Professional Documents
Culture Documents
ZAPE^A]ENI
D@ENETSKI NAPITAK
Studija o ivotopisu Resulullaha, s.a.v.s.
Autor:
Safijurrahman el - Mubarekfuri
Likovno - tehni~ki
urednik Nedad Kazi}, Fatih Farhat
Tira`: 30.000
KNJIGA BROJ 20
UDK 297.161
el - MUBAREKFURI, Safijurrahman
Zape~a}eni d`enetski napitak: studija o `ivotopisu Resulullaha, s.a.v.s. /
Safijurrahman el - Mubarekfuri; (s arapskog prevela Subhija Had`imejli} - Skenderovi}). - 5. izd.
- Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 490 str.; 20 cm. -
(Visoki saudijski komitet zs pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 20)
PREDGOVOR
Hvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu
Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je
pravi put moj, pa se njega dr`ite idruge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje
od puta Njegova. (El - Enam, 153) Uzvi{eni Allah tako|er veli: Reci: Zar su
isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli:
Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.
(Et - Tegabun, 8)
Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: Reci: Meni je,
doista, jasno ko je Gospodar moj (El - Enam, 57), na{eg Vjerovjesnika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme.
Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja
vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije.
U tradiciji se pominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao
vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i
najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm {erijatom.
A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: D`ine i ljude stvorio sam samo
zato da Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56)
Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti
predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera
provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih
muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti,
u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te
uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom
ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a
djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ivot s onim
{to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir
~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda
vodilo?
U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ivimo s ovom
odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice, koju nudimo odraslom
i malom, mu{ku i ensku. Svako od njih moe zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je
Allah dao,oboruavaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla.
Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo
onaj ko je propao- veli Poslanik, a.s. Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete
pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet - veli Poslanik, a.s.,
tako|er.
Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim
djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju
djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom
nagradom. On ~uje dove i odaziva se.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Davaocu tmine i svjetla,
i neka je Allahov salavat i selam na ne{eg Poslanika, a.s., koji je pe~at svim poslanicima,
koji je znao obradovati i upozoriti, obe}ati i zaprijetiti. S njim je Allah izveo ~ovje~anstvo iz
tmine i zablude na pravi put, put vlasnika svega {to je na nebesima i na Zemlji. A zar se
sve ne vra}a Allahu?!
Kada je Uzvi{eni Allah, d`.{. obdario Svog Poslanika, a.s., {efaatom i dodijelio mu
posebno mjesto me|u poslanicima, uputio je muslimane da ga vole i Sebi u~inio njegove
sljedbenike dragim, poru~io je:
Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe
vam oprostiti. (Ali Imran, 31)
Ove Allahove, d`.{., rije~i, poruka su muslimanima da svim svojim srcem te`e i vole
Resulullaha, a.s. Razlozi za neprekidnu ljubav nalaze se u li~nosti, karakteru i djelu Resulullaha,
a.s., iz dana u dan su sve ve}i i ve}i. Stoga su se muslimani od samog po~etka islama ~vrsto
vezali uz njega, opona{ali ga, i na svakom koraku isticali njegove vrijednosti i vrline, pa zbog
svega toga, po~e{e bilje`iti njegov `ivotni put, Siretu Resulullah, a.s.
Poslanikov, a.s., sjajni `ivotopis temelji se na njegovim rije~ima, djelima i njegovom
uzornom karakteru. Ai{a, r.a., ka`e:
Njegovo pona{anje je po Kuranu!, a Kuran je Allahova knjiga, Njegova univerzalna
rije~ - pa ko se bude tako vladao, bit }e najbolji ~ovjek, kompletna li~nost i najvoljenija osoba
kod Allahovih stvorenja.
Muslimane i danas ~vrsto povezuje velika i neograni~ena ljubav prema Poslaniku, a.s.
Otuda onaj ko ga voli, ~ita i pi{e o njemu.
Tako je nikla ideja da se odr`i Prvi islamski kongres, posve}en studiji o ~asnom
Resulullahovom, a.s., `ivotu, radu i djelu.
Taj komgres odr`an je u Pakistanu, 1396. h. g., gdje je Islamska liga - Rabita ponudila
nov~ane nagrade u vrijednosti 150 000 saudijskih rijala za pet najboljih pisanih djela o
`ivotu Resulullaha, a.s., uz slijede}e propozicije:
1. da studija bude kompletna i da precizno obuhva}a historijske doga|aje hronolo{kim
redom;
2. da bude autenti~na i prethodno neobjavljivana;
3. da autor navede sva klasi~na i ostala djela kojima se slu`io;
4. da autor napi{e posebno kompletnu autobiografiju sa stru~nim kvalifikacijama i
navedenim svojim nau~nim radovima ili {tampanim djelima, ako ih ima;
5. da studija bude ~itko napisana ili od{tampana;
6. da bude napisana na arapskom ili nekom drugom `ivom jeziku;
7. studije }e se primati od po~etka mjeseca rebiu-ssani, 1396. h .g. pa do po~etka
muharrema, 1397. h. g.;
8. studije }e se predavati Op}em sekretarijatu Islamske Rabite u Meki, u zatvorenim i
zape~a}enim kovertama, koje }e se registrirati pod zasebnim serijskim brojevima;
9. radove }e pregledati posebna stru~na komisija, sastavljena od u~enjaka ove znanosti.
Ovakav proglas bio je podsticaj da na konkursu u~estvuju svi oni koje je Allah, d`.{.,
obdario ljubavlju prema Resulullahu, a.s., pa su prou~avali njegovu li~nost, rad i djelo, a
uz to su imali dara i da pi{u.
U sjedi{te Rabite po~eli su prispijevati radovi napisani arapskim, urdu i drugim jezicima.
Na konkurs je prispio 171 rad, od ~ega: 84 studije na arapskom jeziku, 64 studije na
urdu jeziku, 21 studija na engleskom, jedna na francuskom i jedna na hamitskom (afri~kom)
jeziku.
Stru~na komisija pro~itala je i prou~ila sve radove i odabrala pet najboljih, ~iji su
autori i dobili nagrade. To su:
1. dobitnik prve nagrade, profesor Safijju - R - Rahman El - Mubarekfuri, predava~ na
Selefijskom univerzitetu u Indiji. Vrijednost nagrade je 50 000 saudijskih rijala;
2. dobitnik druge nagrade, dr. Med`id Ali Kan, sa Pokrajinskog islamskog univerziteta u
Nju Delhiju, Indija. Vrijednost nagrade je 40 000 saudijskih rijala;
3. dobitnik tre}e nagrade, dr. Nusajr Ahmed Nasir, rektor Islamskog univerziteta u
Pakistanu. Vrijednost nagrade: 30 000 saudijskih rijala;
4. dobitnik ~etvrte nagrade, profesor Hamid Meahmud Mensur Lemud iz Egipta, a
vrijednost nagrade je 20 000 saudijskih rijala;
5. dobitnik pete nagrade je profesor Abdusselam Ha{im Hafiz iz Medine, Saudijska
Arabija, a vrijednost nagrade je 10 000 saudijskih rijala.
Rabita je objavila imena pobjednika na Prvoj azijskoj islamskoj konferenciji u Kara~iju,
mjeseca {abana, 1398. h. g., kao {to ih je objavila cjelokupna islamska javnost. Ovaj doga|aj
proslavljen je u Meki, na sve~anosti koju je organizirao emir Saud ibn Abdul - Muhsin ibn Abdul
- Aziz, zamijenik namjesnika okruga Meke, 12. rebiul-evvela, 1399. h. g.
Sekretarijat Rabite je na toj sve~anosti obznanio da }e {tampati nagra|ene studije na
nekoliko svjetskih jezika. Shodno tome, nudimo po{tovanom ~itaocu prvijenca ovih studija,
prvonagra|eno djelo autora {ejha Safijjur rahmana el - Mubarekfurija, profesora Selefijskog
univerziteta u Indiji. [tampat }e se i ostali nagra|eni radovi, s molbom Uzvi{enom Allahu,
d`.{., da primi od svih nas na{a djela, u~injena izri~ito u Njegovo ime. Allah je divan
Gospodar i divan Pomaga~!
Neka je salavat i selam na na{eg Resulullaha, a.s., njegovu porodicu i njegove
sljedbenike!
crte, njegov na~in izra`avanja i metod rada, i shav}amo da mu je Allah, d`.{., u svemu bio
naklonjen: Upu}iva~, Pomaga~ i Za{titnik. Islam mu je bila vjera, a Kuran vodilja.
Uz ovo }emo spoznati da ~ovjek nije u stanju dosti}i visoke moralne ciljeve i ljudske
vrijednosti, osim po uzoru na Resulullaha, a.s., koji je prije svega bio ~ovjek, a zatim pokreta~
humanizma i dru{tvenog naretka.
U Resulullahove, a.s., nadljudske, nadnaravne mogu}nosti, tj. u njegove mud`ize
ubraja se, izme|u ostalog, i to {to je svoju historiju dopunio ~injenicama koje do tada
~ovje~anstvo nije zabilje`ilo.
Cijeli Resulullahov, a.s., `ivot postavljen je i ure|en Allahovom odredbom. Kao da je
njegov `ivot skup odlika od Allaha danih,koje je on postavio u vremenu da budu izvor
ljudske duhovnosti, kao {to je postavio Sunce da bude izvor svjetlosti materijalnim
pojavama.
Jedna va`na komponenta Resulullahove, a.s., li~nosti bio jedar govora - rje~itost,
koja ina~e nije nedostajal tom nepismenom arapskom narodu.
Resulullahov, a.s., govor, njegove rije~i, iskazane misli, odvode te u bogatu plodnu
ba{~u s raznoraznim plodovima. Kad u|e{ u tu ba{~u, osje}a{ da sve oko tebe di{e i kao
da kuca jednim srcem.
Svaka Resulullahova, a.s., rije~ i misao nosi sa sobom poruku. Shvati{ li je, osjetit
}e{ novu volju za `ivotom. On do~arava `eljenu sliku svojim na~inom kazivanja: smireno,
iskreno, osje}ajno i dopadljivo. Potom, i ne htiju}i uvijek, ~italac pada pod njegov utijecaj,
pa se postepeno humanizira. On odgaja i njeguje u ~itaocu ono {to je ljudsko, a potom
Allah, d`.{., podari kome ho}e dio njegove svjetlost. Resulullahov, a.s., govor nam je
blizu kao du{a u ~ovjeku, a u isto vrijeme tako daleko, kao {to ne znamo {ta je du{a. On
ima rje{enje za svaki problem, nudi izlaz iz svake te{ke situacije i ukazuje na osvjetljenje
staza kojima treba kretati.
Dok ~itamo Resulullahove, a.s., rije~i, gubimo predod`bu o vremenu i prostoru, i onako
zadubljeni u zna~enje tih rije~i, do`ivljavamo njegovu blizinu, kao da je t, s nama u
neposrednom govoru. Kad u svoj tekst unese novu ideju, ona odjednom, kazana njegovim
rije~ima, daje novi smisao. Mi ga razumijemo onoliko koliko smo s njim, koiliko ga pratimoi
koliko `elimo da ga razumijemo. Ako se na ne~emu zaustavimo - i on se zaustavi, ako
produ`imo - i on produ`i. Ono {to smo prema njemu izvr{ili - i on je prema nama ispunio.
Resulullah, a.s., ne posjeduje u svom na~inu izra`avanja ono {to posjeduje ve}ina
retori~ara svijeta. U njegovom jeziku nema brztalnog govora, nema cini~nog i dvosmislenog
zna~enja, nema crnog humora. On ne dozvoljava sebi da, kao drugi, pusti jeziku na volju.
Resulullahov, a.s., govor je govoren ili kazan, da bi ponio smisao i poruku koja treba postati
stvarnost. On govori srcem koje zra~i imanom i Kuranom. Iza njegovih rije~i stoji Uzvi{eni
Allah, d`.{.
12 Zape~a}eni d`enetski napitak
Sve u svemu, to je formula na temelju koje treba `ivjeti ~ovjek. @ivot, rije~i i djelo
Allahovog Poslanika treba da budu uzor za svakog ~ovjeka, pogotovo kad se zna da je on
od ro|enja do smrti hodio stazama ~istog islama (fitre). Njegov `ivot nema tamnih mrlja koje
bi istakle suprotno saznanje. Tu nema kolebanja.
Stoga isti~emo da cijeli `ivot Resulullaha, a.s., njegove rije~i i djelo, trebaju zna~iti
vjerniku ono {to za njega zna~i njegovo srce, bez kojeg ne bi mogao da `ivi. Njegova
sjena treba ga pratiti poput savjesti koja prati razum. Svjesno ne mo`emo pobje}i od
svoje sjene, niti od svoje savjesti. Svjesno ne smijemo pobje}i od Reulullaha, a.s.
Trebamo te`iti za duhovnim i moralnim uzdignu}ima nad materijalnim privla~nostiam
i ovozemaljskim njihovim okovima. Du{a ne mo`e poletjeti i uzdi}i se na visinu dok ~ovjek
ne spozna cilj svog ra|anja, `ivljenja, umiranja i ponovnog o`ivljenja. A spozanti to mo`e
samo onaj ~ovjek kome je njegov Poslanik bioResulullah, a.s.
Na{ ummet ima vjeru i Poslanika kakve nema ni jedan drugi narod.
Ovo su rije~i koje poja~avaju ~ovjekov iman. One zra~e svijetlom i pru`aju nadu.
Izgovorila ih je osoba koju je odgojio na{ vo|a i prvi u~itelj, s.a.v.s., osoba koja je shvatila
cilj svoga `ivljenja i radila na ostvarenju tog cilja. I takav mora biti svako ko ho}e da se
pridru`i povorci pravovjernih na njihovom dugom putu. Zbog velikog zna~aja koji zauzima
Sira u `ivotu svakog muslimana, bilo zbog pro{losti ili sada{njsti, napisane su
mnogeknjige kojima se `ivotu Resulullaha, a.s., pristupalo s razli~itih aspekata, tematski
ili metodski. Me|utim, ima nekoliko knjiga o Resulullahovom, a.s., `ivotu i djelu koje se
odlikuju pripovjeda~kim stilom pisanja, a uz to su dosljedne historijskim zbivanjima i
preciznim i ta~nim podacima, {to omogu}ava ~itaocu da ih ~ita s lahko}om, da ih potpuno
razumije i prou~ava bez manjkavosti.
Ova knjiga, s naslovom na arapskom jeziku Er - Rahikul - Mahtum, profesora Safijju
- R - Rahmana iz Indije, spada u jedinstvene knjige po svojoj hronologiji zbivanja,
metodologiji izlaganja, a posebno je izra`ena sveobuhvatnost ~iste Sire, bez primjese
sumnje ili neistine, koje su prate}e komponente u nekim djelima.
Tako|er, ova knjga se odlikuje svojom pristupa~no{}u {iroj ~itala~koj publici, kao i
samim istra`iva~ima kojima je Sira struka. Svako }e za sebe na}i ono {to `eli. Stoga je
djelo Er - Rahikul - Mahtum dobilo prvu nagradu na Rabitinom konkursu Za najbolju Siru.
Dodajmo ovdje da je ovo djelo samo nastavak truda koji su ulo`ili u~enjaci Indije kroz
dugi niz stolje}a na o~uvanje isalmske tradicije, njegiju}i mnoge islamske znanosti. Poznata
Zape~a}eni d`enetski napitak 13
su njihova originalna i neponovljiva nau~na dostignu}a na polju tefsira, hadisa, Sire i ostalih
hadiskih znanosti.
I dok objavljujemo ovu knjigu za muslimane Istoka i Zapada, molimo Allaha, d`.{., da se
njome koriste. Allah zna {ta je u namjeri svakog ~ovjeka!
RIJE^ AUTORA
Hvala Allahu, Koji je poslao Svoga Poslanika, a.s., s Objavom istinite vjere, koja }e se
uzdi}i nad svim vjerama. Hvala Allahu, Koji ga je poslao da svjedo~i, da obraduje, da
opominje i da poziva svome Gospodaru, nose}i svjetiljku koja sija. Hvala Allahu, Koji je
dao da u na{em Poslaniku, a.s., imamo lijep uzor za sve one koji mnogo vole i mnogo
slave Allaha i nadaju se Sudnjem danu.
Dragi moj Allahu, blagoslovi, i salavat i selam donesi na na{eg Poslanika, a.s., njegovu
obitelj, rodbinu i drugove, i one koji ih slijede u dobrim djelima do Sudnjeg dana! Podari im
izvore Svoje milosti, Svoga zadovoljstva i opskrbe!
A zatim:
Radostan sam da je Islamska svjetska liga - Rabita, objavila konkurs za najbolju Es
- Siru na kongresu Es - Sire, odr`anom u Pakistanu, mjeseca rebiul-evela, 1396. H. g.
Konkurs je bio otvorenog tipa za sve muslimane svijeta, a tema je bila `ivotopis
Vjerovjesnika, neka je na njega hiljadu hiljadu puta salavat i spas!
Bio je ovo veliki izazova piscima i u~enjacima ove tematike da ulo`e maksimalan trud
i da se prijave za konkurs. Smatram da }e ovaj trud biti plodonosan i od velike vrijednosti
za budu}e generacije. Zaista je `ivotopis Resulullaha, a.s., jedinstven. On je
muhamedanski, poslani~ki i druga~iji od svih drugih `ivotopisa. Salavat i selam na Allahovog
Poslanika!
Kad preciznije pogledamo, Sira je jedini izvor iz koga proisti~u prakti~na islamska
`ivotna pitanja, od neprocjenjive vrijednosti za sre}u ljudskog roda. Sretan sam zbog
dono{enja odluke da u~estvujem na tom mubarek konkursu, ali se pitam: gdje sam to ja,
i ko sam to ja da bih mogao baciti jedan zra~ak svjetlosti na `ivot najodabranijeg i Allahu
najdra`eg od svih poslanika, Resulullaha, a.s. Ja sam ~ovjek koji do`ivljava veliku sre}u
i zadovoljstvo kad s nalazi u dru{tvu Resulullaha, a.s.
Ljubav prema njemu grije moje srce i daje mi podstreka i volje za `ivotom, bodri me
da ne klonem duhom i ne malaksam tijelom, da ne posrnem u ponore tmine. U~i me da
dostojanstveno `ivim ovaj `ivot i dostojanstveno umrem kao pripadnik najodabranijeg
naroda, Resulullahovog, a.s., ummeta.
Molim Allaha, d`.{., da s njegovim{efaatom grijehe mi oprosti!
Na kraju, re}i }u ne{to ukratko o svome radu:
Prije nego sam po~eo pisati ovaj rad, smatrao sam da on treba biti srednjeg obima.
Zape~a}eni d`enetski napitak 15
Izbjegavao sam op{irno izlaganje, kao i bezvrijedno skra}ivnje. ^itao sam u mnogim izvornim
djelima Sire veliku op{irnost u manje va`nim stvarima, tj. u sporednim doga|ajima, kao i
razli~it raspored i redoslijed bitaka, te sam u ovakvim slu~ajevima nastojao biti precizan sa
ciljem da do|em do prave istine. Doga|aje i zbivanja sam promatrao s vi{e razl~itih aspekata,
dok nisam prihvatio da u kosturu mog rada bude ono {to je najjasnije i po mom mi{ljenju
najta~nije.
Izbjegavao sam navo|enje dokaza, jer to dovodi do nepotrebne op{irnosti, ali mo`da
sam ukazao na neke dokaze, onda kad bih se pobojao da }e se ~italac i{èu|avati, ili kada
bih primijetio da su svi autori, unato~ istini, oti{li drugim putem.
Moj Allahu, meni dobro odredi na ovom i budu}em svijetu; Ti si, zaista, Onaj Koji
opra{ta, Koji zaslu`uje ljubav, Ti si Gospodar Ar{a slavnog!
24.07.1396. h. g.
Safijjurrahman el - Mubarekfuri
Selefijski univerzitet, Indija
16 Zape~a}eni d`enetski napitak
Prvi put na{ muslimansko - bo{nja~ki narod ima priliku da na svom jeziku upozna djelo
indijskog profesora SAFIJUR RAHMANA EL - MUBAREKFURIJA pod naslovom
ZAPE^A]ENI D@ENETSKI NAPITAK.
Ovo djelo dobilo je prvu nagradu od ukupno 171 prispjelog rada na natje~aju za najbolju
Resulullahovu siru (`ivotopis). Konkurs je raspisala Islamska svjetska liga Rabita.
^itaocu se pru`a mogu}nost da otvori stranice ove knjige i spozna put do d`enetskog
napitka.
