SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za arheologiju

Ivana Lučića 3

Davor Čakanić

Vix

Seminarski rad

Mentor:

dr. sc. Hrvoje Potrebica, docent

Zagreb, 2007.
Sadržaj

Uvod.........................................................................................................................3
Grobna komora i grobni prilozi...........................................................................4
Torkves................................................................................................................6
Krater....................................................................................................................7
Metalni prsten..........................................................................................................10
Kola....................................................................................................................10
Anatomija...........................................................................................................11

Aspekt i značenje grobnih priloga......................................................................13

Aspekst spola u Vix-u......................................................................................14

Zaključak..........................................................................................................17

Bilješke............................................................................................................18

Popis literature..................................................................................................18

Popis slika.........................................................................................................19

2
Uvod

Vix se nalazi zapadno od središnjeg halštatskog područja i u srcu latenskog

područja, u Burgundiji. Blizina rijeke Seine je veoma pogodna za prijenos robe dalje
na kopnenu komunikaciju između Seine i Rhône. Kositar sa britanskog otočja možda
je putovao u južna područja preko Vixa. Sam lokalitet se nalazi između željeznodobne
utvrde smještene na prirodnom brdu zvanom Mount Lassois na zapadu i rijeke Seine
na istoku (slika 1). Materijal pronađen u utvrdi sastoji se od ornamentalnih metalnih
izrađevina, keramike rađene na kolu i ručno te sirovinskog materijala sa širokog
geografskog područja (Knüsel 2002, 279). Taj nam materijal govori da je utvrda bila
nastanjena u vrijeme nastanka tumula. Najčešće citirani datumi variraju od kraja
halštatskog razdoblja (peto i šesto stoljeće prije nove ere – Ha D3, oko 480. pr. n. e.)
(Joffroy 1979) do sredine petog stoljeća prije nove ere (Spindler 1983).i
Prvo iskopavanje se odvijalo 1953. Njemački arheolog K. Spindler grob je
interpretirao kao pokop transvestitskg svećenika, i to sve čak nedavne 1983. godine.ii
Ian Hodder (1991)iii objasnio je to oklijevanjem znanstvenika (ženskih i muških),
odraslih u androcentričnom svijetu, da bez propitivanja prihvate ideju o muškoj
dominaciji, dok se svaki nagovještaj ženske moći pokušava negirati stalnim
revaloriziranjem nalaza i analiziranjem.
Tumul broj 1 bio je širok 42 m u promjeru i bio je vidljivo obilježje u
predrimskom periodu. Kasnija istraživanja otkrila su prisutnost još barem četiri tumula
u blizini. Tumul 2 datira se u kasno brončano doba, tumul 3 u kasni halštat, a preostala
dva, tumuli 4 i 5, još nisu datirana.
Rijeka Seine izvire na izvoru zvanom 'La Douix', izvoru u blizini Chatillon-sur-
Seine, Cote d'Or, gdje se nalazi i kultni centar datiran u isto vremensko razdoblje kao i
ukop iz Vixa. Budući da je Seine tek plovna od Vixa, tu nalazimo mnoge votivne
darove iz predrimskog razdoblja. Na tim darovima možemo prepoznati razna
patološka oboljenja, uključujući tumore, sljepoću, Downov sindrom te dvospolne
karakteristike, poput prikaza pojedinaca sa ženskim grudima, uskim ramenima,
širokim kukovima i muškim genitalijamaiv. Također su pronađeni votivni predmeti
galsko-rimskog razdoblja, priloženi u čast Dea Sequana, božice liječenja i rijeke. Ovi

3
nalazi nam govore da je područje Vixa bilo u snažnoj povezanosti sa rijekom Seine te
u širem kontekstu sa životom i smrti, uključujući slavljenje ženskih božanstava
(Knüsel 2002, 280-1).

