja centrifuge, odreene metale i tako dalje. Prate prodaju svih konvencionalnih vrsta visokoeksplozivnih tvari. Prate i odreene proizvode i patente iz biotehnoloke sfere. I u stanju su pratiti opremu koja bi se mogla upotrijebiti za remeenje rada komunikacijskih mrea primjerice opremu koja stvara elektromagnetske impulse ili radijske frekvencije visokog intenziteta." "Da..." "To obavljaju pomou raunala za prepoznavanje obrazaca u svojevrsnoj 'ivanoj mrei', sustava koji trai nepravilnosti u nepreglednim nizovima podataka u ovom sluaju radi se u biti o tisuama rauna ili potvrda o prodaji. Prije priblino osam mjeseci raunala su otkrila jedva primjetan obrazac koji je, kako se inilo, ukazivao na zajedniki izvor vrlo rasprene prodaje odreene terenske i elektronike opreme." "Kako je raunalo to zakljuilo?" "Raunalo ti to nee rei ni pokazati. Samo izdvaja obrazac koji zatim ispituju agenti na terenu." "I?" "Obrazac je potvren. EOF je kupovao vrlo naprednu tehnologiju od tvrtki iz Vancouvera, Londona, Osake, Helsinkija i Seoula." "Kakvu opremu?" upita Evans. Kenner je nizao nazive, brojei ih pritom prstima. "Fermentacijski rezervoari za pripremu AOBa rije je o bakterijama koje dovode do oksidacije amonijaka. Aparati za disperziju estica srednje veliine. Generatori tektonskih impulsa. Prijenosni magnetohidrodinamiki ureaji. Generatori hipersonine kavitacije. Procesori rezonantnog djelovanja." "Sve mi je posve nepoznato", ree Evans. "Tek rijetki znaju o emu je rije", ree Kenner. "Dio pripada u red standardne ekoloke tehnologije, na primjer fermentacijski rezervoari. Slue za proiavanje otpadnih voda. Dio pripada meu vojnu opremu, ali se prodaje na slobodnom tritu. A dio je tek u eksperimentalnoj fazi. No sve je vrlo skupo." Sarah ree: "Ali kako e se koristiti?"

Kenner odmahne glavom. "To nitko ne zna. Upravo emo to otkriti." "to ti misli kako e se upotrijebiti?" "Ne volim nagaati", ree Kenner i uzme koaricu s pecivima. "Tko eli kruh?"

NA PUTU ZA PUNTA ARENAS SRIJEDA, 6. LISTOPADA 3:01 SATI

Zrakoplov je hitao kroz no. U prednjem dijelu putnike kabine vladala je tama. Sarah i Sanjong spavali su na prirunim leajima, no Evans nikako nije uspijevao zaspati. Sjedio je u stranjem dijelu, zagledan kroz prozor u nepregledni sag od oblaka koji su pod mjeseinom imali srebrn odsjaj. Kenner mu je sjedio nasuprot. "Prelijep je taj na svijet, zar ne?" ree. "Vodena para jedna je od jedinstvenih odlika naeg planeta. I zasluna za toliko toga lijepoga. Stoga je neobino to znanstvenici znaju toliko malo o ponaanju vodene pare." "Doista?" "Nitko ne eli priznati koliko je atmosfera zapravo zagonetna. Evo i jednostavnog primjera: nitko ne zna odrediti hoe li globalno zagrijavanje poveati ili smanjiti koliinu oblaka." "Samo trenutak", ree Evans. "Globalno zagrijavanje povisit e temperaturu, pa e se iz mora dizati vie vodene pare, a vie vlage znai i vie oblaka." "To je jedna pretpostavka. No via temperatura znai i vie vodene . pare u zraku, a time i manje oblaka." "I to je onda tono?" "To nitko ne zna." "Kako onda izrauju kompjuterske klimatske modele?" upita Evans. Kenner se nasmijei. "Kad je rije o oblanome pokrovu, samo nagaaju." "Nagaaju?" "Nazivaju to drukije, procjenama ili parametrizacijom ili aproksimacijom. Ali ako neto ne razumije, onda to ne moe ni valjano, procijeniti. Rije je tek o nagaanju."

Evans osjeti da ga poinje boljeti glava. "ini mi se da je vrijeme da malo odspavam." "Pametno", ree Kenner i pogleda na runi sat. "Do slijetanja imamo jo osam sati." Evans je od stjuardese dobio pidamu. Preodjenuo se u kupaonici. Kad je iziao, Kenner je i dalje sjedio na istome mjestu, zagledan u mjeseinom obasjane oblake. Iako je znao da to nije pametno, Evans ree: "Usput... Rekao si da tuba u sluaju Vanutu nee dospjeti pred sud." "Tako je." "Zato? Zbog podataka o razini mora?" "Djelomino. Teko je tvrditi da globalno zagrijavanje potapa dravu ako razina mora ne raste." "Teko je vjerovati da razina mora ne raste", ree Evans. "Svugdje pie da raste. U svim televizijskim izvjetajima..." Kenner ree: "Sjea se afrikih pelaubojica? O njima se raspredalo godinama. I sad su tu, a ini se da nema nikakvih problema. Sjea se navodne katastrofe s kompjuterima na prijelazu u novo stoljee? Tada je svugdje pisalo daje katastrofa neizbjena. I tako je to ilo mjesecima. Na koncu se pokazalo da jednostavno nije tono." Evans pomisli kako to ne dokazuje nita u vezi s razinom mora. Uinilo mu se da bi to trebao i naglasiti, no onda se jedva othrvao zijevanju. "Kasno je", ree Kenner. "O svemu moemo ujutro." "Ti nee spavati?" "Zasada neu. Imam posla." Evans se premjestio u prednji dio. Ispruio se nasuprot Sari i navukao pokriva do brade. Tako je otkrio stopala. Pridignuo se, omotao pokriva oko nogu, pa se ponovno ispruio. Pokriva je dosezao samo do ramena. Ve je pomislio kako bi mogao ustati i zatraiti jo jedan pokriva. A onda je zaspao. Probudilo ga je nesmiljeno sunevo svjetlo. Zauo je zveket pribora za jelo i osjetio miris kave. Evans protrlja oi i sjedne. Ostali su dorukovali u stranjem dijelu. On pogleda na runi sat. Spavao je vie od est sati. Pridruio se ostalima.

"Bit e najbolje da dorukuje", ree Sarah. "Slijeemo za jedan sat." Izili su na pistu Marso del Mara drhturei od ledenog vjetra koji je puhao s mora. Posvuda oko njih teren je bio ravan, zelen, movaran i hladan. Evans je u daljini ugledao nazubljene, snijegom pokrivene vrhove planinskog lanca E1 Fogara na jugu ilea. "Mislio sam da je ljeto", ree. "I jest", ree Kenner. "Ili barem kasno proljee." Zrana luka sastojala se od malenog drvenog terminala i niza hangara od valovitog lima, nalik na velike montane vojne nastambe. Na aerodromu je bilo jo sedamosam letjelica, sve odreda s po etiri motora na propelerski potisak. Neke od njih imali su i sletne skije podignute iznad kotaa. "Tono na vrijeme", ree Kenner i pokae prema breuljcima iza aerodroma. Prema njima je neravnim putom jurio Land Rover. "Idemo." U malenoj pristaninoj zgradi, koja se praktiki sastojala od jedne velike prostorije zidova prekrivenih izblijedjelim, umrljanim zrakoplovnim zemljovidima, navukli su debele jakne, izme i ostalu opremu koja je stigla terenskim vozilom. Sve jakne bile su jarkocrvene ili naranaste. "Pokuao sam svima pribaviti odgovarajuu veliinu", ree Kenner. "Ne zaboravite duge gae i termoodjeu." Evans pogleda Saru. Sjedila je na podu, navlaila debele arape i izme. Potom se, bez imalo sustezanja, svukla do grudnjaka i navukla termomajicu. Pokreti su joj bili brzi i odrjeiti. Ni u jednom trenutku nije pogledala prema mukarcima. Sanjong je prouavao zemljovide i grafikone na zidu, a osobitu pozornost, kako se inilo, privukao mu je jedan prikaz. Evans mu prie. "O emu se radi?" "Ovo su podaci meteoroloke postaje Punta Arenas, u blizini mjesta na kojem se nalazimo. Rije je o gradu koji je od svih gradova na svijetu najblii Antarktici." Prstom je kucnuo po grafikonu i nasmijao se. "Eto kako izgleda globalno zagrijavanje." Evans se namrti i pomnije promotri grafikon. "Dovravajte spremanje", ree Kenner i pogleda na runi sat. "Zrakoplov polijee za deset minuta." Evans upita: "Kamo tono putujemo?" "U bazu najbliu planini Terror. Zove se Weddell Station. Vode je Novozelanani." "A to je ondje?"

"Nita osobito, stari moj", ree voza Land Rovera, te se nasmije. "Ali s obzirom na vremenske prilike u posljednje vrijeme, moete se smatrati sretnima ako uope dospijete onamo."

NA PUTU PREMA VVEDDELL STATIONU SRIJEDA, 6. LISTOPADA 8:04 SATI

Evans je gledao kroz uski prozor Herculesa. Vibriranje propelera u njemu je izazivalo pospanost, no fasciniralo ga je sve to je promicalo pod njima nepregledni kilometri sivog leda, prizor koji je tek povremeno prekidala magla ili, vrlo rijetko, crna stijena koja proviruje iz leda. Bio je to jednobojni svijet bez sunca. I to veliki svijet. "Silno je velika", ree Kenner. "Ljudi uope nemaju predodbu o veliini Antarktike, jer je na veini zemljovida tek nekakva bijela mrlja na rubu. No zapravo zauzima velik dio Zemljine povrine i uvelike utjee na nau klimu. Rije je o velikome kontinentu jedan i pol puta veem i od Europe i od Sjedinjenih Drava, a na njemu se nalazi devedeset posto ukupne koliine leda na Zemlji." "Devedeset posto?" ree Sarah. "To znai da se u preostalim dijelovima svijeta nalazi tek deset posto?" "Zapravo, budui da se na Grenlandu nalazi etiri posto, svi ostali ledenjaci na svijetu na Kilimanjaru, u Alpama, na Himalaji, u vedskoj, Norvekoj, Kanadi, Sibiru ine est posto leda na planetu. Velika veina zamrznute vode na naem planetu nalazi se na Antarktici. Na mnogim mjestima led je debeo i osam do deset kilometara." "Nije ni udo to su znanstvenici zabrinuti za topljenje leda na .Antarktici", ree Evans. Kenner je utio. Sanjong je samo odmahivao glavom.

Evans ree: "No, hajde, deki, Antarktika se doista topi." "Zapravo ne", ree Sanjong. "Ako eli, dat u ti podatke i izvore." Kenner ree: "Dok si spavao, Sanjong i ja razgovarali smo o tome kako da ti to jednostavnije pojasnimo situaciju, jer si, ini se, uasno neinformiran." "Neinformiran?" ponovi Evans i narogui se. "Ne znam kako to drukije nazvati", ree Kenner. "Peter, srce ti je moda tamo gdje treba, ali jednostavno ne zna o emu govori." "Hej," ree on obuzdavajui bijes, "Antarktika se doista topi." "Misli da e to postati istina bude li dovoljno ponavljao? Podaci pokazuju da se topi jedno razmjerno maleno podruje koje se zove Antarktiki poluotok i od njega se odvajaju velike sante leda. O tome se iz godine u godinu raspreda u medijima. No cijeli je kontinent sve hladniji, a led je sve deblji." "Antarktika se hladi?" Sanjong je u meuvremenu izvadio prijenosno raunalo i sad ga je spajao s prijenosnim pisaem. On otvori raunalo. "Odluili smo", ree Kenner, "odsada ti predoavati podatke i izvore. Jer je odvie dosadno pokuavati sve objasniti." Iz pisaa je uz zujanje poeo izlaziti list papira. Sanjong ga preda Evansu. Doran, P. T Priscu, J. C, Lyons, W. B VValsh, J. E Fountain, A. G McKnight, D. M., Moorhead, D. L, Virginia, R. A., Wall, D. H Clow, G. D Fritsen, C. H McKay, C. P. i Parsons, A. N.: "Hladnije klimatske prilike na Antarktici i reakcija kopnenih ekosustava", Nature, br. 415,2002. g., str. 517520. Od 1986. do 2000. sredinje antarktike doline hladile su se za 0,7 C tijekom desetljea, a zahlaenje je dovelo do ozbiljnih poremeaja ekosustava. Comiso, J. C: "Varijabilnost i trendovi povrinske temperature na Antarktici na temelju infracrvenih mjerenja in situ i s pomou satelita", Journal of Climate, br. 113, 2000. g str. 16741696. I satelitski podaci i mjerenja na tlu pokazuju blago zahlaenje u posljednjih 20 godina. Joughin, I. i Tulaczyk, S.: "Pozitivna ravnotea mase Rossovih ledenih struja, Zapadna Antarktika", Science, br. 295,2002. g str. 476480.

Radarska mjerenja pokazuju da se koliina leda na Zapadnoj Antark tici poveava brzinom od 26,8 gigatona godinje. Rije je o promjeni trenda topljenja koji je vladao posljednjih 6000 godina. Thompson, D. W. J. i Solomon, S.:"Tumaenje najnovijih klimatskih promjena na podruju june hemisfere", Science, br. 296,2002. g., str. 895899. Antarktiki poluotok zagrijao se za nekoliko stupnjeva, dok se unutranjost kontinenta poneto rashladila. Ledeni su se elfovi povukli, no koliina morskog leda istovremeno se poveala. Petit, J. R Jouzel, J Raynaud, D Barkov, N. I., Barnola, J.M., Basile, I., Bender, M Chappellaz, J Davi, M., Delaygue, G., Delmotte, M., Kotlyakov, V. M., Legrand, M., Lipenkov, V. Y Lorius, C Pepin, L.M., Ritz, C., Saltzman, E. i Stievenard, M.: "Klimatska i atmosferska povijest posljednjih 420.000 godina prema ledenoj jezgri Vostok, Antarktika", Nature, br. 399,1999. g str. 429436. Tijekom posljednjih etiriju interglacijala, koji seu 420.000 godina u prolost. Zemlja je bila toplija nego danas. Anderson, J. B. i Andrevvs, J.T.:"Radiokarbonska ogranienja irenja i povlaenja ledenih ploha u VVeddellovu moru na Antarktici", Geology, br. 27,1999. g., str. 179182. U dananje doba otopilo se manje antarktikog leda nego tijekom posljednjeg interglacijala. Liu, J Surry, J. A. i Martinson, D. G.: "Tumaenje najnovije varijabilnosti u morskome ledu na Antarktici", Geophysical Research Letters, br. 31,2004. g., 10.1029/2003 GL018732. Koliina leda na Antarktici poveava se od 1979. Vyas, N. K Dash, M. K Bhandari, S. M Khare, N Mitra, A. i Pandey, P. C: "O sekularnim trendovima u promjenama povrine leda na podruju Antarkti ke, na temelju podataka koje daje OCEANSAT1 MSMR" International Journal of Remote Sensing, br. 24, 2003. g., str. 22772287. Mogue je da se trend nastanka sve veih koliina leda ubrzava. Parkinson, C. L.: "Trendovi trajanja sezone morskog leda u moru oko Antarktike, 19791999.", Annals of Glaciology, br. 34,2002. g str. 435440. Vei dio Antarktike proivljava dugotrajnija razdoblja morskog leda, koja traju 21 dan vie nego 1979. godine.

"U redu, dobro, uviam blago zahlaenje o kojem govorite", ree Evans. "Ali vidim i zagrijavanje poluotoka od nekoliko stupnjeva. To mi se svakako ini vanijim. A taj je poluotok prilino velik dio kontinenta, nije li tako?" On odloi papir. "Iskreno govorei, nisam osobito zadivljen." Sanjong ree: "Poluotok ini dva posto povrine kontinenta. A ja sam, iskreno govorei, iznenaen jer se nisi osvrnuo na najznaajniju injenicu koju smo ti ponudili u ispisu." "A to je?" "Kad si ranije rekao da se Antarktika topi," ree Sanjong, "jesi li bio svjestan injenice da se topi ve est tisua godina?" "Ne, tako konkretno nisam." "Ali si to openito znao?" "Nisam", ree Evans. "Nisam to znao." "Mislio si da je topljenje leda na Antarktici nova pojava?" "Mislio sam da se topi bre nego ranije", ree Evans. "Moda se vie i neemo truditi", ree Kenner. Sanjong kimne i pone spremati raunalo. "Ne, ne", ree Evans. "Zanima me to mi jo moete rei. Spreman sam posluati i razmotriti nove informacije." "Upravo smo ti dali nove informacije", ree Kenner. Evans ponovno uzme onaj papir i pomno ga presavije, te spremi u dep. "Ta istraivanja vjerojatno financiraju proizvoai ugljena", ree. "Vjerojatno", ree Kenner. "Uvjeren sam da je to objanjenje. No, s druge strane, svatko od nekoga dobiva novac. Tko tebi daje plau?" "Odvjetnika tvrtka u kojoj radim." "A tko plaa nju?" "Klijenti. Imamo nekoliko stotina klijenata." "I ti radi za sve njih?" "Ja? Osobno? Ne." "Zapravo najvie radi za klijente koji imaju veze s ekologijom", ree Kenner. "Nije li tako?" "Uglavnom. Da."

"Bi li se moglo rei da te zapravo plaaju klijenti koji se bave ekologijom?" upita Kenner. "Moglo bi se rei..." "Samo pitam, Peter. Bi li se moglo rei da te plaaju ekoloki aktivisti?" "Da." "U redu. Bi li se onda moglo rei i da je tvoje stavove oblikovao tvoj rad za njih?" "Naravno da ne bi..." "eli rei da nisi plaenik ekolokih pokreta?" "Nisam. tovie..." "Nisi njihov sluga? Glasnogovornik velike medijske mainerije vie milijarda vrijedne zasebne gospodarske grane kojoj je cilj prikupljati novac s privatnim ciljevima koji se nuno ne poklapaju s javnim interesima?" "Dobijesa..." "To te ljuti?" upita Kenner. "Itekako!" "Izvrsno", ree Kenner. "Sada zna kako se osjeaju pravi znanstvenici kad ih netko ocrnjuje kao ti sada. Sanjong i ja dali smo ti pomno pripremljeno tumaenje podataka koje su odobrili strunjaci. Revizije je radilo vie skupina znanstvenika iz vie razliitih zemalja. A ti si prvo odbacio podatke, a zatim ih napao ad hominem. Nisi odgovorio na podatke. Nisi ponudio protudokaze. Samo si se poeo nabacivati blatom i glasinama." "Ma, jebi se!" ree Evans. "Misli da na sve ima odgovor. Ali tu postoji i jedan problem: s tobom se nitko ne slae. Nitko iv ne smatra da se Antarktika hladi." "Znanstvenici tako misle", ree Kenner. "Oni su objavili podatke." Evans zdvojno podigne ruke. "Dovraga sve", ree. "Vie ne elim o tome razgovarati." Otiao je u prednji dio zrakoplova i sjeo, prekriio ruke i zagledao se kroz prozor. Kenner pogleda Sanjonga i Saru. "Moe kava?" Sarah je Kennera i Evansa cijelo vrijeme promatrala uz osjeaj blage nelagode. Iako je protekle dvije godine radila za Mortona, ni u jednom trenutku nije s poslodavcem dijelila strastveno zanimanje za ekoloka pitanja. Cijelo to vrijeme Sarah je bila u vatrenoj i uzbudljivoj vezi sa zgodnim mladim glumcem. Odnos se sastojao od beskonanog niza strastvenih veeri, estokih svaa, lupanja vratima,

suznih pomirba, ljubomore i nevjere a sve to zaokupljalo ju je vie nego to je bila spremna priznati. NERFu i ostalim Mortonovim ekolokim interesima zapravo je pridavala tek onoliko pozornosti koliko je od nje zahtijevao posao. Tako je barem bilo dok se onaj gad od glumca nije pojavio u asopisu People s mladom glumicom iz svoje serije, pa je Sarah napokon zakljuila da joj je dosta, te je izbrisala tipov broj iz mobitela i predala se poslu. No na ope stanje u svijetu svakako je gledala jednako kao Evans. Moda Evans agresivnije zagovara svoje stavove i vie vjeruje u svoje zakljuke, no ona se u biti posve slagala s njim. A Kenner sad akom i kapom baca sjemenje sumnje. Poela se pitati ima li Kenner doista pravo u vezi sa svim tvrdnjama koje iznosi. Poela se pitati i kako su se on i Morton uope sprijateljili. Sada ga upita: "Jesi li tako raspravljao i s Georgeom?" "Da, tijekom posljednja dva tjedna njegova ivota." "I je li se suprotstavljao kao Evans?" "Nije." Kenner odmahne glavom. "Jer je tada ve znao." "to je znao?" Prekinuo ih je pilotov glas s razglasa. "Imam dobre vijesti", ree. "Razila se naoblaka nad Weddellom i sletjet emo za deset minuta. Upozorenje onima koji jo nisu slijetali na led: sigurnosni pojas mora biti zategnut vrsto i nisko, a sva oprema dobro spremljena i uvrena. To mislimo najozbiljnije." Zrakoplov se poeo sputati polagano i u luku. Sarah pogleda kroz prozor nepregledno more leda pokrivenog snijegom. U daljini je ugledala niz zdanja jarkih boja crveno, plavo, zeleno podignutih na litici, iznad sivog, valovitog mora. "To je Weddell Station", ree Kenner.

WEDDELL STATION SRIJEDA, 6. LISTOPADA 11:04 SATI

Dok su koraali prema zdanjima koja su izgledala poput uveanih legokockica, Evans je utnuo komad leda koji mu se naao na putu. Bio je vrlo neraspoloen i mrzovoljan. Uasno ga je ivcirao Kenner, u kojem je sad vidio tip ovjeka koji se

neprestano neemu protivi i iznosi argumente suprotne zdravoj logici, samo zato to je rije o konvencionalnim stavovima. No kako od tog luaka ne moe pobjei barem sljedeih nekoliko dana Evans je odluio maksimalno ga izbjegavati. I nikako se s njim ne uputati u nove razgovore. Nema smisla raspravljati s ekstremistima. Pogledao je Saru koja je koraala uz njega. Obrazi su joj bili rumeni od hladnog zraka. Izgledala je vrlo privlano. "Ja mislim daje tip lud", ree Evans. "Kenner?" "Da. to ti kae?" Ona slegne ramenima. "Mogue." "Siguran sam da mi je dao lane podatke", ree on. "To nije teko provjeriti", ree ona. Oistivi izme od snijega, uli su u prvu zgradu. Pokazalo se da istraivaku postaju Weddell ini tridesetak znanstvenika, polaznika poslijediplomskog studija, tehniara i pomonog osoblja. Evans se ugodno iznenadio uvidjevi da je unutra sve vrlo udobno ureeno, uz vedru kantinu, sobu za drutvene igre i veliku dvoranu za fitness s nizom traka za tranje. Kroz velike prozore pruao se pogled na nemirno more. S drugih prozora vidjela se beskonana bjelina Rossova ledenog elfa koja se pruala u smjeru zapada. Ravnatelj postaje srdano ih je primio. Bio je to bradati znanstvenik krupne grae po imenu MacGregor. Izgledao je poput Djeda Mraza u termoprsluku. Evansu se nije svidjelo to MacGregor zna Kennera, barem po ugledu. Njih dvojica odmah su se upustila u srdaan razgovor. Evans se ispriao govorei kako eli provjeriti email. Uveli su ga u prostoriju s vie raunala. im je ostao sam, potraio je stranice asopisa Science. Trebalo mu je tek nekoliko trenutaka da utvrdi da su podaci koje je dobio od Sanjonga vjerodostojni. Evans je proitao saetke, a zatim i cijeli tekst. To gaje malo umirilo. Kenner je ispravno predstavio znaenje podataka, ali je njegovo tumaenje ipak bilo drukije od tumaenja koje su dali autori, koji vrsto vjeruju u globalno zagrijavanje i to izriito navode u tekstu. Ili barem veina njih.

Stvar je pomalo zamrena. U jednom tekstu posve je jasno da podaci, iako autori govore o opasnosti od globalnog zagrijavanja, ukazuju na suprotno od onoga to se tvrdi. No to nepoklapanje, zakljuio je Evans, vjerojatno je tek posljedica injenice da su tekst sastavila estorica autora. Vano je to su izriito napisali: da podupiru tezu o globalnom zagrijavanju. Vie ga je uznemirio tekst o poveanju debljine leda na Rossovu ledenom elfu. Evans je tu naiao na nekoliko informacija koje su ga uzrujale. Prvo, autor navodi da se elf topi ve est tisua godina, jo od holocena. (Iako se Evans nije mogao sjetiti da je u nekom lanku o otapanju leda na Antarktici proitao da se to dogaa ve est tisua godina.) Ako je to tono, onda i nije neka novost. Naprotiv, autor navodi daje prava novost zavretak tog dugotrajnog trenda topljenja, te pojava prvih dokaza o poveanju debljine leda. Autor je ukazao na mogunost da bi to mogao biti prvi znak poetka novog ledenog doba. Isuse Kriste! Novo ledeno doba ? U tom trenutku iza sebe je zauo kucanje na vratima. Sarah proviri kroz otvor. "Treba nas Kenner", ree. "Neto je otkrio. Izgleda da idemo van, na led." Zemljovid je pokrivao cijeli stol, prikazujui divovski zvjezdoliki kontinent. U donjem desnom kutu nalazio se Weddell Station te luk Rossova ledenog elfa. "Utvrdili smo", ree Kenner, "daje prije pet dana pristao opskrbni brod koji je dovezao sanduke istraivakog materijala namijenjenog amerikome znanstveniku po imenu James Brevvster, sa Sveuilita Michigan. Brewster je ovamo stigao nedavno, a dolazak mu je omoguen u posljednji as jer su odredbe njegove stipendije bile neuobiajeno velikodune po pitanju reijskih trokova to je, dakako, znailo da e istraivaka postaja dobiti dio prijeko potrebnog novca za rad." "Znai da je praktiki kupio mjesto?" upita Evans. "U biti, da." "Kad je doao ovamo?" "Proli tjedan." "Gdje je sada?" "Na terenu." Kenner pokae mjesto na karti. "Negdje juno od obronaka planine Terror. I mi idemo onamo."

"Kae da je tip znanstvenik iz Michigana?" upita Sarah. "Nije", ree Kenner. "Upravo smo provjerili na Sveuilitu. Tamo radi profesor James Brewster. Rije je o geofiziaru koji je trenutano u Ann Arboru i sa suprugom oekuje porod." "Tko je onda ovaj tip?" "To nitko ne zna." "A to mu je dopremljeno u sanducima?" upita Evans. "Ni to se ne zna. Sanduci su helikopterom prebaeni na teren, bez otvaranja. Tip je ondje cijeli tjedan, s navodnim poslijediplomcima. to god radio, ini se da djeluje na velikome podruju i esto seli logor. Ovdje nitko tono ne zna gdje se nalazi." Kenner nastavi tiim glasom. "Jedan od poslijediplomaca juer se vratio da neto obavi na raunalu. No bilo bi preoito da iskoristimo njega da nas odvede onamo. Pomoi e nam jedan od zaposlenika u Weddellu, Jimmy Bolden. ovjek je u sve izvrsno upuen." "Vremenske su prilike odvie riskantne za helikoptere, pa emo uzeti snovvmobile. Do logora imamo manje od trideset kilometara, a tu udaljenost trebali bismo prijei za dva sata. Vanjska je temperatura idealna za proljetno vrijeme na Antarktici minus trideset jedan stupanj. Stoga se dobro umotajte. Ima pitanja?" Evans pogleda na runi sat. "Nee se uskoro smraiti?" "Noi su mnogo krae sad kad je poelo proljee. Cijelo vrijeme bit e dan. Jedini problem oekuje nas ovdje", ree Kenner i pokae jedno mjesto na zemljovidu. "Moramo prijei sminu zonu."

SMINA ZONA SRIJEDA, 6. LISTOPADA 12:09 SATI

"Smina zona?" ree Jimmy Bolden dok su koraali prema spremitu za vozila. "Nita strano. Samo treba malo paziti." "Ali to je to?" upita Sarah.

"Rije je o podruju na kojem na led djeluju postranine sile, smine sile, pomalo kao na tlo u Kaliforniji. No umjesto potresa, ovdje imamo raspukline. Mnogo raspuklina. I to vrlo dubokih." "Moramo ih prijei?" "To nije ni najmanji problem", ree Bolden. "Prije dvije godine izgraena je cesta koja posve sigurno vodi kroz tu zonu. Popunjene su sve raspukline uz tu cestu." Uli su u spremite od valovitog lima. Evans je ugledao niz velikih etvrtastih gusjeniara crvenih kabina. "Ovo su nai snowmobili", ree Bolden. "Ti i Sarah idete u jedan, doktor. Kenner u drugi, a ja u trei. Ja u ii prvi." "Ne moemo svi u jednom?" "Rije je o uobiajenim mjerama opreza. Teina treba biti to manja. Ne bi bilo zgodno upasti u raspuklinu." "Mislio sam da postoji cesta na kojoj su sve raspukline zatvorene..." "I postoji. Ali cesta prolazi ledenim poljem, a ledeno polje pomie se oko pet centimetara na dan. To znai da se pomie i cesta. Bez brige, sve je dobro oznaeno zastavicama." Bolden stane na gusjenicu jednog vozila. "Doite, pokazat u vam glavne stvari. Upravljate jednako kao i kad vozite automobil: ovo je kvailo, runa konica, gas, upravlja. Grijanje se ukljuuje ovdje" pritom je pokazao jedan prekida "i stalno je ukljueno. Temperatura u kabini tako e stalno biti oko deset stupnjeva iznad nule. Ovo veliko naranasto svjetlo na ploi s instrumentima slui i kao odailja. Ukljuuje se kad pritisnete ovu tipku. Ukljuuje se i automatski ako se vozilo pomakne za vie od trideset stupnjeva iz vodoravnog poloaja." "Dakle, ako padnemo u neku raspuklinu", ree Sarah. "Vjerujte da se to nee dogoditi", ree Bolden. "Samo vam pokazujem osnovne funkcije. Odailja emitira jedinstvenu oznaku vozila tako da vas moemo pronai. Ako se, bez obzira na razloge, ukae potreba za spaavanjem, vodite rauna o injenici da je prosjeno vrijeme spaavanja dva sata. Ovdje imate hranu, a ovdje vodu. Zalihe su dovoljne za deset dana. Ovdje je pribor za prvu pomo, a u njemu su i morfij i antibiotici. Ovdje je aparat za gaenje poara. Oprema za ekspedicije nalazi se u ovom sanduku dereze, uad, karabini i tako dalje. Ovdje su posebni pokrivai opremljeni minijaturnim grijaima. Tjedan dana titit e vas od smrzavanja uvuete li se u njih. I to bi bilo to. Komuniciramo radioureajima.

Zvunik je u kabini. Mikrofon iznad vjetrobranskog stakla. Aktivira se glasom samo ponite govoriti. Sve jasno?" "Jasno", ree Sarah i ue u vozilo. "U tom sluaju krenimo. Profesore, sve u redu?" "Sve u redu", ree Kenner i ue u susjedno vozilo. "U redu", ree Bolden. "Samo zapamtite da e vam kad god budete izvan vozila biti trideset ispod nule. Pazite da vam ruke i lice budu zatieni. Na svim izloenim dijelovima koe za manje od minute dobit ete ozebline. Nakon pet minuta ve postoji mogunost da ostanete bez nekog dijela tijela. A mi nikako ne bismo eljeli da se kui vratite bez prstiju. Ili bez nosa." Bolden ue u tree vozilo. "Idemo u koloni", ree. "Na razmaku od po tri duine vozila. Nipoto manjem i nipoto veem. Naie li oluja, pa se smanji vidljivost, odravat emo jednak razmak, ali emo smanjiti brzinu. Dogovoreno?" Svi su kimnuli. "Idemo!" Uz ledenu kripu metala na suprotnom kraju spremita podignula su se vrata od valovitog lima. Vani ih je doekalo jarko sunevo svjetlo. "Izgleda daje u ovom kvartu lijepo i sunano", ree Bolden. Uz buno turiranje dizelskog motora prvim je vozilom iziao na otvoreno. Bilo je to naporno i neugodno putovanje koje im je dobro protreslo sve kosti. Led koji je iz daljine izgledao posve ravno i glatko, zapravo je bio neoekivano neravan, prepun dugih udolina i strmih obronaka. Evans je imao dojam da je u amcu, da juri uzburkanom povrinom mora, samo to je ovo more, dakako, bilo zamrznuto i njime su se kretali polagano. Sarah je upravljala vozilom, samopouzdano drei upravlja. Evans je sjedio na suvozaevu mjestu uz nju, drei se za plou s instrumentima ne bi li lake odrao ravnoteu. "Koliko brzo napredujemo?" "Dvadeset dva kilometra na sat, ini mi se." Evans nemono zastenje u trenutku kad su pojurili niz kratki spust, pa se odmah poeli uspinjati. "Ovako emo jo dva sata?" "Tako je rekao. Usput, jesi li provjerio Kennerove podatke?" "Jesam", odgovori Evans mrzovoljno.

"Izmiljeni su?" "Nisu." Bili su trei u koloni. Ispred njih je bilo Kennerovo vozilo, a ispred njega Bolden. U tom trenutku oglasio se radioureaj. "U redu", zauli su Boldenov glas. "Dolazimo do smine zone. Odravajte razmak i vozite unutar zastavica." Evans nije uoavao osobitu razliku imao je dojam da su i dalje na istim ledenim povrinama obasjanima suncem no ovdje su crvene zastavice obiljeavale put s obiju strana. Nalazile su se na dvometarskim stupovima. Kad su se ve nali dublje u tom podruju, pogledao je prema otvorenim raspuklinama u ledu. Bile su tamnoplave i blistale jaim sjajem. "Koliko su duboke?" upita Evans. "Najdublja za koju znamo ide do kilometra u dubinu", odgovori Bolden. "Neke su duboke tristotinjak metara. Veina stotinu i manje." "I sve su iste boje?" "Da. Ali bolje je ne gledati iz prevelike blizine." Unato opasnosti, polje su preli bez potekoa, ostavljajui zastavice daleko iza sebe. S lijeve strane sad su vidjeli planinu i bijele oblake. "To je Erebus", ree Bolden. "Aktivni vulkan. A ono je para koja se die iz grotla. Ponekad izie i neto malo lave, no nikad previe daleko od vrha. Terror je neaktivan. Vidite ga ispred nas. Onaj mali obronak." Evans je ostao razoaran. Sam naziv, Terror, u njemu je budio odreeno strahopotovanje. Nikako nije oekivao breuljak s golom stijenom na vrhu. Da mu je Bolden nije pokazao, tu planinu vjerojatno ne bi ni primijetio. "Zato se zove Terror?" upita. "Nije tako strana i opasna." "Nema veze s time. Prvi toponimi na Antarktici dobili su nazive prema brodovima otkrivaa", ree Bolden. "Jedan brod u 19. stoljeu nosio je naziv Terror." "Gdje je Brewsterov logor?" upita Sarah. "Trebali bismo ga ugledati svakog trena", odgovori Bolden. "Vi ste, znai, nekakvi inspektori?" "Radimo za IADG", ree Kenner. "Meunarodnu agenciju za nadzor. Pazimo da ameriki istraivaki projekti ne naruavaju meunarodne sporazume o Antarktici." "Aha..."

"Doktor Brevvster stvorio se ovdje toliko brzo i neoekivano", nastavi Kenner, "da svoj projekt uope nije dao IADGu na odobrenje. Pa emo stoga provjeriti stanje na terenu. Rutinski obilazak." Sljedeih nekoliko minuta poskakivali su u tiini. I dalje se nije vidio logor. "Hm", ree Bolden u jednom trenutku. "Moda se preselio." "Kakva istraivanja obavlja?" upita Kenner. "To ne znam pouzdano," ree Bolden, "ali uo sam da prouava mehaniku lomljenja leda... Kako led dolazi do ruba i kako se zatim odvaja od elfa. Koliko znam, Brevvster u led postavlja GPS ureaje i biljei kako se led kree prema moru." "Jesmo li blizu mora?" upita Evans. "Petnaestak kilometara", ree Bolden. "U smjeru sjevera." Sarah upita: "Ako prouava formiranje ledenih santa, zato radi toliko daleko od obale?" "Zapravo i nije toliko daleko", ree Kenner. "Prije dvije godine od Rossova elfa odlomila se santa iroka est, a dugaka ezdeset kilometara. Veliine Rhode Islanda. Jedna od najveih ikad zabiljeenih." "Ali ne zbog globalnog zagrijavanja", ree Evans Sari i prezirno otpuhne. "Globalno zagrijavanje ne moe biti uzrok. Nipoto." "Doista nije bilo uzrok", ree Kenner. "Uzrok su lokalni uvjeti." Evans uzdahne. "Zato sam to oekivao?" Kenner ree: "Peter, lokalni uvjeti imaju vanu i potvrenu ulogu. Antarktika je kontinent. Bilo bi neobino da nema jedinstvene vremenske obrasce, bez obzira na globalne trendove koji moda postoje, a moda ne." "To je tono", ree Bolden. "Ovdje posve sigurno postoje lokalni obrasci. Poput katabatikih vjetrova." "Kako, molim?" "Katabatiki vjetrovi. To su gravitacijski vjetrovi. Vjerojatno ste primijetili da je ovdje znatno vjetrovitije nego u unutranjosti. U unutranjosti kontinenta vjetra gotovo i nema." "to su gravitacijski vjetrovi?" upita Evans. "Antarktika je u biti jedna velika ledena kupola", odgovori Bolden. "Unutranjost je via od obale. I hladnija. Hladni zrak struji prema dolje i pritom ubrzava. Kad

doe do obale, brzina neki put dosee i osamdeset, ak i sto trideset kilometara na sat. Danas je, meutim, dobro." "Kakvo olakanje", ree Evans. Bolden u tom trenutku ree: "Pogledajte, tono ispred nas... Istraivaki logor profesora Brewstera."

BREVVSTEROV LOGOR SRIJEDA, 6. LISTOPADA 14:04 SATI

Prizor nije bio osobito dojmljiv: dva naranasta atora, jedan manji, drugi vei, koji podrhtavaju na vjetru. inilo se da je vei namijenjen uvanju opreme jer se na pojedinim mjestima vidjelo kako se rubovi kutija i sanduka dodiruju s nepropusnom tkaninom. Evans je ugledao i ureaje s naranastim zastavicama zataknute u led na svakih stotinu metara, u nizu koji se protezao u daljinu. "Sad emo se zaustaviti", ree Bolden. "ini mi se da doktora Brew stera trenutano nema. Ne vidim njegovo vozilo." "Samo u pogledati", ree Kenner. Iskljuili su motore i izili iz vozila. Evansu se inilo da je u vozilu prohladno, no hladni zrak na otvorenome ipak ga je okirao. Jedva dolazei do zraka, poeo je kaljati. Kod Kennera, kako se ini, nije bilo reakcije. Bez oklijevanja je krenuo prema atoru s opremom i uao. Bolden rukom pokae prema nizu zastavica. "Vidite tragove njegova vozila, usporedne s linijom senzora? Doktor Brevvster vjerojatno je otiao provjeriti ureaje. Niz se protee gotovo stotinu pedeset kilometara u smjeru zapada." Sarah ponovi: "Stotinu pedeset kilometara?" "Tako je. itav raspon pokrio je GPS ureajima. Oni mu alju signale, a on biljei kako se kreu s pomicanjem leda." "Ali tu ne moe biti mnogo kretanja.." "Tijekom nekoliko dana ne. Ali ti senzori ostaju u ledu godinu dana, pa i vie. alju podatke u Weddell." "Doktor Brevvster toliko ostaje ovdje?"

"O, ne, on e se vratiti, u to sam uvjeren. Preskupo je boraviti ovdje. Program financiranja omoguuje mu samo da na poetku ovdje provede tri tjedna, a zatim moe svakih nekoliko mjeseci doi na tjedan dana i provjeriti stanje. Ali mi emo mu slati podatke. Zapravo smo ih postavili na internet, pa ih preuzima gdje god se nalazio." "Znai, dodijelili ste mu zatienu stranicu na internetu?" "Tako je." Evans zatope nogama u pokuaju da se ugrije. "Onda, Brewster se vraa ili ne?" "Trebao bi se vratiti. Ali ne bih znao kada." Kenner uto iz atora povie: "Evans!" "Bit e da me treba." Evans poe u ator. Bolden se obrati Sari: "Idi s njim ako eli." Rukom je pokazao prema jugu, gdje su se skupljali sve tamniji oblaci. "Ne bi bilo pametno predugo se zadrati. Izgleda da se sprema oluja. Pred nama su dva sata i nee biti nimalo zabavno ako nas zahvati. Vidljivost padne na samo dvatri metra. Morali bismo ostati do smirivanja. A oluja moe potrajati i dvatri dana." "Rei u im", ree ona. Evans otvori ator. Unutranjost je bila obasjana naranastom svjetlou, zahvaljujui materijalu od kojeg je ator bio izraen. Ugledao je ostatke drvenih sanduka, odlomljene i posloene na tlu. Na njima su se nalazili deseci kartonskih kutija s identinim oznakama. Na svakoj od njih nalazio se logotip Sveuilita Michigan, te zelena slova: Sveuilite Michigan Odsjek za ekoloke znanosti Sadraj: istraivaki materijal Vrlo osjetljivo PALJIVO RUKOVATI Gornja strana "Sve oznake izgledaju slubeno", ree Evans. "Siguran si da tip nije pravi znanstvenik?" "Uvjeri se sam", ree Kenner i otvori jednu kutiju. Evans je u njoj ugledao hrpu plastinih unjeva, priblino veliine signalnih stoaca koji se u vrijeme radova postavljaju na prometnice. Razlika je bila u tome to su ovi bili crni, a ne naranasti. "Zna to je to?" "Ne." Evans odmahne glavom. U tom trenutku u ator je ula Sarah. "Bolden kae da se pribliava oluja i da se ne bismo trebali zadravati." "Bez brige, neemo", ree Kenner. "Sarah, poi u drugi ator i pokuaj potraiti kompjuter. Bilo kakvo raunalo prijenosno, laboratorijsku upravljaku jedinicu,

dlanovnik to god samo da u sebi ima mikroprocesor. I potrai eventualnu opremu za radiokomunikactju." "Misli na prijenosnike ili na radio za sluanje?" "to god ima antenu." "U redu." Ona izie. Evans je i dalje pregledavao kartonske kutije. Otvorio je tri, a zatim i etvrtu. U svima samo identini crni stoci. "Ne shvaam." Kenner izvadi jedan stoac i okrene ga prema svjetlu. Ispupenim slovima na njemu je stajalo: "Jedinica PTBCXX904/8776AW203 SAD MIN. OBR." Evans upita: "To je vojna oprema?" "Tako je", odgovori Kenner. "Ali emu slui?" "Zatita za stoasti EPT." "EPT?" "Eksploziv s preciznim tajmerima. Rije je o eksplozivu koji raunalo aktivira tono u milisekundu radi postizanja rezonancije. Pojedinane eksplozije nisu osobito destruktivne, ali zahvaljujui vremenskom slijedu u okolnome materijalu dolazi do pojave stacionarnih valova. I to je izvor razorne moi stacionarni val." "to je stacionarni val?" upita Evans. "Jesi li kada gledao kako djevojice preskau vijau? Jesi? Ako ue, umjesto da ga vrte, samo tresu goredolje, stvaraju valove koji putuju cijelom duljinom ueta, amotamo." "U redu..." "Ali ako pogode pravi ritam, stei e se dojam da su se valovi prestali kretati amotamo. Ue poprima isti zaobljeni poloaj i ostaje u njemu. To si vidio? Eto, to ti je stacionarni ili stojni val. Savreno sinkronizirano kree se amotamo, pa se ini da se uope ne mie." "A taj eksploziv radi to?" "Da. Stacionarni su valovi u prirodi iznimno snani. Mogu u komadie pretvoriti visei most. Mogu sruiti neboder. Najrazorniji uinak potresa plod je upravo stacionarnih valova koji nastaju u kori." "Brewster je dakle postavio eksploziv... u pravilnome nizu... i tako stotinu pedeset kilometara? Bolden je tako rekao? Stotinu pedeset kilometara?"

"Tako je. I ini mi se da nema ni najmanje sumnje u njegove namjere. Na prijatelj Brewster namjerava napraviti raspuklinu u ledu u duini od stotinu pedeset kilometara, te tako izazvati odvajanje ledene sante kakve nije bilo u povijesti naeg planeta." Sarah proviri u ator. Kenner upita: "Jesi li pronala kompjuter?" "Nisam", odgovori ona. "U atoru nema niega. Apsolutno niega. Nema vree za spavanje, nema hrane, nema osobnih stvari. Prazan ator. Tip je otiao." Kenner opsuje. "U redu", ree. "A sad me dobro sluajte. Evo kako emo."

NA PUTU ZA VVEDDELL STATION SRIJEDA, 6. LISTOPADA 14:22 SATI

"O, ne", ree Jimmy Bolden odmahujui glavom. "ao mi je, dokfore Kenner, ali to ne mogu dopustiti. Preopasno je." "Zato je opasno?" upita Kenner. "Ti odvedi njih dvoje u postaju, a ja u krenuti za Brewsterom dok ga ne pronaem." "Ne, gospodine, svi ostajemo zajedno." "Jimmy," ree Kenner odluno, "neemo ostati zajedno." "Uz duno potovanje, gospodine, ne moete se ba najbolje snai u ovom dijelu svijeta..." "Zaboravlja da sam inspektor IADGa", ree Kenner. "Zimi devedeset devete, boravio sam u postaji Vostok, a tri mjeseca devedeset prve. proveo sam u Morvalu. Tono znam to radim." "Boe moj, ne znam..." "Nazovi Weddell. Voditelj postaje sve e potvrditi." "No, dobro, gospodine, ako tako kaete..." "Kaem", ree Kenner odluno. "A sad njih dvoje vrati u bjazu. Gubimo vrijeme." "U redu, ako ste sigurni da e s vama sve biti u redu..." Bolden se obrati Evansu i Sari. "U tom sluaju, idemo... Sjedajte, ljudi, pa kreemo."

Ve nekoliko minuta kasnije Evans i Sarah poskakivali su jurei ledenom povrinom, pratei Boldenovo vozilo. Iza njih je Kenner krenuo u smjeru pruanja zastavica, prema istoku. Evans se osvrnuo tono u trenutku kad se Kenner zaustavio, nakratko pregledao jednu zastavicu, a zatim ponovno uao i nastavio put. To je uoio i Bolden. "to radi?" upita zabrinuto. "ini mi se da samo provjerava ureaje." "Ne bi smio izlaziti iz vozila", ree Bolden. "I ne bi smio biti sam na elfu. To nije u skladu s pravilima." Sarah je imala osjeaj da bi se Bolden svakog trenutka mogao okrenuti i vratiti. Stoga ree: "Jimmy, rei u ti jednu stvar u vezi s doktorom Kennerom." "Da?" "Nikako nije preporuljivo ljutiti ga." "Doista?" "Da, Jimmy, doista." "No, da... uredu." Nastavili su se uspinjati dugakim obronkom, pa se potom sputati. Brewsterov logor, kao i Kennerovo vozilo izgubili su se iz vidokruga. Pred njima se nalazilo nepregledno bijelo polje Rossova ledenog elfa koje se protezalo sve do sivog obzora. "Dva sata, ljudi", ree Bolden. "A onda nas oekuje vrui tu." Prvi sat protekao je bez znaajnijih dogaaja. Evansu se sve vie spavalo, no kad god bi mu se sklopile oi, trgnulo bi ga poskakivanje vozila. Potom bi mu glava ponovno poela padati i tako do sljedeeg udara. Sarah je i dalje vozila. On je upita: "Nisi umorna?" "Ni najmanje", odgovori ona. Sunce je sad bilo nisko na obzoru, a sve vie zakrivala ga je magla. Sve oko njih bilo je u raznim nijansama sive boje, pa se kopno i nebo gotovo uope nisu razlikovali. Evans zijevne. "Da ja nastavim?" "Nema problema, hvala." "Dobro vozim." "Znam." Pomislio je kako u njoj nesumnjivo postoji dio linosti koji voli zapovijedati, koliko god bila armantna i lijepa. Jedna od onih ena' koja eli drati daljinski. "Mogao bih se okladiti da uvijek eli drati daljinski", ree. "Misli?" Ona se nasmijei. , Pomalo iritira, razmiljao je, to ga ne shvaa ozbiljno kao mukarca. Barem ne kao mukarca prema kojem bi mogla pokazati interes. No zapravo je za njegov

ukus bila malko odvie hladna. Ledena plavua. Previe sklona nadzoru nad svime ispod tog prelijepog vanjskog izgleda. Oglasio se radio. Bolden ree: "Ne svia mi se ova oluja. Bit e bolje da krenemo preicom." "Kakvom preicom?" "Radi se tek o kilometru puta, ali emo tako utedjeti dvadeset minuta. Poite za mnom." Skrenuo je ulijevo i siao s ceste na kojoj je snijeg bio ugaen, te preao na ledeno polje. "U redu", ree Sarah. "Pratimo te." p "Odlino", ree Bolden. "Do Weddella imamo jo cijeli sat. Znam ovaj put, nee biti problema. Samo budite iza mene. Ni lijevo ni desno, nego tono iza, jasno?" "Jasno", ree Sarah. "U redu." Ve za nekoliko minuta cesta je ostala vie stotina metara iza njih. Led je sada bio ogoljen i tvrd, pa su gusjenice kripale i cviljele. "Sad ste na ledu", ree Bolden. "Primijetila sam." "Jo samo malo." Evans je gledao kroz prozor. Vie nije vidio cestu. Vie zapravo nije znao ni gdje se tono nalazi u odnosu na njihov poloaj. Sve je izgledalo potpuno isto. Odjednom gaje obuzela nelagoda. "Zbilja smo Bogu iza lea." Vozilo se u jednom trenutku malo zanijelo u stranu. On se uhvati za plou s instrumentima. Sarah je odmah vratila vozilo na eljeni smjer. "Isuse", ree Evans, i dalje se grevito drei za plou. "Nervozan si?" upita ona. "Moda malo..." "teta to nemamo glazbu. Moe se nekako ukljuiti glazba?" upita Boldena. "Trebalo bi biti mogue", ree Bolden. "Weddell emitira nonstop. Samo trenutak." On se zaustavi, izie iz vozila i doe do njih. Uspevi se na gusjenicu, otvorio je vrata, a njih je zahvatio zapuh ledenog zraka. "Neki put ovo smeta prijemu", ree i ukloni odailja s ploe s instrumentima. "Sad ukljui radio."

Sarah se jo nekoliko trenutaka poigravala prijemnikom okreui dugme. Bolden se vrati u svoje crveno vozilo odnosei i odailja. Iz ispusta je odmah izbio crni oblak dima. "Nekako sam mislio da malo vie misle na ekologiju", ree Evans, zagledan u crni dim koji je ostao iza Boldenova vozila. "Nema glazbe", ree Sarah. "Nije vano", ree Evans. "Nije mi ba toliko stalo.." Preli su jo stotinu metara. Bolden se potom ponovno zaustavio. "to je sad?" ree Evans. Bolden izie iz vozila, doe do stranjeg dijela i zagleda se u gusjenice. Sarah se i dalje igrala radioureajem. Utipkavala je razne frekvencije i dobivala samo um. "Ne bih rekao da je neto bolje", ree Evans. "Ostavi radio. Zato smo uope stali?" "Ne znam", ree Sarah. "Izgleda da neto provjerava." Bolden se okrene i pogleda prema njima. Nije se micao. Samo je nepomino stajao i gledao ih. "Da iziemo?" upita Evans. Uz pucketanje u zvuniku, na radiju su zauli: "... Weddell zove... 401. ujete, doktore Kenner? Weddell... Kennera. ujete...?" "Hej", ree Sarah i nasmijei se. "Izgleda da smo napokon neto pronali." Jo pitanja i pucketanja u zvuniku. "... upravo pronali Jimmyja Boldena u nesvijesti u... kotlovnici. Ne znamo tko je... s vama... ali to nije..." "Sranje!" ree Evans, zagledan u mukarca koji je stajao pred njima. "Tip nije Bolden? Tko je to onda?" "Ne znam, ali isprijeio nam se na putu", ree Sarah. "I eka." "to eka?" Ispod njih uto se zauo prasak. U kabini vozila odjeknuo je poput hica. Vozilo se blago nagne u stranu. "Zajebi sve", ree Sarah. "Idemo odavde, ak i ako budem morala nagaziti gada." Ubacila je u brzinu i poela polagano uzmicati unatrag. Nakon toga promijenila je brzinu i ponovno krenula naprijed. Jo jedan prasak. "Idemo!" ree Evans. "Idemo!!!"

Prasak za praskom. Vozilo utone i nagne se u stranu. Evans pogleda tipa koji je glumio Boldena. "Led", ree Sarah. "eka da teinom probijemo led." "Nagazi ga!" ree Evans i rukom pokae naprijed. Gad im je nejo pokazivao rukom. Evansu je trebalo jo nekoliko trenutaka da shvati pravo znaenje geste. A onda mu je sinulo. ovjek im mae, posljednji put ih pozdravlja. Sarah svom snagom pritisne papuicu gasa i gusjenice ih snano povuku naprijed, no ve trenutak kasnije tlo je posve popustilo i vozilo je prednjim dijelom poletjelo prema dolje. Evans ugleda ledenoplavi zid raspukline. Vozilo se zatim poelo kotrljati i na trenutak mu se uinilo da su zatoeni u svijetu sablasnog plavetnila, no odmah zatim nastavili su tonuti u potpunu tamu.

SMINA ZONA SRIJEDA, 6. LISTOPADA 15:51 SATI

Sarah otvori oi i ugleda divovsku plavu rasprsnutu zvijezdu ije su se zrake irile na sve strane. elo joj je bilo ledeno i osjeala je uasnu bol u vratu. Oprezno se pomaknula, provjeravajui ud po ud. Sve ju je boljelo, ali je uspjela pomaknuti sve osim desne noge, zaglavljene pod neim. Zakaljavi, zastala je i pokuala se orijentirati. Leala je na boku, lica priljubljenog uz vjetrobransko staklo, koje je razbila elom. Oi su joj se nalazile tek koji centimetar od razbijenog stakla. Polagano se udaljila od stakla i pogledala oko sebe. Bilo je mrano, kao u predveerje. Slabano svjetlo dopiralo je s njezine lijeve strane. No utvrdila je da cijelo vozilo lei na strani, dok su gusjenice naslonjene na ledeni zid. Bit e da su se zaustavili na nekakvoj izboini. Ona pogleda uvis otvor raspukline bio je neoekivano blizu, moda tridesetetrdeset metara iznad nje. Dovoljno blizu da osjeti svojevrsno olakanje. Nakon toga pogledala je prema dolje, u pokuaju da vidi to je s Evansom. No pod njom je sve bilo mrano. Uope ga nije vidjela. Oi su joj se polagano priviknule na tamu. A onda je ostala bez daha. Tek tada uoila je pravo stanje stvari.

Nisu se zaustavili na izboini. Vozilo je upalo u raspuklinu koja je u dubini postajala sve uom, te se zaglavilo izmeu dviju strana. Gusjenice su se nalazile na jednom ledenome zidu, krov na drugome, dok je samo vozilo visjelo nad tamnoplavim ponorom. Vrata na Evansovoj strani bila su otvorena. Evansa nije bilo u kabini. Ispao je. U crnilo. "Peter?" Nita. "Peter, uje me?" Oslukivala je. Nita. Ni zvuka, ni pokreta. Apsolutno nita. A onda joj je sinulo: Ovdje je sama. Na tridesetak metara dubine u ledenoj raspuklini, usred ledenog polja, bez puta, daleko od ceste, kilometrima daleko od ljudi. I tada ju je obuzela jeza jer je uvidjela da e joj ta ledena raspuklina postati grobnicom. Bolden ili tko god to ve bio sve je pomno isplanirao, razmiljala je Sarah. Odnio im je odailja. Moe se odvesti jo nekoliko kilometara, baciti ga u najdublju raspuklinu koju uspije pronai, te se vratiti u bazu. Spasilake ekipe krenut e u smjeru odailjaa. A oni nee biti ni blizu nje. Spasitelji bi mogli danima pretraivati duboku raspuklinu i na koncu odustati. A ako proire potragu? I dalje nee pronai njezino vozilo. Iako je samo etrdesetak metara ispod povrine, u jednakoj je situaciji kao da je i na dubini od etiristo metara. Preduboko da ga primijete iz helikoptera, ak i iz drugih vozila u prolasku. A ionako nee prolaziti tim putom. Spasitelji e misliti daje vozilo skrenulo s obiljeenog puta, pa e traiti uz tu cestu. A ne ovako daleko, nasred ledenog polja. Cesta je dugaka gotovo trideset kilometara. To podruje pretraivat e danima. Ne, pomisli Sarah, nikad je nee pronai.

ak i kad bi uspjela doi do povrine, to bi tada uinila? Nema kompas, nema zemljovid, nema GPS. Nema radio lei razbijen ispod njezina koljena. Ne zna ak ni u kojem bi smjeru mogla biti istraivaka postaja Weddell. Dakako, razmiljala je, na sebi ima jarkocrvenu jaknu vidljivu s velike udaljenosti, a ima i zalihe hrane i opremu sve ono o emu je tip priao prije nego to su krenuli. to ono, tono? Nejasno se sjeala da je spominjao opremu za penjanje. Dereze i uad. Sarah se sagne i oslobodi pritiska kutije s alatom koja joj je dotada pritiskala stopalo, te otpue u stranji dio vozila, dobro pazei da zaobie irom otvorena vrata pod sobom. U vjenome sumraku raspukline ugledala je ormari s opremom. Bio je blago nagnjeen od prevrtanja, te ga nije uspjela otvoriti. Vratila se do kutije s alatom, otvorila je, izvadila eki i odvija, te iduih gotovo pola sata pokuavala otvoriti ormari. Vrata su se tada na koncu, uz kripu, otvorila. Ona pogleda unutra. Ormari je bio prazan. Nije bilo ni hrane, ni vode, ni penjake opreme. Nije bilo termopo krivaa, nije bilo grijaa. Nije bilo niega. Sarah duboko udahne i polagano ispusti zrak iz plua. I dalje je bila smirena, odbijala se prepustiti panici. Razmatrala je mogunosti. Bez uadi i dereza ne moe se izvui na povrinu. ime bi se jo mogla posluiti? Ima alat. Bi li joj odvija mogao posluiti umjesto cepina? Vjerojatno je premalen. Moda bi mogla rastaviti mjenja i od dijelova izraditi cepin. Ili bi moda mogla rastaviti dio gusjenice i iskoristiti pojedine dijelove. Nije imala dereze, no kad bi pronala neto zailjeno, vijke ili neto slino, mogla bi ih provui kroz potplat izama, pa se tako penjati. A ue? Moda neka tkanina... Pogledala je oko sebe. Moda bi mogla otrgnuti presvlaku sa sjedala? Ili je izrezati na trake? To bi moglo upaliti. Tako se hrabrila i samoj sebi davala snagu da nastavi neto poduzimati. ak i ako su izgledi za uspjeh mali, ipak postoje. Kakvitakvi izgledi. Usredotoila se samo na to. Gdje je Kenner? to e on uiniti kad uje radioporuku? Ve ju je vjerojatno uo. Hoe li se vratiti u Weddell? Gotovo sigurno. I potrait e tog tipa, onog koji im se

predstavio kao Bolden. No Sarah je bila poprilino sigurna da je on u meuvremenu nestao. A s njegovim nestankom nestale su i nade u to da e je netko spasiti. Runi joj se sat razbio. Nije znala koliko je dugo u raspuklini, ali je uoila da je mranije nego ranije. Otvor iznad nje vie nije bio onoliko svijetao. Ili se mijenjaju vremenske prilike ili je sunce nisko na obzoru. A to bi znailo da je u rupi ve dvatri sata. Uviala je da joj je tijelo sve ukoenije ne samo od pada nego i, postalo joj je jasno, jer joj je hladno. U vozilu vie nije bilo topline. Sinulo joj je da bi moda mogla pokrenuti motor i aktivirati grijanje. Vrijedi pokuati. Ukljuila je svjetla i utvrdila da jedan far radi, a njegov, se bljesak snano odbija od ledene stijene. Znai da u akumulatoru jo ima struje. Ona okrene klju. Anlaser se okrenuo, ali se motor nije ukljuio. U tom trenutku zaula je neiji glas: "Hej!" Sarah podigne pogled prema otvoru. Vidjela je samo rupu u ledu^i komad sivog neba. "Hej!" Ona zakilji. Je li netko doista gore? Ona se javi: "Hej! Ovdje sam, dolje!" "Znam gdje si", ree glas. Tek tada uvidjela je da se taj netko nalazi ispod nje. Spustila je pogled u dubinu raspukline. "Peter?" ree. "Smrzavam se, jebote", ree on. Glas mu se dizao iz tmine. "Ozlijeen si?" "Ne, ini mi se da nisam. Ne mogu se pomaknuti. Zaglavio sam u nekakvoj pukotini." "Koliko si duboko?" "Ne znam. Ne mogu okrenuti glavu i pogledati gore. Zaglavio sam, Sarah." Glas mu je drhtao. Zvuao je prestraeno. "Moe se imalo pomaknuti?" upita ona. "Samo jednu ruku." "Vidi li ita?" "Led. Vidim plavi zid. Na pola metra od mene." Sarah se nagnula nad otvorena vrata i zagledala u dubinu raspukline, nastojei neto razabrati. Dolje je bilo vrlo mrano. No inilo se da se raspuklina prema dolje sve vie suava. Ako su strane doista toliko strme, moda i nije toliko duboko ispod nje. "Peter, pomakni ruku. Moe pomaknuti ruku?" "Mogu." "Mahni."

"Maem." Nije vidjela nita. Tek tamu. "U redu", ree. "Prestani." "Vidjela si me?" "Nisam." "Sranje..." On zakalje. "Vraki je hladno, Sarah." "Znam. Dri se jo malo." Mora na neki nain vidjeti to je ispod nje. Zavirila je pod plou s instrumentima, kraj mjesta na kojem je bio uvren aparat za gaenje poara. Ako je u vozilu aparat, onda bi negdje trebala biti i baterijska svjetiljka. Sigurno imaju bateriju... negdje. Nije ispod ploe s instrumentima. Moda u pretincu. Ona ga otvori, uvue ruku i stane pipati u tami. ukanje papira. Ona prstima obuhvati odeblji valjak. Zatim ga izvue. Bila je to baterijska svjetiljka. Sarah je ukljui i osvijetli dubinu raspukline. "Vidim", ree Peter. "Vidim svjetlo." "Odlino", ree ona. "Sad ponovno mahni." "Maem." "Sada?" "Maem ti." Ona se bolje zagleda. "Peter, ne vidim... ekaj malo." Zapravo ga je vidjela vrke crvenih rukavica koji su se naas pojavili ispod gusjenica i leda ispod njih. "Peter..." "Molim?" "Vrlo si mi blizu", ree. "Najvie dva metra ispod." "Izvrsno. Moe me izvui?" "Mogla bih da imam ue." "Nemamo ue?" upita on "Ne. Otvorila sam ormari s opremom. Prazan je." "Ali to nije ormari s opremom", ree on. "Oprema je ispod sjedala." "Molim?" "Da, vidio sam. Uad i ostala oprema nalaze se ispod suvozakog sjedala." L Ona pogleda onamo. Sjedalo je imalo elinu konstrukciju uvrenu za pod vozila. U donjem dijelu nije bilo ni vrata ni pretinaca. Bilo je teko provui se tako da sve dobro vidi, no bila je sigurna da nema nikakvih vrata. Tada joj je neto iznenada sinulo, pa je podignula samu povrinu za sjedenje i pod njom ugledala spremite. Pod svjetlom baterijske svjetiljke ugledala je uad, kuke, cepine, dereze... "Pronaeno", ree. "Imao si pravo. Sve je na mjestu." "Kakvo olakanje", ree on.

Oprezno je izvadila opremu, dobro pazei da joj nita ne ispadne kroz otvorena vrata. Prsti su joj ve trnuli i osjeala se nesigurno dok je njima drala petnaestmetarsko najlonsko ue s trokrakom na jednome kraju. "Peter", ree. "Ako spustim ue, moe li ga uhvatiti?" "Da, moda. ini mi se da mogu." "Moe vrsto uhvatiti ue, pa da te izvuem?" "Ne znam. Slobodna mi je samo jedna ruka. Na drugoj leim i ne mogu je izvui." "Ima li dovoljno snage da ue dri jednom rukom?" "Ne znam. ini mi se da nemam. Mislim, kad bih djelomino izvukao tijelo i kad bih ispustio ue..." Nije dovrio reenicu. inilo se da je na rubu suza. "U redu", ree ona. "Budi bez brige." "Ovo je klopka, Sarah. Ne mogu se izvui!" "Nije istina." "Istina je, ne mogu se izvui iz jebene zamke!" U glasu se sad jasno uo panian strah. "Ovdje u umrijeti!" "Peter, prestani." Dok mu se obraala, omotavala je ue oko struka. "Sve e biti u redu. Ve imam plan." "Kakav plan?" "Na uetu u spustiti kuku." ree ona. "Moe je za neto zakvaiti? Za pojas?" "Ne za pojas... Ne. Zaglavio sam, Sarah. Ne mogu se pomaknuti. Ne mogu doi do pojasa." Pokuavala je zamisliti njegov poloaj. Zacijelo se naao u nekoj pukotini u ledu. Uasnula ju je ve i sama pomisao na to. Nikakvo udo to je toliko prestraen. "Peter," ree, "moe li je zakvaiti za bilo to?" "Pokuat u." "U redu, evo, sputam", ree ona. Kuka je utonula u tamu. "Vidi?" "Vidim." "Moe je dohvatiti?" "Ne." "U redu, zaljuljat u je prema tebi." Ona polagano pomakne ue i zaljulja ga. Kuka je nestala, pa se vratila, a zatim ponovno nestala. "Ne mogu... nastavi tako, Sarah." "Ljuljam i dalje."

"Ne mogu do nje, Sarah." "Pokuaj jo." "Mora je spustiti." "U redu. Koliko?" "Tridesetak centimetara." "U redu." Ona spusti kuku. "Bolje?" "Da. Sad zaljuljaj." Ona ga poslua. ula je kako stenje, no svaki put kuka se ponovno pojavila. "Ne mogu, Sarah." "Moe. Samo nastavi." "Ne mogu. Prsti su mi se smrzli." "Pokuaj jo", ree ona. "Evo jo jednom." "Ne mogu, Sarah, ne mogu... Hej!" "to je?" "Zamalo sam je uhvatio." Kuka se sad vrtjela oko osi. Dodirnuo ju je. "Jo jednom", ree ona. "Uspjet e, Peter." "Pokuavam, samo to imam tako malo... Uhvatio sam je, Sarafi. Imam je!" Ona s olakanjem uzdahne. Kaljao je u tami. Ona je i dalje ekala. "U redu", ree on. "Zakvaio sam za jaknu." "Gdje?" "Sprijeda. Na prsima." Zamislivi njegov poloaj, uvidjela je da bi mu se kuka, ako se otrgne od jakne, mogla zariti u bradu. "Ne, Peter, nije dobro. Zakvai je ispod pazuha." "Ne mogu, osim ako me ne izvue pola metra." "U redu. Reci kad mogu vui." On zakalje. "uj, Sarah... Jesi dovoljno jaka da me izvue?" Do tog je trenutka izbjegavala razmiljati o slinim pitanjima. Jednostavno je pretpostavila da e nekako uspjeti. Dakako, nije znala koliko je on vrsto zaglavljen, ali... "Da", ree ona. "Izvui u te." "Sigurna si? Imam osamdeset kila." On ponovno zakalje. "Moda i malo vie. Moda i pet kilograma vie." "Vezala sam te za upravlja." "U redu, ali... nemoj me ispustiti." "Neu, Peter." Nekoliko trenutaka tiine. "Koliko ti ima kilograma?"

"Peter, damama se ne postavljaju takva pitanja. Osobito u Los Angelesu." "Nismo u Los Angelesu." "Ne znam", ree ona, iako je, naravno, znala tono u dekagram. ezdeset dva kilograma i dvadeset dekagrama. On je petnaestak kilograma tei. "Ali znam da te mogu izvui", ree. "Spreman?" "Sranje..." "Peter, jesi spreman ili nisi?" "Jesam. Idemo." Ona zategne ue, une i zauzme vrsto uporite s obiju strana otvorenih vrata. Samu sebe podsjeala je na sumoborca na samome poetku borbe. No znala je da su joj noge mnogo snanije od ruku. Uspjet e jedino tako. Sada duboko udahne. "Spreman?" ponovi. "Valjda..." Sarah se pone uspravljati, osjeajui od silnog napora arenje u nogama. Ue se posve zategne, a onda krene prema gore isprva polagano, tek nekoliko centimetara. No ipak se pomicalo. Mie se. "U redu, stani. Prestani!" "Molim?" "Prestani!" "U redu." Zaustavila se u poluunju. "Ali ne mogu dugo ostati u ovom poloaju." "Nemoj uope drati... Pusti ue. Polagano. Spusti ga za metar." Tada je uvidjela da ga je ve dijelom vjerojatno izvukla iz pukotine. Zvuao je bolje, manje prestraeno, iako je gotovo bez prestanka kaljao. "Peter?" "Samo trenutak. Zakvait u kuku za pojas." "Uredu..." "Sad vidim gore", ree on. "Vidim gusjenicu. Nalazi se oko dva metra iznad moje glave." "Dobro." "Ali kad me povue, ue e prelaziti po rubu gusjenice." "Sve e biti u redu", ree ona. "A ja u visjeti toni iznad... ovaj..." "Neu te ispustiti, Peter."

On je jo nekoliko trenutaka kaljao. Sarah je ekala. On ree: "Reci kad bude spremna." "Spremna sam." "Hajdemo onda", ree on, "prije nego to me uhvati strah." Neugodan je bio samo jedan trenutak. Povukla ga je za neto vie od metra i on se uspio osloboditi iz pukotine, a ona je u tom trenutku odjednom ponijela njegovu cjelokupnu teinu. A to ju je posve zatekla Konopac je skliznuo za cijeli metar. On je kriknuo. "Saraaah!" Ona vrsto stisne ue i zaustavi ga. "Oprosti." "Jebemu sve!" "ao mi je." Prilagodila se novoj teini i poela ponovno vui. Stenjala je od napora, no ubrzo je ugledala njegovu ruku iznad gusjenice. Uhvatio se za nju i poeo se pridizati. Potom se pojavila i druga ruka, a zatim i glava. I to ju je okiralo. Lice mu je bilo krvavo, kosa natopljena krvlju. Ali smijeio se. "Samo vuci, sestro." "Vuem, Peter. Vuem." Tek kad je posve uao u kabinu, Sarah se nemono spustila na pod. Noge su joj se poele nekontrolirano tresti. Cijelo joj je tijelo drhtalo. Evans, koji je leao na boku, kaljao je i pitao uz nju, gotovo i ne primjeujui to se s njom dogaa. Drhtanje se nakon nekog vremena smirilo. Pronala je pribor za prvu pomo i poela mu brisati lice. "Porezotina je samo povrinska," ree, "ali trebat e ti pokoji av." "Ako se ikad izvuemo odavde..." "Izvui emo se, bez brige." "Drago mi je to si toliko samouvjerena." On kroz prozor pogleda led koji se nadvijao nad njih. "esto si planinarila po ledu?" Ona odmahne glavom. "Ali esto sam planinarila. Misli li da je velika razlika?" "Da nije moda malo skliskije? A to kad doemo gore?" upita on. "Ne znam." "Nemamo pojma kamo trebamo poi." "Slijedit emo tragove onog tipa." "Ako ih jo ima. Ako ih nije otpuhao vjetar. A zna li da do Weddella imamo i vie od deset kilometara." "Peter..." ree ona. "Naie li oluja, moda nam je bolje ovdje." "Ja ne ostajem ovdje", ree ona. "Ako ve umirem, umrijet u na danjem svjetlu." Sam uspon i nije bio toliko straan kad se Sarah naviknula na drukiji zamah noge u derezama i na sluenje cepinom. Do vrha je dola za samo sedamosam minuta i zatim se uspela preko ruba.

Povrina je bila ista kao i ranije. Isto prigueno sunevo svjetlo, isti sivi obzor koji se stapa s tlom. Isti sivi, bezlini svijet. Pomogla je Evansu da se pridigne. Rana mu je ponovno krvarila, a crvena maska kruto pokrivala lice. "Jebote, kako je hladno", ree on. "Sto misli, u kojem smjeru trebamo ii?" Sarah je promatrala sunce. Nalazi se nisko, no sputa li se ili se die? Osim toga, koji smjer sunce pokazuje na Junom polu? Ona se namrti: to nikako ne moe odgonetnuti, a ne usuuje se ni tako pogrijeiti. "Krenut emo za tragovima", ree na koncu. Skinula je dereze i stala hodati. Morala je priznati da Peter ima pravo u jednome: ovdje na povrini neusporedivo je hladnije. Nakon pola sata zapuhao je snaan vjetar. Morali su hodati pognuto kako ih ne bi oborio. Sto je bilo jo i gore, \jetar je poeo nositi snijeg po tlu. A to je znailo... "Gubimo tragove", ree Evans. "Znam." "Vjetar ih odnosi." "Znam." Neki put ponaa se kao malo dijete. to bi ona trebala poduzeti u vezi s vjetrom? "to emo sad?" upita on. "Ne znam, Peter. Jo se nikad nisam izgubila na Antarktici." "Ni ja." Nastavili su hodati. "Ali putovanje ovamo bila je tvoja ideja." "Peter! Priberi se." "Da se priberem? Smrzavam se, Sarah. Ne osjeam vlastiti jebeni nos, ni ui, ni prste, ni..." "Peter." Ona ga epa za ramena i protrese. "Zauti!" Uutio je. Zagledao se u nju kroz proreze na zatitnoj maski za lice. Trepavice su mu bile bijele od leda. "Ni ja ne osjeam nos", ree; Sarah. "Moramo ostati prisebni." Pogledala je oko sebe, okrenula se na sve strane, Nastojei ne pokazati koliko i nju obuzima beznae. Vjetar je nanosio sve vie snijega i vidljivost se smanjivala. Svijet je postajao sve jednodimenzionalniji i sivlji, gotovo posve bez dubine. Nastavi li se ovako, vie nee vidjeti ni tlo ni raspukline u ledu. Tada bi se morali zaustaviti gdje budu.

Usred pustoi. On ree: "Prelijepa si kad se ljuti, zna?" "Peter, za ime svijeta..." "Ali jesi." Poela je hodati, zagledana u tlo, u nastojanju da joj ne promaknu tragovi vozila. "Hajdemo, Peter." Moda e se tragovi ubrzo vratiti na cestu. U oluji bi im na cesti bilo lake. I sigurnije. "ini mi se da u se zaljubiti, Sarah." "Peter..." "Morao sam ti rei. Ovo mi je moda posljednja prilika." Ponovno je poeo kaljati. "tedi snagu, Peter." "Jebote, kako je hladno." Bez rijei su se nastavili probijati kroz oluju. Vjetar je zavijao sa svih strana. Sarah je osjeala kako joj jakna prianja uz tijelo. Sve se tee kretala. Ali je odluno nastavljala. Vie nije znala koliko je vremena proteklo do trenutka kad je podignula ruku i zaustavila se. Evans je po svoj prilici nije vidio jer joj se zabio u lea, te je, neto progunavi, stao. Morali su se dodirnuti glavom i vikati da nadglasaju vjetar. "Moramo se zaustaviti!" povie ona. "Znam!" A onda je, ne znajui to bi drugo, jednostavno sjela, privukla noge i spustila glavu na koljena, dajui sve od sebe da ne zaplae. Vjetar se pojaavao, zagluujui ih hukom. Zrak je ispunjavala gusta masa snjenih pahulja. Evans sjedne kraj nje. "Jebote, ovdje emo umrijeti", ree.

SMINA ZONA SRIJEDA, 6. LISTOPADA 17:02 SATI

Poela se tresti. Isprva su to bili tefc prolazni drhtaji, a onda vie gotovo nije bilo prekida. Imala je dojam da je rije o nekontroliranome napadaju. A zahvaljujui

skijakom iskustvu znala je to to znai. Tjelesna se temperatura opasno spustila, a drhtanje je automatski fizioloki pokuaj grijanja tijela. Zubi su joj cvokotali. inilo joj se da ne moe govoriti. No um je i dalje radio, pokuavao pronai izlaz. "Moemo nekako podignuti iglu ili nekakav zaklon?" Evans neto ree, no vjetar je odnio rijei prije nego to su dole do nje. "Zna kako se to radi?" Nije odgovorio. Ionako je prekasno, pomisli ona. Gubila je nadzor nad tijelom. Jedva je uspijevala rukama obavijati koljena koliko joj je itavo tijelo drhtalo. I sve joj se vie spavalo. U tom trenutku pogledala je Evansa. Leao je na boku, na ledu A Ona ga gurne laktom, elei mu rei da ustane. Zatim ga udari nogom. Nije se ni pomaknuo. Htjela je neto povikati, ali nije mogla, jer su joj zubi toliko cvokotali. S mukom je odravala svijest, no elja za snom sve ju je vie nadvladavala. Davala je sve od sebe da joj oi i dalje budu otvorene, ali su joj se, na njezino neizmjerno iznenaenje, pred njima poeli ukazivati prizori iz ivota djetinjstvo, majka, prijatelji iz vrtia, satovi baleta, maturalna zabava... Pred oima joj je promicao itav ivot. Ba kao to pie u knjigama, kad neposredno pred smrt ponovno gleda cijeli ivot. A kad je podignula pogled, u daljini je ugledala svjetlo. O tome se takoer pie i govori. Svjetlo na zavretku dugakog, mranog tunela... Vie se nije mogla opirati. Ispruila se na ledu. Ionako ne osjea tlo. Izgubila se u vlastitome svijetu boli i iscrpljenosti. A svjetlo je postajalo sve intenzivnije, sad je ve vidjela i druga svjetla, treperenje ute i zelene boje... ute i zelene? Ponovno se opirala snu. Pokuala se pridignuti, ali nije ilo. Miii su bili preslabi, ruke tek komadi leda. Nije se mogla pomaknuti. uta i zelena svjetla koja postaju sve vea. I bijelo svjetlo u sredini. Intenzivno bijelo, poput halogenog svjetla. Kroz uskovitlani snijeg poela je razabirati pojedinosti. Srebrna kupola i kotai i sjajna slova... Slova koja daju rije... NASA.

Ona zakalje. To neto pojavilo se iz snijega. Nekakvo maleno vozilo visoko oko metra, ne vee od kosilice za travu na kojoj se ovjek vozi. Imalo je velike kotae i spljotenu kupolu. Trubilo je vozei tono prema njoj. tovie, prijei e preko nje. To je spoznala bez traga zabrinutosti. To niim ne moe sprijeiti. Leala je na tlu, omamljena i nezainteresirana. Kotai su postajali sve vei. Sjeala se samo kako mehaniki glas govori: "Pozdrav. Pozdrav. Molim, sklonite se s puta. Hvala na suradnji. Pozdrav. Pozdrav. Molim vas, sklonite se s puta..." Nakon toga nita.

VVEDDELL STATION SRIJEDA, 6. LISTOPADA 20:22 SATI

Tama. Bol. Glasovi koji paraju ui. Bol Trljanje. Po cijelom tijelu, po rukama i nogama. Kao da joj netko itavo tijelo trlja vatrom. Ona bolno zastenje. Tada zauje glas, opor i dalek. Uinilo joj se da je netko rekao "meljem kavu". I dalje trljanje, ustro i nesmiljeno, neopisivo bolno. Zvuk poput trljanja brusnim papirom grubog, uasnog. Neto ju je udarilo po licu, po ustima. Ona jezikom prijee preko usana. Snijeg. Snijeg koji se smrzava. "Azon set?" ree neki glas. "Nod ili." Nepoznati jezik. Moda kineski, moda neto slino. Sarah je sad ula vie glasova. Pokuala je otvoriti oi, ali nije uspjela. Kapke joj je pritiskalo neto teko na licu, nalik na masku ili...

Pokuala je rukom dodirnuti lice, ali nije uspjela. Neto joj je dralo sve udove. A trljanje se nastavljalo, ustrajno i bez stanke... Stenjala je. Pokuala neto rei. "Tin song na or nod?" "Don tin song." "Ki pab jar vok." Bol. Trljali su je, o kome god tono bila rije, dok je imobilizirana leala u tami, a malopomalo u udovima i na licu poela je osjeati sve vie. Zbog toga nije bila sretna. Neizdriva se bol pojaavala. Imala je dojam da joj je itavo tijelo opeeno. Glasovi kao da su plutali oko nje, posve bestjelesni. Sad je ve bilo vie ljudi. etvero, petero vie nije znala tono odrediti. Odreda ene, uinilo joj se. A sad rade neto drugo, uvidjela je. Zlostavljaju je, oskvrnjuju. Guraju joj neto u tijelo. Tupo i hladno. Ne bolno. Hladno. Glasovi su i dalje lebdjeli, vijugali posvuda oko nje. Uz glavu, uz noge. Grubo je dodirivali. Sve je samo san. Ili moda smrt. Moda je mrtva, razmiljala je. Osjeala se neobino odvojenom od svega, pa i od te pomisli. A zatim je u uhu zaula enski glas, vrlo blizu uha, vrlo jasan glas. "Sarah." Ona pokrene usne. "Sarah, jesi li budna?" Jedva primjetno kimanje. "Sad u ti s lica skinuti led, moe?" Kimnula je. Maska je nestala, vie nije bilo onog tereta. "Otvori oi. Polagano." Otvorila je oi. Nalazila se u polumranoj prostoriji bijelih zidova. S jedne strane nalazio se monitor i mnotvo zelenih ica. Kao da je u bolnikoj sobi. Neka ena zabrinuto ju je promatrala. Nosila je bijelu kutu, kao bolniarka, a preko nje termoprsluk. U sobi je bilo hladno. Sarah je vidjela kako joj iz usta izlazi para. ena ree: "Nemoj govoriti." Sarah nije ni pokuala.

"Dehidrirala si. Jo nekoliko sati... Polagano ti podiemo temperaturu. Imala si vrake sree, Sarah. Nee nita izgubiti." Nee nita izgubiti. Te su je rijei uzbunile. Usta su se poela micati. Jezik joj je bio suh, odebljao. Iz grla joj je dopiralo tek neko pitanje. "Nemoj govoriti", ree ena. "Prerano je. Jako te boli? Da? Dat u ti neto protiv bolova." Ona uzme pricu. "Zna, prijatelj ti je spasio ivot. Uspio se podii na noge i otvoriti radiofon na NASAinu robotu. Tako smo vas pronali." Usne su se micale. "U susjednoj je sobi. Smatramo da e i s njim sve biti u redu. A sad se samo lijepo odmori." Osjetila je neto hladno u ilama. Oi su joj se zatvorile.

VVEDDELL STATION ETVRTAK, 7. LISTOPADA 19:34 SATI

Bolniarke su izile kako bi se Peter Evans odjenuo. Odjeu je navlaio polagano, pokuavajui pritom utvrditi u kakvom je zapravo stanju. Uglavnom je u redu, zakljuio je, iako ga rebra bole pri svakom udisaju. Ima veliku modricu na lijevoj strani prsa, jo jednu na bedru, te runu ljubiastu masnicu na ramenu. Vie avova na tjemenu. Cijelo je tijelo ukoeno i bolno. Silne muke pretrpio je dok je navlaio arape i cipele. Ali, uglavnom mu je dobro. tovie, i bolje nekako se osjea kao da se ponovno rodio. Ondje, na ledu, bio je uvjeren da e umrijeti. Ni sad mu nije jasno kako je smogao snage da ustane. Osjetio je da ga Sarah udara nogom, ali nije reagirao. Zatim je uo nekakve zvune signale. A kad je podignuo pogled, ugledao je natpis "NASA". Kroz maglu je shvatio da je rije o nekakvu vozilu. A vozilo valjda mora imati i vozaa. Prednji kotai zaustavili su se na samo nekoliko centimetara od njegova tijela. Uspio se pridignuti na koljena i podignuti na kotae, drei se za neku preku. Nikako mu nije bilo jasno zato voza nije iziao i pomogao mu. Na koncu

se uz vjetar koji je i dalje bjesomuno zavijao uspio uspraviti na koljenima. Uvidio je da je vozilo nisko i iroko, tek malo vie od metra. Premaleno da bi u njemu netko sjedio. Bila je rije o nekakvu robotu. Uklonio je snijeg s kupole. Na njoj je pisalo "NASA samohodno vozilo za istraivanje meteorita". Vozilo mu se obraalo, u beskraj ponavljalo snimljenu poruku. Evans zbog toga nije razumio to mu govori. Uklanjao je snijeg, smatrajui da mora postojati neka mogunost za komunikaciju, nekakva antena, nekakav... A onda su mu se prsti nali na plohi s rupicom. On otvori plou i ugleda telefon obinu slualicu, jarkocrvenu, s brojanikom. Prinio ju je zamrznutoj maski za lice. Nije nita uo, ali je rekao: "Halo! Halo?!?" Nita vie. Ponovno je pao. No bolniarke su mu rekle kako je i to bilo dovoljno da signal doe u NASAinu postaju u Patriot Hillsu. NASA je obavijestila Weddell, a ondje je organizirana potraga, te su ih spasitelji pronali za deset minuta. Oboje su jo bili ivi, iako na rubu. Bilo je to prije vie od dvadeset etiri sata. Medicinskoj ekipi trebalo je vie od dvanaest sati da im tjelesnu temperaturu vrati u normalu, jer se to, rekla je bolniarka, mora raditi postupno. Evansu su rekli da e sve biti u redu, ali i da bi mogao ostati bez nekoliko nonih prstiju. To e vidjeti tek za nekoliko dana. Noni prsti bili su mu imobilizirani i u zavojima. Nije mogao navui svoju obuu, ali su mu pronali nekakve velike tenisice. Izgledale su kao da ih je nosio neki koarka. Na Evansu su izgledale poput klaunkih cipela. Ali mogao ih je nositi i nije osjeao pretjeranu bol. Sada oprezno ustane. Bio je slab i drhtao je, ali je zapravo sve bilo u redu. Bolniarka se vratila. "Jeste li gladni?" On odmahne glavom. "Jo nisam." "Boli?" Ponovno je odmahnuo glavom. "Samo, onako, znate, posvuda." "To e se jo pogorati", ree ona i da mu boicu s tabletama. "Po potrebi pijte svaka etiri sata. Sljedeih nekoliko dana vjerojatno e vam trebati i za spavanje." "A Sarah?"

"Njoj e trebati jo oko pola sata." "Gdje je Kenner?" "Mislim da je u sobi s raunalima." "A gdje je to?" Ona ree: "Moda e biti najbolje da se oslonite na mene..." "Sve je u redu", ree on. "Samo mi pokaite kamo trebam ii." Ona mu pokae i on krene u tom smjeru. No hodao je tee i nestabilnije nego to je oekivao. Miii ga nisu sluali i osjeao se nemono i nesigurno. U jednom je trenutku ve poeo padati. Bolniarka se odmah nala uz njega i podmetnula rame. "Evo kako emo", ree ona. "Lijepo u vam pokazati put." Ovaj put nije se protivio. Kenner se nalazio u sobi s raunalima u drutvu bradatog voditelja postaje, MacGregora, te Sanjonga Thape. Svi su bili sumorno raspoloeni. "Pronali smo ga", ree Kenner, pokazujui prema monitoru. "Pre poznaje prijatelja?" Evans pogleda ekran. "Da", ree. "To je taj gad." Na ekranu se nalazila fotografija mukarca kojeg je Evans znao kao Boldena. No meu osobnim podacima stajalo je da se zove David R. Kane. Dvadesetestogodinjak. Roen u Minneapolisu. Diplomirao na Notre Dameu, magistrirao na Sveuilitu Michigan. Trenutano radi na doktoratu s podruja oceanografije na Sveuilitu Michigan u Ann Arboru. Istraivaki projekt: Dinamika Rossova ledenog elfa mjerena GPS senzorima. Savjetnik i nadglednik projekta: James Brewster, Sveuilite Michigan. "Zove se Kane", ree voditelj Weddella. "Ovdje je tjedan dana, s Brewsterom." "Gdje je sada?" upita Evans mranim tonom. "Nemamo pojma. Nije se vratio u postaju. Kao ni Brewster. Mogue je da su otili u McMurdo i ukrcali se na jutarnji transporter. Traili smo da nam McMurdo poalje popis vozila, ali jo nam nisu odgovorili." "Sigurni ste da vie nije ovdje?" upita Evans. "Posve. Vanjska vrata ovdje se otvaraju jedino identifikacijskom karticom, tako da uvijek znamo tko je gdje. U posljednjih dvanaest sati vrata nisu otvorili ni Kane ni Brewster. Nisu ovdje."