Molimo Allaha, d`.{., da ovo djelo bude od velike koristi na{im muslimanima.
Prevoditeljica
POLO@AJ ARAPA I ARAPSKIH NARODA
Siretu Resululah, a.s., ili `ivotopis Resulullaha, a.s. pravi je tuma~ Objave Kurana i
poruke koju je Poslanik, a.s., ponio cijelom ~ovje~anstvu. Ta Objava putokaz je kojim je
Allah, d`.{. izveo ljude iz tmine na svjetlo, iz vjere u idole u vjeru u jednog Boga. Stoga
nije mogu}e u potpunosti do~arati veli~anstvenu mo} Allahove objave, osim ako se uporedi
stanje koje je prethodilo Objavi, donosimo poglavlje o arapskim narodima i historijskim
zbivanjima prije islama, a onda i poglavlje o historijskim prilikama vremena u kojem se
pojavio Muhammed, a.s.
POLO@AJ ARAPA
Rije~ arebun, zna~i: pustinja, stepa, neplodna zemlja bez vode i biljnog `ivota. Ovim
imenomje od najstarijih vremena nazvan Arabijski poluotok, kao {to su istim imenom
nazvani stanovnici ove zemlje, koja je postala njihovom domovinom.
Arabijski poluotok grani~i sa zapada Crvenim morem i dijelom Sinajskog poluotoka, s
istoka Arabijskim zalivom i velikim dijelom ju`nog Iraka. S juga je Arabijsko more, koje je
produ`etak Indijskog mora. Sa sjevera grani~i sa Sirijom i dijelom Iraka.
Povr{ina mu je izme|u milion i milion i tri stotine kvadratnih milja. Arabijski poluotok
zauzima veoma va`an prirodno - geostrate{ki polo`aj u tom dijelu svijeta.
[to se ti~e unutra{njeg sastava, poluotok je sa svih strana gola pustinja i pijesak {to
bija{e neprobojna brana koja nije dozvolila strancima da ga osvoje i nad njim uspostave
svoju upravu. Zbog toga su i stanvonici ovog poluotoka uvijek ostali slobodni i nepokoreni,
i pored toga {to su grani~ili s dvije najve}e imperije toga doba (Bizantijom i Perzijom) ~ijim
18 Zape~a}eni d`enetski napitak
ARAPSKI NARODI
Histori~ari dijele Arape na tri grupe prema porijeklu:
1. Arapi El - Baide, ili Arapi starosjedioci tog poluotoka, o ~ijem porijeklu nema dovoljno
pisanih podataka. Njima pripadaju plemena: Ad, Semud, Tasm D`edis, Amlak i jo{ neka
druga. To su, u stvari, Arapi beduini;
2. Arapi El - Arebe, koji su porijeklom od Jareb ibn Je{d`ea bin Kahtana. a zovu ih i Arapi
Kahtanije;
3. Arapi El - Mustarebe, koji su porijeklom od Ismailai zovu ih Arapi Adnanije.
Arapi Kahtanije ili El - Arebe do{li su s juga Arabijskog poluotoka. Njihova kolijevka je
Jemen. Njihove porodice rzgranale su se `enidbenim vezama, pa izdvajamo dva poznatija
plemena:
a) Humejr, s najpoznatijim porodicama Zejdul - D`umhur, Kudat i Sekasik;
b) Kehlan, s najpoznatijim porodicama: Hemedan, Emar, Tajj, Mizhad`, Kinda, Laham,
D`izam, El - Ezd, El - Evs, El - Hazred`, a potomci D`efna bili su vladari [ama, tj. Sirije,
Palestine i Jordana.
Pleme Kehlan raselilo se iz Jemena po ~itavoj Arabiji i to prije poplave izazvane
pucanjem brane (Sejul - Arim). Postali su ~uveni trgovci,ali im trgovina propada nakon
{to Vizantija zauzima pomorski put, a kopneni put je uni{ten poslije zauzimanja Egipta i
Sirije.
Plemena su `ivjela u me|usobno dobrim, rijetko lo{im odnosima. Me|utim, stalno su
se takmi~ila, natjecala koje }e biti bolje i koje }e ste}i ve}u slavu. Stalno je me|u njima
vladao duh rivalstva.
Doga|alo s da su se me|usobno krvno vezivali putem `enidbe, kao {to se desilo sa
Humejrom i Kehlanom.
Zape~a}eni d`enetski napitak 19
Narod Kehlana raselio se na ~etiri strane i otuda ~etiri grupe njihovih potomaka. To su:
EL - EZD
Prema naho|enju njihovog starje{ine, Imran bin Amr Muzejkaba, oni su se selili na
sve strane. Putovali su od Jemena do sjevera Arabije. Postoje evidentirana mjesta u
kojima su se nastanili nakon posljednje seobe.
Salebe ibn Amr El - Ezdi krenuo je u Hid`az. Nastanio se izme|u dva mjesta: Es -
Salebije i Zi - Kar. Kad mu je odrstao sin, i oja~ao, krenuo je u svijet. Do{ao je u Medinu
i tu se nastanio. Njegovi potomci su: El - Evs, El - Hazred`, sinovi Harisete ibn Salebe.
Od njih se odvojio Haris ibn Amr iz plemena Huzaat i do{ao u oblast Hid`aza. Nastanio
se u Merri Ez - Zahran. Njegovo pleme zauze Harem i Meku za svoje prebivali{te, nakon
{to otjera{e njene starosjedioce D`erahime.
Imran bin Amr nastanio se u Omanu sa svojim potomcima i oni su ogranak plemena
Ezd u Omanu. Plemena Nasra bin El - Ezda nastanila su se u Tihami, a zovu se Ezd
[enue.
D`efne ibn Amr odseli u [am, gdje je i ostao da `ivi sa svojim plemenom. On je
predak kraljevva El - Gassasine, koji dobi{e taj naziv po jednoj vodi u Hid`azu poznatoj
pod imenom Gassan, a tu im je bilo i prvo boravi{te pred odlazak u [am.
LAHAM I D@IZAM
Od prvog plemena je potomak Nasr bin Rebia, od koga potje~u kraljevi Menazire u
Hajri.
BENU - TAJJ
Nakon odlaska El - Ezda, Benu - Tajj krenu{e na sjever. Naseli{e se na dva bre`uljka,
Ed`em i Selma, pa su oba prozvana bre`uljci Tajja
20 Zape~a}eni d`enetski napitak
KINDA
Oni naseli{e podru~je Bahrejna, a potom su morali na silu oti}i sa te zemlje. Zatim su
oti{li u Hadramevt, pa ih je sna{lo ono {to ih je sna{lo u Bahrejnu, te su se nastanili u
Ned`du. Osnova{e dr`avu od velike strate{ke va`nosti, ali ta dr`ava ubrzo propade. Od
nje nemamo nikakvih tragova.
Pleme Kudaa potje~e od Humejra, (ima i razli~itih mi{ljenja o njegovom prijeklu). Oni
su napustili Jemen i naselili se u pustinji1 Es - Semave na rubni dijelovima Iraka.
Pro|e nekoliko dana Had`erinog boravka u pustinji s malim djetetom. Hrane nestade, a
i voda se potro{i. Allahova volja htjede, pa iz pjeska provri voda - izvor Zem - zem, pa im
postade napitak koji im ugasi `e| i postade izvor njihovog `ivota za izvjesno vrijeme.
Pri~a o Had`eri i Ismailu je duga i op}epoznata.6
U tom peridu nai{lo je pleme Jemanije, zvano D`urhum, ili drugo njihovo koljeno, pa
zauze{e zemlju oko vrela Zem - zem, po odobrenju Had`ere, Ismailove majke. Za pleme
D`urhum ka`u da je ranije `ivjelo u dolinama u blizini Meke.
Buharija u svome predanju jasno tvrdi da je to pleme nastanilo podru~je dana{nje
Meke poslije ro|enja Ismaila, a prije njegovog punoljetstva, kao i to, da su oni i ranije
silazili s brda u to dolinu, ali zbog nepostojanja vode nisu je ranije naselili.7
Ibrahim, a.s., dolazio je u Meku s vremena na vrijeme, da obi|e svoju ostavljenu
obitelj. Ne zna se ta~no koliko je bilo takvih putovanja, izuzev {to je historija zabilje`ila
~etiri.
Allah, d`.{., spomenuo je u Kuranu da je Ibrahim, a.s., vidio u snu da }e zaklati svoga
sina Ismaila, pa kako je krenuo da izvr{i to djelo, Allah, d`.{., re~e:
I njih dvojica poslu{a{e, i kad ga on ~elom prema zemlji polo`i, Mi ga zovnusmo: O
iIbrahime, ti si se Objavi (u snu) odazvao; a Mi ovako nagra|ujemo one koji dobra djela
~ine, - to je, zaista, bilo pravo isku{enje! - i kurbanom velikim ga iskupismo. (Es -
Saffat, 103 - 107)
U knjizi postanka navodi se da je Ismail stariji od Ishaka trinaest godina. Pri~a svjedo~i
da se ovaj doga|aj desio poslije ro|enja Ishaka, jer je prva vijest o Ishaku spomenuta
poslije u cijelosti pri~e o Ismailu. Ova pri~a spominje najmanje jedno Ibrahimovo putovanje
prije Ismailove punoljetnosti, a tri ostala putovanja opisuje Buharija, preneseno od Ibn-
Abbasa, r.a., a on direktno od Resulullaha, a.s.8
Ismail je izrastao u lijepog i stasitog mladi}a. Nau~io je arapski jezik od plemena
D`urhum.Veoma im se dopadao, pa ga o`eni{e djevojkom iz svog plemena. U
me|uvremenu mu je majka umrla, a desilo se da se i Ibrahim, a.s., uputio iz Palestine da
obi|e `enu Had`eru i sina Ismaila.
Stigao je u Hid`az nakon Ismailove `enidbe. Potra`io je Ismaila kod ku}e, ali ga ne
na|e, ve} zate~e njegovu `enu. On je upita za njega, kako je i kako `ivi. Ona se po`ali na
siroma{tvo, a Ibrahim, a.s.,opru~i joj da ka`e Ismailu neka promjeni ku}ni prag. Ismail je
shvatio o~evu poruku, pa se razvede od ove `enei o`eni drugu. Bila je to k}er Mudad bin
Amra, velikodostojnika, starje{ine D`urhuma.9
Ibrahim, a.s., je nakon ove Ismailove `enidbe ponovo do{ao, i opet nije na{ao Ismaila
kod ku}e, pa je upitao njegovu `enu kako je i kako `ivi. Ona se zahvalila Allahu, d`.{., na
svemu, a on poru~i Ismailu da ovaj put pri~vrsti ku}ni prag. Potom se Ibrahim, a.s., vrati u
Palestinu.
22 Zape~a}eni d`enetski napitak
Ibrahim je i tre}i put do{ao, pa je zatekao Ismaila kako {ilji strijelu pod kro{njom jednog
drveta u blizini Zem - zem vrela. Krenu{e jedan prema drugom, kao sin prema ocu i otac
prema sinu (nisu se poznavali, ali su se osje}ali). Njihov susret napokon se dogodi nakon
toliko dugo vremena. Te{ko da bi mogao stari otac sakriti svoje suze - radosnice pred
sinom, ili pak, ~estiti i dobri sin svoju sre}u pred ocem.
Utom periodu sagradi{e temelje na kojima podigo{e Kabu. Ibrahim, a.s., objavi ljudima
da trebaju obavljati had`, onako kako mu je Allah, d`.{., naredio.
Allah, d`.{., je Ismailu podario od Mudadove k}eri dvanaest sinova, a to su: Nabit
(Nebajot), Kajdar (Kedar), Edbail (Adbeel), Mib{am (mibsam), Mi{ma (Mi{ma), Duma
(Duma), Mi{a (Masa), Haded (Hadad), Jetma (Tema), Jetur(Jetur), Nefis (Nafi{) i Kaideman
(Kedma).
Od njih se razmnio`i dvanaest plemna. Sva su u po~etku boravilau Meki. Bavili su se
trgovinom. Putovali su trgova~kim putevima na relaciji Jemen - [am - Egipat i oratno.
Nakon nekog vremena, ova plemena raseli{e se po ~itavoj Arabiji, pa i van nje. Uglavnom
su pala u zaborav, izuzev Nabitova i Kajdarova plemena.
Na sjeveru Hid`aza procvala je kultura El - Enbata. Taj narod osnova jaku vlast kojoj
se pokori{e okolna plemena. Prijestolnica im je bila u Batri. Niko se nije usu|ivao
suprotstaviti im se, sve dok ne do|o{e Viznantinci, koji ih pokori{e.
Profesor Sulejman en - Nedevi, u svojoj nau~noj studiji, iznosi mi{ljenje da vladari
plemena Gassan (Gassasine), kao i ensarije, iz plemena El - Evs i El- Hazred`, ne potje~u
od Kahtana, ve} od porodice Nabita ibn Ismaila, a njihovi historijski tragovi na tim mjestima
svjedo~e o tome.10
Potomci Kajdara ostali su u Meki, gdje su se udoma}ili. Njihovoj lozi pripadaju Adnan
i njegov sin Mead. Preko njega su Arapi Adnanije zapamtili svoje porijeklo. Adnan je
dvadeset i prvi predak u uzlaznoj porodi~noj lozi Resulullaha, a.s. Zabilje`eno je da je
Resulullah, a.s., pri spominjanju svoga porijekla dolazio do Adnana, a tada bi zastao,
govore}i: Slagali su rodoslovci, i ne bi i{ao dalje od Adnana.11 Grupa u~enjaka smatra
da je Poslanikovom rodoslovlju dozvoljeno i}i dalj od Adnana, smatraju}i da je pomenuti
hadis slab (daif). Oni ka`u da od Adnana do Ibrahima, a.s., uzlazno, ima ~etrdeset koljena.12
Potomstvo Meada razmno`ilo se od njegovog sina Nezara, jedinog njegovog mu{kog
potomka. On je imao ~etvero djece, od koje su nastala ~etiri plemena, i to: Ijjad, Emmar,
Rebiat i Mudar. Zadnja dva plemena brojna su i veoma poznata u historiji po slavi ~uvenosti.
Pleme Rabiat porodilo je zna~ajne historijske li~nosti predislamskog doba. To su:
Esed ibn Rebia, Anzeh, Abdul - Kajs, dva Vailova sina - Bekr i Taglub, zatim Hanife, i
drugi.
Narod Mudara rzdvoji se `enidbenim vezama i brojno{}u na dva velika plemena: Kajs
Ilan bin Mudar i Ilijas ibn Mudar.
Zape~a}eni d`enetski napitak 23
Od Kajsa ibn Mudar potje~u: Benu - Sulejm, Benu - Havazin, Benu - Gatafan, a od
Gatafana su: Fabes, Zubjan, E{d`e i Gani bin Easar.
Od Ilijasa ibn Mudara su: Temim ibn Merre, Huzejf ibn Mudrike, Benu - Esed ibn
Huzejme i potomci Kenaneta ibn Huzejme.
Od Kenaneta potje~u Kurej{ije, i to sinovi Fihr ibn Malika ibn Nadara ibn Kenaneta.
Kurej{ije se vremenom izrodi{e u vi{e plemena, a najpoznatija su: D`umh, Sehm, Adijj,
Mahzum, Tejm, Zehra i potomci Kusajja ibn Kilaba, a oni su: Abdud - Dar ibn Kusajj, Esed
ibn Abdul - Uzza ibn Kusajj i Abdu Menaf ibn Kusajj.
Pleme Abdu Menafa grana se na ~etiri porodice: Abdu - { -[ems, Nevfel, El - Muttalib,
Ha{im, a Ha{imovu porodicu Allah, d`.{., obdario je Svojim poslanikom Muhammedom,
a.s., sinom Abdullaha ibn Abdul - Muttaliba ibn Ha{ima.13 Resulullah, a.s., rekao je: Allah
je odabrao Ismaila od Ibrahimove djece, a Kenana od Ismailove djece, a Kurej{ije od
Kenanove djece, a od Kurej{ija odabrao je Benu - Ha{ima, a mene od Benu - Ha{ima.14
Prenosi se od Abbasa bin Abdul - Muttaliba, da je rekao:
Rekao je Resulullah, a.s.:
Allah je stvorio stvorenja, a meni je dao da budem porijeklomod najbolje loze, najboljeg
plemena i najbolje ku}e. Ja sam, dakle, najbolji i po osobinama i po porijeklu.15
Kad se pro{iri pleme Adnana raseli se po cijeloj Arabiji u potrazi za vodom i pa{njacima.
Potomci Bekr ibn Vaila, Abdul - Kajs i potomci Temima naseli{e se u Bahrejnu i tu
ostado{e.
Pleme Benu - Hanife bin Sab ibn Ali ibn Bekr naseli se u Hid`ru, glavni grad Jemame,
a ostali potomci Bekr ibn Vaila naseli{e zemlju uzdu` od Jemame preko Bahrejna i Sejf
Kazime do mora, te na obronke oblasti Sevad u Iraku, Eblu i Hit.
Pleme Taglib nastani se u El - D`ezire El - Furatijje. Neke njihove porodice `ivjele su
uz pleme Bekr.
Benu - Temim nastani{e se u Basrijskoj pustinji. Benu - Sulejm ostado{e u blizini
Medine, u dolini Vadil - Kura i Hajbera isto~no od Medine, pa do D`ebelajna - dva brda
koja dose`u do El - Harre.
U Taifu se nastani pleme Sekif, a pleme Havazin isto~no od Meke, na obroncima
Evtasa, na putu izme|u Meke i Basre.
Benu - Esed naseli se isto~no od Tejme i zapadno od Kufe, a izme|u njih su bile ku}e
Buhtura iz plemena Tajj. Udaljenost od njih do Kufe iznosila je pet dana hoda. Zubjan se
nastani izme|u Tejme i Havrana.
U Tuhami ostade porodica Kenanet, a Meku i njenu okolicu nastani{e Kurej{ije, koje
je okupio i ujedinio Kus ibn Kulab. Zahvaljuju}i njemu, pleme Kurej{ postade ~uveno i
ugledno jo{ prije islama.16
24 Zape~a}eni d`enetski napitak
Kad je trebaloda govorimo o stanju Arapa prije islama, odlu~ili smo da damo kratak
pregled historijata Arapa, njihove dr`ave, naroda i vjere, kako bi se mogli lak{e razumijeti
neobi~ni doga|aji i zbivanja u vrijeme pojave islama.
U vrijeme pojave islama, Arabijskim poluotokom valdala su dva stale`a:
a) krunisani kraljevi, koji nisu bili samostalni;
b) plemenski poglavari i vo|e, koji su imali povlastice kao i kraljevi, bilo u vlasti ili
~asti, s razlikom {to ve}ina njih nije bila samostalna. Samo rijetki plemenski poglavari bili
su podre|eni krunisanom kralju. Krunisani kraljevi bili su vladari Jemena, te Ali Gassana
i El - Hire. Ostali vladari Poluotoka nisu imali krunu.
VLAST U JEMENU
Najstariji narod za koji se zna u Jemenu od Arapa El - Aribe jeste narod od Sabe. O
njima se dosta saznalo po arheolo{kim iskopinama Evra iz 25. stolje}a prije ro|enja Isaa,
a.s., ili prije nove ere. Visok stepen civilizacije dostigli su u 11. stolje}u, p.n.e. Njihovo
razdoblje mogli bismo podijeliti u ~etiri perioda:
1. To je period koji je dosezao do 650. g. p.n.e. Vladari tog perioda nazivali su se Tvrdi
Sabejci. Njihova prijestolnica bila je grad Sarvah, ~ije ru{evine postoje na dan hoda zapadno
od grada Mareba koji se jo{ zove Hariba. U vrijeme sabejskih vladara po~ela je izgradnja
~uvene brane, poznate pod imenom Seddu Mereb, koja je imala veliki historijski zna~aj za
Jemen. Zna se da su Sabejci bili veliki osvaja~i, pa su pod svojom vla{}u dr`ali mnoge
kolonije u Arabiji, a i van nje.
2. Drugi period traje od 650. - 115. g. p.n.e. U tom periodu kraljevi su odbacili naziv
Tvrdi Sabejci, prozva{e se Kraljevi od Sabe i uze{e za svoju prijestolnicu Mareb umjesto
Servaha, ~ije iskopine postoje {ezdesetak miljaisto~no od Sane.
3. Tre}i period traje od 115. g. p.n.e., pa do 300. g. n.e. Sabom zavlada pleme Humejr,
koje pokori grad Rejdan i uze ga sebi zaglavni grad. Promijeni{e mu ime u Zaffar. Iskopine
Zaffara postoje na brdu Midver, u blizini Jerima.