Slika 1a, geološki položaj Slika 1b, geološki položaj

Vix-a Vix-a

Grobna komora i grobni prilozi

Slika 2, rekonstrukcija grobne komore

Grobna komora površine je oko 9 m2, sagrađena je od drva i kamena te se nalazi

pod zemljanim tumulom. Tijelo je položeno u pravcu sjever-jug, sa glavom prema
sjeveru. Odvojeni kotači priloženih kola stavljeni su uz istočni zid, dok su krater i
ostale posude pronađeni uz zapadni zid. Većina osobnih predmeta nađena je u
Slika 3b, rekonstrukcija grobne
komore 4
kontekstu grobnog ležaja, tj. teretnog dijela kola, a pojedini nalazi bili su u direktnoj
vezi sa kosturom. Jantarne perle nađene su podno kratera i najdalje od kostura.
(Knüsel 2002, 281) Zbog urušenja grobne komore i teških zimskih uvjeta iskopavanja
1958., za pojedine nalaze ne možemo sa sigurnošću utvrditi prvobitni položaj; npr.
dekorativni dijelovi kola, neki kosturni ostaci, dva pločasta brončana ornamenta.
(Knüsel 2002, 281)
Slika 3a, plan grobne
komore

Slika 3b, rekonstrukcija

grobne komore

Predmeti u asocijaciji sa brončanim kraterom i njegovim poklopcem uključuju

atičku ''kapljastu'' (eng. droop) šalicu – kiliks (slika 4b), srebrnu zdjelu – phiale,
uvoznu poliranu crnu zdjelu i srebrni pehar – oinohou (slika 4a). Dvije srebrne zdjele -
od kojih je jedna promjera 36 cm sa ručkama, a druga bez ručki, ali sa prepletenim
ukrasom oko ruba, promjera 57 cm - nađene su južno od kratera, uz zapadni zid.
Zlatna dijadema ili torkves, težine 480 grama, nađena je u asocijaciji sa kostima
lubanje. Od ostalih nalaza nađenih među ljudskim ostacima imamo: brončani namotani
prsten promjera 27cm (prvobitno zamotan u kožu); dva brončana koluta interpretirana
kao gležnjače; tri prstena od škriljavca i jantarne perle (od kojih je četvrtina navezana
na poligonalnu brončanu žicu) koji su, pretpostavljeno, krasili ručne zglobove i
podlaktice i čelo. Sedam fibula, dvije željezne i brončane s koraljnim i jantarnim
umetcima vjerovatno su krasile odjeću (slika 4c). Maloprije spomenutih 5 jantarnih
perli, promjera od 1,7 do 4,6 cm, vjerovatno su činile ogrlicu. v

5
Slika 4

a) c)

b)

Torkves

Torkves iz Vixa nema zasad poznatih analogija u grčkoj, etruščanskoj ili galskoj
umjetnosti. Ipak, očigledna je povezanost sa kraterom. To nam govori o namjernom
izboru oba predmeta, tj. o njihovoj povezanosti. Završeci torkvesa ukrašeni su likom
Pegaza i lavlje šape. Picard napominje da okrugli završetci sliče na glave sjemenki
maka, kao one povezivane s kretskom božicom Gazi, koje on povezuje sa
predmikenskim vjerovanjimavi. U klasičnoj grčkoj umjetnosti Demetra, boginja žetve,
je često prikazivana kako drži glavice makovog sjemenja. Povezivanje maka i Pegaza
kao simbole putovanja, prema Picardu, govori nam da su to simboli prijelaza na onaj
svijetvii. Joffroy misli da prikaz letećeg konja ima korijen u divljim, stepskim
Przewalski konjima koji su živjeli na ravnicama zapadne i centralne Azije viii. Pauli
navodi da su u željezno doba predmetima iz daljina ili egzotičnih krajeva često bile

6
pridovane magične moćiix. Kombinacija egzotičnih simbola sa prikazima dalekih
krajeva, žetve i zagrobnog života, mogući su prikazatelji potencijalnog socijalnog
statusa preminulih.
Jedna strana (Arnold)x vjeruje da u kasnohalštatskom i ranolatenskom svijetu
torkvesi označavaju moć i statusni položaj. Na ovom i obližnjim područjima torkvesi
su povezivani sa oba spola još od ranog brončanog doba. Također, torkvesi označavaju
status i u samostanima, kao što je slučaj samostanima u samom Vixu i Entremontu,
Provansa. Na kotlu iz Gundestrupa, koji je datiran oko četvrtog stoljeća, i muškarci i
žene su prikazani kako nose torkvese. Sve ovo nam govori da torkvesi nisu bili simboli
spola i isključivo pripadali jednom spolu, nego da su najvjerovatnije nosili statusnu
oznaku i označavali ritualnu važnost nositelja.