"Mislite da bi mogli biti u avionu?" "U kontrolnom tornju u McMurdu nisu bili sigurni. Nema stroge kontrole prijevoza dnevnim transportnim zrakoplovima ako netko eli ii, jednostavno se ukrca i putuje. Rije je o letjelici C130, tako da uvijek ima mnogo mjesta. Znate, mnoge istraivake stipendije ne doputaju odlazak za trajanja projekta, ali ljudi na kopnu imaju roendane i razne obiteljske prigode, pa odlaze i vraaju se. To se nigdje ne biljei." "Ako se ne varam," ree Kenner, "Brewster je ovamo doao s dvojicom poslijediplomaca. Gdje je drugi?" "To je zanimljivo. Juer je otputovao iz McMurda. Istog dana kad ste vi doputovali." "Znai, svi su otili", ree Kenner. "Mora se priznati da su pametni." Zatim je pogledao na sat. "A sada pogledajmo jesu li to ostavili." Na vratima je pisalo "Dave Kane, Sveuilite Michigan." Evans ih otvori i ugleda malenu prostoriju, nenamjeteni krevet, maleni pisai stol s neurednom hrpom papira, te etiri limenke CocaCole bez eeri Otvoreni koveg leao je u jednom kutu sobe. "Ponimo", ree Kenner. "Ja u pregledati krevet i koveg. Ti pogledaj stol." Evans stane pregledavati papire na stolu. inilo se daje rije odreda o fotokopijama strunih lanaka. Na nekima od njih bilo je otisnuto SVEUILITE MICHIGAN, GEOLOKA KNJINICA, a nakon toga slijedio je evidencijski broj. "To je samo krinka", ree Kenner kad mu je Evans pokazao papire. "Donio ih je sa sobom. Jo neto? Neto osobne prirode?" Evans nije uoio nita zanimljivo. Pojedini tekstovi bili su obiljeeni utim markerom. Na jednoj hrpi nalazili su se papirii za biljeke. Na njima je bilo i neto biljeaka, a stjecao se dojam da su povezane s onim papirima. "Misli da tip ne moe biti poslijediplomac?"^ "Mogao bi biti, iako sumnjam. Ekoteroristi obino nisu osobito kolovani." Medu papirima je bilo snimaka ledenjaka i raznih satelitskih snimaka. Evans ih je brzo pregledao. Zastao je tek kod jedne snimke: Oko mu je zapelo za potpis. "uj," ree, "nije li jedna od lokacija s onog popisa 'Scorpion'?" "Da..."

"To je ovdje, na Antarktici", ree Evans. "Pogledaj." Kenner ve neto zausti: "Ali, to ne moe biti..." i naglo zauti. "To je vrlo zanimljivo, Peter. estitam. I to je bilo u hrpi? Izvrsno. Jo neto?" ISS006.ESC1.03003375 SCORPION B I preko volje Evans je morao priznati da mu godi Kennerova pohvala. Stao je uurbano pregledavati papire. Ve trenutak kasnije rekao je: "Da. Jo jedna snimka." "Isti raspored stijena koje izviruju iz snijega", ree Evans uzbueno. "I nisam siguran u vezi s ovim jedva vidljivim linijama... Jesu li to neke ceste? Stijene pokrivene snijegom?" "Da", ree Kenner. "Rekao bih da je to gotovo sigurno tono." "A ako je rije o zranim snimkama, onda mora postojati i nain da doznamo koji im je izvor. Misli da su ove brojke neke slubene oznake?" "U to nema ni najmanje sumnje." Kenner izvadi depno povealo i pomno promotri snimku. "Da, Peter. Izvrsno." Evans je blistao od sree. MacGregor s vrata upita: "Pronali ste neto? Mogu li kako pomoi?" "Ne bih rekao", odgovori Kenner. "Sami emo to rijeiti." Evans ree: "Ali on bi mogao prepoznati..." "Ne", ree Kenner. "Provjerit emo oznaku u NASAinoj bazi podataka. Nastavimo." Jo nekoliko minuta traili su u potpunoj tiini. Kenner je izvadio depni noi i poeo rezati podstavu kovega koji je otvoren leao u kutu Brewsterova ureda. "Ah." Kad se uspravio, na dlanu je drao dva luka blijede gume. "Stoje to?" upita Evans. "Silikon?" "Ili neto vrlo slino. U svakom sluaju, meka plastika." inilo se da je Kenner vrlo zadovoljan. "emu slui?" upita Evans. "Nemam pojma", odgovori Kenner. Nakon toga nastavio je pretraivati koveg. Evans se pitao zato je toliko zadovoljan. Vjerojatno nita ne eli rei pred MacGregorom. Ali to bi mogla znaiti ta dva komada gume? emu slue? Evans je i drugi put pregledao dokumente na stolu, ali nije pronaao nita novo. Podignuo je stolnu svjetiljku i pogledao donju stranu postolja. unuo je i

pogledao pod stol, u sluaju daje neto zalijepljeno s donje strane. Nije pronaao nita. Kenner zatvori koveg. "Kao to sam i mislio, to je sve. Srea je to smo i to pronali." Zatim se obrati MacGregoru. "Gdje je Sanjong?^' "U sobi sa serverom, radi to ste traili Brewstera i njegovu ekipu izbacuje iz sustava." "Soba sa serverom" bila je tek malo vea od kakva ormara. Police s procesorima protezale su se od poda do stropa koji je imao uobiajene otvore za ice. Na malenom elinom stolu nalazio se glavni terminal. Sanjong je ondje sjedio u drutvu jednog tehniara iz Weddella, a na licu mu se odraavala frustriranost. Kenner i Evans stajali su vani, na hodniku. Evans je bio zadovoljan injenicom da uspijeva stajati i odravati ravnoteu. Snaga mu se brzo vraala. "Nije bilo lako", ree Sanjong obraajui se Kenneru. "Ovdje svaki istraiva dobiva osobni prostor za pohranu, kao i izravne radijske i internetske veze. A naa trojka dobro je znala kako sve to iskoristiti. Izgleda da je trei tip u Brewsterovoj ekipi bio kompjutera. Ve nekoliko dana nakon dolaska upao je u sustav kao glavni administrator i instalirao razne pomone ulaze i trojanske konje. Ne znamo tono koliki broj. Pokuavamo ih ukloniti." "Dodao je i hrpu lanih korisnikih rauna", ree tehniar. "Dvadesetak", ree Sanjong. "Ali to me ne brine. To su vjerojatno upravo takvi, lani rauni. Ako je tip bio pametan a oito jest sebi je omoguio pristup preko nekog postojeeg korisnika, kako ga nitko ne bi primijetio. Sad traimo korisnike koji su tijekom proteklog tjedna dodali novu sekundarnu lozinku. Ali ovaj sustav nema mnogo pomagala za odravanje, pa sve ide vrlo sporo." "A trojanci?" upita Kenner. "Kako su tempirani?" Kompjuterski strunjaci "trojanskim konjem" nazivaju program koji, instaliran u sustavu, izgleda posve neduno. Cilj mu je "probuditi" se u zadano vrijeme i provesti zadanu operaciju. Nazvan je po smicalici kojom su Grci osvojili Troju izradivi divovskog konja koji su Trojancima ponudili na dar. Kad se konj naao unutar gradskih zidina, iz njega su izili grki vojnici koji su napali branitelje. Klasine trojance obino postavljaju nezadovoljni zaposlenici i to tako da, primjerice, tri mjeseca nakon to je takva osoba dobila otkaz program izbrie sve hard diskove u tvrtki. No postoje i mnoge varijacije.

"Kod svih programa koje sam pronaao do aktivacije treba doi ubrzo", odgovori Sanjong. "Za dan do dva. Jedan od njih trebao bi se pokrenuti za tri dana. Nakon toga vie ih nema." "Tako. Ba kao to sam i pretpostavio", ree Kenner. "Upravo tako", ree Sanjong i kimne. "Namjera im je bila ubrzo ostvariti plan." "Koji plan?" upita Evans. "Odlomiti veliki komad leda", ree Kenner. "Zato tako brzo? I dalje bi bili ovdje." "U to nisam siguran. U svakom sluaju, vremenske okvire odredilo je neto drugo." "Da? A to?" ree Evans. Kenner ga samo pogleda. "Time se moemo pozabaviti kasnije." Ponovno se obratio Sanjongu. "A radio?" "Odmah smo onemoguili sve izravne veze", ree ovaj. "A pretpostavljam da ste vi radili i na terenu, na samoj lokaciji." "Jesam", ree Kenner. "to si radio na terenu?" upita Evans. "Nasumino deaktivirao spojeve." "ega?" "Rei u ti kasnije." "Znai da smo sad suvini", ree Sanjong. "Nismo. Jer ne moemo biti sigurni da ovamo nije ubaen netko drugi i da taj netko nee ponititi sve to smo mi uinili." "Strano bih volio", ree Evans, "znati o emu to, dovraga, razgovarate..." "Kasnije", ree Kenner. Ovaj put pogled je bio prijekoran. Evans uuti. To ga je malko povrijedilo. MacGregor tada ree: "Gospoica Jones je budna i odijeva se." "U redu", ree Kenner. "ini mi se da je na posao ovdje dovren. Polijeemo za jedan sat." "I kamo idemo?" upita Evans. "Mislio sam da se to podrazumijeva", ree Kenner. "U Helsinki, u Finsku."

NA PUTU PETAK, 8. LISTOPADA 6:04 SATI

Zrakoplov se s Antarktike vraao pod blistavim jutarnjim svjetlom. Sarah je spavala. Sanjong je radio na prijenosnom raunalu. Kenner se bio zagledao kroz prozor. Evans ree: "Onda, to si to nasumino odvojio?" "Stoasti eksploziv", odgovori Kenner. "Punjenja su bila postavljena u preciznome rasporedu, na udaljenosti od etiristo metara. Nasumino sam deaktivirao pedeset punjenja, uglavnom na istonome kraju niza. To e biti dovoljno za onemoguavanje pojave stojnog vala." "Znai, nee doi do odvajanja leda?" "Tako bi trebalo biti..." "A zato idemo u Helsinki?" "Ne idemo. To sam rekao samo zbog onog tehniara. Idemo u Los Angeles." "U redu. A zato idemo u Los Angeles?" "Jer se ondje odrava NERFova Konferencija o ubrzanim klimatskim promjenama." "I sve ovo povezano je s Konferencijom?" Kenner kimne. "Namjeravaju odvojiti velik komad leda upravo u vrijeme poetka Konferencije?" "Upravo tako. Sve je to dio pomno isplanirane medijske kampanje. Organizirati televizian dogaaj koji e naglasiti osnovnu poruku , Konferencije." "Zvui nekako neobino smireno", ree Evans. "To se tako radi, Peter." Kenner slegne ramenima. "Ekoloki problemi do javnosti ne dopiru igrom sluaja." "Kako to misli?" "Evo na primjer, tvoj omiljeni problem... globalno zagrijavanje. Pojavu globalnog zagrijavanja dramatinim je rijeima prvi najavio Vi klimatolog James Hansen, jo 1988. godine, u iskazu pred udruenim odborima Kongresa i Senata, komisijom na ijem je elu bio senator Wirth iz Colorada. Sasluanja su bila zakazana za lipanj

kako bi Hansen svjedoio za najveih vruina. Sve je od samog poetka bilo namjeteno." "To mi ne smeta", ree Evans. "Nemam nita protiv da se vladino sasluanje iskoristi za upoznavanje javnosti s..." "Doista? Po tebi, znai, nema razlike izmeu vladina sasluanja i konferencije za novinare?" "Kaem samo da je bilo ve nebrojeno primjera takvog koritenja sasluanja." "Istina. Ali nema sumnje da je rije o manipuliranju. A Hansenovo izlaganje nije bio jedini primjer medijskih manipulacija do kojih je dolo tijekom promotivne kampanje za proizvod zvan globalno zagrijavanje. Nemojmo zaboraviti ni promjene koje je u posljednji trenutak doivio IPCCov izvjetaj iz 1995." "IPCC? Kakve promjene?" "Ujedinjeni narodi oformili su potkraj osamdesetih godina Meu vladinu komisiju za klimatske promjene IPCC, kao to dobro zna divovska birokratska mainerija u kojoj znanstvenici rade ono to im naloe birokrati. Kako je navodno rije o globalnome problemu, UN e pratiti istraivanja s tog podruja i svakih nekoliko godina izdati izvjetaj. U prvom izvjetaju, objavljenom 1990. godine, stajalo je da e biti viflo teko utvrditi ovjekov utjecaj na klimu, iako sve zabrinjava mogunost da je taj utjecaj stvaran. No izvjetaj iz 1995. s punom je sigurnou ustvrdio da postoji 'uoljiv ovjekov utjecaj' na klimu. Sjea se?" "Manjevie." "Tvrdnje o 'uoljivom ovjekovu utjecaju' unijete su u izvjetaj 1995. nakon to su sami znanstvenici ve dovrili posao na izvjetaju. U izvornome tekstu stajalo je da znanstvenici ne mogu pouzdano utvrditi kakav je ovjekov utjecaj na klimu, te da ne znaju kad e ga biti mogue sa sigurnou utvrditi. Znanstvenici su eksplicitno rekli 'ne znamo'. Taj je dio izbrisan, a zamijenila ga je nova izjava o tome da doista postoji jasno vidljiv ovjekov utjecaj. Bila je to bitna promjena." "To je istina?" upita Evans. "Da. Izmjene u dokumentu tada su podigle veliku prainu u znanstve nikim krugovima, a glasni su bili i zagovornici i protivnici izmjena. Kad ita njihove argumente i protuargumente, nikako ne moe biti siguran tko govori istinu. Ali ivimo u doba interneta, pa svatko moe doi do izvornih dokumenata i popisa

promjena, te sam donijeti zakljuak. Pregled promjena u tekstu jasno pokazuje da je IPCC politika, a ne znanstvena organizacija." Evans se namrti. Nije tono znao kako odgovoriti. Dakako da je uo za IPCC, iako o njima nije znao mnogo... "No, ja postavljam jednostavnije pitanje, Peter. Ako je neto stvarno, ako je rije o stvarnome problemu koji zahtijeva djelovanje, zato bi itko morao pretjerivati u tvrdnjama? emu pomno orkestrirane medijske kampanje?" "Odgovor je jednostavan", ree Evans. "Medijski je prostor prenatrpan. Ljude iz minute u minutu bombardiraju tisue poruka. eli li privui pozornost javnosti, mora biti glasan i, da, moda ak i malo pretjerivati. I navesti cijeli svijet da potpie Sporazum iz Kyota." "Dobro, hajdemo onda o tome... Kad je Hansen u ljeto 1988. objavio daje globalno zagrijavanje stvarno, predvidio je da e se temperature u sljedeih deset godina podii za 0,35 Celzijevih stupnjeva. Zna koliko je bilo stvarno poveanje?" "Uvjeren sam da e mi rei da je bilo manje." "Mnogo manje, Peter. Procjena doktora Hansena bila je pretjerana za ak tristo posto. Stvarno poveanje iznosilo je 0,11 stupnjeva." "U redu, ali je ipak bilo poveanje." "A deset godina nakon prvog iskaza rekao je da tako malo razumijemo sile koje upravljaju klimom da su dugorona predvianja nemogua." "To nije rekao." Kenner uzdahne. "Sanjong..." Sanjong neto utipka u raunalo. "Zbornik Nacionalne akademije znanosti, listopad 1998. " "Hansen nije rekao da je predvianje nemogue." "Rekao je, citiram: 'Sile koje oblikuju dugorone klimatske promjene1 nisu poznate u tolikoj mjeri da moemo odrediti budue klimatske promjene.' Jo je ustvrdio da bi, u budunosti, znanstvenici trebali koristiti viestruke scenarije da odrede raspon moguih klimatskih ishoda." "Pa to ba i nije..." "Prestani se prepirati oko pojedinosti", ree Kenner. "To je rekao. to misli, zato je Balder zabrinut u vezi sa svjedocima u sluaju Vanutu? Upravo zbog takvih izjava. Kako je god pokuao upakirati, izjava nedvosmisleno govori o ogranienom

poznavanju problematike. Usto, nije jedina. Sam je IPCC objavio niz izjava koje ukazuju na ogranienost spoznaja. " "Ali Hansen i dalje vjeruje u globalno zagrijavanje." "Da, tako je. A u predvianju iz 1988.", ree Kenner, "pogrijeio je za tristo posto." "I?" "Zanemaruje znaenje tako velike pogreke", ree Kenner. "Usporedi je sa slinom pogrekom na drugim podrujima. Primjerice, kad je lansirala letjelicu u kojoj je bilo istraivako vozilo Mars Rover, NASA je objavila da e za dvjesto pedeset tri dana Rover stupiti na povrinu Marsa u 20:11 po kalifornijskome vremenu. Do toga je zapravo dolo u 20:35. Rije je o pogreci od nekoliko tisuitih dijelova postotka. Ljudi iz NASAe dobro su znali o emu govore." "U redu, slaem se. Ali kod nekih stvari potrebna je procjena." "Apsolutno", ree Kenner. "Ljudi neprestano donose procjene. Procjenjuju prodaju, zaradu, datum isporuke, procjenjuju... usput, radite li procjene poreznih obveza za vladu?" "Da. Kvartalno." "Koliko moraju biti tone?" "Pa, nema fiksnog pravila..." "Peter... Koliko tone, a da ne zaradite kaznu?" "Moda petnaest posto." "Znai, u sluaju da pogrijeite sto posto, platili biste kaznu?" "Da." "Hansen je pogrijeio tristo posto." "Klima nije isto to i porezna obveza." "U stvarnome svijetu ovjekovih spoznaja", ree Kenner, "pogreka od tristo posto smatra se pokazateljem loeg poznavanja podruja za koje donosi procjenu. Kad bi ti pilot na poetku leta rekao da ete putovati tri sata, ali bi na odredite doli za jedan sat, bi li ga smatrao strunim i pouzdanim ili ne bi?" Evans uzdahne. "Klima je ipak sloenije pitanje." "Tono, Peter, klima je doista sloenije pitanje. Toliko sloeno da nitko ne uspijeva tono predvidjeti budue klimatske prilike. Iako troimo milijarde dolara, i iako na tome rade stotine ljudi diljem svijeta. Zato se opire neugodnoj istini?"

"Predvianje vremena mnogo je tonije", ree Evans. "I to zahvaljujui raunalima." "Da, vremenske su se prognoze poboljale. No nitko i ne pokuava predvidjeti vrijeme vie od deset dana unaprijed. S druge strane, kompjuterski modeli predviaju temperaturu za stotinu godina. Neki put i za tisuu, tri tisue godina." "I predvianja su sve bolja." "Vrlo je lako pokazati da nisu", ree Kenner. "Najvei dogaaj u sklopu globalne klime jest E1 Nino. Do te pojave dolazi redovito svake etiri godine. Ali klimatski je modeli ne mogu predvidjeti ni vrijeme pojave, ni trajanje, ni intenzitet. A ako ne moe predvidjeti E1 Nino, tada je vrijednost modela u drugim podrujima sumnjiva." "uo sam da mogu predvidjeti E1 Nino." "To se tvrdilo 1998. Ali nije tono." Kenner odmahne glavom.' "Klimatologija jo jednostavno nije na tom stupnju, Peter. Jednog e dana biti. Ali jo nije."

NA PUTU ZA LOS ANGELES PETAK, 8. LISTOPADA 14:22 SATI

Proao je jo jedan sat. Sanjong je bez prekida radio na prijenosnom raunalu. Kenner je nepomino sjedio, cijelo vrijeme zagledan kroz prozor. Sanjong je na to bio naviknut. Znao je da Kenner satima moe nijemo i nepomino sjediti. Okrenuo se tek kad je Sanjong opsovao. "to se dogodilo?" upita Kenner. "Izgubio sam satelitsku vezu s internetom. Ve neko vrijeme se pojavljuje i gubi." "Uspio si ui u trag snimkama?" "Da, nije bilo problema. Fiksirao sam lokaciju. Evans je doista mislio da su to snimke Antarktike?" "Da. Mislio je daje rije o stijenama koje proviruju iz snijega. Nisam se usprotivio." "Zapravo prikazuju", ree Sanjong, "zaljev Resolution. Na sjeveroistoku Garede." "Koliko je to od Los Angelesa?" "Oko est tisua nautikih milja."

"Znai da je vrijeme irenja dvanaest do trinaest sati." "Da." "O tome emo razmiljati kasnije", ree Kenner. "Imamo i hitnijih problema." Peter Evans spavao je vrlo nemirno. Leao je na sputenom avionskom sjedalu, a kuk mu se nalazio tono u njegovu pregibu. Neprestano se okretao, nakratko se budio, a do njega su iz stranjeg dijela zrakoplova povremeno dopirale Kennerove i Sanjongove rijei. Zbog brujanja motora nije uspijevao uti sve. Ali uo je dovoljno. Zbog onoga to treba uiniti. Odbit e, John. ... svialo mu se to ili ne... Evans je klju svega. Peter Evans odjednom se posve probudio. Sad je davao sve od sebe da uje to vie. Pridigao je glavu s jastuka ne bi li to bolje uo. Nisam se usprotivio. Zapravo... zaljev Resolution... Garede. Koliko... ? ... tisua nautikih milja... ... vrijeme irenja... trinaest sati... On pomisli: Vrijeme irenja? O emu, dovraga, razgovaraju? Bez razmiljanja je poskoio na noge i odlunim koracima otiao straga, da se suoi s ovom dvojicom. Kenner nije ni trepnuo. "Naspavao si se?" "Nisam", odgovori Evans. "Nisam dobro spavao i smatram da ste mi duni objasniti odreene stvari." "Koje stvari?" "Na primjer, satelitske snimke." "Nisam ti mogao rei ondje, pred ostalima", ree Kenner. "I nisam htio da ti splasne oduevljenje." Evans prie aparatu i ulije kavu u alicu. "U redu. A to snimke doista prikazuju?" Sanjong okrene raunalo i Evansu pokae ekran. "Ne treba te pei savjest. Nikako nisi mogao pretpostaviti... Bili su to negativi. esto e koriste radi pojaavanja kontrasta." "Negativi..." "Crne su stijene zapravo bijele. Rije je o oblacima."

Evans uzdahne. "A kopno?" Otok se zove Gareda, a nalazi se u junome dijelu Solomonskog otoja." "A ono se nalazi..." "Istono od Nove Gvineje, sjeverno od Australije." "Znai, rije je o otoku u junom Pacifiku", ree Evans. "Tip je imao snimku jednog tihooceanskog otoka." "Tako je." "A SCORPION se odnosi na..." "Ne znamo", ree Sanjong. "Mjesto na zemljovidima nosi naziv zaljev Resolution. No mogue je da lokalno stanovnitvo zaljev naziva i korpion." "I to ondje namjeravaju izvesti?" Kenner odgovori: "Ne znamo ni to." uo sam da govorite o vremenu irenja. irenja ega?" "Zapravo si me pogreno razumio", ree Kenner vrlo mirno. "Govorio sam o vremenu ispitivanja." "Ispitivanja?" ponovi Evans. "Da. Nadali smo se da emo identificirati najmanje jednog od one trojice s Antarktike budui da za svu trojicu imamo dobre fotografije. A znamo da su tone, jer su ih vidjeli i ljudi iz baze. No, naalost, napustila nas je srea." Sanjong objasni da su fotografije Brewstera i dvojice poslijediploma nata poslali administratorima vie baza podataka u Washingtonu, gdje su ih raunala uz pomo posebnih programa za prepoznavanje obrazaca usporedila s pojedincima koji ve imaju dosje. Uz malo sree, raunalo uspije pronai traenu osobu. Ovaj put nije bilo sree. "Prolo je ve nekoliko sati, pa mi se ini da nemamo sree. "Kao to smo i oekivali", ree Kenner. "Da", ree Sanjong. "Kao to smo i oekivali." "Jer tipovi nemaju dosje, nisu osuivani?" upita Evans. "Ne. Moda i jesu." "Zato onda niste doli do podataka?" "Jer je ovo mreni rat", odgovori Kenner. "A mi ga trenutano gubimo."

NA PUTU ZA LOSANGELES PETAK, 8. LISTOPADA 15:27 SATI

U medijskim prikazima, objasnio je Kenner, Ekoloka oslobodilaka fronta obino se opisuje kao povrno povezan savez ekoterorista koji samoinicijativno djeluju u malenim skupinama i izazivaju kaos razmjerno neprofinjenim sredstvima podmeu poare, unitavaju terence na parkiralitima i tako dalje. Istina je zapravo bitno drukija. Dosada je uhien tek jedan lan EOFa dvadesetdevetogodinji polaznik poslijediplomskog studija na Sveuilitu California u Santa Cruzu. Uhvaen je prilikom pokuaja sabotiranja rada naftne buotine u E1 Segundu, u Kaliforniji. Porekao je svaku povezanost s organizacijom, ustrajno tvrdei da djeluje sam. No vlasti je muila injenica da je na elu nosio pomagalo koje mu je promijenilo oblik lubanje i isticalo obrve. Imao je i lane ui. Nije to bila osobito uspjena krinka, ali je uznemiravala jer je ukazivala na injenicu da zna mnogo o raunalnim programima kojima se vlada slui u usporeivanju oblika i obrazaca. Ti programi prepoznaju lice bez obzira na povrinske promjene perike, brade, brkove budui da je upravo to najea metoda preruavanja. U obzir uzimaju i promjene izazvane starenjem, poput poveanja mase u licu, ovjeenosti koe i elavljenja. No ui se ne mijenjaju. Ne mijenja se ni oblik ela. Stoga se ti programi oslanjaju na konfiguraciju uiju i oblik ela. Promjena u tim odlikama onemoguuje kompjutersko prepoznavanje. A tip sa Santa Cruza to je dobro znao. Znao je da e ga sigurnosne kamere snimiti im se priblii buotini. Stoga je promijenio izgled tako da zavara raunala. Trojica ekstremista iz Weddela takoer su oito imala veliku potporu u djelovanju. Njihova akcija planirana je mjesecima i stajala je mnogo novca. Oito su imali i pomo na pravim mjestima, jer su uspjeli dobiti akademske preporuke i sveuiline oznake na kutijama, lane tvrtke slale su im poiljke, imali su i lane internetske stranice i jo desetke pojedinosti nunih za ostvarenje plana. A plan je bio pomno razraen i profinjen u fazi izvedbe.

"I uspjeli bi u naumu", ree Kenner, "da nije bilo popisa koji je George Morton pribavio prije smrti." Sve to ukazuje da je EOF neko bio slabo povezana amaterska udruga i da to vie nipoto nije. Danas je rije o vrlo organiziranoj mrei koja raspolae nebrojenim komunikacijskim kanalima izmeu lanova (elektronike poruke, mobilni telefoni, radioveze, SMS) da ju je nemogue otkriti. Svjetske vlade ve dugo mozgaju kako se suprotstavit^ tim mreama i kako se nositi s "mrenim ratovima" do kojih bi dolo u tom srazu. "Pojam mrenog rata dugo je pripadao sferi teorije", ree Kenner. "RAND je objavljivao rezultate istraivanja, no vojska se na to nije osobito obazirala. Mogunost postojanja umreenog neprijatelja, ili terorista, pa ak i kriminalaca, doimala se odve amorfnom." No upravo zbog amorfnosti mree fluidnosti i mogunosti brzog razvoja mrea je teak neprijatelj. Infiltracija u neprijateljske redove nije mogua. Ne moe je prislukivati, osim igrom sluaja. Ne moe je geografski locirati, jer se ne nalazi samo na jednome mjestu. Mrea je zapravo radikalno nov protivnik koji iziskuje radikalno nove tehnike borbe. "Vojska to jednostavno nije shvaala", ree Kenner. "No svialo se to nama ili ne, trenutano vodimo mreni rat." "A kako se u njemu ratuje?" upita Evans. "Mrei se moe suprotstaviti jedino drugom mreom. iri mreu prislunih toaka. Neprekidno deifrira poruke. Primjenjuje tehnik mrenog zavaravanja i postavljanja stupica." "Na primjer..." "To su ve strune stvari", ree Kenner neodreeno. "Tu se uglavnom oslanjamo na Japance. Oni su najbolji na svijetu. Dakako, istodobno u vie smjerova irimo mreu svojih ticala. Na temelju toga to smo upravo utvrdili u Weddellu, ve smo sad pokrenuli mnogo toga." Kenner je naloio pretraivanje baza podataka, a mobilizirao je i dravne institucije. Pokrenuo je istrage o nainu na koji su se teroristi domogli akademskih titula i preporuka, ifriranih radioureaja, eksplozivnih punjenja, kompjuterskih detonacijskih sustava. Nita od toga ne moe se pronai na uobiajenom tritu, a uz dovoljno vremena svim je transakcijama mogue ui u trag.

"Imamo dovoljno vremena?" upita Evans. "Nisam ba siguran." Evans je jasno uviao da je Kenner zabrinut. "Onda, to ja trebam uiniti?" "Samo jednu jednostavnu stvaricu", ree Kenner. "to?" Kenner se nasmijei.

LOS ANGELES SUBOTA, 9. RUJNA 7:04 SATI

"Je li to ba nuno?" upita Peter Evans zabrinuto. "Da", odgovori Kenner. "Ali to je protuzakonito", ree Evans. "Nije", uzvrati Kenner odluno. "Jer radi za pravosue?" upita Evans. "Apsolutno. Bez brige." Nadlijetali su Los Angeles, pribliavali se Van Nuysu. Kroz prozore je dopiralo kalifornijsko sunce. Sanjong je sjedio nadvijen nad stol u sredinjem dijelu zrakoplova. Pred njim je leao Evansov mobitel s kojeg je bio skinuo stranji poklopac. Sanjong je na bateriju postavljao tanku sivu ploicu veliine nokta na palcu. "Ali to je to tono?" upita Evans. "Flash memorija", ree Sanjong. "U komprimiranom formatu moe snimiti sate i sate razgovora." "Tako", ree Evans. "I to bih trebao raditi?" "Samo nosi mobitel u ruci i radi svoj posao." "A ako me uhvate?" upita on. "Nee", ree Kenner. "Moe ga nositi kamo god hoe. Bez problema e proi sigurnosne provjere." "Ali ako imaju aparate za otkrivanje prislunih ureaja..."

"Nee te otkriti jer nita ne emitira. Ureaj emitira signal tek po dvije sekunde svaki sat. Ostalo vrijeme samo snima." Kenner uzdahne. "uj, Peter... To je obian mobitel. A svi imaju mobitel." "Ne znam", ree Evans. "To mi nekako nije u redu. Hou rei, nisam glineni golub." Uto se vratila Sarah. Zijevala je i istila ui. "Tko je glineni golub?" "Ja se tako osjeam", ree Evans. "Ne radi se o tome", ree Kenner. "Sanjong..." Sanjong uzme otisnuti popis i urui ga Evansu. Bio je to Mortonov popis s dodanim lokacijama: 662262 3982293 24FXE 62262 82293 TERROR 882320 4898432 12FXE 82232 54393 SNAKE 774548 9080799 02FXE 67533 43433 LAUGHER 482320 5898432 22FXE 72232 04393 SCORPION Planina Terror, Antarktika Snake Butte, Arizona Laugher Cay, Bahami Resolution, Solomonski otoci ALT 662262 3982293 24FXE 62262 82293 TERROR 382320 4898432 12FXE 82232 54393 SEVER 244548 9080799 02FXE 67533 43433 CONCH 482320 5898432 22FXE 72232 04393 SCORPION ALT 662262 3982293 24FXE 62262 82293 TERROR Planina Terror, Antarktika 382320 4898432 12FXE 82232 54393 BUZZARD Buzzard Gulch, Planina Terror, Antarktika Sever City, Arizona Conch Cay, Bahami Resolution, Solomonski otoci Utah 444548 7080799 02FXE 67533 43433 OLDMAN 482320 5898432 22FXE 72232 04393 SCORPION ALT

662262 3982293 24FXE 62262 82293 TERROR Planina Terror, Antarktika 382320 4898432 12FXE 82232 54393 BLACK MESA Black Mesa, 344548 9080799 02FXE 67533 43433 SNARL 482320 5898432 22FXE 72232 04393 SCORPION Novi Meksiko Snarl Cay, Karibi Resolution, Solomonski otoci "Kao to vidi, Sanjong je odredio tone lokacije prema GPSu", ree Kenner. "Nema sumnje da si uoio i pravilan obrazac ponavljanja na popisu. Za prvi incident znamo. Drugi e se dogoditi negdje u amerikoj pustinji ili u Utahu, ili u Arizoni, ili u Novom Meksiku. Trei e biti negdje na Karibima, istono od Kube. A etvrti na Solomonima." "Da? I?" "Trenutano nas brine drugi incident", ree Keimer. "A problem je to na podruju Utaha, Arizone i Novog Meksika imamo barem stotinu trideset tisua kvadratnih kilometara pustinje. Ne doemo li do jo nekih podataka, nikad neemo pronai te tipove." "Ali imate tone lokacije prema GPSu..." "Koje e oni nesumnjivo promijeniti jer znaju za probleme na Antarktici." "Misli da su ve promijenili planove?" "Apsolutno. Njihova je mrea shvatila da neto nije u redu im smo juer doputovali u Weddell. Mislim da je prvi tip otputovao upravo zbog toga. Druga su dvojica bila tek radna snaga." "eli, znai, da odem do Drakea..." ree Evans. "Tako je. I dozna koliko vie moe." "To mi se nikako ne svia", ree Evans. Otok Old Man, Turk & Caicos Resolution, Solomonski otoci "Jasno mi je", ree Kenner. "Ali to nam je doista presudno vano." Evans pogleda Saru, koja je i dalje pospano trljala oi. Zasmetalo mu je to je ustala savreno pribrana, bez tragova spavanja, prelijepa kao i uvijek. "Kako si?" upita je. "Trebam oprati zube", ree ona. "Koliko imamo do slijetanja?" "Deset minuta." Ona ustane i poe u stranji dio zrakoplova.

Evans pogleda kroz prozor. Sunevo je svjetlo bilo snano, nesmiljeno. Nije se dovoljno naspavao. Osjeao je bockanje u avovima na tjemenu. Tijelo ga je boljelo jer je tako dugo bilo uglavljeno u onoj pukotini. Ruka ga je boljela i kad ju je drao, na naslonu za ruku. Evans sada uzdahne. "Peter," ree Kenner, "tipovi su te pokuali ubiti. Ja po povratku ba i ne bih previe pazio na bonton." "Moda, ali ja sam ipak odvjetnik." "A mogao bi postati mrtvim odvjetnikom", ree Kenner. "Ja ti to ne bih preporuio." Osjeajui se kao da se naao u nekakvom nestvarnom svijetu, Peter Evans svojim se hibridnim automobilom ukljuio u promet na autocesti za San Diego na dvanaest prometnih trakova prepunih automobila koji jure, na betonskome prostoru irokom poput polovine nogometnog igralita. ezdeset pet posto povrine Los Angelesa namijenjeno je automobilima. Ljudi se moraju gurati i snalaziti na preostalome prostoru. Neljudski uvjeti koji su s ekolokog stajalita posve besmisleni. Sve je toliko daleko, ovjek nikamo ne moe doi pjeice, a zagaenje je neopisivo. Ljudi poput Kennera, pak, samo kritiziraju napore ekolokih organizacija bez ijeg bi truda stanje u Los Angelesu i slinim gradovima bilo neusporedivo tee. Budimo realni, pomisli on, svijetu treba pomoi. Oajniki mu treba ekoloki pristup. A koliko god Kenner profinjeno manipulirao injenicama, ta injenica ostaje ista. Tako je razmiljao jo desdtak minuta, a zatim je preao Mulholland Pass i krenuo u smjeru Beverly Hillsa. Pogledao je prema susjednom sjedalu. Preureeni mobitel blistao je na suncu. Odluio je s njim odmah posjetiti Drakea. Sto prije rijeiti cijelu stvar. Nazvao je Drakeov ured i zatraio ga na telefon. Reeno mu je da je Drake kod zubara i da e se vratiti kasnije. Tajnica nije znala poblie vrijeme. Evans odlui otii u stan i otuirati se. Parkirao se u garai i kroz maleni park doao do svog stana. Sunevo svjetlo probijalo se izmeu zgrada, a rue su bile u cvatu, prelijepe. Dojam kvari, pomislio

je, jedino miris cigare u zraku. Smetalo mu je to je netko puio cigaru i to je iza njega ostalo... "Pssst! Evans!" On zastane i pogleda oko sebe. Nigdje nije vidio nita. Zatim ponovno apat, gotovo siktanje: "Okreni se desno. Uberi prokletu ruu." "Molim?" "Ne priaj, idiote. I prestani gledati oko sebe. Doi ovamo i uberi ruu." Evans prie glasu. Miris cigare odmah se pojaao. Iza gustog grmlja ugledao je staru kamenu klupu koju dotada nije primijetio. Bila je puna mahovine. Na njoj je pognut sjedio mukarac u sportskom sakou. Puio je cigaru. "Tko..." "uti", proape mukarac. "Koliko ti puta to moram rei?" Uzmi ruu i pomirii. Tako e se s razlogom moi malo zadrati. A sad me posluaj. Ja sam privatni istraitelj. Angairao me George Morton." Evans pomirie ruu. Usput je udisao i dim cigare. "Za tebe imam neto vrlo vano", ree ovaj. "Donijet u ti u stan za dva sata. Ali elim da odmah izie kako bi te oni pratili. Nemoj zakljuati vrata." Evans je drao ruu u ruci, pravio se da je pomno prouava. Zapravo je gledao preko nje, mukarca na klupi. Lice mu je nekako bilo poznato. Evans je bio uvjeren da ga je negdje ve vidio... "Da, da", ree ovaj kao da mu ita misli. Okrenuo mu je suvratak i pokazao znaku. "AV Network Systems. Radio sam u NERFovoj zgradi. Sad se sjea, zar ne? Nemoj kimati. Za ime svijeta... Samo lijepo poi gore, preodjeni se i na neko vrijeme izii. Poi u teretanu fli tako neto. Samo se makni. Ti gadovi..." glavom je pokazao prema ulici, "dugo te ekaju. Stoga ih nemoj razoarati. A sad idiV' Lisa mu je lijepo sredila stan razrezani jastuci bili su okrenuti na drugu stranu, knjige uredno posloene na policama. Njihov raspored nije bio dobar, ali time e se pozabaviti kasnije. S velikih prozora u dnevnoj sobi Evans je pogledao na ulicu. Nije vidio nita osim zelenila parka Roxbury. I djece u podnevnoj igri. Skupine dadilja koje ogovaraju. Ni traga ljudima koji ga nadziru. Sve je izgledalo savreno normalno.

Poeo je nesigurno otkopavati koulju, te se udaljio od prozora. Stao je pod tu i pustio da mu vrue kapljice bombardiraju kou. Pogledao je none prste tamnoljubiaste, neprirodne boje. On ih stane micati. U njima nije imao previe osjeta, no osim toga inilo se daje sve ostalo u redu. Obrisao se i presluao poruke. Zvala ga je Janis, pitala je li veeras slobodan. Potom jo jednom ona, nervozna glasa, kae da joj se deko upravo vratio u grad i daje zauzeta (to je znailo daje ne smije zvati). Zvala je Lisa, tajnica Herba Lowensteina, koja je pitala gdje je. Lowen stein s njim eli razgovarati o nekoliko dokumenata. Vano je. Zvala je Heather, koja je rekla da ga trai Lowenstein. Zvala je Margo Lane i rekla da je i dalje u bolnici. Zato je nije nazvao? Zvao je i njegov klijent, prodava BMWa. Pitao je kada e ga posjetiti u salonu. I desetak sputenih slualica. Daleko vie nego inae. To je u njemu izazvalo nelagodu. Evans je brzo odjenuo odijelo i stavio kravatu. Vratio se u dnevnu sobu i uz veliku nelagodu ukljuio televizor, upravo u trenutku kad su poele lokalne vijesti. Ve je krenuo prema vratima kad je zauo rijei: "Dva nova momenta jo jednom naglaavaju opasnosti koje donosi globalno zagrijavanje. Prvo istraivanje, provedeno u Engleskoj, govori da globalno zagrijavanje doslovce mijenja Zemljinu rotaciju, skraujui trajanje dana." Evans se okrene prema ekranu. Vidio je dvoje voditelja. Mukarac je objanjavao kako su jo dramatiniji rezultati istraivanja koje je pokazalo da e se ledeni pokrov na Grenlandu posve otopiti. Razina mora zbog toga e se podii za est metara. "Izgleda da vie neemo ii u Malibu!" ree voditelj vedrim tonom. Dakako, do tada e protei jo godine i godine. "Ali to nas oekuje... ako ne promijenimo navike." Evans se uputi prema vratima. Pitao se to bi Kenner rekao na te novosti. Mijenja se brzina Zemljine rotacije? On odmahne glavom zbog te upravo nepojmljive injenice. A topljenje leda na Grenlandu? Evans je jasno mogao zamisliti Kennerovu frustriranost. S druge strane, on bi vjerojatno sve jednostavno porekao, kao i uvijek. Evans otvori vrata, dobro pazei da ih ne zakljua, te ih zatvori i uputi se u ured.

CENTURYCITY SUBOTA, 9 LISTOPADA 9:08 SATI

U predvorju je naiao na Herba Lowensteina, koji se bio uputio u konferencijsku sobu. "Isuse," ree Lowenstein, "pa gdje si ti, Peter? Nitko te ne moe pronai." "Imao sam povjerljiv posao za jednog klijenta." "Sljedei put prokletoj sekretarici reci kako da te pronae. Izgleda uasno. Sto ti se dogodilo? S nekim si se tukao? A to ti je to iznad uha? Isuse, pa to su avovi?" "Pao sam." "Aha. Za kojeg si klijenta radio povjerljivi posao?" "Za Nicka Drakea." "Ba neobino. Nije nita spomenuo." "Nije?" "Nije, a maloprije je otiao. S njim sam bio cijelo prijepodne. Vrlo je nezadovoljan zbog dokumenta kojim se uskrauje deset milijuna dolara od Mortonove zaklade. Osobito ga mui ona odredba." "Znam", ree Evans. "Zanima ga kako se nala u dokumentu." "Znam." "Kako se nala u dokumentu?" "George me zamolio da to ne otkrijem." "George je mrtav." "Slubeno nije." "Obine gluposti, Peter. Kako se ta odredba nala u dokumentu?" Evans odmahne glavom. "Zao mije, Herb. Klijent mije dao izriite upute." "Radimo u istoj firmi. On je i moj klijent." "Dao mi je pismene upute, Herb." "Pismene? Kako sere! George nije nita pisao." "Rukom pisana poruka", ree Evans. "Nick eli ponitenje odredaba tog dokumenta." "U to uope ne sumnjam." "A ja sam mu rekao da emo mu to odraditi", ree Lowenstein. "Uope ne vidim nain..."

"Morton nije bio pri zdravoj pameti." "Ali, bio je, Herb", ree Evans. "Vi ete uzeti deset milijuna iz njegova naslijea, a ako netko doapne njegovoj keri..." "enska je bez prestanka na kokainu..." "... koja troi lovu kao da raste na stablu... A ako to nekako doe do nje, ova e tvrtka biti duna deset milijuna, kao i odtetu i kaznu za zavjeru s ciljem prijevare. Jesi li i s ostalin^ viim partnerima razgovarao o takvom potezu?" "Ometa na rad." "Samo sam oprezan. Moda bih ti trebao poslati mail i u njemu iznijeti sve to me brine." "Tako se u ovoj firmi ne napreduje, Peter." Evans ree: "Smatram da djelujem u interesu tvrtke. Jednostavno ne vidim nain na koji moete ponititi taj dokument, a da, u najmanju ruku, prvo ne pribavite pismeno miljenje odvjetnika koji ne rade u tvrtki." "Ali nijedan vanjski odvjetnik ne bi odobrio..." Nije dovrio reenicu. Samo je bijesno piljio u Evansa. "Drake e s tobom razgovarati o tome." "Vrlo rado." "Rei u mu da e mu se javiti." "U redu." Lowenstein se nakon toga ljutito udalji, ali se u jednom trenutku jo okrene. "A to je to bilo s policijom i tvojim stanom?" "Lopovi su mi provalili u stan." "I to su uzeli? Drogu?" "Ne, Herb..." "Moja tajnica morala je otii iz ureda da ti pomogne neto u vezi s policijom." "To je tono. Bila je to osobna usluga. I nakon radnog vremena, ako se ne varam." Lovvenstein prezirno otpuhne i ljutito se udalji. Evans pomisli kako mora nazvati Drakea. I napokon zakljuiti cijelu priu.

LOS ANGELES SUBOTA, 9. LISTOPADA 11:04 SATI

Kenner je pod uarenim suncem parkirao automobil na jednom parkiralitu u sreditu grada i sa Sarom iziao na ulicu. Zrak je lelujao od vruine. Svi natpisi bili su na panjolskome, osim nekoliko rijei na engleskome: "Unovavamo ekove" i "Posuujemo novac". Iz kripavih zvunika tretali su mariai. Kenner upita: "Sve spremno?" Sarah provjeri malenu sportsku torbu koju je nosila preko ramena. S obiju strana imala je mreicu koja je skrivala objektiv videokamere. "Da", ree ona. "Spremna sam." Zajedno su prili velikoj prodavaonici na uglu "Braderova vojna i mornarika oprema". Sarah upita: "to radimo ovdje?" "EOF je kupio veliku koliinu raketa", ree Kenner. Ona se namrti. "Raketa?" "Malenih. Laganih. Dugakih ezdesetak centimetara. Zastarjele verzije oruja kojim se osamdesetih godina sluio Varavski pakt. Prijenosne naprave, navoenje preko ice, solidan potisak, domet oko tisuu metara." Sarah nije tono znala to znae svi iznijeti podaci. "To je, znai, oruje?" "Ne bih rekao da su ih kupili zbog toga." "Koliko su komada kupili?" "Pet stotina. S lanserima." "Boe..." "Recimo samo da im to vjerojatno nije nekakav hobi." Iznad vrata na utozelenoj reklami s koje se Ijutila boja stajalo je: oprema za kampiranje,paintball, jakne za padobrance, kompasi, vree za spavanje i jo mnogo, mnogo toga! Kad su ih otvorili, vrata su pokrenula zvonce. Prostor je bio velik i kaotian, prepun vojne opreme na policama i vjealicama, te na neurednim hrpama na podu. Zrak je bio zaguljiv od mirisa starog platna. U to doba dana kupaca je bilo malo. Kenner odmah prie klincu za blagajnom, pokae mu iskaznicu u novaniku i zatrai gospodina Bradera.

"Straga je." Mali se nasmijeio Sari. Kenner poe u ured u stranjem dijelu, a Sarah ostane kod blagajne. "Dakle, ovako", ree ona. "Trebam malu pomo." "Dat u sve od sebe." Smijeio se od uha do uha. Bio je to kratko podian klinac kojem je moglo biti devetnaestdvadeset godina. Na crnoj majici kratkih rukava koju je nosio pisalo je "The Crow". Prema izgledu ruku inilo se da redovito vjeba. "Pokuavam pronai jednog tipa", ree Sarah i pokae mu papir. "Mislio sam da bi svi tipovi trebali traiti tebe", ree klinac, pa uzme papir. Bila je to isprintana fotografija mukarca kojeg su poznavali pod imenom Brevvster i koji je prije njih doao na Antarktiku. "O, da", ree mali odmah. "Znam ga. Povremeno dolazi ovamo." "Kako se zove?" "Ne znam, ali sada je ovdje." "Sada?" Pogledom je potraila Kennera, no on je bio straga, s vlasnikom. Nije ga htjela zvati, niti na neki drugi nain privui pozornost. Prodava je nervozno pogledavao na sve strane. "Da, ovdje je. Hou rei, bio je prije nekoliko minuta. Doao je kupiti tajmere." "Gdje dri tajmere?" "Pokazat u ti." Izmeu polica sa zelenom odjeom i kutija poslaganih i vie od dva metra uvis poveo ju je dalje od blagajne, tako da od stvari vie nije vidjela Kennera. Klinac se osvrne prema njoj. "Ti si nekakva detektivka?" "Tako nekako." "Moemo se nai naveer u gradu?" Ulazili su sve dublje meu hrpe i police kad su uli da se otvaraju vrata. Ona se okrene. Preko hrpa vojnikih jakni naas je ugledala smeu glavu, bijelu koulju crvenog ovratnika i vrata koja se zatvaraju. "Odlazi..." Nije razmiljala. Samo se okrenula i pojurila prema vratima. Torba ju je udarala po boku. Preskoila je hrpu vojnikih utura, trei koliko je noge nose. "Hej", povie prodava za njom. "Vratit e se?" Samo je projurila kroz vrata.

Nala se na ulici. Jarko sunce i masa ljudi koji se naguravaju. Pogledala je lijevo i desno. Nigdje nije vidjela bijelu koulju i crveni ovratnik. Nije mogao tako brzo prijei ulicu. Provirila je iza ugla i ugledala ga kako se oputenim korakom udaljava, koraajui prema Petoj ulici. Krenula je za njim. Mukarcu je bilo oko trideset pet godina. Na sebi je imao jeftinu odjeu koja je stilom podsjeala na odjeu za golf. Hlae su bile izguvane. Na nogama je imao prljave glenjae. Nosio je zatamnjene naoale i imao tanke brie. Sve je ukazivalo na to da mnogo vremena provodi na otvorenom, ali da nije graevinski radnik, nego da neim upravlja, neto nadzire. Moda je graevinski poduzetnik, graevinski inspektor ili neto slino. Pokuavala je uoavati pojedinosti, pamtiti ih. Sustizala ga je, no na koncu je zakljuila da to moda ipak nije pametno, pa je ponovno zaostala. "Brewster" je zastao ispred jednog izloga, nekoliko trenutaka neto pomno promatrao, a zatim je nastavio hodati. Ona prie tom izlogu. Bila je to prodavaonica posua, a u izlogu su bili izloeni jeftini tanjuri. Upitala se je li ve shvatio da ga netko prati. inilo joj se kao da je u nekom filmu: juri za teroristom usred grada. Ipak, bojala se vie nego to je oekivala. inilo joj se da je prodavaonica iz koje su izili daleko iza nje. Ne zna gdje je Kenner. Voljela bi da je uz nju. Usto je i vrlo uoljiva. Na plonicima su uglavnom ljudi hispanskog podrijetla, pa je Sarina plava kosa strala iznad veine glava. Sila je s plonika i nastavila hodati uz rub kolnika, drei se ruba gomile. Tako se spustila za petnaestak centimetara. Ipak, s nelagodom je uoavala da je jedino ona tako izrazito plavokosa. No tu nije bilo pomoi. Pustila je Brevvstera da joj odmakne za dvadesetak metara. Bojala se pustiti ga vie jer bi joj mogao umai. Brewster je preao Petu ulicu i nastavio hodati. Preao je jo pola ulinog bloka, a zatim skrenuo lijevo, u neki prolaz. Doavi do poetka prolaza, Sarah je zastala. Na razmacima od po nekoliko metara vidjela je vree za smee. I na tom mjestu osjeala je jak miris trulei. Veliki dostavni kamion zaprijeio je suprotni kraj prilaza. A Brewstera nije bilo. Nestao je.

To nije bilo mogue, osim ako nije uao na neka od sporednih vrata koja izlaze na prolaz. Vidjela je vrata na svakih petest metara, a mnoga od njih bila su uvuena u zid od opeke. Ona se ugrize za usnu. Nikako joj se nije svialo to ga ne vidi. Ali uz kamion je vidjela dostavljae... Ona krene uliicom. U prolasku je pogledala sva vrata. Neka su bila zatvorena daskama, neka zakljuana. Na nekoliko vrata nalazili su se prljavi natpisi s nazivom tvrtke i s obavijestima: ULAZ S PREDNJE STRANE ili POZVONITE. Ni traga Brevvsteru. Ve se nala na pola puta kad se zbog neega osvrnula. I upravo tada ugledala je Brewstera kako izlazi kroz jedna vrata i vraa se na ulicu, uurbanim se korakom udaljujui od nje. Sarah potri. Prolazei pokraj onih vrata, na njima je ugledala neku postariju enu. Na vratima je pisalo: Svila i tekstil Munro. "Tko je to?" povie. Starica slegne ramenima odmahujui glavom. "Pogrena vrata. Svi se tako..." Rekla je jo neto, no Sarah je vie nije ula. Nastavila je trati i kad se nala na ploniku. U smjeru etvrte. Brewster je imao prednost od pola ulinog bloka. Hodao je vrlo brzo, gotovo trao. Preao je etvrtu. Nekoliko metara ispred njega uz plonik se zaustavio neki kamionet. Plava boja lima bila je oteena na mnogim mjestima, a registarske ploice bile su izdane u Arizoni. Brewster uskoi na suvozako mjesto i kamionet pojuri dalje. Sarah je zapisivala registarsku oznaku kad se Kennerov automobil uz kripu guma zaustavio uz nju. "Ulazi." Ona ue, a on pojuri. "Gdje si bio?" upita ona. "Iao sam po auto. Vidio sam kad si izila. Snimila si ga?" Torbice se sjetila tek sada. "Da, mislim da jesam." "Izvrsno. Meni je vlasnik dao ime." "Da?" "Ali vjerojatno je lano. David Poulson. Imam i dostavnu adresu." "Za rakete?" "Ne, za lansere." "Gdje je?" Kenner ree: "U Flagstaffu u Arizoni." Ispred su ugledali plavi kamionet.

Za njim su vozili Drugom, pokraj zgrade Los Angeles Timesa, pokraj suda, da bi se na koncu nali na autocesti. Kenner je bio vrlo vjet. Uspijevao se drati povueno, ali im je kamionet u svakom trenutku bio na vidiku. "Ovo ti nije prvi put", ree Sarah. "Nije." "to pie na toj maloj iskaznici koju svima pokazuje?" Kenner izvadi novanik. U njemu se nalazila malena srebrna znaka, nalik na policijsku, osim to je na njoj stajalo "NSOS." Na iskaznici je uz njegovu fotografiju stajao naziv "Nacionalna sigurnosna obavjetajna sluba". "Nikad nisam ula za Nacionalnu sigurnosnu obavjetajnu slubu." Kenner kimne i uzme novanik. "Koja joj je funkcija?" "Drati se to dalje od oiju javnosti", odgovori Kenner. "Evans ti se javio?" "Znai, nee mi rei?" "Nemam to", ree Kenner. "Dravne slube osjeaju nelagodu im se pojavi mogunost domaeg terorizma. Ili su odvie stroge ili odvie popustljive. Svi lanovi NSOSa proli su posebnu obuku. A sad nazovi Sanjonga i proitaj mu registarsku oznaku. Da vidimo moe li je pronai." "Znai, bavi se domaim terorizmom?" "Ponekad." Plavi kamionet skrenuo je na meudravnu autocestu broj 5, u smjeru istoka, pokraj poutjelog kompleksa Ope bolnice. "Kamo idu?" upita ona. "Ne znam", ree on. "Ali ova cesta vodi u Arizonu." Ona nazove Sanjonga. Sanjong je zapisao oznaku i javio se za manje od pet minuta. "Vlasnik je ran Lazy Bar, nadomak Sedone", ree Kenneru. "Ran koji prima turiste, s toplicama. Nema prijava o krai vozila." "U redu. Tko je vlasnik rana?" "Holding pod nazivom Great Western Environmental Associates. Imaju niz turistikih raneva s ekolokom ponudom u Arizoni i Novom Meksiku." "Tko je vlasnik holdinga?" "To jo provjeravam, ali potrajat e." Sanjong prekine vezu. Kamionet je skrenuo u desni prometni trak, signalizirajui to pokazivaem smjera. "Skree s ceste", ree Kenner. Pratili su ga kroz podruje prepuno neuspjenih ili propalih industrijskih pogona. Ponegdje su se vidjeli natpisi PROIZVODNJA METALNIH

PLOA ili ALATNI STROJEVI, no veina zgrada bila je bezlina i bez oznaka. Vani je bilo sparno, gotovo magliasto. Nakon tri kilometra kamionet je ponovno skrenuo desno, pokraj znaka na kojem je stajalo LTSI CORPORATION. Ispod znaka nalazio se maleni prikaz aerodroma sa strelicom. "Bit e da je rije o privatnome aerodromu", ree Kenner. "to je LTSI?" upita ona. On odmahne glavom. "Ne znam." Malo dalje ugledali su aerodrom s nekoliko malenih zrakoplova s propelerima, uglavnom Cessne i Piperi, koji su stajali s jedne strane. Kamionet se parkirao uz jedan dvomotorac. "Twin Otter", ree Kenner. "To je vano?" "Kratka staza za polijetanje, velika nosivost. Vrlo koristan zrakoplov. Koristi se za gaenje poara, za razne namjene." Brewster izie iz kamioneta i prie pilotskoj kabini, te se kratko obrati pilotu. Vrativi se u kamionet, odvezao se jo stotinjak metara cestom i zaustavio ispred velikog pravokutnog hangara od valovitog lima. Uz hangar su bila parkirana jo dva kamioneta. Na hangaru je velikim plavim slovima pisalo LTSI. Brewster izie iz kamioneta i doe do njegova stranjeg dijela u trenutku kad je voza takoer iziao. "Kujin sin", ree Sarah. Voza je bio mukarac koji im se predstavio kao Bolden. Sad je na sebi imao traperice, iltericu i sunane naoale, no sumnje nije bilo. "Samo polako", ree Kenner. Gledali su kako Brewster i Bolden kroz uska vrata ulaze u hangar. Vrata su se zatim zatvorila uz metalni zveket. Kenner ree Sari: "Ostani ovdje." On izie iz automobila, brzo doe do hangara i ue. Sjedila je na suvozakom mjestu, titila oi od sunca i ekala. Minute su se otezale u beskraj. mirkajui pogledala je natpis na zidu hangara, jer je uvidjela da je ispod naziva LTSI neto napisano jo sitnijim slovima.

Ve je pomislila da bi mogla nazvati Sanjonga, ali ipak nije. Pribojavala se da bi Brevvster i Bolden mogli izii, a da Kenner i dalje ostane unutra. A tada bi za njima morala poi sama. Ne bi mogla dopustiti da joj umaknu... Zbog te se pomisli premjestila na vozako mjesto. Poloila je ruke na upravlja, pogledala na runi sat i zakljuila da je prolo najmanje devetdeset minuta. Pogledom je traila bilo kakav trag aktivnosti, no bilo je oito daje sve ureeno tako da bude nenametljivo i da se izvana to manje vidi. Ponovno je pogledala na sat. Dok je tako bespomono sjedila, poela se osjeati poput kukavice. Cijeli ivot izravno se suoavala sa stvarima kojih se bojala. Upravo zbog toga nauila je skijati na ledu i penjati se strmim liticama (iako je bila previsoka), roniti u brodskim olupinama. A sad samo sjedi u vrelom vozilu, eka i broji minute. Dovraga, pomisli i izie. Na vratima hangara nalazila su se dva malena natpisa. Na jednom je stajalo LTSI SUSTAVI ISPITIVANJA MUNJA, a na drugom: UPOZORENJE: NE ULAZI ZA VRIJEME PRANJENJA. to god im to znailo... Sarah oprezno otvori vrata. Prijemni prostor bio je prazan. Na jednostavnom drvenom stolu nalazilo se zvonce i rukom ispisan znak: ZA POMO POZVONI. Ne obazirui se na znak, otvorila je vrata na kojima je pisalo: ZABRANJEN ULAZ VISOKI NAPON SAMO ZA ZAPOSLENE Ula je i nala se u velikom, otvorenom, polumranom pogonu cijevi u blizini stropa, visoki most, gumom presvueni pod. Sve je zapravo bilo poprilino mrano, osim dvoetane staklene komore u sredini koja je bila jarko osvijetljena. Taj osvijetljeni prostor bio je razmjerno velik, priblino kao njezina dnevna soba. Unutra je ugledala neto nalik na avionski mlazni motor postavljen na dio krila. Na jednoj strani nalazila se velika metalna ploa, postavljena na stakleni zid. S vanjske strane nalazila se konzola s instrumentima. Za njom je sjedio neki mukarac. Brewsteru i Boldenu nije bilo ni traga ni glasa. Na ekranu raunala smjetenom u staklenom prostoru bljeskale su rijei ODMAH NAPUSTITE PROSTOR. Mehaniki glas iz raunala upozoravao je: "Molim napustite prostor za ispitivanje. Ispitivanje poinje za... trideset sekundi." Sarah je zaula

kako se neto polagano poinje okretati, a zatim je zaula i kako se aktivirala crpka. No, koliko je vidjela, nita se nije dogaalo. Znatielja ju je natjerala da se priblii jo za koji korak. "Pssst!" Pogledala je na sve strane, no nije ugledala izvor zvuka. "Psst!" Tada podigne pogled. Kenner je stajao iznad nje, na elinome mostu. Rukom joj je pokazao da mu se pridrui, pokazujui stube u kutu prostora. Glas iz raunala rekao je: "Ispitivanje poinje za... dvadeset sekundi." Ona se uspne i une kraj Kennera. Ono zujanje sad je postalo prodorno, a crpka je radila sve bre tako da je soptanje sad ve bilo gotovo neprekidno. Kenner pokae prema mlaznome motoru i proape: "Ispituju dijelove zrakoplova." U kratkim crtama objasnio je kako se esto dogaa da munja pogodi zrakoplov, pa tako svi dijelovi moraju imati primjerenu zatitu. Rekao je jo neto, no to nije ula od sve snanije buke. U staklenom prostoru nestalo je svjetla, a ostao je tek plaviasti sjaj iznad motora. Glas s raunala odbrojavao je od deset do nule. "Ispitivanjepoinje... sada." Prasak je odjeknuo poput hica, a munja koja je bljesnula iz zida pogodila je motor. Slijedile su munje i s ostalih strana. Nazubljene bijele munje udarale su motor sa svih strana, a zatim naglo skretale prema dolje, gdje je Sarah ugledala metalnu kupolu promjera oko trideset centimetara. Primijetila je da je nekoliko munja usmjereno izravno prema toj kupoli i da samo prolaze pokraj motora. Munje su postajale sve deblje i sjajnije. Zvuk praska postajao je sve dugotrajniji, a munje su ostavljale crne tragove na kuitu motora. Jedna munja pogodila je lopatice ventilatora motora koji se beumno zavrtio. Sarah je imala dojam da sve vei broj munja prolazi pokraj motora i pogaa kupolu na podu, sve dok se na koncu prava bijela paukova mrea munja, koje su dopirale sa svih strana, nije usmjerila prema toj toki na podu. A onda je odjednom sve prestalo. Sve se stialo i pojavila su se svjetla. S kuita motora dizao se jedva primjetan, magliasti dim. Sarah pogleda prema konzoli s instrumentima i ugleda Brewstera i Boldena koji su stajali iza onog tehniara. Sva

trojica ula su u stakleni prostor. Sagnuti ispod motora, poeli su promatrati metalnu kupolu na podu. "to je to?" proape Sarah. Kenner poloi prst na usne i odmahne glavom. Izgledao je vrlo nezadovoljno. Trojica mukaraca podignula su kupolu i Sarah je naas ugledala koliko je ureaj s donje strane sloen vidjela je mnotvo zelenih ploica i sjajnih metalnih dijelova. No trojica mukaraca natiskivala su se oko nje i uzbueno razgovarala, pa je bilo teko uoiti i neto vie. Nakon toga kupolu su vratili na mjesto i izili iz prostorije. Smijali su se i tapali po leima, oito zadovoljni ishodom ispitivanja. ula je kako jedan govori da ih asti pivom. Zatim su se ponovno nasmijali i izili kroz vrata. Cijelim prostorom zavladala je tiina. U jednom trenutku zauli su zatvaranje ulaznih vrata. Sarah i Kenner su ekali. Ona ga pogleda. Nepomino je ekao jo itavu minutu i samo oslukivao. A onda je, budui da se vie nita nije ulo, rekao: "Idemo pogledati." Nakon toga sili su s mosta. Naavi se dolje, nisu nita ni vidjeli ni uli. inilo se da nigdje nema nikoga. Kenner rukom pokae prema staklenom prostoru. Otvorili su vrata i uli. Unutranjost je bila jarko osvijetljena, a zrak je ispunjavao otar miris. "Ozon", ree Kenner. "Od udara." Odmah je priao kupoli na podu. "to misli, to je to?" upita Sarah. "Ne znam, vjerojatno prijenosni generator napona." unuo je i okrenuo kupolu. "Ako uspije generirati dovoljno snaan negativan naboj..." U tom je trenutku zautio. Kupola je bila prazna. Svi elektroniki ureaji bili su izvaeni. Uz metalni tresak iza njih su se zatvorila vrata. Sarah se naglo okrene. Bolden je bio ispred vrata i smireno ih zakljuavao lokotom. "O, sranje", ree ona. Kod konzole je ugledala Brewstera, koji je okretao brojanike i pritiskao tipke. U jednom trenutku ukljuio je interfon. "Ljudi moji, ulaz nezaposlenima nije doputen. Sve je jasno oznaeno. Izgleda da niste itali natpise..."

Brewster se udalji od konzole. Svjetla u komori poprimila su tamno plavu boju. Sarah je zaula kako se motor pokrenuo i kako se stao sve bre okretati. Na ekranu su bljesnula slova ODMAH NAPUSTITE PROSTOR. A zaula je i glas s raunala: "Molim napustite prostor za ispitivanje. Ispitivanje poinje za... trideset sekundi." Brevvster i Bolden izili su vie se i ne osvrnuvi. Sarah je ula kako Bolden govori: "Mrzim miris sprenog mesa." Nakon toga su nestali i zalupili vratima. Glas s raunala rekao je: "Ispitivanje poinje za... petnaest sekundi." Sarah pogleda Kennera. "to emo sad?" Bolden i Brewster sjeli su u kamionet. Bolden je pokrenuo motor. Brewster mu poloi ruku na rame. "Priekajmo samo jo malo." Promatrali su vrata. Ondje se pojavilo crveno bljeskanje, isprva polagano, a zatim sve bre. "Poelo je", ree Brewster. "Ba teta", ree Bolden. "to misli, koliko mogu izdrati?" "Jedan do dva udara. Kod treeg e nesumnjivo ve biti mrtvi. I vjerojatno e goijeti." "Kakva teta", ree Bolden, pa ubaci u brzinu i krene prema zrakoplovu koji ih je ekao.

POSLOVNA ZONA SUBOTA, 9. LISTOPADA 12:13 SATI

Zrak u komori za ispitivanje poeo je pucketati, atmosfera je bila napeta kao uoi oluje. Sarah je uoila da su joj se dlaice na ruci nakostrijeile. Odjea joj se zahvaljujui snanom elektricitetu pripila uz tijelo. "Ima remen?" upita Kenner. "Ne..." "Ukosnicu?" "Ne."

"Bilo to metalno?" "Ne! Dovraga, nemam nita!" Kenner se baci na stakleni zid, ali se od njega samo odbije. Zatim ga snano udari petom. Nita. Svom teinom nasrnuo je na vrata, no lokot je bio vrst. "Deset sekunda do ispitivanja", zauo se glas iz raunala. "Sto emo sad?!?" upita Sarah uspanieno. "Svui se." "Molim?" "Odmah. Svui se." On je ve svlaio koulju, trgao je tako daje dugmad letjela na sve strane. "Hajde, Sarah. Svakako skini taj pulover." Na sebi je imala meki pulover od angorske vune, a to je bilo naj neobinije, upravo se tog trena sjetila da joj gaje darovao deko, daje to bila jedna od prvih stvari koje joj je kupio. Ona ga strgne sa sebe, kao i majicu kratkih rukava koju je imala ispod. "I suknju", ree Kenner. On je ve bio u gaama i skidao cipele. "Kako e to..." "Ima patentni zatvara!" Jo je nekoliko trenutaka petljala oko suknje. Ostala je u sportskom grudnjaku i gaicama. Drhturei, sluala je kako glas s raunala odbrojava: "Deset... devet... osam..." Kenner je odjeom omotao motor. Ona prebaci suknju preko motora. On je na vrh stavio njezin pulover. "to radi?" "Legni", ree on. "Isprui se na podu... priljubi se uz pod koliko god moe... i ne mii se!" Priljubila je tijelo uz hladni beton. Srce joj je neobuzdano udaralo. Zrak je treperio od naelektriziranosti. Osjeala je kako joj drhtaj struji tijelom od vrata nanie. "Tri... dva... jedan..." Kenner se baci na tlo do nje, i u tom trenutku komorom je odjeknuo prvi prasak. okirala ju je neoekivano nasilna snaga udara, a snana zrana struja kliznula joj je niz tijelo. Kosa joj se podigla uvis, a na vratu je osjetila olakanje, jer joj vie nije pritiskala kou. Uslijedile su nove munje prasak za praskom, zvuk koji ju je uasavao bljeskovi plavog svjetla, toliko jarki da ih je vidjela i kroz vrsto

zatvorene kapke. Svom snagom pritiskala je beton, elei se to vie priljubiti, gotovo utonuti. Izdiui zrak, pomislila je: Vrijeme je da se pomolim. No prostoriju je odjednom ispunilo drukije svjetlo, uto i treperavo, a osjetila je i prodoran, jedak miris. Vatra. Komad zapaljenog pulovera pao joj je na golo rame. Ona osjeti estoku bol. "Gori..." "Ne mii se!" zarei Kenner. Munje su i dalje sijevale, sve bre i bre, a prasak je odzvanjao a svih strana, no krajikom oka uoila je da se odjea na motoru zapalila i da u komori ima sve vie dima. U jednom trenutku pomislila je: Gori mi kosa. Odjednom je osjetila vrelinu pri dnu vrata, na tjemenu... A onda je sa svih strana iknula voda i munje su prestale, pa se ulo samo itanje mlaznica. Odjednom joj je postalo hladno. Vatra se ugasila, beton je bio mokar. "Smijem sada ustati?" "Da", ree Kenner. "Sad smije ustati." Jo nekoliko minuta bezuspjeno je pokuavao razbiti staklo. Na koncu je prestao i zagledao se u prazno, kose natopljene vodom. "Ne shvaam", ree. "Ovakva prostorija ne moe biti bez sigurnosnog mehanizma koji bi ovjeku omoguio da izie." "I sam si vidio da su zakljuali vrata." "Da. Izvana, lokotom. Svrha mu mora biti onemoguiti nekome da ude izvana kad ne rade. Ali mora postojati nain da iziemo, iznutra." "Ako i postoji, ja ga ne vidim." Drhtala je. Boljela ju je opeklina na ramenu. Rublje joj je bilo posve natopljeno. Nije je bilo stid, ali joj je bilo hladno, a on je samo blebetao... "Jednostavno mora postojati nain", ree on, polagano se okreui, sve pomno promatrajui. "Ne moe razbiti staklo..." "Ne", ree on. "To ne ide." No to ga je, kako se inilo, navelo na jednu drugu pomisao. Sagnuo se i stao pomno prouavati okvir koji je drao staklo, zagledan u spoj stakla i zida. Prstom je prelazio njegovom duljinom.

Promatrala ga je i dalje drhtei. Voda iz mlaznica i dalje ih je zalijevala. Stajala je u gotovo deset centimetara vode. Nikako joj nije bilo jasno kako se on moe toliko koncentrirati, toliko posvetiti... "Dobijesa", ree on. Napipao je malenu ruicu priljubljenu uz okvir. Identinu ruicu pronaao je i na suprotnoj strani prozora. Okrenuo je i jednu i drugu, a zatim gurnuo prozor, uvren na sredini i otvorio ga. Nakon toga jednostavno je iziao. "Kao od ale", ree, pa isprui ruku prema njoj. "Mogu ti ponuditi suhu odjeu?" "Hvala", ree ona, prihvativi ruku. Kupaonica u sklopu pogona nije bila osobito ista i uredna, ali su se Sarah i Kenner ondje obrisali papirnatim runicima, a pronali su i tople kombinezone. Sarah se ve osjeala malo bolje. Pogledom u ogledalo utvrdila je daje ostala bez pet centimetara kose s lijeve strane. Zavreci su bili nejednaki, crni, nazubljeni i deformirani. "Mogli smo proi i gore", ree, razmiljajui: Jo neko vrijeme nosim kosu vezanu u rep. Kenner se pobrinuo za njezino rame, na kojem su se vidjeli tek mjehurii, posljedica opeklina prvog stupnja. Stavio joj je led, govorei kako zapravo nije rije o termikoj ozljedi, nego o ivanoj reakciji tijela, te da led stavljen tijekom prvih deset minuta umanjuje teinu opekline otupljujui osjetljivost ivaca i tako umanjujui reakciju. Led tako spreava pojavu veeg broja plikova. Iskljuila se i vie ga nije sluala. Nije mogla vidjeti opeeno mjesto, pa mu je morala vjerovati na rije. Ali sve ju je vie boljelo. On je pronaao pribor za prvu pomo i donio joj aspirin. "Aspirin?" ree ona. "Bolje ita nego nita." U dlan joj je poloio dvije tablete. "Iako veina ljudi to ne zna, aspirin je uistinu udesan lijek, bolji je analgetik od morfija, djeluje protuupalno i..." "Ne sada", ree ona. "Molim te." Jednostavno nije imala snage za novo predavanje. On ne ree nita. Samo joj je stavio zavoj. I to mu je nekako ilo od ruke. "Postoji li neto to ti ba ne ide od ruke?" upita ona. "Svakako."

"Na primjer? Ples?" "Ne, znam plesati. Loe mi idu strani jezici." "Kakvo olakanje." Ona je na tom podruju bila dobra. Treu godinu studija provela je u Italiji, te je razmjerno teno govorila talijanski i francuski. Uila je i kineski. "A ti?" upita on. "to tebi ne ide od ruke?" "Veze", ree ona. Zagledana u ogledalo, natezala je pocrnjele pramenove.

BEVERLY HILLS SUBOTA, 9. LISTOPADA 13:13 SATI

Dok se stubama uspinjao prema stanu, Evans je uo zvuk televizora. inilo mu se da je glasniji nego kad je odlazio. Onaj privatni istraitelj iz parka sjedio je na sofi, leima okrenut Evansu, i gledao televiziju. Bio je skinuo sako i prebacio ga preko oblinjeg naslonjaa. Jednu ruku prebacio je preko naslona sofe i prstima te ruke nervozno je lupkao po vrhu naslona. "Vidim da ste se smjestili kao da ste kod kue", ree Evans. "Ne ini vam se da je to prilino glasno? Moete li stiati?" Mukarac nije odgovorio, nego je samo nastavio piljiti u televizor. "Jeste li uli?" ree Evans. "Stiajte, moe?" Mukarac se nije ni pomaknuo. Samo je nemirno lupkao prstima. Evans mu prie s prednje strane. "Oprostite, ne znam kako se zovete, ali..." I tada je zautio. Istraitelj se nije okrenuo prema njemu, nego je nastavio piljiti u prijemnik. Zapravo se nije pomaknuo nijedan dio njegova tijela. Bio je posve nepokretan, ukoen. Ni oi se nisu micale. Nije ak ni treptao. Micali su se jedino prsti na povrini naslona. Gotovo kao da su se trzali. Grili. Evans stane tono ispred mukarca. "Je li vam dobro?" Lice je i dalje bilo bezizraajno. Nepomino je gledao naprijed, kao da gleda kroz Evansa. "Gospodine?" Istraitelj je ubrzano disao, no prsni se ko jedva micao. Koa mu je bila pepeljastosiva.

"Moete li se imalo pomaknuti? to vam se dogodilo?" Nita. Posve nepomian. Tono su tako opisali Margo, pomisli Evans. Ista ukoenost, ista obamrlost. Evans nazove hitnu. "U redu, pomo ve stie", ree. Privatni istraitelj nije reagirao, no Evans je ipak stekao dojam da ga uje, da je posve pri svijesti u nepominome tijelu. No u to nikako nije mogao biti siguran. Evans pogleda uokolo u elji da otkrije to mu se dogodilo. Meutim, izgledalo je da je sve na mjestu. Uinilo mu se da je pomaknuta jedna stolica u kutu. Smrdljiva cigara nalazila se na podu u kutu, kao da se onamo otkotrljala. Od nje je malko nagorio rub saga. Evans podigne cigaru. Odnio ju je u kuhinju, polio vodom u sudoperu i bacio u smee. A onda mu je neto sinulo. Vratio se do mukarca. "Neto ste mi trebali donijeti..." Nita. Samo lupkanje prstiju. "Ovdje je?" Prsti su se zaustavili. Ili gotovo zaustavili. I dalje su se blago pomicali. No bilo je oito da neto nastoji uiniti. "Moete li zaustaviti i pokrenuti prste?" upita Evans. Prsti su se pokrenuli, pa se zaustavili. "Moete. U redu. Je li stvar koju ste mi eljeli pokazati ovdje?" Prsti su se pokrenuli. Pa su se zaustavili. "To u smatrati pozitivnim odgovorom. U redu." Evans zakorai unatrag. Iz daljine se zauo zvuk sirene. Hitna e doi za koju minutu. "Krenut u u odreenome smjeru, a ako je ispravan, pokrenite prste." Prsti su se pomaknuli, pa se zaustavili, kao da eli rei "u redu". "U redu", ree Evans. Nainio je nekoliko koraka udesno, u smjeni kuhinje. Zatim se osvrnuo. Prsti se nisu micali. "Znai, nije ovdje." Zatim je krenuo prema televizoru, tono ispred mukarca. Nita.

"U redu." Evans krene ulijevo, prema prozorima. Prsti se i dalje nisu micali. Preostao je jo samo jedan smjer: krenuo je iza istraitelja, prema vratima. Budui da ga mukarac vie nije mogao vidjeti, Evans ree: "Sad se udaljavam od vas, prema vratima..." Prsti su i dalje bili nepomini. "Moda me niste razumjeli", ree Evans. "Htio sam da mi prstima pokaete kad krenem u ispravnome smjeru..." Prsti su se pomaknuli, zagrebli po tkanini. "Da, u redu, ali u kojem smjeru? Krenuo sam u sva etiri smjera i..." Uto se oglasilo zvonce na ulaznim vratima. Evans ih otvori, a kroz njih odmah projure dvojica bolniara s nosilima. Tada je zavladao pravi kaos budui da su ga izreetali nizom pitanja dok su mukarca stavljali na nosila s kotaima. Policija je stigla tek nekoliko trenutaka kasnije, s hrpom dodatnih pitanja. Bili su to policajci iz Beverly Hillsa, pa su bili uljudni, ali i nepopustljivi. Evans je u stanu zatekao paraliziranog mukarca, a nema pojma ni o emu. Na koncu se pojavio i detektiv. Na sebi je imao smee odijelo, a predstavio se kao Ron Perry. Evansu je odmah dao posjetnicu. Evans je njemu dao svoju. Perry pogleda posjetnicu, pa Evansa i ree: "Nisam li je ve negdje vidio? Izgleda mi poznato. Ah, da, sad se sjeam. U onom stanu u Wilshireu, u kojem je bila paralizirana enska." "Bila mi je klijentica." "A sad imamo istu stvar, paralizu", ree Perry. "Sluajnost ili to?" "Nemam pojma", ree Evans, "jer me nije bilo. Ne znam to se dogodilo." "Ljudi nekako ostaju paralizirani kamo god krenete?" "Ne", ree Evans. "Rekao sam vam da ne znam to se dogodilo." "I ovaj je tip klijent?" "Nije." "A tko je onda?" "Nemam pojma." "Ne? A kako je uao?" Evans ve zausti neto o tome kako mu je ostavio otkljuana vrata, ali uvidi da bi objanjenje bilo prekomplicirano. "Ne znam. Ovaj... Neki put ne zakljuam vrata." "Uvijek morate zakljuavati vrata, gospodine Evans. To nalae zdr^v razum." "Dakako, imate pravo." "Vrata se ne zakljuavaju automatski kad iziete?"

"Rekao sam vam da ne znam kako se naao u mojem stanu", ree Evans, gledajui detektiva ravno u oi. Detektiv nije ni trepnuo. "Odakle vam avovi na glavi?" "Pao sam." "Gadan pad." "Da, gadan." Detektiv polagano kimne. "Gospodine Evans, potedjeli biste nas velike gnjavae kad biste mi jednostavno lijepo rekli tko je taj tip. Imate mukarca u stanu, a ne znate tko je i ne znate kako je ovamo dospio. Oprostite ako imam osjeaj da ste neto ipak preutjeli." "Jesam." "U redu." Perry izvadi notes. "Sluam." "Tip je privatni detektiv." "To znam." "Znate?" upita Evans. "Bolniari su mu pregledali depove i u novaniku pronali vozaku. Nastavite." "Rekao mi je da ga je angairao jedan moj klijent." "Aha. A koji?" Perry je zapisivao. "To vam ne mogu rei", ree Evans. Detektiv podigne pogled. "Gospodine Evans..." "ao mi je. To je povjerljiva informacija." Detektiv teko uzdahne. "U redu, znai tip je privatni detektiv kojeg je angairao va klijent." "Tako je", ree Evans. "Istraitelj mi se obratio, rekao da se eli sa mnom vidjeti i neto mi dati." "Neto vam dati?" "Tako je." "To neto nije htio dati klijentu?" "Nije mogao." "Zato?" "Jer je klijent, ovaj... nedostupan." "Tako... Pa se obratio vama?" "Da. I ponaao se pomalo paranoino, htio se sa mnom nai u stanu." "Pa ste mu ostavili otkljuana vrata." "Da."

"Radi se o tipu kojeg jo nikad niste vidjeli?" "Da... Znao sam da radi za mog klijenta." "Kako ste to znali?" Evans odmahne glavom. "To je povjerljivo." "U redu. Dakle, tip je doao u va stan. Gdje ste vi tada bili?" "U uredu." Evans mu brzo prepria to je radio tijekom preostala dva sata. "Ljudi su vas vidjeli u uredu?" "Da." "S nekim ste razgovarali?" "Da." "Vie osoba?" "Da." "Vidjeli ste se jo s nekim osim s osobama iz odvjetnike tvrtke?" "Kupio sam benzin." "Prodava bi vas prepoznao?" "Da. Platio sam unutra, kreditnom karticom." "Na kojoj postaji?" "Shell, na Picu." "U redu. Dakle, nije vas bilo dva sata, vratili ste se ovamo, a tip je..." "Kao to ste vidjeli... Paraliziran." "A to vam je namjeravao dati?" "Nemam pojma." "U stanu niste nita pronali?" "Nisam." "elite mi rei jo neto?" "Ne." Ponovno uzdah. "ujte, gospodine Evans. Kad bi dvoje mojih pozna? nika ostalo paralizirano, malko bih se zabrinuo. Ali vi mi ne izgledate zabrinuto." "Vjerujte mi da sam zabrinut", ree Evans. Detektiv se namrti. "U redu", ree na koncu. "Pozivate se na povjerljiv odnos s klijentom. Ja vam moram rei da sam u vezi sa sluajem paralize primio telefonske pozive sa Sveuilita UCLA i iz vladine Agencije za prevenciju bolesti. Sad imamo drugi sluaj i bit e jo poziva." On zatvori notes. "Morat ete doi u postaju i potpisati izjavu. Moete navratiti u toku dana?" "Mislim da mogu."

"U etiri?" "Da. Dogovoreno." "Adresa je na posjetnici. Samo traite mene. Parkiralite je ispod zgrade." "U redu", ree Evans. "Vidimo se", ree detektiv i okrene se prema vratima. Evans zatvori vrata i nasloni se na njih. Bilo mu je drago to je napokon ostao sam. Polagano je hodao stanom i pokuavao se koncentrirati. Televizor je jo bio ukljuen, ali bez tona. Pogledao je prema kauu na kojem je zatekao privatnog istraitelja. Jo se vidjelo udubljenje koje je njegovo tijelo ostavilo. Do sastanka s Drakeom ima jo pola sata. Ali zanima ga to mu je donio privatni istraitelj. Gdje je to neto? Evans se kretao u sva etiri smjera, a mukarac mu je prstima svaki put pokazao da ide u pogrenom smjeru. A to znai... to? Da to nije donio? Daje negdje drugdje? Ili daje to neto uzeo onaj netko tko ga je paralizirao, tko god to bio, pa vie i nije u stanu? Evans uzdahne. Kljuno pitanje je li u stanu? nije ni postavio privatnom istraitelju. Jednostavno je pretpostavio da je u stanu. A ako jest? Gdje bi bilo? Sva etiri smjera bila su pogrena. A to znai... to? On odmahne glavom. Ima problema s koncentracijom. Paraliziranost privatnog istraitelja zapravo ga je uznemirila vie nego to je bio spreman priznati. Pogledao je kau i ono udubljenje. Tip se nije mogao pomaknuti. Zacijelo se uasnuo. A bolniari su ga podignuli poput vree krumpira i stavili na nosila. Jastuci na sofi bili su razbacani, svjedoei o tome koliko su se muili s njegovom teinom. Evans polagano i bez razmiljanja poravna sofu i popravi poloaj jastuia... A onda neto osjeti. U jednom od prorezanih jastuia. Uvue ruku duboko u unutranjost. "Dovraga", ree. Sada, iz ove perspektive, to mu je doista bilo oito. Kretanje u svakom smjeru bilo je pogreno, jer je istraitelj htio da se pomakne prema njemu! Tip je sjedio na predmetu koji je sakrio u jastui.

Pokazalo se da je rije o sjajnome DVDu. Evans stavi disk u ureaj, a na ekranu se pojavi izbornik s popisom datuma. Obuhvaali su posljednjih nekoliko tjedana. Evans izabere prvi po redu. Ugledao je NERFovu konferencijsku dvoranu. Snimljena je sa strane, iz jednog kuta, a kamera se nalazila priblino u visini struka. Vjerojatno je bila skrivena negdje u govornici ili na nekom slinom mjestu, pomisli Evans. Nema sumnje da ju je istraitelj postavio onog dana kad ga je Evans vidio u toj prostoriji. Pri dnu ekrana vidio se vremenski kod, brojke koje su brzo promicale. No Evans je gledao samu snimku na kojoj je Nicholas Drake razgovarao s Johnom Henleyjem, tipom zaduenim za odnose s javnou. Drake je bio uzrujan i uzbueno je gestikulirao. "Mrzim globalno zagrijavanje", rekao je u jednom trenutku, gotovo viui. "Mrzim jebeno globalno zagrijavanje. Pa to je prava katastrofa." "To je potvrena injenica", rekao je smirenim tonom Henley. "Dokazi se prikupljaju ve godinama. S time se moramo pomiriti." "Pomiriti? Ali to ne funkcionira", rekao je Drake. "To elim rei. S time ne moe skupiti ni par dolara, osobito zimi. Kad god padne snijeg, ljudi zaboravljaju na globalno zagrijavanje. Ili zakljuuju da je moda ipak korisno. Probijaju se kroz snjene nanose, nadaju se nekakvom zatopljenju. Johne, to nije isto kao sa zagaenjem. To sa zagaenjem fino je funkcioniralo. I dalje funkcionira. Zagaenje ljude plai. Kae im da e dobiti rak i evo ti love. Ali nitko se ne boji malog zatopljenja. Osobito ako se treba dogoditi tek za stotinu godina." "Postoji vie naina prezentacije..." rekao je Henley. "Vie ne", rekao je Drake. "Sve smo iskuali. Izumiranje vrsta zbog globalnog zagrijavanja svima se ivo fuka. uli su da e izumrijeti najvie kukaca. A na temelju toga ne moe skupiti lovu, Johne. Egzotine bolesti zbog globalnog zagrijavanja nikoga nije ni najmanje briga. Do toga jednostavno nije dolo. Prole godine pokrenuli smo onu veliku kampanju u kojoj smo povezali globalno zagrijavanje s virusima ebole i hante. Nitko nije nasjeo. Podizanje razine mora zbog globalnog zagrijavanja svi znamo gdje e to zavriti. Tuba u sluaju Vanutu obina je jebena katastrofa. Svi e zakljuiti da nigdje nema podizanja razine

mora. A onaj Skandinavac, strunjak za razinu mora... Postaje prava napast. Zbog nestrunosti napao je ak i IPCC." "Da", rekao je Henley strpljivo. "Sve je to tono..." "Onda mi lijepo reci", rekao je Drake, "kako bih to, dovraga, trebao predstaviti globalno zagrijavanje. Jer dobro zna koliko moram prikupiti da bi ova organizacija i dalje funkcionirala, Johne. Godinje mi treba etrdeset dva milijuna dolara. Zaklade e mi ove godine dati samo etvrtinu tog iznosa. Zvijezde dolaze na dobrotvorne priredbe, ali ne daju nita. Toliko su egoistine da smatraju daje ve i sam njihov dolazak dovoljan doprinos. Dakako, svake godine tuimo Upravu za zatitu okolia, pa bi nam oni mogli dati trietiri milijuna. Uz njihovu potporu moda pet. Ali i dalje imartio veliku rupu, Johne. A globalno je zagrijavanje nee smanjiti. Potreban mi je jebeni razlog, cilj koji e dati rezultate!" "Jasno mi je", rekao je Henley, i dalje vrlo smiren. "Ali zaboravlja Konferenciju." "O, Kriste, Konferencija..." rekao je Drake. "Pa ti upci nisu u stanju napraviti ni normalne plakate. Bendix nam je najbolji govornik. On ima problema u obitelji. Supruga ide na kemoterapiju. Trebao je doi Gordon, ali ima tubu u vezi s istraivanjem na kojem radi... Izgleda da je lairano neto od podataka..." "To su tek pojedinosti, Nicholas", rekao je Henley. "Molim te samo da stvari sagleda u irem kontekstu..." U tom trenutku zazvonio je telefon. Drake se javio i kratko sluao sugovornika. A zatim je rukom pokrio mikrofon i obratio se Henleyju. "Morat emo nastaviti kasnije, Johne. Ovo je hitno." Henley je ustao i iziao. Snimka je zavrila. Ekran je ostao crn. Evans je piljio u prazan ekran. inilo mu se da e mu svakog trenutka pozliti. Preplavio ga je val munine. U elucu mu je kuhalo. U ruci je drao daljinski, ali nije dirao tipke. A onda se smirio. Duboko je udahnuo. Bolje promislivi, shvatio je da to to je vidio zapravo i nije toliko neobino. Moda je Drake u neslubenim prilikama otvoreniji svi su otvoreniji kad ne govore javno i oito je pod pritiskom zbog prikupljanja novca. Ali frustracije koje je izrazio savreno su normalne. Pokret se od samog poetka bori protiv nezainteresiranosti ireg drutva. Ljudska bia ne

razmiljaju dugorono. Ne vide polagano propadanje prirodnog okolia. Nikad nije bilo jednostavno uvjeriti javnost da ini ono to je u njezinu interesu. Borba ni priblino nije zavrena. tovie, tek je na poetku. I vjerojatno je tono da nije jednostavno prikupiti novac za borbu protiv globalnog zagrijavanja. Stoga su pred Nicholasom Drakeom veliki izazovi. A ekoloke udruge uistinu raspolau malim sredstvima. etrdeset etiri milijuna za NERF, jednako toliko za NRDC, moda pedesetak za Sierra Club. Odskae tek organizacija Nature Conservancy, koja ima dvjesto pedeset milijuna. Ali to je to u usporedbi s milijardama koje mogu prikupiti velike korporacije? Borba Davida i Golijata. A Drake je David. Kao to svaki put i sam napominje. Evans pogleda na runi sat. U svakom sluaju, vrijeme je da se vidi s Drakeom. Izvadio je DVD, spremio ga u dep i iziao iz stana. Usput je razmiljao o tome to e rei. Govor je ponavljao vie puta, nastojei ga maksimalno dotjerati. Sve mora obaviti oprezno, jer e po Kennerovim uputama izgovarati iskljuivo lai.