Od tog perioda, Sabejci i njihova dr`ava po~eli su slabiti i nazadovati. Njihova trgovina
Zape~a}eni d`enetski napitak 25
oslabila je u ogromnoj mjeri u prvom redu zbog toga {to je pleme El - Enbat preuzelo njihovo
tr`i{tena sjeveru Hid`aza. Drugo, zbog toga {to su Rimljani zagospodarili pomorskom trgovinom
nakon zauzimanja Egipta, Sirije i sjevernog dijela Hid`aza. Tre}e, zbog plemenskih sukoba.
Sve je to doprinijelo br`em raseljavanju Ali Kahtana, koji su se po~eli seliti u udaljene
krajeve.
4. ^etvrto razdoblje traje od 300. g. n.e., pa do dolaska islama u Jemen.
Taj period obilujeprevratima, sukobima i gra|anskim ratovima, {to je omogu}ilo strancima
da ih pokore i ostave bez slobode.
U to doba Vizantinci u|o{e u Aden, a uz njihovu pomo} Abesinci zauze{e Jemen, prvi
put 340. g. n.e., koriste}i me|usobni sukob plemna Hamdan i Humejr. Abesinska vlast
potraja do 378. g. n.e., nakon ~ega Jemen ponovo dobi samostalnost.
Me|utim, u to doba na brani Mareb po~ele su se otvarati pukotine, a ubrzo je uslijedilo
njeno pucanje, te nastade velika poplava, koju spominje Kuran pod imenomSejlul - Arim,
a bila je 450. ili 451. godine.
To je bila velika katastrofa, koja je poru{ila gra|evine i raselila naroda.
Godine 523. jevrejski vo|a Zu - Nuvas, podi`e vojsku i krenu u veliki pohod protiv
kr{}ana Ned`arana i poku{a ih na silu odvratiti od kr{}anstva. Kad ovi odbi{e, on naredi
da se iskopaju duboki jarci, pa u njih pobaca kr{}ane i `ive ih spali. O tom doga|aju
govori Kuran, a.{., u suri El - Burud`. Allah, d`.{., ka`e:
Prokleti neka su oni, kojisu rovove iskopali. (85:4)
Posljedica toga je poja~an gnjev kr{}ana i nastaje pro{irivanje vlasti i osvajanje arapskih
oblasti pod vodstvom vizantijskih careva.
Vizantinci podigo{e Abesince, pripremi{e im la|e i njih 70 000 iskrca se u Jemenu.
Tako Abesinci - kr{}ani zauze{e Jemen po drugi put, 525. g. n.e., pod vo|stvom
Orijata.Orijat ostade na vlasti u Jemenu, krunisan od car Abesinije, dok ga ne ubi Ebreha,
jeda od Orijatovih vojskovo|a, i do|e na vlast umjesto njega, nakon {to to odobri kralj
Abesinije.
Ovaj Ebreha je, u stvari, ~ovjek koji }e povesti vojsku sa slonom da sru{i Kabu. On i
njegovi vojnici poznati su u historiji pod nazivom Ashabu - l - fil, ili vlasnici slona (o
doga|aju sa slonom bit }e rije~i kasnije).
Nakon doga|aja sa slonom, Jemenci zatra`i{e vojnu pomo} od Perzijanaca, te porazi{e
Abesince i protjera{e ih izsvoje zemlje. Tada dobi{e samostalnost 575. g. pod vo|stvom
Meada Jekrib ibn Sejf Zi Jezina.
Perzijski vladar Kisra tada postavi svoga namjesnika u Sani i proglasi Jemen
Perzijskom provincijom. Tako su se u Jemenu smjenjivali perzijski namjesnici jedan za
drugim, sve do 638. g. kada Bazan primi islam. S njegovim prelaskom na islam, prestade
perzijska vlast u Jemenu.17
26 Zape~a}eni d`enetski napitak
VLAST U HIRI
Perzijanci su vladali Irakom i njegovim pograni~nim krajevima, posebno za vlast kralja
Kira, od 557. - 529. g. p.n.e. Niko im nije oponirao sve dok ne ustade Aleksandar
Makedonski 326. g. p.n.e., i porazi njihovog kralja Dara Prvog.
On ih je razjedinio, a onda su Irakom zavladali kraljevi Tavaifa, ~ija je vlast potrajala
do 230. g. n.e.
U vrijeme tih vladara doseljavali su se Kahtanije i zauzimali plodne onbronke Iraka.
Zatim su za njima do{li Neki Adnanije i postali im konkurencija, tako da se oni nastani{e
u El - D`ezire El - Furatije.
Perzijanci ponovo povrati{e vlast u vrijeme Erdi{ira, osniva~a sasanidske dr`ave,
226. g. n.e. On ujedini Perzijance i porobi Arape koji su `ivjeli na pograni~nom dijelu
njegovog carstva. To je bio razlog da arapsko pleme Kudaat ode iz tih krajeva u [am.
Njemu se pokori{e stanovnici Hire i El - Enbara.
U vrijeme vladavine Erdi{ira, podru~jem Hire vladao je D`uzejme El - Vedah. On je
ujedno bio vladar i ostalim Arapima koji su`ivjeli u ira~koj pustinji, a pod njegovu vlast
potpado{e arapska plemena iz Arabije, Rebiat i Mudar.
Erdi{ir je uvidio da ne}e mo}i direktno vladati u Arabiji i da same Arape ne}e mo}i
zaustavljati od njihovih napada na pograni~ne krajeve svoga carstva, pa odlu~i da im
postavi za vladara Arapa, koji }e mu biti odan i povjerljiv. Tako bi mu Arapi dobro do{li u
borbi protiv Vizantije. Time bi Arapi Iraka bili ispred Arapa [ama, koji su ve} bili pod
Vizantijom.
D`uzejme je u Hiri dr`ao uvijek spreman konji~ki odred, da ugu{i pobunjenike. On je
umro 268. g. n.e.
Nakon smrti D`uzejma, Hirom je zavladao Amr bin Adijj bin Lefr El - Lahmi, prvi vladar
iz redova Lahmita, dok je Perzijom vladao Kisra Sabur ibn Erde{ier. Bio je na vlasti sve
dok Perzijanci ne postavi{e Kabaz bin Fejruza. U njegovom periodu pojavio se Mazdak,
koji po~e propagirati nihilizam. Sljedbenik mu je bio Kabaz, kao i mnogi drugi podanici.
Kabaz je poslao vladaru Hire Munziru bin Maus - Semaiu, poziv da se priklju~i tom pokretu
i da prihvati njegovu ideju nihilizma. Ovaj to odmah odbi, pa ga Kabaz skide s vlasti, a
postavi El - Haris ibn Amra ibn Had`er el - Kindiju, koji je prihvatio njegovo opredjeljenje.
Kabaz ostavi iza sebe na vlasti Kisra Ebu-[irvanha, velikog neprijatelja ovog pravca,
koji ubi Mazdaka i mnoge njegove sljedbenike, zatim vrati Munzira za vladara Hire. Tako|er
tra`io je da mu se pokori El - Haris bin Amr, ali on pobje`e u pleme Kuleb i tu ostade do svoje
smrti.
Zape~a}eni d`enetski napitak 27
Poslije Munzira Maus - Sema, kraljevstvo potraja jedno vrijeme sve dok na vlast ne
do|e Numan bin Munzir, a on je bio taj na koga se Kisra naljutio zbog smicalica koje je
smislio Zejd bin Adijj el - Abadi. Kisra pozva Numana da mu do|e. Na svom putu Numan
tajno odsjede kod Hani bin Mesuda, prvaka plemena Ali [ejban, kome ostavi na ~uavanje
svoju porodicu i imetak, a potom se uputi Kisri. Ovaj ga uhapsi i baci u tamnicu u kojoj i
umrije.
Kisra postavi za vladara Hire Ijjasa bin Kabisa et- Taia i naredi mu da od Hani ibn
Mesuda zatra`i da mu preda ono {to je Numan ostavio kod njega. Hani to ljutito odbi, na
{ta mu je kralj (Ijjas) objavi rat. Ne pro|e puno vremena a Ijjas do|e upratnji Kisrine
konjice i pje{adije. Do{lo je do velike bitke kod mjesta Zi - Kar. Benu - [ejban izvojeva
veliku pobjedu koju Perzijanci nisu mogli pore}i. To je bilo prvi put da su Arapi porazili
strance. Desilo se neposredno poslije ro|enja Resulullaha, a.s., koji je ro|en osam mjeseci
nakon postavljenja Ijjasa bin Kabisa za vladara Hire.
Me|utim, poslije Ijjasa, Kisra za vladara Hire postavi Perzijanca, a 632. g. vlast se
vrati u pleme Ali Lahm. Vlast je preuzeo El - Munzir, zvani El - Marur, koji je vladao samo
osam mjeseci. Njega je pokorio Halid bin el - Velid s muslimanskom vojskom.18
VLAST U [AMU
U periodu u kome su Arapi ~inili masovne seobe, do|e porodica Kudaat u [am, i tu
se nastani. Oni su porijeklom od Benu - Sulejh bin Helvana, od kojih potje~e Ded`d`am
bin Sulejh, pleme poznatije pod imenom Ded`d`aime.
Njih upotrijebi{e Vizantici kao `ivi {tit od arapskih naleta s kopna, a i protiv Perzijanaca.
Najpoznatiji ded`d`aimski vladar bio je Zijad ibn el Hubevlet. Njihova vlast spominje se u
historiji od po~etka do kraja drugog stolje}a, n.e. Oni prestado{e vladati po dolasku Ali
Gassana, porodice koja je pobijedila porodicu Ded`d`aime, pa su Vizantici postavljali njih
za vladare Arapima [ama. Njihov vo|a je bio Devmet D`endel. Vladari Gassana postavljani
su u [am kao namjesnici vizantijski kraljeva, sve do Bitke na Jermuku, 13.g. po hid`ri.
Njihov posljednji kralj, D`ebele ibn Ehjam, pokori se islamu, u vrijeme Omer bin El -
Hattaba, r.a., vladara pravovjernih.19
28 Zape~a}eni d`enetski napitak
VLAST U HID@AZU
Ismail, a.s., bio je vode}a li~nost u Meki i stalni poglavar Kabe, za cio svoj `ivot.20
Umro je u 137. godini `ivota.21 Njega su zamijenili sinovi Nabit, zatim Kajdar, a neki ka`u
Akis.
Poslije njih, Mekom je upravljao njihov djed, Madad bin Amr el - D`urhumi. Tako je
vlast u Meki bila u njihovim rukama. Ismailova djeca imala su ~ast i ugled zahvaljuju}i
svome ocu i svome djedu, graditeljima Kabe, ali oni nisu imali vlast nad Mekom.22
Pro{lo je jo{ mnogo vremena, a Ismailovi potomci ne mogo{e do}i do nekog zna~ajnijeg
polo`aja na vlasti. Oni su, malo po malo, padali u zaborav, sve dok nije oslabio D`urhum
pred dolazak Nabukodonosora (Buhtanasar). Od tada po~e nad mekanskim nebom sjati
politi~ka zvijezda Adnanova, kako }e pokazati i budu}a zbivanja. Posebno je to uvezi s
doga|ajem u bitki Nabukodonosora (Buhtanasar) protiv Arapa, na Zati Irku. Vojskovo|a
Arapa u toj bitki nije bio D`urhumit.23
Sinovi Adnanovi razi|o{e se po Jemenu u vrijeme Nabukodonosorove (Buhtanasarove)
bitke, 587. g. p.n.e.
Krenuo je Bernijah sa Meadom u [am mimo Nabukodonosorove volje, pa kada
Buhtanasar poja~a svoj pritisak, Mead se vrati u Meku. Od D`urhuma zate~e samo
D`er{ema ibn D`elhemeta, pa se o`eni njegovom k}erkom Muanat, koja mu rodi
Nezzara.24
Stanje D`urhuma u Meki pogor{alo se poslije tog doga|aja. Njihov `ivot bivao je sve
te`i, pa po~e{e ~initi nasilja nad posjetiocima Meke, i odobri{e rasturanje imovine Kabe.25
Ovi doga|aji ljutili su Adnanije i izazivali u njima srd`bu. Kad je pleme Huzaat do{lo u
Meri Zahran i kad su vidjeli netrpeljivost Adnanija prema D`erahimijima, iskoristi{e tu
priliku pa se odr`a{e na vlasti uz pomo} Adnanija koji se vrati{e da im pomognu. Naro~ito
im je pomogao Benu Bekr ibn Abdu Menaf ibn Kenanet. Oni krenu{e protiv D`urhumija i
potpuno ih protjera{e, daleko od Meke, a zatim zauze{e vlast u Meki, polovinom drugog
stolje}a nove ere.
Kad je pleme D`urhum bje`alo u izgnanstvo, zatrpa bunar Zem - zem, i prekri njegov
polo`aj, a prije toga zakopa u njega neke vrijedne stvari iz Kabe. Ibnu Ishak ka`e:
Amr ibn Haris ibn Madad, D`urhumija,26 napusti Meku nose}i dva zlatna srnda}a27 i
had`erul esved (crni kamen), pa ih zakopa u bunar, a on i njegova pratnja odo{e u
Jemen. Bili su veoma o`alo{}eni zbog izlaska iz Meke i ostavljanja vrijedne imovine.
Procjenjuje se da je vrijeme Ismaila, a.s., bilo dvadeset vjekova prije nove ere, pa je
stoga pleme D`urhum boravilo u Meki otprilike 21 vijek, a vladali su Mekom oko 20 vjekova.
Zape~a}eni d`enetski napitak 29
Huzaat su ovladali Mekom i preuzeli dio vlasti Beni - Bekra, a plemena Mudara su imala
tri du`nosti, tj. tri dozvole u vrijeme hodo~a{}a.
Prvo: da upute ljude, hodo~asnike, s Arefata na Muzdelifu i da odobre njihov povratak s
Mine u Meku. To su ~inili ljudi Benu-Gavs bin Mere, iz porodice Ilijas bin Mudara. Oni su imali
nadimak Sufe, {to zna~i slu`benici Kabe.
Zna~aj odobrenja svodio se na to, da ni jedan hodo~asnik nije smio baciti kamen~i}e
dok to ne u~ini prvo Sufa. Kad on to uradi, ~ine to i ostali hodo~asnici. Kad bi zavr{ili
bacanje i krenuli s Mine, Sufe bi stale na Akabi i ~ekale da svi hodo~asnici pro|u.
Kada se prekinuo lanac Sufa, njih je naslijedila porodica Benu - Sad bin Zejd Munat iz
plemena Temim.
Drugo: briga o skupnom povratku hodo~asnika, na Minu izjutra prvog dana prino{enja
`rtvi. To su obavljali Benu - Advan.
Tre}e: po{tovanje svetih mjeseci - E{huru - l - hurum. O po{tovanju ovih mjeseci
vodili su ra~una Benu-Temim bin Adijj, iz plemena Benu - Kenanet.28
Porodica Huzaat vladala je Mekom trista godina.29 U njihovo vrijeme Adnaniti se
raseli{e po Ned`du i obroncima Iraka i Bahrejna. Na obroncima Meke ostado{e porodice
Kurej{ i to Hulul, Harm i male porodice razbacane po njihovom narodu, Benu - Kinane.
One nisu imale nikakvu vlast u Meki, a ni nad Kabom, sve do dolaska Kussaj bin Kulaba.30
Historija je zabilje`ila da je Kussajev otac umro dok je Kussaj jo{ bio dojen~e. Majka
mu se preudala za ~ovjeka iz Benu - Uzreta, koji se zvao Rebiat ibn Haram. On je odvede
u svoj kraj na obroncima [ama. Kad je Kussaj odrastao, vratio se u Meku. Mekom je tada
upravljao Hulejl bin Habe{e iz plemena Huzaat. Kussaj zaprosi njegovu k}er Hubu i o`eni
se njom, po dozvoli oca joj Hulejla.31
Nakon Hulejlove smri, do|e do ratova izme|u plemena Huzaat i Kurej{, {to omogu}i
Kussaju da zagospodari Mekom i Kabom. Postoje zabilje`ene tri verzije o uzrocima ratova
izme|u ova dva plemena.
Prva verzija
Kad je Kussaj izrodio djecu i stekao veliko bogatstvo, ~ast i ugled, a nakon propasti
Hulejla, odlu~i da preuzme vo|stvo nad Mekom i Kabom. Smatrao je da je on pre~i od
Huzaata i Benu - Bekra, jer su Kurej{ije ~istokrvni Arapi i nasljednici Ismaila. Zbog toga je
pao dogovor izme|u jednog Kurej{ije i ~ovjeka iz Benu Kenaneta o progonu plemena
Huzaat i Benu - Bekra iz Meke, pa to i u~ini{e.32
Druga verzija
Hulejl je, kako smatra pleme Huzaat, oporu~ilo Kussaju da upravlja Mekom i Kabom.33
Tre}a verzija
Hulejl je poklonio k}eri Hubi vlast nad Kabom i postavio Ebu - Gib{ana Huzaata njenim
pomo}nikom, pa postade Ebu - Gib{an klju~ar Kabe. Nakon smrti Hulejla, otkupi Kussaj
30 Zape~a}eni d`enetski napitak
ovo upravljanje nad Kabom od Ebu - Gib{ana za mje{inu vina. Huzaat se rasrdi zbog
ovakvog poigravanja sa svetim mjestom i poku{a zabraniti Kussaju vlast na Kabom. Kussaj
okupi Kurej{ije i Benu - Kenanet da protjera Huzaat iz Meke. Tako se i desilo.34
Bilo kako bilo, sve nam ovo govori da je nakon Hulejlove smrti i poslova koje su obavljale
Sufe, do{ao Kussaj s Kurej{ijama i Kenanijama i rekao Huzaatu:
Mi smo zaslu`niji i dostojniji za ove poslove, stoga smo pre~i od vas. Me|utim,
Huzaat ih istog momenta napade s onim {to su imali pri sebi, ali ih on nadja~a.
Dakle, Huzaat i Benu - Bekr bili su pora`eni od Kussaja. On ih je `estoko potukao u
otvorenom krvavom sukobu, te obaplemena postado{e njegov plijen. Nakon ovog poraza,
Huzaat i Benu - Bekr zatra`i{e primirje. Tada su morali javno priznati da je Kussaj zaslu`an
da bude poglavar Kabe i Meke i da mu je sva krv koju je prolio u prethodnojbitki opro{tena,
a da jo{ povrh toga Huzaat i Benu - Bekr moraju dati Kurej{ijama i Kenanijama krvnu
od{tetu. Presudu o svemu tome je izrekao Jamur bin Arif iz Benu - Bekra, pa je on tada
prozvan E{ - {e - dah.35
Kussaj je preuzeo vlast nad Kabom i Mekom polovinom petog stolje}a n.e. ili ta~nije,
440. g.n.e.36 Poslije njega su Kurej{ije preuzele potpuno upravu i gospodstvo nad Mekom,
gradom koji postade vode}i vjerski centar, posje}ivan od Arapa cijelog Arabijskog
poluotoka.
Kussaj je doveo svoje pleme u Meku, a upravu nad Mekom i obavljanje mnogih va`nih
poslova vezanih za hodo~a{}e rasporedio na Kurej{ije. On proglasi da su Ali Safvan,
Nesat, Udvan i Meret ibn Avf dobili odre|ene va`ne poslove i vladaju}e polo`aje u Meki.37
Kussaj je u narednom periodu odigrao zna~ajnu ulogu u organiziranju poslova u Meki.
On je osnovao Daru - n - Nedveti - Vije}nicu, s lijeve strane haremi - {erifa Kabe,
okrenuv{i joj vrata u mesd`id. Vije}nica je bila zborno mjesto Kurej{ija, na kome su donosili
va`ne odluke. Ova Vije}nica je prema{ila sva o~ekivanja Kurej{ija svojom funkcijom.
Ona je bila pozornica na kojoj su se donosile va`ne odluke, razmjenjivala mi{ljenja, vodile
rasprave i u njoj su se rje{avali svi problemi na najbolji na~in.38
PO^ASNE FUNKCIJE
KOJE JE OBAVLJAO ILI NADZIRAO KUSSAJ
1. Upravljanje i predsjedavanje Vije}nicom i Vije}em, gdje su rje{avani svi va`ni problemi,
dono{ene sve va`ne odluke i obavljane svadbe i vjen~anja.
2. Vojno vo|stvo; organizacija i ustrojstvo vojnih aktivnosti. Svi vojni pohodi organizirani
su pod njegovim vo|stvom.