Slika 5a Slika 5b

Krater

Brončani krater je dosada najveći pronađeni krater. Visina mu je 1,64 m; najveći

promjer 1,27 m. Poklopac ima 1,02 m u promjeru. Za usporedbu, većina ostalih kratera
je veličina od 65-70cm visine. Krater je napravljen od jednog komada bronca pomoću
''lost wax metod''xi lijevanja iz jednokratnog kalupa, debljine stijenki od 1 do 1,5 mm
(Knüsel 2002, 283). Kapacitet kratera napunjenog do ruba je oko 1150 litara, što je
ekvivalent nekih 1500 modernih boca vina (Knüsel 2002, 283). Ono po čemu je pokop

7
u Vix poseban i što ga razlikuje od ostalih je i nedostatak ratničkih obilježja koje
uobičajeno prati krater u prilozima. Megaw je 1966.xii iznio svoje mišljenje da je krater
već bio star kad je priložen kao grobni prilog i da su krateri i krčazi sjeverozapadno od
Alpa bili upotrebljavani u ritualnom kontekstu. Knüsel iz ovoga izvodi da je krater
možda već bio upotrebljavan u ritualne svrhe neko vrijeme prije nego što je priložen u
Vixu (Knüsel 2002, 283/284). Također, neobičan je i nedostatak oružja kao priloga,
koje u pravilu uvijek slijedi kratere.
Na sredini poklopca kratera stoji unikatna 19 cm visoka statueta. Knüsel
(Knüsel 2002, 284) navodi da bi to mogla biti kora ili možda božanstvo, poput
Artemide koja je davala okrijepljenje za rat i konjske trke. Moguća paralela je sa
korama na prikazu Parisova suda, na Boccanera tanjuru. Taj prikaz je pronađen u
nekropoli Cerveteri u Etruriji. Datiran je od 650. do 550. god. pr. n. e., što ga stavlja u
isti vremenski okvir sa pokopom u Vixu. Božica Atena prikazana je zrcalno od statuete
iz Vixa; lijevoj, spuštenoj ruci drži kolut zlatne boje, dok u svojoj desnoj, uzdignutoj
ruci drži koplje. (Knüsel 2002, 285).

6a) b)
Na mnogim uvoznim objektim iz Vixa prepoznajemo scene iz klasične
mitologije. Kristiansenxiii prihvaća da bi predmeti kao što su phiale, kylix i krater mogli
tvoriti set koji je funkcionirao zajedno, ali odbija bilo kakvu povezanost slika na
njima. Moguće je i da te sliku nisu imale isto značenje kao u klasičnom svijetu te da su
dobile autohtono tumačenje u drugom okruženju, među ljudim koji dijelom poznavali
stvari i običaje iz klasičnog svijeta. Štoviše, za europske narode specifičan zlatni

8
 torkves nosi sliku krilatog konja iz grčke mitologije. Prilog tako ukrašenog torkvesa sa
predmetima iz istog mitološkog konteksta govori nam da se te veze i nisu možda toliko
izgubile. Očito je da ti predmeti, tj. slike koje nose nisu odabrani nasumično te da je
onaj koji ih je odabirao znao njihovo, barem općenito tumačenje, a to je pobjeda nad
zlom (Knüsel 2002, 285).
Jedini ženski prikazi su gorgone na vratu kratera i Amazonke na atičkoj zdjeli.
Obje skupine prikazuju jake ženske likove, velikih magičnih i fizičkih moći i
sposobnosti. Nakon što je Perzej ubio Meduzu, sestru gorgonu koja je svojim
pogledom pretvarala živa bića kamen, iz nje su izletjeli ratnik Hrisaor i krilati konj
Pegaz. Perzej je kasnije Meduzinu glavu poklonio Ateni za njenu pomoć u njegovim
zadacima, a ona mu ju je pričvrstila na štit. Prikaz Meduzine glave često se nalazio na
grčkim štitovima da zastrašio neprijatelje i otjerao zle duhove (Knüsel 2002, 286).
Tako da je vrlo vjerovatno da povezanost likova ratnika, Meduze i Pegaza nije puka
slučajnost (Knüsel 2002, 287).
Nadalje, jantarne perle povezane sa ukopom mogle su označavati vezu sa
liječenjem, ozdravljenjem ili zaštitom od zla. Jantar se često prilagao u dječje i ženske
grobove (Dürnberg bei Hallein). Zmije omotane oko ručaka kratera također
simboliziraju liječenje, plodnost, regeneraciju i smrt – to su osobine koje su često
pridavane srednje i istočnoeuropskim ženskim božanstvima (Knüsel 2002, 287).
Slika 7a

Slika 7b

9
Metalni prsten (kolut)

Neki autori (Spindler, Arnold)xiv predložili su da se metalni kolut (slika 8) nosio

oko struka, ali promjer od 27 cm otežavao prijelaz preko bokova i ramena tako da je to
malo vjerovatno. Uostalom, kolut nije nađen oko bočne kosti (ossa coxae). Možda taj
predmet i nije bio dio osobne nošnje/ukrasa, nego je nošen u ruci - kao što se vidi na
prikazu Atene na tanjuru Boccanera (slika 6a, 6b)xv.