BEVERLY HILLS SUBOTA, 9. LISTOPADA 11:12 SATI

"Peter, Peter!" ree Nicholas Drake i srdano mu stisne ruku. "Neizmjerno mi je drago to te vidim. Bio si na putu." "Tako je." "Ali nisi zaboravio moju molbu." "Nisam, Nick." "Sjedni." Evans sjedne, a Drake se smjesti za pisai stol. "Izvoli." "Pronaao sam izvor one odredbe." "Da?" "Da. Imao si pravo. George je na tu ideju doista doao zahvaljujui jednom odvjetniku." "Znao sam! Kome?" "Vanjskome odvjetniku, nije iz nae tvrtke." Evans je govorio oprezno, tono onako kako ga je uputio Kenner.

"Tko je to?" "Naalost, Nick, postoji dokumentacija. Radne verzije u koje je George rukom dopisivao opaske." "Ah, sranje. Otkada?" "Prije est mjeseci." "est mjeseci!?!" "Izgleda da su Georgea ve neko dulje vrijeme brinule... odreene stvari. Skupine i organizacije koje podupire." "Nikad mi nita nije rekao." "Ni meni", ree Evans. "Odabrao je odvjetnika izvan tvrtke." "elim vidjeti tu korespondenciju", ree Drake. Evans odmahne glavom. "Odvjetnik to ni u snu nee dopustiti." "George je mrtav." "Povjerljiv odnos nastavlja se i nakon smrti. Presedan je sluaj Swidler i Berlin protiv SAD-a." "To su obina sranja, Peter, i to dobro zna." Evans slegne ramenima. "Ali taj se odvjetnik strogo pridrava pravila. A ja sam iziao iz granica pristojnosti ve i time to sam ti sve to rekao." Drake stane prstima lupkati po stolu. "Peter, za sluaj Vanutu oajniki nam je potreban taj novac." "Do mene neprestano dolaze informacije", ree Evans, "da bi tuba na koncu mogla biti povuena." "Obine gluposti." "Jer podaci ne pokazuju porast razine Tihog oceana." "Ja bih dobro pripazio na takve izjave", ree Drake. "Odakle ti to? To moraju biti dezinformacije koje iri gospodarstvo, Peter. Apsolutno je pouzdano da se razina mora podie diljem svijeta. Znanstvenici su to nebrojeno puta dokazali. Ba sam neki dan gledao podatke o satelitskim mjerenjima razine mora. Rije je o razmjerno novom nainu mjerenja... Sateliti pokazuju porast od nekoliko milimetara, i to samo u protekloj godini." "Ti su podaci objavljeni?" upita Evans. "Sad se vie ne sjeam", ree Drake i pogleda ga ispod oka. "Pisalo je u jednom od izvjetaja koje redovito primam."

Evans nije imao namjeru postavljati takva pitanja. Nekako su mu sama od sebe prela preko jezika. S nelagodom je primijetio da zvui skeptino. Zato ga Drake i gleda ispod oka. "Nisam imao nikakve namjere", ree Evans urno. "Samo sam uo glasine..." "Pa si elio rijeiti nedoumicu", ree Drake kimajui. "Posve prirodno. Drago mi je da si mi na to skrenuo pozornost, Peter. Odmah u se uti s Henleyjem i doznati kakve se informacije ire. Dakako, toj se bitki ne nazire kraj. Zna da se neprestano moramo boriti s onim neandertalcima u Competitive Enterprise Instituteu i Hoovef Foundationu, kao i Marshall Instituteu. Sve njih financiraju desniarski radikali i praznoglavi fundamentalisti. No, naalost, raspolau silnim novanim sredstvima." "Da, jasno mi je", ree Evans ve ustajui. "Treba me jo zbog neega?" "Bit u iskren", ree Drake. "Nisam ba presretan. Vraamo se na onih pedeset tisua tjedno?" "S obzirom na okolnosti, ini mi se da nemamo druge mogunosti." "U tom emo se sluaju morati nekako snai", ree Drake. "Usput, to s tubom napreduje bez problema. Ali svu energiju sad moram usmjeriti na Konferenciju." "Ah, da. Kad ono poinje?" "U srijedu", odgovori Drake. "Za etiri dana. A sad se ispriavam..." "Svakako", ree Evans i izie iz ureda, ostavljajui mobitel na stoliu nasuprot Drakeovu stolu. Evans se ve naao u prizemlju kad mu je sinulo da ga Drake uope nije pitao za avove. Svi s kojima se tog dana vidio spomenuli su avove, ali Drake nije. Dakako, Drakea mui mnotvo problema, budui da se priprema za Konferenciju. Tono ispred Evans je vidio konferencijsku prostoriju u prizemlju kojom je vladala uurbanost. Na natpisu na zidu stajalo je: NAGLE KLIMATSKE PROMJENE KATASTROFA KOJA JE PRED NAMA. Dvadesetero mladih ljudi okupilo se oko velikog stola na kojem se nalazila maketa unutranjosti velike konferencijske dvorane i, kraj nje, parkiralita. Evans na trenutak zastane i promotri ih. Jedan mladi na parkiralite je postavljao drvene kockice koje su glumile automobile. "To mu se nee dopasti", ree drugi. "eli da mjesta najblia zgradi budu rezervirana za novinarske kombije, a ne autobuse."

"Ovdje sam ostavio tri mjesta za televizijske ekipe", ree prvi. "To nije dovoljno?" "Trai deset." "Deset mjesta? A to misli, koliko e ekipa doi na Konferenciju?" "Ne zna, ali trai deset mjesta i rekao nam je da osiguramo dodatne vodove za struju i telefonske linije." "Za akademsku konferenciju o naglim klimatskim promjenama? Nije mi jasno. to se jo moe rei o uraganima i suama? Moe biti sretan ako dou tri ekipe." "Hej, on je ef. Rezerviraj deset mjesta, pa idemo dalje." "To znai da autobusi moraju ii straga." "Deset mjesta, Jake." "U redu, u redu." "Do zgrade, jer su vodovi uasno skupi. Dvorana nam dere kou za sve to nije u njihovoj osnovnoj ponudi." Neka djevojka na suprotnome kraju stola upitala je: "Koliko e biti mrano u izlobenim prostorima? Dovoljno za projekciju videosnimke?" "Ne, za to emo imati samo ravne ekrane." "Neki izlagai imaju vienamjenske projektore." "To bi trebalo biti u redu." Dok je tako stajao i gledao, Evansu je prila neka mlada ena. "Kako vam mogu pomoi, gospodine?" Stekao je dojam da radi na recepciji, budui da ju je krasila ona karakteristina bezlina ljepota. "Da", ree on i glavom pokae prema konferencijskoj sobi. "Zanima me kako bih mogao nazoiti Konferenciji." "Naalost, samo uz pozivnicu", ree ona. "Rije je o strunome skupu koji zapravo nije otvoren za javnost." "Upravo dolazim od Nicka Drakea," ree Evans, "a zaboravio sam ga pitati..." "Oh, tako... Pa, na recepciji zapravo imam nekoliko slobodnih ulaznica. Znate li koji vas dan zanima?" "Svi", odgovori Evans. "To je velika obaveza, divim se takvoj predanosti", ree ona i nasmijei se. "Poite za mnom, molim vas..."

Vonja od NERFa do dvorane u sreditu Santa Monice u kojoj e se odrati Konferencija trajala je tek nekoliko minuta. Radnici na dizalici postavljali su slova na veliki natpis. Ondje je zasada pisalo: NAGLE KLIMATSKE PROMJ, a ispod toga: KATASTR. Automobil se uario na podnevnome suncu. Evans je s telefona u vo ilu nazvao Saru. "Sreeno. Ostavio sam mobitel u njegovu uredu." "U redu. Nekako sam se nadala da e ranije nazvati. ini mi se da vie nije vano..." "Nije? Zato?" "Mislim da je Kenner pronaao to mu je trebalo." "Da?" "Evo, razgovaraj s njim." Evans pomisli: Ona je s njim? "Kenner pri telefonu." "Ovdje je Peter", ree on. "Gdje si?" "U Santa Monici." "Vrati se u stan i spakiraj se za planinarenje. A onda priekaj." "Zato?" "Svui sve to sada ima na sebi. Nemoj nositi nita od toga to je sada na tebi." "Zato?" "Kasnije..." Klik. Veza se prekinula. Vrativi se u stan, urno je spakirao torbu. Potom je ponovno otiao u dnevnu sobu. Dok je ekao, stavio je DVD u plejer i priekao izbornik s datumima. Odabrao je drugi datum s popisa. Na ekranu je ponovno ugledao Drakea i Henleyja. Vjerojatno je bio isti dan kao na prvoj snimci, jer su bili u istoj odjei. No ova je snimka nastala kasnije u toku dana. Drake je bio svukao sako i prebacio ga preko stolice. "Ve sam te sluao", rekao je Drake. Zvuao je ljutito. "I tvoji savjeti nisu dali rezultata." "Mora razmiljati u strukturalnim okvirima", rekao je Henley i naslonio se zagledan u strop, spojenih vraka prstiju.

"Dovraga, to ti je to?" upitao je Drake. "Strukturalno razmiljanje, Nicholas. Mora razmiljati o tome kako funkcioniraju informacije. Sto podupiru, to podupire njih." "Obina PRovska sranja." "Nicholas", otro ga je ukorio Henley. "Pokuavam ti pomoi." "Oprosti." Drake je gotovo ponizno pognuo glavu. Dok je gledao snimku, Evans je razmiljao: Da nije Henley glavni igra u toj prii? Na trenutak je doista tako izgledalo. "Nego..." rekao je Henley. "Dopusti da ti objasnim kako e rijeiti problem. Rjeenje je jednostavno. Ve si mi rekao..." Na Evansovim vratima zaulo se glasno kucanje. Evans zaustavi DVD i, za svaki sluaj, izvadi disk i spremi ga u dep. Nestrpljivo se kucanje nastavilo i dok je prilazio vratima. Pred njima je, smrknuta lica, stajao Sanjong Thapa. "Moramo krenuti", ree. "Odmah."

DIABLO NEDJELJA, 10. LISTOPADA 14:43 SATI

Helikopter je nadlijetao pustinju tridesetak kilometara od Flagstaffa u Arizoni, nedaleko od kanjona Diablo. Na stranjem sjedalu Sanjong je Evansu davao snimke i isprintane dokumente. Spominjui Ekoloku oslobodilaku frontu, rekao je: "Pretpostavljamo da su im mree u funkciji, ali spremne su i nae mree. Sve djeluju," ree, "a zahvaljujui jednoj od njih naili smo na neoekivani trag. I od svih kandidata, rije je upravo o organizaciji Southwestern Parks Management Association." "A to je?" "Udruga svih upravitelja nacionalnih parkova i parkova prirode u zapadnim saveznim dravama. A oni su otkrili da se dogodilo neto vrlo neobino." Velik dio dravnih parkova u Utahu, Arizoni i Novom Meksiku za ovaj je vikend rezerviran i

plaen unaprijed radi odravanja piknika zaposlenika raznih tvrtki, kolskih proslava, zaposlenikih roendana i tako dalje. U svim sluajevima radi se o obiteljskim prigodama na koje su pozvani i roditelji i djeca, ponekad ak i bake i djedovi. Istina, rije je o produenom, trodnevnom vikendu. No gotovo sve rezervacije odnosile su se na ponedjeljak. Tek mali dio na subotu i nedjelju. Nitko od upravitelja parkova nije se sjeao da se ikada dogodilo neto slino. "Ne shvaam", ree Evans. "Nisu shvaali ni oni", ree Sanjong. "Pomislili su da se moda radi o nekakvom kultu, a budui da se parkovi ne mogu koristiti u vjerske svrhe, nazvali su pojedine organizacije. I utvrdili da su sve primile posebnu donaciju za financiranje upravo tog dogaaja." "Od koga?" "Od dobrotvornih organizacija. U svim je sluajevima pria bila ista. Primili su pismo u kojem je stajalo: 'Hvala na nedavnoj molbi za dodjelu financijske pomoi. Zadovoljstvo nam je izvijestiti vas da emo financijski pomoi va susret u parku tomitom u ponedjeljak, 11. listopada. Ve smo vam poslali ek. Uivajte u pikniku.'" "Ali te organizacije nisu traile rezervaciju, ni pomo?" "Nisu. Stoga su nazvali dobrotvorne organizacije, a ondje im je reeno da je vjerojatno posrijedi zabuna, no budui da su ekovi ve napisani i poslani, mogu iskoristiti dodijeljeni termin u parku. I mnoge organizacije odluile su se upravo za tu mogunost." "A koje su to dobrotvorne organizacije?" "Nisi uo ni za jednu. Zaklada Amy Rossiter. Zaklada za Novu Ameriku. Fundacija Roger V. i Eleanor T. Malkin. Memorijalna zaklada Joiner. Ukupno desetak takvih dobrotvornih udruga." "Stvarnih?" Sanjong slegne ramenima. "Vjerojatno ne. To upravo provjeravamo." Evans ree: "I dalje ne shvaam." "Netko eli da to vie ljudi ovaj vikend bude u parkovima." "Da, ali zato?"

Sanjong mu doda fotografiju. Bila je rije o snimci iz zraka s dodanim bojama: drvee je bilo jarkocrveno na tamnoplavoj pozadini tla. Sanjong mu pokae sredinji dio fotografije. Ondje je, na nekoj istini u umi, Evans ugledao neto to je izgledalo poput paukove mree na tlu niz koncentrinih linija koje povezuju jednako udaljene toke. Ba poput paukove mree. "A to je?" "Raketna baterija. Na ovim tokama rasporeeni su raketni lanseri. A linije su kabeli kojima se nadzire njihovo ispaljivanje." Prstom je prelazio po snimci. "Vidi, ovdje je jo jedna baterija. A ovdje trea. Rasporeene su inei trokut stranica pribline duljine osam kilometara." Evansu je raspored postao jasan. Tri zasebne paukove mree, postavljene na umskim istinama. "Tri raketne baterije..." "Da. Znamo da su kupili pet stotina raketa na kruto gorivo. Same su rakete vrlo malene. Pomna analiza fotografija pokazuje da lanseri imaju promjer deset do petnaest centimetara, a to znai da rakete mogu poletjeti do tristotinjak metara uvis. Vie od toga ipak ne. U svakoj bateriji nalazi se pedesetak raketa. Vjerojatno se ne trebaju aktivirati istovremeno... a primijetit e i da su lanseri postavljeni na poveem razmaku..." "Ali koja im je svrha?" upita Evans. "Nalaze se usred pustoi. Lete uvis tristo metara i onda padaju na zemlju? I to je to? Koja im je svrha?" "Ne znamo", odgovori Sanjong. "Ali doli smo do jo jednog traga. Fotografija koju dri u ruci snimljena je juer. Ali ovo je jutronja snimka." Pruio mu je drugu fotografiju koja je prikazivala isto podruje. Paukove mree vie nije bilo. "to se dogodilo?" upita Evans. "Sve su pospremili i otili. Na prvoj snimci vidi kombije parkirane na rubu istine. Izgleda da su sve spakirali u kombije i jednostavno otili." "Zato to su otkriveni?" "Malo je vjerojatno da to znaju..." "to onda?" "Smatramo da su se morali premjestiti na povoljniji poloaj." "Povoljniji za to?" upita Evans. "to se tu dogaa?"

"Moda je znakovito", ree Sanjong, "to su u vrijeme kupovine raketa kupili i stotinu pedeset kilometara ice od mikrovlakana." Kimao je, kao da to sve objanjava. "Stotinu pedeset kilometara..." Sanjong oima pokae prema pilotu i odmahne glavom. "O pojedinostima moemo kasnije, Peter." Nakon toga zagledao se kroz prozor. Evans je gledao kroz prozor na suprotnoj strani. Vidio je beskonane kilometre pustinjskog krajolika naetog erozijom, smee litice proarane naranastom i crvenom bojom. Helikopter je jurio prema sjeveru. Vidio je kako njegova sjena promie povrinom pijeska. Iskrivljena, izobliena, a zatim ponovno prepoznatljiva. Rakete, pomisli. Sanjong mu je te informacije prenio kao da bi sve dalje trebao sam shvatiti. Pet stotina raketa. Skupine od po pedeset lansera, na irokome razmaku. Stotinu pedeset kilometara ice od mikrovlakana. Moda bi to neto i trebalo znaiti, no Peter Evans nije imao ni blagif predodbu o moguoj svrsi. Skupine malenih raketa. emu, zato? Mikrovlakna. emu? U glavi nije bilo teko izraunati da svaka raketa, ako su te ice prikljuene na njih, ima oko treine kilometra ice. A treina kilometra je tristotinjak metara. Sanjong je rekao da je to i krajnji domet raketa. Znai da rakete lete tristo metara uvis i povlae ice od mikrovlakana? S kojom svrhom? Ili ica slui da ih kasnije pronau i povuku? Ali ne, razmiljao je, to nije mogue. Rakete bi pale u umu i ica bi puknula. A zato su rakete postavljene na tako velikome razmaku? Ako im je promjer tek nekoliko centimetara, zato ne mogu biti na manjoj udaljenosti? Nekako se nejasno prisjetio da vojska ima lansere kod kojih su rakete toliko blizu da im se krilca gotovo dodiruju. Zato su ove onda toliko razmaknute? Raketa leti uvis... povlai tanku icu... i dolazi do visine od tristo metara... i... I to onda? Moda, razmiljao je, svaka raketa u prednjem dijelu nosi nekakve instrumente. icama se podaci prenose na zemlju. Ali kakvi instrumenti? emu sve to slui?

Ponovno je naas pogledao Sanjonga, koji je sad promatrao neku drugu fotografiju. "to radi?" "Pokuavam utvrditi kamo su otili." U trenuku kad je ugledao fotografiju u Sanjongovoj ruci, Evans se namrtio. Bila je to snimka s meteorolokog satelita. Sanjong je u ruci drao snimku oblaka. Ima li sve to nekakve veze s vremenskim prilikama?

FLAGSTAFF NEDJELJA, 10. LISTOPADA 20:31 SATI

"Da", ree Kenner i nagne se naprijed. Sjedili su u separeu u stranjem dijelu nekog restorana u Flagstaffu. S jukebom kod anka dopirao je zvuk stare Presleyjeve pjesme Don't Be Cruel. Kenner i Sarah pojavili su se tek nekoliko minuta ranije. Evansu se uinilo da je Sarah nekako povuena i zabrinuta. Nestalo je njezine uobiajene vedrine. "Smatramo daje sve povezano s vremenskim prilikama", ree Kenner. "tovie, u to smo uvjereni." Priekao je da konobarica poslui salate, a zatim nastavio: "Za takav stav imam dva razloga. Kao prvo, EOF je kupio znaajnu koliinu skupe tehnologije koja naoko nema zajedniku svrhu, osim moda u pokuajima utjecanja na vremenske prilike. A kao drugo..." "Samo malo, samo malo", ree Evans. "Spomenuo si pokuaje utjecanja na vrijeme?" "Upravo tako." "Ali, kako?" "Nadzor nad vremenskim prilikama", ree Sanjong. Evans se nasloni. "Pa to je suludo", ree. "Hou rei... govorite da tipovi misle da mogu nadzirati vrijeme?" "Mogu", ree Sarah.

"Ali kako?" ree Evans. "Kako je to mogue?" "Najvei dio istraivanja i podataka strogo je povjerljive prirode." "Kako onda dolaze do toga?" "To je dobro pitanje", ree Kenner. "I nas zanima odgovor. Ali elim rei da pretpostavljamo da su raketne baterije postavljene radi izazivanja velikih oluja, ili za pojaavanje prirodnih oluja."f "A kako, molim?" "Izazivaju promjene u elektrinom potencijalu infrakumulusnih slojeva." "Ba mi je drago..." ree Evans. "Jasno k'o dan." "Zapravo ne znamo sve pojedinosti", ree Kenner, "iako sam uvjeren da emo ih ubrzo doznati." "Najsnaniji dokazi", ree Sanjong, "potjeu od obrazaca iznajmljivanja prostora u parku. Deki su zamislili mnogo piknika na velikome podruju zapravo u tri savezne drave. A to znai da e vjerojatno tek u posljednji trenutak odluiti gdje e djelovati, ovisno o trenutanim vremenskim prilikama." "Ali to e odluiti?" upita Evans. "to e uiniti?" Svi su utjeli. Evans je pogledom prelazio s lica na lice. "Sluam..." "Znamo samo jedno", ree Kenner. "ele da stvar bude dokumentirana. Jer kod kolskih piknika i izleta koje organizira tvrtka ovjek moe biti siguran u jedno: svi e imati fotoaparate i kamere. Mnotvo videozapisa, mnotvo fotografija." "A onda e, naravno, doi i televizijske ekipe", ree Sanjong. "Doi e? Zato?" "Krv privlai televiziju", ree Kenner. "Mislite da e nauditi ljudima?" "Ja mislim daje jasno", ree Kenner, "da e pokuati..." Sat vremena kasnije svi su sjedili na neudobnim krevetima u motelu dok je Sanjong na televizor spajao prijenosni plejer DVDa. Nalazfli su se u nekoj jadnoj sobi u Shoshoneu, u Arizoni, trideset kilometara sjeverno od Flagstaffa. Evans je na ekranu ponovno ugledao Henleyja u razgovoru s Dra keom. "Ve sam te sluao", rekao je Drake ljutito. "I tvoji savjeti nisu dali rezultata."

"Mora razmiljati u strukturalnim okvirima", rekao je Henley i naslonio se, zagledan u strop, spojenih vraka prstiju. "Dovraga, to ti je to?" upitao je Drake. "Strukturalno razmiljanje, Nicholas. Mora razmiljati o tome kako funkcioniraju informacije. to podupiru, to podupire njih." "Obina PRovska sranja." "Nicholas", otro ga je ukorio Henley. "Pokuavam ti pomoi." "Oprosti." Drake je gotovo ponizno pognuo glavu. Zagledan u ekran, Evans upita: "Ne izgleda li ti kao da Henley vodi glavnu rije?" "On je oduvijek glavni", ree Kenner. "Nisi znao?" Henley je nastavljao: "Dopusti da ti objasnim kako e rijeiti problem. Rjeenje je jednostavno. Ve si mi rekao da globalno zagrijavanje ne donosi eljene rezultate jer ljudi na njega zaboravljaju im malo zahladi." "Da, rekao sam..." "Stoga," rekao je Henley, "informacije mora strukturirati da sve vremenske pojave, dakle, to god se dogaa u atmosferi, potvruju tvoju osnovnu poruku. A to je prednost prebacivanja teita na nagle klimatske promjene. Omoguuje ti da iskoristi sve to se dogaa. Uvijek e biti poplava i ledenih oluja, ciklona i uragana. A te pojave uvijek e se nai meu udarnim vijestima. U svakom sluaju moe tvrditi da je rije o primjeru naglih klimatskih promjena izazvanih globalnim zagrijavanjem. Poruka se tako samo dodatno naglaava. Podvlai se hitnost problema." "Ne znam ba", rekao je Drake sumnjiavim glasom. "I to je ve iskuano u posljednjih nekoliko godina." "Da, u izoliranim pojedinanim sluajevima. Tu i tamo neki politiar govori o pojedinanim olujama ili poplavama. To je radio Clinton, to je radio Gore, pa onaj praznoglavi ministar znanosti u Engleskoj... Ali ne teimo takvim izoliranim sluajevima, Nicholas. Teimo organiziranoj kampanji koja e diljem svijeta uvjeravati ljude u injenicu da globalno zagrijavanje izaziva nagle promjene vremenskih prilika i ekstremne atmosferske pojave." Drake je odmahivao glavom. "Zna", rekao je, "kolika istraivanja pokazuju da nije dolo do poveanja broja ekstremnih vremenskih prilika..."

"Molim te." Henley je samo prezirno otpuhnuo. "To su dezinformacije koje ire skeptici." " "Takvu je priu teko prodati. Previe je istraivanja..." "O emu pria, Nicholas? Moe je prodati u tren oka. Javnost je ve ionako uvjerena da su velike tvrtke u pozadini svake suprotne tvrdnje." Henley je uzdahnuo. "Bilo kako bilo, obeajem ti da e uskoro imati hrpe novih kompjuterskih modela koji e pokazivati da se broj ekstremnih vremenskih pojava doista poveava. To e poduprijeti znanstvenici i osigurati nam sve to je potrebno. To dobro zna." Drake je poeo hodati amotamo. Doimao se vrlo nezadovoljnim. "Ali to jednostavno nema smisla", rekao je. "Nije logino rei da niske temperature i led izazivaju globalno zagrijavanje." "A zato bi to trebalo imati veze s logikom?" upitao je Henley. "Nama je vano jedino da mediji izvijeste o tome. Naposljetku, veina Amerikanaca uvjerena je daje broj zloina u njihovoj zemlji u porastu, iako se zapravo smanjuje ve dvanaest godina. Broj ubojstava pao je na razinu sedamdesetih godina, no Amerikanci su preplaeniji nego ikad jer se ubojstvima u medijima posveuje daleko vie prostora, pa posve prirodno zakljuuju da ih je vie i u stvarnome ivotu." Henley se malko pridignuo. "Promisli o tome to ti govorim, Nicholas. Trend traje ve dvanaest godina, a Amerikanci jo uvijek ne vjeruju. Nema veeg dokaza da je stvarnost zapravo ono to nam serviraju mediji." "Europljani su ipak upueniji i profinjeniji..." "Vjeruj mi, priu o naglim klimatskim promjenama bit e jo lake prodati u Europi. Stvar samo treba pokrenuti u Bruxellesu. Jer birokrati kue, Nicholas. Oni e odmah shvatiti prednosti promjene teita." Drake nije odgovorio. I dalje je koraao amotamo, s rukama u depovima, zagledan u pod. "Pomisli samo to smo sve ve ostvarili!" rekao je Henley. "Jo sedamdesetih godina svi su klimatolozi bili uvjereni da smo na pragu novog ledenog doba. Drali su da se Zemlja hladi. No im je netko spomenuo globalno zagrijavanje, odmah su uvidjeli prednosti. Globalno zagrijavanje izaziva krizu, slui kao poziv na djelovanje. A krizu treba prouiti, sve to treba nekako financirati, za to su

potrebne politike i birokratske strukture diljem svijeta. Za tren oka mnotvo meteorologa. geologa, oceanografa odjednom se prometnulo u 'klimatologe' koji se bave rjeavanjem novonastale krize. I sad e biti tako, Nicholas." "Ve se razgovaralo o naglim klimatskim promjenama, pa se nitko nije ozbiljnije uhvatio tog problema." "Upravo zbog toga organizira Konferenciju", odgovorio je Henley strpljivo. "Odrat e Konferenciju koju e dobro popratiti svi mediji, a ona e se sluajno vremenski poklopiti s dramatinim dokazima o opasnostima naglih promjena. Do zavretka Konferencije svima e biti jasno da su nagle klimatske promjene istinski problem." "Ne znam ba..." "Prestani cendrati. Ne sjea se koliko je trebalo da svi ponu vjerovati u globalnu prijetnju od nuklearne zime, Nicholas. Punih pet dana. Jedne subote 1983. godine nitko na svijetu nikada nije uo za pojam nuklearne zime. A onda je odrana velika konferencija i ve u srijedu itav je svijet bio zabrinut zbog nuklearne zime. Utvreno je da je rije o stvarnoj opasnosti za planet. Bez jednog jedinog objavljenog znanstvenog rada." Drake je teko uzdahnuo. "Pet dana, Nicholas", rekao je Henley. "I uspjeli su. I ti e uspjeti. Tvoja Konferencija promijenit e temeljna pravila na podruju klimatologije." Snimka je zavrila. "Boe moj", ree Sarah. Evans je samo utio, zagledan u tamni ekran. Sanjong je prestao sluati jo prije nekoliko minuta. Ve je neto radio na prijenosnom raunalu. Kenner se obrati Evansu: "Kad je snimljen ovaj razgovor?" "Ne znam." Evans se polagano budio iz omamljenosti. Izgubljeno je pogledao uokolo. "Nemam pojma kad je snimljen. Zato?" "U ruci dri daljinski..." ree Kenner. "Oh, ispriavam se." Evans otvori izbornik i pogleda datum. "Prije dva tjedna." "Znai da Morton prislukuje Drakeov ured dva tjedna", ree Kenner. "Tako izgleda."

Evans je gledao kako se snimka ponovno vrti na ekranu, ovaj put bez tona. Nepomino je piljio u dvojicu mukaraca. Drake je zabrinuto etao amotamo, a Henley sjedio mirno i samouvjereno. Evans je davao sve od sebe da to bolje shvati i prihvati sve to je uo. Ona prva snimka inila mu se nekako loginom i razumnom. Drake se ondje alio ni probleme s objavljivanjem stvarne prijetnje prirodnom okoliu globalnog zagrijavanja, kad svi prirodno prestaju razmiljati o toj temi usred snjene oluje. Evansu je to bilo logino. Ali ovaj razgovor... Samo je odmahnuo glavom. To gaje zabrinulo. Sanjong pljesne i ree: "To je to! Doao sam do lokacije!" Okrenuo je ekran tako da ga svi vide. "Ovo je snimka s radara iz FlagstaffaPulliama. Vidite kako se kino sredite formira sjeveroistono od Paysona. Sutra oko podneva ondje bi trebala nastati oluja." "Koliko je to od nas?" upita Sarah. "Oko stotinu pedeset kilometara." Kenner ree: "Mislim da e biti najbolje da se ukrcamo u helikopter." "I uinimo... to?" upita Evans. "Za ime svijeta, pa ve je deset naveer." "Toplo se odjenite", ree Kenner. Svijet je bio zelenocrn, slika drvea u objektivu pomalo mutna. Naoale za nono promatranje snano su mu pritiskale elo. Neto nije bilo u redu s rastezljivim remenima koji su mu bolno rezali ui. No svi su nosili naoale, kroz prozore helikoptera gledali kilometre i kilometre uma. Traili su istine, a ve su ih nadletjeli desetak, moda i petnaestak. Na nekima je bilo ivota: vidjeli su kue, tamne pravokutnike s osvijetljenim prozorima. Na dvije istine kue su bile posve mrane. Bila su to naputena rudarska naselja. No jo nisu pronali to su traili. "Evo jedne istine", ree Sanjong i rukom pokae smjer. Evans pogleda ulijevo i ugleda veliku istinu. Visoka trava djelomino je zakrivala ve poznatu paukovu mreu lansera i kabela. S jedne strane nalazio se veliki leper, onakav kakvima se dostavlja roba u velike samoposluge. Na njegovim bonim stranicama doista je ugledao velik logotip lanca samoposluga A&P. "Teroristi iz samoposluge", ree Sarah. Meutim, nitko se nije nasmijao. istina je ostala iza njih, a helikopter je nastavio putovanje. Pilot je dobio stroge upute da ne usporava i ne krui nad istinama.

"Jednu smo otkrili", ree Evans. "Gdje smo sada?" "uma Tonto, zapadno od Prescotta", odgovori pilot. "Oznaio sam koordinate." Sanjong ree: "Trebali bismo pronai jo dvije baterije, koje ine trokut stranice od osam kilometara." Helikopter je pojurio dalje u no. Trebalo im je jo sat vremena da pronau preostale raketne baterije, nakon ega su se vratili.

PARK McKINLEY PONEDJELJAK, 11. LISTOPADA 10:00 SATI

Osvanulo je toplo i sunano jutro, iako su sa sjevera prijetili tamni oblaci. Osnovna kola iz Lincolna organizirala je tradicionalni godinji izlet u dravni park McKinley. Stolove za piknik ukraavali su baloni, rotilji su ve bili u punom pogonu, a oko tri stotine djece s obiteljima loptama se i frizbijima igralo na livadi pokraj slapa. Drugi su se igrali uz obalu oblinje rijeke Cavender, koja spokojno vijuga kroz park. Rijeka je trenutano bila niska, a s obiju strana obala je bila pjeana uz malena stjenovita jezerca u kojima su se igrala manja djeca. Kenner i ostali parkirali su se sa strane i sve promatrali. "Kad ta rijeka nabuja," ree Kenner, "odnijet e cijeli park i sve koji su u njemu." "Park je velik", ree Evans. "Doista e poplaviti sve?" "To nije nikakav problem. Voda e biti blatnjava i brza. A ve petnaest centimetara snanog toka dovoljno je da ovjeka obori na tlo. I ovjek se jednostavno klie, sve je sklisko, vie se ne moe ustati. Bujica je puna kamenja i raznih predmeta, blato zasljepljuje, ljudi se sudaraju s tvrdim predmetima, gube svijest. Ljudi se najee utapaj jer pokuavaju prijei vrlo nisku vodu." "Ali petnaest centimetara..." "Blatnjava je voda vrlo mona", ree Kenner. "Petnaest centimetara blata moe bez problema odnijeti i automobil. Vie ne zahvaa podlogu i bujica ga jednostavno nosi s ceste. Vrlo esta pojava." Evansu je sve to zvualo nevjerojatno, no Kenner je sad ve govorio o nekoj zloglasnoj poplavi u Coloradu, o Velikom Thompsonu, u kojoj je za samo nekoliko minuta ivot izgubilo stotinu etrdeset osoba. "Automobili su bili zgnjeeni poput

limenka za pivo", rekao je. "Ljudima je blatnjava bujica trgala odjeu. Nemoj se zavaravati." "Ali ovdje..." ree Evans i pokae prema parku. "Ako se razina rijeke pone dizati, ostat e dovoljno vremena da..." "Nee ako se rijeka digne naglo. Nitko nee znati dok ne postane prekasno. Zato emo se pobrinuti da do toga ne doe." Pogledao je na sat, podignuo pogled prema sve tamnijem nebu, pa se vratio do parkiranih automobila. Imali su tri terenca. Kenner e upravljati jednim, Sanjong drugim, a Peter i Sarah treim. Kenner otvori stranja vrata svog vozila, te se obrati Peteru: "Ima pitolj?" "Nemam." "eli pitolj?" "Misli da e mi zatrebati?" "Mogue. Kad si posljednji put vjebao gaanje?" "Ve dosta dugo nisam..." Evans zapravo u ivotu nije pucao iz pitolja. I sve dotada time se ponosio. Sad odmahne glavom. "Nisam ba lud za orujem." Kenner je u rukama drao revolver. Otvorio ga je i provjeravao je li sve u redu. Sanjong je kod svog automobila provjeravao puku zlokobna izgleda, crnu s teleskopskim ciljnikom. Sve je radio brzo i vjeto. Pravi vojnik. Evans s nelagodom pomisli: Pa to je ovo, obraun kod O. K. korala? "Sve e biti u redu", ree Sarah, obraajui se Kenneru. "Ja imam pitolj." "Zna se njime sluiti?" "Znam." "to ima?" "Devetmilimetarsku Berettu." Kenner odmahne glavom. "Moe se snai s trideset osmicom?" "Naravno." Dao joj je pitolj i futrolu, koju je ona zakopala za pojas traperica. inilo se da dobro zna to radi. Evans upita: "Doista oekuje da nekoga ustrijelimo?" "Samo u nudi", odgovori Kenner. "No moda ete se morati braniti." "Misli da e biti naoruani?" "Da, to je mogue."

"Isuse." "Sve je u redu", ree Sarah. "Osobno bi mi bilo drago upucati gadove." Glas joj je bio opor, pun bijesa. "U redu", ree Kenner. "To bi bilo to. Uzjaimo." Evans pomisli: Uzjaimo. Isuse Kriste! Ovo je zbilja O. K. koral. Kenner se odvezao do suprotne strane parka i ondje nakratko popriao s policajcem ije je crnobijelo patrolno vozilo stajalo na rubu istine. Kenner je s njim dogovorio radijsku vezu. Zapravo e svi biti u vezi pomou radioureaja, budui da plan iziskuje visok stupanj koordini ranosti. Tri toke na kojima se nalaze paukove mree morat e napasti istovremeno. Kao to je Kenner objasnio, rakete bi trebale "pojaati naboj" oluje. Zamisao je stara desetak godina, budui da su u to vrijeme ljudi prvi put poeli prouavati munje na terenu, u stvarnim olujama. Neko se smatralo da svaka munja smanjuje intenzitet oluje, jer smanjuje razliku u elektrinom naboju izmeu oblaka i tla. No pojedini su istraivai zakljuili da udari groma imaju upravo suprotan uinak drastino pojaavaju snagu oluje. Sam mehanizam jo nije poznat, no pretpostavlja se da je povezan s naglim poveanjem temperature do kojeg dolazi zahvaljujui munji, ili zbog valova koje stvara i tako pojaava turbulentnost ve ionako turbulentnog sredita oluje. Bilo kako bilo, prema aktualnim teorijama to je vie munja, to je oluja snanija. "A one paukove mree?" upita Evans. "To su malene rakete za koje su vezane ice od mikrovlakana. Diu se tristotinjak metara u oblani sloj, a ice tako slue kao vodovi niskog otpora i izazivaju pojavu munja." "Rakete, dakle, izazivaju vie munja? Tome slue?" "Da, tako je." Evans je i dalje sumnjao u tu teoriju. "Tko plaa ta istraivanja?" upita. "Osiguravajua drutva?" Kenner odmahne glavom. "Sve je slubena tajna", ree on. "Znai da je u to umijeana vojska?" "Tako je." "Vojska plaa istraivanja vremenskih prilika?" "Promisli malo bolje", ree Kenner.

Evansu se nije dalo razmiljati. Bio je vrlo skeptian prema svemu to ima veze s vojskom. Mogunost da plaaju meteoroloka istraivanja uinila mu se jednako apsurdnim pretjerivanjem kao i daske za nunike po cijeni od esto dolara i tisuu dolara vrijedni mehaniarski kljuevi. "Po meni je to uzaludno rasipanje novca." "EOF se ne bi sloio", ree Kenner. Upravo tada oglasio se Sanjong, i to vrlo odluno. Evans je u meuvremenu nekako smetnuo s uma da je Sanjong vojnik. A sada je rekao da onaj tko stekne nadzor nad vremenom, nadzire i bojno polje. Rije je o pradavnome snu svake vojske. Dakako da vojska troi novac na to. "eli rei da to doista funkcionira?" "Da", ree Sanjong. "to misli, zato smo ovdje?" Terensko vozilo vijugalo je uspinjui se umovitim obroncima sjeverno od parka McKinley. Na tom su se podruju smjenjivale guste ume i otvorene livade. Sarah pogleda Petera sa suvozakog sjedala. Zgodan je, snane sportske grae. No neki put ponaa se poput cmizdravog slabia. "Jesi li se kad bavio sportom?" upita ona. "Naravno." "ime?" "Igrao sam skvo. Pomalo nogomet..." "Ah..." "Hej..." ree on. "Samo zato to ne pucam... Pa odvjetnik sam, za ime svijeta." Razoarao ju je a da i nije tono znala zato. Vjerojatno, razmiljala je, jer je nervozna i kraj sebe eli nekog strunog i sposobnog. Svialo joj se Kennerovo drutvo. Tako je upuen u sve, tako sposoban i vjet. Zna to se dogaa. Na sve situacije brzo reagira. Peter je zgodan i dobar tip, ali... Pogledala je njegove ruke na upravljau. Dobro vozi. A to je danas vano. Sunce je u meuvremenu nestalo. Pribliavali su se olujnim oblacima. Postajalo je sve mranije, nebo je izgledalo sve zlokobnije. Cesta koja je vijugala kroz ume bila je prazna i jo otkako su napustili park, nisu vidjeli niti jedan automobil. "Koliko jo?" upita Evans. Sarah pogleda GPS. "Jo osam kilometara, ini mi se." On kimne. Sarah se premjesti tako da joj pitolj ne pritie bok, pa pogleda u retrovizor na desnim vratima. "Oh, sranje..."

"to je?" Iza njih se nalazio stari plavi kamionet. S registarskom oznakom iz Arizone.

AURORAVILLE PONEDJELJAK, 11. LISTOPADA 10:22 SATI

"Bit e frke", ree Sarah. "Zato?" upita Evans. Pogledao je u retrovizor i ugledao kamionet. "U emu je stvar?" Sarah je u ruci drala radioureaj. "Kenneru... Primijetili su nas." "Tko?" upita Evans. "Tko je iza nas?" Skljocaj u zvuniku. "Gdje ste?" upita Kenner. "Na cesti broj 95. Imamo jo est kilometara." "U redu", ree Kenner. "Drite se plana. Dajte sve od sebe." "Tko je to?" upita Evans, i dalje zagledan u retrovizor. Plavi kamionet brzo im se primicao. Vrlo brzo. Ve trenutak kasnije udario je u njihov stranji branik. Evans od oka izgubi nadzor nad vozilom, ali se odmah pribere. "to je to, jebote?!?" "Samo vozi, Peter." Sarah izvadi revolver. Drala ga je u krilu, zagledana u desni retrovizor. Plavi kamionet na trenutak je zaostao, no sad je ponovno pojurio naprijed. "Evo ga opet..." Moda i zbog toga to je Peter nagazio papuicu gasa, udar je bio neoekivano blag. Tek malo gurkanje straga. Peter je jurio unato zavojima, pogledavajui u retrovizor. Plavi kamionet ponovno je malo zaostao. Slijedio ih je jo kilometar, ali se ni u jednom trenutku nije pribliio na manje od petest duljina vozila. "Ne shvaam", ree Evans. "Hoe li nas udariti ili ne?" "Izgleda da nee", ree ona. "Uspori, pa da vidimo to e se dogoditi." On uspori na ezdeset pet kilometara na sat.

Plavi kamion takoer je usporio, sve vie zaostajui. "Samo nas slijede", ree ona. Zato? Na vjetrobranskome staklu pojavile su se prve kapi kie. Cesta pred njima bila je posuta tragovima kapljica, no jo nije poela prava kia. Plavi kamionet zaostao je jo vie. Iziavi iz jednog zavoja, tono ispred sebe ugledali su veliki srebrni leper. Polagano je grmio ispred njih, ne vozei bre od pedeset na sat Na stranjim vratima nalazio se logotip "A&P". "Sranje!" ree Evans. U retrovizoru je vidio da ih plavi kamionet i dalje prati. "Sad smo u sendviu." Naglo je skrenuo lijevo, u pokuaju da prestigne leper, no voza kamioneta istog je trenutka skrenuo prema sredini ceste. Evans se odmah vrati iza njega. "U zamci smo", ree. "Ne znam", ree ona. "Ne kuim..." Put naprijed zaprijeio im je leper, dok je iza njih plavi kamionet bio dalje nego ikada, na udaljenosti od nekoliko stotina metara. I dalje je razmiljala o situaciji u kojoj su se nali, kad je mjesto uz cestu kraj kojeg su upravo proli pogodila munja. Od njih je bila udaljena najvie deset metara: uareni bljesak svjetla i zvuka. Oboje su prestraeno poskoili. "Isuse, to je bilo tako blizu", ree Evans. "Da..." "Nikad nisam bio tako blizu munje." Prije nego to je uspjela odgovoriti, munja je pogodila mjesto na cesti tono ispred njih. Evans je nesvjesno skrenuo od praska, iako je munja u meuvremenu nestala. "Jebemti sve!" Sarah je ve poela sumnjati kad je trea munja pogodila samo vozilo. Bio je to zagluujui prasak popraen iznenadnim pritiskom zbog kojeg je osjetila otru bol u uima, dok je oblak iste bjeline obavio cijeli terenac. Evans krikne od straha i ispusti upravlja. Sarah ga epa i ispravi poloaj automobila na cesti. etvrta munja prasnula je kraj vozakih vrata, samo koji centimetar od vozila. Staklo na vratima istog je trenutka napuklo.

"Jebemti sve!" ponavljao je Evans. "Jebemti sve! Stoje to?" Sarah je imala dojam da je sve i preoito. Privlae munje. Sljedei udar odmah je popratio novi, koji je pogodio poklopac motora. Uarene bijele, nazubljene munje naas su se proirile cijelom povrinom automobila, a zatim nestale. Na poklopcu je ostala velika crna udubina. "Ja to ne mogu", ree Evans. "Ne mogu, ja to vie ne mogu." "Vozi, Peter", ree Sarah i snano mu stisne ruku. "Vozi." U razmaku od samo nekoliko trenutaka pogodile su ih jo dvije munje. Sarah osjeti miris paljevine ali nije tono znala to gori. No sad joj je bilo jasno zato je onaj drugi udar plavog kamioneta bio toliko blag. Plavi kamionet postavio je neto na njihovo vozilo. Nekakvu elektroniku napravu. Neto to sad privlai munje. "to emo sad? to emo sad?" cendrao je Evans. Na svaku novu munju reagirao je ve pravim zavijanjem. No i dalje su bili u stupici, na uskoj cesti, a s obiju strana nalazila se samo gusta uma... To bi joj nekako trebalo biti poznato. uma... to sa umom? Munja je eksplozivnom snagom razbila stranje staklo. Druga ih je pogodila toliko snano da je automobil na kamenom posutoj cesti poskoio kao da ga je udario eki. "Dovraga sve", ree Evans, te s ceste naglo skrene na zemljani put u umi. Sarah je u jednom trenutku uoila naziv gradia na starome stupu koji je promaknuo pokraj prozora. Nali su se pod divovskim zelenim borovima, gotovo u tami. Ali munja vie nije bilo. Dakako, pomisli ona. Drvee. ak i ako automobil privlai munje, one e prvo udariti u vie drvee. Trenutak kasnije to se i dogodilo. Zauli su prasak neposredno iza vozila, a munja je sijevnula niz deblo visokog bora, raspolovivi ga, kako ? se inilo, parom, tako da se stablo zapalilo. "Izazvat emo umski poar."

"Ba me briga", ree Evans. Vozio je vrlo brzo. Vozilo je poskakivalo po zemljanome putu, no kako je to ipak bio terenac, Sarah je znala da e sve biti u redu. Osvrnuvi se, ugledala je stablo u plamenu i poar koji se iri tlom. Kenner se oglasio preko radioureaja: "Sarah, to se dogaa?" "Morali smo skrenuti s ceste. Udaraju nas munje." "I to neprestano!" povie Evans. "Bez prestanka!" "Pronaite ureaj koji ih privlai", ree Kenner. "ini mi se daje uvren za auto", ree Sarah. Dok je to izgovarala, munja je pogodila cestu tono ispred njih. Bljesak je bio toliko snaan da su joj se pred oima naas ukazale zelene pruge. "Onda napustite auto", ree Kenner. "I drite se to nie, to blie tlu." Prekinuo je vezu. Evans je nastavio juriti, a terensko vozilo poskakivalo je u koloteinama na putu. "Ne elim napustiti auto", ree. "ini mi se da smo u njemu sigurniji. Uvijek se kae ne naputaj auto, jer je unutra sigurnije. Gume slue kao izolator." "Ali neto gori", ree ona, njuei zrak. Automobil je i dalje poskakivao i trzao se. Sarah se trudila odrati ravnoteu, drati se za sjedalo i ne dodirivati metalne dijelove vrata. "Ba me briga. Smatram da trebamo ostati u autu", ree Evans. "Rezervoar bi mogao eksplodirati..." "Ne elim izii", ree on. "Ja ne izlazim." Zglobovi aka bili sa mu bijeli od siline stiska kojim je drao upravlja. Sarah je ugledala neku istinu koja je bila pred njima. Veliku istinu s visokom utom travom. Munja se spustila uz strahovit prasak i razbila vanjski retrovizor, koji se rasprsnuo poput bombe. Ve trenutak kasnije zauli su priguen udarac. Automobil se nagnuo u stranu. "Oh, sranje", ree Evans. "Udar je probuio gumu." "Toliko o izolatoru", ree ona. Automobil je sad stvarao razne zvukove, a donja strana strugala je po zemlji izmeu koloteina, pa je metal kripao. "Peter..." ree ona. "U redu, u redu, dopusti da barem doem do istine." "ini mi se da ne moemo ekati."

No koloteina je zavrila, put je opet bio ravan i Evans je nastavio voziti, uz cviljenje naplatka. Kine kapi poele su prekrivati vjetro bransko staklo. Sarah je iznad trave ugledala krovove drvenih zdanja izblijedjele od sunca. Trebalo joj je jo nekoliko trenutaka da shvati da je naselje naputeno. Ili da je rije o rudarskim kuama. Ispred njih nalazio se natpis na kojem je stajalo: AURORAVILLE, BR. STAN. 82. Uz novi udar munje, Evans udari znak i srui ga. "Peter, ini mi se da smo stigli na odredite." "U redu, da, dopusti da doem malo blie..." "Odmah, Peter!" On zaustavi automobil. Istodobno su otvorili vrata. Sarah se svom teinom bacila na tlo. Munja je udarila toliko blizu nje da ju je nalet vrueg zraka odbacio u stranu tako da se zakotrljala. Prasak ju je zagluio. Pridigla se na ruke i noge i na sve etiri urno otpuzala iza automobila. Evans je bio s druge strane vozila i neto vikao, no nije ga ula. Poela je pregledavati stranji branik. Nije vidjela nikakav dodatak, nikakav ureaj. Nije bilo niega. No nije imala vremena razmiljati, jer je sljedea munja pogodila stranju stranu vozila i zaljuljala ga, a stranji se prozor rasprsnuo tako da su je zasuli komadii stakla. Odupirui se napadu panike, pojurila je naprijed, i dalje gotovo priljubljena uz tlo, te je, zaobilazei vozilo, kroz travu krenula prema najblioj kui. Evans je bio negdje ispred, neto joj dovikivao, no nije ga ula od zagluujueg praska. Jednostavno nije eljela jo jednu munju, barem ne sada, kad bi samo mogla, jo nekoliko sekunda... Rukom je dodirnula drvo. Neku dasku. Stubu. Brzo je otpuzala naprijed, probijajui se kroz travu i ugledala trijem, ruevnu kuu, te natpis koji je visio s krova, sad ve toliko siv da nije uspjela vidjeti to pie. Evans je bio unutra i ona pojuri naprijed, ne obazirui se na iverje u dlanovima, a on je vikao i vikao... A onda je napokon ula njegove rijei: "Pazi na korpione!"

Drveni trijem bio je prepun korpiona malenih, blijedoutih, podignutih repova. Bilo ih je barem tridesetak. Kretali su se iznenaujue brzo, u stranu, poput rakova. "Ustani!" Ona ustane i potri, osjeajui hrskanje tipavaca pod nogama. Munja je uto udarila u krov kue i sruila onaj natpis, koji je u oblaku praine pao na trijem. No tada se nala u kui. A ondje je stajao Evans, uzdignutih ruku, stisnutih aka, i vikao: "To! Uspjeli smo!" Ona je hvatala dah. "Srea to nisu bile zmije", ree ona, i dalje s mukom hvatajui zrak. Evans ree: "Molim?" "U tim starim kuama uvijek ive zvearke." "Isuse..." Vani se prolomio prasak. I munje su ponovno poele udarati. Kroz prljavi razbijeni prozor Sarah je promatrala terensko vozilo i razmiljala o tome kako ga sad, kad su ga napustili, munje vie ne udaraju... razmiljala... na stranjem odbojniku nema niega... zato se onda onaj kamionet sudario s njihovim terencem? Koja je bila svrha dodira? Ve se spremala upitati Evansa je li primijetio... Munja je sijevnula tono kroz krov, u njemu ostavila rupu, otvor prema tamnome nebu, daske su se razletjele na sve strane. Udarila je n pod tono na mjestu na kojem je do maloas stajala. Na podu su ostale crne nazubljene pruge, nalik na sjenu bodljikavog grma. Prostorom se irio snaan miris ozona. Sa suhih dasaka poeo se dizati dim. "Cijela kua mogla bi se sruiti", ree Evans. Ve je otvorio pokrajnja vrata i krenuo prema van. "Sagni se", ree Sarah i poe za njim. Kia se pojaala. Velike, debele kaplje udarale su joj lea i ramena dok je trala do susjedne kue. Imala je dimnjak od opeke i openito ostavljala dojam daje vra i kvalitetnije izgraena. No prozori su bili jednaki: razbijenog stakla i pod debelim slojem praine i prljavtine.

Pokuali su otvoriti najblia vrata, no nisu ih uspjeli pomaknuti, pa su otrali do prednjeg ulaza i naili na irom otvorena vrata. Sarah utri u kuu. Munja je udarila iza nje, tako da se uleknuo krov nad trijemom, a jedan pokrajnji stup pritom se raskolio. Od udara su se rasprsnula stakla s prednje strane tako da je od njih poletjela prava kia prljavih komadia stakla. Sarah se okrene na suprotnu stranu i pokrije lice, a kad je ponovno pogledala, uvidjela je da su se nali u kovakoj radionici. U sreditu prostora nalazilo se veliko ognjite, a iznad njega sa stropa su visjele sve mogue vrste metalnog orua. Na zidovima je ugledala potkove, klijeta i mnotvo drugih metalnih predmeta. Kua je prepuna metala. Zaula se zlokobna grmljavina. "Moramo pobjei odavde", povie Evans. "Ovo nije dobro..." Nije dovrio reenicu. Sljedei udar groma oborio ga je u trenutku kad se probio kroz strop, razbacujui metalna pomagala, te pogaajui ognjite, rasprujui opeke na sve strane. Sarah se sagne, pokrije glavu i ui i osjeti kako joj opeke pogaaju ramena, lea, noge kako je obaraju... A onda je osjetila stranu bol u elu i naas ugledala zvijezde. Nakon toga obavila ju je tama, a grmljavina se izgubila u beskonanoj tiini.

UMA PONEDJELJAK, 11. LISTOPADA 11:11 SATI

Kenner se nalazio dvadeset pet kilometara dalje, na cesti broj 47. U vonji je sluao Sarin radioureaj. Odailja je i dalje bio ukljuen, uvren za njezin pojas. Bilo je teko sa sigurnou odrediti to se dogaa jer je svaka munja stvarala zagluujue smetnje koje su trajale po petnaestak sekunda. Ipak je shvatio najhitnije Evans i Sarah izili su iz terenskog vozila, ali munje nisu prestale. tovie, inilo se da ih prate.

Kenner je vikao u svoj ureaj, pokuavao privui Sarinu pozornost, no inilo se da je ona stiala zvuk ili je bila odvie zaokupljena zbivanjima u naputenom naselju. U beskraj je ponavljao: "Munje vas prate!" Ali nije se javila. Nakon posljednjeg razdoblja uma uslijedila je tiina. Kenner promijeni kanal. "Sanjong?" "Izvolite, profesore." "Sluao si ih?" "Da." "Gdje si?" upita Kenner. "Na cesti 190, vozim prema sjeveru. Procjenjujem da sam oko pet kilometara od paukove mree." "Ve ima munja?" "Jo ne. Ali upravo je poela kia. Prve kapi na staklu..." "U redu. Priekaj malo." Vratio se na Sarin kanal. I dalje smetnje, ali sve tie. "Sarah! Jesi li tu? Sarah! Sarah!" Kenner zauje kaalj, iz daljine. "Sarah!" kljocaj. Tresak. Netko neto petlja s ureajem. Kaalj. "Ovdje Peter. Evans." "to se dogaa?" "... mrtva." "Molim?" "Mrtva je. Sarah je mrtva. Udarila ju je opeka, pala je, a onda ju je izravno pogodila munja i mrtva je. Tu sam, uz nju. Mrtva je, o, kakvo sranje, mrtva je..." "Pokuaj usta na usta." "Kaem ti da je mrtva." "Peter. Usta na usta." "O, Boe... Sva je plava..." "To znai da je iva, Peter." "... poput lea, pravi... le..." "Peter, posluaj me."

Ali Evans nije nita uo. Idiot je i dalje drao tipku za govor. Kenner frustrirano opsuje. A onda je ureaj samo gromoglasno zaumio. Kenner je znao to to znai. Novi udar. I to gadan. "Sanjong?" Kenner je sad i na Sanjongovu kanalu uo samo smetnje. Potrajale su desetpetnaest sekunda. Znai da je munja pogodila i Sanjonga. Tek tada Kenner je uvidio uzrok. Sanjong se vratio na vezu, kaljui. "Sve u redu. Udar munje. Vrlo blizu automobila. Ne mogu zamisliti... toliko blizu." "Sanjong", ree Kenner. "Mislim da je stvar u radioureajima." "Da?" "Odakle si ih nabavio?" "Ekspresna dostava iz Washingtona." "Paket je dostavljen osobno tebi?" "Ne. U motel. Vlasnik mi ga je uruio kad smo doli... Ali kutija je bila zalijepljena..." "Baci radio", ree Kenner. "Ovdje nema mree za mobitele, neemo moi komuni..." I vie nita. Samo zagluujue smetnje. "Peter." Bez odgovora. Radio je posve utihnuo. Vie nije bilo ni uma. "Peter. Javi se. Peter. Jesi li tu?" Nita. Potpuna tiina. Kenner prieka jo nekoliko trenutaka. Evans se ne javlja. Prve kapi kie pale su i na Kennerovo vjetrobransko staklo. On otvori prozor i baci radioureaj. Odbivi se od asfalta, zavrio je u travi na suprotnoj strani ceste. Kenner je preao jo stotinjak metara kad je munja pogodila to mjesto iza njega, na suprotnoj strani ceste. Da, ipak je stvar u radioureajima. Netko ih se dokopao. U Washingtonu? Ili u Arizoni? Teko je pouzdano rei, no u tom trenutku i nije bilo vano. Vie ne mogu izvesti pomno koordinirani plan. Odjednom su se nali u vrlo opasnoj situaciji. Namjeravali su istodobno napasti sve tri raketne baterije. Sad od toga nee biti nita. Dakako, Kenner i dalje moe

odraditi svoj dio posla. Ako je jo iv, Sanjong bi mogao doi do druge baterije, no napad nee biti koordiniran. Ako jedan od njih do svoje baterije doe kasnije, ekipa koja se brine za drugu bateriju primit e upozorenje radiovezom, te e ekati spremna, s orujem. Kenner u to nije ni najmanje sumnjao. A Sarah i Evans ili su mrtvi ili izvan stroja. Njihov je automobil neupotrebljiv. Oni posve sigurno nee doi do tree baterije. Znai da mogu onesposobiti jednu. Moda dvije. Hoe li to biti dovoljno? Moda, pomisli. Kenner pogleda cestu pred sobom, tu blijedu traku pod mranim nebom. Nije razmiljao o tome jesu li njegovi prijatelji ivi ili nisu. Moda je sve troje poginulo. Ali ako on ne sprijei oluju, poginut e stotine ljudi. Djeca, cijele obitelji. Papirnati tanjuri zavrit e u blatu iz kojeg e spasitelji izvlaiti tijela. Mora to nekako sprijeiti. Pojurio je dalje, u oluju.

McKINLEV PONEDJELJAK, 11. LISTOPADA 11:29 SATI

"Mama, mama! Brad me udario! Mama! Reci mu da prestane!" "Dostaje, djeco..." "Bradley! Koliko ti puta moram rei...? Ostavi sestru na miru!" Policajac Miguel Rodriguez iz Prometne policije savezne drave Arizone stajao je na jednoj strani parka McKinley, kraj policijskog automobila, i promatrao piknik. Bilo je pola dvanaest i djeca su ve bila gladna. Sve su se vie svaala i udarala. Diljem parka dim iz rotilja dizao se prema sve tamnijem nebu. Neki roditelji zabrinuto su podizali pogled, no nitko se nije spremao za odlazak. A kia ondje jo nije poela, iako se sa sjevera, s udaljenosti od nekoliko kilometara, ula grmljavina.

Rodriguez pogleda megafon koji se nalazio na sjedalu u automobilu. Ve pola sata nestrpljivo je iekivao poziv agenta Kennera na radiovezi kojim e mu naloiti da isprazni park. Ali radio se jo nije oglasio. A agent Kenner dao mu je vie nego jasne upute. Nemoj prazniti park dok ti se ne javim. Rodriguezu nikako nije bilo jasno zato treba ekati, no Kenner je na tome ustrajao. Rekao je da se radi o pitanju nacionalne sigurnosti. Rodriguezu ni to nije bilo jasno. Kako prokleti piknik u parku prirode moe biti pitanje vano za nacionalnu sigurnost? No znao je da treba sluati zapovijedi. Stoga je s nestrpljenjem i nelagodom ekao i promatrao nebo. ak i kad je uo da meteorolozi najavljuju mogunost iznenadnih poplava u istonim okruzima od Kayente do Two Gunsa i Camp Paysona a u tom podruju nalazi se i McKinley Rodriguez je i dalje ekao. Nikako nije mogao znati da mu se ovjek iji poziv eka nee javiti.

AURORAVILLE PONEDJELJAK, 11. LISTOPADA 11:40 SATI

Peter Evans kasnije je uvidio da su ga zapravo spasili trnci koje je osjetio dok je drao radioureaj u oznojenoj ruci. Malo prije toga shvatio je da ih munje zbog nekog razloga prate kamo god krenuli. Nije imao pojma o znanosti, ali je zakljuio da mora biti rije o nekom metalnome predmetu ili nekom ureaju. Dok je razgovarao s Kennerom, osjetio je blago elektrino bockanje koje je dopiralo od radioureaja te ga je instinktivno odbacio na suprotnu stranu prostorije. Pao je uz veliku eljeznu napravu koja je izgledala poput stupice za medvjede. Munja je sijevnula trenutak kasnije, uz zasljepljujui bljesak i za gluujui prasak, a Evans se bacio na pod, preko Sarina nepomina tijela. Dok je tako leao, uma pomuenog od straha, na trenutak mu se uinilo da je osjetio kako joj se tijelo trznulo.

Brzo je ustao i zakaljao. Prostorija je bila puna dima. Suprotni je zid ve gorio. Plamen je bio malen, ali se irio zidom. Ponovno je pogledao Saru, plavu i hladnu. Bio je posve uvjeren da je mrtva. Zacijelo mu se samo uinilo da se pomaknula, ali... Stisnuo joj je nos i poeo davati umjetno disanje na usta. Usne su joj bile hladne. To ga je prestrailo. Bio je uvjeren da je mrtva. Vidio je komade eravice i pepeo koji su letjeli dimom ispunjenim zrakom. Morat e izii prije nego to se sve srui. Gubio se u brojanju dok joj je pokuavao zrakom ispuniti plua. Ionako nema smisla. uo je kako mu plamen pucketa nad glavom. Podignuo je pogled i uvidio da su krovne grede u plamenu. Osjetio je kako ga obuzima panika. Poskoio je na noge, potrao prema vratima, rastvorio ih i iziao. Prenerazila ga je jaka kia koja mu je odmah natopila kosu i odjeu. I od toga se nekako trgnuo. Osvrnuo se i ugledao Saru na podu. Ne moe je ostaviti. Otrao je do nje, uhvatio je za ruke i izvukao iz kue. Nepomino tijelo bilo je neoekivano teko. Glava joj je visjela unatrag, oi su joj bile zatvorene, usta razjapljena. Mrtva je, nema ni najmanje sumnje. Ponovno se naavi na kii, polegnuo ju je u utu travu, spustio se na koljena i jo jednom iskuao metodu usta na usta. Nije tono znao koliko je dugo odravao postojani ritam. Moda minutu, moda dvije. Moda ak i pet. Oito nije imalo smisla, ali je nastavio bez obzira na sve to mu je govorio razum, jer mu je taj ritam na neobian nain omoguavao da ublai paniku koju je osjeao, budui da se tako na neto mogao koncentrirati. Nalazio se na istini, usred proloma oblaka, uz pustu kuu koja gori unato kii i... U tom trenutku kod Sare je proradio refleks povraanja. Tijelo joj se iznenada pridignulo, a on je preneraeno pusti. eludac joj se poeo dizati, iako je bio prazan, a onda ju je zahvatio napadaj kalja. "Sarah..." Ona zastenje i prevali se na bok. On je epa za ruke i pridigne. Disala je. Kapci su joj nekontrolirano treperili. inilo se da nije pri svijesti. "Sarah, probudi se..." Kaljala je toliko da joj je itavo tijelo podrhtavalo. Pobojao se da e se uguiti. "Sarah..."

Ona protrese glavu, kao da eli razbistriti um, a zatim otvori oi i zagleda se u njega. "O, ovjee," ree, "kakva glavobolja." Njemu se uini da bi svakog trenutka mogao zaplakati. Sanjong pogleda na runi sat. Kia se pojaavala, a brisai ustrajno radili. Bilo je toliko mrano da je ukljuio svjetla. Jo je prije nekoliko minuta bacio radioureaj tako da vie nije bilo munja u blizini automobila. Ali sijevale su drugdje uo je grmljavinu iz daljine. Pogledavi na GPS, uvidio je da se nalazi tek nekoliko stotina metara od mree raketa koju treba onemoguiti. Pogledao je cestu ispred sebe, traei skretanje. I upravo tada ugledao je prvu skupinu raketa koje su poletjele prema nebu, nalik na crne ptice koje ulijeu u mrane uskomeane oblake. Ve trenutak kasnije niz munja sijevnuo je po icama prema tlu. Petnaestak kilometara sjevernije Kenner je vidio kako snop raketa polijee iz tree paukove mree. Procijenio je da je u tom snopu fek pedesetak raketa, a to je znailo da ih je stotinu jo na tlu. Doao je do sporedne ceste, skrenuo desno i odmah se naao na istini. S jedne strane bio je parkiran veliki leper. Pokraj kabine stajala su dvojica mukaraca u utim kinim kabanicama. Jedan od njih u ruci je drao neku kutiju, elektronski detonator. Kenner nije oklijevao. Naglo je skrenuo i pojurio izravno prema kabini kamiona. Ona dvojica na trenutak su ostala zateena, te su u posljednji trenutak skoila u stranu, prije no to je Kenner projurio uza samu kabinu, dijelom je i dodirnuvi uz kripu metala, te zatim skrenuo na same rakete. U retrovizoru je vidio kako se ona dvojica brzo pridiu, no sad je ve bio meu raketama, vozio uz kabele, pokuavao zgnjeiti lansere koji su muklo pucketali pod kotaima. Nadao se da e tako poremetiti raspored ispaljivanja, no prevario se. Tono ispred sebe vidio je kako jo pedeset raketa riga plamen i leti u nebo. Sanjong se naao na drugoj istini. Na desnoj strani ugledao je brvnaru, a kraj nje veliki kamion. U brvnari su se vidjela svjetla, a na prozorima i sjene u pokretu. ice koje su izlazile kroz vrata gubile su se u travi Pojurio je izravno prema kuici i ukljuio automatsko odravanje brzine.

Vidio je kako se jedan od mukaraca pojavljuje na ulaznim vratima. U rukama je drao strojnicu iz ije je cijevi sijevnuo plamen, a med su razbili Sanjongovo vjetrobransko staklo. Otvorio je vrata i iskoio iz vozila, drei puku podalje od tijela. Naavi se na tlu, otkotrljao se u travu. Podignuo je pogled u trenutku kad je vozilo u punoj brzini udarilo u kuu. Dim se vinuo uvis, a iz kue su se zauli povici. Sanjong je od nje bio udaljen tek dvadesetak metara. Jo je ekao. Nakon nekoliko trenutaka mukarac sa strojnicom dotrao je do vozila, traei vozaa. Neto je uzbueno vikao. Sanjong ispali jedan metak. Mukarac se prevali na lea. I dalje je ekao. Na kiu je iziao i drugi mukarac. Ugledao je pogoenog kolegu na tlu, te skoio u stranu, zaklonivi se iza prednjeg branika terenskog vozila. Zatim se nagnuo naprijed i pokuao dozvati kolegu. Sanjong ispali metak. Mukarac nestane, no Sanjong nije bio uvjeren da ga je pogodio. Sad mora promijeniti poloaj. Trava je bila polegnuta od kie, pa se i nije mogao bolje sakriti. Brzo se otkotrljao u stranu premjestivi se za desetak metara, a zatim je oprezno stao puzati naprijed ne bi li nekako zavirio u kuu. No automobil se zabio u ulazna vrata pa su se svjetla ugasila. Bio je uvjeren da u brvnari ima jo ljudi, no sad nikoga nije vidio. Nitko vie nije vikao. uli su se samo grmljavina i snano bubnjanje kinih kapi. Pomno je oslukivao. uo je pucketanje u zvunicima radioureaja. I glasove. U kui ima jo ljudi. I dalje je ekao u travi. Kia mu se slijevala u oi dok je kljuem zatezao matice na prednjem kotau terenskog vozila. Rezervna guma stajala je kako treba. Evans obrie oi i jo jednom zategne sve matice. Za svaki sluaj. Put kojim e se vratiti do glavne ceste vrlo je neravan, a s obzirom na kiu bit e i pun blata. Nije htio da kota nekako otpadne. Sarah ga je ekala na suvozakom mjestu. Do vozila ju je napola nosio, a napola vukao. I dalje je bila omamljena i odsutna, pa se iznenadio kad mu je neto doviknula pokuavajui nadjaati zvuk kie. Evans podigne pogled. U daljini je ugledao svjetla nekog vozila. Na suprotnoj strani istine.

mirkajui pogledao je u tom smjeru. Bio je to onaj plavi kamionet. "Peter!" Ispustio je klju i pojurio za upravlja. Sarah je ve bila upalila motor. Zatvorio je vrata i ubacio u brzinu. Plavi im se kamionet ubrzano primicao, prelazei istinu. "Idemo", ree Sarah. Evans pritisne papuicu gasa, okrene se i ue u umu, vozei u smjeru iz kojeg su doli. Kia je u meuvremenu ugasila poar na kui. Iza njih je tako ostala ruevina iz koje su se dizali dim i oblaci pare. Plavi kamionet projurio je pokraj kue a da nije ni usporio, te nastavio za njima. Kenner se okrene i vrati do lepera. Mukarci su stajali kraj njega i drali kutiju s ureajem za detoniranje raketa. Jedan je bio izvadio pitolj, te je sad zapucao na Kennera. Kenner nagazi papuicu gasa i pojuri izravno prema njima. Udario je mukarca s pitoljem. Tijelo mu je poletjelo u zrak, preko automobila. Drugi mu je nekako umaknuo. Kenner okrene vozilo. Kad se poeo vraati, uvidio je da se mukarac kojeg je udario s mukom pridie na noge. Drugog vie nije vidio. Onaj je podignuo pitolj kad ga je Kenner ponovno izravno udario. Mukarac padne, a terenac prijee preko njegova tijela. Kenner je traio njegova kolegu mukarca s detonatorom. Nestao je bez traga. Kenner naglo skrene. Taj je mogao otii samo na jedno mjesto. Kenner pojuri izravno prema kamionu. Sanjong je ekao u travi kad je zauo zvuk kamioneta. Pogled mu je onemoguavalo njegovo razbijeno vozilo. Kamionet se nalazio iza terenca. uo je da netko ubacuje u brzinu i vozi unatrag. Sanjong ustane i potri. im je kraj njega fijuknuo metak, ponovno se bacio na tlo. Netko je ostao u kui. Puzao je kroz travu kreui se u smjeru kamioneta. Kia metaka zasipavala je travu oko njega. Nekako znaju gdje se nalazi, ak i u travi. A to znai... On se okrene prema kui, obrie kiu iz oiju i pogleda kroz ciljnik puke. Tip se nalazio na krovu brvnare. Jedva se vidio, osim kad bi se pridignuo da zapuca.

Sanjong ispali metak tono ispod sljemena. Znao je da e metak proi kroz drvo. Vie nije vidio mukarca, no puka je kliznula niz krov. Sanjong ustane i potri prema kamionetu koji se, meutim, ve udaljavao, odlazio s istine. Kroz kiu je vidio tek dva stranja svjetla koja su nestajala na glavnoj cesti. Kenner je iziao iz svog terenca i priljubio se uz tlo. Vidio je i posljednjeg tipa, samo njegov obris ispod lepera. "Nemojte pucati, nemojte pucati!" vikao je tip. "Polagano izii, praznih ruku", povie Kenner. "Moram ti vidjeti ruke." "Samo ne pucajte..." "Izii. Polagano i..." Iznenada se prolomila paljba iz strojnice. Mokra trava oko njega poela je letjeti na sve strane. Kenner priljubi lice uz vlanu zemlju i stane ekati. "Bre!" ree Sarah osvrui se. Terenac je poskakivao po blatnjavome putu, a snopovi farova vrtoglavo su mijenjali smjer. "ini mi se da ne mogu..." ree Evans. "Sustiu nas!" ree ona. "Mora ubrzati!" Ve su bili blizu kraja ume. Evans je vidio cestu, tek nekoliko desetaka metara ispred njih. Sjetio se da je posljednji dio zemljanog puta tvri i ravniji, pa je ubrzao. I tako je iziao na cestu i skrenuo u smjeru juga. "to radi?" upita Sarah. "Moramo otii do istine s raketama." "Sad je prekasno", ree on. "Vraamo se u park." "Ali obeali smo Kenneru..." "Prekasno je", ree on. "Pogledaj oluju. Ve se razmahala. Moramo se vratiti i pomoi obiteljima u parku." Ubrzao je rad brisaa i pojurio cestom zahvaenom olujom. Kamionet je skrenuo i poao za njima. Miguel Rodriguez promatrao je slap. Sat vremena ranije nalikovao je na prozirnu maglicu koja se sputa s ruba litice. Sad je u njemu bilo sve vie smee boje, a postao je i obilniji. Dizao se i vodostaj rijeke. Struja je bila bra i sve blatnjavija.

No u parku jo nije kiilo. Osjetno se poveala koliina vlage u zraku, a nekoliko minuta padale su i rijetke kapi, no kia je nakon toga prestala. Nekoliko obitelji odustalo je od rotilja. Jo petest obitelji pakiralo je stvari u oekivanju oluje. No veina je odluila ne obazirati se na oblake. Ravnatelj kole obilazio je sudionike piknika, govorio da e oblaci otii dalje, sve nagovarao da ostanu. Rodriguez je bio vrlo nervozan. Potezao je ovratnik uniforme, osjeajui se vrlo neudobno zbog silne vlage. Koraao je amotamo uz otvorena vrata slubenog automobila. uo je kako s policijskog radija dolazi upozorenje o iznenadnim poplavama u okrugu Clayton, u kojem se nalazio i park McKinley. Vie nije htio ekati, ali je i dalje oklijevao. Nikako mu nije bilo jasno zato se Kenner nije javio. Park se nalazi u kanjonu i sve ukazuje na mogunost naglog poplavljivanja. Rodriguez je cijeli ivot proveo u sjevernom dijelu Arizone. Znao je da odmah mora isprazniti park. Zato se Kenner nije javio? Prstima je lupkao po krovu automobila. Odluio je priekati jo pet minuta. Pet minuta. I ni sekundu dulje. Trenutano ga je najvie brinuo slap. Smea boja odbila je ljude i veina se premjestila dalje. No nekolicina tinejdera i dalje se igrala u jezercu ispod slapa. Rodriguez je znao da bi svakog trenutka preko ruba litice moglo poeti padati i kamenje. ak i maleni kamen s te visine moe usmrtiti osobu koja se nalazi ispod slapa. Rodriguez je ve razmiljao o pranjenju podruja ispod slapa kad je uoio neto neobino. Gore, na vrhu litice s koje se slijevala voda, ugledao je kombi sa satelitskom antenom. Izgledao je poput televizijskih reportanih kola. Sa strane nije bilo natpisa, nego samo nekakav logotipi S tolike udaljenosti nije ga uspio prepoznati. Vidio je kako kamerman izlazi iz kombija i zauzima mjesto pokraj slapa. unuo je s kamerom na ramenu i zagledao se u park. Uz njega je stajala neka ena u suknji i bluzi, pokazivala as ovo, as ono. Izgledalo je kao da mu govori io treba snimiti, jer je on posluno okretao kameru. Nema sumnje da je rije o televizijskoj ekipi. On pomisli: Televizijska ekipa snima kolski piknik?

Rodriguez je i dalje, napreui oi, pokuavao prepoznati logotip na kombiju. Bio je utoplav, sastojao se od povezanih krugova. Uinilo mu se da ne moe biti rije ni o jednoj od lokalnih postaja. No neto u vezi s ekipom posve je sigurno bilo neobino, gotovo zlokobno: ovamo su doli u trenutku kad se parku pribliava oluja. Zakljuio je kako e biti najbolje da ode do njih i utvrdi o emu je rije. Kenner nije elio ubiti tipa koji se uurio ispod lepera. Nitko nikada nije uspio privesti nekoga od lanova EOFa, pa mu se inilo da bi ovaj mogao biti prvi. Kenner je po njegovu glasu zakljuio daje prestraen. I zvuao je mlado, vjerojatno ima tek dvadeset i koju. Prijateljeva smrt zasigurno ga je potresla. No, nema sumnje da se dobro slui strojnicom. Tip se sada boji da e i on umrijeti. Moda razmilja jesu li ciljevi organizacije vrijedni takve rtve. "Izii", dovikne mu Kenner. "Izii i sve e biti u redu." "Jebi se", ree ovaj. "Tko si ti uope, jebote? to ti je? Kui uope to radimo? Pokuavamo spasiti planet." "Krite zakone", ree Kenner. "Zakon", ponovi tip prezirno. "Zakon je vlasnitvo velikih korporacija koje zagauju prirodu i ubijaju ljude." "Ljude ubijate jedino vi", ree Kenner. ula se grmljavina i naziralo sijevanje iza mranih oblaka. Bilo je besmisleno voditi takav razgovor usred oluje. Ali vrijedilo je pokuati tipa dovui ivog. "Hej, ja nikog ne ubijam", ree tip. "Nisam ubio ni tebe." "Ubija malu djecu", ree Kenner, "u parku. Ubija obitelji koje su dole na piknik." "rtve su neophodne elimo li ostvariti drutvene promjene. To nas i povijest ui." Kenner nije bio siguran vjeruje li tip u to to govori, jesu li mu time napunili glavu na faksu ili je samo izgubljen od straha. S druge strane, moda upravo taj tip ima zadau da njemu odvue pozornost... Pogledao je udesno, pod svoje vozilo. I ondje ugledao par nogu koje zaobilaze terenac i kreu prema njemu. Dovraga, pomisli. Kakvo razoaranje. Pomno je naciljao, opalio i mukarca iza terenca pogodio u gleanj. Tip je kriknuo od boli i pao na leda. Kenner ga je jasno vidio ispod automobila. Nije bio mlad, mogao je imati izmeu etrdeset i

etrdeset pet godina. Imao je bradu. U rukama je drao strojnicu i sad se okretao na trbuh, kako bi zapucao... Kenner ispali dva hica. Mukareva se glava trznula unatrag. Ispustio je strojnicu i vie se nije pomaknuo, tijela nezgrapno izvaljena na travi. I onaj mukarac ispod lepera poeo je pucati. Meci su letjeli na sve strane. Kenner je uo kako se nekoliko zrna arilo u njegov terenac. Leao je u travi, sputene glave. Kad je pucnjava prestala, povikao je: "Posljednja prilika!" "Jebi se!" Kenner je ekao. Uslijedila je tiina. Oslukivao je kiu. Sad je jako padala. I dalje je ekao. Tip povie: "Jesi me uo, jebeni gade?" "uo sam", ree Kenner i ispali metak. Pravi pustinjski prolom oblaka, pomisli Evans, dok je svom snagom drao upravlja. Kia je padala u gustim slapovima. ak i uz brisae na maksimumu gotovo uope nije vidio cestu. Smanjio je brzinu na osamdeset, a potom i na ezdeset. Sad je ve vozio manje od pedeset na sat Usporio je i kamionet koji ih je slijedio. Nije bilo druge mogunosti. Prestigao je dvatri automobila, no oni su stajali uz rub ceste. Bila je to najpametnija odluka. Kolnik je bio prepun vode, a u svakom udubljenju nalazilo se ili pravo malo jezerce ili mala bujica. Neki put nije znao odrediti koliko je voda duboka, a nikako nije htio smoiti mehanizam za paljenje. Pritiskao je papuicu gasa i kad motor nije bio u brzini, samo da nekako ostane suh. Nije uoavao prometne znakove. Bilo je mrano gotovo kao da se spustila no, ak ni svjetla nisu znaila gotovo nita. Kroz kiu je vidio tek nekoliko metara ispred sebe. Pogledao je Saru, no ona je nepomino gledala naprijed. Nije se micala i nije govorila. Pitao se je li s njom sve u redu. U retrovizoru je povremeno vidio svjetla kamioneta. Kia je bila toliko gusta da su se ponekad gubila. "ini mi se da smo vrlo blizu parka", ree. "Ali ne mogu biti siguran."

Unutarnja strana vjetrobranskog stakla postajala je sve zamagljenija. On obrie staklo nadlanicom i podlakticom tako daje staklo zakripalo. Sad je ve malo bolje vidio. Nali su se na vrhu malenog breuljka i ve se poeli sputati... "Oh, sranje." "to je?" upita Sarah. "Pogledaj." U podnoju se nalazio pet metara iroki kanal. Cesta je prelazila preko niza irokih cijevi kojima je tekla voda iz potoka. Potok je ranije bio tek srebrna vrpca koja klizi stjenovitim koritom. Ali se u meuvremenu proirio i podigao, pa je sad brzo i snano tekao preko kolnika. Evans nikako nije mogao odrediti koliko je dubok. Vjerojatno ne pretjerano. "Peter", ree Sarah. "Zaustavio si automobil." "Znam." "Ne smije stajati." "Ne znam moemo li proi kroz tu vodu", ree on. "Ne znam koliko je duboka..." Ve i petnaest centimetara vode moe odnijeti automobil. "Nema druge mogunosti." U retrovizoru je vidio svjetla kamioneta. Krenuo je prema potoku. Motrio je kamionet elei utvrditi to e uiniti. Kamionet je takoer usporio, ali ih je i dalje pratio. "Dri nam paleve", ree Evans. "Drim sve to se moe drati." Uao je u vodu. Val koji je automobil podigao s obiju strana doao je do prozora, a voda je mrmorila i ispod vozila. Uasavala ga je pomisao da bi voda mogla onemoguiti paljenje, no zasada je sve bilo u redu. Evans uzdahne. Pribliavao se sredini potoka, a voda nije bila duboka. Najvie ezdesetsedamdeset centimetara. Sve e biti u redu. "Peter..." Sarah rukom pokae naprijed. Iz suprotnog smjera pribliavao im se veliki leper. Voza je upozoravao svjetlosnim signalima, no kamion nije nimalo usporio. "Kakav idiot", ree Evans. Polagano se kreui naprijed skrenuo je desno, prema rubu ceste, kako bi ostavio dovoljno prostora za leper. No leper je skrenuo na njihovu stranu. I nije usporio.

A onda je na krovu kabine ugledao logotip. Crvena slova "A&P". "Peter,poduzmi netoV "Na primjer to?!?" "Neto!!!" Prema njemu je jurilo nekoliko tona nezaustavljivog elika. On pogleda u retrovizor. Plavi kamionet i dalje je bio iza njih, pribliavao se. Opet su se nali u sendviu. Kamioni e ga izgurati s ceste. leper je sad ve bio u vodi, i dalje jurio. Valovi su se podignuli s obiju strana. "Peteeeer!" Nije imao izbora. Skrenuo je s ceste i uronio u vodu potoka. Prednji dio terenca se spustio, voda je prekrila poklopac motora i dola do vjetrobranskog stakla. Na trenutak je pomislio da e odmah potonuti. Prednji branik potom je udario u stijene korita, a kotai su doli do vrste podloge i automobil se vratio u horizontalni poloaj. Naas je euforino pomislio da e moi voziti koritom potok zapravo i nije bio osobito dubok no gotovo istog trenutka ugasio se motor, te je osjetio kako se stranji dio vozila podie i okree. Bespomono su sjedili, a struja ih je odnosila sve dalje. Evans ponovno pokua pokrenuti motor, no nije se dogodilo ba nita. Terenac je polagano plovio, ljuljajui se i povremeno udarajui u stijene. S vremena na vrijeme je zastajao i on je ve pomislio kako bi mogli izii, no plovidba bi se odmah nastavila. Evans se osvrne. Iznenadio se uvidjevi da je cesta ve daleko iza njih. Kako motor vie nije radio, stakla su postajala sve zamagljenija. Morao je obrisati sve prozore da bi neto vidio. Sarah je utjela. vrsto se drala za naslone za ruke. Automobil je naiao na stijenu i ponovno se zaustavio. "Da iziemo?" upita ona. "Mislim da to ne bi bilo dobro", ree on. Osjeao je kako automobil podrhtava na snanoj struji. "Ja mislim da bismo trebali izii", ree ona. Automobil krene dalje. On ponovno pokua pokrenuti motor. Bez uspjeha. Alternator je samo slabano kaljucao. A onda mu je neto sinulo. "Sarah", ree "Otvori prozor." "Molim?" "Otvori prozor."

"Oh..." Ona pritisne tipku. "Ne radi." Evans pokua otvoriti svoj prozor. Ni on se nije otvorio. Elektrini sustavi otili su kvragu. Ne nadajui se uspjehu, on pokua otvoriti stranje prozore. Lijevi se spustio bez problema. "Hej!" Sarah je utjela i samo gledala naprijed. Struja se ubrzavala i automobil se sve bre sputao koritom. On je i dalje brisao zamagljene prozore, pokuavao neto vidjeti, no to je postajalo sve tee, a onda je automobil iznenada za neto zapeo nakon ega se poeo drugaije kretati. Krenuo je bre, usput se polagano okreui oko osi. Kotai vie nisu dodirivali stijene. "Gdje smo? Sto se dogodilo?" Zajednikim snagama brisali su prozore da vide to se dogodilo. "O, Isuse", ree Sarah. Nali su se nasred brze rijeke. Voda je bila blatnjavosmea i kretala se brzo, povrine zapjenjene od valova. Na njoj su plutale velike grane i razni komadi drva. Automobil je iz trenutka u trenutak ubrzavao. A voda je sad poela izbijati iz poda. Stopala su im bila mokra. Evans je znao to to znai. Tonu. "Mislim da bismo trebali izii, Peter." "Ne." On je promatrao zapjenjene valove. Bilo je tu brzaca, velikog oblog kamenja, vrtloga. Moda bi uz kacige i zatitu za tijelo mogli ui u struju. No bez kaciga bi poginuli. Automobil se nagne udesno, pa se vrati u vodoravan poloaj. No imao je osjeaj da e se prije ili kasnije okrenuti na stranu i potonuti I osjeaj mu je govorio da e potonuti brzo. Pogledavi kroz prozor, upita: "Izgleda li ti ovo poznato? Koja je to rijeka?" "Tko te pita.." povie Sarah. Evans u tom trenutku ree: "Pogledaj!" Miguel Rodriguez vidio je kako se terensko vozilo okree i ljulja noeno bujicom, te je odmah ukljuio sirenu. Uzeo je i megafon i obratio se izletnicima.