3. Pokroviteljstvo i povjerenstvo nad Kabom. Samo je on mogao otvoriti vrata Kabe i niko
Zape~a}eni d`enetski napitak 31
Fudul je ostatak nakon raspodjele plijena, koji se ne mo`e podijeliti na jednake dijelove
ratnicima kao: deve, konji i sli~no:
ARAPI I HID@AZ
Svi Arapi su s po{tovanjem gledali na Hid`az. Veoma ih je interesirala politi~ka situacija
u njemu. Hid`az je za njih bio prolaz do vjerskog centra svijeta, do Meke, do Kabe. Stoga
su i na Hid`az gledali kao na svetu oblast. Vladare Hid`aza su po{tovali kao ~uvare
vjerskog centra Meke i sveti{ta Kabe. Za Meku smo rekli da je bila prijestolnica u kojoj je
funkcionirala i vjerska i svjetovna vlast.
Va`ne odluke su se donosile u hramu Kabe. Glavni zadatak vlasti bio je briga o
poslovima od interesa za hodo~asnike.
U Meki je radilo i sudstvo. Oni su sudili po vjerskom pravnom zakonu Ibrahima, a.s.
Iako je vlast u Hid`azu li~ila na vlast u dana{njim parlamentarnim sredunama, ipak je
34 Zape~a}eni d`enetski napitak
bila preslaba da podnese ovoliki teret dr`ave s najve}im vjerskim centrom na svijetu. To se
pokazalo ta~nim, posebno kad je do{lo do sukoba s Abesincima, o ~emu }e biti rije~i.
VJERE ARAPA
Ve}ina Arapa slijedila je dugo vremena vjeru Ismaila, a.s., koji ih je pozivao vjeri
svoga oca Ibrahima, a.s. Oni su vjerovali u Boga, Jednog Jedinog i ispovijedali Bo`iju
vjeru. To je trajalo jedno izvjesno vrijeme, dok nisu po~eli zaboravljati Bo`ije opomene i
zabrane. I pored sve ve}eg zapadanja u idolopoklonstvo, uvijek je postojao vrhovni Bog -
Allah, d`.{., kome su se obra}ali u te{kim situacijama. Neke islamske obrede had`a
izvr{avali su sve do dolaska na vlast Amra ibn Luhaja poglavara plemena Huzaat. On je
odrastao u pobo`noj sredini koja je po{tovala Bo`ije granice. Odlikovao se iskreno{}u i
bogobojazno{}u, pa ga je narod zavolio. Smatrali su ga velikim ~ovjekom. On otputova u
[am da posjeti podru~je iz kojega je bilo najvi{e poslanika i u koje je do{lo najvi{e Bo`ijih
objava. Tamo vidje da stanovnici obo`avaju kipove, pa mu se to dopade i povjerova da su
oni u pravu. Iz [ama se vrati nose}i sa sobom kip zvani Hubel, pa ga postavi u Kabu.
Zatim pozva stanovni{tvo Meke u mnogobo{tvo. Oni se listom odazva{e, po{to su cijenili
Amr ibn Luhaja, pa su smatrali da je i to ~emu ih poziva dobro. Za kratko vrijeme, stanovnici
cijelog Hid`aza po~e{e slijediti stanovnike Meke. Oni su vlasnici Kabe i stanovnici
Harema.44 Me|u najstarije kipove u Kabi ubrajao se i bog Menat, kojeg su dovukli s
obale Crvenog mora, iz nekog mjesta blizu Kudejda. Zatim je poznat Lat, kojeg su donijeli
iz Taifa i Uzat, kojeg su nabavili u Vadi Nahlu. Ova tri kipa su bila i najve}a.
[irk - mnogobo{tvo je iz dana u dan uzimalo sve vi{e i vi{e maha. Broj kipova se
stalno pove}avao. Bilo ih je na svakom mjestu Hid`aza. Spominje se da je Amr ibn Luhaja
imao vezu sa d`inima, pa ga jedan od d`ina obavijestio da su kipovi iz perioda Nuhovog,
a.s., naroda, a koji su se zvali Vedd, Suvaa, Jegus, Jeuk i Nesr, zakopani u D`iddi, pa ih
treba prona}i i donijeti u Kabu. On na|e ove kipove u mjestu Tihama, na obali Crvenog
mora sjeverno od Hid`aza, i donese ih u Kabu. Kada do|e vrijeme hodo~a{}a, on ih
prikaza hodo~asnicima, a potom ih opet smjesti u Kabu.
Od tog vremena, svako pleme je imalo svoga boga - kipa, pa ~ak i svaka ku}a zasebno.
Harem Kabe ispuni se kipovima. Evidentno je, da je u vrijeme osloba|anja Meke, Resulullah,
a.s., zatekao 360 kipova. On ih je poobarao i porazbijao, a zatim je naredio da sve ostatke
iznesu iz Harema i da ih spale.45
Zape~a}eni d`enetski napitak 35
El - Vesilet: ovca koja je ojanjila pet puta po dvoje `enske janjadi. Ona se zove vesilet.
Janjad koja do|u na svijet poslije toga, jedu samo mu{karci, osim ako rodi mrtvo janje, pa
njega jedu svi.
El - Hami je el - fahl, a fahl je dromedar - mu`jak deve s kojim je ona izrodila deset
`enskih deva izme|u kojih nema mu{ke deve. Njegova le|a su na cijeni (za{ti}ena), ne
ja{e ga niko, ne radi nikakve poslove, ne {i{a mu se dlaka i slu`i samo za rasplodnju.
O tome Kuran ka`e: Allah nije propisao behiru, ni saibu, ni vasilu a ni hama. To oni
koji ne vjeruju, govore o Allahu la`i, a ve}ina njih nema pameti. (5:103)
Allah, d`.{., tako|er ka`e: Oni govore: Ono {to je u utrobama ove stoke dozvoljeno
je samo mu{karcima na{im, a zabranjeno na{im `enama. A ako se plod izjalovi, onda su
u tome sudionici. (6:139)
Me|utim, postoji i druga~ije tuma~enje ovih vrsta stoke.46
Seid bin El - Musejjib smatra da su ove vrste stoke odre|ene samo za njihove idole,47 a
u autenti~nom hadisu, koji je merfu tj. besprekidno prenesen od Resulullaha, a.s., stoji:
Amr bin Lihj bio je prvi koji je za{titio i oslobodio ove vrste `ivotinja i uveo ih u obred
bo`anstva.48
Sve prethodne radnje, Arapi su ~inili da bi udovoljili bo`anstvima, vjeruju}i da }e ih
bo`anstva pribli`iti Allahu, biti posrednik do Allaha, i da }e se kod Allaha zauzimati za
njih. Kuran o tome ka`e:
Mi im se klanjamo samo zato da bi nas {to vi{e Allahu pribli`ili. (39:3) i:
Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist
pribaviti i govore: Ovo su na{i zagovornici kod Allaha. (10:18)
Arapi su vr{ili raspodjelu mnogih stvari uz pomo} strjelica bez perja, koje su slu`ile za
kockanje i igru. Bile su tri vrste strjelica: na kojima je pisalo Da i na kojima je pisalo Ne
- koje su upotrebljavali za dono{enje odluka vezanih za posao, putovanje, `enidbu i sl.
Ako bi iza{la strjelica sa Da, onda bi taj posao uradili, a sa Ne, ne bi ga uradili te
godine, nego bi ponovo bacali sljede}e godine i tako redom. Bilo je strjelica u kojima je
bila voda ili krv, pa vrsta na kojoj je pisalo od vas je i nije va{ i oboje. Tako npr. ako
bi sumnjali u ne~ije porijeklo, odveli bi ga pred Hubela, i poveli stotinu kurbana koje bi
predali vra~u. Ovaj bi bacao strjelice i ako bi ispalo od vas je, zna~i, va{e je dijete i ima
pravo naslije|a, a ako bi iza{lo nije va{, ne bi imao pravo naslije|a. Ako bi iza{lo oboje,
ostalo bi dijete uz tu porodicu, bilo bi kao i njihovo, ali bez naslije|a i bez o~instva.
Sli~no strjelicama su kremen i hazardne igre koje su vezane za opkladu. Uz opkladu
bi dijelili meso `rtve prinesene bo`anstvu i zaklano odabirom strjelica. Arapi su vjerovali
u rije~i kahina, arrafa i muned`d`ima.
Kahin je prorok, koji prori~e budu}nost. On se izdaje za poznavaoca tajni. Me|u njima
ima onih koji smatraju da su sljedbenici d`ina i da im d`ini donose vijesti.
Zape~a}eni d`enetski napitak 37
Arraf je onaj koji sebe smatra poznavaocem doga|aja s uzrocima i posljedicama koje
navodi u danoj situaciji. On je poga|ao na primjer ko je kradljivac, gdje se kra|a dogodila, {ta
je ukradeno i uop}e neke svakodnevne stvari.
Muned`d`im je onaj koji gleda zvijezde i planete, i ra~una njihovo kretanje i polo`aje
kako bi znao situaciju na dunjaluku i ono {to }e se desiti u budu}nosti.49 Vjerovanje ovim
ljudima je u stvari vjerovanje u zvijezde, a jedna od vrsta tog vjerovanja bilo je vjerovanje
da zvijezde izazivaju ki{u, pa su govorili: pala je ki{a zbog te i te zvijezde.50
Me|u Arapima je bilo rasprostranjeno sujevjerje (tijere) - lo{ predznak ili pesimizam.
Oni su u tom sujevjerju i{li tako daleko da su prelazak ma~ke preko puta ili prelijetanje
ptice iznad glave, smatrali nesre}om. Prilazili bi ptici (ili muflonu), te je popla{ili, pa ako bi
ona pobjegla na desnu stranu, oni bi nastavili sa zapo~etim poslom i smatrali da je u
njemu hair, a ako bi pobjegla na lijevu stranu, oni bi odustali od toga posla vidjev{i u tome
lo{ predznak. Ovim vrad`binskim obi~ajima mogu se pridodati jo{ - no{enje ze~ije {ape
oko vrata, zatim zaziranje od nekih dana ili mjeseci, od nekih `ivotinja, ku}a, `ena,
vjerovanje u zaraznu bolest i sovu. Vjerovali su da se du{a ubijenog ne}e smiriti dok se
ne podmiri krvna osveta i du{a mu postaje sovom i lebdivazduhom i da }e govoriti: Vratite
me u tijelo, vratite me u tijelo!, ili: Napijte me, napijte me!, pa ako se izvr{i osveta ili
uzme krvarina, ona }e u}i u tijelo i smirit }e se.51
Eto, tako su vjerovali Arapi predislamskog doba, iako su imali i ostataka Ibrahimove,
a.s., vjere, koju nisu u potpunosti napustili, kao: veli~anje Kabe, obila`enje ili tavaf oko
Kabe, obavljanje had`a, umre, stajanje na Arefatu, Muzdelifi i klanje kurbana. Tako|er su
u to sve unosili bidate - novotarije.
Kurej{ije su govorile: Mi smo sinovi Ibrahima i nasljednici Kabe, mi smo njeni vlasnici
i stanovnici Meke. Niko od Arapa nema takva prava i takav polo`aj. Sebe su znali nazivati
El - Hums, a to je zajedni~ki naziv pripadnika plemena Kurej{, Kinana i D`edil. Mi ne
smijemo napu{tati Harem i skinuti Ihrame. Oni nisu stajali na Arefatu, niti su ifadu ~inili s
Arefata, nego su to ~inili s Muzdelife (ifada je grupni povratak s Arefata). O tome Allah,
d`.{., ka`e:
Zatim krenite odakle kre}u ostali ljudi. (2:199)
Oni su govorili tako|er: Mi, El - Hums, ne smijemo drobiti hranu i pr`iti je na maslu,
dok smo u ihramu. Mi ne ulazimo u {atore od kostrijeti, a kada se odmaramo, odmaramo
se samo u ku}ama, sve dok smo u ihramima.52 Govorili su tako|er: Ko je do{ao u Hram
i donio sa sobom hranu, ne treba jesti tu hranu u vrijeme had`a i umre.53
Tako|er su naredili stanovnicima van Harema da svoj prvi tavaf oko Kabe moraju
obaviti u odje}i nekog od El - Humsa, a ako ne na|u odje}u (a mu{karci su), onda }e
obilaziti Kabu goli. @ene su skidale svoju odje}u osim otvorene ko{ulje. O obla~enju Allah,
d`.{., ka`e: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad ho}ete da molitvu obavite. (7:31)
38 Zape~a}eni d`enetski napitak
Ako neko od mu{karaca ili `ena bude po~a{}en da tavafi u svojoj odje}i u kojoj je do{ao,
bacit }e je poslije tavafa i ne}e je koristiti vi{e ni oni, a ni drugi. Obi~aj im je bio da ne ulaze
u svoje ku}e na glavni ulaz ako su u ihramima, nego bi na zadnjoj strani ku}e napravili otvor
kroz koji bi ulazili i izlazili. Takvu besmislenost smatrali su dobro~instvom. Kuran je to
zabranio, pa Allah, d`.{., ka`e:
Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite, nego je ~estitost
u tome da se Allaha bojite. (2:189)
Sva ova vjerska ubje|enja predislamskih Arapa bila su ~isti {irk ili mnogobo{tvo. To
isto je i vjerovanje u kipove, u vrad`bine, u izmi{ljotine itd. ^ak su i jevreji, kr{}ani,
me|usije - poklonici vatre, Sabejci i drugi, nalazili puteve da prodru u Arabiju sa svojim
vjerskim ubje|enjima i obi~ajima. Jevreji su imali najmanje dva perioda kada im je uspjelo
da prodru na arabijsko tlo.
1. Njihova seoba u vrijeme ratnih pohoda Asirije i Babilonije u Palestinu. Do osvaja~kih
pohoda do{lo je zbog pritiska na jevreje, ru{enja njihovih gradova i njihovih hramova od
strane kralja Nabukodonosora, 589. g. p.n.e.
Ve}ina zarobljenih jevreja odvedena je u Babiloniju, a odatle da podijele napu{tenu
zemlju od Palestine do Hid`aza i da se udoma}e na sjeveru Arabije.54
2. Poslije rimskog zauzimanja Palestine, pod vo|stvom rimskog vo|e Tita, 70. g.n.e.,
Rimljani su vr{ili pritisak na jevreje, te nakon ru{enja njihovih hramova, vi{e jevrejskih
plemena odlazi u Hid`az. Oni se naseli{e u Jesrib (Medinu), Hajber i Tejmu. Izgradi{e
naselja, sela i tvr|ave. Tako do|e `idovska vjera u Arabiju, putem njihovih muhad`ira
(izbjeglica). Jevreji postado{e i politi~ki faktor o kojem se govorilo pred pojavu islama, a
posebno u vrijeme prvog stolje}a islama. Kada se islam po~eo {iriti, u Arabiji su `ivjela
poznata jevrejska plemena: Hajber, Nadir, Mustalek, Kurejza, Kajneka, a ~uveni pisac djela
Vefaul - Vefa, Es - Srmhudi, spominje na 116. strani svoje knjige preko dvadeset jevrejskih
plemena.55
Jevrejska vjera je stigla i u Jemen preko Esada Ebi - Kureba, koji je kao borac i{ao
u Jesrib i tamo primio jevrejstvo. On je sa sobom poveo dvojicu rabina iz plemena Benu -
Kurejza u Jemen. Jevrejska vjera brzo se {irila u Jemenu, tako da je dolaskom na vlast
Esadovog sina Jusufa u Jemenu, Zu Nuvas udario na kr{}ane Ned`rana i pozvao ih da
prime jevrejstvo. Kad oni odbi{e, on ih pobaca u iskopane jame i zapali ih. U vatri su
gorjeli, bez razlike, mu{ko i `ensko, i staro i mlado. Navodi se da je broj `rtava bio izme|u
20 i 40 hiljada. Taj doga|aj desio se oktobra, 523. g.,56 a Kuran navodi dio ove pri~e u
poglavlju El - Burud`.
Kr{}anska vjera je do{la u Arabiju putem vizantijske i abesinijske okupacije. Prva
abesinska okupacija Jemena bila je 340. g.n.e. i trajala je do 378. g.57 U tom periodu, u
Jemenu po~elo je propovijedanje evan|elja u svim pokrajinama. Tada je u Ned`ran do{ao
Zape~a}eni d`enetski napitak 39
i neki veliki pobo`njak, zvani Fimijan, pa je i Ned`rance pozvao u kr{}ansku vjeru. Zbog
njegove pobo`nosti svijet mu povjerova, a kad njihov vo|a Malbu primi tu vjeru, primi je i
ostalo stanovni{tvo.58
Kad su Abesinci u{li u Jemen, pogazi{e ono {to je u~inio Zu - Nuvas, a Ebreha zauze
vlast. On po~e {iriti kr{}ansku vjeru veoma brzo i na veoma {irokom podru~ju. To dose`e
takve granice da je u Jemenu `elio sagraditi Kabu, kako bi odlazak u Meku zamijenio
dolaskom u Jemen. On krenu da sru{i Kabu u Meki, pa ga Allah primjerno kazni i za ovaj i
za onaj svijet.
Kr{}anstvo su prihvatila arapska plemena Gasasine, Taglub, Tajj, a i neka plemena
koja su grani~ila s Bizantijom, a prihvatili su ga i neki vladari Hire.
Obo`avanje vatre (el - med`usijje), uglavnom su prihvatili Arapi koji su `ivjeli u pograni~nim
predjelima Arabije prema Perziji. Sljedbenika ove vjere bilo je i u Iraku i Bahrejnu. Naro~ito ih
je bilo u Ahsi i Hid`ru, gradovima Bahrejna, kao i na obali Arabijskog zaljeva. Tu vjeru slijedili
su i mnogi Jemenci u vrijeme perzijanske okupacije.
O sabijstvu nam govore mnoge arheolo{ke iskopine u Iraku.
To je bila vjera naroda Ibrahima Kaldejskog. Kaldejci su bili semitski narod koji je vjerovao
u astrologe i astrologiju. Ovoj vjeri su se priklonili mnogi stanovnici [ama i Jemena u
pro{losti. Ali, nakon navale kr{}anstva i jevrejstva, to vjerovanje po~elo je gubiti svoje
sljedbenike. I pored toga jo{ uvijek ima me|u ljudima ostataka tog vjerovanja, pomije{anog
s obo`avanjem vatre, naro~ito u Iraku i na obalama Arabijskog zaljeva.59
VJERSKO STANJE
Islam je zatekao sve ove religije i sva ova vjerovanja kod Arapa, ali ne u njihovom
usponu, ve} u slabljenju i stagniranju.
Idolopoklonici koji su se izdavali za sljedbenike vjere Ibrahima, a.s., bili su daleko od
naredbi i zabrana Ibrahimovog, a.s., {erijata, daleko od plemenitog Ibrahimovog, a.s.,
~udore|a - ahlaka. Duboko su gazili zabludama i grijesima, pa se vremenom razvijalo kod
njih idolopoklonstvo ili mnogobo{tvo sa svim prate}im njegovim obi~ajima. Sve je to ostavilo
duboke tragove na dru{tvenu, politi~ku i vjersku svijest tog naroda.
Jevrejstvo se pretvorilo u dvoli~nost i diktaturu. Jevrejski poglavari su postali vrhovni
gospod - bog svojoj naciji. Oni su sudili ljudima i diktirali njihovom sudbinom. Ljudi su pred
njima polagali ra~un za privatne gre{ke, pa ~ak i za rije~i izgovorene {apatom. Sva njihova
briga bila je vlast i blago. Prava vjera je slabila, {irilo se nevjerstvo, jeres, te ravnodu{nost
prema u~enju, na koje Allah podsti~e i nare|uje svakome da ga po{tuje.
40 Zape~a}eni d`enetski napitak
DRU[TVENE PRILIKE
Arapi su imali nekoliko dru{tvenih slojeva s izra`enim me|usobnim razlikama. Odnos
me|u ljudima plemstva bio je na visokoj ljestvici uspona i napretka. Ljudi su imali slobodu
volje i govora, ma koji polo`aj imali u tom stale`u. Kad bi ~ovjek `elio pohvaliti arapske
vrline, ~ast, hrabrost, plemstvo itd., u ve}ini slu~ajeva bi se u svojoj poeziji obra}ao `eni.