Slika 8

Kola

Tijelo je bilo položeno na platformu kola sa četiri kotača. Nikakvih tragova

uzda, jarma, vučne konstrukcije nije bilo. Vjerovatno je da su ti dijelovi bili maknuti
zajedno sa vučnom životinjom nakon što su kola dovezena na potrebno mjesto. Joffroy
predlaže da je moguće da su kola bila ručno vučena, makar Pare tvrdi da je taj tip kola
bio pretežito za konjsku vuču.xvi Moguće je da su takva kola bila korištena u ritualne
svrhe zbog njihove niske konstrukcije koja smješta platformu na samo 50 cm od tla.
Pare na kraju zaključuje da se takvi prikazi služili za predstavljanje vodeće, ratničke
elite. U Vixu i sličnim slučajevima vučni dio kola je orijentiran prema jugu, što je, opet
po Pareu, moglo imati važnu ulogu u ritualu pokopa. Kola su se koristila u pogrebnim
procesijama od halštata C1, tako da je netko vjerovatno prepoznao njihovu vezu sa
putovanjem u zagrobni život. U burgundskim pokopima skidanje kotača je pravilo,
tako da se ne bi kasnije mogla koristiti za prijevoz.

10
 Slika 9

Anatomija

Koliko su dobro očuvani prilozi, isto se nebi moglo reći za kosturne ostatke. Uz
kralježnicu, koja je pronađena skoro cijela, ali fragmentirana, imamo još i kranij, skoro
cijelu dentalnu strukturu, četrvti i peti kralježak te atlas i gotovo cijeli sakrum. Torzo i
gornji udovi predstavljeni su preko fragmentirane desne ključne kosti, proksimalnih
dijelova humerusa (nadlaktične kosti) i komadićima ulne sa iste strane. Zdjelica i donji
udovi sastoje se od velikih komada bočne kosti (ossa coxae), uz izuzetak spolne kosti
(os pubis), i dijafizom desnog femura te fragmentarnom goljenicom (tibia) iste strane.
Lijevi ud je gotovo čitav, makar podosta propao, uključujući femur, tibiju i lijevi talus,
zajedno sa nekim manjim fragmentima. Joffroy to pripisuje oštećenjima nastalima
tijekom urušenja grobne komore i stalnim kapanjem vode, budući da je grob na
močvarastom području uz rijeku. (Knüsel 2002, 289)
Podosta slaba očuvanost kostura navela je različite znanstvenike da izvedu
različite zaključke. Neki, poput Joffroya, smatraju da je riječ o ženi oko 30 godina
starosti, dok drugi, Langlois i Dastugue, drže da je ''kneginja'' bila u mlađim
godinama.xvii
U posljednje vrijeme neke (1980) detaljne analize, poput one Sauterove, dovode
u pitanje i spol pokopanika.xviii Tokom analize oblika lubanje da bi se odredila etnička
pripadnost došlo je do spoznaje da lubanja iz Vixa ima određene razlike od ostalog,
doduše sveukupno malog broja, pronađenih halštatskih lubanja. Lubanjska šupljina
smještena je nisko, tzv. plagicefalična, i relativno je uska. U pogledu odozgo (norma
verticalis) vidi se devijacija ulijevo. Asimetrija i nesraštanje čeone kosti pokazuju da je
anormalni rast ostavio posljedice na morfologiju lubanjske šupljine. Čeona sutura

11
(šav) uobičajeno srasta do druge godine života, a kad ostane otvorena, može doći do
širenja čela, pojave zvane metopizam (učestalost u europskim populacijama je do 8%),
Sauterova analiza postavlja neke nedoumice i u determinaciji spola pomoću
zdjelice i kranija. Po njemu, indikatori muškog spola su robustnost vratne i zatiljne
muskulature, linea aspera bedrenih kosti te naboranost jagodične kosti i gornje
granice očne šupljine. Ipak, većina ostalih kostiju je dosta gracilna (Knüsel 2002), što
bi govorilo o ženskom spolu. Postoje još neki detalji koji kod nekih autora izazivaju
nedoumice, ali zbog opsežnosti ovog seminara i moje (ne)stručnosti neću ih ovdje
navoditi i diskutirati. Za potrebe seminara uzeti ću širom prihvaćeno objašnjenje sa
ženskim spolom. Velike bedrene udubine neobično su oblikovane, između širokog,
ženskog oblika U i užeg, muškog V oblika (ali i oni su asimetrični – lijevi je širi od
desnog). Asimetrije kranija i zdjelice govore nam o abnormalnom razvoju. Takav bi
razvoj objasnio i pojedine muške karakteristike kostura.