"Ljudi, molim vas da napustite ovo podruje! Dolo je do poplave i razina vode brzo se podie. Svi krenite prema viim mjestima, i to odmah!" Ponovno je ukljuio sirenu. "Odmah, ljudi! Ostavite stvari i odmah kreniteV' Ponovno je pogledao prema terencu, no vozilo se ve gotovo izgubilo iz vidokruga, rijekom se sputalo prema mostu McKinley. A odmah iza tog mosta nalazila se litica i slap visok gotovo trideset metara. Ljudi u automobilu to ne mogu preivjeti. A ne mogu poduzeti ba nita. Evans nije bio u stanju razmiljati, nije bio u stanju planirati mogao se jo samo drati za sjedalo. Terenac se okretao i ljuljao u zapjenjenoj vodi. Tonuo je sve dublje, a ledenohladna voda ve im je dopirala do koljena. Zahvaljujui vodi koja se skupljala u kabini automobil je nekako postao nestabilniji, a njegovo kretanje sve tee predvidivo. U jednom trenutku on i Sarah sudarili su se glavama. Ona je neto progunala, ali je ipak i dalje utjela. On je zatim glavom udario u okvir vrata i naas ugledao zvjezdice. Naprijed je vidio most, cestu na velikim betonskim stupovima. Oko svakog od njih skupljale su se naplavljene grane i razno smee, spaljena debla, daske, pa je meu pilonima ostajalo sve manje slobodnog prostora. "Sarah," povie on, "otkopaj pojas." Njegov je pojas ve bio pod ledenom vodom. Petljao je oko kope dok se automobil naginjao i vrtio. "Ne mogu", ree ona. "Ne mogu ga otkopati." On se nagne da joj pomogne. "to emo sad?" "Idemo van", ree on. Automobil je jurio sve bre, a onda je svom snagom udario u hrpu naplavljenog granja. Snano se zatresavi, ostao je nepomian. Lim je zveckao sudarajui se sa starim hladnjakom {Hladnjak?!? pomisli Evans) koji je poskakivao na valovima. Nad njima se nadvijao betonski nosa mosta. Vodostaj je bio toliko visok da su se nali samo tri metra ispod ceste. "Moramo izii, Sarah", ree. "Pojas se zaglavio. Ne mogu..." Pokuao joj je pomoi uronivi ruke duboko u vodu, traei kopu. Od blata nije nita vidio. Morao se osloniti na opip.

A automobil se poeo micati. Ubrzo e krenuti dalje. Sanjong je bezglavo jurio gornjim putom. Vidio je kako struja Petera i Sarah u terencu nosi prema mostu. Vidio je kako su se sudarili s pilonom i kako se automobil ondje zadrao. Promet na mostu bio je sve gui, jer su svi bjeali iz parka, panino trubili i stvarali zbrku. Sanjong prijee most i iskoi iz automobila. Poeo je trati preko mosta, prema mjestu ispod kojeg se u vodi nalazilo vozilo. Evans se oajniki drao dok se terenac vrtio i okretao u zapjenjenoj vodi. Hladnjak je neprestano udarao u automobil. Grane su provirivale kroz razbijene prozore, a njihovi vrhovi podrhtavali su poput prstiju. Sarah nije mogla otkopati pojas jer se kopa deformirala ili nekako zaglavila. Evans je zbog hladnoe izgubio osjet u prstima. Znao je da automobil nee dugo ostati u tom poloaju. Osjeao je kako ga struja vue, povlai u stranu. "Ne mogu otkopati, Sarah", ree. Voda se u meuvremenu podignula, sad mu je dopirala ve gotovo do prsa. "to emo sad?" upita ona. U oima joj se odraavala panika. Jo nekoliko trenutaka nije znao to da poduzme, a onda je pomislio: Kakav sam ja idiot i bacio se na nju, zaronio pod vodu i napipao dra pojasa na njezinoj strani. Potom je izvukao pojas i izronio, s mukom hvatajui zrak. "Izvuci se!" povie. "Izvuci se!" Odmah je shvatila, te poloila ruke na njegovo rame i pridignula se, oslobaajui se iz pojasa. Njemu je glava ponovno potonula, ali je osjetio da se ona oslobodila. Prebacila se na stranje sjedalo, pritom ga nogom udarivi u glavu. On ponovno izroni, hvatajui zrak. "A sad izii!" povie. Automobil se poeo micati. Grane su kripale. Hladnjak zveckao. Sad je do izraaja dola Sarina spretnost i forma. Provukla se kroz stranji prostor i ostala vani, drei se za automobil. "Uhvati se za grane! Penji se!" Pribojavao se da e je, bude li se drala za auto, odnijeti struja. Preavi na stranje sjedalo, i on se sad provukao kroz prozor. Automobil se oslobaao, isprva uz podrhtavanje, a onda se primjetno poeo

pomicati, obilazei hrpu nakupljenog granja a on je tek napola provirio kroz prozor. "Peter!" povie Sarah. On se baci meu grane, koje su mu ogreble lice, te se uhvati za deblje grane i izvue tijelo iz automobila upravo u trenutku kad ga struja odvukla ispod mosta. Automobil je ubrzo nestao. Vidio je kako se Sarah uspinje uz naplavljenu hrpu i pokuava doi do betonske ograde mosta. Poao je za njom, drhtei od hladnoe i straha. Nekoliko trenutaka kasnije osjetio je kako ga neka snana ruka hvata i povlai gore. Podigao je pogled i ugledao Sanjonga koji mu se smijeio. "Prijatelju moj. Pravi si sretnik." Evans se prebaci preko ograde i sav zadihan isprui na asfaltu, posve iscrpljen. Iz daljine se uo zvuk policijske sirene, te megafona. Tada je postao svjestan prometa na mostu, sirena i panike. "Doi", ree Sarah i pomogne mu da ustane. "Ostane li ovdje, netko e te pregaziti." Policajac Rodriguez i dalje je pokuavao sve izletnike natjerati u automobile, ali na parkiralitu je vladao pravi kaos, dok je promet na mostu stao. Kia se pojaavala. Ljudi su se zbog toga jo vie urili. Rodriguez je zabrinuto pogledavao slap, uoavajui jo tamnije smeu boju i jo veu koliinu vode. Tada je uvidio da vie nema televizijske ekipe. Na litici vie nije bilo kombija. To je neobino, pomisli on. Nekako bi bilo logino da su ostali snimati urnu evakuaciju. Automobili su trubili na mostu na kojem je promet stajao. Vidio je da ondje stoji vie ljudi i da svi gledaju s mosta prema suprotnoj strani. A to je moglo znaiti samo da je onaj terenac pao preko ruba litice. Rodriguez sjedne za upravlja kako bi pozvao hitnu. Tada je doznao da je hitna ve pozvana u Dos Cabezas, dvadeset pet kilometara sjeverno od njega. Po svemu sudei, skupina lovaca sukobila se pod utjecajem alkohola, pa je dolo i do pucnjave. Dvojica su mukaraca poginula, dok je trei ranjen. Rodriguez odmahne glavom. Idioti su otili u umu, svaki s pukom i bocom viskija, a onda su zbog kie bili prisiljeni skloniti se, sjediti i piti. Ve malo kasnije dvojica su se preselila na drugi svijet. To se dogaa svake godine. Osobito u vrijeme praznika.

FLAGSTAFF PONEDJELJAK, 11. LISTOPADA 16:03 SATI

"Nikako mi nije jasno zato je to nuno", ree Sarah sjedei u postelji. Na prsima i nogama bile su joj uvrene elektrode. "Molim vas, ne miite se", ree bolniarka. "Pokuavamo zabiljeiti podatke." Nalazili su se u malenom separeu u ordinaciji hitne slube bolnice u Flagstaffu. Kenner, Evans i Sanjong traili su da svakako doe onamo. ekali su je ispred. ula je kako tiho razgovaraju. "Ali dvadeset osam mije godina", ree Sarah. "Neu doivjeti srani udar." "Lijenik eli provjeriti stanje neuronskih konduktora." "Mojih neuronskih konduktora?" upita Sarah. "Pa s njima je sve u redu." "Gospoo, molim vas, ispruite se i mirujte." "Ali to je..." "I ne priajte." Ona se isprui i uzdahne. Pogledala je monitor na kojem su se vidjele tanke valovite linije. "To je apsurdno. Sa srcem mi je sve u redu." "Da, izgleda daje", ree bolniarka i glavom pokae prema monitoru. "Imali ste vraku sreu." Sarah uzdahne. "Sad smijem ustati?" "Da. I budite bez brige u vezi s tragovima opeklina", ree joj bolniarka. "S vremenom e nestati." Sarah upita: "Kakvi tragovi?" Bolniarka pokae prema njezinim prsima. "To su samo povrinski tragovi." Sarah se pridigne i pogleda prsa. Vidjela je bijele ljepljive vrpce na elektrodama. Ali i svijetlosmee pruge, nazubljene tragove na prsima i trbuhu. "to je to?" upita. "Tragovi munja." Ona upita: "Molim?!" "Pogodila vas je munja", ree bolniarka. "O emu priate?" Uto se pojavio lijenik, nevjerojatno mlad, prerano proelav. Doimao se vrlo zaokupljenim i zabrinutim. "Ne brinite zbog tih tragova, vrlo e brzo nestati."

"To je od munja?" "To je zapravo prilino esta pojava. Znate gdje ste?" "U bolnici u Flagstaffu." "Znate koji je dan?" "Ponedjeljak." "Tako je. Izvrsno. Molim, gledajte moj prst." Isprueni kaiprst pomicao je lijevodesno, goredolje. "Pratite prst. Izvrsno. Hvala. Osjeate glavobolju?" "Boljela me glava", odgovori ona. "Vie ne. elite rei da me pogodila munja?" "Oh, itekako", ree te se sagne i gumenim je ekiem udari po koljenu. "Ali ne pokazujete znakove hipoksije." "Hipoksije..." "Nedostatka kisika. To je esta pojava kod kardijalnog aresta." Ona upita: "O emu vi to...?" "Normalno je da se ne sjeate", ree lijenik. "Ali prema rijeima vaih prijatelja, doivjeli ste arest i jedan od njih vas je reanimirao. Rekao je da je trajalo etiripet minuta." "To znai da sam bila mrtva?" "Bili biste mrtvi da nije bilo reanimacije." "Peter me oivio?" Nije mogao biti nitko drugi, pomisli. "Ne znam koji od njih." Sad joj je ekiem lupkao laktove. "Ali imali ste vraku sreu, mlada eno. Ovdje od munja biljeimo tri do etiri smrti godinje. U pojedinim sluajevima i vrlo teke opekline. Kod vas je sve u redu." "Onaj mladi tip?" upita ona. "Peter Evans? On me spasio?" Lijenik slegne ramenima, pa upita: "Kad ste se posljednji put cijepili protiv tetanusa?" "Nije mi jasno", ree Evans. "U vijestima je reeno da su bili lovci. Nesrea u lovu ili nekakva svaa." "Tako je", ree Kenner. "Ali ti kae da ste ih vi ustrijelili?" Evans je pogledavao as Kennera, as Sanjonga. "Prvi su zapucali", ree Kenner. "Isuse", ree Evans. "Trojica ubijenih..." On se ugrize za usnu. No zapravo su ga obuzimali proturjeni osjeaji. Nekako je oekivao da e prevagnuti njegov priroeni oprez niz ubojstava, a on je suuesnik ili u najmanju

ruku materijalni svjedok, mogao bi se mjesecima povlaiti po sudu, na koncu ostati osramoen, izbaen iz odvjetnike komore... Njegov um obino je funkcionirao na tom pravcu. Naglasak na to stavljalo je njegovo obrazovanje. No u tom trenutku nije osjeao ni najmanju tjeskobu. Ekstremisti su otkriveni i ubijeni. Novost ga nije ni iznenadila ni uznemirila. tovie, osjeao je zadovoljstvo. Tada je uvidio da se promijenio nakon iskustva u onoj raspuklini i to trajno. Netko ga je pokuao ubiti. Takvo to nije mogao ni zamisliti dok je odrastao u mirnom predgrau Clevelanda, pa ni na studiju. Takvo to nije mogao zamisliti ni u svakodnevnom ivotu dok je u Los Angelesu odlazio na posao. Stoga nije mogao predvidjeti sadanji osjeaj, to koliko se osjea drukije. Kao da ga je neto fiziki dirnulo, pomaknulo kao da ga je netko podignuo i premjestio tri metra dalje. Vie ne stoji na istome mjestu. Ali promijenio se i iznutra. Osjeao je odreenu beutnost koju ranije nije poznavao. Svijet obiljeavaju i neugodni aspekti stvarnosti, a on je od njih ranije odvraao pogled, ili mijenjao temu, ili smiljao izlike za neto to se dogodilo. Smatrao je da je to prihvatljiv pristup tovie, takav je pristup smatrao humanijim. U to vie ne vjeruje. Ako te netko pokuava ubiti, nema mogunost odvratiti pogled ili promijeniti temu. Prisiljen si suoiti se s takvim ponaanjem. Zbog tog je iskustva, na koncu, ostao bez odreenih iluzija. Svijet se ne poklapa s tvojim eljama. Svijet je takav kakav jest. Na svijetu ima pokvarenih ljudi. Njih treba sprijeiti. "Tako je", ree Kenner polagano kimajui. "Tri smrti. Je li tako, Sanjong?" "Tako je", odgovori Sanjong. "Tko ih jebe", ree Evans. Sanjong kimne. Kenner je utio. Zrakoplov za Los Angeles poletio je u est sati. Sarah je, zagledana kroz prozor, sjedila naprijed. Sluala je mukarce koji su sjedili straga. Kenner je priao o tome to e se dalje dogaati. U tijeku je identifikacija ubijenih. Utvruje se podrijetlo njihova oruja, odjee i kamiona. A pronaena je i televizijska ekipa: kombi je pripadao lokalnoj kabelskoj postaji KBBD iz Sedone. Reagirali su na anonimnu dojavu o tome daje patrola zanemarila dunost i omoguila odravanje piknika

unato upozorenjima o iznenadnim poplavama, te velikim izgledima za katastrofu. Zbog toga su doli u park. ini se da nikome nije palo na pamet pitati zato su anonimni poziv dobili pola sata prije objave upozorenja o moguim poplavama. Meutim, utvreno je i mjesto s kojeg je upuen poziv: jedna telefonska govornica u kanadskom gradu Calgaryju. "Ta organizacija", ree Kenner, "znala je broj televizijske postaje u Arizoni i prije nego to je pokrenula cijeli projekt." "Zato ba Calgary?" upita Evans. "Zato su odande zvali?" "Izgleda daje to jedna od primarnih lokacija te skupine", odgovori Kenner. Sarah pogleda oblake. Letjeli su iznad oblanog sloja. Sunce je zalazilo ostavljajui zlatnu prugu na zapadu. Prizor je odisao spokojem. inilo se da se sve to se dogodilo tog dana odvijalo davno, prije vie mjeseci ili godina. Spustila je pogled na prsa i ugledala svijetlosmee tragove udara. Iako je popila aspirin, poela je osjeati blagu bol, peckanje. Osjeala se obiljeenom. Obiljeena ena. Vie nije sluala razgovor mukaraca, nego samo njihove glasove. Primijetila je da u Evansovu glasu vie nije bilo one djeake neodlunosti. Vie se nije bunio protiv svake Kennerove izjave. Zvuao je nekako starije, zrelije, vre. Neto kasnije doao je do nje. "Moe malo drutva?" "Svakako." Pokazala mu je slobodno sjedalo. On se spusti, blago se pritom lecnuvi. "Dobro ti je?" "Da, a tebi?" "Sve me pomalo boli. No, dobro, jako me boli. ini mi se da sam se podosta izudarao u autu." Ona kimne. Jo nekoliko trenutaka gledala je kroz prozor. A onda se ponovno okrenula prema njemu. "Kad si mi namjeravao rei?" upita. "to?" "Da si mi spasio ivot. Ve drugi put." On slegne ramenima. "Mislio sam da zna." "Nisam znala."

Dok je izgovarala te rijei, osjeala je bijes. Nije znala zato je bijesna, no jednostavno se tako osjeala. Moda zato to sad osjea odreenu obavezu ili... ili... ne zna to. Jednostavno je bijesna. "Oprosti", ree on. "Hvala", ree ona. "Drago mi je to sam mogao pomoi." On se nasmijei, ustane i vrati u stranji dio. Kako je to neobino, pomisli ona. Ipak ima neto u njemu. Neto neoekivano to dotada nije primijetila. Kad je ponovno pogledala kroz prozor, sunce je ve bilo zalo. Onaj zlatni pojas postao je intenzivniji i tamniji.

NA PUTU ZA LOS ANGELES PONEDJELJAK, 11. LISTOPADA 18:25 SATI

U stranjem dijelu zrakoplova Evans je, zagledan u monitor na zidu, pio martini. Primali su satelitski signal jedne televizijske postaje iz Phoenixa. Za polukrunim stolom sjedilo je troje voditelja, dvojica mukaraca i ena. U pozadini se koio naslov "Ubojstva u kanjonu", to se, kako se inilo, odnosilo na smrt onih ljudi u Flagstaffu, no Evans se prekasno ukljuio da uje vijesti. "Ima i drugih vijesti iz dravnog parka prirode McKinley, gdje je upozorenje o moguim iznenadnim poplavama spasilo ivot tristo uenika na kolskome pikniku. O tim dogaajima naa izvjestiteljica Shelly Stone razgovarala je s policajcem Mikeom Rodriguezom." U kratkome razgovoru policajac se drao primjereno lakonski. Nije spomenuo ni Kennera ni njegovu ekipu. Zatim je prikazana snimka Evansova terenca, razbijenog u podnoju litice. Rodriguez je objasnio kako u vozilu, nasreu, nije bilo nikoga kad ga je bujica odnijela preko ruba stijene. Evans otpije gutljaj martinija. Na ekranu su se ponovno pojavili voditelji u studiju, a jedan od mukaraca rekao je: "Upozorenje o moguim poplavama ostaje na snazi, iako je takvo to neuobiajeno za ovo doba godine."

"Izgleda da nam se vrijeme mijenja", ree voditeljica i zabaci kosu. "Tako je, Marla, nema sumnje da nam se vrijeme mijenja. Vie o tome rei e nam Johnny River." Na ekranu se pojavio mlai mukarac, meteorolog. "Hvala, Terry. Pozdrav svima. Ako ve dugo ivite u Arizoni, vjerojatno ste uoili da se vremenske prilike kod nas mijenjaju, a znanstvenici potvruju da je krivac dobro poznat, dobro staro globalno zagrijavanje. Dananja iznenadna poplava samo je jedan primjer nevolja koje nas oekuju sve ea pojava ekstremnih vremenskih prilika, poput poplava, tornada i sua a sve to zbog globalnog zagrijavanja." Sanjong laktom gurne Evansa i doda mu papir. Bilo je to priopenje za javnost s internetskih stranica NERFa. Sanjong mu prstom pokae dio teksta: "Znanstvenici se slau da nas oekuju nedae: sve ea pojava ekstremnih vremenskih prilika, poput poplava, tornada i sua, a sve to zbog globalnog zagrijavanja." Evans upita: "Tip jednostavno ita priopenje za medije?" "Tako se to danas radi", ree Kenner. "Ne potrude se ak ni promijeniti pokoju rije. Samo lijepo proitaju tekst. Dakako, to to govori nije istina." "to onda izaziva poveanje broja sluajeva ekstremnih vremenskih prilika diljem svijeta?" upita Evans. "Broj takvih primjera nije se poveao." "To govore rezultati istraivanja?" "Brojnih istraivanja. U posljednjih stotinu godina nije povean broj sluajeva ekstremnih vremenskih prilika. Kao ni u posljednjih petnaest godina. A globalni klimatski modeli ne predviaju porast takvih sluajeva. Ako do promjene i doe, teorija o globalnom zagrijavanju predvia manji broj ekstremnih vremenskih prilika." "Znai da jednostavno sere?" upita Evans. "Tako je. Ista je stvar i s priopenjem za javnost." Meteorolog na ekranu nastavljao je: "... toliko pogoralo da najnoviji izvjetaji govore pazite sad da se ledenjaci na Grenlandu tope i da e uskoro posve nestati. A ti su ledenjaci, ljudi moji, debeli i preko etiri kilometra. To je mnogo leda. Prema rezultatima jednog novog istraivanja, razina mora podii e se za est ili vie metara. Stoga je moda najbolje da odmah prodate kuu na obali." Evans upita: "A to? Juer je ista stvar objavljena u vijestima u Los Angelesu."

"Ja bih rekao da to nije nikakva novost", ree Kenner. "Znanstvenici u Readingu zakljuili su na temelju kompjuterskih simulacija da bi Grenland mogao ostati bez ledenog pokrova u sljedeih tisuu godina." "Tisuu godina?" ponovi Evans. "I mogao." Evans pokae prema televizoru. "Nije rekao da bi do toga moglo doi za tisuu godina." "Ma zamisli samo", ree Kenner. "Taj je podatak izostavio." "Ali rekao si da to nije nita novo..." "Pa, dobro, evo, reci mi..." ree Kenner. "Brine li esto zbog neega to bi se moglo dogoditi za tisuu godina?" "Ne." "Misli da bi ljudi trebali biti zabrinuti zbog takvih stvari?" "Ne." "Eto vidi." Dovrivi pie, odjednom je osjetio pospanost. Tijelo ga je boljelo, kako god bi se namjestio, neto ga je boljelo lea, noge, kukovi. Bio je natuen i iscrpljen. I pomalo pripit. Zatvorio je oi i razmiljao o vijestima koje se odnose na dogaaje u dalekoj budunosti. A voditelji ih prenose kao da je rije o najsvjeijim vijestima i pitanjima ivota i smrti. Za tisuu godina. Kapci su mu bili sve tei. Glava mu je pala na prsa, a onda se naglo podignula kad se u zvunicima zauo pilotov glas. "Zakopajte pojasove", ree. "Slijeemo na Van Nuys."

VAN NUYS PONEDJELJAK, 11. LISTOPADA 19:30 SATI

Od svega je htio jedino spavati. No kad su sletjeli, presluao je poruke u mobitelu i utvrdio da je, blago reeno, mnogima nedostajao: "Gospodine Evans, ovdje Eleanor iz ureda Nicholasa Drakea. Ovdje vam je ostao mobitel. Kod mene je. A gospodin Drake htio bi s vama razgovarati." "Peter, Jennifer Haynes iz ureda Johna Baldera. Molimo da doe sutra najkasnije do deset. Vrlo je vano. Nazovi me ako zbog neega ne moe doi. Vidimo se." "Peter, nazovi me. Margo je. Izila sam iz bolnice." "Gospodine Evans, ovdje Ron Perry iz policije Beverly Hillsa. Niste se pojavili u etiri da date izjavu. Ne bih htio izdati nalog za privoenje. Nazovite me. Imate broj." "Ovdje Herb Lowenstein. Gdje si ti, dovraga? Ne zapoljavamo ljude da nam onda nestaju dan za danom. Ovdje treba obaviti mnogo posla. Zvali su iz Balderova ureda. Trae da se sutra tono u deset nacrta u uredu u Culver Cityju. Savjetujem da se ondje pojavi ili da pone traiti novi posao." "Gospodine Evans... Ron Perry iz policije Beverly Hillsa. Molim vas, nazovite me to je prije mogue." "Peter, nazovi me. Margo." "Peter, da se naemo veeras? Janis... Javi se." "Gospodine Evans, treba vas gospodin Drake, iz ureda NERFa." "Peter, ovdje Lisa iz ureda gospodina Lowensteina. Traili su te iz policije. Samo mi se uinilo da bih te trebala obavijestiti..." "Peter, Margo je. Kad nazovem svog odvjetnika, oekujem da mi se javi. Nemoj biti takav gad. Nazovi me." "Ovdje Ron Perry iz policije. Ne javite li mi se, morat u traiti sudski nalog za uhienje." "Evans, Herb Lovvenstein. Zbilja si obino govno. Policija e izdati nalog za uhienje. Izvoli to odmah rijeiti. Zaposlenici ove tvrtke ne zavravaju u zatvoru." Evans uzdahne i prekine vezu.

Sarah upita: "Problemi?" "Ne, samo mi se ini da jo neko vrijeme neu moi u krevet." Nazvao je detektiva Rona Perryja i doznao da mu je zavrilo radno vrijeme i da e ujutro biti na sudu. Mobitel e mu biti iskljuen. Evans je ostavio broj na koji ga moe nazvati. Nazvao je Drakea, no i on je bio napustio ured. Nazvao je Lowensteina, no njega nije bilo u uredu. Nazvao je Margo, ali se nije javila. Nazvao je Jennifer Haynes i rekao da e doi sutradan, tono u deset. "Pristojno se odjeni", rekla je ona. "Zato?" "Bit e na televiziji."

CULVER CITY UTORAK, 12. LISTOPADA 9:51 SATI

Pred uredom odvjetnike ekipe koja e voditi tubu u sluaju Vanutu bila su parkirana dva televizijska kombija. Uavi, Evans je ugledao tehniare koji su postavljali rasvjetu i mijenjali fluorescentne arulje na stropu. etiri snimateljske ekipe vrzmale su se uokolo, ispitivale razne kutove za postavljanje kamera. No nitko jo nita nije snimao. Sami prostori, primijetio je, izgledali su znatno drukije. Grafikoni i tablice na zidovima sad su bili daleko sloeniji i imali profesionalniji izgled. Bilo je tu i divovskih fotografija s Vanutua, snimljenih i iz zraka i s tla. Na nekoliko njih vidjela se erozija obale, te naherene kue koje samo to se nisu sruile u more. Jedna snimka prikazivala je prelijepe uenike smee koe i nasmijeenih lica. U sreditu prostorije nalazila se trodimenzionalna maketa glavnog otoka, posebno osvijetljena radi kamera. Jennifer je bila u suknji, bluzi i cipelama s visokom potpeticom. Izgledala je fantastino, nekako tamno i zagonetno. Evans je uoio da su svi odjeveni elegantnije nego kad je prvi put bio ovdje. Svi istraivai sad su bili u sakoima i

kravatama. Nigdje vie nije bilo ni traperica ni majica kratkih rukava. A uinilo mu se i da ima mnogo vie istraivaa i znanstvenika. "Onda," upita Evans, "o emu se radi?" "Brola", odgovori Jennifer. "Snimamo Brolu, materijal kojim e se postaje sluiti kad im zatrebaju pozadine i sekundarni kadrovi. Dakako, pripremamo i promotivni materijal za predstavnike medija u kojem e biti i videozapisa." "Ali jo niste najavili tubu." "To e se dogoditi danas poslije podne, ovdje, ispred skladita. Tiskovna konferencija odrat e se u jedan. Doi e, dakako...?" "Pa, nisam ba..." "Znam da John Balder eli da nazoi konferenciji. Da zastupa Georgea Mortona." Evans osjeti nelagodu. U tvrtki bi zbog toga mogao imati problema politike prirode. "Vie odvjetnika na viem poloaju od mojeg brinulo se za Georgeove..." "Drake je izriito traio tebe." "Da?" "Neto u vezi s tvojim sudjelovanjem u potpisivanju papira za financiranje ove tube." U tome je, znai, stvar, pomisli Evans. Dovest e ga pred kamere, pa kasnije nee moi nita rei o daru od deset milijuna namijenjenom NERFu. Nema sumnje da e ga u vrijeme sveane objave staviti u pozadinu, moda ga kratko i spomenuti. Drake e potom rei da je deset milijuna ve na putu, a ako ne ustane i usprotivi mu se, Evansova utnja smatrat e se potvrdom tih rijei. Kasnije, ako se eventualno predomisli, svi e rei: Ali, bio si ondje. Zato to nisi tada rekao? "Tako, znai", ree Evans. "Izgleda zabrinuto." "I jesam..." "Posluaj me dobro", ree ona. "Budi bez brige." "Ali, nema pojma..." "Samo me lijepo posluaj. Nemoj se uope brinuti." Gledala gaje izravno u oi. "Uredu..." Dakako da mu eli najbolje, ali unato njezinim rijeima Evans je osjeao nelagodu i sve izraeniju malodunost. Policija se sprema traiti nalog za njegovo uhienje.

Tvrtka se ali na njegove izostanke s posla. A sad mu pokuavaju nametnuti utnju i to tako to ga dovode pred televizijske kamere. "Zato si traila da doem tako rano?" "Ponovno te trebamo na istome mjestu, kao pokusni lan porote." "ao mi je, ne mogu..." "Moe. I mora. Isto kao ranije. Moe kava?" "Naravno." "Izgleda umorno. Idemo srediti kosu i minku." Pola sata kasnije ponovno se naao u sobi za davanje iskaza, na kraju dugakog stola. Ponovno se naao pred skupinom mladih i nadobudnih znanstvenika. "Danas emo", ree Jennifer, "razmatrati pitanja globalnog zagrijavanja i iskoritenja zemlje. Tema ti je poznata?" "Tek povrno", odgovori Evans. Jennifer kimne jednome od istraivaa na suprotnome kraju stola. "Raimundo... Moe li ga upoznati s temeljnim injenicama?" Znanstvenik je govorio engleski s izraenim stranim naglaskom, no Evans ga je uspijevao pratiti. "Dobro je poznato", ree, "da promjene u iskoritavanju zemlje dovode do promjena prosjene temperature tla. Gradovi su topliji od okolnih neizgraenih podruja rije je o takozvanom efektu 'urbanih toplinskih otoka'. Podruja pod usjevima toplija su od uma i tako dalje." "Aha", ree Evans i kimne. Sve to bilo mu je novo, no jednako tako i logino. Raimundo nastavi: "Velik dio meteorolokih mjernih postaja koje su se prije etrdeset godina nalazile u prirodi, na otvorenome, danas okruuju beton, neboderi i asfalt. Zbog toga biljee vie temperature." "Shvaam", ree Evans i pogleda kroz stakleni zid. Televizijske ekipe kretale su se u raznim smjerovima, snimale razne dijelove skladita. Samo se nadao da nee ui. Nije htio i pred njima zvuati glupo. "Te su injenice", ree Raimundo, "dobro poznate svim strunjacima koji se bave tim podrujem. Stoga podatke o temperaturi dobivene iz postaja u blizini gradova umanjuju za odreeni iznos i tako kompenziraju spomenuti efekt." Evans upita: "A kako se izraunava to smanjenje?" "Na razliite naine, ovisno o tome tko rauna. No veina algoritama temelji se na brojnosti stanovnika. to je vie stanovnika, to je smanjenje vee."

Evans slegne ramenima. "ini mi se da je to u redu.," "Naalost," ree znanstvenik, "vjerojatno nije. Znate za beki sluaj? Prije nekoliko godina prouavao ga je Bohm. U Beu od 1950. nema poveanja broja stanovnika, ali se u tom gradu vie nego udvostruila potronja energije, a znaajno je proiren i ivotni prostor. Pojaao se efekt urbanog toplinskog otoka, ali je kompenzacijska vrijednost ostala ista, jer se temelji samo na promjenama broja stanovnika ." "To znai da je zagrijavanje koje stvaraju gradovi podcijenjeno?" upita Evans. "Jo gore..." ree Jennifer. "Neko se smatralo da urbano zagrijavanje nije uope vano jer efekt urbanog toplinskog otoka ini tek malen udio u ukupnom zagrijavanju. Planet se u posljednjih trideset godina ugrijao za oko 0,3 Celzijeva stupnja. Obino se smatra da su se gradovi ugrijali za oko 0,1 stupnja." "Da, i?" "Te su pretpostavke bile pogrene. Kinezi su izvijestili da se Shanghai samo u posljednjih dvadeset godina ugrijao za jedan stupanj . A to je vie od globalnog zagrijavanja planeta u posljednjih stotinu godina. A Shanghai nije jedinstven. U Houstonu je u posljednjih dvanaest godina dolo do porasta od 0,8 stupnjeva . Gradovi u Junoj Koreji ubrzano se zagrijavaju . Engleski grad Manchester danas je osam stupnjeva topliji od okolnog podruja . ak su i mali gradovi znatno topliji od okolnog podruja." Jennifer posegne za grafikonima. "Bilo kako bilo," ree, "vano je napomenuti da na grafikonima ne vidi izvorne podatke, nego vrijednosti u koje su ve ugraeni kompenzacijski faktori. Ali vjerojatno nedovoljni." U tom trenutku otvorila su se vrata ijedna od etiriju televizijskih ekipa ula je s ukljuenim reflektorom. Jennifer bez imalo oklijevanja uzme nekoliko grafikona i poloi ih pred njega. Pritom je proaptala: "Ovdje nee biti tona, pa moramo aktivno pomoi u stvaranju to bolje slike." Okrenuvi se prema kameri, rekla je: "Pokazat u vam nekoliko primjera podataka iz meteorolokih postaja. Ovo je, primjerice, prikaz prosjene temperature u Pasadeni od 1930. godine ." "Kao to vidite," ree Jennifer, "dolo je do drastinog porasta temperature. A ovo je Berkeley od 1930. do dananjih dana."

"Rije je o neoekivano nepotpunome prikazu. Ali sluimo se izvornim podacima, pa vidite i godine koje nedostaju. A vidi se i oiti trend zagrijavanja. Neporeciv, zar ne?" "Slaem se", ree Evans mislei kako ba i nije rije o izraenome trendu manje od jednog stupnja. Imr: United States Historical Climatology Netvvork (USHCN) "A ovo je Death Valley, jedna od najvruih i najsuih toaka na Zemlji. Ovdje nije bilo urbanizacije. I ponovno nedostaju neke godine." Death Valley, Kalifornija, 1933.2000. Izm: United States Historici! Climatology Netwnk (USHCN) Evans je samo utio. Zacijelo je rije o nekakvoj anomaliji, pomisli. Jennifer je nastavila prikazivati grafikone: k m o. "Ovo su podaci postaja iz pustinje u Nevadi i s visoravni Oklahome", ree ona. "Pokazuju da temperatura ostaje ista ili pada. I to ne samo u ruralnim podrujima. Ovo je grafikon za Boulder u Koloradu. Zanimljiv je jedino zbog toga to se ondje nalazi NCAR Nacionalni centar za atmosferska istraivanja, gdje se odvija velik dio prouavanja globalnog zagrijavanja." "Evo i manjih gradova... Truman u Missouriju, u tradicionalnome uporitu skeptika..." Truman, Missouri, 1930.2000. fevor: Umted States Histoncal Oimatotog? Netwwfc (USHCN) Izvor United States Histoncal Climatology Network (USHCN) Greenville, Juna Karolina, 1930.2000. Evans ree: "Ali mora se priznati da stvar nije osobito drastina." "Ne znam tono to smatra drastinim. Truman je od 1930. hladniji za 1,25 stupnjeva, Greenville za 0,75, Ann Arbor za pola stupnja. Ako se svijet zagrijava, ta su mjesta izostavljena." "Pogledajmo malo vee gradove," ree Evans, "na primjer, Char leston." "Igrom sluaja, imamo i Charleston." Potraila ga je meu ostalim grafikonima. Evans ree: "Znai da se vei gradovi zagrijavaju. Kakva je situacija u New Yorku?" "Imam vie podataka za New York, kako za sam grad, tako i za saveznu dravu."

"Kao to vidite," ree Jennifer, "grad New York je topliji, no mnogi drugi dijelovi te savezne drave, od Oswega do Albanyja, od 1930. postali su hladniji." Evans je bio bolno svjestan kamera koje su ga snimale. Kimnuo je, nadao se razborito i promiljeno, te rekao: "A koji je izvor podataka?" "Baza podataka Povijesne klimatoloke mree, USHCN", odgovori ona. "Rije je o vladinoj bazi koju vode u Nacionalnom laboratoriju u Oak Ridgeu." "No, da", ree Evans. "Sve je to vrlo zanimljivo. Ipak, zanimali bi me podaci iz Europe i Azije. Naposljetku, ipak je rije o globalnoj pojavi." "Svakako", ree Jennifer. I ona je izvodila predstavu za snimatelje. "Ali prije toga, zanima me vaa reakcija na dosad iznijete podatke. Kao to vidite, ini se da u mnogim mjestima u Sjedinjenim Dravama od 1930. nije dolo do zagrijavanja." "Uvjeren sam da ste dobro odabrali grafikone", ree Evans. "U odreenoj mjeri. Moemo biti uvjereni da e jednako postupiti i obrana." "Ali rezultati me nisu iznenadili", ree Evans. "Lokalne varijacije u vremenskim prilikama normalna su pojava. Oduvijek je tako, a tako e biti i dalje." Tada mu je neto sinulo. "Usput, zato svi grafikoni poinju od 1930. godine? Postoje i znatno stariji podaci." "Ovo su podaci za West Point u saveznoj dravi New York od 1931. do 2000. Trend je silazan. A..." "Dobro ste primijetili", ree Jennifer kimajui. "Apsolutno je vano koliko se vraate u prolost. Primjerice..." West Point, New York 1900.2000. Izvor: United States Historical Climatology Netvrarit (USHCN) "A ovo je West Point od 1900. do 2000. Trend je ovdje uzlazan, a ne silazan." "Aha!" ree Evans. "Znai da ste ipak frizirali podatke. Odabrali prikladno vremensko razdoblje koje vam ide u prilog!" "Apsolutno", ree Jennifer i kimne. "Ali trik je mogu samo zato to su temperature u mnogim dijelovima SADa tridesetih godina bile vie nego danas." "Ipak je rije o smicalici." "Tono. Obrana nee propustiti priliku da poroti pokae brojne primjere takvih trikova iz literature kojoj je cilj prikupiti sredstva za ekoloke udruge. Odabir tono odreenih razdoblja koja pokazuju da se stanje pogorava."

Evansu nije promaknula uvreda na raun ekolokih skupina. "U tom sluaju", ree, "nemojmo dopustiti nikakve smicalice. Sluimo se samo cjelovitim podacima o temperaturi. Kad su se poeli biljeiti?" "U West Pointu 1826." "U redu. I kako bi bilo da upotrijebimo te podatke?" Evans je osjeao samopouzdanje, jer je poznato da je globalni trend zagrijavanja poeo negdje oko 1850. godine. Sva mjesta na svijetu otada su se zagrijala, a to bi se moralo vidjeti i na grafikonu za West Point. inilo se daje toga svjesna i Jennifer jer je odjednom poela nekako oklijevati, okretati se od kamere, traiti grafikon, mrtiti se kao da ga ne uspijeva pronai. "Nemate taj grafikon, zar ne?" upita Evans. "Ne, ne... Vjerujte mi, imam. Da, evo..." I tada ga je izvukla iz hrpe. West Point, New York 1826.2000. Izm: United States Historical Climatology Netmt (USHCN) Evans je ve na prvi pogled shvatio da ga je namamila u stupicu. "Kao to ste i predvidjeli, ovaj je grafikon vrlo znakovit", ree ona. "U posljednje stotinu sedamdeset etiri godine prosjena temperatura u West Pointu nije se mijenjala. Godine 1826. iznosila je 10,5 stupnjeva, a tolika je bila i 2000." "Ali to je tek jedan primjer", ree Evans brzo se snaavi. "Jedan od mnogih. Jedan od stotina. Tisua..." "elite rei da e ostali grafikoni prikazati drukiji trend?" "U to sam uvjeren. Osobito spotpunim podacima, od 1826." "I imate pravo", ree ona. "Razliiti grafikoni pokazuju razliite trendove." Evans se zadovoljno nasloni i prekrii ruke na prsima. "U gradu New Yorku u stotinu sedamdeset osam godina dolo je do porasta od 2,5 Celzijeva stupnja." "U Albanyju je tijekom stotinu osamdeset godina dolo do pada od etvrtine stupnja." Evans slegne ramenima. "Kao to sam ve rekao: lokalne varijabilnosti." "Ali zanima me", ree Jennifer, "kako se te lokalne varijabilnosti uklapaju u teoriju globalnog zagrijavanja. Koliko ja shvaam, globalno zagrijavanje posljedica je poveanja koliine takozvanih staklenikih plinova, poput ugljikova dioksida, koji

zadravaju toplinu u Zemlji noj atmosferi i onemoguuju joj da izie u svemir. Tako i vi shvaate teoriju?" "Da", ree Evans, sretan to nije bio prisiljen izdeklamirati definiciju. "Dakle, prema toj teoriji", nastavi Jennifer, "zagrijava se sama atmosfera, ba kao u nekakvom stakleniku... Je li tako?" "Tako je." "A ti stakleniki plinovi djeluju na itav planet." "Da." "A znamo da se koliina ugljikova dioksida plina zbog kojeg smo svi zabrinuti jednako poveala svugdje u svijetu..." U tom trenutka izvukla je novi grafikon. "Da..." "A djelovanje bi trebalo biti jednako svugdje u svijetu. Zato ga i nazivamo globalnim zagrijavanjem." "Da..." "Ali Albany je od New Yorka udaljen tek dvjestotinjak kilometara. Tu udaljenost automobilom prijeete za tri sata. Koliina ugljikova dioksida u oba je sluaja ista. Ipak, jedan se bitno zagrijao, a drugi malo ohladio. Je li to dokaz o globalnom zagrijavanju?" "Vremenske su prilike lokalna pojava", ree Evans. "Neka su mjesta toplija, neka hladnija. Tako e uvijek biti." "Ali govorimo o klimatskim, a ne vremenskim prilikama. Klimu ine vremenski uvjeti u dugotrajnim razdobljima." "Tono.." "Stoga bih se sloila s vama da su se oba mjesta zagrijala, iako u razliitoj mjeri. No jedan se grad zagrijao, drugi ohladio. A kao to smo vidjeli, West Point koji se nalazi nekako na pola puta izmeu New Yorka i Albanyja nije doivio temperaturne promjene." Evans ree: "ini mi se da erozija globalnog zagrijavanja predvia pad temperature na odreenim lokacijama." "Doista? A zato?" "Nisam siguran, ali to sam negdje proitao." "Zagrijava se cijela Zemljina atmosfera, a na pojedinim mjestima zbog toga postaje hladnije?"

"ini mi se da je tako." "Promislite li sad bolje o tome, je li vam ta tvrdnja logina?" "Nije," ree Evans, "ali, znate, klima je vrlo sloen sustav." "A to vama znai... to?" "Znai da je... ovaj... kompliciran. Ne ponaa se svaki put u skladu s predvianjima." "To je svakako tono", ree Jennifer. "No vratimo se New Yorku i Albanyju. injenica da su ta dva grada toliko blizu, a da se podaci o temperaturi ipak toliko razlikuju, porotu bi mogla navesti da se upita mjerimo li moda ipak neto drugo, a ne globalnu pojavu. Slaete li se daje u posljednjih stotinu osamdeset pet godina New York narastao na osam milijuna stanovnika, dok se Albany poveao znatno manje?" "Slaem se", odgovori Evans. "A znamo da su gradovi zbog efekta urbanog toplinskog otoka znatno topliji od okolnog podruja." "Da..." "A taj urbani toplinski efekt lokalnog je karaktera i nije povezan s globalnim zagrijavanjem?" "Tako je..." "Recite mi stoga... kako znate daje tako drastino poveanje temperature u New Yorku posljedica globalnog zagrijavanja, a ne velike koliine betona i nebodera?" "Pa..." Evans je oklijevao. "Ne znam odgovor. Ali pretpostavljam da znanstvenici znaju..." "Jer ako se gradovi poput New Yorka ire i zagrijavaju, trebali bi podizati i prosjenu globalnu temperaturu, nije li tako?" "Pretpostavljam da jest." "A u tom sluaju, sa irenjem gradova u cijelom svijetu, ve bi i zbog same urbanizacije trebalo doi do podizanja prosjene temperature th. Bez ikakvog globalnog atmosferskog djelovanja." "Uvjeren sam da su znanstvenici to ve uzeli u obzir", ree Evans. "Siguran sam da imaju odgovor na to." "Da, imaju. A odgovor glasi da su oduzeli odreeni faktor od izvormk podataka i time kompenzirali urbani toplinski efekt."

"Eto vidite." "Molim? Gospodine Evans, ako se ne varam, vi ste odvjetnik, sigurno znate koliki se trud ulae u to da dokazi u svakoj parnici vjerodostojni, netaknuti." "Da, ali..." "Ne elite da vam netko dira i mijenja dokaze." "Tako je..." "Ali u ovom sluaju dokazi su izvorni podaci o temperaturi. A mijenjali su ih upravo znanstvenici koji tvrde da je globalno zagrijavanje krizna situacija koja prijeti itavome svijetu." "Mijenjali su ih, ali su ih prilagodili i to spustili." "Ali obrana e pitati jesu li ih dovoljno spustili." "Ne znam," ree Evans, "to je sad ve vrlo struno... Pravo cjepidlaenje..." "Ne bi se ba reklo. Rije je o temeljnom pitanju. Urbanizacija ili stakleniki plinovi kao uzrok poviene povrinske temperature. A obrana e imati vrlo dobre argumente", ree Jennifer. "Kao to sam ve rekla, vie istraivanja provedenih u novije vrijeme pokazuje daje smanjenje radi kompenziranja utjecaja urbanih podruja bilo premalo . Najmanje jedno istraivanje pokazuje da pola zabiljeenih temperaturnih promjena potjee iskljuivo od naina koritenja zemlje. Ako je to tono, tada je globalno zagrijavanje u posljednjih stotinu godina iznosilo manje od 0,15 stupnja. A to ba i nije neka kriza." Evans je samo utio i pokuavao pred kamerama izgledati inteligentno. "Dakako," nastavi Jennifer, "mogue je raspravljati i o metodologiji i rezultatima tog istraivanja. Ali neprijeporno ostaje jedno: im netko promijeni ili prilagodi podatke, izlae se mogunosti da netko tu prilagodbu proglasi netonom. A to pogoduje obrani. A obrana e jo ustvrditi da smo omoguili da podatke mijenjaju upravo oni koji od tih promjena mogu imati najvie koristi." "elite rei da se klimatolozi ponaaju neetino?" "Samo elim rei da nikad nije uputno da lisica uva kokoinjac. Takvo to nikad se ne doputa, primjerice, u medicini gdje su nuni dvostruko slijepi pokusi." "Znai da su po vama klimatolozi ipak neetini." "Ne, nego postoje razlozi za uvoenje dvostruko slijepih pokusa. ujte, pa svaki znanstvenik ima odreenu predodbu o ishodu pokusa na kojem radi. Inae mu i

ne bi pristupao. Neto oekuje. Ali oekivanja djeluju na zagonetan nain i posve nesvjesno. Poznata su vam istraivanja znanstvenike pristranosti?" "Nisu." Evans odmahne glavom. "U redu. Evo i jednostavnog primjera. Skupina genetski identinih takora odlazi na ispitivanje u dva razliita laboratorija. Znanstvenicima u jednom laboratoriju reeno je da su uzgojeni tako da imaju poveanu inteligenciju i da e labirintom proi bre od normalnih takora. U drugom laboratoriju znanstvenicima je reeno da su takori glupi i da e sporo napredovati kroz labirint. Rezultati: takori su u jednom laboratoriju bili bri, u drugome sporiji. A genetski su potpuno jednaki." "U redu, znai da su pogrijeili ili se nisu strogo pridravali naela." "Tvrde da nisu. No ima toga jo mnogo", ree ona. "Sljedei primjer. Skupini prevoditelja ispitivanja reeno je: ujte, znamo da anketari na vrlo profinjene naine mogu utjecati na rezultate. To elimo izbjei. Stoga pokucajte na vrata, a im ih netko otvori, ponite itati samo ono to je na kartici: 'Dobar dan, provodim jedno istraivanje i itam s ove kartice kako ne bih ni najmanje utjecao na vas... itd.' Anketari ne govore nita osim teksta s kartice. Jednoj skupini anketara reeno je da e u upitniku dobiti sedamdeset posto pozitivnih odgovora. Drugoj skupini reeno je da moe oekivati trideset posto pozitivnih odgovora. Upitnici su identini. Rezultati: sedamdesettrideset." "Kako je to mogue?" upita Evans. "Nije ni vano", ree ona. "Vano je samo da stotine istraivanja po ne znam koji put dokazuju da oekivanja odreuju ishod. Ljudi pronalaze ono to oekuju. I to je razlog za 'dvostruko slijepa' ispitivanja. Kako bi se eliminirala pristranost, pokus se dijeli na ljude koji se meusobno ne poznaju. Ljudi koji pripremaju pokus ne poznaju ljude koji ga provode, kao ni ljude koji e analizirati rezultate. Te skupine meu sobom nikad ne komuniciraju. Ne dolazi do drutvenih susreta njihovih branih drugova i djece. Skupine rade na razliitim sveuilitima i, po mogunosti, u razliitim zemljama. Tako se ispituju novi lijekovi. Jer jedino se tako moe sprijeiti neprimjetna pojava pristranosti." "U redu..." "Sada je rije o podacima o temperaturi. Njih treba prilagoditi na mnotvo razliitih naina. Ne samo zbog distorzije do koje dolazi zbog urbane topline. Tu je jo mnogo drugih faktora. Postaje se sele. Dobivaju novu opremu, a ona moe

davati drukije rezultate. Dolazi do kvarova opreme, pa valja odluiti hoete li posve izbaciti pojedine podatke. Pri sastavljanju prikaza temperature morate se nositi s mnotvom prosudba. A tu uvijek postoji mogunost za pristranost. Mogunost..." "Mogunost?" "To ne moete znati," ree Jennifer, "ali kad god jedna ekipa obavlja sve poslove, mogua je pristranost. Ako jedna ekipa pripremi model, ispituje ga, pa jo analizira rezultate, rezultati su svakako ugroeni. To je jednostavno tako." "Znai da podaci o temperaturi nisu pouzdani?" "Podaci o temperaturi su sumnjivi. I prosjean odvjetnik poderat e grafikone na komadie. Kako bismo ih obranili, namjeravamo..." U tom trenutku televizijska je ekipa neoekivano ustala i izila. Jennifer ga uhvati za podlakticu. "Budi bez brige, nisu snimali ton. Samo sam eljela da sve izgleda poput prave ivahne rasprave." "Osjeam se glupo." "Izgledao si odlino. A to je jedino vano na televiziji." "Ne", ree on i nagne se prema njoj. "Hou rei, dok sam odgovarao na tvoja pitanja, nisam izraavao svoje prave stavove. elim, ovaj... Postavljam... Sve vie stjeem drukije stavove o mnogim pitanjima koja si spomenula." "Doista?" "Da", ree on tiho. "Ti temperaturni grafikoni, primjerice... Ukazuju na oita pitanja u vezi s utemeljenou samog pojma globalnog zagrijavanja." Ona polagano kimne i pomno se zagleda u njega. On upita: "To se dogaa i tebi?" I dalje je kimala. Objedovali su u istom meksikom restoranu kao i prethodni put. Kao i tom prilikom, bio je gotovo posve prazan. Isti Sonyjevi montaeri smijali su se za stolom u kutu. Bit e da dolaze svaki dan, pomisli Evans. No sve je nekako ipak bilo drukije, ne samo zbog boli koju je osjeao u itavom tijelu i jer mu se inilo da bi svakog trena mogao zaspati. Evans je imao dojam da se promijenio kao osoba. Promijenio se i njihov odnos. Jennifer je jela gotovo bez rijei. Evans je imao dojam da eka da on pone priati.

Nakon nekog vremena rekao je: "Zna, bilo bi ludo razmiljati da globalno zagrijavanje nije stvaran problem." "Ludost", ree ona i kimne. "Hou rei... pa u to vjeruje cijeli svijet." "Da", ree ona. "Cijeli svijet vjeruje... Ali mi na onim sastancima razmiljamo jedino o poroti. A obrana e se proslaviti pred porotom." "Misli na onaj primjer koji si spomenula?" "Oh, to jo nije nita. Oekujemo da e obrana posegnuti za ovakvom argumentacijom: Dame i gospodo porotnici, svi ste uli da se neto to obino nazivamo 'globalnim zagrijavanjem' dogaa zbog poveanja koliine ugljikova dioksida i ostalih staklenikih plinova u atmosferi. Ali nitko vam nije rekao da se koliina ugljikova dioksida poveala tek neznatno. Pokazat e vam grafikon na kojem to poveanje izgleda kao da je rije o nekom od obronaka Mount Everesta. Ali evo to se dogaa u stvarnosti: Koliina ugljikova dioksida poveala se s 316 dijelova na milijun na 376 dijelova na milijun. Ukupno poveanje iznosi ezdeset dijelova na milijun. Za nau cjelokupnu atmosferu to je toliko mala promjena da ju je uope teko zamisliti. Kako bismo to bolje predoili?" Jennifer se nasloni i rairi ruke. "Nakon toga donijet e grafiki prikaz nogometnog igralita i rei: Zamislite daje Zemljina atmosfera nogometni teren. Najvei dio atmosfere sastoji se od duika. Ponemo li od jedne strane terena dugakog recimo stotinu metara, duik e zauzeti vei dio terena, gotovo do suprotnog kraja, osamdesetak metara. Rije je o 78 posto. Od preostalih dvadesetak posto najvei dio otpada na kisik. Duik i kisik pokrivaju 99 posto terena. Preostaje jo samo jedan posta. A u tom jednom postotku najvei udio ima inertni plin argon. Preostaje vam tek jo nekoliko centimetara igralita, odnosno oko 0,12 posto terena do suprotne linije iza gola. A od tih petest centimetara, koliko otpada i ugljikov dioksid? Najvie dva centimetra. Eto, toliko je ugljikova diok u naoj atmosferi. Dva centimetra od stotinu metara terena." Nastavila je nakon dramatine stanke: "Dame i gospodo porotnici, ree, "kau vam da je u posljednjih pedeset godina dolo do pov koliine ugljikova dioksida. Znate li koliko se poveala koliina ako je promatramo na naem nogometnom igralitu? Tri osmine centimetra manje od etiri milimetra, manje od debljine olovke. Rije je o velikoj koliini ugljikova dioksida, ali i o zanemarivoj promjeni

sastava cjelokupne atmosfere. Ipak, od vas se oekuje da vjerujete kako je upravo ta neznatna promjena na cijelom planetu izazvala opasno zagrijavanje." Evans ree: "Ali na to je lako odgovoriti..." "Samo trenutak", ree ona. "Nisu jo zavrili. Prvo treba posijati sumnju. Potom ponuditi alternativna objanjenja. Stoga e sada prikazati grafikon s temperaturama za grad New York koji si ve vidio. Poveanje od dva i pol stupnja u odnosu na 1815. godinu. Rei e i da je 1815. New York imao stotinu dvadeset tisua stanovnika. Danas ih ima osam milijuna. Grad se poveao za est tisua posto. A da i ne spominjemo sve one nebodere, klimaureaje i beton. I sad te ja pitam... je li razumno smatrati daje grad koji se poveao est tisua posto topliji zbog siunog poveanja koliine dobrog starog ugljikova dioksida diljem svijeta? Ili je topliji jednostavno zbog toga to je sad neusporedivo vei?" Jennifer se nasloni. "Ali taj je argument lako pobiti", ree Evans. "Postoji mnogo primjera u kojima neka mala pojava izaziva velike posljedice. Okida je tek maleni dio pitolja, ali je dovoljan za njegovu aktivaciju. Osim toga, velika veina dokaza..." "Peter", ree ona odmahujui glavom. "Kad bi ti netko kao lanu porote predoio te podatke o New Yorku, to bi zakljuio? Globalno zagrijavanje ili previe betona? Osim toga, to misli ti osobno?" "Smatram da je vjerojatno topliji jer je velik." "Tako je." "Ali imamo jo i argumente koji se temelje na podizanju razine mora." "Naalost," ree ona, "razina mora na Vanutuu nije se bitnije podignula. Ovisno o bazi podataka kojom se slui, ili je na istoj razini ili se podignula za etrdeset milimetara. Oko tri centimetra u trideset godina. Gotovo zanemarivo." "U tom sluaju nema anse za pobjedu pred sudom", ree Evans. "Upravo tako", ree ona. "Iako moram priznati daje pria o okidau zgodna." "Ako ne moete pobijediti pred sudom," upita Evans, "koja je svrha ove konferencije za novinare?" "Zahvaljujem svima na dolasku", ree John Balder prilazei snopu mikrofona ispred ulaza. Bljeskalice su poele sijevati sa svih strana. "Ja sam John Balder, a kraj mene je Nicholas Drake, predsjednik NERFa. S nama su i Jennifer Haynes, moja glavna odvjetnica, te Peter Evans, iz odvjetnike tvrtke Hassle and Black.

Zajedniki objavljujemo da emo u ime tihooceanske otone drave Vanutu podii tubu protiv amerike Uprave za zatitu okolia." Peter Evans, koji je stajao iza njega, ve se gotovo ugrize za usnu, no onda se sjeti kako nema razloga raditi grimase koje bi se mogle protumaiti kao znak nervoze. "Obespravljeni i osiromaeni narod Vanutua", ree Balder, "mogao bi se suoiti s jo veom neimatinom zbog najvee prijetnje ovjekovoj okolini koja se pojavila u suvremeno doba, globalnog zagrijavanja, te opasnosti od naglih klimatskih promjena koje e sigurno uslijediti." Evans se prisjeti daje samo nekoliko dana ranije Drake nagle klimatske promjene nazvao mogunou koja se nazire na obzoru. U manje od tjedan dana, opasnost je postala posve izvjesnom. Balder je slikovito opisivao kako se narod Vanutua zbog poplav ljenosti iseljava s podruja na kojima je ivio stoljeima, naglaavajui tragediju djece ije naslijede nestaje pod pobjenjelim valovima izazvanima bezobzirnom aktivnou industrijskog diva na sjeveru. "Rije je o pravdi za narod Vanutua te o budunosti itavog svijeta koju su ugrozile nepredvidive vremenske prilike i upravo zbog toga danas najavljujemo tubu." Potom je prepustio rije novinarima. Prvo pitanje glasilo je: "Kad ete tono podnijeti tubu?" "Problem je u strunome i tehnikome smislu sloen", ree Balder. "Trenutno etrdesetero znanstvenika praktiki dvadeset etiri sata radi za nas. Kad dovre posao, podnijet emo zahtjev sudu." "Kojem sudu?" "Saveznom sudu u Los Angelesu." "Koliku ete traiti odtetu?" upita drugi novinar. "to na sve to kae vlada?" "Hoe li sud prihvatiti tubu?" Pitanja su sijevala sve bre, a Balder je bio u elementu. Evans naas pogleda Jennifer, koja je stajala sa suprotne strane govornice. Prstom je kucnula po runome satu. Evans kimne, pogleda na svoj sat, naini grimasu i udalji se od govornice. Jennifer ga je slijedila u stopu. Pokraj uvara uli su u skladite. Evans je ondje stao kao ukopan, posve ostavi bez rijei.

CULVER CITY UTORAK, 12. LISTOPADA 13:20 SATI

Svjetla su bila ugaena. Gotovo vie nije bilo ljudi koje je Evans ondje ranije vidio. Radnici su iznosili sve iz prostorija, slagali namjetaj na hrpe, pakirali dokumente u kutije. Hrpe kutija s papirima odvozili su na kolicima. Evans upita: "to se dogaa?" "Istekao nam je najam", ree Jennifer. "Znai, selite se?" Ona odmahne glavom. "Ne, nego odlazimo." "Kako to misli?" "Lijepo: odlazimo, Peter. Traimo nove poslove. Vie neemo aktivno raditi na ovoj parnici." Zahvaljujui zvunicima, uli su kako Balder govori: "U potpunosti oekujemo da emo s podneskom pred sud izii u sljedea tri mjeseca. Posve sam siguran u etrdesetero mladih i nadarenih mukaraca i ena koji nam pomau u ovom povijesnom sluaju." Evans se skloni s puta radnicima koji su pokraj njega nosili stol. Ko je to isti onaj stol za kojim je pred kamerama sjedio samo tri sata ranije^ Slijedio ih je drugi radnik koji je vozio kutije s videoopremom. "Kako e to funkcionirati?" upita Evans i dalje sluajui Baldera. "Mislim... ljudi e doznati to se dogaa..." "To to se dogaa savreno je logino", ree Jennifer. "Podnijet emo zahtjev za preliminarni sudski nalog za zabranu istodobno s tubom. Na podnesak mora proi kroz cijeli sustav. Oekujemo da e ga okruni savezni sud odbiti, pa emo ga dati Devetom prizivnom sudu, a nakon toga oekujemo da je sljedei korak Vrhovni sud. Sama parnica ne moe ui u postupak dok se ne rijei pitanje zabrane, a to bi moglo potrajati nekoliko godina. Stoga smo mudro na ekanje stavili brojno istraivako osoblje i zatvorili skupi poslovni prostor, a ishod e ekati okosnica odvjetnike ekipe." "Postoji okosnica odvjetnike ekipe?" "Ne. Ali pitao si kako emo rjeavati stvari."

Evans je promatrao kako radnici kroz stranji izlaz odvoze kutije. "Nitko nikad i nije imao pravu namjeru podii tu optunicu, zar ne?" "Recimo to ovako", ree ona. "Balder ima iznimno uspjene rezultate u sudnici. A do takvog rezultata dolazi se samo na jedan nain odbacuje gubitnike i prije nego to uope dospiju do suda." "Znai da odbacuje ovaj sluaj?" "Da. Jer ti mogu jamiti da nema tog suda koji e odobriti zabranu poveane emisije ugljikova dioksida koji proizvodi ameriko gospodarstvo." Rukom je pokazala prema zvuniku. "Drake ga je naveo da naglasi nagle klimatske promjene. A to se lijepo poklapa s Drakeovom Konferencijom, koja poinje sutra." "Da, ali..." "uj", ree ona. "Jednako dobro kao ja zna da je jedini cilj ovog sluaja stvoriti to vei publicitet. Odrali su konferenciju za novinare. Nema potrebe i dalje se baviti tim pitanjem." Radnici su je poeli ispitivati kamo to treba staviti. Evans je, besciljno eui, uao u konferencijsku sobu i u kutu ugledao hrpu grafikona. Zanimali su ga oni koje mu nije pokazala, pa je izvukao nekoliko prikaza. Odnosili su se na podatke s meteorolokih postaja diljem svijeta. Dakako, znao je da su upravo ti podaci odabrani kako bi se dokazalo protivniko stajalite. Stoga na njima gotovo uope nije bilo tragova o zagrijavanju. Ipak, muilo ga je to ima toliko takvih primjera, i to iz cijelog svijeta. Ugledavi hrpu s oznakom "Europa", brzo je pregledao neke od prikaza: Rim, Italija, 1811.1989. Milano, Linate 1763.1986. Stuttgart, Njemaka 1792.1999. tivor: 9u.nasa.90v Goteborg, vedska, 1951.2004. Navacerrada, panjolska, 1941.2004.

Druga hrpa nosila je oznaku "Azija". Pregledao je i nekoliko grafikona iz te skupine. Choshi, Japan, 1887.2004. Lahore, Pakistan 1876.2003. Takayama, Japan 1900.1990. Tokio, Japan 1876.2004. "Peter?" Zvala ga je Jennifer. I njezin je ured ve bio ispranjen. U njemu se nalazilo tek nekoliko kutija sa stvarima. Pomogao joj je da ih odnese u automobil. "Onda," upita je, "to e sada? Vraa se deku u Washington?" "Ne bih ba rekla", odgovori ona. "A to onda?" "Nekako sam mislila da bih mogla poi s tobom." "Sa mnom?" "Radi s Kennerom, zar ne?" Evans upita: "Kako zna?" Samo se nasmijeila. Dok su izlazili na stranja vrata, uli su prijenos konferencije na zvunicima. Govorio je Drake, zahvaljivao novinarima na dolasku, molio ih da dou na predstojei skup, te naglasio daje najvea opasnost globalnog zagrijavanja upravo mogunost pojave naglih klimatskih promjena. Nakon toga rekao je: "Ispriavam se, no naalost moram vam priopiti vrlo tunu vijest. Upravo sam primio obavijest da je maloas pronaeno tijelo mojeg dragog prijatelja Georgea Mortona."

CULVER CITY UTORAK, 12. LISTOPADA 14:15 SATI

Cjelovita pria objavljena je tog poslijepodneva u vijestima. Tijelo milijunaa Georgea Mortona isplivalo je na obalu u blizini Pismo Beacha. rtva je identificirana na temelju odjee i runog sata. Samo je tijelo bilo osakaeno napadima morskih pasa, navedeno je u izvjetaju. Obavijetena je filantropova obitelj, no jo nije odreen datum posljednjeg ispraaja. Izjavu za medije dao je Mortonov bliski prijatelj Nicholas Drake, ravnatelj NERFa. Drake je rekao da je Morton cijeli ivot posvetio ekolokome pokretu i suradnji s organizacijama poput NERFa, koja ga je nedavno imenovala savjesnim graaninom godine. "Ako se netko istinski brinuo zbog uasnih promjena koje su zahvatile cijelu Zemlju, onda je to svakako bio George Morton", ree Drake. "Otkako smo doznali daje nestao, i bez pravog smo se uporita nadali da emo ga negdje pronai zdravog i raspoloenog. S tugom moram priznati da na koncu nije tako i uasno alim zbog gubitka dragog i predanog prijatelja. Svijet je njegovim odlaskom pretrpio velik gubitak." Lowenstein je Evansa dobio u automobilu. "to radi?" "Vraam se s tiskovne konferencije kojoj sam morao nazoiti." "No, da, a sad ide u San Francisco." "Zato?" "Pronali su Mortona. Netko mora identificirati tijelo." "Ne moe njegova ki?" "Na lijeenju je." "A biva supruga? A..." "Evans, ti si slubeno odreen. Organiziraj obaveze i put. Forenziari ne ele odlagati obdukciju, pa trebaju identifikaciju prije veeri." "Ali..." "Pokupi se gore, odmah. Nije mi jasno zato toliko gnjavi. Za ime svijeta, uzmi njegov avion. Koliko ujem, njime se ionako esto slui u posljednje vrijeme. Sad kad je mrtav, bilo bi dobro da postane malo oprezniji. Oh, jo neto... Budui da mu nisi u srodstvu, identifikaciju moraju obaviti dvije osobe."

"Mogu povesti Saru, njegovu tajnicu..." "Ne. Drake trai da povede Teda Bradleyja." "Zato?" "Dovraga, odakle bih ja to znao? Bradley eli ii. Drake eli udovoljavati njegovim prohtjevima, eli da tip bude zadovoljan. Bradley vjerojatno smatra da e vas doekati televizijske ekipe. Tip je ipak glumac. I bio je Georgeov bliski prijatelj." "Manjevie." "Bili ste za istim stolom na sveanoj veeri." "Ali Sarah bi bila..." "Evans, koji dio prie nisi shvatio? Ide u San Francisco i onamo vodi Bradleyja. I gotovo." Evans uzdahne. "Gdje je Bradley?" "U Sequoiji. Mora svratiti po njega." "Sequoia?" "Nacionalni park Sequoia. To ti je usput." "Ali..." "Bradleyja su ve obavijestili. Moja tajnica dat e ti broj policijske mrtvanice u San Franciscu. Budi pozdravljen, Evans. I nemoj neto zeznuti." Klik. Jennifer ga upita: "Problemi?" "Ne, ali moram otii u San Francisco." "Idem s tobom", ree ona. "Tko je Sarah?" "Mortonova osobna tajnica. Dugogodinja pomonica." "Vidjela sam je na snimkama", ree Jennifer. "Ne doima se osobito starom." "Gdje si vidjela te snimke?" "U jednom asopisu. Bili su na nekom teniskom turniru. Uspjena je na teniskim natjecanjima ili tako neto?" "Vjerojatno..." "Nekako sam mislila da je dobro zna, s obzirom na to koliko si se viao s Mortonom." "Zapravo i ne", ree on i slegne ramenima. "Hou rei, dosta smo bili zajedno u posljednjih nekoliko dana."

"Aha." Ona ga sa zanimanjem pogleda. "Peter", ree. "Svejedno mi je. Jako je zgodna. Posve je prirodno..." "Ne, ne", ree on i posegne za telefonom. "Ni sluajno nije tako." U oajnikoj elji da okona razgovor o toj temi, nazvao je policiju u Beverly Hillsu i zatraio detektiva Perryja. Detektiv se jo nije bio vratio sa suda. Evans je ostavio poruku i prekinuo vezu. Zatim se obratio Jennifer. "Kako se stvar dalje razvija ako izdaju nalog za uhienje?" "To je kazneno pravo", ree ona. "Nije moje podruje, alim." "Ni moje." "Netko te eli uhititi?" "Nadam se da ne." Potom gaje nazvala Lisa, razgovorljiva tajnica Herba Lowensteina. "Bok, Peter. Imam brojeve gospodina Bradleyja i policijske mrtvanice u San Franciscu. Zatvara se u osam. Moe stii do tada? Herba jako zanima... Uasno je uzrujan." "Zbog ega?" "Jo ga nisam vidjela u takvom stanju. Mislim... u posljednjih nekoliko tjedana." "to se dogaa?" "ini mi se da je uzrujan zbog Georgea. To je takav ok... Osim toga, Drake ga ne prestaje gnjaviti. Bit e da je samo danas nazvao pet puta. A ini mi se i da su razgovarali o tebi." "O meni?" "Da." Lisa zavjereniki stia glas. "Herb je za vrijeme razgovora zatvorio vrata, ali sam, ovaj... ipak poneto naula." "Na primjer?" upita Evans. "Nemoj nita rei." "Neu." "Mislim, nisam... samo mi se ini da bi trebao znati..." "I elim znati." "Jer ovdje se mnogo govori..." ree ona jo tiim glasom, "o tome treba li otii." "Napustiti tvrtku?" "Biti, ovaj, osloboen dunosti... Samo mi se uinilo da bi to trebao znati." "Hvala. Tko to pria?"

"Pa... Herb. I Don Blandings i dio viih partnera. Bob i Louise. Jer je Nick Drake, ne znam zbog ega, bijesan na tebe. I nekoga s kim se esto via... Neki Kanner ili Connor?" "Tako, znai." "Gospodin Drake vrlo je uzrujan zbog gospodina Connora." "A zato?" "Kae da je pijun. Da radi za velike korporacije. Za zagaivae." "Tako..." "U svakom sluaju, prevladava dojam da je gospodin Drake vaan klijent, a ti si ga naljutio. Ipak, daje Morton iv, nipoto se ne bi usudili najuriti te iz firme. Ali on vie nije iv. A tebe cijelo vrijeme nema. I trai te policija, a to, moram priznati, nije dobro. Svi su zbog toga nervozni. Pa onda jo... Sto ti uope radi s tim Connorom?" "Duga pria..." "Peter! A rekla sam ti." Zvuala je povrijeeno. Znao je da e s njom morati razmijeniti pokoju informaciju. "U redu", ree trudei se ostaviti dojam nevoljkosti. "Odraujem posao koji mi je Morton zadao prije smrti." "Doista? A to?" "To je tajna. Zasada ti ne mogu rei." "George Morton ti je dao zadau?" "Pismenim putom", ree pritom razmiljajui: To e ih malko ohladiti. "Hej! Nee se usuditi otpustiti te ako radi neto za tvrtku." "Lisa, sad moram ii." "A kad bi te otpustili, imao bi odline temelje za tubu zbog nezakonitog otkaza..." "Lisa..." "U redu, u redu. Znam da ne moe razgovarati. Ali... sretno!" Prekinuo je vezu. Jennifer se smijeila. "Vrlo spretno izvedeno", ree. "Hvala." No on se nije smijeio. Imao je dojam da se sve oko njega uruava. I zbog toga je osjetio tjeskobu. Osim toga, i dalje je bio silno, silno umoran. Nazvao je Saru kako bi dogovorio avion, ali javila se samo telefonska sekretarica. Nazvao je pilota, ali mu je reeno da leti.

"Kako to mislite?" "Leti, u ovom je trenutku u zrakoplovu, na putu." "Gdje?" "To vam ne mogu rei, gospodine. elite mu ostaviti poruku na sekretarici?" "Ne", ree Evans. "Trebam unajmiti avion." "Kad trebate putovati?" "Za pola sata. Putujem u San Francisco, no usput moram sletjeti na aerodrom najblii Sequoiji, gdje god se nalazio. Povratak veeras." "Vidjet u to se moe srediti." U tom trenutku posve gaje obuzela krajnja iscrpljenost. Zaustavivi se uz rub ceste, iziao je iz automobila. Jennifer upita: "to je bilo?" "Zna put do Van Nuysa?" "Naravno." "U tom sluaju, vozi." Umorno se spustio na suvozako sjedalo i zakopao pojas. Gledao je kako se ona ponovno ukljuuje u promet, a zatim zatvorio oi i zaspao.

SEQUOIA UTORAK, 12. LISTOPADA 16:30 SATI

U umi je bilo tamno i svjee. Snopovi svjetla probijali su se kroz kronje velianstvenog drvea koje se dizalo posvuda oko njih. Zrak je ispunjavao miris borova. Tlo je bilo meko. Bilo je to ugodno mjesto. Sunevo svjetlo ostavljalo je arene tragove na tlu, no i unato tome televizijske su ekipe morale ukljuiti rasvjetu kako bi snimile uenike treih razreda koji su u koncentrinim krugovima sjedili oko glasovitog glumca i aktivista Teda Bradleyja. Bradley je na sebi imao crnu majicu kratkih rukava koja je naglaavala njegovu minku i zgodno tamno lice.

"Ovo velianstveno drvee vae je naslijee", ree on i rukom pokae oko sebe. "Ovdje raste ve stoljeima. Raslo je i davno prije nego to ste se rodili, prije vaih roditelja, vaih baka i djedova, njihovih baka i djedova... Neka od tih stabala rasla su i prije Kolumbova dolaska u Ameriku! Prije dolaska Indijanaca! Prije svega! Ta su stabla najstarija ivua bia na planetu, uvari Zemlje, mudra bia koja nam prenose poruku: Ostavite planet na miru. Ne kodite ni njemu ni nama. A mi ih moramo posluati." Djeca su ga sluala opinjeno, rastvorenih usta. Kamere se nisu odvajale od Bradleyja. "No danas se ta velianstvena stabla koja su preivjela opasnosti od poara, ruenja, erozije, kiselih kia suoavaju s opasnou kakve u povijesti jo nije bilo. Ta se opasnost zove globalno zagrijavanje. Vi, djeco, znate to je globalno zagrijavanje, zar ne?" Svi su podigli ruku. "Ja znam, ja znam!" "Drago mi je to je tako", ree Bradley pokazujui im da spuste ruke. Govorit e iskljuivo Ted Bradley. "No moda ne znate da e globalno zagrijavanje izazvati vrlo nagle promjene klime. Za moda samo nekoliko mjeseci ili godina odjednom e postati mnogo toplije ili mnogo hladnije. A horde kukaca i bolesti unitit e ovo prelijepo drvee." "Kakvi kukci?" upita jedno dijete. "Zloesti kukci", ree Bradley. "Oni koji jedu drvo, koji u njima ostavljaju crve i koji ih izjedaju." Rukama je pokazivao kretanje crva. "Kukcima treba mnogo vremena da pojedu cijelo stablo", ree neka djevojica. "Ne, to nije tono!" ree Bradley. "U tome i jest problem. Jer globalno zagrijavanje znai da e se pojaviti mnogo kukaca prava poast i to e mnotvo brzo pojesti drvee!" Stojei sa strane, Jennifer se nagne prema Evansu. "Vjeruje u ta sranja?" Evans zijevne. Spavao je u zrakoplovu, a zatim drijemao i dok su se iz zrane luke vozili do ove ume u Nacionalnom parku Sequoia. Dok je promatrao Bradleyja, osjeao se omamljeno. Omamljeno i otupjelo od dosade. Djeca su se ve poela vrpoljiti, a Bradley je sad govorio izravno u kamere. Govorio je oputeno i samouvjereno, a tu vjetinu stekao je dok je godinama na televiziji igrao ulogu predsjednika SADa. "Opasnost od naglih klimatskih

promjena", rekao je, "bila bi toliko pogubna po ovjeanstvo te za sve ivotne oblike na ovom planetu da se diljem svijeta sazivaju konferencije iji je cilj pronai rjeenja. Sutra u Los Angelesu poinje jedna takva konferencija na kojoj e znanstvenici razgovarati o tome to moemo uiniti da ublaimo tu stranu prijetnju. No, ako ne poduzmemo nita, katastrofa je neizbjena. A ova velianstvena, mona stabla ostat e tek uspomena, razglednica iz prolosti, odraz ovjekove neovjenosti prema prirodi. Mi smo odgovorni za katastrofalne klimatske promjene. I samo ih mi moemo sprijeiti." Zavrio je, blago se okrenuvi tako da ga kamere uhvate iz najboljeg kuta, prodorno ih promatrajui tim dojmljivim plavim oima. "Ja moram pikiti", ree jedna djevojica. Zrakoplov se uzdignuo s piste i poeo penjati iznad ume. "ao mi je to pourujem stvari", ree Evans. "Ali u policijsku mrtvanicu moramo doi prije est." "Nema problema, nema problema". Bradley se blagonaklono smijeio. Nakon govora jo je nekoliko minuta djeci potpisivao autograme. Ekipe su snimile i taj dogaaj. Sad se obratio Jennifer zabljesnuvi je osmijehom. "A ime se vi bavite, gospoice Hadley?" "Pripadam pravnoj ekipi koja se bavi globalnim zagrijavanjem." "Izvrsno, znai da ste na naoj strani. Kako napreduje tuba?" "Bez problema", ree ona i naas pogleda Evansa. "Imam osjeaj da ste pametni koliko ste i zgodni", ree Bradley. "Zapravo nije tako", ree ona. Evans je jasno vidio koliko joj glumac ide na ivce. "Samo ste skromni. A to je armantno." "Samo sam iskrena", ree ona, "i kaem vam da nimalo ne volim laskanje." "U vaem sluaju to ne bih nazvao laskanjem", ree on. "A u vaem sluaju ja to ne bih smatrala iskrenou", odvrati ona. "Vjerujte mi kad kaem da se iskreno divim tome to radite", ree Bradley. "Jedva ekam da sredite EPAu. Pritisak ne smije popustiti. Zato sam i odrao ovo predavanje klincima. Takva televizijska vijest o naglim klimatskim promjenama ne moe ne postii eljeni cilj. A ini mi se da smo to odradili iznimno dobro, nije li tako?" "Razmjerno dobro, s obzirom na okolnosti."

"Koje okolnosti?" "injenicu da je sve to bilo sranje", ree Jennifer. Bradley se i dalje smijeio, no kapci su mu se suzili. "Nije mi jasno na to mislite..." ree. "Mislim na sve to, Tede. Na cijeli govor. Sekvoje su zatitnice planeta? Donose nam poruku...?" "Pa, u odreenom smislu..." "To su stabla, Tede. Velika stabla. Nose poruku ovjeanstvu priblino koliko i patlidani." "ini mi se da niste..." "I uspjela su preivjeti umske poare? Ne bi se ba reklo... sekvoje ovise o poarima jer se tako razmnoavaju. Imaju tvrde sjemenke koje se otvaraju samo zahvaljujui visokoj temperaturi vatre. Poari su kljuan element zdravlja ume sekvoja." "ini mi se", ree Bradley poprilino ljutito, "da niste shvatili to zapravo elim rei." "Da? A to ste to zapravo htjeli rei?" "Htio sam prenijeti moda pomalo lirski vjenu odliku tih velikih, drevnih uma i..." "Vjenu? Drevne? Znate li vi ita o tim umama?" "Da, smatram da znam." Glas mu je bio vrlo napet. Sad je ve bilo oito koliko je ljutit. "Pogledajte kroz prozor", ree Jennifer i pokae ume ispod njih. "to mislite, koliko dugo vaa drevna uma izgleda tako kao sada?" "Pa to je oito... stotinama tisua godina..." "Nije tono, Tede. Ljudi su ovdje ivjeli tisuama godina prije pojave ovih uma. To niste znali?" Samo je krgutao zubima. Nije odgovorio. "U tom sluaju, dopustite da vam sve lijepo objasnim", ree ona. "Prije dvadeset tisua godina ledenjaci preostali iz ledenog doba povukli su se iz Kalifornije, usput stvorivi dolinu Yosemite i ostale prirodne ljepote. Iza leda ostala je ljepljiva, vlana visoravan s mnotvom jezera koja je ispunjavala voda

nastala otapanjem ledenjaka. No, nigdje nije bilo raslinja. U biti je bila rije o vlanome pijesku. Nakon nekoliko tisua godina tlo se osuilo budui da su se ledenjaci nastavili povlaiti prema sjeveru. Taj dio Kalifornije pretvorio se u arktiku tundru, a visoku travu nastanile su malene ivotinje, poput mieva i vjeverica. U to vrijeme ondje su se ve pojavili i ljudi, koji su lovili malene ivotinje i palili vatru. Zasada sve jasno?" upita Jennifer. "Jo nema drevnih uma." "Sluam", zarei Ted. Bilo je oito da se pokuava obuzdati. Ona nastavi: "Isprva su arktike trave i grmlje bili jedina vegetacija koja se uspijevala odrati na neplodnom glacijalnome tlu. No te su se biljke po okonanju ivotnog ciklusa raspadale i tijekom tisua godina nakupio se plodni povrinski sloj. A to je pokrenulo biljnu kolonizaciju koja je u biti bila identina u cijeloj postglacijalnoj Sjevernoj Americi. Tako prvo dolazi uti bor, prije priblino etrnaest tisua godina. Slijede smreka, kukuta, joha otporno drvee koje ipak ne moe biti prvo na nekom podruju. Ta su stabla bila izvorna 'drevna' uma i ovim su prostorima dominirala sljedee etiri tisue godina. Klima se tada promijenila. Postala je mnogo toplija, pa su se otopili svi ledenjaci u Kaliforniji. U to vrijeme u Kaliforniji nije bilo niti jednog ledenjaka. Podneblje je bilo toplo i suho, poari su bili esti, pa je prva uma izgorjela. Zamijenila ju je vegetacija tipina za visoravni: hrastovi i prerijsko bilje. Ali i pokoja duglazija, iako ne u velikome broju jer je klima bila odvie suha. A onda, priblino prije est tisua godina, klima se ponovno promijenila. Postala je vlanijom, pa su se pojavile duglazije, kukute i cedrovi zauzimajui velik dio prostora, stvarajui velike ume gustih, zatvorenih kroanja koje ovdje vidimo danas. No neki e u tim etinjaama vidjeti i pravu poast divovski korov koji prodire krajolik, istiskuje autohtono bilje koje je ondje dotada ivjelo budui da su te velike i guste ume onemoguavale dovoljan prodor svjetla da bi u njima uspijevalo i drugo drvee. A kako su poari bili esti, te guste ume irile su se kao lude. Dakle, nisu ni vjene ni drevne, Tede. Samo su se pojavile posljednje u nizu." Bradley prezirno otpuhne. "Ipak su stare est tisua godina, za ime Boje." No Jennifer se nije dala smesti. "Nije tono", ree. "Znanstvenici su dokazali da se sastav tih uma neprestano mijenjao. Svako tisuugo dinje razdoblje razlikovalo

se od prethodnog tisuljea. Te su se ume neprestano mijenjale, Tede. Dakako, tu su jo bili i Indijanci." "A to je s njima?" "Indijanci su vrlo dobro opaali i poznavali prirodni svijet pa su uvidjeli da takve ume nisu nimalo korisne. Moda izgledaju velianstveno, ali su prave pustinje za divlja. Stoga su Indijanci izazivali poare, povremeno spaljivali ume. Dobro su pazili da se usred ravnica i travnatih podruja nalaze samo izolirani otoci takvih uma. ume koje su vidjeli prvi Europljani nikako nisu bile drevne. Bile su to kultivirane ume, Tede. I nije nimalo neobino to je prije stotinu pedeset godina bilo manje gustih uma nego danas. Indijanci su bili realisti. Danas se sve svodi na romantine mitove ." Jennifer se nasloni. "Lijep govor, nema to", ree Bradley. "Ali to su tek strune zamjerke. Ljude to ne zanima. I dobro je da je tako jer vi kaete da te ume zapravo i nisu osobito stare, pa ih i ne treba uvati, dok ja kaem da nas podsjeaju na ljepotu i snagu prirode, te da ih treba ouvati pod svaku cijenu. Osobito od velike opasnosti globalnog zagrijavanja." Jennifer ga samo s nevjericom pogleda i ree: "Moram neto popiti." "Pridruit u vam se", ree Bradley. Evansa koji je tijekom rasprave nekoliko puta pokuao nazvati detektiva Perryja najvie je uzrujao pojam stalnih promjena. Nikad nije razmiljao o injenici da su Indijanci ondje ivjeli u vrijeme postojanja ledenjaka. Dakako, znao je daje to tono. Znao je da su drevni Indijanci istrijebili mamute i druge velike sisavce. No nikad mu nije palo na pamet i da su spaljivali ume i radi svojih potreba mijenjali prirodu. No to je posve logino. Jednako gaje uznemirila i pomisao na ume koje se ire i zauzimaju prostor dotadanjih, drukijih uma. Nikad se nije pitao to se ondje nalazilo prije uma sekvoja. I on je mislio da su ondje od pamtivijeka. Jednako tako nije razmiljao ni o izgledu krajolika nakon povlaenja ledenjaka. Sad mu je sinulo da je sve vjerojatno bilo slino onome to je nedavno vidio na Islandu hladno, vlano, stjenovito i pusto. Logino je da su ondje prvo morale rasti generacije i generacije biljaka, tako se taloiti da bi nastao plodan povrinski sloj.

No u glavi je nekako oduvijek zamiljao svojevrsni animirani film u kojem se ledenjaci povlae, a iza njih odmah niu sekvoje. Ledenjaci nestaju, a umjesto njih ostaju velike ume sekvoje. Sad je uvidio koliko je to bilo glupo. Usto je primijetio koliko je esto Jennifer spominjala promjene klimatskih uvjeta. Prvo je bilo hladno i vlano, potom toplo i suho pa su se ledenjaci topili, a onda ponovno vlanije pa su se ledenjaci vratili Promjene, pa opet promjene. Stalne promjene. Nakon nekog vremena Bradley se ispriao i otiao u prednji dio zrakoplova kako bi nazvao svog agenta. Evans upita Jennifer: "Odakle ti toliki podaci?" "Upravo zbog razloga koji je spomenuo Bradley. Zbog 'velike opasnosti od globalnog zagrijavanja'. Cijela ekipa znanstvenika izuavala je te opasnosti jer smo eljeli doznati sve to je mogue kako bismo pred sudom bili to uvjerljiviji." "I?" Odmahnula je glavom. "Opasnost od globalnog zagrijavanja", ree, "u biti ne postoji. ak i kad bi bila rije o stvarnoj pojavi, veina svijeta bi u konanici vjerojatno imala vie koristi nego tete." U zvunicima se zauo pilotov glas. Molio ih je da sjednu jer se poinju sputati u San Francisco.

SAN FRANCISCO UTORAK, 12. LISTOPADA 18:31 SATI

Predvorje je bilo sivo, hladno i ispunjeno mirisom dezinfekcijskog sredstva. Mukarac na alteru na sebi je imao bijeli ogrta. U raunalo je utipkao: "Morton... Morton... Da. George Morton. U redu. A vi ste..." "Peter Evans. Odvjetnik gospodina Mortona", odgovori Evans. "Ja sam Ted Bradley", ree Ted. Ve je ispruio ruku, no odmah se predomislio pa je povukao. "Ah, hej...!" ree tehniar. "Uinilo mi se da ste mi nekako poznati. Vi ste dravni tajnik." "Zapravo sam predsjednik..."

"Da, da, tako je, predsjednik. Znao sam da sam vas ve negdje vidio. Vaa je ena alkoholiarka." "Ne, alkoholiarka je supruga dravnog tajnika." "Ah... Ne gledam ba esto tu seriju." "Vie se ne emitira." "Aha, u tome je, znai, stvar." "Ali gotovo svugdje se reprizira." Evans ree: "Moda bismo sad mogli pristupiti identifikaciji..." "U redu. Potpiite ovdje pa ete dobiti iskaznice." Jennifer je ostala u predvorju. Evans i Bradley uli su u mrtvanicu. Bradley se u jednom trenutku osvrne. "Tko je uope ta enska?" "Odvjetnica iz ekipe koja se bavi globalnim zagrijavanjem." "Rekao bih da je zapravo pijun za velike korporacije. Oito je nekakav ekstremist." "Tede, radi pod Balderom." "To ve mogu zamisliti", ree Bradley smijuljei se. "Volio bih da radi ispod mene. Ali, jesi li je sluao, za ime svijeta? ume sekvoja nisu dobre? Tako govore ljudi iz velikih korporacija." Nagnuo se blie Evansu. "Mislim da je se treba rijeiti." "Rijeiti?" "Ima sumnjive namjere. Zato je uope ovdje s nama?" "Nemam pojma. eljela je poi. Zato si ti s nama, Ted?" "Ja moram obaviti posao." Plahta koja je prekrivala tijelo imala je sive mrlje. Tehniar je pridigne. "O, Isuse", ree Ted Bradley i brzo se okrene na drugu stranu. Evans se prisili da spusti pogled na tijelo. Morton je bio krupan mukarac, no tijelo je sad bilo jo krupnije, torzo ljubiastosiv i napuhnut. Smrad raspadanja bio je intenzivan. Oko jednog runog zgloba vidio se dvatri centimetra irok trag. Evans upita: "Runi sat?" "Da, skinuli smo ga", ree tehniar. "Jedva smo ga povukli preko ake. Trebate ga pogledati?" "Da." Evans se nagne prema tijelu, svim se silama odupirui smradu. Htio je pogledati ake i nokte. Morton je jo u djetinjstvu otetio nokat prstenjaka na desnoj ruci tako da je zauvijek ostao udubljen i deformiran. No jedna je aka

nedostajala, dok je druga bila nagrizena i unakaena. Nikako nije mogao biti siguran u to to je pred njim. Bradley, koji je stajao iza njega, upita: "Jesi ve jednom zavrio?" "Jo ne." "Isuse dragi..." Tehniar upita: "Onda, hoete ponovno snimati seriju?" "Ne, zavrena je." "Zato? Bila mije dobra." "Trebali su pitati tebe..." ree Bradley. Evans je sad promatrao prsa, pokuavao se prisjetiti izgleda i rasporeda dlaka na Mortonovim prsima budui da ga je esto viao u kupaim gaicama. No i to je bilo teko zbog nadutosti i zategnutosti koe. On odmahne glavom. Nikako ne moe biti siguran da pred njim lei Morton. "Jesi zavrio?" upita Bradley. "Jesam", odgovori Evans. Tijelo je ostalo pod plahtom, a oni su izili. Tehniar ree: "Tijelo su otkrili uvari plae u Pismo Beachu i odmah obavijestili policiju. Policija ga je identificirala na temelju odjee." "Jo je bio u odjei?" "Da. Jedna nogavica i vei dio sakoa. Izraeno po narudbi. Nazvali su salon u New Yorku, a ovi su im potvrdili da je odijelo krojeno za Georgea Mortona. Ponijet ete njegove stvari?" "Ne znam", ree Evans. "Vi ste njegov odvjetnik..." "Da, uzet u stvari." "Morate potpisati potvrdu." Vratili su se u predvorje gdje ih je ekala Jennifer razgovarajui mobitelom: "Da, razumijem. Da. U redu, to emo srediti." im ih je ugledala, zaklopila je telefon. "Gotovo?" "Da." "I je lito..." "Da", ree Ted. "George je."