@ena je bila u stanju, samo ako je htjela, dovesti ~itava plemena do mira ili ih zavaditi
do te mjere, da me|u njima do|e do prolijevanja krvi, sukoba i ratova. Me|utim, i pored
toga, mu{karac je bio glava porodice i nosilac glavne rije~i u ku}i. Mu` i `ena bili su
vezani brakom, s dozvolom njenih roditelja ili staratelja, a ona nije imala pravo da im se
suprotstavi. U drugim slojevima postojao je obi~aj mije{anja mu{karaca i `ena. To ne
mo`emo objasniti druga~ije, osim da je vladao nemoral, bestidnost, razvrat i prostitucija.
Ebu - Davud prenosi od Ai{e, r.a., da je vjen~anje u predislamsko doba bilo na ~etiri
na~ina:
1. Postojao je brak poput dana{njeg. Za momka se na|e djevojka, zaprose je i oni se
vjen~aju.
2. Mu` ka`e `eni, nakon zavr{enog mjese~nog ciklusa, da ide tom i tom ~ovjeku i tra`i
da ona `ivi s njim. Njen mu` joj se ne primi~e dok ne ustanovi da nije trudna s tim ~ovjekom.
Zape~a}eni d`enetski napitak 41
Ako ostane trudna, njen mu` spolno op}i s njom ako ho}e. Ovo se ~inilo u slu~aju da ~ovjek
nije imao djece pa je htio da mu se rodi dijete. Ovakav brak se zvao nikahul - istibdai.
3. Okupi se grupa od tri do deset osoba, pa op}e s jednom `enom. Ako ona ostane
trudna, nakon poroda pozove sve u~esnike u sramnom ~inu i svi moraju do}i, a ona
odabere onoga koga ona ho}e, da bude otac njenom djetetu. Taj uzima dijete i daje mu
porodi~no ime.
4. Okupe se kod `ene mnogi mu{karci i ona ne smije odbiti nikoga ko je do{ao. To su
uglavnom bile javne `ene. Na svoja vrata su stavljale zastavicu kao znak raspoznavanja
njihove ku}e. Ko god je `elio u}i kod takvih `ena, znao je gdje ide. Ako bi takva `ena
ostala trudna i rodila dijete, okupili bi se svi koji su joj dolazili, a onda bi pozvali fizionomiste
- poznavaoce ljudske fizionomije. Zatim bi ona dala dijete onome kome sli~i i ono bi bivalo
progla{eno njegovim i ne bi mogao to da odbije.
Dolaskom Objave, Allah, d`.{., poni{tava sve vrste ovakvih brakova, a dozvoljava
samo dana{nji islamski brak.60
Postojao je kod predislamskih Arapa jo{ jedan na~in braka.
Naime, mu{karca i `enu spajale su sablje i koplja, tako {to su pobjenici iz plemenskih
ratova uzimali `ene pobije|enih.
Djeca ro|ena iz tih veza nisu imala nikakva prava na o~instvo, a sramota ih je pratila
~itavog `ivota.
Poznato je da su Arapi predislamskog doba mogli imati onoliko `ena koliko su htjeli.
^ak su u isto vrijeme sklapali brak s dvjema ro|enim sestrama, kao i sa `enama svojih
o~eva ako bi one ostale udovice ili bile pu{tenice. O tome govori Kuran u poglavlju En -
Nisa, ajet: 22 i 23.
Tako|er su mu{karci mogli dati vi{e neograni~enih rastava (talaka) jednoj `eni.61
Blud i razvrat su uveliko vladali u svim slojevima arapskog predislamskog dru{tva. Ne
mo`emo izdvojiti posebno ni jednu dru{tvenu ljestvicu, izuzev pojedinaca koji su ~asno
`ivjeli i koji su blud smatrali nemoralom i velikom sramotom.
Slobodne `ene su bile u boljem polo`aju od robinja i robinje su predstavljale veliku
nesre}u; izgleda da Arapi uglavnom nisu smatrali sramotnim blud koji su ~inili.
Prenosi Ebu - Davud, od Amra bin [uajba, a ovaj od svoga oca, pa od djeda i ka`e:
Ustao je neki ~ovjek i rekao: Ta i ta osoba je moj sin. U~inio sam preljubu s njegovom
majkom prije islama, a Resulullah (s.a.v.s.) re~e: Islam ne priznaje tvrdnju da je neko
nekome sin, a vrijeme d`ahilijeta je pro{lo! Buhatija u svom sahihu u knjizi En - Nikah,
naslovio jedno poglavlje ovako: Nema braka osim s dopu{tenjem staratelja, dijete pripada
onome u ~ijoj se postelji rodilo, a preljubniku kamenovanje.
Pri~a o me|usobnom prepiranju Sad bin Ebi - Vekasa i Abd ibn Zumata oko sina
Zumatove robinje, poznata je. Sin se zvao Abdurrahman ibn Zumaat.62
42 Zape~a}eni d`enetski napitak
Odnos oca i djece mogao se svrstati u nekoliko kategorija. Bilo je onih koji su govorili:
Na{a djeca su na{e d`igerice koje hode zemljom. Abilo je i onih koji su ubijali `ensku djecu,
ili ih `ivu zakopavali, boje}i se sramote: Bilo je i onih koji su ubijali svoju djecu jo{ u maj~inoj
utrobi, boje}i se siroma{tva i sramote. O tome govori Kuran u poglavljima i ajetima: 6:151;
16:58, 59; 17:31 i 81:8.
Me|utim, ne mo`emo re}i da je ovo bio dominantni vid etike i morala. Arapima je bilo
veoma va`no da imaju mnogo sinova koji }e se boriti za svoju zemlju. Opho|enje brata s
bratom i brati}ima, kao i ostalom rodbinom, bilo je zasnovano na jakim krvnim vezama.
@ivjeli su za plemensko rodoljublje, a za njega i umirali. Duh jedinstva vladao je unutar
jednog plemena i to je jo{ vi{e pove}avalo rodoljubivost. Temelj dru{tvenog ustrojstva
jednog plemena bilo je pojedina~no i krvno rodoljublje. Pridr`avali su se nepisanog pravila:
Pomozi bratu, bio u pravu ili ne. Naravno, ovo pravilo bilo je u skladu s pravilom islamskog
u~enja, koje ka`e:
Pomo} silniku treba da bude takva da bi ga sprije~ila u izvr{avanju nasilja.
Natjecanje u porijeklu i ~asti ~esto je bilo uzrok izbijanja me|uplemenskih ratova, ~ak
i me|u onim plemenima ~iji je predak zajedni~ki. To se de{avalo izme|u Evsa i Hazred`a,
Abesa i Zubjana, kao i Bekra i Tagluba, te nekih drugih.
Me|utim, dru{tveni odnosi izme|u plemena razli~itog porijekla nisu bili jaki i ~vrsti.
Oni su se me|usobno uni{tavali u ratovima. U nekim prilikama poglavari plemena zakazivali
su javne skupove na koje su dolazila razli~ita plemena, naro~ito u svetim mjesecima -
mjesecima hodo~a{}a. Ti mjeseci bili su Arapima od velike va`nosti, jer su u njima
uspostavljali normalne ljudske odnose i rje{avali mnoge `ivotne probleme.
Ukratko re~eno, dru{tvene prilike bile su u jadnom stanju, a kako i ne bi, kad je neznanje
i praznovjerje uveliko vladalo Arabijom, a svijet `ivio u mnogobo{tvu i ideolo{kom mraku.
@ene su se kupovale i prodavale. S njima se postupalo kao s predmetom, dok mu{karac
nije imao nikakvih - ni ljudskih ni moralnih ograni~enja. @ivio je kako je htio i s kim je htio.
Vlast se kretala u krugu bogatih, koji pune kase blagom sa sirotinjskih le|a ili vlasti
koja je stalno spremna da ratuje.
EKONOMSKE PRILIKE
Ekonomske prilike su uvijek bile proizvod dru{tvenih. To se najbolje vidi po `ivotnom
standardu ljudi tog doba.
Trgovina je bila najve}i izvor materijalnih sredstava za `ivot.
Trgovina se obavljala samo u vrijeme kad su putevi bili sigurni i vrijeme mirnodopsko, a
tako ne{to bilo je nemogu}e sastaviti na arabijskom tlu, osim u svetim mjesecima. U tim
Zape~a}eni d`enetski napitak 43
ETIKA ARAPA
Pitaju te o vinu i kocki, reci: Oni donose veliku {tetu, a i neku korist ljudima, samo je
{teta ve}a od koristi. (2:219)
2. U lijepo pona{anje Arapa spada i po{tovanje ugovora. Ugovor je za njih zna~io vjerski
~in kojeg su se ~vrsto dr`ali. a za njegov interes bili su u stanju i svoju djecu `rtvovati i
ognji{ta razoriti. O tome nam govore Hanij bin Mesud [ejbanija, Samuel bin Adij i Had`ib bin
Kerara Temimije. Rijetko se, vrlo rijetko, de{avalo da se ugovor prekine.
3. Osje}aj li~ne ~asti i ponosa rezultirao je odbijanjem bilo kakvog poni`enja i ugnjetavanja.
Iz toga je proizilazilo da su vrlo rado pokazivali hrabrost, ali i ljubomoru, te su veoma brzo
reagirali u danim situacijama. Oni nisu mogli da ~uju rije~i koje imalo miri{u na sramotu i
nepravdu, a da ne bi sko~ili i latili se sablje i koplja, pa u rat ako treba, odmah i odjednom, ne
vode}i ra~una da i sebe `rtvuju na tom putu.
4. Nisu odustajali od svojih odluka. Ako odlu~e uraditi ne{to u ~emu vide svoju slavu i
ponos, od toga ih ni{ta ne mo`e odvratiti, i ~ak su svoje `ivote dovodili u opasnost na putu
izvr{enja svojih odluka.
5. U njihove eti~ke vrline spada i blagost, dostojanstvo i smirenost. Opjevali su ih u
stihovima, iako su s druge strane, kontrirali juna{tvu i brzini borbenog djelovanja.
6. Beduinska bezazlenost i neuprljanost civilizacijom i drugim spletkama, proizvele su
kod Arapa iskrenost, povjerenje i ~uvanje od izdaje i klevete. Vidimo iz svega spomenutog
da su Arapi, uza sve ove svoje pozitivne i negativne karakteristike, kada se doda geografski
i strate{ki polo`aj Arabije u odnosu na cio svijet, bili s razlogom odabrani kao narod da
ponesu te{ko breme Objave upu}ene cijelom ~ovje~anstvu i da ba{ oni budu vodi~i ljudskom
dru{tvu, tj. ljudskom ummetu.
Iako su napomenute vrijednosti manjkave u nekim stvarima, a dobre u nekim drugim,
ipak su u osnovi dobar temelj lijepim vrlinama od kojih je imao koristi cio ljudski rod,
posebno kad je do{lo do ispravki koje je u~inio islam.
Od svih spomenutih ta~aka vjerovatno su najvrjednije: po{tivanje ugovora, osje}aj
li~ne ~asti i ponosa, ustrajnost u izvr{avanju svojih odluka.
Nemogu}e bi bilo bez svega ovoga, pobijediti zlo i razvrat, a uspostaviti sustav pravde
i dobra. To je bilo mogu}e jedino s ovakvim potencijalom snage i razuma. Arapi su imali i
druge vrijednosti, ali nam nije cilj da o njima op{irno pi{emo.
Zape~a}eni d`enetski napitak 45
PRVI STEPEN
Muhammed ibn Abdullah ibn Abdil - Mutallib (ime mu je [ejbe), Ibn - Ha{im (ime mu je
Amr) ibn - Abdu Menaf (ime mu je El - Mugire), Ibn - Kusajj (ime mu je Zejd), Ibn - Kilab,
Ibn - Murre, Ibn - Kab, Ibn - Luej, Ibn - Galib, Ibn - Fehr (nadimak mu je Kurej{ i po njemu
je pleme dobilo ime), Ibn - Malik, Ibn - Nedar (ime mu je Kajs), Ibn - Kinane, Ibn - Huzejme,
Ibn - Mudrike (ime mu je Amir), Ibn - Ilijas, Ibn - Mudar, Ibn - Nezar, Ibn - Mead, Ibn -
Adnan.63
46 Zape~a}eni d`enetski napitak
DRUGI STEPEN
Tu se ubraja uzlazna linija od Adnana, a Adnan je sin Edda ibn Humejsea, Ibn - Selaman,
Ibn - Avs, Ibn - Bevz, Ibn - Haza, Ibn - Beldas, Ibn - Jeddaf, Ibn - Tabih, Ibn - D`ahim, Ibn
- Nahi{, Ibn - Mahijj, Ibn - ljed, Ibn - Abkar, Ibn - Ubejd, Ibn Ed - Dua, Ibn - Hamdan, Ibn
- Senber, Ibn - Jesribi, Ibn - Jahzen, Ibn - Jelhan, Ibn - Eravijj, Ibn - ljed, Ibn - Dej{an, Ibn
- Ajsar, Ibn - Efnad, Ibn - Ejham, Ibn - Maksar, Ibn - Nahis, Ibn - Zarih, Ibn - Semaj, Ibn -
Mezijj, Ibn - Avda, Ibn - Aram, Ibn - Kajdar, Ibn - Ismail, Ibn - Ibrahim, a.s.64
TRE]I STEPEN
Uzlazno od Ibrahima, a.s., do Adema, a.s., i to: Ibrahim je sin Tariha (ime mu je Azer),
Ibn - Nahur, Ibn - Saru (ili Sarug), Ibn - Rau, Ibn - Falih, Ibn - Abir, Ibn - [alih, Ibn -
Erfah{ed, Ibn - Sam, Ibn - Nuh, a.s., Ibn - Lamik, Ibn - Muteve{leh, Ibn - Ahnuh (ka`e se
da je on Idris, a.s.), Ibn - Jerid, Ibn - Mehlail, Ibn - Kajnan, Ibn - Anu{e, Ibn - [ejs, Ibn -
Adem, a.s.65
POSLANIKOVA PORODICA
Porodica Resulullaha, a.s., poznata je pod imenom Ha{imeijje, po njegovom djedu
Ha{imu bin Abdi Menafu. Stoga }emo ne{to re}i o porodici Ha{imija.
HA[IM
On je naslijedio brigu oko napajanja i ishrane hodo~asnika od Beni Abdi Menafa.
Ranije smo spomenuli da je do{lo do pomirenja izme|u Abdi Menafa i Abdi - d - Dara, koji
su me|usobno podijelili polo`aje. Ha{im je bio ugledni Mekelija i prvi koji je hodo~asnicima
osigurao hranu (poparu - izdrobljeni hljeb). Njegovo ime je bilo Amr, a Ha{im mu je nadimak
koji je dobio zbog drobljenja hljeba za poparu. On je, tako|er, prvi koji je odredio i zaveo
u praksu zimsko i ljetno putovanje Kurej{ija u trgovinu. O njegovoj dobroti i o{troumnosti
govore i mnogi predislamski pjesnici.
Zape~a}eni d`enetski napitak 47
ABDUL - MUTTALIB
Govorili smo da je opskrba had`ija vodom i hranom s Ha{ima pre{la na njegovog
brata El - Muttaliba bin Abdi Menafa. Bio je od velikog ugleda, ~asti i vrijednosti u svom
plemenu. Kurej{ije su ga prozvali El - Fejjad - Dare`ljivi. Kad je postao [ejbe (kasnije
Abdul - Muttalib), momak ili jo{ stariji, saznao je za njega amid`a El - Muttalib bin Abdi
Menaf, te ode u Jesrib da ga tra`i. Kad ga je na{ao i vidio, zaplakao je, zagrlio ga i
posadio ga na svoju devu. Momak je si{ao i nije htio krenuti dok mu ne dozvoli majka. El
- Muttalib je upita, a ona odbi da dâ sina amid`i. El - Muttalib joj re~e:
On bi i{ao na imanje svoga oca, u Bo`iji hram!, pa mu majka dozvoli da krene. El -
Muttalib je u{ao u Meku na devi, a za njegovim le|ima je jahao momak. Ljudi su upirali
prstom u mladi}a i govorili:
Ovo je rob - Abdul Muttalibov! El - Muttalib im odgovori:
Sram vas bilo, ovo je sin moga brata Ha{ima! Momak je `ivio kod amid`e do zrelosti.
Negdje u to vrijeme El - Muttalib umrije u Redmanu, jednom mjestu u Jemenu. Sve njegove
poslove naslijedi Abdul - Muttalib. Radio je u svom narodu ono {to su i njegovi preci radili.
Stekao je veliki ugled i ~ast koju niko od njegovih predaka nije stekao. Bio je takav da ga
je njegov narod silno zavolio.68
Poslije El - Muttalibove smrti u Jemenu, Nevfel je silom uzurpirao Abdul - Muttalibovo
dvori{te. On se obrati Kurej{ijama da mu pomognu, a oni odgovori{e: Ne `elimo ulaziti
izme|u tebe i Nevfela, jer je on tvoj amid`a. Abdul - Muttalib zato pozva u pomo} daid`e
iz Jesriba - Medine. U Meku krenu daid`a mu Ebu - Sad bin Adij sa osamdeset konjanika.
Na ulazu u Meku, do~eka ga Abdul - Muttalib i re~e:
Idemo ku}i, daid`a! Ne, tako mi Bogam dok se ne sretnem s Nevfelom! Zatim
krenu ku}i Nevfelovoj. Me|utim, on je sjedio uz Kabu s nekim dostojanstvenicima
48 Zape~a}eni d`enetski napitak
Kurej{ijama. Ebu - Sad isuka sablju i povika: Gospodara mi i Kabe, ako ne vrati{ zemlju
Abdul - Muttalibu, ubit }u te ovom sabljom! Nevfel odgovori: Evo, ve} sam mu vratio,
njegova je, - {to potvrdi{e i prisutni. Ebu - Sad odsjedi kod Abdul - Muttaliba tri no}i, zatim
obavi umru i vrati se u Medinu.
Nakon ovog doga|aja, Nevfel ibn Abdi [ems ibn Abdi Menaf sklopi savez sa Benu -
Ha{imijima. Kad je pleme Huzaat vidjelo pomo} koju je dobio Abdul - Muttalib od daid`e
Ebu - Sada iz plemena En - Ned`ar, reko{e:
Kako god ste ga vi rodili i mi smo ga rodili (jer je Abdul - Muttalibova majka iz plemena
Huzaat), mi smo pre~i da mu pomognemo, nego vi.
Stoga i oni krenu{e u Meku i u|o{e u Vije}nicu, pa sklopi{e savez s Beni - Ha{imijama,
a zatim s Beni - Abdi [emsom - Nevfelovim plemenom. Ovako u~vr{}ena veza izme|u
plemena iz Medine i plemena iz Meke bit }e jedan od bitnih faktora za osloba|anje Meke,
{to }emo kasnije saznati.69 Va`no je spomenuti dva zna~ajna posla koja je Abdul - Muttalib
uradio za Kabu, i to:
Kopanje Zem - zem bunara i odbrana Kabe u bitki sa slonom.70
I - Abdul - Muttalibu je u snu nare|eno da iskopa bunar Zem - zem, i pokazano mu je
mjesto gdje da kopa. Kad je po~eo kopati, nai{ao je na predmete koje su zakopali
D`erahime kada su bje`ali iz Meke. Na{ao je sablje, nakit, dva zlatna srnda}a. Sabljama
ukrasi vrata Kabe, na njih prikova zlatne srnda}e i sazida bunar i prostor oko bunara za
had`ije. Kad se ukazao bunar Zem - zem, Kurej{ije se posva|a{e s Abdul - Muttalibom,
govore}i mu: Ho}emo da u~estvujemo s tobom. A on odgovori:
Ne, ja sam odabran za ovaj posao. Oni ga nisu ostavili na miru sve dok ga ne
izvedo{e na sud pred vra~a iz Benu - Sada. Nisu se ku}i ni vratili, a na putu nai|o{e na
znakove koji im pokaza{e da je Abdul - Muttalib u pravu. Tada se Abdul - Muttalib zavjetovao
da }e ako mu Bog podari deset sinova, a on do`ivi da porastu i da ga pomognu, `rtvovati
jednoga kod Kabe.