Što se tiče visine kostura, ovisno o različitim primjenjivanim formulama,

dobiva se visina od 160±5 cm (Langloisxix), 161.545 cm (Krogman&Iscan 1986.xx) ili
160 cm (Tellkini proporcionalni odnosi, Krogman&Iscan 1986.). Sa svojih 160 cm,
pokojnica je manja od priloženog kratera, a rekonstruirani ležaj kola iznosi 1,59 m.

O dobi pokojnice također se vodi rasprava, čije je trajanje oduženo slabom

očuvanošću i abnormalnošću kostura. Navjerovatnije je da je bila starija od 35 godina,
ali da nije imala više od 40 godina (Knüsel 2002, 291).

Dakle, po ostacima zaključujemo da se radi o kosturu obospolnih/dvospolnih

karakteristika koje su posebno naglašene u čeonom dijelu/ točnije očnoj šupljini.
Svako zaključivanje na temelju mjerenja lubanje je pod utjecajem prije spomenutih
anomalija u rastu. Osteološki, radi se srednjovječovnoj ženi. Sauter je, također,
primjetio povredu u blizini spoja ligamantum nuchae, što govori o ozljedi ovog spoja.
Dastugue je primjetio dvije anomalije na ostacima, a to su: asimetrični razvoj
kranija(lubanje) i drugog vratnog kralježka te obostrana subluksacija (djelomična
dislokacija) bokova, što je uzrokovalo osteoartrozu sakro-ilijačnog spoja i sačuvalo
dijelove lumbarnog kralježka. Što se same lubanje tiče, primjećeni su sljedeći
poremećaji: urođeni krivi vrat (torticollis, vijoglava), nepravilno razvijenu lubanju,
povećani mastoidni izdanak, asimetriju lica (posebno naglašena u čeonom dijelu),

12
kvrgu na zatiljnoj kosti, spuštenu očnu šupljinu i iskrivljenu bazu lubanje. Defekti u
razvoju zubne cakline podržavaju tezu da su rane godine života pokojnice bile izložene
fizičkim traumama koje su utjecale na njen razvoj i rast (Knüsel 2002, 292).
Analiza kuka pokazuje displaziju koja prouzročuje šepanje, tj. gegav hod ako se
radi o oba kuka. Kako u ovom slučaju displazija je pronađena na oba kuka, Dandy
tvrdi da je takav pojedinac mogao voditi normalan život, mada geganje nije učinkovito
sa biomehaničkog aspekta gledanja. (Knüsel 2002, 292).
Zaključno, radi se o individui koja je imala gegav hod i glava zakončenu na
jednu stranu. Ako tome dodamo i epizode trauma iz djetinjstva, možemo samo reći da
je riječ o neobičnom pojedincu, no to nam ništa ne govori o uzroku njene smrti
(Knüsel 2002, 292/3)

Aspekt i značenje grobnih priloga

Posebni, rijetki predmeti koristili su se da bi podsjetili i stalno održavali

socijalnu uzvišenost nekog pojedinca. Izvođenje rituala također je iznova utvrđivalo
taj položaj. Predmeti mogu poslužiti da učvrste i pojačaju te veze unutar jednog
društva ili između susjednih zajednica. (Knüsel 2002, 294) Herodot, na primjer,
zapisuje da su Lakedemonjani, tj. Spartanci poklonili krater kralju Kroesu iz Lidije, da
bi učvrstili njihov savez.xxi
Nameće nam se jedinstvenost priloženih predmeta, zajedno sa posebnošću
pokojnika. U literaturi koja se bavi šamanskim ''liječnicima'' često se navodi da oni
sami moraju proći kroz proces samoizlječenja bolesti, defekta ili ju/ga preboljeti, da bi
dobili moć ozdravljenja drugih. Gledajući ss te strane, vjerovatno je fizički defekt
''kneginje'' pridonio njezinu socijalnom statusu i ''uzvišenosti''. (Knüsel 2002, 294)
Ako gledamo na vezu žene, prikaza dvaju ratnika, ratničkih podviga, mudrosti,
smrti i svijeta mrtvih nameće se njena moguća uloga u društvu. S obzirom na veličinu
kratera i povezanost vina sa simbolikom rata, uloga naše pokojnice možda je bila
pripremanje muškaraca za izvođenje velikih projekata poput gradnje utvrde ili za rat,
kad je smrt bila neizbježna (Knüsel 2002, 295). Prisutnost Pegaza, kao simbola