Evans je utio. Na alteru je potpisao potvrdu o preuzimanju osobnih stvari. Tehniar je izvadio torbu i predao je Evansu. Evans je iz nje izvukao dva komada smokinga. Na unutarnjoj strani depa sakoa nalazila se mala NERFova znaka. Zatim je izvadio runi sat, Rolesor Submariner. Isti kakav je nosio George Morton. Evans pogleda poleino sata. Ugravirani inicijali i datum: GM, 31. 12. 89. Evans kimne i vrati sat u torbu. Sve te stvari pripadale su Georgeu. Ve i sam dodir u njemu je budio neizrecivu tugu. "Bit e da je to to", ree. "Vrijeme je da krenemo." Zajedno su poli do automobila koji ihvje ekao. Nakon to su ufi, Jennifer ree: "Moramo jo neto obaviti." "Da?" ree Evans. "Da. Moramo otii u gradsku mehaniarsku radionicu u Oak landu." "Zato?" "Ondje nas eka policija."

OAKLAND UTORAK, 12. LISTOPADA 19:22 SATI

Bilo je to divovsko betonsko zdanje pokraj velikog parkiralita na ulazu u Oakland. Osvjetljavale su ga snane halogene svjetiljke. Automobili iza iane ograde uglavnom su bili stari i oronuli, no meu njima je bilo i nekoliko Cadillaca i Bentleyja. Njihova limuzina zaustavila se uz plonik. "to radimo ovdje?" upita Bradley. "Nije mi jasno." Prozoru je priao policajac. "Gospodin Evans? Peter Evans?" "Ja sam." "Doite, molim." Svi su ve poeli izlaziti, no policajac je rekao: "Samo gospodin Evans." Bradley ve zausti: "Ali mi smo..." "alim, gospodine. Trae samo gospodina Evansa. Morat ete priekati."

Jennifer se nasmijei Bradleyju. "Ja u te zabavljati." "Izvrsno." Evans izie i za policajcem ue kroz metalna vrata u prostor radionice. Unutranjost je bila podijeljena na dugake odjeljke u kojima se nizovima radilo na pojedinim automobilima. U veini su, kako se inikv bila policijska vozila. Evans je osjetio miris acetilenskih plamenika. Zaobilazio je lokvice motornog ulja i masne mrlje na podu. U jednom je trenutku upitao policajca koji ga je vodio: "O emu se radi?" "ekaju vas, gospodine." Uputili su se u stranji dio zgrade. Proli su pokraj nekoliko zgnjeenih i krvlju umrljanih olupina. Sjedala natopljena krvlju, tamnocrveni razbijeni prozori. Iz nekih olupina dijelovi opruga strali su na sve strane. Dvojica tehniara u plavim kutama mjerila su jedan razbijeni automobil. Mukarac s fotografskim aparatom na stativu snimao je jedno drugo vozilo. "To je policajac?" upita Evans. "Nije. Odvjetnik. Moramo ih pustiti." "Vi se ovdje, znai, bavite razbijenim vozilima?" "Kad je tako prikladno." im su skrenuli za jedan ugao, Evans je ugledao Kennera s trojicom policajaca u civilu i dvojicom tehniara u plavim kutama. Stajali su oko zgnjeenog vozila, Mortonova Ferrarija na hidraulinoj dizalici. Automobil su osvjetljavali snani reflektori. "Ah, Peter", ree Kenner. "Jesi li identificirao Georgea?" "Jesam." "Izvrsno." Evans takoer zauzme mjesto ispod vozila. Razni dijelovi donje strane bili su oznaeni utim zastavicama. Evans ree: "U redu, to se tono dogaa?" Policajci su se samo pogledali. Jedan od njih zatim ree: "Prouavali smo ovaj Ferrarijev Spyder, gospodine Evans." "To mi je jasno." "To je automobil koji je gospodin Morton nedavno kupio u Mon tereyu?" "Mislim da jest." "Kad je kupljen?"

"Ne znam tono." Evans se pokua sjetiti. "Nedugo. Proli mjesec ili tako neto. Njegova tajnica, Sarah, rekla mi je da ga je George kupio." "Tko ga je kupio?" "Sarah." "Kako ste vi sudjelovali u tome?" "Uope nisam sudjelovao u tome. Samo me izvijestila daje George kupio auto." "Vi ne obavljate kupovine, ne dogovarate osiguranje i sline stvari?" "Ne. To su vjerojatno obavili Georgeovi raunovoe." "I niste vidjeli papirologiju koja se odnosi na ovaj automobil?" "Nisam." "A kad ste ga prvi put vidjeli?" "One veeri kad se George njime odvezao iz hotela Mark Hopkins", odgovori Evans. "One noi kad je poginuo." "Jeste li automobil vidjeli i prije te veeri?" "Nisam." "Jeste li nekoga angairali da neto radi na tom vozilu?" "Nisam." "Automobil je iz Montereya prebaen u jednu privatnu radionicu u Sonorni gdje je ostao dva tjedna, a nakon toga prebaen je u San Francisco. Jeste li dogovorili te radove?" "Nisam." "Naruitelj ste vi." Evans odmahne glavom. "O tome nemam pojma", ree. "No Morton je esto u ugovore o najmu stavljao imena raunovoa ili odvjetnika ako nije elio da javnost dozna za vlasnika ili unajmitelja." "No u tom bi vas sluaju izvijestio?" "Ne nuno." "Znai, niste znali da je upotrijebio vae ime?" "Nisam." "Tko je radio na automobilu u San Joseu?" "Nemam pojma." "Jer, gospodine Evans, netko je dosta radio na ovom Ferrariju prije nego to je uope doao do Mortona. Konstrukcija je oslabljena na mjestima na kojima vidite

ute oznake. EPS koji je na tako starom vozilu tek rudimentaran unaprijed je iskljuen, dok su diskcm konica otputeni na prednjem lijevom i stranjem desnom kotau. Pratite me?" Evans se namrti. "Ovaj je automobil, gospodine Evans, bio smrtonosna zamka. Netko je njime ubio vaeg klijenta. U radionici u Sonorni obavljene su smrtonosne promjene. A na potvrdi je vae ime." U automobilu ispred zgrade Ted Bradley reetao je Jennifer Haynes. U redu, lijepa je, no sve ostalo u vezi s njom nije kako treba ni dranje, ni nepopustljivi stavovi, a ponajmanje miljenja. Rekla je da radi na tubi, da je plaa NERF, no Tedu se inilo da to jednostavno nije mogue. Kao prvo, Ted Bradley vrlo je tijesno povezan s NERFom i ona je to morala znati, te se prema njegovim stavovima odnositi s potovanjem. Njegovo predavanje onoj djeci nazvati "sranjem" bio je to govor koji nije morao odrati, bio je to plod dobrote njegova srca i predanosti borbi za ouvanje prirode to nazvati "sranjem" upravo je neuveno. Krajnje pretjerivanje u elji za sukobom. Bez imalo potovanja. Osim toga, Ted je znao da je rekao istinu. Jer mu je, kao i uvijek, NERF pripremio natuknice i u njima naveo to treba posebno naglasiti. A NERF mu ne bi servirao neistine. A u tim natuknicama nije bilo ni rijei o jebenom ledenom dobu. Sve to je Jennifer rekla jednostavno je irelevantno. Ona su stabla uistinu velianstvena. I doista uvaju nau prirodu, ba kao to i stoji u pripremljenome materijalu. Sad je ak izvadio natuknice iz depa, samo da se jo jednom uvjeri. "To bih voljela vidjeti", ree Jennifer. "U to ni najmanje ne sumnjam." "to je tebi?" upita ona. Eto vidi, pomisli on. To je ba taj stav. Agresivan i sklon svai. Ona ree: "Ti si jo jedna od onih televizijskih zvijezda koje misle da im ba svi ele dodirnuti kurac. Ali, zna to, mali moj, mene to ne zanima. Ja te smatram obinim glumcem." "A ja tebe uhodom. Mislim da pijunira za velike korporacije." "Bit e da u tome nisam osobito dobra", ree ona, "jer si me razotkrio." "Jer si previe brbljala, eto u tome je stvar."

"To mi oduvijek stvara probleme." Tijekom cijelog razgovora Bradley je osjeao kako mu se u prsima pojaava neobina napetost. ene se ne prepiru s Tedom Bradleyjem. Neke su odreeno vrijeme neprijateljski nastrojene, no samo zato to ih on zastrauje, ta njegova ljepota i slava. ele se s njim eviti, a on im to esto doputa. Ali s njim se ne prepiru. Ova se prepire, a to ga je u podjednakoj mjeri uzbuivalo i ljutilo. Napetost koja se u njemu nakupljala bila je gotovo nepodnoljiva. To kako je mirno sjedila, kako ga je postojano gledala u oi, to kako nije bila nimalo zastraena znailo je da se uope ne obazire na njegovu slavu, a to ga je izluivalo. U redu, dovraga: prelijepa je. Zgrabio joj je lice objema rukama i snano je poljubio u usta. Odmah mu je postalo jasno da joj se to svia. Kako bi posve uspostavio dominaciju, gurnuo joj je jezik u grlo. A onda ga je zaslijepila iznenadna bol u vratu, u glavi i vjerojatno je na trenutak izgubio svijest. Jer je u sljedeem trenutku sjedio na poda limuzine, hvatao dah i gledao kako mu krv kapa po koulji. Tedu nije bilo jasno kako je dospio na pod. Nije znao ni zato krvari ni zato mu u glavi pulsira. A onda je uvidio da mu krvari jezik. Podignuo je pogled prema njoj. Ona je mirno prekriila noge, naas mu dajui priliku da joj zaviri pod suknju, no do toga mu vie nije bilo stalo. Bio je bijesan. "Ugrizla si me za jezik!" "Ne, gade, sam si se ugrizao." "Napala si me!" Ona ga pogleda uzdignutih obrva. "Jesi! Napala si me!" Tada spusti pogled na koulju. "Isuse, pa ovo mi je bila nova koulja. Iz Maxfield'sa." Samo ga je nijemo promatrala. "Napala si me", ponovi on. "Tui me." "Mislim da hou." "Bilo bi dobro da se prvo savjetuje s odvjetnikom." "Zato?" Glavom je pokazala prema prednjem dijelu automobila. "Zaboravi si vozaa."

"A to je s vozaem?" "Sve je vidio." "Pa to? Poticala si me", prosike on. "Ponaala si se zavodljivo, e prepoznati svaki mukarac." "Ti oito nisi." "Samo tako prodire mukarce?" Okrenuo se i s police uzeo bocu s votkom. Mora isprati usta. Natoio je pie u au i osvrnuo se. Ona je itala njegove biljeke. On joj pokua uzeti papir. "Nije tvoje." Brzo je povukla papir od njega i podignula drugu ruku, kao da se sprema za karate udarac. "Hoe ponovno iskuati sreu, Tede?" "Jebi se", ree on i otpije velik gutljaj votke. Imao je dojam da mu jezik gori. Kakva kuka, pomisli. Kakva prokleta kuka. No, da, ve sutra morat e traiti novi posao. On e se osobno pobrinuti za to. Ta se fifica ne moe zezati s Tedom Bradleyjem i izvui se nekanjeno. Evans je ispod zgnjeenog Ferrarija trpio jo deset minuta nemilosrdnog reetanja kojem su ga podvrgnuli policajci u civilu. Cijela pria po njemu u biti nije imala nikakva smisla. Evans u jednom trenutku ree: "George je dobro vozio. Ako mu je netko tako prepravio auto, ne bi li primijetio da neto nije u redu?" "Mogue. Ali ne i ako je mnogo popio." "No, da, nema sumnje da je pio." "A tko mu je pribavljao pie, gospodine Evans?" "George se uvijek sam brinuo za pie." "Posluitelj s banketa izjavio je da ste mu vi gurali au u ruku." "To nije tono. Pokuavao sam smanjiti koliinu koju e popiti." Ispitivai su naglo promijenili smjer. "Tko je radio na Ferrariju, gospodine Evans?" "Nemam pojam." "Znamo da ste angairali privatnu radionicu nadomak Sonorne, na cesti broj 54. Mjesto je prilino zabaeno i neuoljivo. Tko god je radio na automobilu, mogao je dolaziti i odlaziti po elji, a da ga nitko ne vidi. Zato ste odabrali ba takvo mjesto?" "Nisam nita birao."

"Vae je ime na potvrdi." "Kako je posao dogovoren?" "Telefonom." "Tko je platio?" "Plaeno je gotovinom." "Tko je platio?" "Novac je donio dostavlja." "Imate negdje moj potpis? Otiske?" "Nemamo. Samo vae ime." Evans slegne ramenima. "U tom mi je sluaju ao, ali ja o tome nita ne znam. Svi znaju da sam odvjetnik Georgea Mortona. Bilo tko mogao se posluiti mojim imenom. Ako je netko radio neto na njegovu automobilu, to je radio bez mojeg znanja." Ve je pomislio kako bi ta pitanja trebali postaviti Sari, no, s druge strane, ako su dobri istraitelji, s njom su ve vjerojatno razgovarali. I upravo u tom trenutku ona se pojavila iza jednog ugla. S nekim je razgovarala mobitelom i usput kimala Kenneru. Tada se u razgovor umijeao Kenner. "U redu, gospodo. Ako nemate dodatnih pitanja, ja u na svoju odgovornost preuzeti gospodina Evansa. Ne bih rekao da se sprema pobjei. Sa mnom e biti na sigurnom." Policajci su poeli neto gunati, ali su na koncu pristali. Kenner im je dao posjetnicu, a zatim krenuo prema izlazu vrsto drei Evansa za rame. Sarah ih je slijedila na nekoliko koraka udaljenosti. Policajci su ostali kod Ferrarija. Kad su se pribliili vratima, Kenner ree: "Zao mije zbog ovoga, ali policajci ti nisu sve rekli. Zapravo su fotografirali automobil iz razliitih kutova i snimke ubacili u raunalo koje simulira sudare. Simulacija se nije poklapala sa snimkama samog sudara." "Nisam znao da se to uope moe raditi." "Oh, moe. Danas se svi slue kompjuterskim modelima. To je nezaobilazna stvar u svim suvremenim tvrtkama i organizacijama. Na temelju kompjuterske simulacije ponovno su pregledali samo vozilo i zakljuili da se netko na njemu poigravao raznim stvarima. Na to nisu ni pomislili tijekom ranijih pregleda, no sad

je drukije. Oit primjer primjene kompjuterske simulacije u mijenjanju pogleda na stvarnost. Vjeruju simulaciji, a ne stvarnim podacima s terena." "Aha." "Dakako, njihova je simulacija prilagoena najeim tipovima automobila na amerikim prometnicama. Raunalo ne moe tono predvidjeti ponaanje etrdeset godina starog talijanskog sportskog automobila koji se proizvodi u ogranienim serijama. Ipak su se odluili za simulaciju." Evans upita: "Ali to je s tom radionicom u Sonorni?" Kenner slegne ramenima. "Ti nema pojma. Sarah nema pojma. Nitko ne moe pouzdano utvrditi je li automobil uope bio ondje. Ali radionica je unajmljena... pretpostavljam daje to uinio George. Iako to nikad neemo pouzdano utvrditi." Kad su se nali na ulici, Evans otvori vrata limuzine i ue. Prenerazio se ugledavi Teda Bradleyja oblivenog krvlju, od brade do pojasa. "to se dogodilo?" "Poskliznuo se", ree Jennifer. "I ozlijedio."

NA PUTU ZA LOS ANGELES UTORAK, 12. LISTOPADA 22:31 SATI

Dok su se zrakoplovom vraali u Los Angeles, Saru Jones muili su dvojaki osjeaji. Prije svega, duboko ju je uznemirila injenica da je pronaeno tijelo Georgea Mortona. Podsvjesno se bila nadala da e se negdje ipak pojaviti iv i zdrav. Tu je jo bio i Peter Evans. Upravo kad joj je postao simpatinijim kad je poela uoavati i odluniju i otporniju, iako ne odvie spretnu stranu njegove osobnosti upravo kad su se u njoj pojavili prvi dublji osjeaji prema mukarcu koji joj je spasio ivot, odjednom se pojavila nova ena, nekakva Jennifer, koja je oito posve zaokupila Petera. Osim toga, pojavio se i Ted Bradley. Sarah u vezi s njim nije imala iluzija. Vidjela ga je na djelu na bezbrojnim NERFovim skupovima, a jednom mu je ak i dopustila da je armira oduvijek je padala na glumce ali je u posljednjem trenutku zakljuila da je odvie podsjea na biveg. to je to zapravo privlano kod glumaca? Tako su srdani, tako otvoreni i tako intenzivno pokazuju osjeaje. Stoga je teko shvatiti da su egocentrici spremni na sve samo da ih zavolite.

Tako je barem u Tedovu sluaju. A kako se ozlijedio? Sam se ugrizao za jezik? Sarah je imala osjeaj da to nekako ima veze s Jennifer. Ted joj se sigurno nabacivao. enska je dovoljno zgodna i jo k tome oito iskusna i sposobna... tamna kosa, odluan izraz lica, vrsto tijelo, miiavo, ali vitko. Tipina Newyoranka po svemu suta suprotnost Sari. A Peter Evans joj se ulaguje. Ulaguje. Pomalo odvratno, no morala je priznati da je i osobno razoarana. Ba kad joj je postao drag. Sarah uzdahne. Bradley je sad s Kennerom razgovarao o ekologiji, razmetao se velikim znanjem. A Kenner ga je gledao onako kako udav gleda takora. "Dakle," ree Kenner, "globalno zagrijavanje velika je opasnost za cijeli svijet?" "Apsolutno", ree Bradley. "Prijeti cijelom svijetu." "Kakva je tono ta opasnost?" "Propadanje usjeva, irenje pustinja, nove bolesti, izumiranje vrsta, topljenje svih ledenjaka, ak i na Kilimanjaru, podizanje razine mora, ekstremne vremenske pojave, ea pojava tornada, uragani, dogaaji povezani s E1 Ninom..." "To izgleda vrlo ozbiljno", ree Kenner. "I ozbiljno je", ree Bradley. "Zbilja opasno." "Siguran si u sve injenice?" "Apsolutno." "Svoje tvrdnje moe potkrijepiti i znanstvenom literaturom?" "Pa, ne mogu osobno, ali znanstvenici sigurno mogu." "Znanstvena istraivanja zapravo ne podupiru vae tvrdnje. Primjerice, propadanje usjeva... poveana koliina ugljikova dioksida, ako uope ima nekakav utjecaj, eventualno potie rast bilja. Za to ve postoje i odreeni dokazi. A najnovija satelitska mjerenja pokazuju da se Sahara od 1980. smanjuje . Kad je rije o novim bolestima nije tono. Tempo pojave novih bolesti nije se promijenio od 1960. godine." "Ali u SAD i Europu vratit e se bolesti poput malarije." "Strunjaci za malariju misle drukije ." Bradley prezirno otpuhne i prekrii ruke na prsima. "Nije dokazano ni izumiranje vrsta. Sedamdesetih je godina Norman Myers predvidio da e do 2000. izumrijeti milijun vrsta. Paul Ehrlich predvidio je da e do 2000. izumrijeti pedeset posto svih vrsta. No to su bili tek individualni stavovi . Znate kako nazivamo miljenje bez dokaza? Predrasuda. Znate li koliko na naem planetu ima vrsta?" "Ne." "To ne zna nitko. Procjene se kreu od tri milijuna do stotinu milijuna. Nije ba mali raspon, zar ne? Zapravo nitko nema ni temeljnu predodbu o tome ." "Time eli rei...?"

"Teko je odrediti koliki broj vrsta izumire kad ne znate koliko ih uope postoji. Kako ete znati da vas je netko opljakao ako nemate pojma koliko ste uope imali u novaniku? A znanstvenici svake godine opiu petnaest tisua dotada nepoznatih vrsta. Usput, koji je poznati tempo izumiranja vrsta?" "Ne znam." "Jer ga nema. Znate kako mjere broj vrsta i broj izumrlih vrsta? Neki jadnik obiljei hektar zemljita i pokuava prebrojiti sve kukce, ivotinje i biljke na njemu. Zatim za deset godina ponovno doe i ponovno broji. No moda su se kukci u meuvremenu preselili na susjedno polje. | U svakom sluaju, moete uope zamisliti kako je to izbrojati sve bube ! na komadu zemlje?" "Svakako je teko..." "Najblae reeno. I vrlo netono," ree Kenner, "a upravo je u tome stvar. Kad govorimo o topljenju ledenjaka... nije tono. Neki se tope, neki ne ." "Tope se gotovo svi." Kenner se neuvjerljivo,nasmijei. "O koliko je ledenjaka rije?" "O desetima." "Koliko je na svijetu ledenjaka, Tede?" "Ne znam." "Pokuaj pretpostaviti." "Pa, moda oko dvije stotine." "Vie ih ima ve i u samoj Kaliforniji . Na svijetu postoji stotinu ezdeset tisua ledenjaka, Tede. Popisano ih je oko ezdeset sedam tisua, no pomno ih je proueno tek. nekoliko. Podrobni podaci stari pet ili vie godina postoje za samo sedamdeset devet ledenjaka na cijelome svijetu. Kako onda moe rei da se svi tope? Nitko ne zna tope li se ledenjaci ili ne27." "Kilimanjaro se otapa." "A zato?" "Zbog globalnog zagrijavanja." "Kilimanjaro se ubrzano otapa jo od 19. stoljea a tada jo nije bilo globalnog zagrijavanja. Nestanak ledenjaka predmet je zabrinutosti strunjaka ve vie od stotinu godina. A oduvijek je pomalo zagonetan jer je, kao to zna, Kilimanjaro ekvatorijalni vulkan, a to znai da se nalazi u toplome podruju. Satelitska mjerenja tog dijela svijeta ne pokazuju trend zatopljenja na nadmorskoj visini ledenjaka na Kilima njaru. Zato se onda otapa?" Mrzovoljan odgovor: "To i mene zanima." "Zbog deforestacije, Tede. Prauma u podnoju planine velikim je dijelom posjeena, pa zrak koji struji prema vrhu vie nije vlaan. Strunjaci smatraju da bi sadnjom ume ponovno dolo do irenja ledenjaka." "To je obino sranje."

"Dat u ti popis strune literature . Dalje... podizanje razine mora? To je bila sljedea prijetnja na tvom popisu?" "Da." "Razina mora doista se podie." "Aha!" "I tako ve est tisua godina, jo od poetka holocena. Razina se podie tempom od deset do dvadeset centimetara svakih stotinu godina ." "Ali razina se sad podie bre." "Zapravo ne." "To dokazuju satelitska mjerenja." "Nije tono ." "Kompjuterski modeli dokazuju da se podie bre ." "Kompjuterski modeli, Tede, ne mogu nita dokazati. Predvianje nikako ne moe biti dokaz to jednostavno nije mogue. A kompjuterski modeli nisu tono predvidjeli ono to se dogaalo u posljednjih deset petnaest godina. Ali ako e im ipak vjerovati, protiv vjere ne moemo. to je ono bilo sljedee na popisu? Ekstremni vremenski uvjeti... Ni to nije istina. Brojna istraivanja pokazuju da ih nije vie nego ranije ." "uj," ree Ted, "poniavaj me dalje i uivaj, ali injenica je da mnogi smatraju da e biti vie ekstremnih vremenskih pojava, pa tako i vie uragana, tornada i ciklona." "Da, tako doista misle mnogi. No to ne potvruju i znanstvena istraivanja . Zato se i bavimo znanou, Tede, kako bismo utvrdili moemo li stavove potvrditi i u stvarnome svijetu, ili je rije tek o tlapnjama." "Svi mogui uragani nisu tlapnje." Kenner uzdahne i otvori prijenosno raunalo. "to radi?" "Samo trenutak", ree Kenner. "Samo da otvorim..." Broj uragana u SAOu po desetljeima, 1900.2004. "Evo i stvarnih podataka, Tede", ree Kenner. "Oito je da se broj uragana u SADu u posljednjih stotinu godina nije poveao. Slino je stanje i s uestalou ekstremnih vremenskih prilika diljem svijeta. Podaci jednostavno ne podupiru tvoju teoriju. Spomenuo si i El Nino." "Da..." "Kao to zna, El Nino je globalni vremenski obrazac koji se aktivira kad se temperatura mora uz zapadnu obalu June Amerike nekoliko mjeseci zadrava iznad uobiajenih vrijednosti. El Nino uglavnom potraje oko godinu i pol, a djeluje

na vremenske prilike diljem svijeta. Do te pojave dolazi priblino svake etiri godine dvadeset tri puta u proteklom stoljeu a tako je ve tisuama godina. Dakle, El Nino se javljao i davno prije svih teorija o globalnom zagrijavanju . Ali po emu je El Nino opasan za SAD, Tede? Godine 1998. zabiljeen je vrlo izraen El Nino." "Poplave, uniteni usjevi i tako dalje." "Sve se to dogaa. Ali, kad se podvue crta, gospodarstvo je zbog posljednjeg El Nina bilo u plusu petnaest milijarda dolara zbog dugotrajnije sezone za uzgoj i zimske utede na loivu ulju. Do tog iznosa dolazimo kad odbijemo jednu i pol milijardu dolara tete nastalih zbog poplava i kia u Kaliforniji. Ipak je rije o velikome plusu." "Volio bih vidjeti rezultate tog istraivanja", ree Bradley. "Pobrinut u se da ih dobije . Jer u izvjetaju stoji i da e globalno zagrijavanje, ako do njega doe, vjerojatno donijeti koristi veini zemalja." "Ali ne svim zemljama." "Ne, Tede, ne svim zemljama." "Sto onda tono pokuava rei?" upita Bradley. "Govori da ne moramo voditi rauna o prirodnom okoliu, da ga moemo zanemariti i da e sve biti super ako i dopustimo zagaivaima da nastave raditi kao dosada?" Sari se na trenutak uinilo da e se Kenner naljutiti, no do toga ipak nije dolo. Samo je rekao: "Ako se protivi smrtnoj kazni, znai li to i da zagovara potpunu pasivnost u vezi sa svim oblicima zloina?" "Ne", odgovorio je Ted. "Moe se protiviti smrtnoj kazni, ali ipak biti za kanjavanje kriminalaca." "Da, apsolutno." "Tako i ja mogu rei da globalno zagrijavanje nije prijetnja, ali i dalje zagovarati nadzor nad unitavanjem okolia. Nije li tako?" "Ali to iz tvojih usta i dalje ne zvui tako." Kenner uzdahne. Sarah je sluala raspravu i razmiljala kako Kennerova poruka zapravo ne dopire do Bradleyja. Kao da eli dokazati njezinu tezu, Bradley nastavi: "Onda? Ne govori li zapravo da prirodi uope nije potrebna naa zatita? Nije li to tvoja prava poruka?"

Kenner ree: "Nije." Po njegovu je tonu bilo jasno da je razgovor zavrio. Sarah pomisli: Ted je prava budala. Tek u vrlo uskim okvirima razumije o emu govori. Ted je glumac koji je nauio tekst i posve se gubi ako razgovor skrene izvan predvienih okvira. Okrenula se i pogledala prema prednjem dijelu kabine. Ondje je ugledala Petera i Jennifer, gotovo priljubljenih glava, zaokupljene razgovorom. Prisnost njihovih gesta bila je oita. Stoga je osjetila olakanje kad je pilot objavio da slijeu u Los Angeles.

VAN NUYS UTORAK, 12. LISTOPADA 23:22 SATI

Sanjong Thapa ekao ih je u zranoj luci. Izgledao je zabrinuto. On i Kenner odmah su uli u automobil i nekamo se odvezli. Sarah se vratila u svoj stan. Bradley je uao u divovski terenac i otiao samo uz razdraeni pozdrav. Dok im je mahao, ve je telefonirao. Peter Evans odvezao je Jennifer do njezina automobila koji je bila ostavila u Culver Cityju. Pozdravili su se uz dosta nelagode. On ju je htio poljubiti, ali je osjetio odreenu suzdranost, pa to ipak nije uinio. Ona je obeala da e ga ujutro nazvati. Dok se vozio kui, razmiljao je o njoj. Sarah mu uope nije pala na pamet. Kad je doao u stan, ve je bila gotovo pono. Bio je vrlo umoran i ve je svlaio koulju kad je zazvonio telefon. Zvala ga je Janis, njegova instruktorica fitnessa. "Hej, pa gdje si ti, zgodniu?" "Na putu", odgovori on. "Zovem te svaki dan", ree ona. "Neki put i ee. Neki put svaki sat." "Aha. to je novo?" "Napustio me deko." "ao mije", ree Evans. "Je li..." "Mogu doi?" upita ona. On uzdahne. "Zna, Janis, jako sam umoran..."

"Moram razgovarati s tobom. Obeajem da neu ostati, ako ne eli. ivim samo ulicu dalje. Za pet minuta?" On ovaj put uzdahne glasnije. "Janis, veeras sam..." "U redu, izvrsno, vidimo se za pet minuta." Veza se prekinula. On uzdahne. Svukao je koulju i odbacio je u koaru. Problem je u tome to ona uope ne slua. Odluio je rei joj da se vrati kui, odmah, im doe. I nita vie. Neka samo ide. S druge strane, moda joj to ipak nee rei. Janis je jednostavna, krajnje nezahtjevna. A on je spreman za nekompliciran odnos. Skinuo je cipele i bacio ih na pod. S druge strane, ne bi htio da se Janis nae uz njega i ujutro kad e ga nazvati Jennifer. Hoe li Jennifer nazvati? Rekla je da hoe. Ima li Jennifer njegov broj? To ne zna sigurno. Moda i nema. Odluio je otuirati se. Pod tuem moda nee uti Janis, pa je otkljuao ulazna vrata i uputio se u kupaonicu. U hodniku je bilo mrano, pa je samo naas ugledao obris tamne sjene, a onda gaje neto snano udarilo po glavi. Evans krikne. Od silne boli naas je ostao bez zraka, te je pao na koljena. Zastenjao je kad gaje netko ponovno udario, ovaj put po uhu, pa je pao na bok. Posve dezorijentiran, zagledao se u noge u prljavim arapama. Ve trenutak kasnije netko ga je poeo odvlaiti u dnevnu sobu. Ondje ga je jednostavno ostavio na podu. Oko njega su se kretala trojica mukaraca. Lica su im skrivale tamne maske. Jedan od njih stao mu je na obje ruke tako da se vie nije mogao pomaknuti. Drugi mu je sjeo na noge i rekao: "Ne otvaraj usta. Ne mii se." Bio je to promukao glas prepun prijetnje. Evans se ionako nije mogao pomaknuti. I dalje je bio dezorijentiran. Pogledom je potraio treeg mukarca. Negdje je uo vodu. Ugledao je neto to je nalikovalo na plastinu vreicu. "Dobro ga dri." Trei je mukarac aputao. unuo je kraj Evansova ramena, zadignuo mu rukav i otkrio kou nadlaktice. Ispod crne maske ulo se tiho hripanje. Istim aptom upitao je: "Zna to je ovo?" Pokazao mu je onu vreicu. Voda je bila mutna. Evans je ugledao neto okruglo i mesnato i ve u panici pomislio: O, Boe, nekome su odrezali jaja. No onda je

uoio da se kuglica mie, da joj se povrina nabire. Bila je smea, s bijelim tokicama, veliine loptice za golf. "Zna?" upita mukarac. Evans odmahne glavom. "Znat e", proape ovaj i otvori vreicu te je stavi Evansu pod pazuh. Evans osjeti neto mokro. Mukarac je pomicao vreicu, stiskao kuglicu. Evans je pokuavao neto vidjeti, ali bilo je teko odrediti o emu je tono rije... Kuglica se pomicala. Rairila se tako da je izgledalo kao da iri krila. Ne, ne krila. Bila je to malena hobotnica! Minijaturna! Teka tek nekoliko dekagrama. Smea s bijelim prstenima. Mukarac je stiskao vreicu, gurao malenu hobotnicu prema Evansovoj koi. I tada mu je sinulo. Evans zastenje i pone se otimati, no ona dvojica snano su ga drala, pa je na koi osjetio hobotnicu, ljepljive krakove, meke i sluzave. Uasnuto je pridignuo glavu i uvidio da onaj mukarac prstom kucka po vreici, da pokuava pokrenuti hobotnicu koja se bila priljubila uz Evansovu kou, a boja prstenova na hobotnici u trenutku se promijenila i bijelu boju zamijenila je plava. Plavi prsten smrti. "To znai da se ljuti." Trei mukarac, koji je drao vreicu, ree: "Nee nita osjetiti." Ali Evans je neto osjetio. Bio je to ugriz siunog kljuna, samo jedan ubod, poput uboda igle. Evans naglo povue ruku, a mukarac uzme vreicu i ponovno je zatvori. Zatim proape: "Dobro ga drite." Na trenutak se udaljio, a vratio se s kuhinjskom krpom u ruci. Obrisao je unutarnju stranu Evansove ruke, kao i vodu s poda. I dalje apui rekao je: "Jo nekoliko minuta nee nita osjeati." Zatim je priao telefonu. "Nemoj ni pokuavati nekog nazvati", rekao je i istrgnuo icu iz zida, te bacio aparat na pod tako da se razbio. Ona dvojica tada su ga pustila. Brzo su prili vratima, otvorili ih i nestali. Kaljui, pridignuo se na sve etiri. Pogledao je unutarnju stranu nadlaktice. Trag ugriza izgledao je poput udubine u koi bila je to malena ruiasta tokica na rubu dlaka koje su mu rasle ispod pazuha. Nitko je nikada nee vidjeti.

Osjeao je tek tupo bockanje na tom mjestu. Usta su mu bila suha, no razlog je vjerojatno bio strah. Boljela gaje glava. Opipao je tjeme i osjetio krv. Izgleda da su mu otvorili barem nekoliko avova. Isuse. Pokuao se pridignuti na noge, no ruka ga je izdala, pa je ponovno pao i zakotrljao se na podu. I dalje je bio dezorijentiran. Piljio je u svjetla na stropu. Strop u njegovu stanu nalikovao je na sir, s mnotvom rupica. To mu je bilo uasno runo i odbojno. Htio ga je nekako preurediti, no zahvat bi bio preskup. Osim toga, uvijek je mislio da e se ubrzo odseliti. I dalje je bio dezorijentiran. Pridignuo se na laktove. Usta su mu sad bila uasno suha. Posljedica otrova... Nekakva aba. Ne, pomisli on, nije aba. To nije bila aba. Bila je to... Nije se mogao sjetiti. Hobotnica. Tako je. Malena hobotnica, malo vea od nokta na palcu. Zgodna ivotinjica. Indijanci s podruja Amazone njima se slue kako bi na vrke strijela stavili otrov. Ne, pomisli on, slue se otrovnim abama. U Amazoni nema hobotnica. Ili moda ima? Bio je posve smeten. Sve izgubljeniji. Oblio gaje hladan znoj. I to je dio reakcije? Mora se nekako dokopati telefona. Moda mu je preostalo tek jo nekoliko minuta svijesti. Dopuzao je do najblie stvari, do naslonjaa... imao ga je jo u vrijeme dok je studirao pravo, ve je bio poprilino otrcan i namjeravao ga se rijeiti jo kad je dolazio u ovaj stan, ali to jo nije uinio... dnevnoj sobi potreban je naslonja tono na tom mjestu... dao ga je obnoviti na drugoj godini studija... ve je poprilino prljav... tko bi imao vremena za kupovinu novog? Dok su se misli tako munjevito smjenjivale, pridignuo se tako da je poloio bradu na sjedalo. Jedva je dolazio do zraka, osjeao se kao da se upravo uspeo na planinu. Pitao se: Zato sam ovdje? Zato mi je brada na naslonjau? A onda se prisjetio da se pokuava dignuti, da pokuava sjesti. Sjesti u naslonja. Lakat zdrave ruke poloio je na sjedalo i poeo se pridizati. Na koncu je uspio prebaciti i prsa, a nakon toga i torzo. Udovi su mu postajali sve neosjetljiviji, sve hladniji i sve tei. Sve tee ih je pomicao. itavo tijelo postajalo mu je sve tee. Nekako se uspio gotovo uspraviti u naslonjau. Na susjednom stoliu nalazio se

telefon, no ruka mu je bila preteka. Pokuao je, ali sada vie uope nije mogao ispruiti ruku. Prsti su mu se pomalo micali, no to je bilo sve. Tijelo mu je bilo hladno i teko. Poeo je gubiti ravnoteu, isprva polagano, a zatim je poeo tonuti u stranu tako da su mu se prsa zaustavila na naslonu za ruku, dok je glava ostala visjeti preko ruba. Nakon toga vie se nije mogao pomaknuti. Nije mogao pridignuti glavu. Nije mogao pomaknuti ruke. Nije uspijevao pomaknuti ni oi. Piljio je u tkaninu kojom je bio presvuen naslonja, te u sag na podu razmiljajui: Ovo e mi biti posljednja slika prije smrti.

BEVERLY HILLS SRIJEDA, 13. LISTOPADA 1:02 SATI

Peter Evans nije znao koliko je dugo tako piljio u sag. Naslon za ruku koji mu je pritiskao prsa ometao je disanje, no ionako je disao sve tee. U svijesti su mu sijevali prizori iz raznih ivotnih faza podrum u kojem se igrao na prvom raunalu, plavi bicikl koji su mu ukrali im ga je dobio, buket koji je kupio za djevojku s kojom je iao na maturalnu zabavu, ispitivanje na predavanju profesora Whitsona koji ga je nemilosrdno reetao dok su njemu klecala koljena... "Peter? Heeej! Peter?" ... a ovaj ga je i dalje muio, Whitson ih je sve ubijao u pojam, zatim veera koja je sluila kao posljednji razgovor za dobivanje posla u Los Angelesu kad je prolio juhu po koulji, a partneri su se pravili da nita ne primjeuju, pa onda... "Peter? Peter! to radi? Peter? Ustani, Peter." Osjetio je ruke na ramenima, uarene dlanove, a netko ga je stenjui vratio u sjedei poloaj. "Tako je ve bolje." Janis ga je promatrala s udaljenosti od samo nekoliko centimetara. "to je s tobom? to si popio? Reci mi." Ali nije mogao govoriti. Nije se mogao ni pomaknuti. Na sebi je imala triko, traperice i sandale. Kad bi se pomaknula u stranu, izila bi iz njegova vidnog polja. "Peter?" Zbunjeni glas. "ini mi se da neto nikako nije u redu. Jesi li uzimao ecstasyl Doivio si modani udar? Premlad si za modani udar. Ali valjda nije nemogue... Osobito s obzirom na to kako se hrani. Rekla sam ti: maksimalno

ezdeset pet grama masnoe na dan. Da si vegetarijanac, nikad ne bi doivio modani udar. Zato mi ne odgovara?" Upitna izraza lica dodirnula mu je vilicu. Evans je osjeao vrtoglavicu jer vie gotovo uope nije mogao disati. Kao da na prsima ima kamen teak dvadeset tona. Iako je sjedio, veliki mu je kamen uasno smetao. Pomislio je: Nazovi bolnicu] "Ne znam to uiniti, Peter", ree ona. "Samo sam htjela razgovarati, a ti si sad ovakav. Hou rei, pretpostavljam da ti sad ba nije najzgodnije. Ali malo si me i prestraio. Bit u iskrena... Voljela bih da mi odgovori. Moe mi odgovoriti?" Nazovi bolnicu! "Moda e me zbog toga mrziti, ali ne znam to si uzeo da tako izgleda pa u pozvati hitnu. Uasno mi je ao i ne bih te htjela uvaliti u nevolje, ali uasno si me prestraio, Peter." Izila je iz njegova vidnog polja, no uo je da je podignula slualicu aparata na susjednom stoliu. Ve je pomislio: Izvrsno. Samo brzo. Ona ree: "Neto nije u redu s telefonom." O, Isuse. Ponovno ju je ugledao. "Zna da ti ne radi telefon?" Uzmi mobitel. "Ima mobitel? Ja sam svoj ostavila u autu." Idi po njega. "Moda radi neki drugi aparat. Mora nazvati davatelja usluga, Peter. Nije ni dobro ni sigurno biti bez telefona... ma to je ovo? Netko je iupao icu iz zida? Netko se jako naljutio?" Kucanje na vratima. Na ulaznim vratima, uinilo mu se. "Ima li koga? uje me? Peter?" enski glas. Nije vidio tko je na ulazu. Samo je uo da Janis pita: "Tko ste vi?" "A tko ste vi?" "Janis. Peterova prijateljica." "Ja sam Sarah. Radim s Peterom." "Visoki ste." "Gdje je Peter?" upita Sarah. "Ondje", ree Janis. "Neto nije u redu..."

Evans nije vidio ba nita jer nije mogao pomaknuti oi. Sad je ve vidio prve sive toke koje su ukazivale na to da e za koji trenutak izgubiti svijest. Morao je ulagati i posljednje atome energije da pokrene prsni ko i u plua dovede barem malo zraka. "Peter?" ree Sarah. Ula je u njegovo vidno polje. Pogledala ga. "Paraliziran si?" upita. Da! Zovi hitnu! "Znoji se", ree Sarah. "Oblijeva ga hladan znoj." "Takav je bio kad sam dola ovamo", ree Janis. Zatim se obrati Sari. "to uope radite ovdje? Koliko dobro poznajete Petera?" "Zvali ste hitnu?" upita Sarah. "Nisam, jer mi je telefon ostao u autu, a..." "Ja u zvati hitnu." Sarah otvori mobitel. Evans se nakon toga vie nieg nije sjeao.

BRENTVVOOD SRIJEDA, 13. LISTOPADA 1:22 SATI

Bilo je kasno. Cijelom kuom vladala je tama. Nicholas Drake sjedio je za radnim stolom u svojoj kui u Brentvvoodu, u blizini Santa Monice. Nalazio se tono 4,6 kilometara od obale (nedavno je mjerio automobilom), pa se ondje osjeao sigurno. Bila je to sretna okolnost budui da mu je NERF tu kuu kupio tek godinu ranije. U vezi s tim vodile su se odreene rasprave, jer su mu ujedno kupili i kuu u Georgetownu. No Drake je istaknuo da mu je potrebna kua na Zapadnoj obali, gdje e moi ugostiti zvijezde i vane donatore. Naposljetku, Kalifornija je ekoloki najsvjesnija savezna drava. Prva je donijela zakone o zabrani puenja, gotovo deset godina prije New Yorka i ostalih saveznih drava na Istoku. A kad je Savezni sud 1998. ponitio zahtjeve EPAe po pitanju pasivnog puenja, tvrdei da je EPA prekrila vlastita pravila o dokazima i zabranila tvar za koju nisu uspjeli dokazati nikakvu tetnost sudac je, oito, bio iz savezne drave koja proizvodi velike koliine duhana Kalifornija se ni tada nije dala smesti.

Zakoni protiv puenja ostali su na snazi. tovie, Santa Monica se sprema posve zabraniti puenje na javnim mjestima, ak i na plai! To je, eto, pravi napredak! Ovdje je sve lake. Ali kad je rije o dobivanju velikih donacija... to je ve druga pria. Moe raunati na nekoliko bogatih pojedinaca iz svijeta filma i zabave; no oni koji u Kaliforniji imaju pravu lovu investicijski bankari, voditep fondova i portfelja, generalni direktori, posrednici nekretninama, financijeri zaklada, ljudi koji raspolau novcem u rasponu od pet stotina milijuna do dvijetri milijarde, ozbiljnim novcem e, s njima ve nije jednostavno. Oni ive u jednoj drugoj Kaliforniji. Ti ljudi pripadaju golfklubovima u koje se ne mogu ulaniti glumci. Pravi je novac u rukama pionira i poduzetnika iz tehnolokog sektora, a oni su odreda vrlo pametni i vrlo nesmiljeni. Mnogi su dobro upueni u znanost. Kriste, mnogi od njih ak su i pravi znanstvenici. I zato su Drakeu toliko problematini ako eli doi do bonusa za ispunjenje godinjeg plana. Zagledan u ekran raunala, razmiljao je kako je vrijeme za viski, no onda se otvorio novi prozori, a strelica na ekranu promijenila je oblik: SC0RPI0_L: Moe razgovarati? Eto, kad smo ve kod tupavaca, pomisli, pa napie: Mogu. Drake premjesti teite i okrene stolnu svjetiljku tako da mu je obasjala lice. Zatim pogleda u objektiv kamere uvrene iznad ekrana. Kad se otvorio novi prozor, ugledao je Teda Bradleyja koji je sjedio za radnim stolom u svojoj kui u San Fernando Valleyju. "Onda?" "Ba kao to si i rekao", odgovori Bradley. "Evans je preao na mranu stranu." "I?" "Bio je s onom enskom, Jennifer, koja radi na tubi..." "Jennifer Haynes?" "Da. Kakva kuka." Drake je samo utio, oslukivao sugovornikov glas. Bradley je ponovno pio. Sada ree: "Tede, o tome smo ve razgovarali. Nisu svi oduevljeni kad im se nabacuje." "Jesu. Mislim, veina..." "Tede, ne elimo ostavljati takav dojam."

"Ali uvrijedila me." "U redu. Znai, s njim je bila i Jennifer Haynes..." "Sigurno radi za velike proizvoae nafte i ugljena. Nema drugog objanjenja." "I tko je jo bio s vama?" "Sarah Jones." "Aha. Dola je identificirati tijelo?" "Ne znam to je ondje radila. Bila je s tipom po imenu Kenner. A to je pravi upak. Jo jedan od sveznajuih..." "Opii mi ga." "etrdeset i koja, kratka tamna kosa, pomalo maotip. Izgleda mi kao da je u vojsci." "Aha. Jo netko?" "Ne." "Nitko od stranaca. Nije bilo drugih ljudi?" "Ne, samo ovi koje sam spomenuo." "Misli da Peter Evans otprije poznaje Kennera?" "Da. I to dosta dobro." "Znai, ima dojam da su nekako suraivali?" "Da. Apsolutno." "U redu, Tede", ree Drake. "Svia mi se tvoj instinkt." Gledao je kako Bradley s ponosom gleda u kameru. "ini mi se da si neto dobro nanjuio. Moglo bi se pokazati da je Evans problematian." "Jo kako." "Bio je jedan od odvjetnika od povjerenja. Ma neki dan je bio a mojem uredu, pa sam ga zaduio da neto obavi. Ako se okrenuo protiv nas, mogao bi poiniti veliku tetu." "Prokleti prevarant", ree Ted. "Samo je lijepo okrenuo kaput." "Dri ga se jo tjedandva." "Bit e mi zadovoljstvo." "Drui se s njim, budi uz njega koliko god moe. Postanite prisni, kui..." "Nema problema, Nick. Zalijepit u se za njega." "Siguran sam da e se ujutro pojaviti na otvaranju Konferencije", ree Drake. A onda pomisli: S druge strane, moda i ne stigne onamo.

WESTWOOD SRIJEDA, 13. LISTOPADA 3:40 SATI

Kenner ree: "Moram priznati da je izbor bio izvrstan. Hapalochlaena fasciata, najsmrtonosnija od triju vrsta plavoprstenaste hobotnice. Ime je dobila po tome to u opasnosti mijenja boju, pa na koi dobiva jar koplave prstenove. Ima je posvuda u priobalnim vodama Australije. Ta je ivotinja izrazito malena, ugriz je toliko malen da ga neki put i nije mogue otkriti, a otrov je vrlo esto smrtonosan. Ne postoji protuotrov. Osim toga, nema velikih izgleda da e netko u losangeleskoj bolnici samo tako prepoznati ugriz. Genijalan potez ." Evans, koji je leao u ordinaciji hitne pomoi na Sveuilitu UCLA, s respiratorom na licu, samo je nepomino gledao u istu toku. I dalje nije mogao govoriti. Ali vie nije bio toliko prestraen. Janis je u urbi otila kui, govorei neto o tome kako rano ujutro mora odrati prvi sat. Sarah je sjedila uz njegovu postelju i njeno mu gladila ruku. Izgledala je prelijepo. "Odakle su je nabavili?" "Pretpostavljam da imaju vie takvih hobotnica", ree Kenner. "Osjetljive su, a ionako ne ive dugo. Ali se hvataju u razmjerno velikome broju, jer Australci nastoje stvoriti protuotrov. Vjerojatno zna da najvei broj smrtonosno otrovnih ivotinja ivi upravo u Australiji. Najotrovnija zmija, najotrovniji mekuac, najotrovnija riba... svi potjeu iz Australije ili ondje ive." Evans pomisli: Ba super. "No ovdje su sad ve naili na trei sluaj. UCLA zna to radi." "Tako je", ree staist koji je u tom trenutku uao u sobu. Provjerio je kakvo je stanje s intravenoznom tekuinom i respiratorom te rekao: "Imamo preliminarne rezultate analize krvi. Kao i u ostalim sluajevima, radi se o tetrodotoksinu. U normalu biste se trebali vratiti za tri sata. Ba ste imali sree." Srdano se nasmijeio Sari, pa ponovno iziao. "U svakom sluaju, drago mi je da je sad sve u redu", ree Kenner. "Bila bi prava teta da smo te izgubili."

Evans pomisli: O emu on to? Sve je lake pokretao one miie i sad je pogledao Saru. No ona se samo nasmijeila. "O, da", ree Kenner. "Trebam te ivog, Peter. Jo barem neko vrijeme." Sanjong, koji je u jednom kutu sobe telefonirao, ree: "U redu, doB smo do neega." Kenner: "Ondje gdje smo mislili?" "Da." "to se dogodilo?" "Upravo smo dobili obavijest o raunu. Proli mjesec unajmili sa zrakoplov. Transportni C57." "Hej!" ree Kenner. "to to znai?" upita Sarah. "To je veliki avion. Vjerojatno im je potreban za rasprivanje.' Zbunjeno ga je pogledala. "Rasprivanje?" Sanjong ree: "Poprilino je jasno da e u velikim koliinama isputati AOB, bakterije koje dovode do oksidacije amonijaka. Mogue je dae isputati i hidrofilne nanoestice." "S kojim ciljem?" "Radi upravljanja smjerom oluje", odgovori Kenner. "Odred dokazi ukazuju na mogunost da isputanje AOBa na velikoj visiaf moe promijeniti smjer uragana ili ciklona. Hidrofilne nanoes pojaavaju to djelovanje. Barem teoretski. Ne znam je li takvo iskuano na velikim sustavima." "Upravljat e uraganom?" "Pokuat e..." "Moda i nee", ree Sanjong. "Iz Tokija kau da se iz pojedinih nedavnih razgovora mobitelima i komunikacijom na internetu moe zakljuiti da bi mogli napustiti taj projekt." "To znai da nemaju inicijalne uvjete?" "Tako se ini." Evans zakalje. "Oh, izvrsno", ree Kenner. "Pa ti se oporavlja." Potapao gaje po podlaktici. "Samo se dobro odmori, Peter. Ako moe, pokuaj spavati. Jer, kao to zna, danas je vaan dan." "Vaan dan?" upita Sarah.

Konferencija poinje za priblino pet i pol sati", ree Kenner. Ve ustavi, obratio se Evansu. "Sanjong e s tobom ostati do jutra", ree. "Drim da e sve biti u redu, no ve su te jednom pokuali ubiti, pa ne elim da takvo to pokuaju jo jednom." Sanjong se nasmijei i sjedne na stolac pokraj kreveta. Uz njega je stajala hrpa asopisa. Otvorio je najnoviji broj Timea. Naslov udarnog lanka glasio je "Pred nama je katastrofa izazvana klimatskim promjenama." Imao je i Newsweek: "Nagle klimatske promjene novi skandal amerike vlade?" Takoer i The Economist: "Klimatske promjene ukazale se u najgorem obliku." I ParisMatch: "Climat: Le Nouveau Peril American." Sanjong se vedro nasmijei. "Sad se samo dobro odmori", ree. Evans zatvori oi.

SANTA MONICA SRIJEDA, 13. LISTOPADA 9:00 SATI

U devet sati uzvanici pozvani na Konferenciju vrzmali su se uokolo, jo ne zauzimajui mjesta. Evans je stajao u blizini ulaza i pio kavu. Osjeao je neopisiv umor, ali je inae sve bilo u redu. Neto ranije jo je bio nestabilan na nogama, no i to se sredilo. I na prvi pogled bilo je jasno da su sudionici pripadnici znanstvene zajednice. Mnogi od njih odjenuli su se leerno i sportski, pokazujui da uglavnom borave na terenu: utosmee hlae od kepera i koulje L. L. Bean, gojzerice, termoprsluci. "Kao da smo na konferenciji drvosjea", ree Jennifer stojei do Evansa. "Nitko ne bi rekao da ti ljudi najvei dio vremena provode ispred raunala." "To je istina?" upita Evans. "Mnogi meu njima." "A gojzerice?" Ona slegne ramenima. "Takav je izgled trenutno u modi." Nicholas Drake za govornicom je prstom kucnuo po mikrofonu. "Dobro jutro svima", ree. "Poinjemo za deset minuta." Nakon toga udaljio se od govornice i upustio u razgovor s Henleyjem.

"ekaju televizijske kamere", ree Jennifer. "Jutros su imali problema sa strujom. Ekipe jo pripremaju opremu." "I tako, naravno, sve eka televiziju." Na ulazu u dvoranu dolo je do pomutnje i vike. Evans ondje ugleda postarijeg mukarca u sakou od tvida i kravati koji se natezao s dvojicom uvara. "Ali pozvan sam ovamo!" ponavljao je. "Oekuju me unutra." "alim, gospodine," ponavljali su uvari, "vae ime nije na popisu." "Ali govorim vam da su me pozvali!" "Au", ree Jennifer odmahujui glavom. "Tko je to?" "Profesor Norman Hoffman. uo si za njega?" "Nisam. Zato?" "Ekologija misli? Tip je slavni sociolog. Ili moda tonije: zloglasni. Iznimno je kritian prema ekolokim stavovima. Pomalo ekstreman udak. Doveli smo ga da naim ljudima objasni svoje stavove. To je bila velika greka. Tip uope ne zatvara usta. Pria sto na sat, a digresije su mu nemogue, skree u svim moguim smjerovima. I jednostavno ga ne moe iskljuiti. Poput televizora koji svakih nekoliko sekunda mijenja program, a nema daljinski." "Nije ni udo to ne ele da ue." "O, da, izazvao bi velike probleme. Ve ih i stvara." Postariji mukarac i dalje se na ulazu natezao s uvarima. "Pustite me! Kako se samo usuujete?!? Pozvali su me! Osobno me pozvao George Morton. Nas smo dvojica prijatelji. Pozvao me George Morton!" Zahvaljujui imenu Georgea Mortona upalila se nova aruljica. Evans prie mukarcu koji se natezao s uvarima. Jennifer ree: "Poalit e..." Evans samo slegne ramenima. "Ispriavam se", ree prilazei uvarima. "Ja sam odvjetnik gospodina Mortona. Mogu vam nekako pomoi?" Starac se pokuavao istrgnuti iz zahvata u kojem su ga drali uvari. "Ja sam profesor Norman Hoffman i ovamo me pozvao George Morton!" Kad mu se pribliio, Evans je uvidio daje ovjek neravnomjerno obrijan, nedotjeran i razbaruene kose. "to mislite, zato bih inae doao na ovaj uas od skupa? Tome je samo jedan razlog: pozvao me George. Htio je da mu prenesem svoj

dojam o skupu. Iako sam mu to mogao rei i prije nekoliko tjedana: ovdje nee biti iznenaenja, to vam jamim. Stvar e se razvijati dostojanstveno i sveano kao i svaki jeftini pogreb." Evans je ve razmiljao kako ga je Jennifer s pravom upozorila na tipa. Sada uljudnim glasom ree: "Imate li ulaznicu, gospodine?" "Ne, nemam ulaznicu. I ne treba mi. to vam nije jasno, mladiu? Ja sam profesor Norman Hoffman i osobni sam prijatelj Georgea Mortona. Osim toga," nastavi, "oduzeli su mi ulaznicu." "Tko?" "Jedan od ovih uvara." Evans se obrati uvarima: "Uzeli ste mu ulaznicu?" "Nije ju imao." "Imate li odrezak od ulaznice?" upita Evans Hoffmana. "Ne, dobijesa, nemam odrezak. I ne treba mi nekakav odrezak. Iskreno govorei, ne treba mi ba nita od cijele ove zbrke." "ao mije, profesore, ali..." "Ali uspio sam se domoi ovoga." Pruio mu je poderani komadi ulaznice. Bila je rije o dijelu prave ulaznice. "Gdje je ostatak?" "Rekao sam vam, uzeli su mi..." uvar koji je stajao po strani pozove Evansa pokretom ruke. Evam j mu prie, a uvar mu pokae ostatak ulaznice skriven u skupljene dlanu. "ao mi je, gospodine," ree, "ali gospodin Drake dao nam je j izriite upute... Ovog gospodina nikako ne smijemo pustiti unutra." "Ali ima ulaznicu", ree Evans. "Moda biste o tome trebali razgovarati s gospodinom Drakeom. Tada im je ve prila i jedna televizijska ekipa koju su privukli povieni glasovi. Hoffman se odmah okrenuo prema kamerama, u se otimajui. "Nemojte ni pokuavati razgovarati s Drakeom!" povie Hof Evansu. "Drake nee dopustiti da na ovu Konferenciju dopre istinaT Zatim je pogledao izravno u kameru. "Nicholas Drake nemoralni j prevarant, a ova je Konferencija groteska na raun svih siromaha svijeta. Ja u svjedoiti o djeci koja umiru u Africi i Aziji! Djeci koja] na umoru upravo zbog ovakvih konferencija! Zbog nemoralnih ] dinaca koji

siju strah!" Manijakalno se otimao, izbezumljena ] i ve gotovo zapjenjenih usta. Bez imalo sumnje izgledao je kao lii a kamere su se iskljuile. Televizijske ekipe okrenule su se na drugu i nu kao da im je neugodno. Hoffman se istog trenutka prestao ot "Nije vano. Rekao sam svoje. A to, kao i obino, nikog ne zanima." Zatim se obratio uvarima. "Moete me pustiti. Dovoljno mije takvog ikaniranja. Vie ne mogu biti ovdje. Ni trenutka. Pustite me!" Evans se obrati uvarima: "Pustite ga." im su ga pustili, Hoffman je odjurio u sredinji dio dvorane gdje je jedna ekipa snimala razgovor s Tedom Bradleyjem. Hoffman stane ispred Bradleyja i ree: "Ovaj je ovjek svodnik! Ekosvodnik koji radi za raun korumpirane elite. A ona ivi od irenja lanih strahova! Zar doista ne shvaate? Lani su strahovi poast, suvremena kuga!" uvari su ga ponovno epali i izvukli iz dvorane. Ovaj put nije se opirao. Posve se prepustio tako da su mu pete uz kripu strugale po podu dok su ga vukli. Rekao je samo: "Pazite, imam problema s leima. Ako me ozlijedite, tuit u vas." Odnijeli su ga na plonik, uspravili i pustili. "elimo vam ugodan dan, gospodine." "I namjeravam provesti ugodan dan. Moji su dani odbrojani." Evans je s Jennifer iz prikrajka i dalje promatrao Hoffmana. "Neu rei da sam te upozorila", ree Jennifer. "Tko je zapravo taj tip?" "Umirovljeni profesor s USCa. Jedan od prvih znanstvenika koji su strogim statistikim metodama prouavali medije i njihovo djelovanje na drutvo. Vrlo je zanimljiv, no kao to vidi, i vrlo, ovaj, nepopustljiv." "Misli da ga je Morton doista pozvao?" "Peter, mora mi pomoi", rekao je netko. Evans se okrene i ugleda Drakea, koji mu je prilazio odlunim koracima. "O emu se radi?" "Onaj luak", ree Drake glavom pokazujui prema Hoffmanu, "vjerojatno e odmah otii na policiju i ustvrditi da je doivio napad. To nam danas ipak ne treba. Razgovaraj s njim. Pokuaj ga smiriti." Evans oprezno ree: "Ne znam ba koliko mogu..."

"Neka ti objasni svoje sulude teorije", ree Drake. "Tako e imati zanimaciju za sljedeih nekoliko sati." "Ali tako u propustiti Konfer..." "Ne trebjamo te ovdje, nego ondje, kod luaka." Ispred kongresnog centra okupilo se veliko mnotvo. Svi koji nisu uspjeli ui u dvoranu pratili su Konferenciju na velikome ekranu, na kojem su titlovi prenosili govornikove rijei. Evans se stane probijati kroz masu. "Znam zato me slijedite", ree Hoffman kad gaje ugledao. "I nee vam upaliti." "Profesore..." "Vi ste bistri mladi pozer kojeg je Nick Drake poslao da me odvrati od mog cilja." "Nipoto, gospodine." "O, da, tako je. Nemojte mi lagati. Ne volim kad mi lau." "U redu," ree Evans, "istina je. Poslao me Drake." Hoffman zastane. inilo se da ga je Evansova iskrenost zatekla. "Znao sam. I to trebate uiniti po njegovu nalogu?" "Sprijeiti da se obratite policiji." "U redu, uspjeli ste. Moete mu slobodno rei: ne idem na policiju." "Meni se ini da ipak idete." "Oh, tako vam se ini. Vi ste, znai, jedan od onih kojima je vano; kako neto izgleda." "Nije tono, gospodine, ali vi..." "Ne zanima me kako to izgleda. Zanimaju me samo injenice, li ikakvu predodbu o tome to doista jest?" "ini mi se da vas vie ne mogu pratiti..." "ime se bavite?" "Odvjetnik sam." "Mogao sam i misliti. Danas su odjednom svi odvjetnici. Na te: dosadanjeg statistikog porasta broja pripadnika odvjetnike st moe se predvidjeti da e 2035. godine svi ameriki dravljani odvjetnici, pa tako i novoroenad. Raat e se kao odvjetnici, mislite, kakav e biti ivot u takvom drutvu?" "Profesore," ree Evans, "unutra ste izgovorili nekoliko za teza..." "Zanimljivih? Optuio sam ih za oitu nemoralnost, a vama je zanimljivo?"

"Ispriavam se", ree Evans u nastojanju da razgovor skrene Hoffmanovim stavovima. "Niste objasnili to mislite..." "Nita ne mislim, mladiu, nego znam. To je cilj mojih istraivanja znati, a ne pretpostavljati. Ne teoretizirati. Ne iznositi hipoteze. Nego znati na temelju izravnih istraivanja na terenu. To vam je danas u akademskome svijetu ve izgubljeno umijee, mladiu moj... No dobro, niste ba toliko mladi... Usput, kako se zovete?" "Peter Evans." "I radite za Drakea, gospodine Evans?" "Ne, nego za Georgea Mortona." "Pa zato mi to niste rekli?!" usklikne Hoffman. "George Morton bio je velik, uistinu velik ovjek. Doite, gospodine Evans, vodim vas na kavu pa moemo razgovarati. Znate li ime se bavim?" "Naalost, ne, gospodine." "Prouavam ekologiju misli", ree Hoffman. "I naine kojima je dovela do stanja straha."

SANTA MONICA SRIJEDA, 13. LISTOPADA 9:33 SATI

Sjedili su na klupi na suprotnoj strani ulice u odnosu na kongresni centar, ispred ijeg se ulaza vrzmalo mnotvo ljudi. Iako je sve oko njih bilo uurbano, Hoffman se nije obazirao ni na to. Govorio je brzo, energino i ivahno, toliko mahao rukama da je esto udarao u prsa, ne primjeujui ak ni to. "Prije deset godina krenuo sam od mode i slenga", zapoeo je priu, "budui daje sleng, dakako, izraz svojevrsne verbalne mode. Zanimale su me determinante promjena u modi i govoru. Tako sam ubrzo utvrdio da determinante ne postoje. Moda se mijenja zbog nasuminih razloga i premda postoje i odreene pravilnosti ciklusi, periodi i korelacije one imaju tek opisnu svrhu i nita ne objanjavaju. Pratite me?" "Mislim da pratim", ree Evans.

"Bilo kako bilo, uvidio sam da razdoblja i korelacije moemo smatrati zasebnim sustavima. Odnosno, ako vam je tako drae, ekosustavimaL Ispitivao sam tu pretpostavku i utvrdio da ima heuristiku vrijednost. Kao to postoji ekologija prirodnoga svijeta u umama, planinama i morima, tako postoji i ekologija umjetnog svijeta mentalnih apstrakcija, ideja i misli. Eto, to sam prouavao." "Tako, znai." "U suvremenoj kulturi neprestano dolazi do uspona i padova r ideja. Neko vrijeme svi u neto vjeruju, a onda, malopomalo, u to prestaju vjerovati. Na koncu se vie nitko ne sjea te stare ideje, ba kao to se nitko ne sjea nekih rijei koje vie nisu u modi. Znate, i same su ideje dio svojevrsne mode." "Jasno mi je, profesore, ali zato..." "Zato ideje padaju u nemilost, to se pitate?" ree Hoffman. Sada se ve praktiki obraao samome sebi. "Odgovor glasi: jednostavno je tako. I u modi i u prirodnim ekolokim sustavima javljaju se poremeaji. Nagle promjene uspostavljenog poretka. Zbog udara munje tako moe izgorjeti itava uma. Na spaljenom podruju pojavljuje se vrsta koje ondje dotada nije bilo. Rije je o sluajnim, nasuminim, neoekivanim, naglim promjenama. Svijet nam o tome svjedoi na svakom koraku." "Profesore..." "No kao to se ideje mogu naglo mijenjati, tako se mogu odrati i nakon to im ve istekne nekakav normalan vijek trajanja. Javnost se odreenih zamisli i pojmova dri jo dugo nakon to su ih znanstvenici napustili. Najbolji su primjer lijeva i desna strana mozga. Sedamdesetih godina ta je teorija stekla popularnost zahvaljujui Sperryjevim istraivanjima na Caltechu. On je prouavao skupinu pacijenata podvrgnutih operaciji mozga. Njegovi zakljuci nemaju ire znaenje, odnose se samo na tu konkretnu skupinu ispitanika. I sam Sperry zanijekao je ire implikacije. Osamdesetih godina postalo je jasno da je njegova teorija jednostavno pogrena kod zdravih osoba dvije polutke mozga ne funkcioniraju odvojeno. No cijela se pria u popularnoj kulturi odrala jo dvadesetak godina. Ljudi o tome priaju, u to vjeruju, piu knjige... i sve to jo desetljeima nakon to su znanstvenici odbacili teoriju." "Da, sve je to vrlo zanimljivo..."

"Slino tome, na podruju ekoloke misli ezdesetih je godina bilo opeprihvaeno da postoji neto to se zove 'prirodna ravnotea'. Ostavimo li prirodu na miru, sama e odravati prirodnu ravnoteu. A to je vrlo zgodna ideja s velikom tradicijom. Grci su u to vjerovali prije tri tisue godina, bez ikakvih temelja. To im je jednostavno izgledalo zgodno. Meutim, devedesetih godina 20. stoljea vie nitko od znanstvenika nije vjerovao u prirodnu ravnoteu. Svi su ekolozi takvu tezu jednostavno odbacili kao pogrenu. Postavka jednostavno nije tona. Rije je o obinoj matariji. Danas se govori o dinamikom disekvilibriju, o mnogostrukim stanjima ravnotee i tako dalje. No znanstvenici danas znaju da priroda nikad nije u ravnotei. Nikad nije bila i nikad nee biti. Posve suprotno, priroda je uvijek neuravnoteena, a to znai..." "Profesore," ree Evans, "volio bih vas upitati..." "To znai da ovjeanstvo uope nije najvei remetitelj prirodnog poretka, kako se neko smatralo. Ionako bez prestanka dolazi do poremeaja u itavoj prirodi." "Ali George Morton..." "Da, da, pitate se o emu sam razgovarao s Georgeom Mortonom. Doi u i na to. Nismo skrenuli s teme. Jer Mortona su, dakako, zanimale sve zamisli u vezi s ekologijom. A osobito pojam ekoloke krize." "to ste mu rekli?" "Prouite li medije, kao to to inimo moji poslijediplomci i ja u nastojanju da pronaete pomake u normativnoj konceptualizaciji, otkrit ete neto silno zanimljivo. Prouili smo prijepise emisija vijesti vodeih televizijskih mrea NBC, ABC i CBS. Prouili smo i lanke u vodeim dnevnim novinama u New Yorku, Washingtonu, Miamiju, Los Angelesu i Seattleu. Mjerili smo uestalost pojave odreenih pojmova i izraza. Rezultati su fascinantni." U tom je trenutku naas zautio. "to ste otkrili?" upita Evans shvativi da mora sudjelovati u podizanju razine dramatinosti. "U jesen 1989. dolo je do velikog pomaka. Prije toga mediji nisu osobito esto upotrebljavali izraze kriza, katastrofa, kataklizma, poast i propast. Primjerice, tijekom osamdesetih godina rije kriza u medijskim se izvjetajima pojavljivala priblino koliko i izraz dravni proraun. Osim toga, do 1989. pridjevi kao to su

krajnji, nezabiljeeni, nevieni i uasni bili su vrlo rijetki u televizijskim izvjetajima i novinskim naslovima. No onda se sve promijenilo." "Kako?" "Ti su se izrazi poeli javljati sve ee. Rije katastrofa pojavila i 1995. pet puta ee nego 1985. Njezina se uporaba ponovno udvostm ila do 2000. A mijenjali su se i sami izvjetaji. Sve vie naglaavali i se strah, zabrinutost, opasnost, neizvjesnost i panika." "Zato se to promijenilo ba 1989.?" "Ah, to je dobro pitanje. Presudno pitanje. To je umnogome normalna godina: u Norvekoj je potonula sovjetska podmor u Kini se zbio Tienamen, pa nam se dogodio Exxon Valdez, S? Rushdie osuen je na smrt, razveli su se Jane Fonda, Mike Tysai Bruce Springsteen, Episkopalna crkva imenovala je enu bisk Poljska je dopustila sindikalne trajkove, Voyager se uputio na potres u San Franciscu unitio je autoceste, a nuklearne pokuse izveli su Rusija, SAD, Francuska i Engleska. Posve normalna godina. Ipak, s razmjernom preciznou moemo ustvrditi da se rije kriza poela ee upotrebljavati upravo u jesen 1989.1 inilo se sumnjivim to se vremenski toliko poklopila s padom Berlinskog zida 9. studenoga te godine." Hoffman ponovno zauti i znakovito pogleda Evansa, pritom se zadovoljno smijeei. Evans ree: "ao mije, profesore, ne shvaam..." "Ni nama nije bilo jasno. Isprva smo smatrali da je rije o igri sluaja. Ali nije bilo tako. Pad Berlinskog zida oznaio je raspad sovjetskog carstva. I okonanje hladnog rata koji je na zapadu trajao pola stoljea." Ponovno kratka utnja. Ponovno samozadovoljan pogled. "ao mi je", ree Evans na koncu. "U to vrijeme bilo mi je trinaest godina i..." Samo je slegnuo ramenima. "Ne shvaam to elite rei." "elim rei da je rije o obliku drutvenog nadzora, Peter. Potrebi svake suverene drave da nadzire ponaanje svojih graana, da odrava red i razmjernu poslunost podanika. Tako da svi graani voze desnom stranom prometnice ili lijevom, ovisno o zemlji... Da plaaju poreze. Dakako, znamo da se drutveni nadzor najlake provodi strahom." "Strahom", ponovi Evans.

"Upravo tako. Ve pedeset godina zapadne drave graane dre u stanju neprekidnog straha. Straha od suprotne strane. Straha od nuklearnog rata. Od komunistike opasnosti. Od eljezne zavjese. Carstva zla. A u komunistikim zemljama pria je ista, samo sa suprotnim predznakom. Strah od nas. A onda, odjednom te jeseni 1989. sve je nestalo. Jednostavno isparilo. Zavrilo. Pad Berlinskog zida stvorio je vakuum straha. A priroda se uasava vakuuma. Trebalo ga je neim ispuniti." Evans se namrti. "elite rei da su ekoloke krize zamijenile hladni rat?" "To nam govore dokazi. Dakako, danas su izvori straha radikalni fundamentalizam i terorizam koji se pojavio nakon 11. rujna i to su nedvojbeno stvarni razlozi za strah i zabrinutost, no to nije bit cijele prie. elim rei da uvijek postoje razlozi za strah. Povodi i razlozi s vremenom se moda i mijenjaju, ali strah je uvijek tu negdje. Prije terorizma bojali smo se toksinog okolia. Prije toga vidjeli smo opasnost u komunizmu. Iako se konkretni uzroci straha mogu mijenjati, zapravo nikad nismo bez samog straha. Strah proima sve aspekte postojanja drutva. I to neprestano." Premjestio se na betonskoj klupi, okrenuo se od mase ljudi. "Je li ti ikad palo na pamet koliko je kultura zapadnog drutva zapravo fantastina? Industrijalizirane zemlje svojim graanima nude nevien stupanj sigurnosti, zdravstvene zatite i udobnosti. Prosjena ivotna dob u posljednjih se stotinu godina poveala za pedeset posto. Ipak, suvremeni ovjek ivi u beznadnome strahu. Boji se neznanaca, stranaca, bolesti, kriminala, okolia. Boji se doma u kojem ivi, hrane koju jede, tehnologije koja ga okruuje. Osobito se boji stvari koje ak i ne vidi bakterija, kemikalija, aditiva, zagaivaa. ovjek je bojaljiv, nervozan, nemiran i deprimiran. to je jo nevjerojatnije, uvjerenje da propada priroda cijelog planeta. Nevjerojatno! Kao i u sluaju vjerovanja u vjetice, rije je o fantastinoj samoobmani globalnoj tlapnji dostojnoj srednjeg vijeka. Sve e zavriti u paklu, a svi mi moramo ivjeti u strahu. Da ovjek ne povjeruje! Kako je taj svjetonazor usaen ba svima? Jer premda zamiljamo da ivimo u razliitim dravama u Francuskoj, Njemakoj, Japanu, SADu zapravo smo graani iste drave, Drave Straha. Kako je to postignuto?" Evans je samo utio, shvaajui da se od njega ne oekuje odgovor.

"E, pa, rei u ti kako", ree profesor. "U davno vrijeme prije tvog roenja, Peter graani Zapada smatrali su da njihovim dravama vladi neto to su nazivali vojnoindustrijskim kompleksom. Eisenhower je Amerikance na to upozorio ezdesetih godina, a nakon dva svjetska rata Europljani su vrlo dobro znali to to znai. No vojnoindustrijski kompleks vie nije glavna pokretaka snaga drutva. Posljednjih petnaest godina zapravo smo pod nadzorom jednog posve novog kompleksi daleko monijeg i daleko sveprisutnijeg. Ja ga nazivam politikopra nomedijskim kompleksom. PPM. Cilj mu je promicanje straha m: stanovnitvom pod krinkom promicanja sigurnosti." "Sigurnost je vana." "Molim te lijepo... Drave Zapada fantastino su sigurne. I ljudi nemaju takav dojam, i to upravo zbog PPM-a. A PPM je i stabilan upravo zbog toga to ujedinjuje tolike drutvene instit Politiarima je strah potreban kako bi nadzirali stanovnitvo. Odvjetnicima su opasnosti potrebne kako bi mogli podizati tube i zaraivati. Medijima su strane prie potrebne radi privlaenja publike. Te su tri skupine zajedniki toliko uvjerljive da nastavljaju normalno funkcionirati ak i ako strah nema ba nikakve stvarne temelje. Ako nema nikakvo uporite u injenicama. Razmotri na primjer silikonske umetke za grudi." Evans uzdahne, pomalo odmahujui glavom. "Umetke za grudi?" "Tkko je. Sjea se kako se tvrdilo da izazivaju rak i autoimunosne bolesti. Iako statistiki podaci pokazuju da to nije tono, svi smo vidjeli senzacionalistike medijske priloge, itali o velikim parnicama i politikim istragama i sasluanjima. Proizvoa, tvrtka Dow Corning, morala je zatvoriti vrata nakon to je isplatila 3,2 milijarde dolara, a porote su tuiteljima i njihovim odvjetnicima dodijelile velike odtete. etiri godine kasnije pouzdana epidemioloka istraivanja nedvosmisleno su pokazala da umeci nisu izazivali bolesti. No kriza je dotada ve posluila svrsi, a PPM je preao na druga podruja. Rije je o uvijek gladnoj maineriji koja trai nove strahove, nove uase. Kaem ti, suvremeno drutvo tako funkcionira neprestano izaziva strah. I tome se nitko ne suprotstavlja. Nema protutee, nema sustava provjere i nadzora, nema sile koja bi obuzdala stalno promicanje straha, straha, straha..."

"Jer imamo slobodu govora i slobodu medija." "To je klasina logika PPMa. Zahvaljujui tome uspijevaju i dalje nesmetano raditi", ree Hoffman. "Ali, promisli malo... Ako nije u redu bez pravog povoda usred pune dvorane viknuti 'Poar!', zato je onda u redu na stranicama The New Yorkera vikati 'Rak!' kad ni to nije tono? Utroili smo vie od dvadeset pet milijardi dolara kako bismo ispravili tetu koju su izazvale lane tvrdnje o raku izazvanom djelovanjem dalekovoda na okoli . 'Sto onda?' rei e. Vidim ti na licu. Misli: pa bogati smo, moemo si to priutiti. Radi se samo o dvadeset pet milijardi dolara. No injenica je daje dvadeset pet milijardi dolara vie od ukupnog BDPa pedeset najsiromanijih zemalja zajedno. Pola ljudi na svijetu ivi s dva dolara na dan. Tih dvadeset pet milijardi dolara bilo bi dovoljno za ivot trideset pet milijuna ljudi tijekom itave godine. Ili smo tim novcem mogli pomoi svim ljudima koji u Africi umiru od AIDSa. Umjesto toga, to smo utroili na izmiljotinu koju objavljuju svi mogui asopisi, a itatelji sve shvaaju vrlo ozbiljno. Imaju povjerenja u podatke. A rije je o nepojmljivome rasipanju novca. U nekom drugom svijetu takvo to bilo bi kanjivo. Lako moemo zamisliti i novi Niirnberki proces ovaj puta radi nesmiljenog troenja zapadnjakog bogatstva na trivijalnosti sa slikama mrtve novoroenadi u Africi i Aziji koja umiru upravo zbog toga." Gotovo i nije zastao da uhvati malo zraka. "U najmanju je ruku rije o moralnoj sramoti. Tako bismo mogli oekivati da e nai vjerski vode i veliki humanisti podignuti glas protiv takve uzaludnosti i nepotrebnog umiranja diljem svijeta. No diu li vjerski voe glas? Ne. Naprotiv, pridruuju se zboru pjevaa. Promiu iste stavove i kao da pritom pitaju: A to bi danas vozio Isus?' Kao da su zaboravili da bi Isus samo iz hrama izveo sve lane proroke i iritelje straha." Sad se ve dosta zagrijao. "Rije je o duboko nemoralnoj situaciji. Zapravo odvratnoj. PPM beutno se ne obazire na jad i bijedu najsiromanijih i najoajnijih ljudskih bia na planetu, a sve kako bi debeli politiari ostali na funkcijama, bogati voditelji pred ekranima, a prepredeni odvjetnici u Mercedesovim kabrioletima. Ah, da, i sveuilini profesori u Volvoima. Njih nikako ne smijemo zaboraviti." "Zato?" upita Evans. "Kakve to ima veze sa sveuilinim profesorima?" "To je tema za jednu drugu raspravu."

"Postoji i neka skraena verzija?" upita Evans. "Zapravo ne. Upravo zbog toga u naslovima i nema vijesti, Pet No, pokuat u to nekako saeti", ree. "Bit stvari je sljedea: se u posljednjih pedeset godina promijenio. Danas ivimo u dr znanja, u informacijskome drutvu, kako god ga eli nazvati. A UT silno utjecalo na naa sveuilita. Ako si prije pedeset godina htio voditi neto to se tada na 'ivotom uma', dakle biti intelektualcem, ivjeti od pameti, morao raditi na sveuilitu. U irem drutvu za tebe nije bilo mjesta. M: se rei da od pameti ivi pokoji novinar, no to je bilo sve. Sveu su privlaila one koji su se svojevoljno odricali svjetovnih dobara bi ivjeli u intelektualnoj osami, prenosei mlaim naratajima1 vrijednosti. Intelektualni rad bio je iskljuivo vezan uz sveuilita. No danas cijeli sektori drutva ive od intelektualnih aktivnosti. Nae cjelokupno gospodarstvo danas se temelji na intelektualnom radu. Trideset est posto radnika strune su osobe koje raspolau znanjem. A to je vie nego to je zaposleno u proizvodnji. Kad su profesori zakljuili da vie nee pouavati mlade, nego e tu zadau prepustiti polaznicima poslijediplomskih studija koji znaju neusporedivo manje od njih i koji loe govore engleski, odjednom se pojavila kriza sveuilita. Profesori su postali gotovo beskorisni. Ostali su bez iskljuivog prava na ivot uma. Vie nisu prenosili znanja mladima. U jednoj godini mogue je objaviti samo odreeni broj teoretskih tekstova o Foucaultovoj semiotici. to e biti s naim sveuilitima? Kakvo je njihovo znaenje u suvremeno doba?" Ustao je, kao da mu je ta tema dala novu energiju. A zatim je naglo sjeo. "Dogodilo se to", nastavio je, "da su se sveuilita osamdesetih godina transformirala. Nekadanje utvrde intelektualne slobode u svijetu malograanskog konformizma i poprita spolnih sloboda i eksperimentiranja u tom su desetljeu postala najrestriktivnijim segmentom suvremenog drutva. Jer su morala igrati novu ulogu: poela su proizvoditi nove strahove za raun PPMa. Sveuilita su danas tvornice straha. Iz sveuilinog svijeta potjeu svi novi uasi i sve nove drutvene tjeskobe i nesigurnosti. Sva ogranienja. Rijei koje ne smije izgovoriti. Misli koje ne smije misliti. Ustrajno stvaraju nove izvore zabrinutosti, nove opasnosti i drutvene uase kojima e se onda sluiti politiari, odvjetnici i novinari. tetne namirnice. Neprihvatljive oblike ponaanja. Zabrane puenja,

zabrane psovanja, zabrane eve, zabrane razmiljanja. U samo jednom narataju te su ustanove izokrenute naglavake, a to je uistinu nevjerojatno. Suvremena Drava Straha nikako ne bi mogla postojati bez potpore sveuilita. Da bi sve to funkcioniralo nuan je neobian neostaljinistiki nain razmiljanja, a on uspijeva jedino u restriktivnome okruenju, iza zatvorenih vrata, bez potivanja nunih procesa. U naem drutvu to su zasada postigla jedino sveuilita. Predodba da su te ustanove liberalne obina je ala, okrutna ironija. Kaem ti da su zapravo faistiki nastrojene, i to do sri." Zautjevi, pokazao je prema pjeakoj stazi. "Tko je onaj tip koji se kroz gomilu probija prema nama? Nekako mi je neobino poznat." Evans odgovori: "To je Ted Bradley, glumac." "Gdje sam ga vidio?" "Na televiziji glumi predsjednika." "Ah, da. To je on." Sav zadihan, Ted se zaustavi pred njima. "Peter", ree. "Posvuda te traim. Mobitel ti je ukljuen?" "Nije, jer..." "Sarah te pokuava dobiti. Kae da je vano. Moramo odmah otputovati. Ponesi putovnicu." Evans ree: "Mi? Kakve to ima veze s tobom?" "Idem s vama", ree Ted. Kad su se ve poeli udaljavati od klupe, Hoffman uhvati Evansa za rukav i malo ga zadri. Sinulo mu je neto novo. "Jo nismo razgovarali o involuciji", ree. "Profesore..." "To je sljedea faza u razvoju dravanacija. tovie, ve smo u njoj. Zasigurno vam nije promaknula ironinost situacije. Naposljetku, nakon dvadeset pet milijardi dolara i deset godina isti pripadnici bogate elite koji su se uasavali raka izazvanog dalekovodima kupuju magnete koje stavljaju na glenjeve, zglobove ili u madrace najbolji su uvozni japanski magneti, oni su i najskuplji kako bi iskoristili blagotvorno djelovanje magnetskog polja. Istog magnetskog polja samo im sada nikako nije dosta izlaganja njegovu djelovanju!" "Profesore," ree Evans, "moram ii."

"Zato se ti ljudi jednostavno ne priljube uz televizijski ekran? 01 zagrle nekakav kuhinjski aparat? Sve ih je to ranije uasavalo." "Razgovarat emo kasnije", ree Evans i istrgne ruku iz njegt zahvata. "Magnete reklamiraju ak i u asopisima posveenima zdravlju! zdravog ivota pomou magnetskih polja! Cista ludost! Nitko se sjea ak ni to je bilo prije nekoliko godina! George Orwell. Pam6 ne postoji!" "Tko je taj tip?" upita Bradley kad su napokon krenuli. "ini mi daje malice nervozan..."

SANTA MONICA SRIJEDA, 13. LISTOPADA 10:33 SATI

"Tragovi katastrofe nalaze se u ledenim jezgrama", ree govornik koji se monotonim glasom s govornice obraao skupu. Bio je to neki Rus, a govorio je s izraenim stranim naglaskom. "Ledene jezgre s Grenlanda pokazuju daje tijekom posljednjih stotinu tisua godina etiri puta dolo do naglih klimatskih promjena. Neke su se dogodile u vrlo kratkome vremenu, za samo nekoliko godina. I premda i dalje prouavamo tone mehanizme, takve pojave pokazuju da na podruju klime moe doi do lanane reakcije, pri emu male promjene pa tako i promjene koje izaziva ovjek mogu dovesti do katastrofalno velikih posljedica. U posljednje vrijeme bilo je vie najava takvih pojava, od raspada najvee ledene sante na svijetu, do neoekivanih poplava na amerikome Jugozapadu u kojima je dolo i do gubitka ivota. Nije teko predvidjeti da e takvih pojava biti jo..." Naas je zastao, a Drake mu je urno priao i neto doapnuo, a zatim se povukao pogledavajui na runi sat. "Uh, moram vam se ispriati", ree govornik. "Izgleda da sam donio staru verziju podataka. Ah, ta raunala! Ovo je bio dio govora iz 2001. Zapravo sam htio rei da raspad velike ledene sante 2001. vee od mnogih amerikih saveznih drava i opasno neuobiajene vremenske prilike diljem svijeta, pa tako i na sunanome Jugozapadu, ukazuju na daljnju klimatsku nestabilnost. Tek smo na poetku takvih promjena."