II - Namjesnik abesinskog vladara u Jemenu, Ebreha, po{to vidje da Arapi hodo~aste
Kabu, sagradi veliku crkvu u Sani. @elio je da hodo~asnike skrene u Sanu, umjesto u
Meku. Kad je za ovaj doga|aj ~uo neki ~ovjek iz plemena Kenanet, u|e no}u u tu crkvu i
izmetom zaprlja njeno pro~elje. Sazna Ebreha za to, `estoko se naljuti, podi`e ogromnu
vojsku od 60.000 ljudi i po|e put Meke, da sru{i Kabu. Za sebe odabra najve}eg slona,
kojega uzjaha i krenu ka Meki. Vojska je imala jo{ 9 ili 13 slonova. Kad je stigao do mjesta
Mugammesa, ulogori vojsku da se odmori i da se pripremi za ulazak u Meku. Kad su stigli
u dolinu Mahser, izme|u Muzadelife i Mine, slon zastade i le`e. Nije mogao ustati da se
pribli`i Kabi. Pri~a se da su ga poku{avali di}i na silu i nisu mogli. Me|utim, kada bi ga
povukli na koju drugu stranu, on bi odmah ustao. Dok su se Ebreha i njegova vojska
natezali oko slona, Allah na njih posla ptice Eba - Bil koje su na njih grumenje od gline
Zape~a}eni d`enetski napitak 49
pe~ene bacale, pa ih je On, Allah, kao li{}e koje su crvi isto~ili u~inio. Ptice su izgledale
~udno, kao da su balzamirane laste. Svaka je nosila po tri kamena: u kljunu jedan i dva u
kand`ama. Kad pogodi nekoga, ne mo`e pro}i, a da mu se ne po~ne raspadati tijelo, te
umre. Nisu svi Ebrehini vojnici bili pogo|eni. Neki su po~eli bje`ati, ali ih je usput dosta
nastradalo, pa ih je bilo rasutih na sve strane.
Allah, d`.{., je Ebrahi poslao bolest od koje mu se po~e{e raspadati vrhovi prstiju i
kada je stigao u Sanu, bio je poput pileta. Tada mu srce otkaza i on umrije.
[to se ti~e Kurej{ija u Meki, oni su se razbje`ali po brdima, vide}i da u Meku nadire
ogromna vojska. Tek kada je sva opasnost pro{la, oni se sigurni vrati{e svojim ku}ama.71
Ovaj doga|aj zbio se u mjesecu muharremu, prije ro|enja Muhammeda, a.s., na
pedeset ili pedeset pet dana, {to odgovara kraju februara ili po~etku marta 571. god. po
kalendaru. Ovaj doga|aj - o~uvanje Kabe od ru{enja - sigurno je Allahov dar koji je poklonio
svome Poslaniku, a.s., i svojoj ku}i - Bejtullahu, jer ako pogledamo Kudusi - {erif, vidimo
da su Allahovi neprijatelji - nevjernici zauzeli ovu kiblu, i pokorili muslimane, kao {to se
desilo 587. g..p.n.e. sa Nabukodonosorom, zatim su kiblu (prva kibla u Kudusi - {erifu)
zauzeli Rimljani godine 70 - e po kalendaru.
Me|utim, Kabu i kiblu u Meki nisu zauzeli kr{}ani, i pored toga {to su stanovnici Meke
bili nevjernici.
Za ovaj doga|aj u Meki ubrzo su ~ule ne samo susjedne zemlje ve} i vode}e civilizirane
sile tog doba. Abesinci su imali jake veze s Rimljanima i Perzijancima. Ubrzo iza toga
Perzijanci do|o{e u Jemen i pokori{e ga.
Ovaj doga|aj je, tako|er, ukazao svijetu na svetost Bo`ije ku}e i da je Meka mjesto
koje je Allah, d`.{., odabrao za sveti{te. Stoga, kada bi se neko od njenih stanovnika
pojavio s misijom poslanstva, bila bi to su{tina onoga {to je iziskivao ovaj doga|aj. I to bi
bilo tuma~enje skrivene mudrosti kojom je Allah pomagao mu{rike protiv kr{}ana na
neobi~an na~in.
Abdul - Muttalib imao je deset sinova. To su: El - Haris, Ez - Zubejr, Ebu - Talib,
Abdullah, Hamza, Ebu - Leheb, El - Gajdak, El - Mekum, Saffar i El - Abbas.
U nekim knjigama navodi se jedanaest sinova, a jedanaesti je bio Kasem. U drugim je
trinaest sinova pa dodaju jo{ Abdul - Kaba i Hud`lana, ali se zna sigurno za deset sinova.
Ka`e se zapravo da je Abdul Kabe ustvari El - Mekum a Had`el da je El - Gajdak, i da
Abdul - Muttalib nije imao sina po imenu Kasem. Pored deset sinova imao je i {est k}eri,
to su: Ummul - Hakim, zvana El - Bejda, pa Burre, Atika, Safija, Erva i Umejma.72
III - Abdullah je Resulullahov, a.s., otac; Abdullahova majka je Fatima, k}i Amr ibn Aiz
ibn Umran bin Mahzum ibn Jekaza bin Merret. Abdullah je bio najljep{e Abdul - Muttalibovo
dijete i njemu najdra`e. On je ta obe}ana `rtva ili taj kurban. Doga|aj ka`e:
Kad je Abdul - Muttalib dobio deset sinova i kad su oni malo poodrasli, okupi ih oko
50 Zape~a}eni d`enetski napitak
sebe i re~e im za svoj zavjet. Oni mu se pokori{e. On napisa njihova imena na strjelice i
dade ih kaddahu - ~ovjeku koji baca kocku. Prva strjelica bila je okrenuta na Abdullaha.
Abdul - Muttalib ga uze i ponese ga kod Kabe da ga zakolje, ali mu Kurej{ije ne dado{e, kao
ni njegove daid`e, a ni njegov brat Ebu - Talib. Abdul - Muttalib re~e: Kako onda da ispunim
svoj zavjet? Nagovori{e ga da ide kod vra~are i da od nje zatra`i rje{enje. Ona mu naredi
da baca strjelicu izme|u Abdullaha i deset deva. Ako iza|e na Abdullaha neka pove}a za
novih deset deva, i tako stalno, sve dok strjelica ne padne na deve i Bog ne bude zadovoljan.
Ako padne na deve, onda }e njih zaklati kod Kabe.
Tek kad je broj deva sko~io nastotinu, strjelica je pala s Abdullaha na deve. Abdul -
Muttalib ih je zaklao u otkup za svoga sina, a zatim ih je ostavio ne zabranjuju}i ni ljudima
ni `ivotinjama da jedu njihovo meso. Do tada je krvarina kod Arapa bila deset deva, a
poslije ovog doga|aja popela se na 100 deva, {to je i islam potvrdio. Pripovijeda se od
Resulullaha, a.s., da ka`e: Ja sam potomak dviju `rtava! (Ismaila i oca mu Abdullaha).73
Abdul - Muttalib odabere za `enu svome sinu Abdullahu, Aminu, k}er Vehba bin Abdi
Menafa bin Abd Zehre bin Kilaba. Ona je u to vrijeme bila najljep{a i naj~estitija djevojka
u Kurej{ija - i porijeklom i polo`ajem. Njen otac bio je poglavar porodice Zehra, poznate
po porijeklu i ~asti. Abdullah se o`eni i po~e `ivot s Aminom u Meki. Nakon izvjesnog
vremena otac ga posla u Medinu da nabavi za njih datula. On u Medini umrije. Neki ka`u
da je krenuo u [am da trguje, pa je nai{ao na karavanu Kurej{ija u Medini i tu odsjeo, jer
je bio bolestan. U Medini je i umro. Zakopan je na groblju Nebige El - D`adija. Umro je u
dvadeset petoj godini `ivota, a prije ro|enja svoga sina Muhammeda, a.s., po mi{ljenju
ve}ine histori~ara. Ima i onih koji ka`u da je Abdullah umro dva mjeseca nakon ro|enja
djeteta.74 Kad je vijest o njegovoj smrti stigla u Meku, Amina ga je oplakala s najve}om
tugom i `alo{}u {to je izrazila i dirljivim stihovima. Sve {to je Abdullah ostavio iza sebe,
bilo je pet deva, manje stado ovaca i abesinska robinja Berket, s nadimkom Ummu Ejmen,
koja je odgojila Resulullaha, a.s.75
RO\ENJE I ^ETRDESET GODINA
@IVOTA DO POSLANSTVA
RO\ENJE
Najodabraniji poslanik, Resulullah, a.s., ro|en je u porodici Beni - Ha{ima, u Meki, u
zoru ponedjeljka, devetog rebiul - evela, prve godine od doga|aja sa slonom, ili ~etrdeset
godina poslije vladavine perzijskog kralja Kisara (Kserksa) - Enu [irvana. Taj datum
odgovara 20. ili 22. aprilu 571. godine po kalendaru. Ovaj datum izra~unali su veliki u~enjak
Muhammed Sulejman el - Mensur Fevri i astrolo{ki istra`iva~ Pa{a Mahmud.76
Ibn - Said prenosi da je Resulullahova, a.s., majka rekla:
Kad sam ga ra|ala, pora|ala sam uz njega ogromnu svjetlost, od koje su zablistali
dvori [ama. Sli~no prenosi imam Ahmed i El - Urbad ibn Sarija.77
Pripovijeda se, tako|er, da su se pri ro|enju Muhammeda, a.s., desili neki ~udni
doga|aji u svijetu, koji su bili predznaci njegovom poslanstvu: sru{ilo se ~etrnaest tornjeva
sa Kserksovog dvorca u Perziji, ugasila se vatra koju su vijekovima obo`avali obo`avaoci
vatre i sru{ile se crkve oko jezera Savit, nakon {to ono presu{i. Ovo prenosi Bejhekija,78
a s njim se ne usagla{ava Muhammed El - Gazali.79
Kad je Amina donijela na svijet dje~aka, pozvala je njegovog djeda Abdul - Muttaliba
da mu saop}i radosnu vijest. On ga sav radostan uze u naru~je i odnese u Kabu. Tu se
pomolio Allahu i zahvalio mu na unuku. Tu mu je i ime Muhammed dao - zna se sigurno da
ovo ime nije bilo poznato kod Arapa.
Obrezivanje je ura|eno sedmi dan po ro|enju, kako je ina~e bio obi~aj kod Arapa.80
Prva `ena, koja ga je zadojila poslije majke, bila je Suvejba, {ti}enica Ebu - Leheba,
koja je imala mu{ko dojen~e imenom Mesruh. Prije Muhammeda, a.s., dojila je Hamzu,
sina Abdul - Muttaliba, a poslije njega dojila je Ebu - Selemu ibn Abdil - Esed El - Mahzumiju.81
52 Zape~a}eni d`enetski napitak
uzela i donijela do karavane, stavih ga u krilo da se nadoji. Ono primi moje grudi i dojilo je,
dojilo, dokle god je moglo. Kad se ono zasitilo, zasiti se i moj najmla|i sin. Pa zaspa
Muhammed, a zaspa i moj sin, zbog ~ijeg pla~a (od gladi) nismo mogli spavati prethodnih
no}i. Ustade moj mu` i ode do deve, kad kod nje vime nabreklo.
On pomuze, pa se napismo oboje do sitosti. Tu no} smo ugodno prespavali. Kad se
propudismo, mu` mi re~e: Znaj, Halima, tako mi Boga, uzela si beri}etno ~eljade!
Odgovorih mu: I ja bih `eljela da je tako. - Zatim smo krenuli, a ja s djecom jahala devu.
Deva je bila brza i jaka, pa ja odmakoh podobro od svojih drugarica, tako da one povika{e:
O Zuejbova k}eri, {ta ti bi! Pri~ekaj nas malo. Je li to ona ista deva na kojoj si dojahala s
nama? Odgovorih im: Da, tako mi Boga, to je ona ista. One povika{e: - Nije mogu}e! S
njom se ne{to dogodilo!
Zatim stigosmo u na{e mjesto - zemlju Beni - Sada. Nisam poznavala suhlju zemlju
od te. Na{e ovce dolazile bi uvijek gladne ku}i, a kad stigosmo s Muhammedom do|o{e
s pa{e site i mlije~ne. Namuzosmo ih i napismo se, znaju}i da ovce do tada nisu imale
kapi mlijeka. Na{i susjedi bi govorili svojim ~obanima: Te{ko vama, za{to ne idete napasati
ovce tamo gdje napasaju Zuejbove k}eri. - Me|utim, isto se de{avalo. Njihove ovce bi
opet dolazile gladne i bez mlijeka, a moje site i s mlijekom. Mi smo kroz to stalno osje}ali
Bo`ije dobro, Njegovu ispomo} i opskrbu. To je trajalo, a Muhammed je napunio dvije
godine. Odvojih ga od prsa. Izgledao je i ja~i i krupniji nego njegovi vr{njaci.
Tada odlu~ismo da ga odnesemo njegovoj majci, tu`ni i nesretni zbog rastanka. Majci
smo pri~ali kako smo s njim zaimali beri}et, pa joj ja rekoh: Kad bi ga jo{ malo ostavila
kod nas da oja~a, bilo bi mu bolje nego u gradu. Bojim se, da mu ne naudi gradski zrak.
Halima nastavi: Nismo se ni nadali, a Amina odmah odlu~i da ga vratimo nazad sa
sobom.82
Tako je Resulullah, a.s., ostao u Benu - Sadu. Imao je ~etiri ili pet godina kad se
desio doga|aj - jedna od mud`iza: rasijecanje i ~i{}enje Muhammedovih grudi!
Prenosi Muslim od Enesa, r.a., da je Resulullahu, a.s., do{ao D`ibril u vrijeme dok se
on igrao s djecom. Uzeo ga je, spustio na tle, rasjekao mu grudi sve do srca, izvadio srce
vani i iz srca izvadio ugru{ak pa rekao:
U ovome je {ejtan mogao da ti naudi. Zatim mu isprao srce u zlatnom le|enu u kome
je bila voda zem - zem, zatim ga za{io i ponovo ga vratio na njegovo mjesto. Dje~aci su
tr~e}i do{li njegovoj pomajci, vi~u}i: Muhammed je ubijen! Kad ga ugleda{e imao je
druga~iju boju lica.83
54 Zape~a}eni d`enetski napitak
POBO@NJAK BEHIRA
Kad je Resulullah, a.s., napunio dvanaest godina (po nekima - i dva mjeseca i deset
dana),88 povede ga Ebu - Talib sa sobom na trgova~ki put u [am. U Basri su odsjeli, a
Basra je spadala u [am i bila je glavni grad Hurana. Ona je bila prijestolnica za one
arapske zemlje, koje su bile pod Rimljanima. U ovom gradu `ivio je sve}enik s nadimkom
Behira, a pravo ime mu je bilo (D`erd`iz) Grges. Kad je trgova~ki karavan do{ao u Basru,
on iza|e da ga sretne, i pozove ih u goste. Prvi put ih je vidio, a poznao je Resulullaha,
a.s., po svojstvima ranije objavljenim u svetim knjigama. On uze dje~aka za ruku i re~e:
Ovo }e biti poslanik cijelom svijetu. Njega }e Allah poslati kao milost svjetovima.
Ebu - Talib re~e: Odakle to zna{? On odgovori:
Kad ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, a da sed`du ne
u~ini, a sed`du oni ne ~ine osim Poslaniku, a.s. Ja ga prepoznajem po pe~atu poslanstva,
biljegu iznad gornje hrskavi~ne ple}ke u obliku jabuke. Ja sam za njega ~uo u na{im
objavama. On zamoli Ebu - Taliba da s njim ne ide u [am, ve} da ga vrati ku}i. Bojao se
da mu jevreji ne nanesu zlo. Ebu - Talib vrati Muhammeda, a.s., sa svojim momcima u
Meku.89
56 Zape~a}eni d`enetski napitak
UGOVOR O DOSTOJANSTVU
Na osnovama prethodne bitke, dogodi se prisega u svetom mjesecu zulkaide, ~iji su
inicijatori bili Kurej{ije, i to porodice: Benu - Ha{im, Benu - Muttalib, Esed bin Abdul -
Uzaj, Zehra bin Kulab, Tejm bin Merre. Svi se oni okupe u ku}i Abdullaha bin D`edan et
- Temija, jer je bio najstariji me|u njima i veoma po{tovan i ugledan. Sklopi{e dogovor da
u Meki ne smije biti niko pot~injen i izlo`en nasilju, bilo da je Mekanac ili gost, a da oni ne
budu na njegovoj strani, a protiv zulum}ara, sve dok to ne prestane. Ovom dogovoru je
prisustvovao Resulullah, a.s., a kad ga je Allah, d`.{., obdario objavom izjavio je:
Prisustvovao sam u ku}i Abdullah ibn D`edana ugovoru koji mi je dra`i od blaga, i
kad bih u islamu bio pozvan na tako ne{to, odazvao bih se.91
Taj ugovor u osnovi bio je suprotan predislamskom fanatizmu kojega je poticala
asabijja. Asabijja je duh roda i podrazumijeva bezuvjetnu privr`enost rodu i plemenu.
Neki ~ovjek, od plemena Zubejd, do|e u Meku da prodaje robu. Tu robu kupi od njega
El - As bin Vail el - Sehmi, ali mu ne isplati kako treba. Molio je da to u~ini kako treba i
pozivao Abdud - Dara, Mahzuma, D`umha, Selma i Adija, predstavnike familija, ali ne
obrati{e pa`nju na njega, pa se on pope na brdo Ebu - Kubej{ i po~e jakim glasom recitirati
pjesmu o tome kako mu je nanesen zulum. Kad je ovo ~uo uputio se njemu Ez - Zubejr bin
Abdul - Muttalib pa ga upita: Preko ovoga ne mo`e se pre}i? Zatim su se sakupili gore
spomenuti ljudi i sklopili ugovor a zatim se uputili El - Asu bin Vailu i vratili pravo Ez -
Zubejdiju.92
Zape~a}eni d`enetski napitak 57
MUKOTRPAN @IVOT
Resulullah, a.s., nije imao u mladosti odre|eni posao ili zanimanje. Tradicija bilje`i da je
bio pastir i da je ~uvao ovce u plemenu Benu - Sad93 , kao i stanovnicima Meke.
U dvadeset i petoj godini `ivota, otisne se u [am kao trgovac robom, ~uvene trgovkinje
iz Meke, Hatid`e, r.a. Ibn - Ishak bilje`i:
Hatid`a, k}i Huvejlidova bila je trgovkinja velikog ugleda i ~asti. Ona je unajmljivala
trgovce koji su radili s njenom robom i revnosno im ispla}ivala zaradu. Kurej{ije su ina~e,
bili poznati trgovci.
Kad je Hatid`a ~ula za Resulullaha, a.s., a posebno da je iskren, povjerljiv i ~estitog
pona{anja, posla po njega d do|e. Kad je Resulullah, a.s., do{ao, ona mu ponudi da vodi
brigu o njenoj trgovini u [amu i da }e biti nagra|en bolje nego su bili njegovi prethodnici.
Tako|er bi uz njega slala svoga slugu Mejsera. Resulullah, a.s., prihvati ovu ponudu i
odmah krene sa Mejserom i karavanom u [am.94
@ENIDBA HATID@OM
Kad se Resulullah, a.s., vratio u Meku, Hatid`a je bila nemalo iznena|ena velikim
trgova~kim uspjehom. Mejsera joj je ispri~ao o ~estitosti i povjerljivosti Resulullaha, a.s.,
te da je to jedan razloga velike zarade. Ona je bila sretna, a i zbunjena. Bila je udovica i do
tada su je prosili mnogi ugledni bogata{i, gospoda Meke, ali ih je ona odbijala, jer se
`eljela posvetiti samo trgovini. Me|utim, ono {to je osjetila prema Resulullahu, a.s., nije
mogla sakriti od svoje prijateljice Nefise, k}eri Menijjeta. Nefisa nije {utjela o tom saznanju,
pa ode Resulullahu, a.s., i re~e mu otvoreno neka o`eni Hatid`u. On pristade na to i
porazgovara sa svojim amid`ama, a oni odo{e Hatid`inom amid`i i zaprosi{e Hatid`u.
Odmah iza toga, obavilo se i vjen~anje. ^inu vjen~anja prisustvovali su Benu - Ha{imije i
poglavari Mudara. To se sve desilo samo dva mjeseca nakon njegovog povratka iz [ama,
a ispravnija verzija je nakon dvadeset dana. Hatid`a je tada imala ~etrdeset godina. U to
doba bila je najodabranija `ena Meke, po porijeklu, bogatsvu i o{troumnosti. Ona je i prva
`ena kojom se o`enio Resulullah, a.s., i za njena `ivota nije imao drugu `enu.95
Hatid`a, r.a., izrodila je svu djecu Resulullaha, a.s., osim Ibrahima. Prvo mu je rodila
Kasima i po njemu su zvali Resulullaha, a.s., Ebu - Kasim. Zatim je rodila Zejnebu i
Rukaju, pa Ummu Kulsum i Fatimu, pa opet sina Abdullaha. Abdullaha su zvali Dobri i
^isti. Sinovi su pomrli u djetinjstvu, a sve k}eri do~ekale su islam i Objavu, te postale
58 Zape~a}eni d`enetski napitak
muslimanke, muhad`irke. Muhad`irke zna~i da su sve u~inile seobu iz Meke u Medinu, tj.