13
putovanja, i maka, jakog haluciogenog sredstva, govori nam možda o simbolici
putovanja na duhovni/drugi svijet.
Strabon nam nudi i drugu mogućnost upotrebe kratera kad, u svom djelu
Geografija, opisuje kimbrijske svečenice koje su pratile muškarce na njihova
putovanja i pružale im vizije budućnosti. Činile bi to tako da su sa mačem kružile po
vojnom kampu i vijencem okrunjivale zarobljene, a potom bi im rezale grkljane i tu
krv sakupljale u mjedenu posudu kapaciteta dvadeset amfora, iz kojeg su kasnije
proricale (Knüsel 2002, 295). Ono što se ne poklapa sa ukopom u Vixu je nedostatak
mača među prilozima.
Vjerovatno se nisu svi prilozi odnosili na spol pokojnice, ulogu su vjerovatno
igrali i neki drugi aspekti njenog života. Unatoč tome što nema oružja među prilozima,
nema nekih drugih indikacija ženskog pokopa. Narukvice, broševi i igle bili su
podjednako muški i ženski predmeti.

Aspekt spola u Vix-u

Informacije o društvenom, političkom i ekonomskom položaju i značaju žena u

zapadnoeuropskom željeznom dobu možemo saznati iz tri izvora. To su: klasični
izvori, koji opisuju Kelte iz ''civilizirane'' mediteranske perspektive, bilo grčke ili
rimske. Ti nam izvori često više govore o društvu promatrača nego o promatranom
društvu. Nadalje, tu su insularni keltski izvori na koje je utjecalo vrijeme, udaljenost i
kršćanstvo, koje je imalo svoje utjecaje. Na kraju je tu i arheološki kontekst, koji može
dati prave odgovore samo ako su pitanja prava (Knüsel 2002, 157).
Što se tiče spola u društvu, on se može gledati na različite načine, tako da su
Spector i Whelan napravili analizu društvenog spola. Njihove kategorije su (Arnold
1995, 153):
Spolni identitet se odnosi na izbor pojedinca, to jest dali se on smatra muškarcem ili
ženom, neovisno o genetskom spolu (genetic makeup).
Spolna uloga(gender role) opisuje što muškarac ili žena zapravo rade u zajednici –
njihov uzorak djelatnosti, društvene odnose i ponašanje – sve u određenoj društvenoj
okolini.

14
Spolno pripisivanje(attribution) se odnosi na biološki, socijalnu i/ili materijalni kriterij
prema kojemu neko društvo određuje određene, društveno stvorene kategorije poput
žena, muškaraca, transeksualca ili sjevernoameričko-indijanskih berdache-a (osoba
koja preuzima drugi spolni identitet i bude tako društveno prihvaćen; najčešće
muškarac). Ta se spolna atribucija može, ali ne mora poklapati sa spolnim shvaćanjem
pripadnosti same osobe ili onih koji su utvrdilil spol pri porodu, gledajući pritom
vanjske genitalije.
Spolna ideologija uključuje značenje muškog, ženskog, muštvenosti, ženstvenosti,
spola i reprodukcije u bilokojoj datoj kulturi. To može uključivati upute i sankcije za
propisno ponašanje muškaraca i žena ili kulturno objašnjeje za socijalne i političke
odnose muškaraca i žena.
Vremensko razdoblje od 450. do 380. pr. Kr. označili su dominantni muški
grobovi. Ti su grobovi sadržavali zlatne torkvese, kola na četiri kotača, brončane
posude za pijenje i brončane bodeže. Žene su znale pratiti te muškarce uz grob, no
prije 480. pr. Kr. nije nam poznat nijedan takav jedinstveno ženski grob. Ukop
''kneginje iz Vixa'' jedini je takav grob i smatra se manifestom novog, latenskog
običaja (Arnold 1995, 156), ali je datacijom kasnohalštatski. Pojava elitnih ženskih
ukopa usred ranolatenskog područja može biti manifestacija muških izbivanja u
kasnom petom na rano četvrto stoljeće prije Krista. Ova faza prethodila je velikim
plemenskim seobama kasnog četvtog/ranog trećeg stoljeća. Arheološki i drugi izvori
govore nam da su mnogi muškarci napustili područje oko rijeke Rajne i Marne oko
400. pr. Kr. ili prije. Neki se od njih nisu vratili; moguće je da su se oženili i/ili umrli u
''inozemstvu''. Odlazak muškaraca u potragu za blagom i poslom na jug i istok Europe
omogućio je visokostatusnim ženama da prošire svoje sfere utjecaja. Slična se stvar
odvijala u Americi za vrijeme drugog svjetskog rata, kada su žene bile pridonijele
ratnoj industriji dok su se muškarci borili u Europi. Za reklamu i pridobivanje žena
korištena je reklama sa novostvorenom ikonom ženske snage, Rose Will Monroe –
poznatom kao Rose the Riveter (eng. rivet=zakovica; riveter=radnik na zakivanju u
tvornici).