Sarah Jones, koja je stajala u stranjem dijelu dvorane, razgovarala je s Ann Garner, suprugom istaknutog holivudskog odvjetnika i velikog donatora NERFa. Ann je, kao i uvijek, bila puna suosjeanja i bez prestanka je govorila. "I rei u ti to sam ula", ree u jednom trenutku. "ula sam da velike tvrtke financiraju kampanju kojom ele diskreditirati nevladine organizacije. Tvrtke se pribojavaju sve vee moi ekolokih pokreta i to oajniki, svim silama ele ih onemoguiti. Posljednjih godina ostvarili smo skromne uspjehe, a njih to izluuje i..." "Ispriavam se", ree Sarah. "Samo trenutak, Ann." Okrenula se i pogledala Rusa za govornicom. to je ono rekao, pomisli. urnim korakom prila je novinarskome stolu, za kojim su pred otvorenim prijenosnim raunalima sjedili izvjestitelji. Na ekranima su imali prijepise govora koji su se pojavljivali u stvarnome vremenu. Zavirila je na ekran preko ramena Bena Lopeza, izvjestitelja Los Angeles Timesa. Benu to nije ni najmanje smetalo. Za nju se zanimao ve mjesecima. "Bok, slatkice." "Bok, Ben. Smijem neto pogledati?" Sluei se miem, potraila je dio teksta koji ju je zanimao. "Nema problema, samo izvoli. Svia mi se taj parfem." Sarah je poela itati: MOE DOI DO LANANE REAKCIJE, PRI EMU MALE PROMJENE PA TAKO I PROMJENE KOJE IZAZIVA OVJEK MOGU DOVESTI DO KATASTROFALNO VELIKIH POSLJEDICA. U POSUEDNJE VRIJEME BILO JE VIE NAJAVA TAKVIH POJAVA, OD RASPADA NAJVEE LEDENE SANTE NA SVIJETU, DO NEOEKIVNAIII POPLAVA NA AMERIKOME JUGOZAPADU U KOJIMA JE DOLO I DO GUBITKA IVOTA. NIJE TEKO PREDVIDJETI DA E TAKVIH PRIMJERA BITI JO Dok je gledala, tekst se mijenjao, precrtane su reenice nestale^ a umjesto njih pojavile su se nove. MOE DOI DO LANANE REAKCIJE, PRI EMU MALE PROMJENE PA TAKO I PROMJENE KOJE IZAZIVA OVJEK MOGU DOVESTI DO KATASTROFALNO VELIKIH POSLJEDICA. U POSUEDNJE VRIJEME BILO JE VIE NAJAVA TAKVIH POJAVA, OD RASPADA VELIKE LEDENE SANTE 2001. VEE OD MNOGIH AMERIKIH SAVEZNIH DRAVA DO OPASNO NEUOBIAJENIH VREMENSKIH

PRILIKA DILJEM SVIJETA, PA TAKO I NA SUNANOME JUGOZAPADU, TO UKAZUJE NA DAUNJU KLIMATSKU NESTABILNOST "Ne mogu vjerovati", ree ona. "Neto nije u redu?" upita Ben. "Vidio si to je rekao?" "Da. Jadnik. Vjerojatno se jo nije oporavio od vremenske razlike. I oito se mui s engleskim..." Rijei koje je izgovorio u prvom pokuaju vie nije bilo. Slubeni je prijepis ispravljen. Ali vie nije bilo ni najmanje sumnje: Rus je unaprijed znao za raspad ledene sante i neoekivane poplave. To mu je ugraeno u govor. A netko mu je, kad je doputovao, zaboravio rei da se to ipak nije dogodilo. Znao je unaprijed. Govor je sada ispravljen, njegove rijei izbaene. Pogledala je kameru u stranjem dijelu dvorane koja je snimala tijek Konferencije. Nema sumnje da e te rijei izbaciti i iz videozapisa. Gad je znao unaprijed. "Hej", ree Ben. "Nije mi jasno zato si se toliko uzrujala. Reci i meni, moe?" "Kasnije", ree ona. "Obeajem." Potapala gaje po ramenu i vratila se do Ann. "I tako," ree Ann, "na suprotnoj strani imamo kampanju koju podupiru korporacije, izvrsno organiziranu i koordiniranu, s dovoljno financijskih sredstava, sveprisutnu i ultradesniarsku, kojoj je cilj unititi ekoloki pokret ljude koji joj stoje na putu." Nakon onoga to je upravo vidjela, Sarah vie nije bila raspoloena za takve gluposti. "Ann", ree. "Je li ti kad palo na pamet da si moda paranoina?" "Nije. Ali ak i paranoici imaju neprijatelje." "Koliko je u NERFovu upravnom odboru ljudi iz velikih kompanija?" upita Sarah. "Pa, ne ba osobito mnogo." Sarah je znala da upravni odbor ima trideset lanova, te da dvanae stero lanova dolazi iz velikih korporacija. Tako je u svim suvremenim ekolokim skupinama. U svima je u posljednjih dvadeset godina bilo i predstavnika gospodarstva. "Jesi li lanove iz korporacija pitala za tu tajnu kampanju?" "Nisam", odgovori Ann zateeno je promatrajui.

"Misli li", nastavi Sarah, "da moda nevladine organizacije poput NERFa zapravo provode nekakvu tajnu kampanju?" "O emu govori?" upita Ann sad ve povrijeeno. "Sarah, mi smo pozitivci." "Doista?" "Da, jesmo", odgovori Ann. "to je tebi, Sarah?" Na parkiralitu ispred kongresnog centra Sanjong Thapa sjedio je u automobilu s prijenosnim raunalom u krilu. Bez potekoa se nedoputeno ubacio u beinu mreu kojom su se sluili novinari, te je tako primao prijepis govora na Konferenciji i odmah ga pohranjivao. Tako se organizirao jer se pribojavao da bi ga svakog trenutka mogli otkriti i iskljuiti, no to je sad znailo da ima cjelovit prijepis, zajedno s promjenama. Kenner e, pomislio je, biti presretan. Na drugom monitoru Sanjong je pratio satelitske snimke zapadnog Atlantika, ispred obale Floride. Ondje se poeo formirati veliki sustav visokog tlaka koji e, sudei po obliku i rotaciji, prerasti u uragan. Nema sumnje daje Konferencija zakazana u vrijeme stvaranja uragana, ali je plan zbog nekog razloga na koncu odbaen. Sada je pratio i ostale tragove. Kennera je osobito zabrinjavala malena istraivaka podmornica poznata pod nazivom DOEV/2, kao i pomoni brod A V Scorpio. Podmornicu i pomoni brod iznajmio je CanuCo, tvrtka iz Calgaryja koja se bavi zemnim plinom, a radi istraivanja u junome dijelu Tihog oceana, gdje su plovila trebala traiti podmorske zalihe plina. Brod je otplovio u Port Moresby na Novoj Gvineji jo oko dva mjeseca ranije, te je nakon toga napustio luku, a uoen je u blizini Bougainvillea, na Solomonskim otocima. Nita osobito zanimljivo sve dok nisu otkrili da CanuCo u Kanadi uope nije registriran kao tvrtka, te da od imovine ima jedino stranice i adresu na internetu. Vlasnik stranica jest tvrtka CanuCo Leasing Coq, jo jedna nepostojea firma. Sredstva za najam uplaena su s rauna na Kajmanskim otocima, u eurima. Kao vlasnik rauna navedena je tvrtka Seismic Services, takoer iz Calgaryja, tvrtka koja ima istu adresu kao i CanuCo. Oito je rije o istoj stvari. A upravo je tvrtka Seismic Services u samome poetku pokuala unajmiti podmornicu. Vrlo je vjerojatno da je odgovorna i za smrt Nata Damona u Vancouveru.

Pojedine vladine slube u Washingtonu pretrauju satelitske snimke i pokuavaju pronai A V Scorpio negdje na podruju Solomonskog otoja. Ali nad Solomone se nadvila naoblaka, pa satelitske snimke jo nisu otkrile lokaciju broda. Ve je i ta injenica bila izvor zabrinutosti budui da je to znailo da se brod nekako sakrio, moda na natkriveni dok. Negdje na podruju junog Tihog oceana. A rije je o najveem oceanu. U jednakoj mjeri zabrinjavala je i injenica daje brod prvo otplovio u Vancouver, gdje je ukrcao trideset tona "industrijske opreme" u kontejnerima od pet tona. Kanadska vlada smatrala je da tvrtka u njima protuzakonito prevozi automobile, pa su jedan od njih i otvorili. Carinici su u kontejneru ugledali sloene strojeve koje su vlasnici u popisu robe opisali kao "dizelske generatore". Generatori! Sanjong nije znao to se nalazi u kontejnerima, ali je bio uvjeren da nije rije o dizelskim generatorima. Jer po njih nije nuno ii u Vancouver. Stoga i to zabrinjava... "Hej, ti!" Podignuvi pogled, ugledao je dvojicu uvara koji su prilazili njegovu automobilu. Njegov upad u beinu mreu oito je primijeen. Vrijeme je da krene. Pokrenuo je motor i odvezao se s parkiralita, u prolasku veselo domahnuvi uvarima. "Sarah? to se dogaa? Pilji u prazno." "Nita, Ann." Sarah protrese glavu. "Samo razmiljam." "O emu? I to ti znai ta moja navodna paranoinost?" Ann je uhvati za podlakticu. "Zbilja se malo brinem za tebe." Sarah pomisli: I ja za tebe. Zapravo je Sarah osjeala izrazito paranoian strah. Pogledala je oko sebe i pogled joj se susreo s Drakeovim oima. On ju je gledao, pomno motrio sa suprotne strane dvorane. Koliko dugo? Je li vidio kako j odjurila do novinarskog stola? Je li shvatio znaenje tog koraka? Zna li on da ona zna? "Sarah", ree Ann i protrese joj ruku. "uj", ree Sarah. "Doista mi je ao, ali moram ii." "Sarah. Zabrinuta sam za tebe." "Sve e biti u redu." Ve je krenula prema izlazu.

"Poi u s tobom", ree Ann hvatajui korak. "Bilo bi mi drae da ne ide." "Brinem se za tebe." "ini mi se da bih voljela malo biti sama", ree Sarah. "Tako se ponaamo prema prijateljici?" upita Ann. "Inzistiram, draga moja. Treba ti malo majinske brinosti, to je oito. A ja u ti svakako pomoi." Sarah samo uzdahne. Nicholas Drake gledao je kako Sarah izlazi. Ann ju je pratila, ba kao to je i traio. Ann je predana i ustrajna. Sarah se s njom nikako ne moe mjeriti, osim ako odlui doslovce pobjei. A ako to uini... no, da, tada e morati poduzeti konkretnije korake. Ba kao u ratu. No Drake je pretpostavljao da otrije mjere ipak nee biti potrebne. Istina, Kenner je uspio poremetiti prva dva planirana dogaaja, no samo zato to je u EOFu tek hrpa amatera. Njihova djeaka spontanost i improviziranje neprikladni su za zahtjeve suvremenih medija. Drake je Henleyju to napomenuo barem deset puta. Henley se nije obazirao. Njega je brinula mogunost poricanja. No, da, NERF bez problema moe porei da poznaje te lakrdijae. Kakve eprtlje! No s posljednjim je dogaajem bilo drukije. Planirali su ga neusporedivo pomnije drukije se i nije moglo raditi a sve je bilo u rukama profesionalaca. Kenner takvo to ni u kojem sluaju nee moi poremetiti. Ne moe ak ni na vrijeme stii na mjesto dogaaja, razmiljao je Drake. A zahvaljujui Tedu Bradleyju i Ann, Drake ima dovoljno oiju i uiju koje prate napredak Kennerove ekipe. Za svaki sluaj, pripremio mu je jo iznenaenja, ukae li se potreba. Otvorio je mobitel i nazvao Henleyja. "Sad su pod nadzorom", ree. "Odlino." "Gdje si ti?" "Spremam se priopiti novosti V.u", odgovori Henley. "Upravo sam se zaustavio pred njegovom kuom." Kenner je kroz dalekozor gledao kako se srebrni Porscheov kabriolet zaustavlja pred kuom uz obalu. Iz njega je iziao visoki tamnokosi mukarac u plavoj majici i svijetlosmeim hlaama. Na glavi je imao iltericu, a ispod njih sunane naoale, no Kenner je odmah prepoznao Henleyja, NERFova predstavnika za javnost.

Krug je zatvoren, pomisli, pa odloi dalekozor na ogradu, razmiljajui o posljedicama nove spoznaje. "Znate o kome se radi, gospodine?" upita ga mladi FBIev agent koji je stajao uz njega. Obian klinac kojem nije moglo biti vie od dvadeset pet godina. "Da", odgovori Kenner. "Znam." Stajali su na liticama u Santa Monici s kojih se pruao pogled na obalu i more. Plaa, koja se prostirala od ruba mora do biciklistike staze, bila je iroka nekoliko stotina metara. Slijedio je niz kua, natisnutih uz priobalnu autocestu, a zatim est trakova prepunih gromoglasnih vozila. Iako su se nalazile uz prometnu autocestu, te su kue bile fantastino skupe u rasponu od dvadeset do trideset milijuna dolara, prialo se, moda ak i mnogo vie. U njima su ivjeli neki od najbogatijih stanovnika Kalifornije. Henley je postavljao krov na automobil. Kretnje su mu bile energine i precizne, gotovo odraavajui sitniavost. Potom je priao vratima i pozvonio. Kua je bila ultramoderna, prepuna zaobljenih staklenih ploha. Pod jutarnjim suncem blistala je poput dragog kamena. Henley ue, a velika se eljezna vrata zatvore. "Ali ne zanimaju vas ljudi koji ulaze u kuu", ree FBIev agent. "Tako je", ree Kenner. "Ne zanimaju me." "Ne treba vam popis ili dokazi o..." "Ne." "Ali to bi se moglo pokazati..." "Ne", ree Kenner. Mali je pokuavao pomoi, ali sad je ve dosaivao. "Briga me za sve to... Samo me zanima kad e svi otputovati." "Na odmor ili tako neto?" "Da", ree Kenner. "A to ako ostane kuna pomonica?" "Nee", ree Kenner. "Ja sam, gospodine, zapravo prilino siguran da hoe. Takvi ljudi uvijek ostave nekoga da pazi na kuu." "Ne", ree Kenner. "Ova e kua ostati prazna. Svi e otii." Mladi se namrti. "ija je to uope kua?"

"Vlasnik je ovjek po imenu V. Allen Willy", odgovori Kenner. Sad im moe i rei. "ovjek je filantrop." "Aha. Nekako je povezan s mafijom ili tako neto?" "Moglo bi se rei", ree Kenner. "Recimo da se radi o reketarenju u vezi sa zatitom." "Tako sam i mislio", ree mladi. "Nitko ne moe toliko zaraditi na legalan nain, zar ne?" Kenner se sloio. Pria V. Allena Willyja bila je tipino amerika. Allen Willy otvorio je lanac jeftinih prodavaonica odjee. Uvozio je jeftinu odjeu iz izrabljivaonica treeg svijeta koju je u gradovima na Zapadu prodavao po trideseterostruko viim cijenama. Nakon deset godina tvrtku je prodao za 400 milijuna dolara. Ubrzo potom postao je (prema vlastitim rijeima) radikalnim socijalistom, neustraivim borcem za odrivi svijet i zagovornikom ekoloke pravde. Eksploataciju koja mu je donijela toliku zaradu sad je napadao upravo tako zaraenim novcem. Tome se predao estoko i pun pravinosti, a imenu je dodao i "V.", pa je tako postao jo dojmljivijim. Meutim, zbog njegovih napada tvrtke su se esto povlaile iz tvornica u Treem svijetu koje su potom preuzimale kineske tvrtke koje su mjesnim radnicima isplaivale jo nie plae. Tako je V. Allen Willy zapravo dvaput iskoristio iste radnike jednom da se obogati, a drugi put da na njihov raun ublai vlastito grizoduje. Bio je to iznimno zgodan mukarac i nikako nije bio glup, nego tek egoist nepraktian u elji da uini neto dobro. Prialo se da trenutano pie knjigu o naelu opreza. Usto je osnovao i Zakladu V. Allen Willy, koja se preko desetak organizacija, meu njima i NERFa, zalagala za ekoloku pravdu. A osim toga bio je dovoljno vaan da ga Henley osobno posjeti. "Znai, bogati ekolog?" upita mladi agent. "Tako je", odgovori Kenner. Mladi kimne. "U redu", ree. "Ali i dalje ne kuim. Zato mislite da e taj bogata ostaviti praznu kuu?" "To ti ne mogu rei", odgovori Kenner. "Ali hoe. A ja to moram znati im se dogodi." Zatim je agentu uruio posjetnicu. "Nazovi ovaj broj." Mladi pogleda posjetnicu. "I to je sve?" "To je sve", ree Kenner.

"A kad e do toga doi?" "Ubrzo", ree Kenner. Uto se oglasio njegov mobitel. On ga otvori. Sanjong mu je poslao SMS. PRONALI SU AV SCORPIO. "Moram ii", ree Kenner.

AUTOCESTA 405 SRIJEDA, 13. LISTOPADA 12:22 SATI

"Obine gluposti", ree Ted Bradley koji je sjedio na suvozakom mjestu dok je Evans vozio prema Van Nuysu. "Ne moe se samo ti zabavljati, Pietro. Znam da ve tjedan dana odlazi na tajne izlete. Ovaj put idem i ja." "Ne moe poi, Tede", ree Evans. "Nee ti dopustiti." "To prepusti meni, moe?" ree Bradley i naceri se. Evans pomisli: Sto se tono dogaa? Bradley se ne odvaja od njega, praktiki ga dri za ruku. Jednostavno ga ne ostavlja samog. Uto je zazvonio Evansov telefon. Zvala ga je Sarah. "Gdje si?" upita ona. "Blizu aerodroma. Sa mnom je Ted." "Aha", ree ona neodreenim tonom iz ega se moglo zakljuiti da ne moe slobodno razgovarati. "Da, ja sam upravo dola na aerodrom i izgleda da su se pojavili odreeni problemi." "Kakvi problemi?" "Pravni", ree ona. "to to znai?" upita Evans. No dok je izgovarao te rijei, skrenuo je prema vratima koja vode na pistu, pa je i sam uoio da se neto dogaa. Herb Lowenstein ondje je stajao s osmoricom uvara. inilo se da peate vrata Mortonova mlanjaka. Evans im prie automobilom i izie. "to se dogaa, Herb?" "Peatimo zrakoplov", ree Herb, "kao to nalae zakon." "Koji zakon?" "Naslijee Georgea Mortona sad je u sudskom postupku, ako si to smetnuo s uma, a sadraj njegove ukupne imovine, pa tako i svi bankovni rauni, nekretnine i

tako dalje moraju biti zapeaeni do procjene vrijednosti i odreivanja poreza. Ova letjelica ostat e zapeaena do zavretka procjene, a to znai iduih est do osam mjeseci." U tom trenutku uz njih se zaustavio Kennerov automobil. Predstavio se i rukovao s Lowensteinom. "Znai, stvar je u sudskom postupku za ijeavanje naslijea", ree. "Tako je", potvrdi Lowenstein. Kenner ree: "To me udi..." "Zato? George Morton je mrtav." "Doista? Nisam uo." "Juer su pronali tijelo. Evans i Bradley obavili su identifikaciju." "A mrtvozornik je sve potvrdio?" Lowenstein je oklijevao djeli sekunde. "Pretpostavljam..." "Pretpostavljate? Uope ne sumnjam da ste od mrtvozornika dobili dokumentaciju koja to potvruje. Obdukcija je obavljena sino." "Pretpostavljam... drim da raspolaemo potrebnom dokumentacijom." "Smijem vidjeti dokumente?" "Drim da su u uredu." Kenner ponovi: "Smijem li ih vidjeti?" "Time bismo samo nepotrebno odgodili posao koji ovdje moram obaviti." Lowenstein se obrati Evansu. "Jesi li ili nisi identificirao Mor tonovo tijelo?" "Jesam", odgovori Evans. "A ti, Tede?" "Aha", ree Bradley. "Jesam. Bio je on, nema sumnje. George. Jadnik..." Kenner se obrati Lowensteinu: "Ipak elim vidjeti dokumentaciju." Lowenstein prezirno otpuhne. "Nemate temelja za taj zahtjev i ja ga slubeno odbijam. Kao odvjetnik sam zaduen za rjeavanje pitanja Georgeova naslijea i provoenje oporuke i ve sam vam rekao da moj ured posjeduje svu potrebnu dokumentaciju." "uo sam to ste rekli", ree Kenner. "Ali, ako se ne varam, lano pokretanje postupka nasljeivanja smatra se prijevarom. A takvo to moglo bi imati ozbiljne posljedice za lana odvjetnike komore." "ujte," ree Lovvenstein, "ne znam kakvu igru igrate..."

"Samo elim vidjeti dokumente", ree Kenner mirno. "Aerodrom ima telefaks." Rukom je pokazao prema zgradi u blizini zrakoplova. "Moete dogovoriti da vam za nekoliko minuta poalju dokument i rijeiti stvar bez problema. Ili moete nazvati mrtvozornikov ured u San Franciscu i potvrditi identifikaciju." "Ali uz nas su dvojica svjedoka koji..." "ivimo u doba ispitivanja DNA", ree Kenner i pogleda na runi sat. "Preporuujem da telefonirate." Zatim se obratio uvarima. "Moete otvoriti zrakoplov." uvari su bili posve smeteni. "Gospodine Lowenstein?" "Samo trenutak, samo nekoliko prokletih trenutaka", ree Lowen stein i bijesnim se korakom uputi u ured, pritom ve telefonirajui. "Otvorite avion", ree Kenner. Otvorivi novanik, uvarima je pokazao znaku. "Svakako, gospodine", zauo se zbor glasova. U tom trenutku kraj njih se zaustavio jo jedan automobil, a iz njega su izile Sarah i Ann Garner. Ann upita: "to se dogaa?" "Imali smo mali nesporazum", ree Kenner te joj se predstavi. "Znam tko ste", ree ona jedva prikrivajui neprijateljske osjeaje. "To sam i pretpostavljao", ree Kenner i nasmijei se. "Moram naglasiti", nastavi ona, "daje naa priroda toliko zagaena i u takvom stanju upravo zbog ljudi poput vas pametnih, beskrupuloznih i nemoralnih. Budimo stoga otvoreni. Niste mi nimalo simpatini, gospodine Kenner. Ne sviate mi se osobno i ne svia mi se to inite u svijetu, ne svia mi se ni to to zastupate." "Zanimljivo", ree Kenner. "Moda bismo jednog dana vi i ja mogli dugo i konkretno porazgovarati o tome to se tono dogaa s prirodni okoliem i tko je tono odgovoran za to." "Kad god elite", ree ona bijesno. "Izvrsno. Zavrili ste pravo?" "Nisam." "Neki znanstveni studij?" "Ne." "ime ste se jo bavili?"

"Radila sam kao producentica dokumentaraca. Posao sam napustila kako bih se posvetila obitelji." "Ah..." "Ali vrlo sam predana svim pitanjima povezanima s ekologijom, i to cijeli ivot", ree ona. "itam sve to postoji. Svakog utorka od poetka do kraja proitam Znanost u The New York Timesu, dakako, itam The New Yorker i The New York Review. Izvrsno sam informirana." "U tom sluaju", ree Kenner, "radujem se naem razgovoru." Piloti su se pribliili vratima u ogradi i priekali da se otvore. "ini mi se da moemo krenuti za nekoliko minuta", ree Kenner pa se obrati Evasu. "Bilo bi dobro da potvrdi da g. Lovvenstein nema nita protiv." "U redu", ree Evans i uputi se prema zgradi. "Samo da znate," ree Ann, "idemo s vama. I ja i Ted." "Bit e to pravi uitak", ree Kenner. Evans je zatekao Lowensteina na telefonu u prostoriji rezerviranoj za pilote. "Ali kaem ti da tip na to nee pasti, trai dokumente", ree Lowenstein. Zatim, nakon krae stanke: "uj, Nick, ne namjeravam zbog toga ostati bez licence. Tip je diplomirao pravo na Harvardu." Evans pokuca na vrata. "Moemo poletjeti?" "Samo trenutak", ree Lovvenstein u mikrofon pa ga zatim pokrije dlanom. "Putujete odmah sada?" "Tako je. Osim ako ima dokumente..." "Izgleda da je dolo do odreene zbrke u vezi s tonim statusom Mortonova predmeta..." "U tom sluaju idemo, Herb." "U redu, u redu." Ponovno se obratio drugom sugovorniku. "Odlaze, Nick", ree. "Ako ih eli sprijeiti, to e morati obaviti osobno." Svi su sjedili u putnikoj kabini. Kenner je dijelo papire. "to je to?" upita Bradley i naas pogleda Ann. "Izjava o odricanju odgovornosti", ree Kenner. Ann je poela naglas itati:"'... nije odgovoran u sluaju smrti, tekih ozljeda, invaliditeta, gubitka udova'... gubitka udova?"

"Tako je", ree Kenner. "Morate shvatiti da nas oekuje velika opasnost. Savjetujem vam da ne idete s nama. No, ako ne odustajete, morate potpisati ovu izjavu." "Kamo idemo?" upita Bradley. "To vam mogu rei tek nakon to poletimo." "Zato je toliko opasno?" "Ne elite potpisati izjavu?" upita Kenner. "Dovraga, nije u tome stvar." Bradley neto navrlja ispod teksta izjave. "Ann?" Ann je oklijevala, ali se, ugrizavi se za usnu, ipak potpisala. Pilot je zatvorio vrata. Motori su ve brujali te su polagano krenufi prema poetku piste. Domaica ih je upitala ele li neto popiti. "PulignyMontrachet", ree Evans. Ann upita: "Kamo putujemo?" "Na jedan otok u blizini Nove Gvineje." "Zato?" "Moramo rijeiti jedan problem", odgovori Kenner. "Moe malo odreenije?" "Zasada ne." Zrakoplov se uzdignuo kroz sloj oblaka nad Los Angelesom i s na zapad, nad Tihi ocean.

NA PUTU SRIJEDA, 13. LISTOPADA 16:10 SATI

Sarah je osjetila olakanje kad je Jennifer Haynes otila u prednji dio kabine i ondje odmah zaspala. No osjeala se nelagodno zbog Ann i Teda. Razgovori su bili ukoeni, Kenner je uglavnom utio. Ted je bez prestanka pio. U jednom trenutku obratio se Ann: "On ti je plaenik velikih korporacija. Zastupa interese proizvoaa ugljena i nafte." Kenner nije rekao nita, nego joj je samo uruio posjetnicu. "Institut za analizu rizika", proita Ann naglas. "To mi je neto posve novo. I taj institut dodat u na popis lanih desniarskih organizacija." Kenner je i dalje utio.

"Jer se u svim sluajevima radi o dezinformacijama", ree Ann. "Istraivanja, priopenja za javnost, leci i broure, stranice na internetu, organizirane kampanje, skupi oblici blaenja. Kaem vam, gospodarstvo je bilo oduevljeno kad SAD nije potpisao Kyoto." Kenner protrlja bradu, i dalje utei. Ann nastavi: "Mi smo najvei zagaiva na planetu, a naoj se vladi ivo fuka." Kenner se samo uljudno nasmijeio. "Sjedinjene Drave danas su svjetsko ruglo, izopenik s kojim ostatak svijeta ne eli imati veze, s pravom prezrena zemlja koja nije potpisla Protokol iz Kyota i ne eli se pozabaviti globalnim problemom." Tako ga je i dalje provocirala, a njemu je to napokon, kako se inilo, dozlogrdilo. "Priaj mi malo o Kyotu, Ann", ree. "Zato smo trebali potpisati Protokol?" "Zato? Jer imamo moralnu obavezu pridruiti se ostatku civiliziranog svijeta i dovesti emisiju ugljikova dioksida na razinu na kojoj je bila prije 1990. godine." "to bi se postiglo provoenjem tog sporazuma?" "To zna cijeli svijet. Smanjili bismo globalnu temperaturu do 2100. godine." "Za koliko?" "Ne znam na to cilja." "Ne zna? Ali odgovor je svima poznat. Zahvaljujui Kyotu zagrijavanje bi 2100. bilo manje za 0,04 Celzijeva stupnja. etiri stota dijela stupnja. Ne priznaje to predvianje?" "Ne priznajem! etiri... ega? Stota dijela stupnja? Pa to je apsurdno!" "Znai, ne smatra da bi to bio ishod Kyota?" "Pa, moda zbog toga to ga nisu potpisale Sjedinjene Drave..." "Ne, to bi bio uinak kad bi SAD potpisao! etiri stota dijela stupnja." "Ne", ree ona odmahujui glavom. "Smatram da to nije tono." "Podatak je vie puta objavljen u raznim znanstvenim asopisima. Rado u te uputiti na izvore ." Uzdignuvi au, Bradley se obrati Ann: "Tip ima sve izvore u i prstu." "Bolje izvore nego isprazne rijei..." ree Kenner kimajui, to je tono." Bradley podrigne. "etiri stota dijela stupnja? Za stotinu gc Kakva hrpa govana." "Moglo bi se i tako rei..." "Ja sam upravo rekao", ree Bradley.

"Ali Kyoto je tek prvi korak," ree Ann, "u tome je stvar. Jer ako, kao ja, vjeruje u naela opreza..." "Ne bih rekao da je svrha Kyota da poslui kao prvi korak", ree Kenner. "Smatrao sam da je svrha smanjiti globalno zagrijavanje." "Pa, da..." "emu onda slui sporazum kojim se to nee postii? Kojim se, u biti, nee postii ba nita...?" "Kao to sam rekla, radi se o prvom koraku." "Evo, reci mi jedno... smatra li moguim smanjenje udjela ugljikova dioksida u atmosferi?" "Apsolutno. Mnotvo alternativnih izvora energije samo eka da im se okrenemo. Snaga vjetra, solaraa energija, otpad, geotermalna energija..." "Tom Wigley i skupina od sedamnaestero znanstvenika i strunjaka iz cijelog svijeta pomno je istraila to pitanje i zakljuila da takvo to nije mogue. Njihov rad objavit e asopis Science. Kau da nema poznate tehnologije kojom bi se smanjila emisija ugljikova dioksida, pa ak ni kojom bi se emisija odrala na razini viestruko vioj od sadanje. Zakljuuju da vjetar, solarna, pa ak ni nuklearna energija nee biti dovoljni za rjeavanje problema. Kau da nam je potrebna posve nova, jo neotkrivena tehnologija ." "Pa to je suludo", ree Ann. "Amory Lovins sve je lijepo izloio jo prije dvadeset godina. Vjetar i solarna energija, tednja i energetska uinkovitost. Uope nema problema." "Ali ini se da ipak ima. Lovins je predvidio da e SAD 2000. iz alternativnih izvora dobivati 35 posto energije. Stvarni je udio 6 posto." "Nema dovoljno poticaja i subvencija." "Nijedna zemlja na svijetu ne proizvodi 35 posto obnovljive energije, Ann." "Ali zemlje poput Japana u tome su mnogo uspjenije od nas." Kenner ree: "Japan ima pet posto obnovljive energije. Njemaka pet, Engleska dva posto." "Danska." "Osam posto." "No, da," ree ona, "to samo znai da je pred nama jo mnogo posla."

"U to uope nema sumnje. Vjetroelektrane masakriraju ptice, pa moda i nisu toliko popularne, no solarne elije mogle bi funkcionirati. Ne stvaraju buku i djelotvorne su..." "Solarna je energija super", ree ona. "Da", ree Kenner. "I da bismo postigli cilj treba nam samo oko dvadeset sedam tisua kvadratnih kilometara. Lijepo cijelu saveznu dravu Massachusetts pokrijemo solarnim elijama i gotovi smo. Dakako, do 2050. nae e se potrebe za energijom utrostruiti, pa bi moda bilo bolje odabrati dravu New York." "Ili Teksas. Nikome nije stalo do Teksasa", ree Ann. "Eto vidi", ree Kenner. "Pokrije deset posto Teksasa i sve je u redu. Iako bi", doda jo, "Teksaani vjerojatno vie voljeli pokriti Los Angeles." "Sad se ali." "Ni najmanje. Recimo da smo se dogovorili oko Nevade. Ondje je ionako samo pustinja. Ali mene zanima tvoje osobno iskustvo s alternativnom energijom. Kako stoje stvari kod tebe, Ann? Jesi li uvela alternativne izvore?" "Jesam. Imam solarno grijanje bazena. Kuna pomonica vozi hibridni auto." "to ti vozi?" "Meni treba vei auto zbog djece." "Koliko velik?" "Pa, terenac... Neki put." "A kua u kojoj ivi? Struju dobiva iz solarnih elija?" "Pa, pozvala sam strunjake... Ali Jerry moj suprug kae da instalacija bila preskupa. No obraujem ga." "A kuanski aparati?" "Svi imaju oznaku Energy star. Svi do jednoga." "To je dobro. Koliko je velika obitelj?" "Imam dvojicu sinova. Jednom je sedam, drugom devet godina. "Divno. Koliko je velika kua?" "Ne znam tono." "Koliko kvadrata?" Oklijevala je. "Ah, reci mu, Ann", ree Bradley. "Ima jebeno veliku kuu. Vjerojatno tisuu, moda i tisuu petsto kvadrata. Predivna je. A tek cijelo imanje! Jutro, moda i

jutro i pol. Trava se zalijeva i danju i nou. Fantastino ureen okoli ondje neprestano odrava dobrotvorne priredbe na kojima prikuplja novac. To su uvijek divni dogaaji." Kenner je pogleda. "Tisuu sto", ree Ann. "Kvadrata." "Za etiri osobe?" upita Kenner. "Pa, s nama ivi i moja svekrva, povremeno. Dakako, i kuna pomonica ivi straga." "Imate i vikendicu, zar ne?" upita Kenner. "Dovraga, ma ima dvije" ree Bradley. "Fantastinu kuu u Aspenu i predivnu vilu u Maineu." "To smo naslijedili", ree Ann. "Moj suprug..." "A onaj stan u Londonu..." ree Bradley. "To je tvoj stan ili je u vlasnitvu Jerryjeve tvrtke?" "U vlasnitvu tvrtke." Kenner nastavi: "Kako stojimo s putovanjima? Sluite se privatnim zrakoplovima?" "Pa, nemamo svoj avion, ali, da, sluimo se. Putujemo kad netko ionako putuje... Popunjavamo mjesta. A to je dobro." "Dakako", ree Kenner. "No moram priznati da me ta filozofija pomalo zbunjuje..." "Hej", ree ona odjednom bijesno. "ivim u sredini u kojoj moram odravati odreenu razinu. To je nuno zbog suprugova posla i... kad smo ve kod toga, gdje ti ivi?" "Imam stan u Cambridgeu." "Koliko je velik?" "Osamdeset kvadrata. Nemam auto. Putujem putnikom klasom." "Ne vjerujem", ree ona. "Trebala bi mu vjerovati", ree Bradley. "Tip zna to..." "Zaepi, Ted", ree Ann. "Pijan si." "Ne, jo nisam", ree on povrijeeno. "Ne osuujem te, Ann", ree Kenner tiho. "Znam da se predano bori za prirodu. Samo pokuavam doznati tvoje prave stavove u vezi s okoliem." "Ja samo znam da ljudi zagrijavaju i truju planet, te da imamo moralnu obavezu prema biosferi prema svim biljkama i ivotinjama koje unitavamo, kao i prema

jo neroenim naratajima ljudskih bia da sprijeimo te katastrofalne promjene." Naslonila se, i dalje kimajui. "Imamo, dakle, moralnu obavezu prema drugima drugim biljkama, ivotinjama i drugim ljudima." "Upravo tako." "Moramo initi to je u njihovu interesu?" "Ono to je u interesu svih nas." "Vrlo je vjerojatno da se njihovi interesi ne poklapaju s naima. Sukob interesa uobiajena je pojava." "Sva bia imaju pravo ivjeti na ovom planetu." "Ne vjerujem da u to vrsto vjeruje", ree Kenner. "Vjerujem. Nisam pristrana. To se odnosi na sva iva bia." "ak i na parazit malarije?" "Pa i on je dio prirode." "Protivi li se onda eliminaciji djeje paralize i boginja? I te bolesti dio prirode." "Rekla bih daje to dio ovjekove arogancije mijenjati svijet pr vlastitim eljama i potrebama. Poriv koji pokree testosteron, kojeg ena nema..." "Nisi mi odgovorila", ree Kenner. "Protivi li se iskorjenjh djeje paralize i velikih boginja?" "Poigrava se rijeima." "Ne! Je li mijenjanje svijeta prema vlastitim potrebama neK rodno?" "Apsolutno. To je izravno zadiranje u prirodne procese." "Jesi li kad vidjela nastambu termita? Branu koju su pc dabrovi? Ta stvorenja temeljito mijenjaju prirodu i time djeluj mnoga druga bia. Je li to zadiranje u prirodne procese?" "Svijet ne ugroavaju termiti." "Moglo bi se rei da ga i oni ugroavaju. Ukupna teina termita nadmauje ukupnu teinu svih ljudi na planetu. tovie, termiti su tisuu puta tei. Zna li koliko stvaraju metana? A metan je moniji stakleniki plin nego ugljikov dioksid." "Ne mogu dalje", ree Ann. "Uiva u prepiranju. Ja ne. Samo elim da svijet bude nekako sigurniji i bolji. Sad u itati asopis." Otila je u prednji dio zrakoplova i sjela, okrenuvi Kenneru lea. Sarah se nije micala. "Ima dobre namjere", ree.

"Ali loe informacije", ree Kenner. "Idealna kombinacija za izazivanje katastrofe." Ted Bradley kao da se odjednom probudio. Dotada je pratio raspravu. Ann mu je bila draga. Bio je prilino uvjeren da je s njom i spavao. Neki put se zbog pia nije sjeao, no uz nju je vezivao neodreeno topla sjeanja, pa je zakljuio da je to vjerojatni razlog. "Smatram da si preotar", ree Bradley svojim predsjednikim tonom. "Zato bi osoba poput Ann bila idealan izaziva katastrofe? Istinski joj je stalo do problema o kojima govori. Njima je doista posvetila ivot. Doista joj je stalo." "Pa to onda?" ree Kenner. "Takva je brinost irelevantna. Kao i dobre namjere. Vani su jedino znanje i rezultati. Ne raspolae znanjem, a toga, to je jo gore, nije svjesna. Ljudi ne znaju kako ostvariti to to ona smatra nunim." "Na primjer...?" "Na primjer, ne znaju kako upravljati okoliem. To jednostavno ne znamo." "O emu govori?" ree Bradley uz energino gestikuliranje. "Pa to su obine gluposti. Dakako da moemo upravljati prirodom." "Zbilja? Zna li ita o povijesti Yellowstonea? Prvog nacionalnog parka?" "Bio sam u Yellowstoneu." "Nisam te to pitao." "Moe nekako prijei na stvar?" upita Bradley. "Prilino je kasno za igricu pitanja i odgovora, profesore, znate." "U redu, ispriat u ti", ree Kenner. Prema njegovim rijeima, Nacionalni park Yellowstone prvo je zatieno podruje na svijetu. Prostor uz rijeku Yellowstone u Wyomingu odavno je poznat po udesnoj ljepoti krajolika. O njoj su govorili i Lewis i Clark. Pojedine prizore na svojim su slikama ovjekovjeili Bierstadt i Moran. A nova eljeznica, Northern Pacific, traila je prirodne ljepote koje e turiste privlaiti na zapad. Tako je 1872., dijelom i zbog pritiska uprave eljeznice, predsjednik Ulysses Grant stvorio Nacionalni park Yellowstone koji se prostire na dva milijuna jutara. U cijeloj prii postojao je samo jedan problem o kojem nitko nije vodio rauna ni tada, ni kasnije: nitko nije imao iskustva s nastojanjima ouvanja netaknute prirode. Dotada i nije bilo takve potrebe. I pretpostavljalo se da e sve ii jednostavnije nego to je to ilo u stvarnosti.

Kad je 1903. doao u Yellowstone, Theodore Roosevelt ugledao je krajolik prepun divljai. Ondje su ivjele tisue losova, bizona, mrkik medvjeda, jelena, puma, grizlija, kojota, vukova i muflona. Tada su ve postojala pravila koja su nalagala da sve mora ostati netaknuto. Ubrao nakon toga osnovan je Park Service, birokratsko tijelo iji je jedini posao bio odrati izvorno stanje u Nacionalnome parku. Ipak, za manje od deset godina najvei je dio divljai nestao. A razlog je leao u injenici da su upravitelji parka zadueni za to < sve ostane netaknuto poduzeli niz koraka, kako su smatrali, u inter ouvanja parka i ivotinja u njemu. No prevarili su se. "No, da," ree Bradley, "s vremenom smo ipak stekli nove znaje..." "Ne, nismo", ree Kenner. "Upravo to i elim rei. Ustrajno dimo da danas znamo vie, a stvarni dogaaji tu tvrdnju uope podupiru." Stvarni dogaaji izgledali su ovako: voditelji parka pogreno smatrali da losu prijeti izumiranje. Stoga su pokuali poveati nji brojnost eliminiranjem grabeljivaca. Stoga su ustrijelili i otrovali vukove na podruju Nacionalnog parka. Usto su Indijancima zab lov u parku iako su ondje bila njihova vjekovna lovita. Zahvaljujui takvoj zatiti, populacija losova doivjela je eksploziju. Losovi su toliko jeli odreena stabla i travu da se mijenjati ekoloka ravnotea itavog kraja. Losovi su jeli drvee ' je dabrovima sluilo za izgradnju brana pa su iz parka nestali da Upravo su tada voditelji parka otkrili da dabrovi igraju kljunu u ukupnom upravljanju vodama u tom podruju. Kad su nestali dabrovi, livade su se osuile, nestale su pastrve i vidre, pojaala se erozija tla, pa se ekosustav dodatno izmijenio. Dvadesetih godina 20. stoljea ve je bilo vie nego jasno da u parku ivi previe losova, pa su ih uvari poeli ubijati. Ubili su tisue i tisue losova. No inilo se da je nastupila trajna promjena u ekologiji bilja budui da se nije obnovila nekadanja kombinacija drvea i trava. Jednako tako, postajalo je sve jasnije da su nekadanji indijanski lovci sluili kao vaan ekoloki imbenik jer su ograniavali poveanje broja losova, jelena i bizona. Ta zakanjela spoznaja pojavila se u okviru irih spoznaja o tome da su Indijanci znaajno oblikovali "netaknutu divljinu" koju su na odlasku u Novi svijet ugledali prvi Europljani. Stanovnici Sjeverne Amerike tisuama su godina

ostvarivali velik utjecaj na prirodu spaljujui travu, oblikujui ume, smanjujui broj odreenih ivotinja, istrebljujui neke druge vrste. U tom je kontekstu zakljueno da je zabrana lova Indijancima bila pogrena. No bila je to tek jedna od mnogih pogreaka koje je uprava Parka inila neprekidno. titili su grizlije, a zatim ih ubijali. Ubijali su vukove, a zatim ih dovodili iz drugih krajeva. Istraivanja ivotinja na terenu i s pomou ovratnika s radioodailjaima prvo su prekinuta, a zatim nastavljena nakon to su odreene vrste proglaene ugroenima. Uvedena je zatita od poara, a nitko nije shvaao regenerativno djelovanje vatre. Kad je i to napokon ukinuto, tisue jutara progutali su takvi poari da je tlo ostalo posve sterilizirano, pa se ume nisu mogle prirodno obnoviti. Sedamdesetih godina u park su dovedene kalifornijske pastrve koje su istrijebile autohtonu vrstu. I tako dalje i tako dalje. I dalje, sve dalje... "Tako na koncu", ree Kenner, "imamo pravu malu povijest neupuenih, nestrunih i katastrofalno pogrenih intervencija u prirodi, nakon kojih su slijedili pokuaji ispravljanja pogreaka, pa pokuaji ublaavanja tete nastale ispravljanjem. Posljedice su jednako tetne kao u sluaju izlijevanja nafte ili odlagalita otrovnih tvari. Samo to u ovom sluaju ne moemo kriviti nekakvu pohlepnu i bezobzirnu korporaciju, niti gospodarstvo koje se temelji na koritenju fosilnih goriva. Katastrofu su u ovom sluaju izazvali ekolozi zadueni za zatitu prirode koji su inili pogreku za pogrekom i usput dokazali koliko ne razumiju prirodu koju nastoje ouvati." "Pa to nema smisla", ree Bradley. "Ako eli ouvati prirodu, jednostavno je uva. Nita ne dira i priroda e sama odrati ravnoteu. Nije potrebno nita vie." "To je apsolutno pogrean stav", ree Kenner. "Pasivnom zatitom kada nita ne dira nee ouvati status quo, ni u prirodi ni u dvoritu iza kue. Svijet je iva tvorevina, Tede. Stvari i odnosi neprestano se mijenjaju. Pojedine vrste stjeu brojanu prednost, pa gotovo nestaju, vraaju se, preuzimaju podruje, povlae se. Ako samo odredi granice nekakvog parka, to podruje nee zauvijek ouvati u nepromijenjenome stanju, jednako kao to e i dijete odrastati premda ga dri u zakljuanoj sobi. Na se svijet mijenja i eli li ouvati komad zemlje u

odreenome stanju, mora odrediti koje je to stanje, a zatim aktivno, ak i agresivno, sudjelovati u njegovu odranju i oblikovanju." "Ali rekao si da to ne znamo raditi." "Tako je. Ne znamo. Jer svaki na korak izaziva promjene u prirodi, Tede. A svaka promjena kodi nekoj biljci ili ivotinji. To je jednostavno neizbjeno. Ouvanje starih uma radi pruanja pomoi ugroenim sovama znai da vraparkama, pjevicama i ostalim vrstama uskraujemo nove ume koje su njima prikladnije. Sve ima svoju cijenu." "Ali..." "Nema ali, Tede. Navedi jedan postupak koji je imao iskljuivo pozitivne posljedice." "U redu, hou. Zabrana CFCa radi zatite ozonskog omotaa." "To je tetilo stanovnitvu Treeg svijeta: ostali su bez jeftinih pomagala za hlaenje, pa im se hrana ee kvarila i vie ih je umiralo zbog trovanja hranom." "Ali ozon je vaniji..." "Moda tebi. Oni se moda ne bi sloili. Ali govorimo o tome je S mogue poduzeti neto to uope nema tetne posljedice." "U redu: solarne elije. Kuni sustavi recikliranja vode." "Omoguuju ljudima da se nasele u divljini, daleko od civi gdje inae ne bi mogli ivjeti zbog nedostataka vode i struje. Rije o naruavanju netaknute prirode i ugroavanju dotada neugro; vrsta." "Zabrana DDTja." "Vrlo lako moglo bi se rei daje rije o najveoj tragediji dvad stoljea. DDT je bio najbolje sredstvo u borbi protiv komaraca, i i svim velikim priama, nije bilo ni priblino toliko dobrog i sigurnog sredstva. Otkako je zabranjen, od malarije godinje nepotrebno umire dva milijuna ljudi, uglavnom djece. Ukupno gledano, zabrana je prouzroila nepotrebnu smrt vie od pedeset milijuna ljudi . Zbog zabrane DDTja umrlo je vie ljudi nego zbog Hitlera, Tede. A ekoloki pokreti to su traili svim silama ." "Ali DDT je kancerogen." "Nije. I u vrijeme zabrane to su svi znali ." "Nije bio siguran."

"Zapravo je bio toliko siguran da si ga mogao jesti. Ljudi su ga dvije godine, u okviru jednog pokusa, doslovce jeli . Nakon zabrane, zamijenio ga je paration, koji je doista tetan. Tijekom prvih nekoliko mjeseci nakon zabrane DDTja umrlo je vie od stotinu poljoprivrednika jer nisu bili naviknuti na rad s uistinu otrovnim pesticidima ." "Ne slaemo se ni s jednom od navedenih konstatacija." "Samo zato to vam nedostaju relevantne injenice ili se ne elite suoiti s posljedicama djelovanja organizacija koje podupirete. Jednog dana svima e biti jasno da je zabrana DDTja bila skandalozno velika pogreka." "Nitko nikad nije zabranio DDT." "To je tono. Vladama je jednostavno reeno da u sluaju da ga nastave koristiti nee dobiti stranu pomo." Kenner odmahne glavom. "Ali na temelju statistikih podataka Ujedinjenih naroda neosporno je daje prije zabrane DDTja malarija ve bila gotovo zanemariva bolest. Samo pedeset tisua umrlih na cijelome svijetu. Ve nekoliko godina kasnije ponovno je prerasla u globalnu poast. Nakon zabrane umrlo je pedeset tisua ljudi, Tede. Ponavljam, nema postupka bez tetnih posljedica." Uslijedila je podulja tiina. Ted bi promijenio poloaj, ve neto zaustio, a zatim zatvorio usta. Na koncu je rekao: "U redu, nema problema." Govorio je i drao se poput pravog predsjednika. "Uvjerio si me. Po tom pitanju ima pravo. Pa to onda?" "Pravo je pitanje u sluaju svakog oblika ekolokog djelovanja jesu li koristi vee od tete? Jer uvijek postoje tetne posljedice." "U redu, u redu. I?" "Kad si uo da neka ekoloka skupina tako govori o problemima? Nikada. Svi su apsolutisti. Pred sudovima tvrde kako treba nametnuti propise bez obzira na stvarnu cijenu . Zahtjev prema kojem propis mora iskazivati i odnos potencijalne koristi i tete sudovi su nametnuli nakon razdoblja tragine neumjerenosti. Ekolozi su podigli silnu prainu zbog tih zahtjeva i jo se nisu smirili. Ne ele da javnost dozna koliko njihovo petljanje sa zakonima zapravo stoji drutvo i svijet. Najekla tantniji je primjer zakona o benzenu s konca osamdesetih godina koji su bili toliko skupi, a donosili su toliko malo koristi da je na koncu jedna spaena godina ivota stajala dvadeset milijardi dolara . Slae se s tim zakonom?" "Pa kad se to tako prikae, ne."

"A kako je drukije mogue prikazati istinu, Tede? Dvadeset milijardi dolara radi spaavanja jedne godine ivota. To je bila cijena zakona. Treba li potpomagati organizacije koje trae tako tetne zakone?" "Ne." "U Kongresu je za zakon o benzenu najvie lobirao NERE Istupit e iz Upravnog odbora?" "Naravno da neu." Kenner samo polagano kimne. "Eto, tako je to." Sanjong je pokazao prema zaslonu raunala, a Kenner mu je priao i sjeo do njega. Na zaslonu se vidjela zrana snimka nekog tropskog otoka pod gustom umom, te irok zaljev intenzivno plavog mora. inilo se da je fotografija snimljena iz zrakoplova u niskome letu. Oko zaljeva su bile rasporeene etiri trone drvene kolibe. "Kolibe su nove", ree Sanjong. "Podignute su u posljednja dvadeset etiri sata." "Izgledaju staro." "Da, ali nisu. Pomnijim pregledom utvreno je da su umjetne. Mogue je da su izraene od plastike, a ne od drva. Najvea, izgleda, slui za stanovanje, a u ostale tri nalazi se oprema." "Kakva oprema?" upita Kenner. "Na fotografijama se nita nije vidjelo. Oprema je vjerojatno iskr cana nou. Ali uspio sam dobiti razmjerno dobar opis od carinika u Hong Kongu. Oprema se sastoji od triju hipersoninih kavitacijskih generatora. Postavljeni su u rezonantne grafitne okvire." "Hipersonina kavitacijska oprema moe se kupiti?" "Nabavili su je. Ne znam kako." Kenner i Sanjong tiho su razgovarali gotovo priljubljenih glava. Evans im je u jednom trenutku priao i nagnuo se prema njima. "to je hipersonini... kako se ve zove?" upita tiho. "Kavitacijski generator", ree Kenner. "Akustina naprava veliine kamioneta koja stvara radijalno simetrino kavitacijsko polje." Evans ga je samo gledao nita ne shvaajui. "Kavitacija", objasni Sanjong, "je stvaranje svojevrsnih mjehuria u odreenoj tvari. Kad voda kuha, to je ve kavitacija. Vodu je mogue zakuhati i s pomou zvuka, no u ovom su sluaju generatori namijenjeni stvaranju kavitacijskih polja u

krutoj tvari." Evans upita: "Kakvoj krutoj tvari?" "Zemlji", odgovori Kenner. "Ne shvaam", ree Evans. "Stvarat e mjehurie u zemlji, kao da kuhaju vodu?" "Da, tako nekako." "Zato?" Razgovor je prekinula Ann Garner koja im se u tom trenutku pribliila. "Ovo je nekakav muki skup?" upita. "Ili se svi mogu pridruiti?" "Svakako", ree Sanjong koji je odmah neto utipkao u raunalo. Na zaslonu se pojavio niz sloenih grafikona. "Upravo smo prouavali udio ugljikova dioksida u ledenim jezgrama iz Vostoka i sa Sjevernog GRIPa na Grenlandu." "Znate, ne moete me zauvijek drati u neizvjesnosti", ree Ann. "Prije ili kasnije avion e sletjeti. A onda u otkriti koji vam je pravi cilj." "To je tono", ree Kenner. "Zato mi odmah ne kaete?" Kenner samo odmahne glavom. U zvunicima se zauo pilotov glas. "Molim provjerite pojasove", ree. "Pripremite se za slijetanje u Honoluluu." Ann ree: "Honolulu!" "A to si mislila?" "Mislila sam..." A onda je naglo zautjela. Sarah pomisli: Ona zna kamo idemo. Dok je u Honoluluu trajalo punjenje goriva, u zrakoplov je uao carinski dunosnik koji je zatraio putovnice. inilo se da ga zabavlja nazonost Teda Bradyleyja, kojeg je oslovljavao s "gospodine predsjednie". Bradleyju je, pak, bilo drago to mu uniformirani dunosnik poklanja pozornost. Nakon provjere putovnica, slubenik je rekao: "Navedeno je da vam je odredite Gareda na Solomonskim otocima. Moram se uvjeriti da sn svi svjesni upozorenja koje se odnosi na putnike za to odredite. Veina veleposlanstava upozorila je posjetitelje daje s obzirom na trenutane okolnosti bolje ne ii onamo." "Kakve su to okolnosti?" upita Ann.

"Otokom haraju pobunjenici. Zabiljeeno je vie ubojstava. Prole godine intervenirala je australska vojska koja je uhvatila veinu pobunjenika, ali ipak ne sve. Protekli tjedan dogodila su se tri ubojstva. Dvije rtve bili su strani dravljani. Jedno je tijelo, ovaj, osakaeno. A glava odnijeta." "Molim?" "Uzeli su glavu. Ipak, ne dok je ovjek jo bio iv." Ann se obrati Kenneru. "Idemo na Garedu?" Kenner polagano kimne. "Kako to mislite da su uzeli glavu?" "Vjerojatno im treba lubanja." "Lubanja", ponovi ona. "To su onda znai... lovci na glave..." Kenner kimne. "Ja ostajem ovdje", ree Ann, uzme torbicu i izie iz zrakoplova. Jennifer se upravo probudila. "to je njoj?" "Ne voli rastanke", ree Sanjong. Ted Bradley gladio je bradu smatrajui da time pokazuje zamiljenost. "Strancu su odrubili glavu?" "Izgleda da nije ostalo na tome", ree carinik. "Isuse! Moe biti i gore?" upita Bradley i nasmije se. Carinik odgovori: "Situacija na terenu nije posve jasna budui da primamo proturjene izvjetaje." Bradley se prestao smijati. "Ne, ozbiljno me zanima: to je gore od odrubljene glave?" Uslijedila je kratkotrajna tiina. "Pojeli su ga", ree Sanjong. Bradley se preneraeno nasloni. "Pojeli?!?" Carinik kimne. "Pojedine dijelove", ree. "Tako barem stoji u izvjetaju." "Jebemti sve!" ree Bradley. "Koje dijelove? Ne, ne zanima me. Isuse Kriste! Pojeli su ga." Kenner ga pogleda. "Ne mora ii s nama, Tede", ree. "I ti moe ostati ovdje." "Moram priznati da razmiljam o tome", ree odmjerenim, predsjednikim tonom. "Ba i ne bi bio neki zavretak karijere da me pojedu. Pomislite samo na nekog od velikana. Pomislite recimo na Elvisa pojeden. John Lennon pojeden. Nitko ba ne

eli da ga tako pamte." Zautio je i spustio glavu na bradu utonuvi duboko u misli, a zatim ponovno pridignuo glavu. Tu je gestu stotinama puta ponovio na televiziji. "Ali, ne", ree na koncu. "Ipak prihvaam opasnost. Ako vi idete, idem i ja." "Mi idemo", ree Kenner.

NA PUTU ZA GAREDU SRIJEDA, 13. LISTOPADA 21:30 SATI

Let do zrane luke Kontag na Garedi trajat e devet sati. Putnika je kabina bila zamraena, veina je ljudi spavala. Kenner je, kao i obino, ostao budan i u stranjem dijelu tiho razgovarao sa Sanjongom. Peter Evans probudio se nakon priblino etiri sata leta. Jo je osjeao arenje u nonim prstima od one epizode na Antarktici, a leda su ga boljela od udaraca zadobivenih u terencu koji je nosila bujica. No bol u prstima podsjetila gaje da ih svakodnevno mora kontrolirali, provjeriti je li moda dolo do upale. Ustao je i otiao u stranji dio zrakoplova gdje je sjedio Kenner. Svukao je arape i pregledao prste. "Omirii ih", ree Kenner. "Molim?" "Omirii ih. Gangrenu e prvo otkriti po mirisu. Bole?" "Osjeam arenje. Uglavnom samo nou." Kenner kimne. "Sve e biti u redu. Mislim da e ti svi ostati na nogama." Evans se nasloni, razmiljajui o tome koliko je neobino razgovanli o gubitku nonih prstiju. Zbog toga je nekako osjetio intenzivniju bol u leima. Otiao je u kupaonicu u repu aviona i u ladicama potrai analgetik. Pronaao je jedino Advil, pa je popio tabletu i vratio se Kennera. "Ono s priom u Honoluluu bilo je vrlo lukavo", ree. "teta to nije upalilo i kod Teda." Kenner ga je zateeno promatrao. "Pria nije izmiljena", ree Sanjong. "Juer su se dogodila tri ubojstva." "Ah. I nekoga su pojeli?"

"Tako je stajalo u izvjetaju." "Oh", ree Evans. Dok je zatamnjenom kabinom prolazio prema prednjem dijelu zrakoplova, Evans je ugledao Saru koja se pridignula u sjedei poloaj. Ona proape: "Ne moe spavati?" "Ne. Sve me pomalo boli. A ti?" "Takoer. Bole me noni prsti. Od ozeblina." "I mene." Glavom je pokazala prema malenoj kuhinji. "Ima li ondje neto za jelo?" "Mislim da ima." Ona ustane i uputi se u stranji dio. On krene za njom. Ona ree: "Bole me i vrci uiju." "Ja to ne osjeam", ree on. Nakon kratke potrage, pronala je hladnu tjesteninu. Ona mu ponudi tanjur, a on samo odmahne glavom. Stavila je tjesteninu na tanjur i poela jesti. "Onda, koliko se dugo zna s Jennifer?" "Praktiki je i ne poznajem", odgovori on. "Upoznali smo se nedavno, u odvjetnikom uredu." "Zato putuje s nama?" "ini mi se da se zna s Kennerom." "Da", ree Kenner iz svog naslonjaa. "Kako?" "Jennifer mi je neakinja." "Zbilja?" ree Sarah. "Koliko ti je dugo nea... nije vano. Ispriavam se. Kasno je." "Ki moje sestre. Roditelji su joj poginuli u zrakoplovnoj nesrei kad joj je bilo jedanaest godina." "Oh..." "esto je sama." "Oh." Evans pogleda Saru i ponovno pomisli daje moda posrijedi nekakva smicalica: kako se moe samo tako probuditi i odmah biti prelijepa i savrena? Usto je i mirisala po onom parfemu koji gaje blago izluivao jo otkako ga je prvi put osjetio.

"No, da", ree Sarah. "ini mi se da je draga djevojka." "Ma, nisam, ovaj, nema tu nita..." "Sve je u redu", ree ona. "Preda mnom ne treba glumiti, Peter." "Ne glumim", ree on i jo se za nekoliko centimetara nagne prema njoj, udiui parfem. "Glumi." Ona se udalji i sjedne nasuprot Kenneru. "to e biti kad stignemo na Garedu?" upita. Kod nje je najnevjerojatnija, razmiljao je Evans, upravo ta stravina sposobnost da se istog trenutka pone ponaati kao da on uope ne postoji. Trenutano ga i ne gleda, svu pozornost usmjerila je na Ken nera, s njim koncentrirano razgovara i ponaa se kao da ne postoji nitko drugi. eli li tako biti jo provokativnija, pitao se. eli li ga tako uzbuditi, zapaliti, tako da krene u potjeru? Jer na njega tako ne djeluje. Takvo ga ponaanje ljuti. Htio je pljesnuti rukom po stolu i povikati: "Heeej! Zemlja zove Saru!" Ili neto slino tome. No nekako mu se inilo da bi time samo pogorao situaciju. Mogao je zamisliti kako bi ga uzrujano pogledala. Ba si pravo dijete. Ili tako nekako. Zbog toga je osjetio udnju za nekom jednostavnom osobom. Na primjer Janis. Posve nezahtjevnom i nekompliciranom. Super tijelo i glas koji moe jednostavno ne sluati. Trenutano mu je potrebno upravo to. Evans uzdahne. Zaula je uzdah, podignula pogled, pa pokazala sjedalo kraj sebe. "Doi, sjedni ovamo, Peter," ree, "i prikljui se razgovoru." Potom ga je zabljesnula srdanim osmijehom. On pomisli: Tek sad ne znam to da mislim. "Ovo je zaljev Resolution", ree Sanjong. Na ekranu se vidio zaljev, a nakon toga pojavio se zemljovid cijelog otoka. "Nalazi se na sjeveroistonoj strani otoka. Aerodrom je na zapadnoj obali. Udaljenost je oko etrdeset kilometara." Otok Gareda izgledao je poput velikog avokada uronjenog u more, nazubljenih rubova koje je zapljuskivalo more. "Sredinom otoka protee se planinski lanac", ree Sanjong. "Na pojedinim mjestima dosee i devetsto metara nadmorske visine. Dungla je u unutranjosti vrlo gusta, u biti neprohodna, osim ako se kreete cestama ili pjeakim stazama. Ali mi se ne moemo sluiti tim stazama."

"Znai da idemo cestom", ree Sarah. "Moda", ree Sanjong. "Ali poznato je da su pobunjenici u ovom podruju..." prstom je zaokruio sredinji dio otoka "... i da su se podijelili u dvije, moda i tri skupine. Nije poznat njihov toan poloaj. Zauzeli su ovo maleno selo Pavutu u blizini sjeverne obale. ini se da im je to glavni stoer. I vjerojatno su postavili barikade na prometnice, dok na stazama imaju ophodnje." "Kako emo onda doi do Resolutiona?" Kenner ree. "Helikopterom, bude li izvedivo. Dogovorio sam helikopter, no ovo nikako nije pouzdan kraj. Ne bude li sree s helikopterom, ii emo automobilom. Koliko bude mogue. Trenutano, meutim, jednostavno ne znamo kako emo to izvesti." Evans upita: "A kad doemo do Resolutiona?" "Uz obalu su niknule etiri nove kue. Moramo ih ukloniti i demontirati opremu koja je u njima tako da vie ne bude funkcionalna. Usto moramo pronai i njihov pomoni brod i onesposobiti podmornicu." "Koju podmornicu?" upita Sarah. "Unajmili su malenu istraivaku podmornicu u koju stanu dvije osobe. U ovom je podruju posljednja dva tjedna." "to radi?" "Sad smo ve prilino sigurni da to znamo. Solomonsko otoje sastoji se od vie od devet stotina otoka, a smjeteni su u geoloki vrlo aktivnome podruju kad je rije o pomicanju tektonskih ploa. Upravo u podruju Solomona ploe se sudaraju. Zbog toga ovdje ima toliko vulkana i potresa. Cijela je regija vrlo nestabilna. Pacifika ploa sudara se i ulazi pod Javanski plato. Posljedica je Solomonski jarak, divovska podmorska reljefna brazda koja se u luku prostire uz sjevernu stranu otoja. Vrlo je dubok, izmeu esto i tisuu osamsto metara. Ta se brazda ujedno nalazi i sjeverno od zaljeva Resolution." "Znai da je rije o aktivnom geolokome podruju s dubokom brazdom", ree Evans. "I dalje ne shvaam u emu je stvar." "Ovdje je mnogo podvodnih vulkana, mnogo nestabilnih obronaka, pa postoje i velike mogunosti za odrone zemlje", ree Kenner. "Odrone zemlje." Evans protrljla oi. Ve je bilo kasno. "Podvodne odrone", ree Kenner.

Sarah ree: "Pokuavaju izazvati podmorske odrone?" "Tako smatramo. Negdje na podruju Solomonskog jarka. Vjerojatno na dubini od stotinu pedeset do tristo metara." Evans upita: "A to bi se time postiglo? Podvodni odron?" Kenner se obrati Sanjongu: "Pokai im veliki zemljovid." Sanjong im pokae prikaz Tihog oceana, od Sibira do ilea, od Australije do Aljaske. "U redu", ree Kenner. "A sad ucrtaj ravnu liniju od Resolutiona da vidimo kamo emo dospjeti." "U Kaliforniju!" "Tako je. Za priblino jedanaest sati." Evans se namrti. "Podvodni odron..." "U kratkome vremenu istiskuje silnu koliinu vode. Takvi su odroni najei uzrok tsunamija. Udarni val prelazit e Tihi ocean brzinom od osamsto kilometara na sat." "Jebemti sve", ree Evans. "Koliko bi val bio visok?" "Zapravo je rije o nizu valova, takozvanoj kompoziciji. Podvodni odron do kojeg je 1952. dolo na Aljasci stvorio je val visok etrnaest metara. No visinu je ovdje nemogue predvidjeti jer visina ovisi o konfiguraciji obale do koje dolazi. U pojedinim dijelovima Kalifornije mogao bi biti visok do osamnaest metara. Poput zgrade sa est etaa." "O, Boe", ree Sarah. "A koliko je vremena preostalo do tog dogaaja?" upita Evans. "Konferencija traje jo dva dana. Valu treba jedan dan da doe na suprotnu stranu oceana. To znai..." "Da imamo jedan dan." "U najboljem sluaju, tako je. Jedan dan da sletimo, doemo do Resolutiona i sprijeimo ih u ostvarenju nauma." "Koga treba sprijeiti?" upita Ted Bradley koji je zijevajui dolazio prema njima. "Isuse! Kakva glavobolja! Moda bi mi dobro dolo pi ence... Klin se klinom... ?" Zastao je, a pogled mu je prelazio s lica na lice. "Hej, to se to dogaa? Drite se kao da sam prekinuo pogreb."

NA PUTU ZA GAREDU ETVRTAK, 14. LISTOPADA 5:30 SATI Tri sata kasnije pojavilo se sunce, a zrakoplov se poeo sputati. Letio je ve vrlo nisko, nad umovitim otocima okruenima nadnaravnim plavetnilom. Vidjeli su tek nekoliko cesta i nekoliko naselja, uglavnom malenih sela. Ted Bradley pogleda kroz prozor. "Nije li prelijepo?" ree. "Istinski netaknuti raj. Eto, to nestaje na naem svijetu." Kenner, koji mu je sjedio nasuprot, ne ree nita. I on je gledao kroz prozor. "Ne misli li", nastavi Bradley, "daje problem u tome to smo izgubffi dodir s prirodom?" "Ne", ree Kenner. "Smatram daje problem to to ne vidim mnogo cesta." "Ne misli li", ree Bradley, "daje razlog to to bijelci, a ne domoroci, ele pokoriti prirodu, sve prilagoditi svojim eljama i potrebama?" "Ne, ne mislim." "Ja mislim", ree Bradley. "Smatram da ljudi koji ive u bliskije odnosu sa zemljom, u selima, okrueni prirodom, imaju prirodan ekoloki instinkt, osjeaj za prikladno." "Mnogo vremena proveo si u selima, Tede?" upita Kenner. "Pa zapravo i jesam. Snimao sam film u Zimbabweu i jo jedan Bocvani. Znam o emu govorim." "Aha. Cijelo vrijeme bio si u selima?" "Ne, bio sam u hotelima. To je bilo nuno, zbog osiguranja. Ali u selima sam doivio mnoga iskustva. Nema sumnje da je ivot na selu najbolji i ekoloki najprihvatljiviji. Iskreno govorei, mislim da bi tako trebali ivjeti svi na svijetu. I nema sumnje da stanovnike sela ne bismo trebali poticati na industrijalizaciju. U tome je problem." "T&ko, znai. Ti bi, dakle, bio u hotelu, ali bi svi ostali trebali ivjeti u selima." "Ne, nisi shvatio..." "Gdje trenutano ivi, Tede?" upita Kenner. "U Sherman Oaksu." "To je selo?" "Nije. Pa, dobro, u neku ruku, moglo bi se rei... Ali zbog posla moram biti u Los Angelesu", ree Bradley. "Ne mogu birati."

"Tede, jesi li ikad bio u nekom selu Treega svijeta? Samo prenoio?" Bradley se s nelagodom premjesti. "Kao to sam rekao, tijekom snimanja mnogo sam boravio u selima. Znam o emu govorim." "Ako je ivot na selu tako divan, zato ljudi onda naputaju sela?" "Ne bi trebali odlaziti sa sela. Upravo to elim naglasiti." "Ti zna neto to oni ne znaju?" upita Kenner. Bradley na trenutak zauti, a onda izlane: "Pa, iskreno govorei, ako ba mora znati, da. Znam neto vie. Obrazovan sam i imam bogatije iskustvo. Osim toga, iz prve ruke poznajem opasnosti industrijskog drutva i naine na koje ono teti cijelome svijetu. Stoga je odgovor potvrdan, ini mi se da znam to je najbolje za njih. A svakako znam to je u ekolokome smislu najbolje za planet." "Meni uasno smeta", ree Kenner, "kad netko drugi odluuje to je u mojem interesu a taj netko ne ivi gdje i ja, ne poznaje konkretne lokalne okolnosti i probleme s kojima se suoavam, ak i ne ivi u istoj zemlji kao ja, ali ipak ima dojam da u nekom dalekome gradu na Zapadu, za radnim stolom u nekom staklenom neboderu u Bruxellesu, Berlinu ili New Yorku zna rjeenje svih mojih problema i zna kako bih trebao ivjeti. To mi uasno smeta." "to je tebi?" upita Bradley. "Hou rei, nemogue je da ozbiljno smatra da bi svi na svijetu trebali raditi to god poele. Pa to bi bio isti uas. Tim ljudima treba pomoi i usmjeriti ih." "A to e uiniti ti? 'Tim ljudima'?" "U redu, nije politiki korektno tako govoriti. Ali eli li da svi ti ljudi ive tako grozno uz tako uasno troenje i rasipanje svega i svaega kao mi u Americi i kao, u neto manjoj mjeri, Europljani?" "Ne vidim da ti odustaje od takvog naina ivota." "Ne," ree Ted, "ali tedim to i gdje mogu. Recikliram. Podupirem nain ivota koji je neutralan po pitanju emisije ugljikova dioksida. Ako se sve te zemlje industrijaliziraju, posljedice za globalno zagaenje bit e stravine. Do toga ne bi trebalo doi." "Ja imam, ali ti ne smije imati?" "Radi se o suoavanju sa stvarnou", ree Bradley. "Tvojom stvarnou, a ne njihovom." U tom trenutku Sanjong je pozvao Kennera. "Ispriavam se", ree Kenner i ustane. "Samo idi," ree Bradley, "ali dobro zna da govorim istinu!" Podignuo je au i pokazao je domaici. "Jo samo jedno, duice. Za put."

Sanjong ree: "Helikopter jo nije stigao." "to se dogaa?" "Trebao je doi s nekog drugog otoka. Zatvorili su zrani prostor jer ih brine mogunost da pobunjenici imaju projektile zemljazrak." Kenner se namrti. "Koliko imamo do slijetanja?" "Deset minuta." "Dri fige." Ostavi sam, Ted Bradley premjestio se na drugu stranu zrakoplova! sjeo do Petera Evansa. "Nije li sve predivno?" ree. "Pogledaj samo' more. Kristalno isto. Pogledaj tu plavu boju. Pogledaj prelijepa sela i samo srce prirode." Evans je gledao kroz prozor, ali vidio je jedino siromatvo i neimatinu. Sela su se sastojala od straara od valovitog lima, ceste bile tek crvene blatnjave koloteine. Ljudi su bili oskudno odjeveni i kretali i se usporeno. Sve je izgledalo beznadno i depresivno. Razmiljao je bolestima, visokoj smrtnosti novoroenadi... "Fantastino", ree Bradley. "Netaknuto! Jedva ekam da sletimo. Ovo je kao da smo na ljetovanju! Je li netko znao da su Solomonski otoci tako lijepi?" Jennifer, koja je sjedila u prednjem dijelu kabine, ree: "Vei dio povijesti ovdje su ivjeli lovci na glave." "No, da, ali to je sve bilo u prolosti", ree Bradley. "Ako je uope i bilo takvih sluajeva. Mislim, toliko se govori o tom kanibalizmu. A ja sam itao knjigu koju je napisao neki profesor . Kae da nigdje na svijetu i nikada nije bilo ljudodera. Sve je to jedan veliki mit. Jo jedan od primjera kako bijelci ocrnjuju pripadnike drugih rasa. Kad je doplovio do Kariba, Kolumbo je smatrao da e ondje zatei ljudodere. Ali to nije bilo tono. Zaboravio sam pojedinosti. Nigdje nema kanibala. To je obian mit. Zato me tako gleda?" Evans se okrene. Bradley se obratio Sanjongu, koji se doista zapiljio u njega. "Da?" ree Bradley. "Poprijeko si me pogledao. U redu, mali moj... To znai da se ne slae sa mnom?" "Zbilja si budala", ree Sanjong preneraeno. "Jesi li bio na Sumatri?" "Ne, nisam." "Na Novoj Gvineji?" "Nisam. Oduvijek sam htio otii onamo, kupiti neto od domorodakih umjetnina. Ima divnih stvari." "Na Borneu?" "Nisam, ali htio sam otii i onamo. Onaj sultan, kako se ono zove, izvrsno je preuredio londonski Dorchester..."

"Eto," ree Sanjong, "doe li na Borneo, vidjet e izloene lubanje ljudi koje su ubili pripadnici naroda Dajak." "Ma to je samo turistika atrakcija." "Na Novoj Gvinejui postojala je bolest kuru, a prenosila se konzumiranjem mozga ubijenih neprijatelja." "To nije istina." "Gajdusek je za to dobio Nobelovu nagradu. Jeli su mozak." "Ali to je bilo davno." "ezdesetih godina. Jo i sedamdesetih." "Vi samo volite priati takve prie i plaiti sve oko sebe," ree Brad ley, "a sve ide na raun autohtonog stanovnitva diljem svijeta. Suoite se s injenicama: ljudi nisu kanibali ." Sanjong samo zatrepe i pogleda Kennera. Kenner slegne ramenima. "Ovdje je prelijepo, nema druge rijei", ree Bradley ponovno gledajui kroz prozor. "Izgleda da slijeemo."

GAREDA ETVRTAK, 14. LISTOPADA 6:40 SATI

Uzletitem Kotak vladali su vruina i nesnosna sparina. Prili su malenoj otvorenoj kolibi na kojoj je netko bojom ispisao niz nesimetrinih slova: KASTOM . S jedne strane nalazila se drvena ograda, a u njoj vrata i runo izraen natpis ispisan crvenim slovima: NOGOT ROT. "Ah, nogotrot", ree Bradley. "Vjerojatno mjesna verzija nogometa." "Crvena boja", ree Sanjong, "zapravo znai kapu. 'Zabranjeno.' Na znaku pie 'No Got Right', a na njihovoj mjeavini jezika to znai 'Zabranjen prolaz.'" "Aha, tako..." Evansu je vruina bila gotovo nepodnoljiva. Bio je umoran od dugotrajnog leta, a usto je sa strepnjom oekivao daljnji razvoj dogaaja. Jennifer je puna energije koraala uz njega i izgledala posve svjee. "Nisi umorna?" upita je Evans.

"Spavala sam u avionu." On se osvrne prema Sari. I ona je, kako se inilo, energije imala u izobilju budui da je odluno koraala. "Ja sam jako umoran." "Moe spavati u autu", ree Jennifer. inilo se da je njegov umor previe ne zanima, to mu je pomalo zasmetalo. Nesumnjivo je bilo neopisivo vrue i vlano. Kad su doli do carinarnice, Evansova je koulja bila natopljena znojem. Bila mu je mokra ak i kosa. Znoj mu se s nosa i brade cijedio na formulare koje je trebao ispuniti. Olovka je ostavljala trag u kapljicama znoja na papiru. Pogledao je carinika, tamnog, miiavog mukarca kovrave kose u pomno izglaanim bijelim hlaama i bijeloj koulji. Koa mu je bila suha i stjecao se dojam da mu gotovo uope nije vrue. Pogledavi Evansa u oi, nasmijeio se: "O, ekaj jo malo, ovik, ovo jo ni naija tumas. Tipretumas." Evans kimne. "Da, to je tono", ree. Nije imao pojma to mu je ovaj rekao. Sanjong stane prevoditi: "Jo nisu nastupile najvee vruine. Ali tebi je previe vrue. Tipre tumas. Ja?" "To je dobro primijetio. Gdje si nauio njihov jezik?" "Na Novoj Gvineji. Ondje sam radio punih godinu dana." "to si radio?" No Sanjong je ve pourio za Kennerom koji je mahao mladi u Land Roveru. Mladi iskoi iz vozila. Bio je taman, u utosmeini kratkim hlaama i majici kratkih rukava. Ramena su mu bila prekrivena tetovaama, a osmijeh kojim ih je pozdravio bio je zarazan. "Hej, Joa Kanne! Hamamas klokV akom se udario po prsima, a zatim zagrlio Kennera. "Srce mu je sretno", ree Sanjong. "Dobro se znaju." Mladia su svima predstavili kao Henryja, bez prezimena. "Hanri!" govorio je mladi dok im je, i dalje nasmijan, vrsto stiskao ruke. Potoa se obratio Kenneru. "uo sam da ima problema u vezi s helikopterom", ree Kenner. "Molim? Nemapreblema. Imam klostu long." Odmah se nasmijao. "Ondje je, prijatelju moj", ree besprijekornim britanskim naglaskom. "Izvrsno," ree Kenner, "ve smo se zabrinuli." "Ja, ali ozbiljno, Jon. Bit e bolje da jurimo. Mi jet harimi pari yangpelas, krosim, pasim birua, got plenti masket, noken stap, gut, ja7"

Evans je stekao dojam da Henry govori domorodaku mjea" samo da ga ostali ne razumiju. Kenner kimne. "I ja sam uo za to", ree. "Ovdje je mnogo pobunjenika. Uglavnom djeaka, ha? Jako bijesnih? I dobro naoruanih. Logino." "Zabrinut sam zbog helikoptera, prijatelju." "Zato? Zna neto o pilotu?" "Da." "Kako? Tko je pilot?" Henry se stane smijuljiti, pa pljesne Kennera po leima. "Ja!" "U tom sluaju, trebamo krenuti." Uputili su se cestom koja je vodila od aerodroma. S obiju strana ceste dizala se dungla, a sve je odzvanjalo od pjeva cvraka. Evans se eznutljivo osvrne prema skladnom bijelom Gulfstreamu koji je ostao na pisti. Piloti u bijelim kouljama i crnim hlaama provjeravali su stanje kotaa. Upitao se hoe li ikad ponovno vidjeti taj mlanjak. Kenner ree: "uli smo daje ubijeno nekoliko ljudi...?" Henry naini grimasu. "Nisu ih samo ubili, Jon. Olpela. Ja?" "Da, uli smo." "Ja. Distru." Znai, istina je. "To su uinili pobunjenici?" Henry kimne. "Oh, taj novi cif, Sambuca, voli aicu. Ne pitaj zato to ime. Ludi ovo, Jon. Longlong man tru. Njemu sve olpela. Stari su bili bolji. Allatime allatime." "Da, dobra stara vremena," ree Ted Bradley koji je hodao iza njih, "ako se mene pita." Henry se okrene. "Imate mobitele, imate kompjutere, imate antibiotike, lijekove, bolnice i jo kaete da je ranije bilo bolje?" "Da, jer je to tono", ree Bradley. "Bila su to ovjenija vremena i ivot je bio prirodniji. Vjerujte mi, da ste imali priliku osobno iskusiti takozvana suvremena udesa, shvatili biste da nisu toliko divna i udesna..." "Diplomirao sam na sveuilitu Melbourne", ree Henry. "Tako da sam upoznao barem neto."

"Oh, tako..." ree Bradley, pa ispod glasa jo promumlja: "Mogao si mi i rei, gade." "Usput," ree Henry, "bilo bi dobro da posluate moj savjet i to ovdje ne inite. Ne priajte ispod glasa." "Zato?" "U ovoj emlji neki pelas smatraju da to znai da vas je obuzeo demon, pa e se prestraiti. Mogli bi vas i ubiti." "Tako... Ba zgodno." "U ovoj zemlji, dakle, ako trebate neto rei, govorite jasno i glasno!" "Zapamtit u." Sarah je hodala uz Bradleyja, ali nije sluala razgovor. Henry je osebujna linost, na razmei dvaju svjetova, ponekad govori poput profesora s Oxforda, a ponekad se vraa na autohtoni pidgin. Njoj to ne smeta. Promatrala je dunglu. Zrak na cesti bio je vru i nepomian, zatoen izmeu divovskih stabala koja su se dizala s obiju strana. Drvee je bilo visoko po dvanaestpetnaest metara, omotano povijuama. A na tlu, u tami pod gustim kronjama, rasle su divovske paprati, toliko guste da su sluile kao neprohodna prepreka, vrsti zeleni zid. Ona pomisli: ovjek bi mogao ui dva metra u taj gusti i zauvijek se izgubiti. Vie nikad ne bi pronaao izlaz. Uz cestu su se vidjele zahrale karoserije davno naputenih automobila, razbijenih prozora, deformirane, ute i smee od hre. U prolasku je vidjela poderana sjedala, stare ploe iz kojih su iupani satovi i brzinomjeri tako da su na tim mjestima ostale samo rupe. Skrenuli su desno na neki sporedni put i tada je ugledala helikopter. Gotovo je ostala bez daha. Bio je prelijep, zelene boje sa skladnom bijelom prugom, sjajnih elisa i ostalih metalnih dijelova. Svi su g? zadivljeno promatrali. "Da, izvana je zgodan", ree Henry. "Ali ini mi se da iznutra nfe sve ba tako blistavo, na primjer motor." Sumnjiavo je zavrtio dlan. "Takotako." "Izvrsno", ree Bradley. "Osobno bih vie volio da je obrnuto." Otvorili su vrata. U stranjem prostoru nalazili su se drveni sanduci s piljevinom. S te strane irio se miris masti. "Nabavio sam opremu koja si traio", ree Henry obraajui se Kenneru.

"I dovoljno streljiva?" "O, da. Sve to si traio." i "U tom sluaju, moemo krenuti", ree Kenner. Sarah zakopa pojas i stavi slualice. Motor je zazujao, a propeler se bre zavrtio. Letjelica se zatrese i odvoji od tla. "Previe nas je", ree Henry, "pa se moramo nadati da e sve biti u redu! Drite fige!" Manijakalno se smijui, podignuo je letjelicu visoko prema vedrome nebu.

NA PUTU ZA RESOLUTION ETVRTAK, 14. LISTOPADA 9:02 SATI

Dungla je promicala ispod helikoptera, kilometri i kilometri gustog zelenog pokrova. Na pojedinim mjestima, osobito na veoj nadmorskoj visini, oko kroanja lebdjeli su traci maglice. Saru su iznenadile silne planine na otoku, nepristupaan teren. Nigdje nije vidjela ba nikakvu cestu. S vremena na vrijeme nadletjeli bi kakvo maleno selo na istini usred dungle. Inae su se vidjeli samo kilometri i kilometri uma. Henry je letio tono na sjever budui da ih je namjeravao iskrcati uz obalu nekoliko kilometara zapadno od Resolutiona. "Lijepa sela", ree Ted Bradley dok su letjeli iznad jednog naselja. "to ljudi ovdje uzgajaju?" "Nita. Zemlja je ovdje uasno loa. Rade u rudnicima bakra", ree Henry. "Oh, kakva teta." "Nije ako ivi na ovom otoku. Nikad nisu vidjeli takav novac. Ljudi ubijaju zbog posla u rudniku. Doslovce ubijaju. Svake godine biljee po nekoliko ubojstava." Bradley je odmahivao glavom. "Uasno. To je uistinu uasno. AK pogledajte dolje", ree pokazujui rukom. "U ovom selu kolibe imaja pravi slamnati krov. Je li to tradicionalna gradnja, pa se jo odiam stari nain ureenja?" "Ma ne, ovjee", odgovori Henry. "To je pobunjeniko selo. To je novi stil. Velika kua za velikog efa." Potom je objasnio da je Sambaca ljudima u svim selima naloio da izgrade te velike troetane graevine, s ljestvama i balkonima na najviem katu. Pobunjenici tako mogu motriti dunglu i lake uoiti dolazak australske vojske.

No u davno vrijeme, rekao je Henry, na Garedi uope nije bilo takvih kua. Sve je bilo nisko i otvoreno, a glavna je svrha bila zatititi ljude od kie i omoguiti dimu da izie iz nastambe. Nije bilo potrebe za viim kuama, nepraktinima zbog toga to bi ih ionako otpuhao prvi ciklon. "Ali sada ih eli Sambuca, pa tjera yangpelas, mladie, da ih grade. Na ovom otoku, na pobunjenikom podruju, danas ih ima est do osam." "Sad, znai, letimo preko pobunjenikog teritorija?" upita Bradley. "Zasada sve ide bez problema", ree Henry i ponovno se stane smijati. "Jo malo, pa emo ugledati obalu. Jo moda etiripet minuta... Oh, sranje!" "to je?" Letjeli su iznad vrhova kroanja. "Velika greka." "Kakva greka?" upita Bradley. "Tumas longwe es." "Previe si na istoku?" upita Kenner. "Sranje. Kakvo sranje! Drite se!" Henry naglo skrene, ali su ipak naas ugledali veliku istinu, s etiri divovske visoke kue obloene slamom, te jo nekoliko uobiajenijih kuica od drva i valovitog lima. U blatnjavome sreditu istine stajalo je est kamiona. Neki su u tovar nom prostoru imali postavljene velike strojnice. "to je to?" upita Bradley. "Ovo je mnogo vee od ostalih..." "Pavutu! Sjedite pobunjenikih snaga!" Helikopter se brzo udaljio od istine. Henry je ubrzano disao to su ostali jasno uli u slualicama. Kenner je samo utio i pomno promatrao Henryja. "ini mi se da e sve biti u redu", ree Bradley. "Izgleda da nas nisu vidjeli." "Aha", ree Henry. "To ti je zgodna elja." "Zato?" upita Bradley. "ak i ako su nas vidjeli... to nam mogu?" "Imaju radioureaje", odgovori Henry. "Ti yangpelas nisu glupi." "Kako to misli?" "ele ovaj helikopter." "Zato? Znaju upravljati?" "Orati orati! Da! Jer ele i mene." Henry objasni da je ve mjesecima helikopterima zabranjen pristup na otok. Ova je letjelica dovedena samo

zahvaljujui tome to je Kenner povukao nekoliko jakih veza. No trebalo je izriito paziti da ne padne u pobunjenike ruke. "Vjerojatno misle da idemo na jug", ree Bradley. "Mislim... i idemo na jug, zar ne?" "To su pametni deki", ree Henry. "Znaju." "to znaju?" upita Bradley. Kenner ree: "EOF je zasigurno morao potkupiti pobunjenike da sleti na otok. Pobunjenici tako znaju da se neto dogaa u zaljeva Resolution. Kad su ugledali helikopter, znali su kamo je krenuo." t"Deki nisu glupi", ponovi Henry. "Nisam to ni rekao", pobuni se Bradley. "Ja. Ali si mislio. Znam te dobro, waitman. uje ti se u glasu, lako misli." "Jamim da nisam tako mislio", ree Bradley. "Doista. Uope nema takvih primisli. Jednostavno me nisi razumio." "Ja", ree Henry. Sarah je sjedila u sredini drugog reda sjedala, izmeu Teda i Jer Peter i Sanjong sjedili su iza njih, na pomonom sjedalu pokraj br sanduka. Kroz prozore je vidjela vrlo malo, pa joj je bilo teko ] razgovor. Nije tono znala o emu se radi. Stoga se obratila Jennifer: "Ti razumije to se dogaa?' Jennifer kimne. "im su ugledali helikopter, pobunjenici su znafii ide u Resolution. to god mi sad uinili, oekivat e ga u tom ] Imaju radioureaje, a njihove skupine rasporeene su na raznim i stima. Mogu nas imati na oku. I doekat e nas kad sletimo.' "Uasno mi je ao", ree Henry. "Strano, uasno ao." "Nema veze", ree Kenner bezlinim glasom. "to emo sad?" upita Henry. Kenner ree: "Nastavljamo tono prema planu. Leti na sjever i spusti nas na obalu." Po njegovu glasu bilo je jasno koliko mu se uri. Na stranjem pomonom sjedalu, stisnut uz Sanjonga, obavijen mirisom masti kojom su bile zatiene strojnice, Peter Evans pitao se koji je razlog tolikoj urbi. Devet je ujutro, utvrdio je pogledavi na runi sat, a to znai da je od onih dvadeset etiri preostalo jo samo dvadeset sati. No otok je malen i trebali bi imati i vie nego dovoljno...

A onda mu je sinulo. "ekaj malo", ree. "Koliko je sati u Los Angelesu?" Sanjong ree: "Kalifornija je na suprotnoj strani datumske granice. Dvadeset sedam sati iza nas." "Ne, mislim na stvarnu razliku u vremenskim zonama." "est sati." "A vrijeme prelaska Tihog oceana iznosi... koliko?" "Trinaest sati", odgovori Sanjong. "ini mi se da smo pogrijeili", ree Evans i ugrize se za usnu. Nije znao koliko smije govoriti pred Hemyjem. Sanjong je ve odmahivao glavom kao da eli rei: Ne sada. Ali doista su pogrijeili, u to uope nema sumnje. Pod pretpostavkom da Drake eli da plimni val pogodi Kaliforniju posljednjeg dana Konferencije, vjerojatno bi mu vie odgovaralo da se to dogodi prije podneva. Katastrofa bi tako bila najuoljivija. I ostalo bi mu cijelo poslijepodne za rasprave i razgovore s novinarima. Televizijske kamere iz cijele Amerike nale bi se na Konferenciji, a izvjestitelji bi razgovarali sa znanstvenicima koji su se nali na mjestu dogaaja. Bio bi to spektakularan medijski dogaaj. Pretpostavimo, dakle, razmiljao je Evans, da val treba pogoditi Los Angeles najkasnije sutra u podne. Oduzmi trinaest sati koliko valu treba da prijee Tihi ocean. To znai da val treba stvoriti u jedanaest naveer po losangeleskom vremenu. A to znai da je na Garedi... pet poslijepodne. Pet poslije podne danas. Nemaju cijeli dan. Imaju samo osam sati. Zato se, znai, Kenneru toliko uri. Zbog toga nastavlja po planu unato novonastalim problemima. Nema izbora i to dobro zna. Mora sletjeti na obalu negdje u blizini Resolutiona. Nema vremena ni za to drugo. Iako je mogue da lete izravno u stupicu. uma je ostala iza njih i helikopter se naao nad plavim morem, te se okrenuo uputivi se prema istoku. Evans je ugledao usku pjeana obalu na kojoj su na pojedinim dijelovima iz tla izbijale nazubljene, movarne ume koje su dopirale do samog ruba mora. Helikopter se spustio nisko te je nad samom obalom letio na istok.