Hid`ru. Me|utim, i sve k}eri su pomrle za `ivota oca im Resulullaha, a.s., osim Fatime, r.a.,
koja umrije poslije oca za {est mjeseci.96
[ta je to? Odgovori{e mi: @eni se dvoje mladih. Ja sjedoh da poslu{am, a Allah, d`.{.,
za~epi mi u{i i ja zaspah. Ujutro me probudila vrelina sunca. Ja se vratih dje~aku, a on me
upita kako je bilo. Ispri~ah mu, a zatim odlu~ih da i druge no}i uradim isto. Kad u|oh nave~er
u Meku, sna|e me isto kao i prethodne no}i. Poslije ovog doga|aja, nisam dozvolio da me
okupira zlo.99
Prenosi Buharija od D`abira bin Abdullaha, koji ka`e: Kad je sagra|ena Kaba, oti{li su
Resulullah, a.s., i Abbas da prenose kamenje, pa Abbas re~e: Resulullahu: Stavi svoju
odje}u (izar - donji dio) na vrat da te kamenje ne na`ulja. Resulullah, a.s., kleknu na zemlju,
o~i podignu nebesima, pa se podi`e i re~e: Moj izar, moj izar, pa pritegne odje}u uza se.100
U drugoj verziji hadisa stoji: Poslije toga mu se nije nikada vidio sramotni dio tijela.101
Resulullah se odlikovao u svom plemenu lijepim jezikom, dobrim pona{anjem, plemenitom
naravi. Bio je najmu`evniji, i najljep{eg ahlaka (morala). Posjedovao j blagost, ljubaznost.
Govorio je samo istinu. Svako obe}anje bi izvr{io, a povjereni emanet ~uvao. Njegov ga
narod prozva El - Emin, a za njega ka`e majka svih vjernika, Hatid`a, r.a.:
Snosi teret (poma`u}i siro~ad), stje~e za siromahe, gostoljubiv je i poma`e one koji
zastupaju istinu.102
U SVJETLU POSLANSTVA I OBJAVE
U PE]INI HIRA
Kad se Resulullah, a.s., pribli`io ~etrdesetoj godini `ivota, i kada su njegova zapa`anja
pro{losti i sada{njosti rasvijetlila njegov um, jaz izme|u njega i njegovoga naroda se u
mnogo ~emu produbljivao. On tada zavoli samo}u. Ponio bi sa sobom hrane i vode, i
odlazio u pe}inu Hira na brdu Nur, koje je udaljeno od Meke oko dvije Milje. To je jedna
lijepa pe}ina, duga ~etiri ar{ina, a {iroka jedan ar{in i tri ~etvrtine. On je provodio mjesec
ramazana u toj pe}ini. Nahranio bi siromaha, ako bi tim putem nai{ao.
Vrijeme je provodio u ibadetu i razmi{ljanju o svemu {to ga okru`uje, pa i o kosmosu.
Razmi{ljao je {ta se krije iza toga, kakva je to snaga koja pokre}e sve to. On je bio
siguran da njegov narod pogre{no obo`ava Allaha. Oni `ive u zabludi i ~ine {irk, vjeruju
u kipove. Ali, Muhammed nema jasan put, kojim bi krenuo, nema program koji bi provodio
u djelo, a niti odre|eni cilj kojim bi bio zadovoljan i smiren.103
Resulullahov izbor ovog malog tihog mjesta{ca, bio je dio Allahove brige o njemu i
Allahovog plana s njim. Allah, d`.{., pripremao ga je za ono {to ga je ~ekalo. Velika je
istina, da bilo kakav preobra`aj - duhovni, naravno - ~ovjek do`ivljava nakon sumiranja
svog prethodnog `ivota, a da bi to uradio, nu`no je da se osami, izolira ili povu~e na
izvjesno vrijeme, jer time posti`e punu koncentraciju u razmi{ljanju, neometan od
svakodnevnih `ivotnih sitnica, ljudi i njihovih problema i briga koje ga ina~e okupiraju.
Tako je i Allah, d`.{., pripremao Muhammeda, a.s., u ti{ini i osami brda Nur, u pe}ini Hira.
Pripremao ga je da na svojim ple}ima ponese najve}i emanet ~ovje~anstvu, emanet koji
}e promijeniti lice zemlje i uravnote`iti historiju. Allah, d`.{., pripremao je Muhammeda,
a.s., tri godine na te{ku i odgovornu du`nost koja ga ~eka. On bi se osamljivao po mjesec
dana razmi{ljaju}i o opstanku, i {ta je poslije nestanka, kakve tajne krije `ivot, a kakve
smrt, itd.
62 Zape~a}eni d`enetski napitak
pazi sirotinju, stje~e za siromahe, ugosti gosta, uvijek poma`e i ustrajava na istini.
H. Hatid`a ode s Muhammedom, a.s., kod svoga amid`i}a, koji se zvao Vereka ibn
Nevfel ibn Esad ibn Abdul Uza, On je u predislamsko doba primio kr{}anstvo i znao je pisati
na hebrejskom, te je prepisivao Ind`il. On je bio slijep i sijed. Zatekli su ga kako prepisuje El
- kitabul - ibranijj.
Prepisivao je Evan|elje na hebrejski jezik. Bio je sijed slijep starac. Hatid`a, r.a., mu
re~e: O amid`i}u, ~uj pri~u sina svoga brata!, pa mu Vereka re~e: Pri~aj, moj brati}u,
{ta ima? Resulullah, a.s., obavijesti ga o doga|aju koji se zbio u pe}ini Hira. Vereka ga
saslu{a{e i re~e:
Ovo je bio Bo`iji povjerenik kojeg je Allah poslao i Musau. Kamo sre}e da sam mla|i,
da ho}u, bogdo, biti `iv, kada te tvoj narod bude progonio! A Resulullah, a.s., re~e: Zar
}e me oni progoniti? Da! Znaj da ni jedan, koji je dolazio s ovim kao ti, nije bio bez
neprijatelja. Ako do~ekam taj dan, svesrdno }u ti pomo}i! Me|utim, uskoro je Vereka
umro, a Objava je zastala.107
Prenose Taberanija i Ibn - Hi{am neke dopune, koje su od koristi, na primjer, da je
Resulullah, a.s., nakon Objave, iza{ao iznena|en iz Hire - pe}ine, pa se odmah vratio
nazad i da je nakon kra}eg boravka oti{ao u Meku. Tabersnijino predanje baca zra~ak na
uzrok njegovog izlaska; evo tog teksta:
Rekao je Resulullah, a.s., nakon govora o dolasku Objave:
Meni su, od Allahovih stvorenja, bili najmr`i pjesnik i lu|ak. Nisam volio ni da ih
vidim. Rekao sam Kurej{ijama, da meni o njima nikada ne pri~aju! Ako to u~ine popet }u
se na uzvisinu brda, bacit }u se s nje i ubiti se, pa }u se odmoriti! Zatim nastavi:
Iza{ao sam da to i u~inim, pa kada do|oh nasred brda, ~uh glas s nebesa kako
govori: - O Muhammede! Ti si Allahov Poslanik, a ja sam D`ibril! Zatim re~e: Podigoh
glavu u nebo i ugledah D`ibrila u liku ~ovjeka. Vidjeh mu samo noge na horizontu. On
re~e: - O Muhammede, Ti si Allahov Poslanik, a ja sam D`ibril! Poslanik, a.s., re~e:
Stadoh i po~eh gledati u njega, pa me to odvrati od moje ranije nakane; niti krenuh naprijed,
a ni nazad. Stalno sam poku{avao svratiti pogled s njega na drugu stranu neba, ali gdje
god bih okrenuo glavu, svagdje je bio on. Tako sam stajao u mjestu, ni naprijed ni nazad,
sve dok Hatid`a ne posla po mene da se vratim. Glasnici su do{li i vratili se ku}i, a ja se
nisam mogao maknuti s mjesta. Zatim D`ibril ode, a i ja se vratih svojoj porodici.108 Kad
stigoh ku}i, sjedoh uza samu Hatid`u i naslonih se na nju, pa mi ona re~e: - O Ebu
Kasime, gdje si bio? Tako mi Allaha, poslala sam ih da te tra`e po ~itavoj Meki i ne
na|o{e te!
Ja joj potom ispri~ah {ta sam vidio. Ona re~e: - Obraduj me, o amid`i}u, i ustaj. Tako
mi Stvoritelja, `elim da bude{ Poslanik ovom ummetu.109
Zatim ona ustade i pohiti kod Vereke, pa i njega upozna s doga|ajem, a Vereka joj
64 Zape~a}eni d`enetski napitak
odgovori: - Kuddusun, kuddusun! Allahu, Allahu, tako mi Onoga u ^ijim rukama je moj `ivot,
Muhammedu je do{ao Allahov povjerenik, koji je dolazio Musau. On je Poslanik ovoga
ummeta (naroda). Reci mu, o Hatid`a, neka bude ~vrst i postojan!
Hatid`a, r.a., vrati se i prenese mu Verekine rije~i. Kad je Resulullah, a.s., okon~ao
boravak u pe}ini Hira, vrati se u Meku. Srete ga Vereka i nakon {to je ~uo od Resulullaha,
a.s., pri~u, re~e:
Tako mi Onoga u ~ijim je rukama moj `ivot, ti si poslanik ovog ummeta! Do{ao ti je
Allahov povjerenik, koji je dolazio i Musau.110
PERIOD OBJAVE
Koliko dugo je trajao period Objave, pitanje je koje zahtijeva odgovor. Ibnu Sad prenosi
od Ibni Abbasa vijest koja ide u prilog onima koji ka`u da je prekid trajao danima.111 ovo
bi mi{ljenje bilo najja~e i najispravnije, {to se da zaklju~iti nakon razmatranja svih okolnosti
oko tog doga|aja.
Me|utim, mi{ljenje da je prekid trajao pune tri godine ili dvije i pol godine je neta~no.
No, nije ovdje mjesto da to obja{njavamo. To }e biti na drugome mjestu izlo`eno. Bitno je
da znamo da je Resulullah, u vrijeme pauze, bio cijelo vrijeme poti{ten, tu`an, zbunjen, i
iznena|en. Buharija prenosi, u svojoj knjizi Et - Teabir, slijede}e:
Prekide se objava i to ra`alosti Resulullaha, a.s., kako ~usmo, `estokom `alo{}u iz
koje suknu gor~ina, koja ga je navodila da se strovali s planinskih vrhova. Kad god bi
stigao na vrh bre`uljka s namjerom da se s njega baci, ukazao bi mu se D`ibril, koji
govori: - O Muhammede, ti si uistinu Allahov poslanik! Te rije~i bi mu ponovo dale snagu i
volju, i nastavljao bi `ivot, a kad mu se odu`i period prekida objave, on bi opet oti{ao na
brdo, pa bi se desilo isto, i sa D`ibrilovim, a.s., rije~ima bi se vratio nazad, ohrabren.112
drugi put. Buharija prenosi od D`abir bin Abdullaha, da je on ~uo kako Resulullah, a.s.,
pripovijeda prekid Objave i ka`e:
Dok sam i{ao (preko brda), ~uh glas s neba. Podigoh pogled u visinu i ugledah meleka
koji je dolazio u Hiru. Sjedio je na stolici koja je lebdjela izme|u neba i zemlje, pa se prestra{ih
njega i polegoh na zemlju. Potr~ah ku}i i rekoh: Pokrijte me, pokrijte me!, pa me pokri{e, a
Uzvi{eni Allah, d`.{., objavi:
O ti pokriveni, ustani i opominji!... do rije~i (fehd`ur), zatim je Objava poslije toga
redovno dolazila!114
VRSTE OBJAVE
Prije nego {to po~nemo op{irno govoriti o `ivotu Resulullaha, a.s., i o poslanstvu.
smatramo da treba spomenuti vrste Objave, jer je Objava predmet Risaleta - poslanstva.
Ibn - Kajjim ka`e, navode}i stepene Objave:
Prvi stepen: Er - ruja es - sadika ili istinito snovi|enje i s njom je po~etak Objave
Resulullahu, a.s.
Drugi stepen: objava koju je Resulullah, a.s., dobivao od D`ibrila u pam}enje, a da ga
ne vidi, kao {to pripovijeda Resulullah, a.s.:
Duh meleka dostavio je mome razumu, da ni jedna osoba ne}e umrijeti dok ne potro{i
svoju nafaku. Pa, bojte se Allaha i molite Ga na najljep{i na~in, i ne tra`ite to od Allaha
putem zabrana i nepokornosti, jer ono {to posjeduje Allah, d`.{., mo`e se dobiti samo
pokorno{}u.
Tre}i stepen: Resulullahu, a.s., dolazio je melek D`ibril, pa bi mu se ukazao u ~ovje~ijem
liku, i razgovarao bi s njim dok ne bi Resulullah, a.s., napamet nau~io govor. Nekada su
ga i ashabi vi|ali u ovom stepenu Objave.
^etvrti stepen: Melek mu je nekada dolazio u vidu zveckanja zvona. Ovaj metod Objave
bio je najte`i za Resulullaha, a.s. Melek bi se navalio te`inom na Resulullaha, a.s., tako
da bi mu znoj oblio ~elo, iako bi dan bio veoma hladan, a ako je bio na devi ona bi se od
silne te`ine savijala do zemlje. Tako mu je do{la Objava jednom prilikom, dok je bio
oslonjen na Zejdovu nogu. Zejdu je toliko bilo te{ko, da je jedva izdr`ao.
Peti stepen: Resulullah, a.s. vi|ao je meleka D`ibrila, a.s., u pravom liku, onome u
kojem ga je Allah, d`.{., stvorio. On bi mu objavljivao {to god je Allah nare|ivao. Ovakvim
na~inom je Resulullah, a.s., dobio Objavu samo dva puta. To je spomenuto Kurni - kerim
u suri En - Ned`m.
[esti stepen: na~in direktne Allahove dostave Resulullahu, a.s., dok je bio na nebesima
u no}i uzdignu}a - Lejletul - Mirad`a, a vezane za namaz i neke druge stvari.
66 Zape~a}eni d`enetski napitak
Sedmi stepen: direktan govor od Allaha, d`.{., Resulullahu, a.s., bez posredni{tva
meleka, kao {to je Allah, d`.{., govorio Musau, a.s., sinu Imranovom. Ovaj stepen Objave
bio je Musaova mud`iza koju je Kuran potvrdio, a njeno pojavljivanje kod na{eg Poslanika,
a.s., bilo je u hadisu o Israu, ili vezano za doga|aj odlaska Resulullaha, a.s., u jednoj no}i na
buraku, iz Meke u Kuddus u [amu. Neki su dodali i osmi na~in Objave. Ona je bila direktni
razgovor Allaha, d`.{., s Poslanikom, a.s., licem u lice, bez zastora. Ovaj na~in Objave
predmet je neslaganja izme|u kratkog rezimea u obja{njenju prvog i osmog stepena.115
a.s., nailaziti u svom djelovanju, kakve }e sve patnje pre`ivjeti od onih koji `ive u zabludi, te
koliko }e biti ismijavanja i izigravanja, pa do prave i otvorene borbe i `elje da ubiju i njega i
njegove drugove - ashabe. Sli~no }e zadesiti i sve Resulullahove sljedbenike, vjernike, pa
mu Allah, d`.{., savjetuje da bude strpljiv ma {ta mu se doga|alo, ne zbog toga da sebi
udovolji, nego da udovolji svome Gospodaru. Allahu Ekber! Allah je Najve}i! Ima li
jednostavnijih naredbi od ovih, kazanih jednostavnim rje~nikom, kratkim re~enicama, a u
su{tini, ove su naredbe izuzetno te{ke, ozbiljne i va`ne ako se provode u djelo. Odjek ovih
naredbi premostio je sve administrativne granice i stigao u sve krajeve svijeta, da bi se na
njih nadovezale sljede}e koje }e dolaziti Resulullahu, a.s.
Ajeti sadr`e poruku preno{enja i tuma~enja vjere (ed - davetu vet - teblig). Upozorenje
samo podrazumijeva da ima radnji na ovom dunjaluku za koje }e ~ovjek odgovarati pred
Allahom, d`.{., i zato ~ovjek, kao bi}e koje zaboravlja, stalno treba opominjati i podsje}ati,
ne radi ovoga dunjaluka, ve} radi Sudnjeg dana, gdje }e se ra~un polagati.
Ostali ajeti ovog poglavlja (El - Muddesir) zahtijevaju od ljudi vjeru u potpunu Allahovu
jedno}u i oslanjanje na Allaha, d`.{., u svim poslovima, a zanemarivanje li~nih prohtjeva.
Vrhunac svega je da }emo svi mi biti zadovoljni, kada Allah, d`.{., bude zadovoljan nama.
Su{tinski smisao ovih ajeta se mo`e iznijeti sljede}im redom:
1. Allahova jedno}a;
2. vjerovanje u Sudnji dan;
3. odgajanje du{e da ne `udi za zabranama i da ne ~ini grijehe koji }e je dovesti do
kazne, ve} da sti~e lijepe vrline, da se stalno izgra|uje i ~ini dobra djela;
4. prepusti Allahu, d`.{., da u svim stvarima, kona~na odluka bude Njegova;
5. naravno, sve ovo treba do}i nakon vjerovanja u risalet Resulullaha, a.s., u njegovo
plemenito vo|stvo i pravedno usmjeravanje.
Va`no je napomenuti da po~etak ajeta nosi uzvi{eni poziv i naredbu Allaha, d`.{.,
Poslaniku, {to prvo on treba prihvatiti. To je poziv kojim ga budi iz sna, skrivanja i osame,
da bi stupio u d`ihad i mukotrpan rad: O ti pokriveni, ustani i opominji! Kao da Uzvi{eni
ka`e: Onaj ko `ivi sam za sebe, `ivi bez brige, a ti, koji }e{ nositi te{ko breme na svojim
ple}ima, kakvo je tvoje spavanje? Kakav tvoj odmor, kakva tvoja topla postelja, miran, i
ugodan `ivot!?...Ustani, zbog velikog zadatka koji te ~eka, obaveze koja je tebi dodijeljena.
Ustani da radi{, i budi spreman na sve tegobe koje ti se na tome putu isprije~e. Ustani,
vrijeme spavanja je pro{lo, a i vrijeme rahatluka je pro{lo! Od danas po~inje bdijenje,
neprekidno bdijenje, duga i te{ka borba na Bo`ijem putu! Ustani, i pripremi se za sve to!
To su veli~anstvene i ozbiljne rije~i, koje ga di`u iz tople ku}ne postelje, iz bri`nog
toplog zagrljaja, i guraju u `ivotnu realnost; u more, u nevrijeme i buru, me|u ljude koji ga
prihva}aju i odbijaju.
Ustade Resulullah, a.s., i ostade stoje}i, uspravno, podignute glave, vi{e od dvadeset
68 Zape~a}eni d`enetski napitak
godina. Nije se odmarao, niti je pauzirao, nije `ivio za sebe i svoju porodicu. Ustao je i ostao
ustrajan na tuma~enju Allahove rije~i, nose}i na sebi velik i te`ak teret pod kojim se nije
poginjao, nose}i veli~anstveni emanet upu}en ljudima na zemlji, svim ljudima, cijelom
~ovje~anstvu. Taj emanet bila je vjera, vjera su~eljavanja, odgovornosti i d`ihada - borbe
na svim poljima. @ivio je u neprekidnoj borbi vi{e od dvadeset godina. Nije ga mogla omesti
jedna stvar od druge, jedan doga|aj od drugoga; cijelo to vrijeme, od momenta kad je ~uo
poziv i naredbu Uzvi{enog Gospodara i dobio veliko zadu`enje...
Allah, d`.{., nagradio ga u ime nas, i u ime cijelog ~ovje~anstva najve}om nagradom.116
Slijede}i tekstovi nisu ni{ta drugo do minijaturna slika ovog dugog i napornog d`ihada
i te{kog truda koji je ulo`io Resulullah, a.s., tokom trajanja Objave.
Zape~a}eni d`enetski napitak 69
Objavu Kurana Resulullahu, a.s., - neka je na njega salavat, mir i selam! - mo`emo
svrstati u dva vremenska perioda, sa zasebnim karakteristikama, i to:
1. mekanska objava, koja je trajala trinaest godina;
2. medinska objava, koja je trajala deset godina.