15
Slika 10a Slika 10b

Ratovanje je bilo specifično za keltsku kulturu, a to nam govore klasični izvori i

arheološki materijal. Zemljoposjednička klasa sastojala se od ratničke elite, koja je,
čini se, bila međuregionalno povezana klansko-familijarnim vezama. Neki podaci
upućuju da se možda takav sistem vladanja (upravljanja) tijekom kasnog halštata i
ranog latena nasljeđivao preko majčine strane i općenito oslanjao na ženske obiteljske
veze. (Knüsel 2002, 159) Moguće je i da je zbog odsutstva muškaraca (muževa, braće,
sinova) na starijim ženama bilo da preuzmu političku i društvenu moć u obiteljskoj
zajednici te da održavaju gozbe, pomoću kojih su se uspostavljale i održavale
društvene veze i obveze. Tim putem one bi nasljedile označja i opremu koja je dolazila
sa tim položajem. Ako se muškarci nisu vratili iz rata ili su njegovi ostaci u obliku
njegove ostavštine bili donešeni udovici, žene koje su se dotada navikle voditi društvo
možda su to jednostavno nastavile raditi.
Socijalno-ekonomski položaj u društvu/zajednici se održavao putem prije
spomenutih nadmetničkih gozbi, koje su uključivale konzimiranje velikih količina
alkohola. Komplet za gozbovanje i ispijanje alkoholnih pića je, uz zlatne torkvese koji
također označavaju statusni simbol, uobičajen je za zapadnoeuropske keltske grobove

16
različitih zajednica. Pojava oba ova elementa u ženskom grobu govori nam samo jednu
stvar – da je riječ o ženi sa većom društveno-ekonomskom moći.
Neki misle je da oprema za ispijanje vina u ženskim grobovim možda znači da
je riječ o služavkinjama, tj. ženama koje su piće pripremale i donosile muškarci
tijekom gozbe. Ta opcija možda je i moguća za neke ranohalštatske ukope gdje je
oprema za ispijanje pronađena uz pokojnice, no sigurno ne vrijedi za bogate grobove
poput Vix ili ranolatenskog Reinheima.
U društvima sa pretežito muškom dominacijom, žene koje dođu na položaj
moći i autoriteta postaju neuobičajnosti koje se objašnjavaju u odnosu na muški dio
populacije. Žene postaju supruge, majke, priležnice, 'počasni muškarci', princeze,
supruge koje prate svoje muževe u grob, bezazlene svećenice – više Kasandra nego
Kirka (Knüsel 2002, 297). Njihova društvena važnost gleda se kao težnja prema
''muškosti'' i njihov je utjecaj česće tajan nego javan. Ovakav svjetonazor vrijedi samo
u patrijahalnim društvim i ne mora vrijediti u drugim slučajevima.