"Koliko smo daleko od Resolutiona?" upita Kenner. "Petest kilometara", odgovori Henry. "A od Pavutua?" "Moda deset kilometara, zemljanim putem." "U redu", ree Kenner. "Pronaimo mjesto za slijetanje." "Znam jedno dobro mjesto do kojeg ima moda jo kilometar.'' "U redu. Idemo onamo." Evans je grozniavo razmiljao. Pet kilometara hoda obalom trajat e najvie sat i pol. Do Resolutiona bi mogli doi prije podneva, laka e im preostati... "Evo tog mjesta", ree Henry. Ispred njih u more je strio uzak; nazubljenog vulkanskog stijenja. Zahvaljujui viestoljetnoj izlo" valovima, stijene su bile dovoljno glatke za slijetanje. "Sputaj se", ree Kenner. Helikopter je nainio krug i pripremio se za slijetanje. Evans promatrao gustu dunglu na mjestu na kojem se sastajala s ob Ondje je ugledao tragove guma u pijesku i svojevrstan otvor gustim drveem, vjerojatno cestu. A ti tragovi... "ujte", ree. "ini mi se..." Sanjong ga laktom opali po rebrima. Snano. Evans zastenje. "to je, Peter?" upita Kenner. "Ah, ovaj, nita." "Sputamo se", ree Henry. Helikopter se poeo blago na koncu se polagano zaustavio na vulkanskome stijenju. Valovi su zapljuskivali rub stjenovitog uzletita. Posvuda je vladao mir. Kenner pogledom obuhvati okolno podruje. "U redu? Je li ovo dobro mjesto?" upita Henry. Sad kad su se spustili, nekako se doimao nervoznim. "Ne bih se dugo zadravao, Jon. Jer bi se uskoro mogli pojaviti..." "Da, razumijem." Kenner odkrine vrata, pa zastane. "Onda, sve u redu, Jon?" "Nema problema, Henry. Ovo je zgodno mjesto. Izii i otvori nam stranja vrata, moe?" "Moe, Jon, ali mislim da i ti moe..."

"Izlazi!" Nevjerojatnom brzinom Kenner je izvadio pitolj i prislonio otvor cijevi uz Henryjevu glavu. Henry stane neto mucati stenjui od straha dok je petljao s ruicom vrata. "Ali, Jon, ja moram ostati unutra, Jon..." "Razoaran sam, Henry, runo si se ponio", ree Kenner. "Sad e me upucati, Jon?" "Ne jo sada", ree Kenner i naglo ga izbaci iz letjelice. Henry se otkotrlja na otro stijenje zavijajui od boli. Kenner sjedne na pilotsko sjedalo i zatvori vrata. Henry je ve bio na nogama, akama lupao po staklu izbezumljena pogleda. Bio je uasnut. "Jon! Jon! Molim te, Jon!" "alim, Henry." Kenner pritisne ruicu i helikopter se pone dizati. Tek to su se popeli petest metara, iz dungle se pojavila skupina od desetak mukaraca. Iziavi na obalu, zapucali su na njih iz puaka. Kenner skrene nad more u smjeru sjevera, udaljujui se od otoka. Iza sebe su ostavili Henryja koji je sam i naputen stajao na stijenama. Neki od mukaraca potrali su prema njemu, a on je visoko podignuo ruke. "Malo govno", ree Bradley. "Zbog njega smo mogli poginuti." "I jo moemo", ree Kenner. Poletjeli su prema sjeveru, preko mora. "I to emo sad?" upita Sarah. "Sletjeti na suprotnoj strani zaljeva? Pjeice prii s druge strane?" "Ne", ree Kenner. "Oni to oekuju." "To znai..." "Priekat emo nekoliko minuta i vratiti se na zapadnu stranu, kao i ranije." "To nee oekivati?" "Moda i hoe. Doi emo na neko drugo mjesto." "Dalje od zaljeva?" "Ne. Blie." "EOF nas nee uti?" "Nije vano. Sad ve znaju da dolazimo." Sanjong je straga otvarao drvene sanduke. U jednom trenutku naglo je prestao raditi. "Loe vijesti", ree. "to je?"

"Nema puaka." Jo je malo podignuo poklopac. "U sanducima ~ streljivo. Ali nema puaka." "Taj mali gad..." ree Bradley. "to emo sad?" upita Sarah. "Nastavljamo po planu", ree Kenner. Okrenuvi helikopter, uputio se nisko nad povrinom mora prema Garedi.

RESOLUTION ETVRTAK, 14. LISTOPADA 9:48 SATI

Zapadni dio zaljeva Resolution sastoji se od breuljkastog, dunglom obraslog lanca koji stri u more, a zavrava stjenovitim rtom. Vanjska strana povienog lanca ravna je i ini stjenoviti plato, petnaestak metara iznad same obale koja skree na zapad. Plato tite visoka stabla ije se kronje nadvijaju nad stijene. Upravo se ondje sad nalazio helikopter pokriven maskirnom ceradom. Evans se osvrne prema letjelici u nadi da se dobro uklapa u pozadinu, no, naalost, vidjela se i predobro, osobito s visine. Sad su se nalazili petnaestak metara iznad helikoptera, s mukom se probijali kroz dunglu, uspinjali se strmim obronkom. Bilo je neoekivano naporno. Hodali su u koloni po jedan i morali dobro paziti jer je tlo pod nogama bilo meko i blatnjavo. Bradley se ve bio poskliznuo, te se zaustavio tek desetak metara nie. Cijela lijeva strana tijela sad mu je bila pokrivena crnim blatom. A Evans mu je na vratu uoio i debelu pijavicu, ali je s tim otkriem odluio jo malo priekati. Svi su utjeli. esterolana se skupina penjala u tiini, nastojala biti to neujnija. Ipak, koliko su se god trudili, bili su razmjerno buni jer su im razne stabljike i granice pucketale pod nogama i rukama kojima su pokuavali olakati uspon hvatajui se za nisko raslinje. Kenner je bio neto ispred njih i vodio kolonu. Evans ga nije vidio. Sanjong je hodao na zaelju. Puka mu je bila objeena o rame. Nju

je izvadio iz malene torbe u helikopteru, te je sloio. Kenner je nosio pitolj. Ostali nisu imali oruje. Zrak je bio nepomian, prepun vlage i omamljujue vru. Dunglom je odzvanjalo zujanje, neprekidno prigueno brujanje tisua kukaca. Negdje oko polovice uspona poelo je kiiti. Isprva su to bile tek rijetke kapljice, no ubrzo ih je zahvatio obilan tropski pljusak. Ve trenutak kasnije bili su mokri do koe. Voda je tekla niz obronak, pa je postao jo skliskiji. Sad su se nalazili na ezdesetak metara iznad mora pa je mogunost da izgube oslonac pod nogama izazivala zabrinutost i nervozu. Peter pogleda Saru koja se nalazila tono ispred njega. Penjala se uobiajenim arom i skladnim pokretima. Kao da plee na strmini. Ponekad mi je, pomislio je ljutito, doista antipatina. Jennifer, koja je hodala ispred Sare, penjala se s podjednakom lakoom. Gotovo se uope nije hvatala za grane, iako se Evans tako pomagao bez prestanka, obuzet panikom kad god bi mu dlanovi poeli kliziti po kori prekrivenoj gljivicama. Dok je promatrao Jennifer, imao je dojam da joj ide gotovo predobro, daje nekako neuobiajeno vjeta. Dok se uspinjala opasnom strminom i probijala kroz dunglu, zraila je svojevrsnom nezainteresiranou, kao da joj je sve posve oekivano. Kao da je vojni ili policijski specijalac, otporna na sve, ilava i iskusna, temeljito pripremljena. A to je vrlo neobino, pomislio je, za jedna odvjetnicu. Vie nego neobino. S druge strane, ipak je Kennerova neakinja. Ispred nje nalazio se Bradley, s pijavicom na vratu. Bez prestanka je neto mumljao, psovao i stenjao. Jennifer ga je na koncu udarila dlanom i prstom mu pokazala da treba utjeti. Bradley je kimnuo i premda i se oito nije svialo sluati njezine savjete, otada je utio. Na visini od oko devedeset metara osjetili su povjetarac i ubrzo se naE na vrhu uzvisine. Dungla je bila toliko gusta da uope nisu vidjeli zaljev; ali su uli povike radnika i povremenu grmljavinu strojeva. Nakratko se ulo i nekakvo brujanje, zvuk koji je isprva bio tih, ali se brzo pojaao i odjednom kao da je doslovno posve ispunio zrak tako da je E1 osjetio bol u bubnjiima. Zvuk je potom nestao. Evans pogleda Kennera. Kenner samo kimne.

Sanjong se brzo i vjeto uspne na stablo. S te je promatranice dobro vidio dolinu. Spustivi se, rukom je pokazao prema breuljku preko kojeg se dolazilo u zaljev. Odmahnuo je glavom: ondje je odvie strmo. Pokazao je da moraju zaobii taj dio i spustiti se manje strmim putom. Stoga su vrhom grebena krenuli oko zaljeva. Najvei dio vremena nisu vidjeli nita osim dva metra visoke paprati s koje se cijedila voda. Nakon pola sata neoekivano su izbili na istinu, a pred njima se ukazao velianstven prizor zaljeva Resolution. Bio je irok oko kilometar i pol, a na pijesku su u pravilnim razmacima bile podignute svojevrsne kuice. Najvea od njih nalazila se desno, na istonome rubu zaljeva. Preostale tri, podjednake veliine, nalazile su se rasporeene na pravilnim razmacima tako da su formirale svojevrsni trokut u zapadnome dijelu zaljeva. No, Evans je odmah primijetio da su kue nekako neobine. Drvo od kojeg su bile izgraene bilo je nekako udno. mirkajui, pokuao je utvrditi u emu je stvar. Sanjong ga gurne laktom i zatrese isprueni dlan. Evans bolje pogleda... Da, tono. Drvene se graevine miu, lebde u zraku. Rije je o atorima. atori koji izgledaju kao drvene kue. I to poprilino dobre. Nije ni udo to su zavarali sve koji su prouavali snimke iz zraka, pomisli Evans. Dok su promatrali zaljev, iz jednog od atora iziao je neki mukarac koji je ostalim ljudima na obali stao neto dovikivati. Govorio je engleski, no s tolike je udaljenosti bilo teko razabrati rijei. inilo se da se slui mnotvom strunih izraza. Sanjong ponovno gurne Evansa laktom. Prstima je oblikovao svojevrsnu piramidu, a zatim je ta tri prsta poeo brzo pomicati. Izgleda da su pokrenuli generatore u atoru. Ili neto slino. Ostali se, kako se inilo, nisu zanimali za pojedinosti. Bili su zadihani, pokuavali doi do zraka na blagome povjetarcu stojei zagledani u zaljev. Vjerojatno su, kao i Evans, razmiljali o tome kako je u zaljevu mnogo ljudi. Najmanje osmero ili desetero. Svi su u trapericama i radnim kouljama. "Kriste, koliko je tih gadova", promumlja Bradley. Jennifer ga snano udari po rebrima. On bez glasa ree: Oh, ispriavam se.

Ona samo odmahne glavom usnama oblikujui rijei: "Zbog tebe emo poginuti." Bradley naini grimasu. Oito je smatrao da Jennifer melodrama tizira. A onda su iz dungle ispod sebe zauli kaalj. Svi su zastali kao ukopani. Napeto su iekivali u potpunoj tiini. uli su samo cvrke, povremeno glasanje ptica iz daljine. Zatim se ponovno zauo prigueni kaalj. Kao da netko nastoji ostati neprimijeen. Sanjong une i stane napeto oslukivati. Kaalj se zauo i trei put, a Evansu se uinilo da mu je neobino poznat. Podsjeao ga je na djeda koji je imao poremeaj u radu srca jo kad je Evans bio dijete. Tako je u bolnici kaljao njegov djed. Slabano. Kratko i prigueno. Ponovno samo tiina. Nisu uli da se ovjek koji je kaljao nekamo premjestio ako jest, onda je to doista uinio beumno no zvuka je nestalo. Kenner pogleda na runi sat. Priekali su jo pet minuta, a on im je onda rukom pokazao da nastavljaju u smjeru istoka i tako obilaze zaljev. Upravo kad su krenuli, ponovno su zauli kaalj. Ovaj put tri puta zaredom: ah, ah, ah. Potom ponovno nita. Kenner im je dao znak. Idemo. Nakon manje od stotinu metara naili su na stazu. Bila je posve raS ena i prohodna iako su se okolne grane nadvijale vrlo nisko. Zacijelo ivotinjski put, zakljuio je Evans, neodreeno se pitajui o kakvim bi tono ivotinjama mogla biti rije. Vjerojatno divljim svinjama. NjA ima posvuda. Nejasno se sjeao pria o tome kako su svinje iznenadfle ljude, kako su agresivne ivotinje izjurile iz niskog raslinja i um ljude kljovama... Prvo je, meutim, uo mehaniki kljocaj. Odmah gaje prepo netko je zategnuo udara na oruju. Svi su zastali kao ukopani, i dalje u koloni. Nitko se nije ni pomaknuo. Potom jo jedan klik. Pa jo jednom: klik! Evans se brzo osvrne. Nije ugledao nikoga. inilo se da su sami u dungli. A onda je zauo glas: "Dal Nogot sok, vvaitman. Indai. Stopim!" Evans nije imao pojma to sve to znai, no svima je bilo jasno to se od njih trai. Nitko se nije ni pomaknuo.

Iz grmlja pred njima iziao je djeak. Bio je u izmama, bez arapa, zelenim kratkim hlaama, majici kratkih rukava na kojoj je pisalo "Ma donna World Tour" i ilterici na kojoj je pisalo "Perth Glory". Izmeu usana mu je visjela napola popuena cigareta. Preko jednog ramena imao je prebaen redenik sa streljivom, a preko drugog strojnicu. Nije bio vii od metar i pol i nije mu moglo biti vie od desetjedanaest godina. Pitolj je drao nehajno i drsko. "Okay, waitman. Yu prisner biulong me, savve? Bookim dano!" Palcem im je pokazao da krenu. "Gohet!" Jo nekoliko trenutaka svi su bili odvie osupnuti da se uope pomaknu. A onda su se iz dungle s obiju strana puta pojavili i drugi djeaci. Bradley ree: "Pa to su ovo, izgubljena djeca?" Jedan od djeaka posve bezizraajna lica raspali ga drkom puke posred trbuha. Bradley se srui hvatajui zrak. "Stopim waitman bilong toktok." "O, Isuse", ree Bradley prevrui se na tlu. Mali ga ponovno udari, ovaj put u glavu, te ga jo snano opali nogom. Bradley zastenje. "Antap! Antap!" ree djeak pokazujui mu da treba ustati. Kako Bradley nije reagirao, mali ga ponovno udari nogom. "Antap!" Sarah im prie i pomogne Bradleyju da ustane. Bez prestanka je kaljao. Sarah je bila dovoljno mudra da nastavi utjeti. "Oh, nais mari", ree djeak, pa je odgurne od Bradleyja. 'Antap!" No kad su krenuli dalje, jedan od djeaka priao je Bradleyju i stisnuo ga za triceps, te se nasmijao. "Taiis gut!" Evans osjeti kako ga oblijeva hladan znoj. Djeaci zapravo govore svojevrsnu inaicu engleskoga i uz malo vie razmiljanja i poigravanja, mogue je deifrirati znaenje rijei. Nais mari znai "zgodna Mary". Moda Mary znai "ena". Antap znai "idemo". A taiis gut znai "ukusno". U koloni su prolazili kroz dunglu, a djeaci su hodali uz njih. Kenner je hodao na elu, za njim Ted kojem je krvarila glava, pa Sarah i Jennifer. Evans je bio na zaelju. Evans se osvrne. Sanjong nije iza njega.

Ugledao je samo jo jednog djeaka ogrubjela lica koji je u rukama drao puku. 'Antap! Antap!" Mali je prijetio pukom. Evans se ponovno okrene naprijed i pouri dalje. injenica da ih tako vode djeca nekako gaje uasavala. Osim to to zapravo nisu bila djeca. Bio je vie no svjestan njihovih ledenih pogleda. Te su oi u ivotu vidjele mnogo. Oni ive u drugome svijetu. To nije Evansov svijet. No on je sad u njihovu svijetu. Naprijed je ugledao dva dipa, parkirana uz zemljani put. Pogledao je na sat. Bilo je deset sati. Jo sedam sati. No to se nekako vie nije doimalo vanim. Djeaci su ih ugurali u vozila i blatnjavom cestom krenuli u mrano bespue dungle.

PAVUTU ETVRTAK, 14. LISTOPADA 11:02 SATI

U pojedinim trenucima, razmiljala je Sarah, doista ali to je ena. Tako se osjeala i dok su, sjedei u stranjem dijelu otvorenog dipa, ulazili u blatnjavo selo Pavutu, pobunjeniko uporite. inilo se da u selu ive gotovo iskljuivo mukarci koji su uz povike dotrali na istinu, elei vidjeti tko je to doao. No bilo je i ena, meu njima i starijih ena koje je opinila visinom i kosom, koje su joj prilazile i dirale je kao da moda nije stvarna. Jennifer, koja je bila nia i tamnije kose, stajala je uz nju uope ne privlaei pozornost. Ipak, sve su ih ugurali u jednu od velikih kua. Unutra se nalazio velik otvoreni prostor, svojevrsna sredinja prostorija, visoka pune tri etae. Drvene ljestve vodile su do niza odmorita i tako sve do vrha, odakle se kroz otvore na svim stranama pruao pogled na okolno podruje. U sreditu prostorije nalazilo se ognjite, a uz vatru je sjedio krupan mukarac blijede koe i tamne brade. Imao je sunane naoale i svojevrsnu beretku s jamajakom zastavom. Zakljuili su da bi to mogao biti Sambuca. Doveli su ih pred njega, a on se zlurado zagledao u njih, no Sari koja je imala dobar njuh za takve stvari odmah je bilo

jasno da ga ne zanimaju svi. Zanimaju ga Ted i Peter. Kennera je samo naas pogledao, a zatim je odvratio pogled. "Killim." Kennera su izgurali kroz vrata udarajui ga drkom puke. Bilo je oito da su uzbueni zbog predstojeeg smaknua. "No nau", ree Sambuca gotovo reei. "Behain." Sari je trebalo jo nekoliko trenutaka da prevede rijei. Ne sad. Iza. To vjerojatno znai kasnije, pomisli. Kenner e, znai, ipak jo malo poivjeti. Sambuca se zagleda u ostale. "Meris", ree i odmahne rukom. "Goapim meri behain." Sarah je prema osmijesima djeaka zakljuila da im je dopustio da sa enama rade to god ele. Nju i Jennifer odveli su u neku sobu u stranjem dijelu kue. Sarah je ostala posve pribrana. Dakako, znala je da su u tekoj situaciji. Ali sve jo nije toliko crno. Primijetila je daje Jennifer takoer posve pribrana. Drala se jednako mirno i nezainteresirano kao i uvijek, kao da prilazi stolu na nekom domjenku u tvrtki. Djeaci su dvije ene odveli u sobu u stranjem dijelu. U zemljani pod ondje su bila usaena dva stupa. Jedan djeak uzeo je lisice i vezao Jennifer za jedan od stupova tako da su joj ruke bile vezane iza lea. Potom je za drugi stup tako vezao Saru. Drugi djeak stisnuo ju je za dojku, znakovito se nacerio, te iziao. "Ba zgodno", ree Jennifer kad su ostale same. "Dobro si?" "Zasada da." Negdje vani, u prostoru izmeu zgrada, zauli su se bubnjevi. "Odlino", ree Jennifer. "Jo nije gotovo." "Sanjong je..." "Da. Tono." "Ali dugo smo se vozili dipovima." "Da. Najmanje trietiri kilometra. Pokuala sam vidjeti, no instrumenti su bili prekriveni blatom. Pjeice e potrajati. ak i da tri." "Imao je puku." "Da." "Moe se osloboditi?" Jennifer odmahne glavom. "Ne."

Kroz otvorena vrata vidjele su kako Bradleyja i Evansa odvode neku drugu prostoriju. Ugledale su ih tek na trenutak. Ubrzo su za. njima odveli i Kennera. On je naas pogledao u njihovu sobu, a Sari se uinilo da ih je znakovito pogledao. Ali u to nije mogla biti sigurna. Jennifer je sjela na golu zemlju i leima se naslonila na stup. "Moemo i sjesti. Vjerojatno nas oekuje naporna no." Sarah je takoer sjela. Trenutak kasnije u sobu je zavirio neki djeak i vidio da sjede. Uao je, pregledao lisice, pa zatim iziao. Vani se zvuk bubnjeva pojaao. Ljudi su se vjerojatno poeli okupljati, jer su ule sve vie povika i sve glasniji amor. "Bit e to prava svetkovina", ree Jennifer. "Naalost, znam kako e izgledati." U susjednoj sobi djeaci su Evansa i Kennera takoer vezali za dva stupa. Budui da nije bilo treeg stupa, Tedu Bradleyju stavili su lisice i posjeli ga na tlo. Vie nije krvario, ali je iznad lijevog oka imao veliku modricu. I izgledao je uasno prestraeno. No kapci su mu padali kao da bi svakog trenutka mogao zaspati. "Kako ti se zasad svia ivot na selu, Tede?" upita Kenner. "I dalje misli da je tako najbolje ivjeti?" "Ovo nije seoski ivot. Ovo je isto divljatvo." "Sve je to dio toga." "Ne, nije. Ti klinci, onaj debeli ljigavac... to je suludo. Sve je ovdje polo pogrenim smjerom." "Ti jednostavno ne shvaa neke stvari, zar ne?" ree Kenner. "Smatra da je civilizacija nekakva uasna ovjekova izmiljotina koja zagauje i teti i koja nas odvaja od prirodnog stanja. Ali civilizacija nas ne odvaja od prirode, Tede. Civilizacija nas od nje titi. Jer to to sad vidi oko sebe to ti je prava priroda!" "O, ne. Ne, ne. Ljudi su dobronamjerni, skloni suradnji..." "Obino sranje, Tede." "ovjek ima altruistiki gen." "Obine tlapnje, Tede." "Okrutnost izvire iz slabosti." "Tede, neki ljudi vole okrutnost." "Ostavi ga na miru", ree Evans.

"A zato? Hajde, Tede. Nee mi odgovoriti?" "Ah, jebi se", ree Ted. "Moda e nas ovi mali delikventi i gadovi sve poubijati, no ak i ako to bude posljednje to u rei u ivotu, znaj da si veliki i nepopustljivi gad, Kenneru. Pravi upak. U svakome budi samo ono najgore. Obian si pesimist, sklon opstrukciji, protivi se napretku, protivi se svemu stoje dobro i plemenito. Desniarska svinja u... u... u tome to ve nosi. Kakva god to bila odjea. Gdje ti je pitolj?" "Bacio sam ga." "Gdje?" "Jo u dungli." "Misli da je kod Sanjonga?" "Nadam se." "Doi e po nas?" Kenner odmahne glavom. "Radi na zadai zbog koje smo doli ovamo." "Znai da ide u zaljev?" "Da." "Nitko nas nee spasiti?" "Ne, Tede. Nitko." "Gotovi smo", ree on. "Jebeno gotovi. Ne mogu vjerovati." I tada je zaplakao. Djeaci su uli u sobu nosei dva debela ueta od konoplje. Svako sa vezali za jedan Bradleyjev runi zglob i vrsto ga zategnuli. Potom sa ponovno izili. Bubnjanje se pojaalo. Ljudi okupljeni u sreditu sela poeli su ritmino pjevati. Jennifer upita: "Vidi li kroz vrata s tog mjesta?" "Da. Dobro gledaj i reci mi ako netko krene prema nama." "U redu", ree Sarah. Okrenuvi se, vidjela je da je Jennifer izvila lea i da rukama driir drveni stup. Pritom je savila i noge tako da je stopalima takoer dodirivala drvo, te se tako poela uspinjati, i to nevjerojatnom brzinom. poput akrobata u cirkusu. Doavi do vrha, podignula je ruke preko stupa i doskoila na tlo. "Nitko ne ide?" upita. "Ne... Kako si to nauila?"

"Samo motri vrata." Jennifer ponovno stane uza stup, kao da je i dalje vezana. "Nema nikoga?" "Jo ne." Jennifer uzdahne. "Treba nam netko od tih klinaca", ree. "I to ubrzo." Sambuca je pred kuom drao govor, krijetao i izvikivao kratke reenice, a na svaku od njih publika je reagirala povicima. Voa je podizao temperaturu, izazivao mahnito oduevljenje. To se jasno osjealo i u Tedovoj sobi. Bradley je leao sklupan poput fetusa i tiho plakao. U prostoriju su ula dvojica mukaraca, znatno starijih od onih djeaka. Otkljuali su njegove lisice i podigli ga na noge. Svaki od njih uhvatio je po jedan konopac i tako su ga izveli. Ve trenutak kasnije masa je poela oduevljeno klicati.

PAVUTU ETVRTAK, 14. LISTOPADA 12:02 SATI

"Hej, bomboniu", ree Jennifer kad je u sobu provirio neki djeak. Zavodljivo mu se nasmijeila. "Sviam ti se, ha, slatkiiu?" Poela je izazovno pomicati zdjelicu. Djeak ju je isprva sumnjiavo gledao, ali je ipak uao u sobu. Bio je stariji od ostalih, moglo mu je biti etrnaestpetnaest godina, i bio je vei od ostalih. Nosio je puku, a za pojasom je imao no. "Hoe se malo zabaviti? Hoe me osloboditi?" upita Jennifer, pa napui usne i ponovno se nasmijei. "Razumije me? Bole me ruke, maleni moj. Hoe se zabaviti?" On se grleno nasmije. Priavi joj, rairio joj je noge, pa unuo ispred nje. "Oh, prvo me oslobodi, molim te..."

"No meri", ree on smijui se i odmahujui glavom. Znao je da je moe imati i dok je vezana uz stup. Kleao je meu njezinim nogama, neto petljao s kratkim hlaama, ali mu je bilo komplicirano s pitoljem pa ga je odloio. Dalje se sve odvijalo vrlo brzo. Jennifer je izvila lea i naglim trzaje podignula noge, te malog zahvatila ispod brade tako da mu je glava poletjela unatrag. Samo je nastavila isti kruni pokret, savila noge, a ruke provukla ispod tijela tako da su se nale ispred, a ne iza nje. Kad je mali omamljeno pokuao ustati, objema rukama postrance ga je raspalila po glavi. Djeak je pao na koljena. Ona se bacila na njega i oborila ga, uhvatila ga za glavu, te njome udarila o pod. Zatim je izvukla no koji mu je bio za pojasom i prerezala mu grkljan. Sjedila je na tijelu koje je drhtalo i grilo se, dok je krv iz vrata istjecala na golu zemlju. inilo se da sve traje u beskonanost. Kad se tijelo napokon smirilo, ustala je i stala mu pretraivati depove. Sarah je sve promatrala razjapljenih usta. "Dobijesa", ree Jennifer. "Dobijesa!" "Stoje?" "Nema klju!" Preokrenula je tijelo stenjui od napora. Ruke su joj sad bile krvave. Na to se uope nije obazirala. "Gdje su prokleti kljuevi?" "Moda kod drugog klinca." "Onog koji nas je vezao?" "Ne sjeam se", ree Sarah. "Bila sam se izgubila." Nije odvajala pogled od tijela, od silne krvi. "Hej," ree Jennifer, "pomiri se s time. Zna to e nam uiniti? Premlatiti nas, svi redom silovati, a zatim nas ubiti. Zajebi klince. Ubit emo ih koliko vie budemo mogli i pokuati se izvui ivi. Ali treba mi prokleti kljul" Sarah se pridigne na noge. "Izvrsna ideja", ree Jennifer. Prila joj je i unula ispred nje. "to?" "Stani mi na ramena i podigni se, pa e se osloboditi. Brzo!" Vani je masa ljudi vritala i grmjela. Bio je to neprekidan, ruan zvuk.

Ted Bradley mirkao je pod jakim suncem. Bio je posve dezorijentiran od boli i straha, kao i od prizora koji ga je doekao: dva reda starih ena izmeu kojih treba proi. Sve su ene mahnito pljeskale. Iza njih naziralo se pravo more lica tamnoputi mukarci, mlade djevojke i djeca koja mu dopiru jedva do struka. Svi su vikali i klicali. Deseci i deseci ljudi natisnuti oko prolaza. Klicali su njemu! I protiv vlastite volje, Ted se nasmijeio. Bio je to blijedi osmijeh jer je bio umoran i ozlijeen, no iz iskustva je znao da e njime najprimjerenije izraziti zadovoljstvo koje osjea zbog njihove reakcije. Dok su ga dvojica mukaraca vodila dalje, kimao je i smijeio se. Dopustio je ak i da mu osmijeh postane jo iri. Na suprotnome kraju prolaza stajao je glavom i bradom Sambuca i on je mahnito pljeskao, visoko podignutih ruku i iroka osmijeha. Ted nije znao to se dogaa, ali je oito pogreno protumaio znaenje cijelog skupa. Ili to ili su oni otkrili o kome je zapravo rije, pa su promijenili izvorni plan. Ni to ne bi bilo prvi put. ene su klicale toliko glasno, uzbuene i razjapljenih usta da se pokuao osloboditi zahvata dvojice mukaraca i hodati sam. I uspio je! No sad, kad im je priao, uvidio je da ene koje pljeu i kliu uz nogu imaju i teke batine. Neke su imale palice za bejzbol, a neke komade metalne cijevi. Kad im je priao, nastavile su vikati, ali su uzele i palice i tapove, te ga poele udarati, snano, po licu, remenima i tijelu. Bol je bila trenutana i neopisiva, pa je odmah pao na tlo, no ona dvojica odmah su ga podignula uz pomo uadi, povlaei ga dalje dok su ga ene pratile i vritale. Bol je strujala itavim tijelom i on osjeti nekakva neodreenu odvojenost, prazninu. No udarci su ga i dalje pogaali, nemilosrdni i neprekidni. Na koncu je, jo jedva pri svijesti, doao do zavretka prolaza izmea dvaju redova ena i ondje ugledao dva stupa. Ona dvojica brzo su g> vezala za njih tako daje ostao u uspravnome poloaju. Masa je zautjela. Glava mu je bila pognuta, a krv s nje kapala je na zemlju. Na tlu pred sobom ugledao je dva stopala. Krv je poela kapati i na njih, a netko mu je u tom trenutku pridignuo glavu. Bio je to Sambuca, iako Bradley nije uspijevao najbolje fokusirali pogled na njegovo lice. Svijet je bio sivkast i treperav. Ipak je vidio da se Sambuca ceri otkrivajui niz utih iljatih zuba. Sambuca je potoa uzdignuo no tako da ga Ted

vidi te se ponovno nasmijeio. Dvama prstima uhvatio je Tedov obraz i noem odrezao komad mesa. Iznenadilo ga je to ne osjea bol, ali je osjetio vrtoglavicu kad je vidio da Sambuca u ruci dri krvavi komad njegova obraza, te se smije^ otvara usta i odgriza prvi zalogaj. Krv je tekla niz Sambucine obraz dok je grizao meso cijelo se vrijeme cerei. Bradleyju se zavrtjelo (! glavi. Cijeli se svijet sad vrtio. Osjeao je muninu, gaenje i uas, a prsima se pojavila nesnosna bol. Spustio je pogled i vidio kako dj: od osamdevet godina depnim noiem odsijeca meso s donje: I illil'kl. i njegove nadlaktice. Prema njemu je pojurila neka ena viui ostalima da joj se sklone s puta. Odrezala je komad mesa s podlaktice. A onda su ve svi bili uz njega, posvuda su sijevali noevi i svi su rezali, vikali, rezali i vikali. Jedan no poletio je prema njegovim oima, osjetio je kako mu netko sputa hlae i nakon toga vie nije znao nita.

PAVUTU ETVRTAK, 14. LISTOPADA 12:22 SATI

Evans je sluao kako masa vie i klie. Nekako je znao to se dogaa. Pogledao je Kennera. No Kenner je samo odmahnuo glavom. Ne mogu poduzeti ba nita. Nitko im nee pomoi. Nema izlaza. Uto su se otvorila vrata, a na njima su se pojavila dva djeaka. Nosili su dva debela ueta, sad oito natopljena krvlju. Prili su Evansu i pomno mu vezali ruke. Evans osjeti kako mu srce poinje neobuzdano udarati. Djeaci su dovrili vezivanje i izili. Izvana je dopirala zagluujua buka. "Bez brige", ree Kenner. "Prvo e te pustiti da malo eka. JoS ima nade." "Kakve nade?!?" upita Evans obuzet bijesom. Kenner odmahne glavom. "Jednostavno... nade."

Jennifer je ekala da u sobu ue neki drugi djeak. Kad se netko na koncu pojavio, samo je pogledao djeaka na podu i ve htio odjuriti, no Jennifer ga je odmah epala za vrat. Povukla ga je u sobu, dlanom mu prekrila usta da ne bi vikao, nainila munjevit pokret rukama i samo ga pustila da padne na pod. Nije bio mrtav, ali neko se vrijeme nee micati. No u tom trenutku, kad je pogledala van, ugledala je i kljueve. Nalazili su se u hodniku, na klupi na suprotnoj strani. U sobi je sad imala dva pitolja, no nije imalo smisla pucati. Svi bi odmah dotrali do njih. Jennifer nije htjela ponovno pogledati van. ula je priguene glasove, a nije mogla biti sigurna dopiru li iz susjedne prostorije ili iz hodnika. Ne smije pogrijeiti. Naslonila se na zid kraj vrata i stala stenjati. Isprva tiho, potom sve glasnije jer je izvana i dalje dopirala buka. Tako je jo dugo stenjala. Nitko se nije pojavio. Hoe li sad ipak zaviriti van? ekala je suspregnuta daha. Evans je drhtao. Na runim zglobovima osjeao je hladnou krvlju natopljenih konopaca. Nije mogao podnijeti iekivanje. Imao je dojam da e se onesvijestiti. Vani se masa polagano stiavala, a on je znao to taj mir znai. Ubrzo e kucnuti trenutak za novu rtvu. A onda je zauo tihi zvuk Neki je mukarac kaljao. Tiho, ustrajno. Kenner je prvi shvatio to se dogaa. "Ovdje smo", ree naglas. Uz pravi mali prasak maeta je probila slamnati zid. Evans se okrene. Vidio je kako se prorez iri i kako debela smea ruka ulazi i jo vie iri otvor. U njemu se zatim pojavilo lice pokriveno gustom bradom. Jo nekoliko trenutaka Evans ga nije prepoznao, no mukarac je tada prstom pokrio usne, a neto u tom pokretu Evansu se uinilo poznatim te ga je zamislio bez brade. "George!" Bio je to George Morton. iv. Morton kroz otvor ue u sobu. "Samo tiho", prosike. "Nisi se previe urio", ree Kenner i okrene se tako da mu Morton otkljua lisice. Morton mu prui pitolj. Potom je Evans doao na red. Nakon tihog kljocaja ruke su mu bile slobodne.

Evans potegne konopce, elei osloboditi i zglobove, no bili su vrsto vezani. Morton proape: "Gdje su ostali?" Kenner rukom pokae prema susjednoj sobi pa uzme Mortonovu maetu. "Ti vodi Petera, a ja idem po djevojke." S maetom u ruci Kenner izie u hodnik. Morton epa Evansa za podlakticu. Evans energino odmahne glavom. "Idemo." "Ali..." "Posluaj me, mali." Kroz otvor u zidu izili su u dunglu. Kenner je krenuo praznim hodnikom. Na oba kraja vidio je prolaze. Netko bi ga svakog trenutka mogao iznenaditi. Uzbuni li netko ostale, gotovi su. Ugledao je kljueve na klupi, uzeo ih i priao vratima sobe u kojoj su bile zatoene ene. Pogledavi unutra, vidio je da kod stupova nema nikoga. Nigdje nije vidio ni jednu ni drugu. I dalje stojei vani, bacio je kljueve unutra. "Ja sam", proape. Ve trenutak kasnije Jennifer je pokupila kljueve. Nakon samo nekoliko sekunda i ona i Sarah su se oslobodile. Djeacima su uzele pitolje i krenule prema vratima. Prekasno. Trojica krupnih mladia pribliavala su se iza ugla Keo neru. Svi su nosili strojnice. Razgovarali su i smijali se, ni na to ne obraajui pozornost. Kenner se skloni u sobu. Leima se priljubivi uza zid, enama je pokazao da ponovno stanu kod stupova. Vratile su se u posljednji trenutak, upravo kad su mladii uli. Jennifer ree: "Bok, deki" i srdano im se nasmijei. Trojica su u tom trenutku ugledala djeake na poda i zemlju natopljenu krvlju, no bilo je prekasno. Kenner je sredio jednoga, Jennifer je na drugog navalila noem. Trei je ve zamalo iziao kad ga je Kenner raspalio drkom pitolja. Zaulo se pucanje lubanje i mlacfi se svom teinom stropotao na pod. Bilo je vrijeme da krenu. Masa u dvoritu postajala je sve nemirnijom. Sambuca se zamisli, je bijelac ve odavno mrtav. Tijelo se hladi pod njegovim nogama vie nije ukusno kao u poetku. A oni iz mase koji nisu uspjeli o

slavu traili su svoj dio, novu priliku. ene su drale palice na ramenu i razgovarale u malenim skupinama, ekale nastavak igre. Gdje je sljedei zatoenik? Sambuca neto otro naredi i trojica potre prema zgradi. Pred njima je bilo dugotrajno sputanje strmim i blatnjavim obronkom, no Evansu to nije ni najmanje smetalo. Hodao je iza Mortona koji se, kako se inilo, dobro snalazio u dungli. Otklizali su do dna i nali se u plitkome potoku ija je voda bila smea od treseta. Morton mu je rukom pokazao da poe za njim, te je potrao koritom. Morton je u meuvremenu skinuo mnogo kilograma. Bio je vitak i u dobroj kondiciji, zategnuta i vrsta lica. Evans ree: "Mislili smo da si mrtav." "Ne priaj, samo hodaj. Vjerojatno su ve krenuli za nama." Jo dok je sluao te rijei, Evans je uo kako se netko klie obronkom iza njih. Okrenuo se i potrao nizvodno, kliui se na mokrome kamenju, padajui, podiui se, trei dalje. Kenner se odmah nakon njih spustio obronkom u drutvu dviju ena. Dok su se klizali, udarali su u vornato korijenje i trnovito grmlje, no to je ipak bio najbri nain bijega. Po tragovima u blatu Kenner je vidio da je i Morton proao tim putom. Osim toga, bio je uvjeren da ima prednost od moda jedne minute. Nakon toga u selu e zavladati uzbuna. Kroz posljednji niz niskog raslinja iskoili su u potok. Iz sela nad njima zauli su se hici. Znai, ve su otkrili da su pobjegli. Kenner je znao da se zaljev nalazi s lijeve strane. Ostalima je rekao da krenu dalje, da potre koritom potoka. "A ti?" upita Evans. "Pridruit u vam se za nekoliko trenutaka." ene su krenule neoekivano brzo. Kenner se vratio na zemljani put, ekajui sa spremnom strojnicom. Prvi pobunjenik na obronku se pojavio ve za nekoliko sekunda. Ispalio je tri kratka rafala. Tijela su se zaustavila na vornatim granama. Jedno se otkotrljalo sve do potoka. Kenner je ekao. Pobunjenici sad oekuju da se dao u bijeg. Stoga je ekao. I ve nakon nekoliko minuta uo je da su se poeli sputati. Bili su buni ipak je bila rije o prestraenoj

djeci. Ponovno je zapucao i zauo vrisku. Ali inilo mu se da nije nikoga pogodio. Krikovi su bili plod straha. Ali odsada e, bio je uvjeren, silaziti drugim putom. I napredovati sporije. Kenner se okrene i potri. Sarah i Jennifer brzo su se probijale koritom potoka kad je kraj Sarina uha fijuknuo metak. "Hej", povie ona. "Mi smo!" "Oh, ispriavam se", ree Morton kad su ga sustigle. "Kojim putom?" upita Jennifer. Morton rukom pokae nizvodno. Nastavili su trati. Evans je traio runi sat, no uzeo ga je netko od onih djeaka. Morton je imao sat. "Koliko je sati?" upita Evans. "Tri i petnaest." Ostalo im je manje od dva sata. "Koliko imamo do zaljeva?" "Otprilike sat", ree Morton, "ako prijeemo dunglu. A to moramo. Oni klinci izvrsno prate tragove. Vie su me puta zamalo uhvatili. Znaju da sam ovdje, no jo me se nisu uspjeli domoi." "Koliko si ve ovdje?" "Devet dana. Kao da je ve devet godina." I dalje su trali koritom potoka, saginjui se zbog mnotva niskih grana okolnih stabala. Evans je osjeao arenje u bedrima. Boljela sug koljena. No to mu nekako nije bilo vano. Bol je sluila kao svojevrsna potvrda. Nisu mu smetali ni vruina ni kukci i pijavice za koje je znao da mu pokrivaju glenjeve i noge. Bio je jednostavno sretan to je iv. "Ovdje skreemo", ree Morton. Pojurio je udesno, iziavi iz potoka i penjui se preko velikog oblog kamenja da bi zatim skoio meu gusta paprat viu i od metra. "Ima li ovdje zmija?" upita Sarah. "Da, mnogo", ree Morton. "Ali mene to ne brine." "to te onda brine?" "Plenti pukpuk." "A to su?"

"Krokodili." Pojurili su dalje, nestajui meu gustim raslinjem. "Izvrsno", ree Evans. Kenner se zaustavio usred korita. Neto nije kako treba. Do tog trenutka u potoku je vidio tragove osoba koje su trale ispred njega. Komadie blata na kamenju, vlane tragove prstiju ili cipela ili alge u neprirodnom poloaju. No posljednjih nekoliko minuta nije vidio nita. Ostali su izili iz potoka. A njemu je mjesto na kojem su skrenuli promaknulo. Morton se sigurno dobro pobrinuo za to. Zasigurno je znao dobro mjesto za skretanje, mjesto na kojem nitko nee primijetiti da su skrenuli u dunglu. Vjerojatno negdje gdje ima paprati, u movarnom, vlanom podruju izmeu velikog kamenja na obali u travi koja je podatna pod nogama i odmah se vraa u izvorni poloaj. Kenneru je to mjesto promaknulo. Okrenuo se i polagano krenuo uzvodno. Znao je da ne smije napustiti potok ako ne pronae njihove tragove. U tom bi se sluaju svakako izgubio. A zadri li se predugo u potoku, klinci e ga pronai. I ubiti.

RESOLUTION ETVRTAK, 14. LISTOPADA 16:02 SATI

Preostao im je jo jedan sat. Morton je uao meu mangrovima i stijenjem u blizini sredita zaljeva Resolution. Ostali su se okupili oko njega. Na samo nekoliko koraka udaljenosti more je blago zapljuskivalo pijesak. "Evo to znam", ree on tiho. "Pomoni brod skriven je pod ma skirnom ceradom na istonome kraju zaljeva. Odavde ga ne vidite. Podmornicu ve tjedan dana svakodnevno alju dolje. Zbog ogranienog kapaciteta akumulatora na veoj dubini moe se zadrati samo po vremena. No ini se prilino jasno da postavljaju stoasta eksplo punjenja iju je detonaciju nuno precizno vremenski uskladiti..

"Isti eksploziv imali su i na Antarktici", ree Sarah. "U redu, dakle znate... Ovdje namjeravaju izazvati podvodnu la S obzirom na vrijeme koje podmornica provodi pod vodom, ra" da ih postavljaju na dubini od oko devedeset metara, a to je u najdjelotvornija dubina za odrone koji izazivaju tsunami." "A ovi atori?" upita Evans. "Izgleda da nita ne ele prepustiti sluaju. Ili nemaju dov stoastog eksploziva ili nisu posve sigurni da e tako u potpu obaviti posao jer su u atore postavili neto to se naziva hipersor kavitacijskim generatorima. To su veliki ureaji, otprilike d! ja kamioneta. Rade na dizelski pogon, stvaraju veliku buku kad iskuavaju, to sad rade ve danima. atore su ve vie puta premjestili, svaki put tek za dvadesettrideset centimetara, pa pretpostavljam daje toan poloaj vrlo vaan. Moda fokusiraju snop ili to ve nastaje... Nije mi ba posve jasno to rade. No ti su aparati oito vrlo vani za izazivanje odrona." Sarah upita: "A to emo mi uiniti?" "Nikako ih ne moemo sprijeiti", ree Morton. "Nas je etvero petero, ako nam se pridrui i Kenner, no nekako mi se ini da ba i nije iza nas. Njih je trinaestero. Sedmero na brodu i estero na obali. Svi su naoruani automatskim orujem." "Ali mi imamo Sanjonga", ree Evans. "To ne treba smetnuti s uma." "Onog Nepalca? Uvjeren sam da su ga uhvatili pobunjenici. Prije sat vremena oko vrha na kojem su naili na vas uli su se pucnjevi. Bio sam nekoliko metara nie neposredno prije nego to su vas uhvatili. Pokuavao sam vas upozoriti kaljem, ali..." Samo je slegnuo ramenima i okrenuo se prema obali. "Bilo kako bilo... Pod pretpostavkom da kavitacijski generatori trebaju raditi zajedno i odjednom nekako djelovati na podvodnu stijenu, smatram da imamo najvie izgleda da onesposobimo jedan ili moda dva generatora. Time bismo poremetili njihov plan ili barem umanjili uinak." Jennifer upita: "Moemo im prekinuti dovod struje?" Morton odmahne glavom. "Sami proizvode struju dizelskim generatorima." "Baterijsko paljenje?" "Ne. Imaju solarne ploe. Potpuno su autonomni." "Onda moramo poubijati ljude koji rukuju opremom."

"Da. A oni ve znaju da smo tu negdje. Kao to vidite, po jedan ovjek stoji pred svakim atorom, uva ga, a imaju i straara negdje gore, na obronku." Pokazao je u smjeru zapada. "Ne vidimo ga, ali pretpostavljam da motri cijeli zaljev." "Pa to? Neka samo motri", ree Jennifer. "Predlaem da lijepo poubijamo sve tipove u atorima i unitimo aparate. Za to imamo dovoljno oruja i..." Na trenutak je zautjela i izvadila magazin iz puke. Bio je prazan. "Bit e najbolje da provjerite kako stojite sa streljivom." Svi su iduih nekoliko trenutaka neto petljali s orujem. I svi su samo odmahivali glavom. Evans je imao etiri metka. Sarah dva. U Mortonovoj puci nije bilo ni metka. "Tipovi praktiki nisu imali streljivo..." "A nemamo ga ni mi." Jennifer duboko uzdahne. "Bit e malo tee bez oruja." Pribliila se otvoru u zelenilu i pogledala obalu, mirkajui zbog jakog svjetla. "Izmeu dungle i atora razmak je deset metara. Obala je otvorena, nema zaklona. Pojurimo li na atore, nema anse da uspijemo." "A da im nekako skrenemo pozornost?" "Ne znam ime bismo se mogli posluiti. Pred svakim je atorom jedan tip, a jedan je unutra. Obojica su naoruani?" Morton kimne. "Automatsko oruje." "Nije dobro", ree ona. "To nije ni najmanje dobro." Kenner je trao kroz vodu, intenzivno promatrao obje obale. Nije preao ni stotinu metara kad je na jednom velikom kamenu ugledao vlaan otisak neije ruke. Ve se bio gotovo posve osuio. Sad ga je pomnije promotrio. Uoio je da je trava uz potok ugaena. Tu su se odvojili od korita. Skrenuo je i uputio se prema zaljevu. Morton se oito dobro snalazio u tom podruju. Tim je smjerom takoer tekao potok, ali manji. Kenner uz odreenu nelagodu uoi da se teren sputa razmjerno naglo. To nije dobar znak. Ali ipak je rije o prohodnome pravcu kroz dunglu. Negdje naprijed uo je lave. Zvuao je neobino, kao da je pas promukao, bolestan ili takvo to. Kenner pojuri dalje, saginjui se da izbjegne grane. Mora doi do ostalih prije nego to bude prekasno. Morton je zauo lave i namrtio se. "to se dogaa?" upita Jennifer. "Pobunjenici nas trae s psima?"

"Ne. To nije pas." "Zapravo i nije zvualo kao da laje pas." "I nije pas. U ovom dijelu svijeta slue se zgodnom smicalicom, poput pasa, a kad se psi pojave, lijepo ih pojedu." "Ali tko?" "Krokodili. uli ste krokodila. Negdje iza nas." Na obali se odjednom zaula grmljavina automobilskih motora. Oprezno virei kroz raslinje, ugledali su tri dipa. Vozila su se pribliavala s istone strane zaljeva, pijeskom jurila prema njima. "to je sad to?" upita Evans. "To uvjebavaju ve cijeli tjedan", ree Morton. "Samo gledajte. Po jedan prilazi svakom atoru i zaustavlja se. Vidite? Prvi ator... drugi ator... trei ator. Svi se zaustavljaju. Svi motori i dalje rade. Svi su okrenuti prema zapadu." "to je na zapadu?" "Zemljani put, penje se oko stotinu metara, a onda zavrava." "Ondje je nekad neto bilo?" "Nije. Sami su probili cestu. To su prvo uinili kad su doli ovamo." Morton pogleda na istok zaljeva. "U ovo vrijeme obino bi i brod isplovio i doao u divlji dio zaljeva. Ali jo nije krenuo." "Oh..." ree Evans. "to je?" "ini mi se da smo neto zaboravili." "to?" "Brine nas mogunost da tsunami pogodi obalu Kalifornije... Ali zbog odrona bi se voda povukla dolje, zar ne? A onda bi naglo navalila prema gore. Otprilike kao kad bacim kameni u ovu lokvicu." Bacio je kameni u blatnjavu vodu pod nogama. "A val koji nastaje ima... kruni oblik." "iri se u svim smjerovima..." "O, ne", ree Sarah. "O, da... U svim smjerovima, a to znai da se vraa i na ovu obalu. Tsunami e pogoditi i ovu obalu. I to vrlo brzo. Koliko je daleko So lomonski jarak?" Morton slegne ramenima. "Ne znam. Moda tri kilometra. Doista ne znam. Peter."

"Ako valovi putuju brzinom od osamsto kilometara na sat," ree Evans, "to znai da e do ove obale doi za..." "Dvadeset etiri sekunde", ree Sarah. "Tako je. Toliko nam vremena ostaje da se sklonimo kad pone podmorsko uruavanje. Dvadeset etiri sekunde." Potmula grmljavina najavila je poetak rada prvog dizelskog generatora. Slijedio je drugi, pa i trei. Sva tri bila su u pogonu. Morton pogleda na runi sat. "To je to", ree. "Poinju." Zauli su i elektroniko zujanje, isprva jedva ujno, no potom sve glasnije tako da je ubrzo preraslo u glasno brujanje koje je ispunilo zrak. "To su kavitatori", ree Morton. "Poinju raditi." Jennifer prebaci puku preko ramena. "Pripremimo se." Sanjong se s grane neujno spusti na palubu Scorpiona. Dvanaestme tarski brod zacijelo ima vrlo mali gaz kad je toliko blizu poluotoku na istonoj strani da se nad njega nadvija i divovsko drvee iz dungle. S obale se zapravo ne vidi. Sanjong ga je primijetio tek kad je iz dungle zauo pucketanje radioveze. uao je na krmi, skrivajui se iza vitla za podizanje podmornice, i oslukivao. Imao je dojam da glasovi dopiru sa svih strana. Zakljuio je da je na brodu est do sedam osoba. No zapravo je htio doi do detonatora. Pretpostavljao je da su u kormilarnici, no u to nije mogao biti siguran. A od kormilarnice ga je sad dijelila dugaka i otvorena paluba. Pogledao je minipodmornicu koja je visjela iznad njega. Bila je svijetloplava, dugaka neto vie od dva metra, s prozirnom kupolom, sada podignutom. U vodu se sputala pomou vitla. A to vitlo... On potrai kontrolnu plou. Znao je da mora biti negdje u blizini jer operater mora gledati podmornicu dok je sputa. Na koncu ju je i pronaao: bila je to zatvorena metalna kutija na suprotnoj strani. Dopuzavi do nje, otvorio ju je i pogledao tipke. Bilo ih je est, a oznaavale su ih strelice za svaki smjer. On pritisne tipku za sputanje. Uz glasno brujanje, vitlo stane sputati podmornicu u vodu. Na brodu se oglasio alarm. Zauo je uurbane korake.

Sklonivi se u neki prolaz, stao je ekati. Na obali se zvuk alarma jedva uo od brujanja generatora i kavitacijskih ureaja. Evans pogleda uokolo. "Odakle dopire?" "Mora biti s broda. Ondje..." Zvuk su uli i ostali na obali. Po dvojica su stajala ispred ulaza u ator i pokazivala rukom. Pitala se to da poduzmu. A onda se iz dungle iza njihovih lea zaula rafalna paljba." Ljudi na obali sad su se uzbunili, stali se okretati na sve strane, usmjeravati puke as ovamo, as onamo. "Zajebi sve", ree Jennifer i uzme Evansovu puku. "To je to. Bolje prilike nee biti." Pucajui, istrala je na obalu. Krokodil je Kennera napao zastraujuom brzinom. Tek to je naas ugledao kako se otvaraju divovske bijele ralje i kako se voda die na sve strane, ispalio je rafal. Razjapljena su se usta zatvorila na samo nekoliko centimetara od njegove noge. ivotinja se stala izvijati i koprcati, ali je ponovno napala, ustima zahvativi jednu nisku granu. Meci mu nisu ni najmanje nakodili. Kenner se okrene i punom snagom pojuri niz korito. Krokodil pojuri za njim. Jennifer je trala pijeskom uputivi se prema najbliem atoru. Prela je desetak metara kad su je dva metka pogodila u lijevu nogu i oborila. Pala je na vrui pijesak, pucajui i u padu. Vidjela je kako je uvar pred ulazom u ator pao. Znala je da je mrtav. Evans joj je priao i ve se sputao u uanj. Ona povie: "Samo nastavi! Idi!" Evans potri prema atoru. Posada je na brodu zaustavila sputanje podmornice i rad vitla. Sad su zauli pucnjeve s obale. Svi su pojurili na desni bok i preko ograde pokuavali utvrditi to se dogaa. Sanjong je otiao na lijevu stranu. Ondje nije bilo nikoga. Tako je doao i do kabine u kojoj se nalazila velika kontrolna ploa s mnotvom elektronike opreme. Nad njom je bio nadvijen mukarac u kratkim hlaama i majici kratkih rukava koji je

neto radio s instrumentima. Pri vrhu ploe nalazila su se tri reda signalnih aruljica oznaenih brojkama. Kontrolni ureaj za detonatore. Za podvodne eksplozije. Sarah i Morton jurili su obalom drei se ruba dungle, punom snagom trali su prema drugom atoru. Mukarac koji je stajao ispred tog atora ugledao ih je praktiki odmah i otvorio rafalnu vatru, no zacijelo je bio silno nervozan, pomislila je Sarah, jer ih nije uspijevao pogoditi. Od kie metaka posvuda oko njih pucale su granice i lie. A sa svakim korakom prilazili su mu sve blie, dovoljno blizu da Sarah uzvrati vatru. U ruci je imala Mortonov pitolj. Na udaljenosti od dvadesetak metara zastala je i naslonila se na najblie stablo. Ciljala je posve ukoene ruke. Prvi je metak promaio cilj. Drugim je mukarca ispred atora pogodila u desno rame pa je on ispustio strojnicu u pijesak. Morton je to primijetio, te je iziao iz ume i preko pijeska pojurio prema atora. Onaj se mukarac pokuavao pridignuti. Sarah ponovno opali. Mortoa je u tom trenutku ve uao u ator. Zaula je dva pucnja i bolan krik. Sarah potri. Evans je bio u atoru. Pred njim je bio pravi zid zahuktalih strojeva pravi kompleks cijevi i otvora, okrugla ploa promjera dva i pol metra koja se nalazila na ezdesetak centimetara iznad pjeane povrine obale. Generator je bio vie od dva metra visok, a svi metalni dijelovi bili su uareni. Ureaj je stvarao zagluujuu buku. Unutra nije vidu nikoga. Spreman u svakom trenutku upotrijebiti puku i bolno svj injenice da je magazin prazan obiao je prvi ugao, a zatim i drugi. I tada ga je ugledao. Bio je to Bolden. Tip s Antarktike. Neto je radio na kontr ploi, mijenjao poloaj nekih potenciometara zagledan u LCD ek niz brojanika. Bio je toliko zaokupljen instrumentima da u prvi Evansa nije ni primijetio. Evans osjeti navalu istog bijesa. Daje imao metaka, bez razmisF bi ga ustrijelio. Boldenova je puka bila naslonjena na unutarnju sti atora. Za instrumente su mu trebale obje ruke. Evans neto povie. Bolden se okrene. Evans mu pokae da ruke uvis. Bolden pojuri na njega.

Morton je upravo stupio u ator kad ga je prvi metak pogodio u uho, a drugi u rame. Bolno je kriknuo i pao na koljena, to mu je spasilo ivot, jer mu je sljedei metak fijuknuo kraj ela i probio tkaninu atora. Leao je na tlu uz bunu napravu kad se napada pojavio iza ugla spreman, s pukom u ruci. Bio je to mukarac od dvadeset i koju godinu, bradat, smrknut i nepopustljiv. U tom trenutku pao je na ureaj. Krv je iknula po vruem metalu. Sarah je stajala u atoru, ispalila metak, pa jo jedan i jo jedan, sputajui ruku kako je ovaj padao. Tada pogleda Mortona. "Zaboravio sam kako dobro puca", ree on. "Sve u redu?" upita ona. On kimne. "Kako da ovo onda iskljuim?" Evans zastenje u trenutku kad se Bolden punom snagom zatrao u njega. Posrnuli su i udarili u stranicu atora, a zatim se nastavili hrvati prema izlazu. Evans je uspio drkom pitolja raspaliti Boldena po leima, ali time nije nita postigao. I dalje gaje nastojao udariti po glavi, no uspijevao je doprijeti jedino do lea. Bolden je, pak, kako se inilo, nastojao izgurati Evansa iz atora. U jednom su trenutku pali na tlo. Stroj je i dalje radio. Evansu je tek tada sinulo to Bolden eli postii. Pokuavao gaje gurnuti pod onu metalnu plou. ak i u blizini ruba Evans je osjetio snano vibriranje zraka, koji je ondje bio neusporedivo topliji. Bolden udari Evansa u glavu, a sunane naoale skliznu daleko od njega, naavi se pod ploom. Istog trenutka stakla su se rasprsnula. Potom su se deformirali j okviri. Ve trenutak kasnije od njih je ostao samo prah. I onda su nestale. Evans je sve to promatrao s velikim uasom. A Bolden ga je malo pomalo gurao prema rubu, sve blie i blie... Evans se otimao i borio iznenada stekavi novu snagu koja je bila plod istog beznaa. Neoekivano je Boldena udario nogom. Boldenovo lice nalo se na vruem metalu. Bolden krikne. S crnog lica dizao se dim. Evans ponovno udari i uspije se izvui iz njegova stiska. Uspije ustati. Stojei nad Boldenom, nogom gaje svom snagom udarao u rebra. Pokuavao ga je ubiti. To ti je za Antarktiku.

Bolden je pri sljedeem udarcu uhvatio Evansa za nogu i Evans je \ pao. Ali i u padu je jo jednom zamahnuo nogom i zahvatio Bolden! po glavi, te se Bolden tako od udarca zakotrljao. I naao se pod ploom. Tijelo mu je bilo napola pod ploom, a napola izvan. Poelo tresti, vibrirati. Bolden otvori usta kao da e kriknuti, no nije se zauo i nikakav glas. Evans ga jo jednom opali nogom i tijelo se tako nae] posve pod ploom. Kad se spustio na sve etiri da pogleda pod ureaj, ondje vie nije] bilo niega. Samo maglica nastala od jetkog dima. Ustavi, iziao je iz atora. Osvrnuvi se, Jennifer zubima uhvati dio bluze i otrgne komad tka kako bi nainila podvez. Smatrala je da metak nije pogodio arter no jedna je noga bila jako krvava, a i u pijesku je bilo dosta krvi pa j ve osjeala blagu vrtoglavicu. Morala je biti oprezna jer je preostao jo jedan ator, a ako se 1 iz njega pojave... Naglo se okrenula i podignula puku kad je netko iziao iz ume. t Bio je to John Kenner. Ona spusti puku. On potri prema njoj. Sanjong zapuca na staklo ispred kontrolne ploe, no nije se dc nita. Staklo se nije ni okrhnulo. Pancirno staklo, pomisli iznena Tehniar koji se nalazio unutra okirano podigne pogled. No ; je ve bio krenuo prema vratima. Tehniar poloi ruke na instrumente i tipke. Sanjong opali ( jednim metkom pogodi tehniara. Drugim je ciljao kontrolnu; No bilo je prekasno. Crvene aruljice palile su se jedna za i Poele su podvodne detonacije. Automatski se oglasio buan alarm, nalik na podmorniku i Ljudi na drugoj strani broda poeli su vikati. S razlogom, pomisli! njong. Stvoren je tsunami. Do njih e doi za samo nekoliko sekunda.

ZALJEV RESOLUTION ETVRTAK, 14. LISTOPADA 16:43 SATI

Zrak je ispunio intenzivan zvuk. Evans istri iz atora. Prvo je ugledao Kennera koji je podignuo Jennifer u naruje. Kenner je neto vikao, no Evans ga nije uo. Neodreeno je primijetio daje Jennifer sva u krvi. Evans potri do dipa, uskoi i doveze se do Kennera. Kenner poloi Jennifer u stranji prostor. Ona je ubrzano disala. Naprijed su vidjeli kako Sarah pomae Mortonu da ue u drugi dip. Kenner je morao vikati da nadjaa buku. U prvi mah Evans ga nije razumio. A onda je shvatio. "Sanjong! Gdje je Sanjong?!" Evans odmahne glavom. "Morton kae daje mrtav! Pobunjenici!" "Sigurni ste?" "Ne!" Kenner pogledom obuhvati obalu. "Vozi!" Sarah je istovremeno pokuavala voziti i Mortona odravati u uspravnom poloaju. No morala ga je isputati da promijeni brzine, a on bi joj tada odmah beivotno pao na rame. Teko je disao i iz grla mu je dopira'o pitanje. Pretpostavila je da mu je metak probio pluno krilo. Nije se uspijevala valjano koncentrirati jer je u sebi pokuavala brojati. inilo joj se da je od podvodnog odrona ve prolo deset sekundi. A to znai da imaju jo petnaest sekundi da se popnu. Sanjong je s broda skoio na drvee na obali. Rukama se drao a] lie i grane. Spustivi se na tlo, poeo se mahnito uspinjati obronkom.I Posada broda tad gaje ugledala. Doskoivi na kopno, i oni su pokuaB j krenuti za njim. Sanjong je zakljuio da imaju jo oko pola minute do udara prvq^l vala. Bit e to najmanji val, ali ipak visok oko pet metara. Na obroif bi se prilikom sraza mogao podignuti za jo oko pet metara. A to; da se on za trideset sekundi mora popeti barem devet do deset met blatnjavim obronkom. Znao je da mu to nikako nee uspjeti. Znao je da je to neizvedivo. Ipak se nastavio penjati.

Sarah je vozila zemljanim putom, a dip se pritom opasno klizao velikoj strmini. Morton je samo utio, a koa mu je poprimila nei plaviastosivu boju. Ona povie: "Dri se, George! Dri se! Jo malo!" Stranji dio vozila naglo se zanio u stranu, a Sarah usp; krikne. Prebacila je u niu brzinu uz kripu mjenjaa, ponovno prci nadzor nad vozilom u blatu i nastavila uspon. U retrovizoru je Evansa koji ju je pratio. U sebi je i dalje brojala: Osamnaest. Devetnaest Dvadeset. Dvojica mukaraca sa strojnicama iz treeg su atora na obali i u posljednji preostali dip. Pojurili su uzbrdo za Evansom, pucaju vonji. Kenner je uzvraao vatru. Meci su razbili vjetrobransko: Evans zbog toga uspori. "Samo vozi!" povie Kenner. "Dalje!" Evans zapravo nita vie nije vidio. Na mjestima na kojima se nije razbilo, staklo je bilo prekriveno blatom. Vozio je dalje, dajui sve od sebe da nekako vidi kamo vozi. "Samo vozi!" povie Kenner. Meci su fijukali posvuda oko njih. Kenner je gaao gume dipa koji ih je slijedio. Pogodio ih je i dip se odmah prevalio na bok. Ona dvojica ispala su iz vozila te se brzo pridignula, epajui. Nalazili su se tek etiripet metara iznad obale. Prenisko. Kenner pogleda prema moru. I ugleda val koji se pribliava obali. Bio je silno velik, protezao se cijelom irinom obzora: zapjenjena kresta, bijeli luk koji se iri i juri prema obali. Val nije bio osobito visok, ali je, kako se pribliavao obali, rastao, dizao se sve vie i vie... Dip se naglo zaustavi. "Zato si stao?" povie Kenner. "Doli smo do zavretka proklete ceste!" povie Evans. Val je sad bio visok oko etiri i pol metra. Uz zagluujuu grmljavinu obruio se na obalu i pojurio prema njima. Evans je imao dojam da se sve odvija kao na usporenoj snimci veliki zapjenjeni val koji podie sve pred sobom i nekako uspijeva zadrati krestu i dok napreduje obalom, ulazi u dunglu, posve prekriva zeleni krajolik bjelinom, dok uskomeana voda kljua i penje se obronkom prema njima.

Nije uspijevao odvojiti pogled od vode jer je imao dojam da uope ne gubi snagu, nego samo bez prestanka navire. Malo nie, na zemljanome putu, ona su se dvojica panino udaljavala od dipa, a ve trenutak kasnije prekrila ih je zapjenjena voda i tako su nestali s vidika. Val se uspeo jo metarmetar i pol, a onda je odjednom usporio, stao se povlaiti, sputati. Na tlu vie nije bilo traga ni onoj dvojici ni njihovu vozilu. Drvee je bilo osakaeno, mnoga stabla iupana. Val se vratio u more sve se vie udaljavajui, otkrivajui obalu, stijei i pijesak tamo daleko prema puini, a onda se napokon spustio i m se ponovno smirilo. "To je prvi", ree Kenner. "Sljedei e biti vei." Sarah je pridravala Mortona u uspravnome poloaju, nastojala pomoi da se osjea to udobnije. Usne su mu bile uasno plave, a 1 hladna, no inilo se da je pri svijesti. utio je i promatrao more. "Dri se jo malo, George", ree ona. On kimne. Otvarao je usta, ali se rijei nisu ule. "to je? to eli rei?" itala je s usana koje su se razvukle u slabaan osmijeh. Ovo ne bih propustio ni da mije posljednje na ovome svijetu. Slijedio je novi val. Iz daljine je izgledao posve isto kao prvi, no kad se pribliio, vi^ se da je osjetno vei, barem za pola vii od prvoga, a grmljavina 1 zaula prilikom njegova dolaska na obalu bila je nalik na prasak snane eksplozije. Divovski vodeni zid pojurio je prema njima i d mnogo vie nego prethodni put. Nalazili su se gotovo trideset metara iznad obale. Val je gotovo dvadeset metara. "Sljedei e biti jo vei", ree Kenner. More je jo nekoliko minuta bilo posve mirno. Evans se obrati Je "uj," ree, "eli da..." Nje nije bilo. Na trenutak je pomislio da je moda ispala iz A onda je uvidio da je pala na pod, gdje lei sklupana od boli. 1 rame bili su joj natopljeni krvlju. "Jennifer?" Kenner uhvati Evansa za ruku i obzirno je odmakne. Samoj mahnuo glavom. "Oni tipovi u dipu..," ree. "Do tada se jo Evans je ostao bez rijei. Osjetio je vrtoglavicu. Sad je jo pogleda. "Jennifer?" Oi su joj bile zatvorene i jedva je disala. "Okreni se na drugu stranu", ree Kenner. "Ili e se izvui ili nee."

Pribliavao im se novi val. Nisu se imali kamo skloniti. Bili su doli do zavretka puta. Oko njih je bila dungla. ekali su i gledali kako se more die, kako prema njima uz grmljavinu i pitanje nadire uasan vodeni zid. Val se ve razbio o obalu, ali je voda ipak i dalje nadirala uz obronak: jo uvijek je bila rije o vodenome zidu visokom trietiri metra. Sarah je bila uvjerena da e ih sve odnijeti, no val je ostao bez snage na samo nekoliko metara od njih, usporavajui i tonui, da bi se jednako brzo vratio na obalu. Kenner pogleda na runi sat. "Imamo jo nekoliko minuta", ree. "Pokuajmo uiniti to moemo." "Kako to misli?" upita Sarah. "Mislim da se trebamo popeti koliko god moemo." "Dolazi jo jedan val?" "Najmanje jedan." "Vei?" "Da." Prolo je pet minuta. Popeli su se jo dvadesetak metara. Kenner je nosio Jennifer, koja je i dalje krvarila. U meuvremenu je izgubila svijest. Evans i Sarah pomagali su Mortonu koji se kretao vrlo oteano. Evans ga je na koncu podignuo i ponio na leima. "Ba mi je drago to si izgubio neto kilograma", ree Evans. Morton ga je bez rijei samo potapao po ramenu. Evans se nastavio s mukom uspinjati. Tad je naiao novi val. Kad se povukao, uvidjeli su da su nestali i njihovi dipovi. Mjesto na kojem su donedavno stajali bilo je prepuno iupanih stabala. Posve iscrpljeni, nepomino su promatrali to mjesto. Vie se nitko nije mogao sjetiti je li to bio etvrti ili peti val. Na koncu su, uz dosta prepiranja, zakljuili da je vjerojatno bio etvrti. "to emo sad?" upita Sarah Kennera. "Penjati se." Osam minuta kasnije pojavio se novi val. Bio je manji od prethodnog. Evans je bio preumoran za neto drugo pa je samo nepomino piljio: vodu. Kenner je pokuavao pomoi Jennifer i zaustaviti krvarenje,: njezina je koa u meuvremenu poprimila nimalo optimistinu bli dosivu boju, dok su joj usne bile plave. Na obali

vie nije bilo nika znaka ljudske aktivnosti. Svi su atori nestali. Nije bilo ni generat Samo hrpe drva, grana, morske trave i pjene. "to je to?" upita Sarah. "to?" "Netko vie." Pogledali su prema suprotnoj strani zaljeva. Netko im je mahaoL "Sanjong", ree Kenner. "Ma, vrag ga odnio..." I tada se nast "Nadam se samo da e biti pametan i ondje ostati. Trebala bi barem dva sata da se probije preko tih ostataka. Idemo vidjeti je li helikopter jo na mjestu ili ga je odnio val. Pa emo ga pokupiti."

TIHI OCEAN PETAK, 15. LISTOPADA 17:04 SATI

Trinaest tisua kilometara istono u Goldenu, u saveznoj dravi Colo rado, bila je no kad su raunala Nacionalnog informacijskog centra za potrese zabiljeila netipian seizmiki poremeaj negdje na podruju Tihog oceana, malo sjevernije od Solomonskih otoka, snage 6,3 po Richteru. Snaan, ali ne i neuobiajeno snaan potres. Neobinost poremeaja navela je raunalo da ga kategorizira kao "anomaliju", to je razmjerno esta oznaka seizmikih dogaaja u tom dijelu svijeta u kojem se tri tektonske ploe sastaju u neobinome rasporedu. Raunala Centra procijenila su da potres nije obiljeilo razmjerno sporo kretanje koje se inae povezuje sa tsunamijima, pa ga i nije klasificirao kao "generator tsunamija". Meutim, takvu ocjenu pomnije su prouavali na jugu Tihog oceana nakon razornog potresa na Novoj Gvineji 1998. najrazornijeg tsunamija 20. stoljea koji takoer nije odgovarao klasinim karakteristikama za takvu pojavu. Raunala su stoga, za svaki sluaj, upozorila na taj potres i uzbunila senzore u MORNU Tihooceanskoj mrei prijenosnika sa sjeditem u Hilu, na Havajima. est sati kasnije plutae na puini utvrdile su porast razine mora od dvadeset tri centimetra, kao i obrazac koji odgovara tsunamiju. Zbog velike dubine oceana, tsunami obino podie razinu mora tek za nekoliko centimetara. Te veeri brodovi u sredinjem dijelu Tihog oceana nisu osjetili ba nita dok je veliki val prolazio ispod njih. Ipak, plutae su sve zabiljeile i oglasile uzbunu. Na Havajima je bila pono kad su se raunala ukljuila i kad sa j se na ekranima pojavili podaci. Voditelj mree Joe Ohiri dotada je] spavao. Ustavi, uzeo je alicu

kave i stao prouavati podatke. Bilo je j oito da se radi o obrascu tipinom za tsunami, iako se stjecao doja da irenjem gubi na snazi. Dakako, Havaji su mu na putu, no taj e pogoditi june obale otoka, to se dogaa razmjerno rijetko. Ohiri i brzinu izrauna snagu vala, zakljui da nije nita osobito te stoga ] uobiajenu obavijest jedinicama civilne zatite na svim naseljer otocima. Poruka je poinjala rijeima: "Ovo je informativna poruka., a zavravala uobiajenim tekstom o tome kako se upozorenje upui kao preliminarna informacija. Ohiri je znao da nitko nee obrat osobitu pozornost. Obavijestio je i centre za uzbunjivanje na Aljasrii na Zapadnoj obali jer e val sutradan prije podne doi i do obale. Pet sati kasnije plutae za praenje valova ispred obale Kalifor i Aljaske zabiljeile su prolazak tsunamija koji je u meuvremenu jt oslabio. Raunala su izraunala brzinu i snagu valova i nisu predlc daljnje poteze. A to je znailo daje poruka upuena lokalnim postaja bila tek informacija, a ne upozorenje o tsunamiju: NA TEMELJU POLOAJA I MAGNITUDE, POTRES NIJE BIO DOVOUNO SNAAN DA IZAZOVE TSUNAMI KOJI BI UGROZIO PODRUJE KALIFORNIJE, OREGONA, VVASHINGTONA, BRITANSKE KOLUMBIJE I ALJASKE. U POJEDINIM PODRUJIMA MOGLO BI DOI DO MALE PROMJENE U RAZINI MORA. Kenner, koji je poruke pratio na raunalu, samo je poeo odma glavom. "Nick Drake danas nee biti osobito sretan." Prema Kenne pretpostavci, kavitacijski generatori trebali su im da proire djelc podvodnih detonacija i stvore razmjerno dugotrajni odron koji bi i zvao i istinski snaan tsunami koji bi doao i do suprotne strane' oceana. A to je onemogueno. Sat i pol kasnije znatno oslabljeni tsunami pogodio je obalu fornije. Radilo se o nizu od pet valova visokih u prosjeku dva koji su nakratko unijeli uzbuenje meu surfere, ali ih nitko drugi i ni primijetio. Kennera su sa zakanjenjem izvijestili da FBI ve dvanaest sati pokuava s njim stupiti u vezu. Pokazalo se da je V. Allen Willy napustio kuu uz more u dva iza ponoi. Bilo je to manje od sat nakon dramatinih dogaaja u zaljevu Resolution i vie od deset prije upozorenja o tsu namiju. Kenner je pretpostavio da se Willy jednostavno prestraio i da nije bio spreman ekati. No bila je to vana i vrlo znakovita pogreka. Kenner je nazvao agenta i pokrenuo postupak za ishoenje sudske odluke kojom e nadlene slube doi do ispisa telefonskih brojeva s kojima je Willy komunicirao.

Nitko od njih nije smio napustiti otok jo tri dana. Trebalo je obaviti mnotvo formalnosti, ispuniti hrpu papira i izdrati brojna ispitivanja. Problematina je bila i situacija s Mortonovim oteenim plunim krilom, kao i s velikim gubitkom krvi koji je pretrpjela Jennifer. Morton je traio da ga radi operacije prevezu u Sydney, no to nije bilo mogue jer je u Americi ve prijavljen kao nestala osoba. Iako je estoko prosvjedovao govorei o seoskim vraevima, vrlo dobar kirurg koji se kolovao u Melbourneu sredio mu je plua u Gareda Townu. No Jennifer nije mogla ekati tog kirurga. Tijekom petosatne operacije vaenja zrna iz torza trebale su joj tri transfuzije, a zatim je bila na respiratoru, na rubu smrti provevi sljedeih etrdeset osam sati. Na izmaku drugog dana ipak je otvorila oi, skinula masku za kisik i obratila se Evansu, koji je sjedio uz njezinu postelju: "Nemoj biti toliko potiten. Ovdje sam, za ime svijeta." Glas joj je bio slabaan, no ipak se smijeila. Problematini su bili i njihovi kontakti s pobunjenicima, injenica da je jedan mukarac iz njihove skupine nestao, i to glasoviti glumac Ted Bradley. Svi su ispriali to mu se dogodilo, no priu nije bilo mogue potkrijepiti. Stoga ih je policija natjerala da ponovno ispriaju istu priu. A onda su im odjednom, posve neoekivano i bez objanjenja, omoguili da otputuju. S papirima je sve bilo u redu. Dobili su i putovnice. Bez potekoa. Mogu otii kad god poele. Evans je prespavao vei dio putovanja do Honolulua. Nakon punjenja goriva i novog uzlijetanja, sjeo je k Mortonu i ostalima i pridruio se razgovoru. Morton je objanjavao to se dogodilo one veeri kad je doivio nesreu. "Bilo je oito da su problematini i Nick i to to radi s novcem. NERF nije radio kako treba. Nick je bio bijesan opasno bijesan. Prijetio mi je, a ja sam mu vjerovao. Uspio sam povezati njegovu organizaciju i EOF, a on se osjetio ugroenim, da upotrijebim najblai izraz. Kenner i ja smatrali smo da e me pokuati ubiti. I pokuao je. Onog jutra, u kafiu u Beverly Hillsu, ona djevojka..." "O, da", prisjetio se Evans. "Ali kako si inscenirao nesreu? Bilo je to strano opasno..." "Misli da sam lud?" ree Morton. "Uope nije bilo sudara." "Kako to misli?" "Te sam noi samo lijepo nastavio voziti."

"Ali..." Evans zauti odmahujui glavom. "Ne kuim." "O, da, kui", ree Sarah. "Jer sam ti ja sluajno natuknula... Prije nego to me George nazvao i rekao da o svemu utim." I tada se svega prisjetio. Razgovora otprije nekoliko dana. Tad mu nije posvetio osobitu pozornost. Sarah je tada rekla: Juer mi je rekao da od nekog tipa u Montereyu kupim Ferrari i dm organiziram dostavu u San Francisco. Kad se Evans iznenadio injenicom da George kupuje jo je Ferrari, rekla je: Znam. Koliko ih jedan ovjek moe voziti? A ovaj i ne izgleda kao je u skladu s njegovim uobiajenim mjerilima. Na temelju fotki koje i dobila mailom izgleda dosta islueno. Nakon toga jo je rekla: Ferrari koji je kupio proizveden je 1972. Tip 365 GTS Daytona Sp Ve ima takav auto, Peter. Izgleda kao da ne zna... "Ma, znao sam, naravno", ree Morton. "Kakvo rasipanje n Automobil je bio obino smee. A nakon toga morao sam dvc holivudskih strunjaka za scenografiju i rekvizite odvesti u Son; da ga poteno razlupaju kako bi izgledao kao da je doivio sudar, su ga kamionom otpremili te noi, postavili ga na cestu, ispustili dima..." "A ti si se lijepo odvezao kraj olupine koja je ve stajala na eljer mjestu", ree Evans. "Da", ree Morton i kimne. "Lijepo sam doao do sljedeeg zavoja, skrenuo s ceste i uspeo se na breuljak, a odande sam vas promatrao." "Kakav gad..." "Zao mi je," ree Morton, "ali trebale su mi stvarne emocije da policiju odvratim od pravih problema." "Kojih problema?" "Na primjer ledenohladnog motora", ree Kenner. "Taj motor nije radio danima. Jedan od policajaca primijetio je da je hladan dok su automobil stavljali na kamion. Vratio se i upitao kad se dogodila nesrea i tako dalje. Brinula me mogunost da to ipak prokljuve." "Ali nisu", ree Morton.

"Nisu. Znali su da neto nije u redu. Ali ini mi se da im nije palo na pamet da je rije o identinim Ferrarijima." "Nitko pri zdravoj pameti", ree Morton, "ne bi namjerno unitio 365 GTS iz 1972. ak ni takvo smee od auta." Morton se smijeio, no Evans je bio bijesan. "Netko mi je mogao rei..." "Ne", ree Kenner. "Ti si nam trebao da obradi Drakea. Dobar je primjer mobitel." "to je s njim?" "Mobitel je bio vrlo nekvalitetan prisluni ureaj. eljeli smo da Drake posumnja da i ti sudjeluje u istrazi. Trebao nam je dodatni pritisak na njega." "Da, i upalilo je. Zato su me i otrovali u stanu, zar ne?" ree Evans. "Bili ste voljni moj ivot izloiti velikoj opasnosti." "Sve je na koncu ispalo dobro", ree Kenner. "Automobilsku nesreu inscenirao si radi pritiska na Drakea?" "I kako bih se oslobodio", odgovori Morton. "Morao sam otii na Solomone i utvrditi to rade. Znao sam da Nick uva eer za kraj. Premda, da su uspjeli skrenuti onaj uragan a to im je bila trea predstava koju su planirali tako da pogodi Miami, to bi uistinu bilo spektakularno." "Ma, jebi se, George", ree Evans. "ao mi je to je moralo biti tako", ree Kenner. "Jebi se i ti." Evans nakon toga ustane i poe u prednji dio zrakoplova. Sarah je ondje sjedila sama. Bio je toliko ljutit da je odbio razgovarati i s njom. Sljedei sat proveo je zagledan kroz prozor. Na koncu se ona tiho obratila njemu, a nakon pola sata njih se dvoje zagrlilo. Evans je jo neko vrijeme nemirno spavao, bolna tijela. Nije uspijevao pronai udoban poloaj za odmor. S vremena na vrijeme budio se posve omamljen. U jednom trenutku uinilo mu se da uje kako Kenner neto govori Sari. Podsjetimo se samo gdje ivimo, govorio je Kenner. ivmo na treem planetu od sunca srednje veliine. Na je planet star pet milijardi godina i cijelo to vrijeme neprestano se mijenja. Ovo je Zemlji trea atmosfera. Prva se sastojala od helija i vodika. Rasprila se vrlo rano jer je planet bio toliko vru. Potom, kako se planet hladio, vulkanske erupcije stvorile su drugu

atmosferu od vodene pare i ugljikova dioksida. Vodena se para jo kasnije kondenzirala i stvorila more koje pokriva vei dio planeta. Zatim, negdje prije tri milijarde godina, razvile su se bakterije koje su poele trohi ugljikov dioksid i luiti vrlo otrovan plin, kisik. Druge su bakterije oslobaale duik. Koncentracija tih plinova u atmosferi polagano se poveavala. Organizmi koji se nisu uspjeli prilagoditi jednostavno su izumrli. U meuvremenu su se kopnene mase, koje poivaju na tektonskim ploama, pribliile i formirale konfiguraciju koja je poela smetati protoka morskih struja. Prvi put temperatura je poela padati. Prvi led pojavio: prije dvije milijarde godina. A posljednjih sedamsto tisua godina na planet proivljava geoloka ledeno doba ija je odlika irenje i povlaenje glacijalnog leda. Nitko posve pouzdano ne zna razloge, no led sada prekriva planet svakih stotinu tisua godina, dok se svakih dvadesetak tisua malo proiri. Do posljednjeg manjeg irenja dolo je prije dvadeset tisua godina, pa je novo hladnije:: razdoblje pred vratima. ak i danas, nakon pet milijardi godina, na je planet fantas aktivan. Tako imamo pet stotina vulkana i po jednu erupciju svaka . tjedna. Potresi se dogaaju neprestano: godinje ih biljeimo milijim pol, umjereni potres od 5 stupnjeva po Richteru dogaa se svakih sati, veliki potresi svakih deset dana. Tsunamiji prelaze Tihi ocean. tri mjeseca. Naa je atmosfera podjednako nepostojana i nasilna kao kopno, njom. U svakom trenutku na planetu biljeimo tisuu petsto elek oluja. Svake sekunde tlo pogaa jedanaest munja. Tornado se javlja svakih est sati. A svaka etiri dana veliki ciklonski sustav, promjera stotina kilometara, vrtloi se nad morem i izaziva kaos na kopnu. Ti neugodni i zlobni mali majmuni koji sebe nazivaju ljudskim biima u svemu su tome nemoni, mogu samo bjeati i skrivati se. Neopisivo je arogantno to smatraju da mogu nekako stabilizirati takvu atmosferu. Jednostavno ne mogu kontrolirati klimu. U stvarnosti moraju bjeati od oluja. "I to emo sad?" "Evo to emo", ree Morton. "Radit e za mene. Pokreem novu ekoloku organizaciju. Jo moram smisliti naziv. Ne elim neko pretenciozno ime u kojem e

biti rijei kao to su svjetski i izvori, ouvanje, divljina, fondacija... Takve rijei mogue je nizati u bezbrojnim kombinacijama. Svjetska fondacija za zatitu divljine. Zaklada za zatitu svjetskih izvora. Fondacija za zatitu svjetskih prirodnih izvora. Osim toga, ti licemjerni nazivi ve su ionako zauzeti. Treba mi neto jednostavno i novo. Neto iskreno. Jedna od mojih ideja glasi: "Proui problem i rijei ga." Samo to ba ne dobivamo zgodnu skraenicu. No to je moda i dobro. Imat emo znanstvenike i terenske istraivae, ekonomiste i inenjere i jednog odvjetnika." "A ime e se organizacija baviti?" "Posla ima u izobilju! Primjerice: nitko ne zna kako upravljati netaknutom prirodom. Odvojili bismo niz razliitih podruja i vodili ih prema razliitim strategijama. Potom bismo od vanjskih skupina zatraili da procjene rezultate i modificirali pristup. Pa sve ponovili. Bila bi to stalna ponavljanja, uz vanjsko ocjenjivanje rezultata. To jo nitko nije uinio. A na koncu emo raspolagati spoznajama o tome kako upravljati odreenom vrstom terena. Ne kako ga ouvati. Jer to je nemogue. Svako e se podruje nuno mijenjati, to god se dogaalo. Ali to je sve mogue voditi, brinuti se za prirodu samo ako zna kako to izvesti. A nitko ne zna. To je jedna velika zadaa. Voenje sloenih ekolokih sustava." "Uredu..." "Bacamo se i na probleme svijeta u razvoju. Najvei je uzrok unitenja prirode siromatvo. Ljudi koji umiru od gladi ne mogu voditi rauna o zagaenju. Razmiljaju iskljuivo o hrani. Trenutano na svijetu gladuje pola milijarde ljudi. Vie od pola milijarde nema istu vodu. Moramo stvoriti sustave dostave koji e istinski funkcionirati, iskuati ih, dopustiti da ih potvrde neovisni strunjaci, a kad se uvjerimo da funkcioniraju, jednostavno ih replicirati." "Ne zvui ba jednostavno." "Nije jednostavno ako si neka vladina sluba ili ideolog. Ali ako samo eli prouavati problem i rijeiti ga, to je mogue. A ovo bi bOa u cijelosti privatna organizacija. Privatni novac, privatna zemlja. Bez birokrata. Na administraciju bi otpadalo pet posto osoblja i sredstava. Svi bi radili samo na konkretnim stvarima.

Istraivanja na podruju ekologije vodili bismo kao pravu tvrtku. I rijeili se svih gluposti.' "Zato to netko ve nije uinio?" "ali se... Jer je toliko radikalno. Budimo realni, sve su ekoloke organizacije stare po trideset, etrdeset, neke i pedeset godina. Imaja velike zgrade, velike obaveze, brojno osoblje. Moda jo eksploatiraju mladenake snove, ali zapravo su danas dio drutvene elite. A elita radi na tome da odri status quo. To je jednostavno tako." "Dobro. to jo?" "Procjena tehnologije. Zemlje treeg svijeta mogu jednostavno; preskoiti nekoliko koraka. Preskoe telefonske vodove i odmah prebace na mobilne veze. No nitko se ne bavi pravim analizama tehno4 logije u smislu praktinog funkcioniranja i uravnoteenja neizbje mana. Vjetroelektrane su udesna stvar, ako nisi ptica. To su zap divovske giljotine za ptice. Moda bismo ih trebali graditi bez obzira to. Ali ljudi ne znaju ni kako razmiljati o takvim stvarima. Samo gh! i prave se silno pametnima. Nitko nita ne ispituje. Nitko ne prov terenska istraivanja. Nitko se ne usuuje rjeavati probleme jer hi: rjeenje moglo protiviti filozofiji, a veini je ljudi privrenost uvrijee" stavovima i vjerovanjima vanija od uspjeha u svijetu." "Doista?" "Vjeruj mi. Bit e ti jasno kad doe u moje godine. Dalje... kor nje zemlje za zabavu vienamjenska primjena. To je pravo takor gnijezdo. Nitko jo nije otkrio kako rijeiti stvar, a sve je toliko tra borba toliko estoka da dobri ljudi jednostavno diu ruke i odustaju, se gube u pravoj lavini parnica. No to ne pomae. Odgovor je vjere u nizu razliitih rjeenja. Pojedina podruja moda i treba rezer za ovu ili onu svrhu. Ali svi ivimo na istom planetu. Neki ljudi operu, neki Vegas. A takvih koji vole Vegas svakako je mnogo." "Jo neto?" "Da. Treba nam novi mehanizam za financiranje istraivanja. Znanstvenici su trenutano u istom poloaju kao renesansni slikari od kojih mecena naruuje portret. A ako su pametni, dobro e paziti da njihov rad na profinjen nain ide u prilog naruitelju. Ne oito i otvoreno, nego neizravno. A to nije dobro naelo kad je rije o istraivanju onih podruja znanosti koja utjeu na policiju i strategiju. to

je jo gore, takav sustav djeluje protiv rjeavanja problema. Jer ako rijei problem, vie nema dotoka novca. Sve to mora se promijeniti." "Kako?" "Ve imam odreene zamisli. Znanstvenici ne smiju imati pojma o novcu. Neka u tom aspektu tapkaju u mraku. Isto vrijedi i za procjenu istraivanja. Vie ekipa moe paralelno raditi na istoj stvari kad je rije o istraivanjima s ciljem odreivanja strategije. Zato ne, ako se doista radi o vanim stvarima?" Nastojat emo promijeniti nain na koji struni asopisi izvjetavaju o istraivanjima. U istome broju objaviti i struni lanak i strune recenzije rada. Tako e se svi vrlo brzo srediti. asopise odvojiti od politike. Njihovi urednici otvoreno zauzimaju stavove o pojedinim pitanjima. A to nije dobro." Evans upita: "Jo neto?" "Nova upozorenja. Ako proita da neki autori navode: 'Utvrdili smo da antropogeni stakleniki plinovi i sulfati ostvaruju primjetan utjecaj na tlak na razini mora', stvar zvui kao da su se spustili u stvarni svijet i neto mjerili. A zapravo su samo proveli kompjutersku simulaciju. Piu kao da su simulacije stvarni podaci. A nisu. Taj problem treba rijeiti. Ja bih bio za ovakav natpis: UPOZORENJE: KOMPJUTERSKA SIMULACI JA MOGLA BI BITI POGRENA ILI NEPOTVRDIVA. Kao na cigaretama. Iste natpise stavio bih i na novinske lanke, kao i na ekrane. UPOZORENJE: NAGAANJA U OVIM INFORMACIJAMA MODA NEMA INJENICA. Moe li zamisliti hrpe takvih upozorenja na naslovnicama?" "Jo neto?" Evans se sad ve smijeio. "Ima jo nekoliko stvari," odgovori Morton, "no iznio sam glavna podruja. Bit e vrlo teko. Bit e to Sizifov posao, od samog poetka. Nailazit emo na otpore, sabotae, omalovaavanje i ocrnjivanje. Uasno e nas vrijeati. Eliti se to nikako nee dopasti. Mediji e nam se rugati. Ali s vremenom e novac potei u naem smjeru jer emo pokazati rezultate. A onda e svi zautjeti. I tada e nas slaviti, a to je ujedno i najopasnije razdoblje." "I?" "Ja u tada ve odavno biti na drugome svijetu. Ti i Sarah ve ete dvadeset godina biti na elu organizacije. A posljednja zadaa bit e njezino rasputanje prije nego to preraste u jo jednu isluenu ekoloku organizaciju koja na sve

strane trubi o mudrostima iz nekih davnih vremena, uludo troi sredstva i ini vie tete nego koristi." "Tako, znai", ree Evans. "A kad je raspustimo?" "Pronai ete neku bistru mladu osobu i pokuati u njoj pobuditi uzbuenje i elju da uini ono to treba uiniti sljedei narataj." Evans pogleda Saru. Ona slegne ramenima. "Ako nema bolju ideju..." ree. Pola sata prije nego to su doli do kalifornijske obale, nad morem su ugledali smeu izmaglicu. Kako su se primicali kopnu, postajala je sve guom i tamnijom. Ubrzo su ugledali i svjetla grada koja su se protezala kilometrima i kilometrima. Bila su mutna zbog neiste atmosfere. "Malo podsjea na pakao, zar ne?", ree Sarah. "Teko je zamisliti da se u to spremamo sletjeti." "Pred nama je mnogo posla", ree Morton. Zrakoplov se skladno poeo sputati prema Los Angelesu.

AUTOROVA PORUKA

Roman poput ovoga, djelo u kojem su izraena brojna suprotstavljena miljenja i stavovi, kod itatelja e moda pobuditi znatielju: to tono autor misli o spomenutim pitanjima i problemima? Tekstove koji se bave ekolokim temama itam ve tri godine, to samo po sebi moe biti opasno. Ali imao sam priliku upoznati se i s mnogim podacima i dobro promisliti o vlastitim stavovima. Ovo su moji zakljuci: O svim moguim aspektima prirodnog okolia znamo nevjerojatno malo, od povijesti do dananjeg stanja, od naina na koji ga je mogue ouvati do naina na koji ga je mogue tititi. U svim raspravama sve suprotstavljene strane pretjerano naglaavaju irinu dananjih spoznaja i njihov stupanj pouzdanosti. Koliina ugljikova dioksida u atmosferi nedvojbeno se poveava, a vjerojatan je uzrok ovjekova aktivnost.

 Ujedno proivljavamo i prirodni trend zatopljenja koji je poeo jo negdje oko 1850., kad je zavrilo etiristogodinje hladno razdoblje poznato i pod nazivom "malo ledeno doba". Nitko tono ne zna u kolikoj je mjeri dananji trend zagrijavanja prirodna pojava. Nitko tono ne zna u kolikoj je mjeri dananji trend zagrijavanja posljedica ovjekova djelovanja. Nitko tono ne zna koliko e biti globalno zagrijavanje u sljedeem stoljeu. Kompjuterska predvianja razlikuju se i do 400%, a to je de facto dokaz da nitko nita ne zna pouzdano. No kad bih trebao pretpostaviti to zapravo rade i svi ostali rekao bih da e poveanje temperature iznositi 0,812436 Celzijevih stupnjeva. Nema dokaza daje moja pretpostavka o situaciji u svijetu za stotinu godina imalo bolja ili loija od ostalih procjena. (Budunost ne moemo "procijeniti" niti je moemo "predvidjeti". To su tek eufemizmi. Moemo samo nagaati i pretpostavljati. ak je i struna pretpostavka tek pretpostavka.) Pretpostavljam da e dio povrinskog zagrijavanja kojem svjedoimo u konanici biti mogue pripisati ovjekovoj aktivnosti. Pretpostavljam da e glavni uzrok biti koritenje zemlje, dok e atmosferska komponenta biti daleko nevanija. Smatram da je prije donoenja skupih stratekih odluka na temelju klimatskih modela, razborito postaviti uvjet da ti modeli tono predviaju buduu temperaturu tijekom deset godina. Bolje bi bilo dvadeset godina. Smatram da je dosta neobino da netko nakon dvjesto godina takvih lanih uzbuna i dalje vjeruje u neizbjenu nestaicu prirodnih izvora. Ne znam je li takve stavove danas najbolje pripisati nepoznavanju povijesti, sklerotinoj dogmatinosti, nezdravoj ljubavi prema Malthusu ili obinoj gluposti, no oito je rije o neiskorjenjivoj konstanti u ovjekovim proraunima. Mnogo je razloga za naputanje fosilnih goriva i to emo u narednom stoljeu postii bez zakona, financijskih poticaja, programa konzervacije ugljika, kao i beskonanih prituba svih koji ire strah. Koliko ja znam, poetkom 20. stoljea nije bilo potrebe da netko zabrani konjske zaprege.

 Pretpostavljam da e ljudi 2100. godine biti mnogo bogatiji od nas, da e troiti vie energije, da e ukupan broj stanovnika aa svijetu biti manji i da e imati vie netaknute prirode nego na danas. Drim da se za njih ne trebamo brinuti. Trenutana gotovo histerina zaokupljenost sigurnou u n; ljem je sluaju uludo troenje vremena i sredstava i teret za vjekov duh, a u najgorem poziv na stvaranje totalitarnog drutva. Hitno je potrebno educirati javnost. Zakljuio sam da veina ekolokih "naela" (poput odrivog razvoja ili naela opreza) djeluje tako da uva gospodarske povlastice Zapada, pa je stoga rije o suvremenome imperijalizmu usmjerenome protiv svijeta u razvoju. Kao da na ljepi nain zapravo govorimo: "Mi smo prigrabili to nam treba i ne elimo da vi doete do istih stvari jer ete izazvati preveliko zagaenje." "Naelo opreza", kad se primjenjuje kako valja, zabranjuje naelo opreza. Jednostavno je proturjeno. Stoga u sluaju naela opreza ne moemo biti pregrubi. Smatram da ljudi imaju dobre namjere. Itekako sam svjestan tetnog djelovanja pristranosti, sustavnog iskrivljavanja misli, snage racionaliziranja, maska pod kojima se kriju sebini interesi, te neizbjenosti neeljenih posljedica. Vie cijenim ljude koji nakon stjecanja novih spoznaja promijene miljenje nego one koji ne odustaju od stavova koje su imali i prije trideset godina. Svijet se mijenja. Ne mijenjaju se jedino ideologije i zatucani fanatici. Tijekom trideset i neto godina od pojave prvih ekolokih pokreta znanost je doivjela veliku revoluciju. Ta je revolucija donijela nove spoznaje o nelinearnoj dinamici, kompleksnim sustavima, teoriji kaosa, teoriji katastrofe. Transformirala je nain razmiljanja o evoluciji i ekologiji. Ipak te ideje koje vie i nisu toliko nove gotovo i nisu prodrle u razmiljanja ekolokih aktivista, neobino ukopanih u pojmove i retoriku sedamdesetih godina. Potreban nam je novi ekoloki pokret, s novim ciljevima i novim organizacijama. Trebamo vie ljudi koji e raditi na terenu, u stvarnoj prirodi, a manje ljudi pred kompjuterskim ekranima. Trebamo vie znanstvenika, a daleko manje odvjetnika. Ne moemo oekivati da emo parnicama upravljati sloenim sustavom kakva je priroda. Moemo samo privremeno mijenjati stanje najee onemoguavanjem

neega pri emu ishode ne moemo predvidjeti i u konanici ne moemo nadzirati. Naa zajednika fizika okolina po samoj je prirodi stvari najvanija politika tema, a najvea je medvjea usluga privrenost samo jednoj politikoj stranci. Upravo zbog toga to je zajednika, o okolini se ne moe brinuti samo jedna strana, jedna opcija, onako kako njoj najvie odgovara prema gospodarskim ili estetskim kriterijima. Prije ili kasnije suprotstavljena e se skupina nai na vlasti i promijeniti dotadanju politiku. Za stabilnu brigu o okolia potrebno je spoznati da svaka opcija ima svoje mjesto: i ljubitelji snowmobila i ljubitelji pecanja, i mountain bikeri i planinari, i graevinari i uvari prirode. Sve su te sklonosti u meusobnoj suprotnosti i njihovu nespojivost nije mogue izbjei. Ali upravo je pomirivanje nespojivih ciljeva istinska funkcija politike. Oajniki nam je potreban nestranaki mehanizam financiranja. koji e funkcionirati "naslijepo" i koji e omoguiti istraiva j nja potrebna za odreivanje prikladnog pristupa i strategije., Znanstvenici i predobro znaju za koga rade. Oni koji financiraj I odreeno istraivanje bilo da je rije o proizvoau lijekova i vladinoj agenciji ili ekolokoj organizaciji uvijek unaprijedi oekuju odreeni ishod. Financiranje istraivanja gotovo nikad] nije otvoreno ni u kojem smislu. Znanstvenici znaju da nastavak] financiranja ovisi o podastiranju eljenih rezultata. Zbog su rezultati "istraivanja" koja provode ekoloke organu jednako pristrani i sumnjivi kao i rezultati "istraivanja" provode velike korporacije. Vladina su "istraivanja" podje pristrana ovisno o tome tko je u odreenom trenutku na' Nijedna skupina ne bi smjela imati mogunost da se samo i provlai i da joj se slijepo vjeruje. Pouzdano znam da je na svijetu previe pouzdanih informa I. DODATAK Zbog ega je ispolitizirana znanost opasna? Zamislite da se pojavila nova znanstvena teorija koja upozorava na neizbjenu krizu i ukazuje na rjeenje. Teorija ubrzo dobiva potporu vodeih znanstvenika, politiara i estradnih zvijezda diljem svijeta. Istraivanja financiraju istaknuti pojedinci i zaklade, a provode se na

uglednim sveuilitima. O krizi se esto izvjetava u medijima. Nove spoznaje predaju se na fakultetima j i u srednjim kolama. Pritom ne mislim na globalno zagrijavanje. Mislim na jednu druga j teoriju koja je popularnost stekla prije stotinu godina. Meu njezinim su sljedbenicima bili Theodore Roosevelt, WoodrovJ Wilson i Winston Churchill. Odobrili su je suci Vrhovnog suda Olhcr Wendell Holmes i Louis Brandeis, presudivi u njezinu korist. Me poznatim osobama koje su je podupirale bili su izumitelj telefa Alexander Graham Bell, aktivistica Margaret Sanger, botaniar Lut Burbank, utemeljitelj sveuilita Stanford Leland Stanford, roma H. G. Wells, dramatiar George Bernard Shaw, te jo stotine Podupirali su je dobitnici Nobelove nagrade. Istraivanja su fina i zaklade Carnegie i Rockefeller. Radi provoenja istraivanja je institut Cold Springs Harbor, ali vaan doprinos dali su i istra centri na Harvardu, Yaleu, Princetonu, Stanfordu i Johnsu Hopk Zakonska regulativa potrebna za suoavanje s krizom donesena je I saveznim dravama od New Yorka do Kalifornije. Sva nastojanja podupirala je Nacionalna akademija znanosti, Amerika medicinska udruga te Nacionalno vijee za istraivanja. Govorilo se da bi ih, da je iv, pozdravio i Isus. Istraivanja, promjene zakonskih okvira i formiranje javnog mnijenja u vezi s tom teorijom ukupno su trajali gotovo pola stoljea. Protivnike teorije zagovornici su nadglasali, nazivajui ih reakcionarima koji ne vide stvarnost ili obinim neznalicama. No s dananjeg stajalita udi to se tako malo ljudi protivilo teoriji. Danas znamo daje ta glasovita teorija koja je stekla toliku potporu zapravo spadala u kategoriju pseudoznanosti. Kriza o kojoj se govorilo zapravo nije postojala. A koraci poduzeti u ime teorije bili su i moralno pogreni i kanjivi. U konanici su u smrt odveli milijune ljudi. Rije je o eugenici, a povijest teorije toliko je uasna i, za one koji su se u priu upleli, toliko neugodna da se o njoj danas rijetko govori. No tu priu trebao bi poznavati svaki graanin kako se takvi uasi ne bi ponovili. Teorija eugenike ukazala je na krizu genetske raznovrsnosti koja e dovesti do slabljenja ljudskog roda. Najbolja ljudska bia ne razmnoavaju se jednako brzo kao manje kvalitetne jedinke stranci, useljenici, Zidovi, osobe s degenerativnim poremeajima, nesposobni, neprilagoeni i "slaboumni". Ugledni britanski

znanstvenik Francis Galton prvi je iznio pretpostavke na tom podruju, no drugi su njegove izvorne zamisli proirili daleko izvan granica njegovih namjera i elja. Prigrlili su ih znanstveno nastrojeni Amerikanci, kao i oni koji se nisu zanimali za znanost, ali ih je brinulo useljavanje "manje vrijednih" naroda poetkom 20. stoljea "opasne ljudske poasti" koja dovodi do "sve masovnije pojave imbecila" i koja zagauje najkvalitetniju skupinu pripadnika ljudske vrste. Zagovornici eugenike i zagovornici ograniavanja useljavanja udruili su snage kako bi to prekinuli. Prema njihovu planu, trebalo je izdvojiti mentalno zaostale pojedince openito se smatralo da u tu skupinu pripada veina Zidova, ali i mnogi stranci, kao i crnci te izoliranjem u posebnim ustanovama ili sterilizacijom onemoguiti njihovo razmnoavanje. Prema rijeima Margaret Sanger: "Podizanje onih koji nita ne vrijede na raun dobrih krajnji je oblik okrutnosti... potomstvu ne moemo ostaviti vee prokletstvo nego da im u naslijee ostavimo sve brojniju populaciju imbecila." Govorila je i o teretu brige za "taj balast ljudskog otpada". U takvim stavovima nipoto nije bila usamljena. H. G. Wells dizao je glas protiv "nesposobnih rojeva graana drugog reda". Theodoie Roosevelt ustvrdio je da "drutvo degeneriranim osobama ne smije doputati da raaju iste takve ljude". Luther Burbank: "Kriminalcima i bolesnima treba zabraniti reprodukciju". George Bernard Shaw rekao je da samo eugenika moe spasiti ovjeanstvo. Pokret je obiljeio i neskriveni rasizam, a dobar je primjer tekst amerikog autora Lothropa Stoddarda Plimni val obojenih protiv bje lake dominacije u svijetu. No u to vrijeme rasizam ni po emu nije bio izniman aspekt nastojanja da se ostvari velianstveni cilj poboljanje ovjeanstva u budunosti. Upravo je ta avangardna tenja privukla najliberalnije i najnaprednije umove tog narataja. Kalifornija je jedna od dvadeset devet amerikih saveznih drava koje su zakonski omoguile sterilizaciju, ali se u tome pokazala najtemeljitijom i gorljivijom ni u jednoj drugoj saveznoj dravi nije provedeno toli zahvata. Istraivanja na podruju eugenike financirala je zaklada Carneg a kasnije i zaklada Rockefeller. Koja je djelovala s toliko gorljivosti je ak i nakon to se arite aktivnosti preselilo u Njemaku i obuhvat ubijanje pacijenata psihijatrijskih ustanova u plinskim komorama, i vila financirati njemake istraivae na vrlo

visokoj razini. (Zaklada" o tome utjela, ali je istraivanja financirala jo i 1939., samo neke mjeseci prije poetka II. svjetskog rata.) Od dvadesetih godina 20. stoljea ameriki su eugeniari bili lji morni jer su Nijemci preuzeli vodeu ulogu u pokretu. Nijemci su iznimno napredni. Podizali su kue uobiajena izgleda u koje su do" osobe s "mentalnim defektima", s njima pojedinano razgovarali, zatim ih odvodili u drugu prostoriju koja je u biti bila plinska kor Ondje su ih ubijali ugljikovim monoksidom, dok su tijela spaljivali susjednom krematoriju. Program se na koncu proirio tako da je obuhvatio veliku koncentracijskih logora smjetenih u blizini eljeznikih pruga, to omoguavalo djelotvoran prijevoz i smaknue deset milijuna nepo osoba. Nakon II. svjetskog rata nitko se vie nije smatrao pobor eugenike niti je htio priznati da je s tom teorijom neko imao Biografi slavnih i monih nisu se pretjerano bavili razlozima zbog je cijela filozofija privukla osobe o kojima su pisali, a neki je uope spominjali. Eugenika se vie nije pouavala na fakultetima, iako neki tvrde da su pojedine ideje i danas aktualne u prikrivenom obliku. No iz dananje perspektive treba istaknuti tri vane injenice. Prvo, unato otvaranju laboratorija Cold Springs Harbor, unato svim nastojanjima na sveuilitima i zaklinjanjima odvjetnika, eugenika nije imala znanstvenu osnovu. tovie, u ono vrijeme nitko nije imao pojma to su zapravo geni. Pokret se razvio jer se sluio neodreenim pojmovima koje nitko nikad nije strogo definirao. "Slaboumnost" se mogla odnositi na sve od neimatine i nepismenosti do epilepsije. Jednako tako, nije bilo ni jasne definicije "degeneriranosti" i "neprilagoenosti". Drugo, eugenika je zapravo bila drutveni program pod krinkom znanstvenog sustava. Poticala ju je zabrinutost zbog useljavanja i rasizma, te dolaska nepoeljnih osoba u odreenu gradsku etvrt ili zemlju. Neodreena terminologija i u tom je sluaju prikrila stvarno stanje stvari. Tree, a to ujedno i najvie uznemiruje, znanstvena elita u Sjedinjenim Dravama i Njemakoj nije pruila znaajniji otpor. Naprotiv, njemaki znanstvenici vrlo su se brzo priklonili programu. Suvremeni njemaki istraivai analizirali su nacistike dokumente iz tridesetih godina. Oekivali su da e naii na direktive kojima se

znanstvenicima odreuju vrste i naini provoenja istraivanja. No takvo to nije bilo potrebno. Prema rijeima Ute Deichman: "Znanstvenici, pa tako i oni koji nisu bili lanovi [Nacistike] stranke, olakavali su financiranje svoga rada modificiranim ponaanjem i izravnom suradnjom s dravom". Deichmanova govori o "aktivnoj ulozi samih znanstvenika u vezi s nacistikom rasnom politikom... pri emu su [istraivanja] za cilj imala potvrivanje rasne doktrine... nije mogue dokumentirati nekakve vanjske pritiske". Njemaki znanstvenici prilagodili su istraivake interese novoj politici i doktrini. A oni koji na to nisu pristali, jednostavno su nestali. Drugi primjer ispolitizirane znanosti po karakteru je posve drukiji, ali izvrsno ukazuje na opasnosti stanja u kojem vladina ideologija ima nadzor nad djelovanjem znanosti, dok nekritini mediji istodobno promiu lane pojmove i ideje. Trofim Denisovi Lisenko bio je seljak sklon samoreklami koji je navodno "rijeio problem prihranjivanja i gnojenja polja bez primjene umjetnih gnojiva i minerala". Godine 1928. ustvrdio je da je izumio postupak koji je nazvao vernalizacijom, a u kojem se kasniji razvoj usjeva pospjeivao vlaenjem i hlaenjem sjemena. Lisenkove metode nikad nisu suoene sa strogim ispitivanjem, no njegova tvrdnja da tako obraeno sjeme prenosi odlike na novi narataj oznaila je oivljavanje lamarkovskih ideja u vrijeme kad je ostatak svijeta prihvaao mendelovsku genetiku. Josifa Staljina privlaile su lamarkovske ideje koje su ukazivale na mogunost postojanja budunosti neoptereene nasljednim ogranienjima. Usto ga je zanimalo i poboljanje poljodjelske proizvodnje. Lisenko je obeao i jedno I drugo, postavi tako miljenikom sovjetskih medija koji su neprestano tragali za priama o domiljatim seljacima i njihovim revolucionarnim postupcima. Lisenka su prikazivali kao genija, a on je iz te slave izvlaio maksii nu korist. Osobito je vjeto osuivao protivnike. Anketiranjem seljs dokazivao je da vernalizacija poveava prinose te je tako izbjegao izra ispitivanja. Napredovao je strelovito, noen valom oduevljenja dravnim patronatom. Ve 1937. postao je lanom Vrhovnog sovjeta. Lisenko i njegove teorije u to su vrijeme ve dominirale rus' biologijom. Posljedica je bila glad zbog koje su umrli milijuni lj~ te istke zbog kojih su stotine neposlunih sovjetskih znanstve zavrile u gulagu ili pred streljakim vodom.

Lisenko je agresr napadao genetiku koja je 1948. na koncu i zabranjena kao "bur pseudoznanost". Lisenkove zamisli nikad nisu imale prave tem no on je ipak punih trideset godina nadzirao sovjetska istraiv Lisenkoizam je okonan ezdesetih godina 20. stoljea, no ruska biologija ni dandanas nije posve oporavila od tog razdoblja. Mi se danas bavimo novom velikom teorijom koja ponovno pr potporu politiara, znanstvenika i slavnih osoba diljem svijeta. I promiu glavne zaklade. Istraivanja i u ovom sluaju provode na' nija sveuilita. U njezino ime donosimo zakone i uvodimo dr programe. Kritiara je i u ovom sluaju malo, a u odnosu prema protivnici nemaju milosti. Predloene mjere imaju vrlo malo uporita u injenicama i; Skupine koje imaju druge ciljeve i ovdje se skrivaju iza programa' naoko ima uzviena naela. Ekstremni potezi ponovno se opra tvrdnjama o moralnoj nadmoi. injenica da sve to nekima kodi se zanemaruje jer je apstraktni cilj navodno neusporedivo vaniji od konkretnih posljedica za ovjeka. U slubi nove krize i ovdje se1 neodreeni pojmovi poput odrivosti i generacijske pravde pojmovi bez dogovorene definicije. Pritom ne elim rei da je globalno zagrijavanje isto to i eugenika. Ali slinosti nisu tek povrinske prirode. I tvrdim da se onemoguuje otvorena i iskrena rasprava o podacima i problemima. Urednitva vodeih znanstvenih asopisa zauzela su vrste stavove i podupiru teoriju o globalnom zagrijavanju iako to, tvrdim ja, ne bi smjela initi. S obzirom na trenutano stanje, svakom znanstveniku koji imalo sumnja posve je jasno da je najpametnije utjeti. Jedan od dokaza tog onemoguavanja jest i injenica da je meu glasnim kritiarima globalnog zagrijavanja toliki broj umirovljenih profesora. Oni vie ne trae financijsku potporu i stipendije, vie se ne moraju suoavati s kolegama iju karijeru i molbe za stipendiju kritinim stavom mogu dovesti u opasnost. U znanosti su starci uglavnom u krivu. No u politici su starci mudri, pozivaju na oprez i esto su u pravu. Povijest ovjekovih vjerovanja pria je koja potie na oprez. Pobili smo tisue ena jer smo smatrali da su potpisale ugovor s vragom i postale vjetice. I danas zbog slinih sumnja svake godine ubijamo oko tisuu ljudi. Po meni, ovjeanstvo se

samo na jedan nain moe eventualno izvui iz, kako ga je nazvao Carl Sagan, "svijeta opsjednutog demonima". Jedina nada zove se znanost. No kao to kae Alston Chase: "Kad potragu za istinom pobrkamo s politikim djelovanjem, traganje za spoznajama svodi se na borbu za vlast". Danas se suoavamo upravo s tom opasnou. I upravo je zbog toga mijeanje znanosti i politike tetno, to je povijest pokazala mnogo puta. Moramo voditi rauna o povijesti i biti sigurni da ono to svijetu predstavljamo kao objektivno znanje bude uistinu objektivno i poteno. II. DODATAK Izvori podataka za grafikone Podatke o temperaturi u raznim dijelovima svijeta preuzeo sam od GlSSa (Goddard Institute for Space Studies, Sveuilite Columbia, Ne York), skup podataka Phila Jonesa i dr. iz CRUa (Climate Reseaidi Unit, Sveuilite East Anglia, Nonvich) te GHCNa (Global Historialj Climatology Network), koju odravaju National Climatic Data Cenl (NCDC) i Carbon Dioxide Information and Analysis Center (CDIAI pri istraivakoj ustanovi Oak Ridge National Laboratory, Oak Rii u Tennesseeju. Stranicu postaje GlSSa nije jednostavno pronai na poetnoj stranici,] ete je pronai na adresi http://www.giss.nasa.gov/data/update/giste station data/. Ubrzo nakon objavljivanja tvrdoukoriene verzije ove knjige, < je promijenio svoju web stranicu i na njoj je sada manje Vie nema podataka za razdoblje prije 1880. i zato je pojava sust porasta temperature vea. Jonesov skup podataka: P. D. Jones, D. E. Parker, T. J. Osborn i K.1 Briffa, 1999. Anomalije globalne i hemisferske temperature ] pnenih i morskih mjernih instrumenata. U radu Trends: A Con ofData on Global Change. Carbon Dioxide Information Analysis i Oak Ridge National Laboratory, Ministarstvo energetike SADa,< Ridge, Tennessee. Bazu podataka Global Historical Climatology Network odravaju NCDC i CDIAC pri Oak Ridge National Laboratoriju. Poetna stranica: http:// cdiac.esd.ornl.gov/ghcn/ghcn.html.

Podaci o temperaturi u SADu potjeu iz USHCNa (United States Historical Climatology Network, koji odravaju NCDC i CDIAC pri Oak Ridge National Laboratoryju. Prema njihovim rijeima: "Preporuujemo da se, kad god je to mogue, za dugorone klimatske analize sluite USHCNom..." Stranice USHCNa pronai ete na adresi http://www.ncdc.noaa.gov/ oa/climate/research/ushcn/ushcn.html. D. R. Easterling, T R. Karl, E. H. Mason, P. Y. Hughes, D. P. Bowman, R. C. Daniels i T. A. Boden (urednici), 1996.: United States Historical Climatology Network (US HCN) Monthly Temperature and Precipitation Data. ORNL/CDIAC87, NDP019/R3. Carbon Dioxide Information Center, Oak Ridge National Laboratory, Oak Ridge, Tennessee. Grafikoni su izraeni u Microsoftovu Excelu na temelju tablinih podataka objavljenih na internetskim stranicama. Satelitske snimke izradila je NASA (http://datasystem.earthkam. ucsd.edu). Prikaz Zemlje na naslovnici i uvodnim stranicama dijelova romana preraena je NASAina snimka (http://earthobservatory.nasa. gov/Observatory/Datasets/tsurf.tovs.html). BIBLIOGRAFIJA Slijedi popis knjiga i lanaka iz raznih asopisa koji su mi najvie ko u pripremanju ovog romana. Do osobito vanih spoznaja doao itajui tekstove sljedeih autora: Beckerman, Chase, Huber, Lom i Wildavsky. Ekoloke teme izazivaju mnoge prijepore i doivljavaju veliku ispolili ziranost. itatelji stoga ne bi trebali zakljuiti da se netko od navede autora slae sa stavovima koje izraavam u ovoj knjizi. Naprotiv, od njih energino im se protive. Knjige i lanke ovdje navodim bih pomogao onim itateljima koji bi eljeli poblie prouiti moje i sami izvui zakljuke. Aber, John D. i Jerry Melillo: Terrestrial Ecosystems, San Fran Harcourt Academic Press, 2001. Standardni udbenik. Abrupt Climate Change: Inevitable Surprises (Izvjetaj Odbora za klimatske promjene, National Research Council). Wash'~ National Academy Press, 2002. U tekstu se zakljuuje da bi budunosti moglo doi do naglih klimatskih promjena,

potakn mehanizmima koje jo ne razumijemo, te da je u meuvre potrebno provesti nova istraivanja. Tome nitko ne moe pr" voriti. Adam, Barbara, Ulrich Beck i Jost Van Loon: The Risk Society Beyond, London, Sage Publications, 2000. Altheide, David L.: Creating Fear, News and the Construction of New York, Aldine de Gruyter, 2002. Knjiga o strahu i nje sve veoj ulozi u javnome ivotu. Knjiga je predugaka i preesto se ponavlja, ali se bavi iznimno bitnom temom. Neke statistike analize itatelja doista ostavljaju bez teksta. Anderson, J. B. i J. T. Andrews: "Radiocarbon Constraints on Ice Sheet Advance and Retreat in the Weddell Sea, Antarctica", Geology 27 (1999.), 17982. Anderson, Terry L. i Donald R. Leal: Free Market Environmentali sm, New York, Palgrave (St. Martin's Press), 2001. Autori tvrde da su vlade loe upravljale prirodnim izvorima u nekadanjem Sovjetskom Savezu, ali i u demokratskim dravama na Zapadu. Zalau se za privatno upravljanje izvorima na temelju trinih naela. Osobito su zanimljivi primjeri iz povijesti. Arens, William: The ManEating Myth, New York, Oxford, 1979. Arquilla, John i David Ronfeldt, ur.: InAthena's Camp: Preparingfor Conflict in the Information Age, Santa Monica, Kalifornija, RAND National Defense Research Institute, 1997. Osobitu pozornost obratite na trei dio, koji se odnosi na pojavu mrenih ratova i njegovih posljedica. Aunger, Robert, ur.: Darwinizing Culture, New York, Oxford Uni versity Press, 2000. Osobitu pozornost obratite na posljednja tri poglavlja koja potkopavaju pomodne stereotipe. Nema boljeg primjera kako takve pomodne kvaziznanstvene zamisli i pojmovi stjeu popularnost, ak i unato postojanju dokaza o tome da nemaju temelja. Tekst je ujedno i izvrstan primjer otrog iznoenja neslaganja bez napada ad hominem. Beck, Ulrich: Risk Society: Towards a New Modernity, prev. Mark Rit ter, London, Sage, 1992. Ovaj iznimno utjecajan tekst njemakog sociologa donosi fascinantnu redefiniciju suvremene drave koja graane titi od industrijskog drutva, umjesto pukog prostora na kojem je nastala. Beckerman, Wilfred: A Poverty ofReason: Sustainable Development and Economic Growth, Oakland, Kalifornija, Independent Institute, 2003. Kratak, duhovit i nemilosrdan prikaz odrivosti, klimatskih promjena i naela opreza iz pera

ekonomista s Oxforda i nekadanjeg lana Kraljevskog odbora za prouavanje zagaenja ovjekova okolia kojem je vie stalo do siromanih stanovnika svijeta nego do egoistinih pripadnika elitnih ekolokih krugova na Zapadu. Jasna argumentacija. Zabavno tivo. Bennett, W. Lance: Nem: The Politics oflllusion, New York, Addison Wesley, 2003. Black, Edwin: WarAgainst the Weak: Eugenics and America 's Campa ign to Create a Master Race, New York, Four Walls, 2003. Povijest eugenike u Americi i Njemakoj neugodna je pria i moda ba stoga veina tekstova o njoj zbunjuje itatelja. Ova je knjiga iznimno jasna. Bohm, R.: "Urban bias in temperature time series a case study for the city of Vienna, Austria." Climatic Change 38 (1998.), 11328. Braithwaite, Roger J.: "Glacier mass balance: The first 50 years of international monitoring." Progress in Physical Geography 26, bc. 1 (2002.), 7695. Braithwaite, R. J. i Y. Zhang: "Relationships between interannual variability of glacier mass balance and climate", Journal ofGta ciology 45 (2000.), 45662. Briggs, Robin: Witches and Neighbors: The Socialand Cultural ContrM ofEuropean Witchcraft, New York, HarperCollins, 1996. Brint, Steven: "Professionals and the Knowledge Economy: Reth king the Theory of the Postindustrial Society", Current Socioh 49, br. 1 (srpanj 2001.), 10132. Brower, Michael i Warren, Leon: The Consumer's Guide to Ef fective Environmental Choices: Practical Advice from the Urtic of Concemed Scientists, New York, Three Rivers Press, 199. Osobito zanimljiva knjiga zbog savjeta o svakodnevnim odk papirnate ili plastine vreice u prodavaonicama (plastine platnene ili jednokratne pelene (jednokratne). Kad je rije o ii kontekstu, analiza je izrazito neodreena i izvrstan je pri: potekoa u odreivanju "odrivog razvoja" na koje uka Wilfred Beckerman. Carson, Rachel: Silent Spring, Boston, Houghton Mifflin, V Dovoljno sam star da se sjetim kako sam ovu poetski uvjer knjigu u vrijeme prvog izdanja itao s velikim uzbuenje zbunjenou. Ve je i tada bilo jasno da e promijeniti svijet vrijeme prolazi, u tekstu nailazimo na sve vie mana i u neskrivene polemike tonove. Onako, od oka, moemo rei da je treina tvrdnja na mjestu, dok su dvije treine pogrene. Rachel Carson osobito je odgovorna zbog neutemeljenog promicanja predodbe daje rak najveim dijelom posljedica

djelovanja okoline na ovjeka. Taj strah u javnosti odrao se jo desetljeima nakon izlaska knjige. Castle, Terry: "Contagious Folly", v. Chandler, Davidson i Haroo tunian: Questions ofEvidence. Chandler, James, Arnold I. Davidson i Harry Harootunian: Questions ofEvidence: Proof Practice and Persuasion Across the Disciplines, Chicago, University of Chicago Press, 1993. Changnon, Stanley A.: "Impacts of 199798. E1 NinoGenerated Weather in the United States", Bulletin of the American Meteo rological Society 80, br. 9 (1999.), 181928. Chapin, E Stuart, Pamela A. Matson i Harold A. Mooney: Principles of Terrestrial Ecosystems Ecology, New York, SpringerVerlag, 2002. Jasan tekst s vie strunih pojedinosti od veine tekstova o ekologiji. Chase, Alston: In a Dark Wood: The Fight overForests and the Myths of Nature, New Brunswick, N.J., Transaction Publishers, 2001. Nezaobilazan naslov. Knjiga nudi povijest sukoba zbog uma na Sjeverozapadu. Rije je o sumornoj prii koja duboko uznemiruje. Kao nekadanji profesor filozofije, autor je jedan od rijetkih pisaca na podruju ekologije koji pokazuju kakvotakvo zanimanje za ideje i predodbe odakle potjeu, kakve su bile njihove posljedice, pa tako i kakve bi posljedice mogle biti u budunosti. Chase i sa stajalita znanosti i sa stajalita filozofije pie o pojmovima poput mistinih vizija netaknute prirode i prirodne ravnotee. S prezirom gleda na velik dio stereotipnih predodaba i na kaotine stavove koje naziva "kalifornijskom kozmologijom." Knjiga je velika i ponekad se nepotrebno ponavlja, ali je iznimno korisna i vana. Chase, Alston: Playing God in Yellowstone: The Destruction of America's First National Park, New York, Atlantic, 1986. Nezaobilazan tekst. Vjerojatno prva i najjasnija kritika nepostojanih ekolokih stavova i njihovih posljedica. Tko god pretpostavlja da znamo kako upravljati podrujima netaknute prirode, mora proitati ovu povijest stogodinjeg pogrenog upravljanja Yellow stoneom, prvim amerikim nacionalnim parkom. Chaseov tekst otvara oi. Pojedine su ga skupine ocrnjivale, no, koliko znam, nije bilo ozbiljnog osporavanja.

Chen, L, W. Zhu, X. Zhou i Z. Zhou: "Characteristics of the heat island effect in Shanghai and its possible mechanism",yl/vnces in Atmospheric Sciences 20 (2003.), 9911001. Choi, Y., H.S. Jung, K.Y. Nam i W.T. Kwon: "Adjusting urban bias in the regional mean surface temperature series of South Korea, 196899.", International Journal ofClimatology 23 (2003.), 57791. Christianson, Gale E.: Greenhouse: The 200Year Story of Global Warming, New York, Penguin, 1999. Chylek, P., J. E. Box i G. Lesins: "Global Warming and the Greenland Ice Sheet", Climatic Change 63 (2004.), 20121. Comiso, J.C.: "Variability and Trends in Antarctic Surface Tempera tures From in situ and Satellite Infrared Measurements", Journal ofClimate 13 (2000.), 167496. Cook, Timothy E.: Governing with the News: The News Media as a Political Institution, Chicago, University of Chicago Press, 1998L Cooke, Roger M.: Experts in Uncertainty, New York, Oxford Um i versity Press, 1991. Davi, Ray Jay i Lewis Grant: Weather Modification Technology and I Law, AAAS Selected Symposium, Boulder, Colorado, Westview| Press, Inc., 1978. Samo od povijesnog znaaja. Deichmann, Ute: Biologist Under Hitler, prev. Thomas Dunia^| Cambridge, Mass., Harvard University Press, 1996. Teka 1 formom i sadrajem. Doran, P. T., J. C. Priscu, W.B. Lyons, J.E. Walsh, A.G. Fount D.M. McKnight, D.L. Moorhead, R.A. Virginia, D.H. Wall, < Clow, C.H. Fritsen, C.P. McKay i A.N. Parsons: "Antarctic ' mate Cooling and Terrestrial Ecosystem Response", Nature 41 (2002.), 51720 Dorner, Dietrich: The Logic of Failure: Recognizing and A\ Error Complex Situations, Cambridge, Mass., Perseus, 1998.! ljudima onemoguuje da uspjeno vode prirodni okoli i sloene sustave? Deseci analitiara iznijeli su nepotkrijef stavove. Kognitivni psiholog Dorner izveo je pokuse i doao odgovora na pitanje. Sluei se kompjuterskim simuls kompleksnih prirodnih sustava od intelektualaca je traio da poboljaju stanje. Situacija se esto samo pogoravala. Oni koji su ostvarili dobre rezultate prije konkretnih su poteza prikupljali informacije, sustavno razmiljali, analizirali

napredak i esto ispravljali i prilagoavali smjer djelovanja. Oni koji su ostvarili loe rezultate, nepopustljivo su se drali vlastitih teorija, djelovali prebrzo i nepromiljeno, nisu ispravljali zacrtani smjer, a za pogreke i loe rezultate okrivljavali su druge. Dorner zakljuuje da nai neuspjesi u upravljanju sloenim sustavima nisu plod priroene ovjekove nesposobnosti, nego odraavaju negativne misaone navike i lijenost. Dowie, Mark: Losing Ground: American Environmentalism at the Close of the Twentieth Century, Cambridge, Mass., MIT Press, 1995. Nekadanji urednik asopisa Mother Jones zakljuuje da je ameriki ekoloki pokret izgubio na relevantnosti zbog kompromisa i kapitulacija. Knjiga je dobro napisana, ali je slabano dokumentirana, a najzanimljivija je po mentalnim okvirima koje prikazuje beskompromisnim stavovima koji rijetko tono navode koja bi rjeenja bila najbolja. Tekst je zbog toga u biti neznanstvene prirode, i po usmjerenju i po implikacijama, pa je stoga jo zanimljiviji. Drake, Frances: Global Warming: The Science of Climate Change, New York, Oxford University Press, 2000. Dobro napisan pregled za studente. Drucker, Peter: PostCapitalist Society, New York, Harper Business, 1993. Eagleton, Terry: Ideology: An Introduction, New York, Verso, 1991. Edgerton, Robert B.: Sick Societies: Challenging the Myth ofPrimitive Harmony, New York, Free Press, 1992. Izvrstan prikaz dokaza koji osporavaju predodbu o plemenitome divljaku i razmatranje prihvaaju li kulture neprimjerene stavove i navike. Autor zakljuuje da do toga dolazi u svim kulturama. Tekst napada i trenutano pomodnu akademsku teoriju o "nesvjesnom" rjeavanju problema, pri emu primitivne kulture navodno djeluju ekoloki razumno i pozitivno, ak i kad se stjee dojam da unitavaju okoli i uludo troe prirodna bogatstva. Edgerton tvrdi da nita od toga nije korisno nego da doista uludo troe izvore i unitavaju okoli. Edwards, Paul N. i Stephen Schneider: "The 1995 IPCC Report: Broad Concensus or 'Scientific Cleansing'?" EcoFable/Ecoscience 1, br. 1 (1997.), 39. Energina argumentacija brani promjene izvjetaja IPCCa iz 1995. koji je unio Ben Santer. lanak se, meutim, bavi nastalim kontroverzama i ne osvre se podrobno na izmjene u tekstu. Tako govori o kontroverzama, ali ne propituje bit prijepora.

Einarsson, Porleifur: Geology oflceland, prev. Georg Douglas, Reyk javik, Mal og menning, 1999. Nedvojbeno jedan od najjasnijih geolokih udbenika u povijesti. Autor je profesor geologije na Islandskom sveuilitu. Etheridge, D.M. i dr.: "Natural and anthropogenic changes ia atmospheric C02 over the last 1000 years from air in Ant tic ice and firn", Journal of Geographical Research 101 (1996.) 411528. Fagan, Brian: The Little Ice Age: How Climate Made History 11 1850., New York, Basic Books, 2000. Nae iskustvo u vezi s 1 ogranieno je na na ivotni vijek. Koliko je u prolosti bilo matskih varijacija, ak i u povijesno doba, teko je pojmiti.. je arheolog koji pie iznimno dobro, te na temelju povij pojedinosti jasno pokazuje koliko je u pojedinim razdoblj tijekom posljednjih tisuu godina bilo toplije i hladnije. Feynman, Richard: The Character of Physical Law, Cambridge, MIT Press, 1965. Feynman simbolizira jasnou razmiljanjaJ ra u usporedbi sa sentimentalnom subjektivnou na podru: poput ekologije i klimatologije. FinlaysonPitts, Barbara J. i James N. Pitts, Jr.: Chemistry of the i and LowerAtmosphere: Theory, Experiments and Applications,) York, Academic Press, 2000. Jasan tekst za sve koji su o; upueni u znanost. Fisher, Andy: Radical Ecopsychology: Psychology in the Service of Albany, New York, State University of New York Press, Nevjerojatan tekst iz pera psihoterapeuta. Po mojem svima koji se bave promatranjem svijeta i pojava u njemu1 je odrediti je li to to opaaju stvarno i potvrdivo ili je rije o projekcijama unutarnjih stavova i osjeaja. Ova knjiga da to nije ni vano. Tekst se gotovo u cijelosti sastoji od: krijepljenih stavova o ovjekovoj prirodi i naim intera prirodnim svijetom. Rije je o prtavome primjeru neobuzdane mate, egoizma i tautologije. Pravi simbol hrpe srodnih tekstova u kojima izraavanje osjeaja zakriva injenice. Flecker, H. i B.C. Cotton: "Fatal bite from octopus", Medical Journal ofAustralia 2 (1955.), 32931. Forrester, Jay W.: Principles of Systems, Waltham, Mass., Wright Allen Press, 1971. Jednog dana Forrestera e slaviti kao jednog od najznaajnijih znanstvenika 20. stoljea. Rije je o jednom od prvih, i nedvojbeno najutjecajnijih, istraivaa koji su na raunalu simulirali sloene sustave. Pravi je pionir na podruju raznih

istraivanja, od ponaanja velikih korporacija koje se bave visokom tehnologijom do urbane obnove. Prvi je stekao kakvetakve predodbe o potekoama koje donosi upravljanje sloenim sustavima. Njegov rad nadahnuo je pokuaje izrade kompjuterskih modela za cijeli svijet na kojima je u konanici nastala knjiga Ogranienja razvoja Rimskog kluba. No Klub nije shvatio temeljna naela Forresterovih nastojanja. Forsyth, Tim: Critical Political Ecology: The Politics of Environmental Science, New York, Routledge, 2003. Pomna, ali esto kritiki nastrojena studija ortodoksnih ekolokih stavova iz pera predavaa ekologije i razvoja na visokokolskoj ustanovi London School of Economics. U tekstu se nalazi mnotvo vanih spoznaja na koje nisam naiao nigdje drugdje, a meu njima su i posljedice injenice da IPCC toliko stavlja teite na raunalne simulacije (a ne druge oblike podataka) i pitanje koliki je udio ekolokih pojava korisno smatrati "globalnima". Meutim, autor prihvaa velik dio postmodernistike kritike znanosti pa tako spominje odreene znanstvene "zakone", iako bi im takav status priznao tek mali broj znanstvenika. Freeze, R. Allan: The Environmental Pendulum: A Quest for the Truth about Toxic Chemicals, Human Health and Environmental Protection, Berkeley, Kalifornija, University of California Press, 2000. Sveuilini profesor s praktinim iskustvom u bavljenju odlagalitima toksinog otpada napisao je pomalo ekscentrinu i vrlo informativnu knjigu u kojoj podrobno iznosi svoja iskustva i poglede. Jedna od rijetkih knjiga iz pera osobe koja ima i strunost i konkretno iskustvo na podruju o kojem pie. Njegovi su stavovi kompleksni i ponekad naoko proturjeni. No takva je i stvarnost. Furedi, Frank: Culture ofFear: Risktaking and the Morality ofLovr Expectation, New York, Continuum, 2002. Zapadna drutva sve su imunija i sigurnija, oekivana ivotna dob sve se vie produljuje pa bi se moglo oekivati i da su stanovnici sve oputeniji i imaju sve izraeniji osjeaj ugode i sigurnosti. No istina je drukija. Zapad je obuzet panikom i histerino se boji rizika. Na taj obrazac: nailazimo u svemu, od ekolokih problema do silno poveanog nadzora nad djecom. Ovaj britanski sociolog pie upravo o uzrocima te pojave. Gelbspan, Ross: The Heath Is On: The Climate Crisis, the Cover Up, the Prescription, Cambridge, Mass., Perseus, 1998. Novinari koji esto i opirno pie o

ekolokim temama iznosi i klasini apokaliptini scenarij. Penn i Teller ocjenjuju ga skatolokim kategorijama. Gilovitch, Thomas, Dale Griffin i Daniel Kahneman, ur.: Heuristics and Biases: Psychology of Intuitive Judgement, Cambridge, VcL Britanija, Cambridge University Press, 2002. Psiholozi su pedesetih godina 20. stoljea prikupili znatnu koliinu ei rimentalnih podataka o nainima kako ovjek donosi odli Spoznaje su dobro prenesene i vane elimo li shvatiti ovjek donosi odluke i kako razmilja o tuim odlukama, je vrlo intrigantna (iako pojedini dijelovi obeshrabruju), a os zanimljivi lanci navedeni su posebno. Glassner, Barry: The Culture ofFear, New York, Basic Books, 1S Precizno i staloeno raskrinkava neutemeljeno irenje straha. Glimcher, Paul W.: Decision, Uncertainty and the Brain, CambriJ Mass., MIT Press, 2003. Glynn, Kevin: Tabloid Culture, Durham, Sjev. Karolina, Duke1 versity Press, 2000. Goldstein, William M. i Robin M. Hograth, ur.: Research on Jv ment and Decision Making, Cambridge, Vel. Britanija, ami University Press, 1997. Gross, Paul R. i Norman Leavitt: Higher Superstition: TheAc Left and Its Quarrels with Science, Baltimore, Johns Hc University Press, 1994. Rasprava o zatiti prirode u kont aktualne postmodernistike akademske kritike: 6. poglavlje,' Gates of Eden". Guyton, Bili: Glaciers of California, Berkeley, Kalifornija, University of California Press, 1998. Pravi mali biser. Hadley Center: "Climate Change, Observations and Predictions, Recent Research on Climate Change Science from the Hadley Center", prosinac 2003. Dostupno na www.metoffice.com. Hadley Center na esnaest stranica donosi najvanije argumente u vezi s klimatologijom i predvianja budueg zagrijavanja na temelju kompjuterskih simulacija. Lijepo napisano i profinjeno ilustrirano, po svemu nadilazi ostale klimatoloke prikaze. Najbolji kratki uvod za sve zainteresirane itatelje. Hansen, James E., Makiko Sato, Andrew Lacis, Reto Ruedy, Ina Tegen i Elaine Matthews: "Climate Forcings in the Industrial Era", Proceedings ofthe National Academy of Sciences 95 (listopad 1998.), 1275358.

Hansen, James E. i Makiko Sato: "Trends of Measured Climate Forcing Agents", Proceedings ofthe National Academy of Sciences 98 (prosinac 2001.), 1477883. Hayes, Wayland Jackson: "Pesticides and Human Toxicity",y4nrcafo oftheNew YorkAcademy of Sciences 160 (1969.), 4054. HendersonSellers i dr.: "Tropical cyclones and global climate change: A postIPCC asessment", Bulletin ofthe American Meteorological Society 79 (1997.), 938. Hoffert, Martin, Ken Caldeira, Gregory Benford, David R. Criswell, Christopher Green, Howard Herzog, Atul K. Jain, Haroon S. Kheshgi, Klaus S. Lackrier, John S. Lewis, H. Douglas Lightfoot, Wallace Manheimer, John C. Mankins, Michael E. Mauel, L. John Perkins, Michael E. Schlesinger, Tyler Volk i Tom M.L. Wigley: "Advanced Technology Paths to Global Climate Stability: Energy for a Greenhouse Planet", Science 298 (1. studeni 2001.), 98187. Horowitz, Daniel: TheAnxieties ofAffluence, Amherst, Mass., Uni versity of Massachusetts Press, 2004. Houghton, John: Global Warming, the Complete Briefing, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 1997. Sir John vodea je figura IPCCa i svjetski poznati zagovornik djelovanja na podruju klimatskih promjena. Jasno iznosi predvianja globalne klime. Predvianja se uglavnom temelje na izvjetajima IPCCa, koje u tekstu iznosi u saetome obliku i objanjava. Preskoite uvod koji je, za razliku od ostalih dijelova knjige, neorganizii i neodreen. Huber, Peter: Hard Green: Saving the Environment from the En ronmentalists, a Conservative Manifesto, New York, Basic B 1999. Proitao sam desetke knjiga o ekologiji, a veina je slina, i po tonu i po sadraju. Ova me knjiga prva istinski budila i privukla svu moju pozornost. Najblae reeno, nije slina ostalima. Huber je diplomirao prirodne znanosti na MTF i pravo na Harvardu. Radio je kao pomonik sutkinje Vrhov suda Ruth Bader Ginsburg i Sandre Day O'Connor. lan konzervativnog Manhattan Institutea. U knjizi kritizira su nu ekoloku misao i zbog temeljnih stavova i zbog znans tvrdnja. Pie duhovito, informirano i nesmiljeno. Tekst je po: teko pratiti i itatelj mora biti dobro informiran. No tko god vrsto dri ekolokih stavova nastalih osamdesetih i deved; godina, mora odgovoriti na argumente iznijete u ovoj knjizi.

Inadvertent Climate Modification, Report of the Study of Impact on Climate (SMIC), Cambridge, Mass., MIT Press, 1 Fascinantan rani pokuaj stvaranja klimatskih modela i danja interakcija ovjeka i klime. IPCC: Aviation and the Global Atmosphere, Intergovernmentai nel of Climate Change, Cambridge, Vel. Britanija, Camt University Press, 1999. IPCC: Climate Change 1992: The Supplementary Report to the i Scientific Assessment, Intergovernmentai Panel of Climate' Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 11 IPCC: Climate Change 1995: Economic and Social Dimer Climate Change, Intergovernmentai Panel of Climate Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 1 IPCC: Climate Change 1995: Impacts, Adaptation and ML of Climate Change Scientific/Technical Analysis, Coni of Working Group II to the Second Assessment Repoit IPCC. Intergovernmentai Panel of Climate Change,1 Vel. Britanija, Cambridge University Press, 1996. IPCC: Climate Change 1995: The Science of Climate Change,' vernmental Panel of Climate Change, Cambridge, VeL' Cambridge University Press, 1996. IPCC: Climate Change 2001: Impacts, Adaptation and Vulnerability, Intergovernmental Panel of Climate Change, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 2001. IPCC: Climate Change 2001: Synthesis Report, Intergovernmental Panel of Climate Change, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 2001. IPCC: Climate Change 2001: The Scientific Basis, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 2001. IPCC: Climate Change: The IPCC Response Strategies. Intergovernmental Panel of Climate Change, Washington, DC, Island Press, 1991. IPCC: Emission Scenarios, Intergovernmental Panel of Climate Change, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 2000. IPCC: Land U se, LandUse Change and Forestry, Intergovernmental Panel of Climate Change, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 2000. IPCC: The Regional Impacts of Climate Change: An Assessment of Vulnerability, Intergovernmental Panel on Climate Change, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 1998.

Jacob, Daniel J.: Introduction to Atmospheric Chemistry, Princeton, N.J., Princeton University Press, 1999. Joravsky, David: The Lysenko Affair, Chicago, University of Chicago Press, 1970. itljiv prikaz jedne depresivne epizode. Joughin, I. i S. Tulaczyk: "Positive Mass Balance of the Ross Ice Streams, West Antarctica", Science 295 (2002.), 47680. Kahneman, Daniel i Amos Tversky, ur.: Choices, Values andFrames, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 2000. Autori su zasluni za pravu revoluciju naeg shvaanja psihologije donoenja odluka. Povijest ekolokih pokreta obiljeilo je nekoliko vrlo pozitivnih odluka na temelju nedostatnih informacija i nekoliko nesretnih odluka donesenih unato kvalitetnim informacijama koje su govorile protiv takvih odluka. Ova knjiga rasvjetljuje razloge. Kalnay, Eugenia i Ming Cai: "Impact of Urbanization and Land Use on Climate", Nature 423 (29. svibanj 2003.), 52831. "Naa procjena koja govori o 0,27 C znai daje povrinsko zagrijavanje u toku stoljea zbog promjena u koritenju zemljita barem dvostruko vee od ranijih procjena koje su se temeljile iskljuivo na urbanizaciji." Autori kasnije navode pogreku u proraunu pa je procjena tako jo via [Nature, 23 (4. rujna 2003.): 102], "Ispravljena procjena trenda porasta prosjene dnevne temperature zbog koritenja zemlje iznosi 0,35 C tijekom stotinu godina." Kaser, Georg, Douglas R. Hardy, Thomas Molg, Raymond S. Bradkj J i Tharsis M. Hyera: "Modern Glacier Retreat on Kllimanjaro Evidence of Climate Change: Observations and Facts", Interna ] tional Journal of Climatology 24 (2004.), 32939. Kieffer, H., J.S. Kargel, R. Barry, R. Bindschandler, M. Bishc D. MacKinnon, A Ohmura, B. Raup, M. Antoninetti, J. Ba M. Braun, I. Brown, D. Cohen, L. Copland, J. DueHagen, R.1 Engeset, B. Fitzharris, K. Fujita, W. Haeberli, J.O. Hagen, D. ] M. Hoelzle, M. Johansson, A. Kaab, M. Koenig, V. Konova M. Maisch, F. Paul, F. Rau, N. Reeh, E. Rignot, A. Rivera, Ruyter de Wildt, T. Scambos, J. Schaper, G. Scharfen, J. Shrc O. Solomina, D. Thompson, K. Van de Veen, T. Wohlleben i ] Young: "New eyes in the sky measure glaciers and ice sheets"^ EOS, Transactions, American Geophysical Union 81, br. (2000.), 27071.

Kline, Wendy: Building a Better Race: Gender, Sexuality and Eu from the Turn ofthe Century to the Baby Boom, Berkeley, i nija, University of California Press, 2001. Kongres SADa: Final Report ofthe Advisory Committee on Wet Control, Kongres SADa, Hawaii, University Press of the ] 2003. Koschland, Daniel J.: "Credibility in Science and the Press'' 254 (1. studeni 1991.), 629. Nekvalitetno izvjetavanje o: stvenim spoznajama ima svoju cijenu. Na to se ali nekad predsjednik Amerike udruge za unapreenje znanosti. Kraus, Nancy, Trorbjorn Malfors i Paul Slovic: Intuitive Tos Expert and Lay Judgements of Chemical Risks", Slovic Razmjeri u kojima nestrunim miljenjima treba dati mjesto! donoenju odluka ovise o pitanju osjeaju li obini ljudi tivno to je u njihovoj okolini tetno jesu li, prema ovih autora, intuitivni toksikolozi. Koliko sam uspio sh\ podataka, nisu. Krech, Shepard: The Ecological Indian: Myth and History, New York, Norton, 1999. Ovaj antropolog pomno analizira podatke prema kojima ameriki Indijanci nisu bili uzorni ekolozi. Osvre se i na nedavne promjene na podruju ekolokih znanosti. Kuhl, Stevan: The Nazi Connection: Eugenics, American Racism and German National Socialism, New York, Oxford University Press, 1995. Landsea, C., N. Nicholls, W. Gray i L. Avila: "Downward Trend in the Frequency of Intense Atlantic Hurricanes During the Past Five Decades", Geophysical Research Letters 23 (1996.), 52730. Landsea, Christopher W. i John A. Knaff: "How Much Skill Was There in Forecasting the Very Stong 199798. E1 Nino?", Bulletin of the American Meteorological Society 81, br. 9 (rujan 2000.), 201719. Autori su utvrdili da su najbolje funkcionirali stari, jednostavniji modeli. "Primjena sloenijih, fiziki realistinijih dinamikih modela automatski ne dovodi do pouzdanijih prognoza. .. [Nai zakljuci] moda iznenauju s obzirom na opi dojam da su sezonske prognoze E1 Nina na temelju dinamikih modela vrlo uspjene, te se mogu smatrati ak i rijeenim problemom." Podrobno prikazuju kako modeli zapravo nisu dali dobra predvianja. Ipak, "drugi se navodnim uspjesima u dinamikom predvianju E1 Nina slue radi ostvarenja drukijih ciljeva... a jo manje moemo vjerovati antropogenikim globalnim istraivanjima i to upravo zbog nedostatka strunih sposobnosti u predvianju E1 Nina... U zakljuku: uspjeh prognoza

prenaglaen je (ponekad i drastino), te se pogreno primjenjuje na druga podruja." Lave, Lester B.: "BenefitCost Analysis: Do the Benefits Exceed the Costs?", v. Robert W. Hahn, ur.: Risks, Costs and Lives Saved: Getting Better Results from Regulation, New York, Oxford Uni versity Press, 1996. Kritiki osvrt na probleme analize odnosa trokova i dobiti iz pera ekonomista koji podupire takav pristup, ali priznaje da su i protivnici ponekad u pravu. Lean, Judith i David Rind: "Climate Forcing by Changing Solar Radiation", Journal of Climate 11 (prosinac 1988.), 306994. Koliko Sunce utjee na klimu? Autori navode da je priblino polovicu uoenog zagrijavanja zemljine povrine od 1900. i treinu zagrijavanja od 1970. mogue pripisati Suncu. Ali sve nije posve pouzdano. "Trenutana nemogunost primjerenog odreivanja klimatskih sila zbog promjena u sunevu zraenju ima posljedice za strateke odrednice u vezi s antropogenikim globalnim promjenama, koje je nuno odrediti u odnosu na prirodnu klimatsku varijabilnost." LeBlanc, Steven A. i Katherine E. Register: Constant Battles, New York, St. Martin's Press, 2003. Mit o plemenitome divljaku i rajskoj prolosti teko je raspriti. LeBlanc je jedan od rijetkih arheologa koji su pomno razmotrili dokaze o ratovima u prolosti i potrudili se kako bi promijenili sklonost akademske zajednice db vidi samo miroljubivu prolost. LeBlanc tvrdi da su se primitr drutva sukobljavala neprestano i nesmiljeno. Levack, Brian P: The WitchHunt in Early Modern Europe, dr izdanje, London, Longman, 1995. Europska obrazovana elita u li je stoljeu smatrala da su pojedini ljudi uli u dogovor s vrage Smatrali su da se vjetice okupljaju i izvode stravine obrede, te nou lete nebom. Na temelju takvih stavova, vlastodrci su mi nebrojene ljude, usmrtivi 5060.000 sunarodnjaka, uglav starijih ena. No, ubijali su i mukarce i djecu, a ponekad (jer se smatralo neprimjerenim spaljivati djecu) djecu drali zatvoru dok ne bi dosegla dob kad ih je bilo mogue smakn Vei dio opirne literature o vjeticama (pa tako i ova knji, po meni ne bavi se potpuno istinom o tom razdoblju. inje da su toliki ljudi smaknuti zbog umiljenih predodba i i rezervama istaknutih skeptika pouka je o kojoj uvijek mor voditi rauna. Konsenzus inteligencije nije nuno ispravan, k; god ljudi u njega vjerovalo i koliko god godina prevladavao. I sve to moe biti pogrean. tovie, moe biti jako

pogrean. I" nikad ne smijemo zaboraviti. Jer e se takve stvari ponav I ve su se ponavljale. Lilla, Mark: The Reckless Mind: Intellectuals in Politics, New Yc New York Review of Books, 2001. Ovaj kirurki precizan i ] ljiv tekst bavi se filozofima 20. stoljea, ali podsjea na isk intelektualaca koji su skloni "podlei privlanosti neke dopustiti strasti da sakrije potencijalnu tiraniju." Lindzen, Richard S.: "Do Deep Ocean Temperature Records rify Models?", Geophysical Research Letters 29, br. 0 (' 10.1029/2001GL014360. Promjene temperature mora nije smatrati potvrdom kompjuterskih klimatskih modela. Lindzen, Richard S.: "The Press Gets It Wrong: Our Report Doesn't Support the Kyoto Treaty", Wall Street Journal, 11. lipnja 2001. Ovaj kratki esej istaknutog profesora s MITa ukratko predstavlja jedan primjer kako mediji pogreno tumae znanstvene izvjetaje o klimi. U ovom sluaju, a rije je o izvjetaju Nacionalne akademije znanosti o klimatskim promjenama, openito su se iznosile tvrdnje kojih u izvjetaju uope nema. Lindzen je bio jedan od jedanaestero autora izvjetaja, http://opinionjournal.com/editorial/ feature.html?id=95000606 Lindzen, R. S. i K. Emanuel: "The Greenhouse Effect", v. Encyc lopedia of Global Change, Environmental Change and Human Society, 1. svezak, Andrew S. Goudie ur., New York, Oxford University Press, 2002, str. 56266. to je tono efekt staklenika o kojem svi govore, ali nitko nikada podrobnije ne objanjava? Saet i jasan prikaz. Liu, J., J. A. Curry i D.G. Martinson: "Interpretation of Recent Antarctic Sea Ice Variability", Geophysical Research Letters 31 (2004.), 10.1029/2003GL018732. Lomborg, Bjorn: The Skeptical Environmentalist, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge University Press, 2002. Danas ve mnogi znaju priu u pozadini ovog rada: autor, danski statistiar i aktivist Greenpeacea, naumio je osporiti stavove pokojnog Juliana Simona, ekonomista koji je tvrdio da su ekoloka strahovanja neutemeljena i da se stanje svijeta zapravo poboljava. Lomborg se silno iznenadio uvidjevi da je Simon uglavnom imao pravo. Lomborgov je tekst jasan, staloen, neoptereen i velik udarac ukorijenjenoj dogmi. Od objave knjige autor je izloen nesmiljenim napadima ad hominem, a to moe znaiti jedino da se njegovim zakljucima ne moe prigovoriti sa stajalita ozbiljne znanosti. Tijekom dugotrajnih rasprava i prijepora, Lomborg se ponaao uistinu uzorno. Naalost, to

nije sluaj i s njegovim kritiarima. Moram izdvojiti Scientific American koji se osobito runo ponio. Ukupno uzevi, odnos prema Lomborgu moemo smatrati potvrdom injenice da je postmodernistika kritika znanosti tek jo jedan oblik borbe za prevlast. Tuna epizoda u povijesti znanosti. Lovins, Amory B.: Soft Energy Paths: Towards a Durable Peace, New York, Harper and Row, 1977. Moda i najvaniji zagovornik alternativnih izvora energije napisao je sedamdesetih godina za drutvo Friends of the Earth ovaj tekst usmjeren protiv nuklearne j energije, dopunjujui utjecajni esej koji je za ForeignAffairs napi] sao godinu ranije. Tekst moemo promatrati kao vanu kariku i slijedu dogaaja i razmiljanja koji su SAD usmjerili na drugap] energetski put u odnosu na europske drave. Lovins je po st fiziar i lan MacArthur Foundationa. McKendry, lan G.: "Applied Climatology." Progress in Physical Ge] ography, 27, br. 4 (2003.): 597606. "Nedavna istraivanja pol zuju da su pokuaji uklanjanja 'urbanog pomaka' iz dugorc klimatskih podataka (pa tako i odreivanja razmjera poja efekta staklenika) moda odvie pojednostavljeni. To e po: prilici i dalje biti prijeporno pitanje..." Manes, Christopher: Green Rage: Radical Environmentalism and i Unmaking of Civilization, Boston, Little Brovvn, 1990. Sva proitati. Man's Impact on the Global Environment, Assessments and mmendations for Action, Report of the Study of Critical ronmental Problems (SCEP), Cambridge, Mass., MIT Press, 1S Tekst predvia 370 dijelova na milijun ugljikova dioksida godine i, kao posljedicu toga, porast povrinske temperature < 0,5 C. Stvarne vrijednosti iznosile su 360 dijelova na 0,30 C to je daleko tonije od predvianja objavljenih ] godina kasnije, uz primjenu neusporedivo snanijih raunala. Marlar, Richard A. i dr: "Biochemical evidence of cannibalism i prehistoric Puebloan site in southwestern Colorado. Nature, 74078, 7. rujna 2000. Martin, Paul S.: "Prehistorci Overkill: The Global Model.' nary Extinctions: A Prehistoric Revolution, urednici Paul S. ] i Richard G. Klein, Tucson, Arizona, University of Arizona 1 1984., 354403. Mason, Betsy: "African Ice Under Wraps", Nature online pit 24. studeni 2003. Matthews, Robert A. J.: "Facts versus factions: The use and j subjectivity in scientific research." U Morrisovoj knjiziJ Risk, str. 247282. Fiziar tvrdi da je

"injenica da zajednica nije poduzela odlune korake u vezi s nedc standardnih statistikih metoda, kao i uzaludno troenje! na jalove pokuaje repliciranja tvrdnja koje se temelje na tim metodama, veliki znanstveni skandal." U knjizi se nalazi i vrlo dojmljiv popis znanstvenih iskoraka koje u ostvarenju onemoguuju subjektivne predrasude znanstvenika. Toliko o pouzdanosti znanstvenikog "konsenzusa". Meadovvs, Donella H., Dennis L. Meadows, Jorgen Randers i William W. Behrens III: The Limits to Growth: A Report for the Club of Rome's Project on the Predicament ofMankind, New York, New American Library, 1972. teta je to ove knjige vie nema u prodaji jer je u vrijeme izlaska bila vrlo utjecajna, te je odredila ton mnogih kasnijih dogaaja ("ovjeanstvo u kripcu"). Dananji itatelj s nevjericom e se upoznavati s primitivnom tehnikom ocjenjivanja stanja svijeta te neopreznim predvianjima buduih trendova. Mnogi grafikoni uope nemaju osi, pa je rije tek o sliicama s kvaziznanstvenim krivuljama. S dananjeg je stajalita tekst vaan ne toliko zbog pogrenih predvianja koliko zbog dosljednog tona pretjerivanja i hitnosti koji povremeno granii s histerijom. Zakljuak: "Bit e nune usklaene mjere meunarodne zajednice, te zajedniko dugorono planiranje u dosad nevienim razmjerima. To iziskuje zajedniko djelovanje svih naroda, bez obzira na kulturnu pripadnost, gospodarski sustav i stupanj razvijenosti... Taj veliki projekt... temelji se na temeljitoj promjeni vrijednosti i ciljeva na osobnoj, nacionalnoj i svjetskoj razini." I tako dalje. Medvedev, Zhores A.: The Rise and Fali of T. D. Lysenko, New York, Columbia University Press, 1969. Iznimno teko za itanje. Michaels, Patrick J. i Robert C. Balling, Jr.: The Satanic Gases: Clearing the Air about Global Warming, Washington, Cato, 2000. Ovi skeptini autori imaju smisao za humor i piu vrlo jasnim stilom. Neuobiajeno dobro slue se grafikonima. Cato Institute organizacija je koja se zalae za slobodu trita i sklona je liberalizmu. Morris, Julian, ur.: Rethinking Risk and the Precautionary Principle, Oxford, Butterworth/Heinemann, 2000. Sveobuhvatna kritika u kojoj se, primjerice, govori o tome kako naelo opreza teti razvoju djece. Nye, David E.: ConsumingPower, Cambridge, Mass., MIT Press, 1998. Amerika po glavi stanovnika troi vie energije od svih zemalja, a Nye je najupueniji strunjak kad je rije o povijesti amerike ] tehnologije. U odnosu na manje upuene izvlai

bitno drukije] zakljuke. Ovaj tekst estoko se obruava na deterministike] poglede na tehnologiju. Nedvosmisleno govori i o utemeljenosd| "scenarija" IPCCa. 01eary, Rosemary, Robert F. Durant, Daniel J. Fiorino i Paul SL| Weiland, Managingfor the Environment: Understanding the Organizational, and Policy Challenges, New York, Wiley and I 1999. Prijeko potreban rad koji ponekad previe toga obra s premalo pojedinosti. Ordover, Nancy: American Eugenics: Race, Queer Anatomy, the Science of Nationalism, Minneapolis, Minn., University i Minnesota Press, 2003. Fascinantan sadraj, konfuzna struk naporno za itanje, ali beskompromisno. Autorica ustraje krivnji i ljevice i desnice za eugeniku, kako u prolosti, tako i i nae vrijeme. Pagels, Heinz R.: The Dreams of Reason: Computers and the . of the Sciences of Complexity, New York, Simon and Scht 1988. Ovaj prikaz sloenosti istinska je znanstvena revoh iako razmjerno stara. Ta divna knjiga objavljena je prije i godina, a napisana je kad je revolucija bila nova i uzbudljiva. ] bi logino oekivati da je esnaest godina dovoljno za shv kompleksnosti i nelinearne dinamike i dovoljno da ekoloki i tivisti promijene nain razmiljanja. Ipak, oito nije dovoljno. Park, Robert: Voodoo Science: The Road from Foolishness to i New York, Oxford University Press, 2000. Autor je profesori i ravnatelj Amerikog fizikalnog drutva. Knjiga je osobito i u dijelu u kojem govori o kontroverznim dogaajima u kc sudjelovao kao skeptik ("struja smrti", prijepori oko dalek i pojave raka). Parkinson, C. L.: "Trends in the Lenght ofthe Southern Ocean! Ice Season, 197999.",Annals ofGlaciology 34 (2002.), 43 Parsons, Michael L.: Global Warming: The Truth Behind the, New York, Plenum, 1995. Skeptian osvrt na podatke iz | profesora medicinskih znanosti (dakle, ne klimatologa)., podataka "izvana". Pearce, Fred: "Africans go back to the land as plants reclaim the desert", New Scientist 175 (21. rujan 2002.), 45. Penn and Teller: Bullshit! Serija. Zabavni napadi na uvrijeene predodbe i svete krave. Osobito je smijena epizoda u kojoj mlada ena pridobiva ekologe za akciju zabrane "bivodikova monoksida" (poznatijeg pod nazivom "voda"). Prema njezinu objanjenju, na "bivodikov monoksid nailazimo u jezerima i rijekama, nakon pranja se zadrava na vou i povru, zbog njega se znojimo..." I ljudi pristaju.

Epizoda o recikliranju najbolje je kratko objanjenje svega to je ispravno i pogreno u vezi s tom navikom. Pepper, David: Modern Environmentalism: An Introduction, London, Routledge, 1996. Podroban prikaz brojnih vidova ekoloke filozofije iz pera naklonjenog promatraa. Uz bitno drukije radove Douglasa i Wildavskog, ova knjiga propituje zato razliite skupine imaju meusobno nespojive poglede na prirodu i zato je kompromis meu njima nemogu. Knjiga jasno navodi i razmjere u kojima ekoloki stavovi obuhvaaju teorije o organizaciji ovjekova drutva. Autor je profesor geografije i dobro pie. Petit, J.R., J. Jouzel, D. Raynaud, N.I. Barkov, J.M. Barnola, M. Bender, J. Chappellaz, M. Davi, G. Delaygue, M. Delmotte, V.M. Kotlyakov, M. Legrand, V.Y. Lipenkov, C. Lorius, L. Pepin, C. Ritz, E. Saltzman i M. Stievenard: "1999. Climate and atmosp heric history of the past 420,000 years from the Vostok ice ore, Antarctica", Nature 399, 42936. Pielou, E.C.: After the Ice Age: The Retum ofLife to Glaciated North America, Chicago, University of Chicago Press, 1991. Divna, uzorna knjiga. Objanjava povratak ivota nakon povlaenja ledenjaka prije dvadeset tisua godina te kako znanstvenici analiziraju podatke i dolaze do zakljuaka. Usput izvrsno podsjea na to koliko se na planet u nedavnoj prolosti mijenjao u geolokome smislu. Ponte, Lowell: The Cooling, Englewood, N.J., PrenticeHall, 1972. Najhvaljenija knjiga objavljena sedamdesetih godina koja upozorava na neizbjean dolazak ledenog doba. (Na naslovnici je pitanje: "Je li ve poelo novo ledeno doba? Moemo li ga preivjeti?") U jednom poglavlju govori se o tome kako bismo mogli promijeniti globalnu klimu radi spreavanja prekomjernog hlaenja. Jedan od tipinih navoda: "Jednostavno si ne moemo priutiti takav rizik i ne obazirati se na problem. Ne moemo se izloiti opasnosti nedjelovanja. Znanstvenici koji tvrde da ulazim u razdoblje klimatske nestabilnosti [tj. nepredvidivosti] ponaaju se neodgovorno. Znakovi koji govore da bi se klimatski uvjeti uskoro mogli pogorati preuvjerljivi su da ih razuman ovjek zanemari" (str. 237). Pritchard, James A.: Preserving Yellowstone's Natural ConditL Science and the Perception of Nature, Lincoln, Nebraska, Univei of Nebraska Press, 1999. Dokazi o tome da su sobovi promij: stanite. Paradigma neravnotee.

Pronin, Emily, Carolyn Puccio i Lee Rosh: "Understanding ] derstanding: Social Psychological Perspectives", v. Gilovitch i str. 63665. Zgodan prikaz neslaganja meu ljudima. Rasool, S.I. i S.H. Schneider: "Atmospheric Carbon Dioxide Aerosols: Effects of Large Increases on Global Climate",: (11. srpanj 1971.), 13841. Primjer istraivanja iz sedam: godina na temelju kojeg su autori ustvrdili da ovjekov dovodi do hlaenja, a ne zagrijavanja. Autori knjige navode poveanje koliine ugljikova dioksida u atmosferi nee temperaturu toliko koliko e je poveana koliina aerosola njiti. "Poveanje globalne koncentracije aerosola samo za' 4 moglo bi biti dovoljno da povrinsku temperaturu smanp za 3,5 C... to bi, smatra se, bilo dovoljno da izazove doba." Raub, W.D., A. Post, C.S. Brown i M.F. Meier: "Perennial ice of the Sierra Nevada, California", Proceedings ofthe In Assoc. of Hydrological Science, br. 126 (1980.), 3334. V.: < 1998. Reference Manual on Scientific Evidence, Federal Judicial Washington, D.C., US Government Printing Office, 1994. godina zloporabe ameriki savezni sudovi sastavili su upute u vezi s time koji su oblici znanstvenih svjedoenja I prihvatljivi. Knjiga ima 634 stranice. Reither, Paul, Christopher J. Tomas, Peter M. Atkinson, Hay, Sarah E. Randolph, David J. Rogers, G. Dennis: Robert W. Snow i Andrevv Spielman: "Global Warming laria: A Call for Accuracy", Lancet 4, br. 1 (lipanj 2004.) Rice, Glen E. i Steven A. LeBlanc, ur.: Deadly Landscape, Salt Lake City, Utah, University of Utah Press, 2001. Jo dokaza o ovjekovoj prolosti obiljeenoj sukobima. Roberts, Leslie R.: "Counting on Science at EPA", Science 249 (10. kolovoz 1990.), 61618. Vaan kratki izvjetaj o tome kako EPA procjenjuje opasnosti. U biti se povodi za eljama javnosti, a ne savjetima strunjaka. To je neki put loe, ali ne uvijek. Roszak, Theodore: The Voice of the Earth, New York, Simon and Schuster, 1992. Roszak je esto meu predvodnicima novih drutvenih pokreta, a ovdje nudi jedan od prvih uvida u mjeavinu ekologije i psihologije koja se otada silno proirila, iako je u biti rije o istim osjeajima, bez objektivnih temelja. Ipak, ekopsi hologija je postala pravim luonoom u mislima mnogih, osobito onih koji

nemaju znanstvenu naobrazbu. Osobno smatram da taj pokret odraava nezadovoljstvo suvremenog drutva i projicira ga na prirodni svijet koji doivljavamo toliko rijetko da slui kao idealno projekcijsko platno. Moramo se prisjetiti i izravno izne senog stava Richarda Feynmana: "Na temelju bogatog iskustva spoznali smo da su svi oblici filozofske intuicije u vezi s buduim ponaanjem prirode pogreni." Russell, Jeffrey B.: A History of Witchcraft, Sorcerers, Heretics and Pagans, London, Thames and Hudson Ltd., 1980. Da ne zaboravimo. Salzman, Jason: Making the News: A Guide for Activists and Non Profits, Boulder, Colorado, Westwiev Press, 2003. Santer, B.D., K.E. Taylor, T.M.L. Wigley, T.C. Johns, P.D. Jones, D.J. Karoly, J.EB. Mitchell, A.H. Oort, J.E. Penner, V. Ramaswamy, M.D. Schwarzkopf, RJ. Stouffer i S. Tett: "A Search for Human Influences on the Thermal Structure of the Atmosphere", Nature 382 (4. srpanj 1996.), 3946. "Vrlo je vjerojatno da su [temperaturne promjene u slobodnoj atmosferi] djelomino posljedica ovjekove aktivnosti, iako preostaju mnoge nepoznanice, osobito u vezi s procjenama prirodne varijabilnosti." Godinu dana nakon to je IPCC 1995. ustvrdio da je utvren ovjekov utjecaj na klimu, ovaj lanak koji je napisala nekolicina znanstvenika IPCCa odraava daleko vei oprez u vezi s takvim tvrdnjama. Schullery, Paul: Searching for Yellowstone: Ecology and Wonder in the Last Wilderness, New York, Houghton Mifflin, 1997. Autor je godinama radio za Upravu uma i dogaajima u Yellowstone j pristupa s vie dobrih namjera od ostalih. Scott, James C.: Seeing Like a State: How Certain Schemes to Impromi the Human Condition Have Failed, New Haven, Connecticu^J Yale University Press, 1998. Iznimna i originalna knjiga koja i podsjea na to koliko je akademska misao rijetko istinski nc i svjea. ShraderFrechette, K.S.: Risk and Rationality: Philosophical Foum\ dations for Populist Reforms, Berkeley, Kalifornija, University< California Press, 1991. Singer, S. Fred: Hot Talk, Cold Science: Global Warming's Unfini Debate, Oakland, Kalifonija, Independent Institute, 1998. ger je jedan od najeksponiranijih skeptika po pitanju globa zagrijavanja. Rije je o umirovljenome profesoru ekologije i je obavljao i niz funkcija u dravnoj upravi. Meu ostalim, je ravnatelj Satelitske

meteoroloke slube i ravnatelj Cei za prouavanje atmosfere i svemira, te je daleko pozvaniji: raspravu no to njegovi kritiari priznaju. Najee ga pr kao ekscentrinog luaka. Knjiga ima samo 72 stranice, pa < moe sam prosuditi. Slovic, Paul ur.: The Perception of Risk, London, Earthscan, Slovic je ostvario velik utjecaj naglaavanjem injenice da ] "opasnosti" obuhvaa ne samo struna miljenja nego i stav strahove najire javnosti. U demokratskome drutvu o takvimj javnim stavovima potrebno voditi rauna prilikom oblike strategije i politike. Ja imam stroi pogled. Smatram da eraoi neznanju najbolje suprotstaviti educiranjem, a ne nepot i tetnim zakonima. Naalost, dokazi govore da previe na umirivanje lanih ili nevanih strahova. Stott, Philip i Sian Sullivan, ur.: PoliticalEcology: Science, Mytkt Power, London, Arnold, 2000. Ponajvie se bavi Afrikom.! je danas u mirovini, a pie duhovit i zabavan blog u skeptk tonu. Streutker, D.R.: "Satellitemeasured growth of the urban heat i of Houston, Texas", Remote Sensing of Environment, 85 (2 282289. "Od 1987. do 1999. srednja nona povrinska i tura toplinskog otoka Houston poveala se za 0,82 +/ 0,1' Sunstein, Cass R.: Risk and Reason: Safety, Law, and the Environment, New York, Cambridge University Press, 2002. Profesor prava propituje glavne ekoloke probleme sa stajalita analize odnosa trokova i dobiti i zakljuuje da su potrebni novi mehanizmi procjenjivanja zakona elimo li se osloboditi trenutanog obrasca "histerije i zanemarivanja" u sklopu kojeg agresivno reguliramo malene opasnosti, a zanemarujemo vee i vanije. Opirno poglavlje o koliini arsena osobito je zanimljivo elite li shvatiti potekoe s kojima se racionalna regulacija suoava u izrazito politiziranome svijetu. Sutherland, S. K. i W. R. Lane: "Toxins and mode of envenomation of the common ringed or bluebanded octopus", Medical Journal Australia 1 (1969.), 89398. Tengs, Tammo O., Miriam E. Adams, Joseph S. Plitskin, Dana Gelb afran, Joanna E. Siegel, Milton C. Weinstein i John D. Graham: "Five hundred lifesaving interventions and their cost effectiveness", RiskAnalysis 15, br. 3 (1995.), 36990. Pojedine skupine Fakultet javnog zdravlja pri sveuilitu Harvard smatraju desniarskom ustanovom. No ova utjecajna studija koju je proveo harvardski Centar za analizu rizika uznemiruje: rezultate istraivanja trokova provoenja

zakona nitko nije osporio. Pokazuju da se velik dio zakonodavnih nastojanja troi uzalud. Thomas, Keith: Man and the Natural World: ChangingAttitudes in En gland 15501880. New York, Oxford University Press, 1983. Jesu li ekoloki stavovi pitanje mode? Zgodna i zabavna Thomasova knjiga prati promjene u percepciji prirode od izvora opasnosti do predmeta tovanja i oboavanja, te, na koncu, do ljubljene divljine profinjenih esteta. Thompson, D.W.J. i S. Solomon: "Interpretation of Recent Southern Hemisphere Climate Change", Science 296 (2002.), 89599. Tommasi, Mariano i Kathryn Lerulli, ur.: The New Economics of Human Behavior, Cambridge, Vel. Britanija, Cambridge Uni versity Press, 1995. Victor, David. G.: "Climate of Doubt: The imminent collapse of the Kyoto Protocol on global warming may be a blessing in dis guise. The treaty's architecture is fatally flawed." The Sciences (proljee 2001.), 1823. Victor je lan Vijea za meunarodne odnose i zagovornik nadzora nad emisijom ugljikova diol koji tvrdi da "razboritost nalae djelovanje s ciljem obuzdava porasta koliine staklenikih plinova, ali Protokol iz Kyota : vodi nikamo." Viscusi, Kip: Fatal Tradeoffs: Public and Plivate Responsibilities j Risk, New York, Oxford University Press, 1992. Ponite s dijelom. Viscusi, Kip: Rational Risk Policy, Orford, Clarendon, 1998. je profesor prava i ekonomije na Harvardu. Vyas, N.K., M.K. Dash, S.M. Bhandari, N. Khare, A. Mitra i Pandey: "On the Secular Trends in Sea Ice Extent over the. tarctic Region Based on OCEANSAT1 MSMR Observatic International Journal ofRemote Sensing 24 (2003.), 227787. Wallack, Lawrence, Katie Woodruff, Lori Dorfman i Iris Diaz: for a Change: An Advocate's Guide to Working with the Me London, Sage Publications, 1999. Weart, Spencer R.: The Discovery of Global Warming, Cambric Mass., Harvard University Press, 2003. West, Darrell M.: The Rise and Fali ofthe Media Establishment, ] York, Bedford/St. Martin's Press, 2001. White, Geoffrey M.: Identity Through History: Living Stories < Solomon Islands Society, Cambridge, Vel. Britanija, Camt University Press, 1991.

Wigley, Tom: "Global Warming Protocol: COzCH4 and implications", Geophysical Research Letters 25, br. 13 (1.: 1998.), 228588. Wildavsky, Aaron: But Is It True?A Citizen's Guide to Envir Health and Safety Issues, Cambridge, Harvard University ] 1995. Profesor politologije na Berkeleyju sa studentima je i vao i povijest i znanstveni status kljunih ekolokih pitanja: 1 Alar, Love Canal, azbest, ozonske rupe, globalno za kisele kie. Knjiga je iznadprosjena podloga za cjelovitija) spravu o tim pitanjima. Primjerice, autor je 25 stranica ] povijesti zabrane DDTja, dvadeset stranica Alaru i tako < Wildawsky zakljuuje da su gotovo sve tvrdnje ekologa I netone ili silno preuveliane. Wildavsky, Aaron: Searching for Safety, New Brunsvvick, N.J.; Tran saction, 1988. Kako stvoriti sigurno drutvo i ivjeti u sigurnosti? Dobronamjerno istraivanje naina postizanja sigurnosti u industrijskome drutvu. Sluei se podacima iz raznih disciplina, Wildawsky tvrdi da je otpornost bolja i korisnija od predvianja, te da strategije predvianja (poput naela opreza) idu u prilog drutvenoj eliti, a na raun siromanijih slojeva. Winsor, P.: "Arctic Sea Ice Thickness Remained Constant During the 1990s". Geophysical Research Letters 28, br. 6 (oujak 2001.), 103941. Boravak u prirodi osobno mi donosi neizreciv uitak. Svake godine najsretnije dane provodim u netaknutoj prirodi. elim da za nove narataje ouvamo prirodni okoli. Nisam siguran da e priroda biti ouvana u dovoljnim koliinama, niti uz dovoljno vjetine i sposobnosti. Zakljuio sam da su meu onima koji "eksploatiraju okoli" i ekoloke organizacije, vladine organizacije i velike tvrtke. Svi za sobom imaju podjednako katastrofalne rezultate. Svi imaju skrivene ciljeve. Osim mene.