Zaključak

U društvu koje prakticira ''počasne muškarce'' očekivali bi da oni budu

anatomski ženske individue, pokopane sa repetoarom tipično muških predmeta.
Torkves nije bio isključivo muški predmet, premda u grobovima do 450. pr. Kr.
nemamo drugih nalaza osim Vix-a. Setovi za ispijanje alkoholnih pića također nisu
isključivo muška dobra, no opet jedino u Vix-u ga imamo zajedno sa torkvesom. Jedini
predmeti koji su eksluzivno muški u cijeloj Europi su oružje.
Dakle, ''počasni muškarac'' trebao bi sadržavati biološki žensku jedinku sa
priloženim, ne samo predmetima moći (torkves, kočija, set za ispijanje alkoholnih
pića), nego i oružje. Nijedan od ranolatenskih ženskih elitnih grobova na sadrži oružje,
no Arnold (Arnold 1995, 165) misli da je to zbog toga što se oružje odnosi isključivo
na spol, a onda možda i na društveni položaj. Također, oružje je pronađeno i u
grobovima koji ne pripadaju najvišim slojevima društva, dok su torkvesi isključivo
takvo obilježje.
Da li je to bio fenomen poput Rosie the Rivetter, tj. jačanje žena zbog odsustva
muškaraca, i ako je, da li su one zadržale svoju poziciju nakon povratka muškaraca?

17
Možda su takve iznimke pridonijele i općoj promjeni ženskog statusa? Na ovakva
pitanja veoma je teško odgovoriti, jednim dijelom jer je nakon latena A došlo do općeg
opadanja i muških i ženskih elitnih grobova, a s druge strane zbog rimskih osvajanja
koje su razdvojile keltski narod i natjerali ga da se pripoji germanskim plemenima. Te
pojave uvelike su nam zamaglile razumijevanje sudbine i položaja keltskih ženaxxii.
Najvjerovatnije je da su iznimke poput ove bile kratkog vijeka. No, unatoč
tome, ljudi koji su priredili ovaj ukop očito su veoma cijenili pokojnicu jer su se
zauvijek odrekli velikog bogatstva koje su priložili uz nju. Zanimljivo je da se ovo
dogodilo i na marginama mediteranskog u kojem žene nisu imale nikakvog prava i bile
su zatočenice svojih kućanstava.

18
i

Bilješke:

vidi Knüsel 2002, 279

ii
vidi Arnold 1995, 153
iii
vidi Arnold 1995, 153
iv
doslovni prijevod, Knüsel 2002, 280
v
vidi Knüsel 2002, 281
vi
vidi Knüsel 2002, 281
vii
vidi Knüsel 2002, 281
viii
vidi Knüsel 2002, 283
ix
vidi Knüsel 2002, 283
x
vidi Knüsel 2002, 283
xi
vidi Knüsel 2002, 283
xii
vidi Knüsel 2002, 283
xiii
vidi Knüsel 2002, 285
xiv
vidi Knüsel 2002, 287
xv
slika prikazuje mitološki Parisov sud (na kojem je Paris morao odlučiti koja je božica najljepša
– Atena, Afrodita ili Hera ), a za ženu koja drži okrugli objekt (kolut) i koplje u ruci pretpostavlja
se da je Atena. Ove ploče nađene su na groblju Cerveteri u Etruriji i datiraju se oko 650. – 550.
g. pr. Kr.
xvi
vidi Knüsel 2002, 287
xvii
vidi Knüsel 2002, 289
xviii
vidi Knüsel 2002, 289
xix
vidi Knüsel 2002, 290
xx
vidi Knüsel 2002, 290
xxi
Kralj Kroes je nakon savjetovanja sa proročištem u Delfima ponudio Spartancima savez protiv
Perzijanaca
xxii
vidi Arnold 1995.,165

Popis literature

Arnold, Bettina: ''Honorary males'' or women of substance? Gender, status and power in
Iron-Age Europe, Journal of European Archaeology, 3(1), 1995., str. 153. – 168.
Christopher J. Knüsel, More Circe than Cassandra: The princess of Vix in ritualized social
context, Journal of European Archaeology Vol. 5(3), 2002., str. 275. – 308.
Megaw, John Vincent Stanley: The Vix Burial, Antiquity 40, (157), 1996., str. 38. – 43.

Popis slika

Slika 1a i 1b http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007

Slika 2 www.lauhic.club.fr, 11.04.2007

Slika 3a http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007

Slika 3b http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg, 11.04.2007.

Slika 4a http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg, 11.04.2007

Slika 4b www3.iath.virginia.edu , 11.04.2007

Slika 4c http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg 11.04.2007

Slika 5a http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg 11.04.2007
Slika 5b http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg 11.04.2007
Slika 6a http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg 11.04.2007
Slika 6b www.taccuinistorici.it, 11.04.2007
Slika 7a http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007
Slika 7b http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007
Slika 8 http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007
Slika 9 http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007
Slika 10a www.mishalov.com, 15.04.2007.
Slika 10b www.mishalov.com, 15.04.2007.