Oba perioda imaju svoje stupnjeve i karakteristike, specifi~ne za to mjesto i vrijeme,
~vrsto vezane i neodvojive od svakodnevnog `ivota i historijskih zbivanja.
Mekanski period Objave i Resulullahovog, a.s., poziva u islam, mo`emo podijeliti u tri
razdoblja:
1. tajno pozivanje u islam, u trajanju od tri godine;
2. javno pozivanje stanovnika Meke u islam od po~etka ~etvrte godine poslanstva do
kraja desete godine poslanstva;
3. period pozivanja u islam ljudi izvan Meke i {irenje vjere.
Ovaj period traje od kraja desete godine poslanstva, pa do Resulullahove, a.s., hid`re u
Medinu. O medinskom dijelu Objave }emo govoriti kada do|emo do tog perioda.
70 Zape~a}eni d`enetski napitak
PRVA PRETHODNICA
Prirodno je bilo da Resulullah, a.s., predo~i islamsko u~enje prvo najbli`im svojim
ljudima, svojoj porodici i prijateljima.
On ih pozva da slijede njegovo ubje|enje, a zatim pozva i svakog onoga koga je dobro
poznavao i za koga je znao da je dobar ~ovjek. Pozva one u koje je bio siguran da vole
Jednog Allaha, d`.{., da vole istinu i pravdu i koji znaju njega, Muhammeda, a.s., sa svim
njegovim vrlinama i osobinama. Oni mu se odazva{e, ne svi, ali se odazva{e oni koji
nikada nisu posumnjali u li~nost i veli~inu Resulullaha, a.s., i u njegove rije~i. To su oni,
koji su znali za historiju islama od prethodnih u~enjaka.
To je, na prvom mjestu bila njegova supruga Hatid`a, r.a., majka pravovjernih, k}i
Huvejlidova, a zatim njegov {ti}enik Zejd bin Haris bin [er Hubejl el - Kelbi117 , te njegov
amid`i}, Alija bin Ebi - Talib, dje~ak koji je `ivio kod Resulullaha, a.s., i kojeg je on odgajao,
i na kraju njegov vjerni prijatelj Ebu - Bekr es - Siddik. Ova grupica od ~etvero najdra`ih
bi}a, primi islam, prvog dana Resulullahovog djelovanja kao Allahovog poslanika.118
Nakon toga, Ebu - Bekr, r.a., po~eo je aktivno djelovati na {irenju islama. Bio je pogodna
osoba, obljubljen kod naroda i veoma uva`en zbog svog pristojnog na~ina `ivota. Ljudi su
Zape~a}eni d`enetski napitak 71
ga pitali za savjet, jer je posjedovao veliko znanje i iskustvo. On je po~eo pozivati u islam
one u koje je bio sasvim siguran, one s kojima se dru`io i kojima je vjerovao. Od njega su
primili islam Osman bin Affan el - Emevi, Zubejr bin el - Avvam el - Esdi, Abdurrahman bin
Auf, Sad bin Ebi - Vekas ez - Zuhrejan i Talha bin Ubejdullah et - Tejmi. Ova osmerica su
prva prethodnica ostalima, koji }e primiti islam u osvitu njegove zore.
Me|u prvim muslimanima je i Bilal bin Rebbah - Abesinac, a slijedili su: povjerenik
ovog ummeta119 , Ebu - Ubejde Amir bin el - D`errah, iz plemena Beni Haris bin Fihr, Ebu -
Selema bin Abd el - Esed, El - Erkam bin Ebi el - Erkam el - Mahrumi, Osman bin Mezun i
njegova dva brata Kudamet i Abdullah, zatim, Ubejdet bin el - Haris bin el - Muttalib bin Abdi
Menaf, Seid bin Zejd el - Adevijj i njegova `ena Fatima, k}i Hattaba el - Adevije ili sestra
Omer bin Hattaba, Habbab bin el - Eret i Abdullah bin Mesud el - Hezli i jo{ neki drugi. Ovo
su bili prvi muslimani, ljudi iz svih kurej{ijskih porodica. Ibn - Hi{am nabrojao ih je vi{e od
~etrdeset120 , a oko ubrajanja nekih ljudi u prve muslimane ne postoji potpuna sigurnost.
Ibn - Ishak ka`e: Zatim po~e narod primati islam, i mu{ko i `ensko, tako da se o islamu
po~e pri~ati u Meki.121 Svi, prethodno spomenuti ljudi, primi{e islam tajno. Resulullah, a.s.,
sastajao se s njima na odre|enim mjestima i tuma~io im islam daleko od o~iju javnosti.
Njegova misija jo{ je uvijek bila misija pojedina~nog, tajnog pozivanja u islam.
Nakon objave prvih ajeta sure El - Muddesir, objavljivanje se redovno nastavilo.
Objavljivani su kratki ajeti (re~enice) iz pojedinih sura (poglavlja), kao i dijelovi jedne
sure. Smisao je odgovarao vremenu i sredini u potpunosti. Zna~enje je bilo veli~anstveno,
toplo, razumljivo i prihvatljivo, a osnovni zadatak im je bio odgajanje i pripremanje ~ovjeka
da bude pravi vjernik. Bilo je i onih ajeta koji su ukazivali na sve ljudske nevaljal{tine kojih
se treba kloniti na ovome svijetu. Mnogi su opisivali D`ennet i njegove ljepote kao i
D`ehennem sa svim strahotama, slikovito i precizno, kao da ih okom gleda{. Sve {to je
objavljivano, djelovalo je na vjernike izuzetno pozitivno, stvaraju}i u njima i oko njih
atmosferu sasvim druga~iju od one u kojoj je `ivio ljudski rod toga doba.
NAMAZ
Me|u prvim naredbama koje su objavljene po~etkom silaska Objave, bila je i naredba
o klanjanju namaza.
Mukat - il bin Sulejman ka`e: Allah, d`.{., propisao je namaz po~etkom islama, i to
dva rekata dnevno i dva no}na rekata. To potvr|uje ajet: I Gospodara svoga krajem i
po~etkom dana veli~aj i hvali! (XI:55)
Ibn - Had`er ka`e: Resulullah je, pouzdano se zna, klanjao prije Israa - (uzdignu}a na
nebesa), a i njegovi drugovi, ashabi.
72 Zape~a}eni d`enetski napitak
Jedino je neslaganje oko toga, da li je naredba o klanjanju bila prije naredbe za pet
dnevnih namaza. Neki ka`u, naredba je bila samo za namaz prije izlaska sunca i poslije
zalaska.
Haris bin Usama pripovijeda, putem Ibn - Lehiata preko Zejda bin Harisa da je Resulullahu,
a.s., s po~etka Objave do{ao D`ibril, pa ga nau~io uzimanju abdesta, te kad je zavr{io s
abdestom, uzeo je {aku vode i poprskao je njome stidno mjesto. Ibn - Mad`d`e prenio je
smisao ovog hadisa. Sli~an hadis je prenesen od El - Berra bin Aziba i Ibn - Abbasa. U
hadisu Ibn - Abbasa stoji: Bila je to jedna od prvih naredbi.122
Ibn - Hi{am je naveo u svojoj Siri, da je Resulullah, a.s., sa svojim drugovima odlazio
u vrijeme namaza u klanac, te bi kriomice klanjali da ih ne bi narod vidio. Ebu - Talib vidio
je jedanput Resulullaha, a.s., i Aliju da klanjaju, pa im je to prigovorio, a kad je saznao o
~emu se radi, nalo`io im je da budu ustrajni i nepokolebljivi.123
prazne pri~e. Znaj da tvoj narod pred svim Arapima ne predstavlja nikakvu snagu. Ja sam
tebi pre~i i dovoljna su ti tvoja bra}a. Ako me|u njima nastavi{ propovijedati ono s ~im si
do{ao na tebe }e da nasrnu sva kurej{evi}ska plemena. U tome }e im pomo}i i ostali Arapi.
Ne znam da ima iko ko je svojoj rodbini nanio vi{e zla od tebe.
Resulullah, a.s., svo je vrijeme {utio i na tom skupu nije govorio ono {to je htio. On ih
pozva drugi put, pa kad do|o{e, re~e im:
Hvala Allahu, Njega slavim, na Njega se oslanjam, Njega vjerujem, kod Njega uto~i{te
tra`im i svjedo~im da nema drugog Boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga.
Zatim re~e:
Vo|a ne smije lagati svoj narod, tako mi Allaha, pored kojeg nema drugog boga osim
Njega, ja sam Allahov poslanik, vama naro~ito, a svim ljudima op}enito. Tako mi Allaha,
svi }ete umrijeti, kao {to legnete spavati, a svi }ete biti o`ivljeni, kao {to se probudite iz
sna. I svakako }ete polagati ra~un za svoja djela, a nagrada }e biti ili vje~ni D`ennet, ili
vje~na vatra. Ebu - Talib re~e:
Nama je tvoja pomo} najpotrebnija, tvoj savjet mi smo najspremniji prihvatiti, mi ti
najvi{e vjerujemo, evo ovdje, na okupu je sav rod tvog oca, i ja sam jedan od njih, iako
nisam prvi koji }e prihvatiti to {to voli{ ti, ali idi i ~ini ono {to ti je nare|eno! Tako mi Boga,
ja }u te kao i do sada, uvijek {tititi i braniti. Jedino, {to ja li~no nisam spreman napustiti
vjeru Abdul - Muttaliba!
Ebu - Leheb re~e: Ovo je, tako mi Boga, sramota; sprije~ite ga prije nego vas zavede!
Ebu - Talib dodade: Tako mi Boga, ne mo`emo ga sprije~iti dok smo `ivi.125
NA BRE@ULJKU SAFFA
Nakon {to je Resulullah, a.s., dobio obe}anje od Ebu - Taliba da }e ga {tititi u vremenu
dok mu Allah, d`.{., dostavlja Objavu, krenu jednoga dana na Saffu i povika: Evo
neprijateljskog upada! Kurej{ije se okupi{e oko njega. On ih pozva da vjeruju u Jednog
Allaha, d`.{., u njegovo poslanstvo i da vjeruju u Sudnji dan. Buharija prenosi dio ove
pri~e od Ibn - Abbasa, koji ka`e:
Kada je objavljeno: I opominji rodbinu svoju najbli`u - pope se Resulullah, a.s., na
Saffu i po~e dozivati: O potomci Fehra! O potomci Adija, o Kurej{ije!... - i tako redom,
dok se ne okupi{e. Pa za one koji ne do|o{e, posla glasnike da vide koji su to. Do|e Ebu
- Leheb, a do|o{e i Kurej{ije. Resulullah, a.s., re~e: [ta mislite, kada bih vas obavijestio
da se u dolini nalazi konjica koja }e vas napasti, biste li mi povjerovali? Odgovori{e: Da,
ti nisi nikada lagao! On re~e: Ja sam poslan vama, da vas upozorim na te{ku patnju i
kaznu koja vas ~eka! Ebu - Leheb re~e: Propao ti ostatak dana, zar si nas zbog toga
Zape~a}eni d`enetski napitak 75
OTVORENO ISTICANJE
ISTINE I REAKCIJE IDOLOPOKLONIKA
Prethodni doga|aj jo{ nije splasnuo uzburkanom Mekom, a ve} Allah, d`.{., objavi:
Ti javno ispovjedaj ono {to ti se nare|uje i mnogobo`aca se okani (15:94), pa se
Resulullah, a.s., okrenu protiv mnogobo`a~kih praznovjerja i njihove ni{tavnosti, govore}i
istinu o kipovima, o njihovoj vrijednosti, tj. bezvrjednosti. On im donese primjere o
bespomo}nosti da sami sebe opslu`e, a kako onda da budu bo`anstvo od kojega narod
tra`i za{titu i uslugu. Zatim im je objasnio da je onaj, koji u njih vjeruje i uzima ih za
posrednika izme|u sebe i Allaha, d`.{., u velikoj zabludi.
Mekom se razbukta mr`nja, nemir i strah. Ko to naglas govori o kipovima i narodu koji
ih obo`ava? Zar su na krivom putu i zar `ive u te{koj zabludi? Ko to dira u bogove Kurej{ija
i njhovu vjeru? Hiljade munja, gromova i zemljotresa uzdrma tihu, mirnu i uspavanu dolinu
Meke, uskovitla njen zrak, uzvitla sakrivene vjetrovite pustinje. Digo{e se Kurej{ije protiv
ove provale koja iznenada zahvati sve njih, strahuju}i da ne prodre u njihove obi~aje i
njihovo naslije|e.
Digo{e se Mekelije, jer shvati{e zna~enje rije~i iman tj, vjerovanje koje negira bilo
kakvo bo`anstvo osim Allaha, d`.{. Zna~enje: Vjerovanje u Objavu i Sudnji dan potpuna
je poslu{nost i potpuna predaja u kojoj ~ovjek nije vi{e vlasnik nad sobom, ni svojim
imetkom, jer to pripada Allahu, d`.{., za razliku od onih koji u to ne vjeruju. Prihvatiti ovo,
zna~i odre}i se gospodstva, vo|stva i ugleda koji u`ivaju kod Arapa, a povezano je preko
kumira u Meki. Njima zabraniti da izvr{avaju svoje mnogobo`a~ke obrede i da ih zanemare
zbog toga da bi udovoljili Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku?! Ne pada im na pamet.
76 Zape~a}eni d`enetski napitak
Zabraniti im da ne ~ine nasilje, porobljavanje i sve gre{ne radnje u kojima su ogrezli i no}u
i danju, to je nemogu}e. Oni ne prihva}aju bilo kakve promjene, jer Allah, d`.{., ka`e: Ali,
~ovjek ho}e dok je `iv da grije{i. (75:5)
Sve su to Kurej{ije dobro znale, ali {ta da ~ine pred iskrenim i povjerljivim ~ovjekom,
~ovjekom koji posjeduje najve}e ljudske vrednote i lijepo vladanje? Ne znaju da je postojao
jo{ neko takav od kad znaju historijat svoga roda. [ta da ~ine? [ta da rade? Kako da
postupe? Bili su u velikoj nedoumici, a i neka su, imali su za{to!
Nakon dugog i zamornog razmi{ljanja ne na|o{e bolje rje{enje nego da odu
Muhammedovom, a.s., amid`i, Ebu - Talibu, i da od njega zatra`e neka zaustavi svoga
brati}a u njegovim nakanama. Da bi njihov zahtjev bio ozbiljniji, odlu~i{e da nastupe o{tro.
Oni reko{e:
Poziv ljudima da napuste vjeru u na{e bogove, tuma~enje o njihovoj nemo}i i slabosti
je ru`na psovka i njihovo te{ko omalova`avanje; s tim uporedo je i psovka i poni`enje
na{ih o~eva i djedova koji su ih obo`avali, dr`ali se tog pravca i utrkivali se u tome.
ti? On odgovori:
Ne, recite vi {to mislite, a ja }u slu{ati. Reko{e:
Re}i }emo, on je vra~. On re~e: Ne, tako mi Boga, on nije vra~! Mi znamo vra~eve,
ko su i {ta su. On ne mrmolji kao vra~, a niti rimuje govor kao oni. Reko{e: Pa re}i }emo
da je lud. El - Velid odgovori: On nije lud. Mi smo vidjeli lu|ake i znamo kakvi su, ko su
i {ta su. On nije pomra~enog uma, nije du{evni bolesnik, a ni nervno rastrojen. Reko{e:
Re}i }emo da je pjesnik. Velid odgovori: Nije on ni pjesnik. Mi znamo sve pjesnike i njihovo
pjesni{tvo. Znamo recitovanje u red`ezu, a znamo i u hezed`u (red`ez i hezed` su metri~ke
forme u arapskom pjesni{tvu, o.p.p.). Znamo {ta je poezija, melanholi~na i vesela, pa
prema tome, on nije ni pjesnik. Reko{e: Re}i }emo - ~arobnjak je. Velid re~e: Ne, on nije
~arobnjak. Mi znamo ~arobnjake, vidjeli smo i njih i njihove sihre (~arolije). On ne op~injuje,
a niti ve`e vrad`bine. Reko{e: A {ta da ka`emo? Velid odgovori:
Tako mi Boga, njegove, a.s., rije~i imaju ljepotu, osnova im je kitnjasta i plodonosna,
a sadr`aj mudar, uman i prodoran. Vi ne mo`ete ni{ta tako re}i, a da bude valjano. Najbolje
}e biti od svega {to ste spomenuli da ka`ete, da je ~arobnjak - sahir. Rije~i koje govori su
~arolija - sihr, on rastavlja oca od sina, brata od brata, mu`a od `ene, ~ovjeka od porodice
i rodbine, pa se i vi njega ~uvajte i klonite.129
Prenose neka predanja da je nakon svega {to im je El - Velid odgovorio, nekolicina
njih upitala: Reci nam pravo tvoje mi{ljenje o njemu? On im odgovori: Pustite me malo
da razmislim. Stajao je dugo razmi{ljaju}i, a onda im je ipak rekao ono {to je na kraju i
njima poru~io da ka`u.130
U vezi s El - Velidom, Allah, d`.{., objavi {esnaest ajeta u suri El - Mudessir i to od (11
- 27): Meni ostavi onoga, koga sam ja izuzetkom u~inio. I bogatstvo mu ogromno dao. I
sinove koji su s njim. I ~ast i ugled mu pru`io. I jo{ `udi da uve}am! Nikako! On doista
prkosi ajetima Na{im. A naprti}u ja njemu te{ko}e. Jer je smi{ljao i ra~unao. I proklet bio
kako je prora~unao i jo{ jednom proklet bio kako je prora~unao! Zatim je pogledao. Pa se
onda smrknuo i namr{tio. I potom se okrenuo i uzoholio. I rekao: Ovo nije ni{ta drugo do
vrad`bina koja se naslje|uje. Ovo su samo ~ovjekove rije~i! U sekar }u ja njega baciti!131
Nakon {to se Konsultaciono vije}e slo`i s kona~nom odlukom, prionu{e da to provedu
u djelo. Rasporedi{e ljude na raskrsnicama kojima se kre}u hodo~asnici. Niko nije mogao
pro}i pokraj njih, a da ga ne upozore na Muhammeda, a.s., i da ne ka`u o njemu la`i.132
Najvi{e je na tom planu u~inio Ebu - Leheb. Resulullah, a.s., obilazio je ljude u vrijeme
hodo~a{}a u njihovim ku}ama, na trgovima Ukazu, Med`ni i Zil - Med`azu i pozivao ih
Allahovoj vjeri, a Ebu - Leheb bi i{ao za njim i vikao: Nemojte se odazivati, on je otpadnik
i te{ki la`ov!133
Ovaj postupak Kurej{ija doveo je do toga da su se Arapi s tog hodo~a{}a vratili sa
saznanjem o Resulullahu, a.s., i da se vijest o njemu ra{irila po cijeloj Arabiji.
78 Zape~a}eni d`enetski napitak
se niste klanjali Onome Kome se ja klanjam. Vama - va{a vjera, a meni - moja! (El -
Kafirun)138
I tako, Allah, d`.{., okon~a njihovu cini~nu i smije{nu ucjenu, ovim jasnim i preciznim
rje{enjem. Mogu}e je da su neke razlike u predanjima do{le zbog toga {to su pogodbe
dolazile jedna iza druge.
ZLOSTAVLJANJA I PROGONI
Idolopoklonici su upotrijebili sve metode, koje smo spomenuli. To su radili postepeno,
malo po malo, kako bi obuzdali {irenje islamskog u~enja u ~etvrtoj godini poslanstva
Resulullaha, a.s. Oni nisu prekora~ivali granice ljudskog u prvoj godini islama. Me|utim,
kako su proolazile sedmice i mjeseci, vidjeli su da im ovakav na~in djelovanja ne daje
nikakve rezultate. Stoga se sakupi{e ponovo i oformi{e komisiju od dvadeset pet ~lanova
ugledne mekanske gospode, a za vo|u odabra{e Ebu - Leheba, amid`u Resulullaha, a.s.
Nakon razmi{ljanja i dogovaranja, ova skupina donese definitivnu odluku protiv Resulullaha,
a.s., i protiv njegovih drugova. Odlu~i{e da ne}e {tedjeti ni `aliti truda u borbi protiv
islama. Zlostavljat }e Resulullaha, a.s., i sve koji prihvate islam i podvrgnut }e ih raznim
vrstama mu~enja, strogim kaznama i napadima.139
Oni zauze{e ovaj stav i odlu~i{e da ga provedu u djelo. Ovo je bilo veoma lahko
izvesti nad muslimanima, a posebno nad onim slabijim, neza{ti}enim. Me|utim, nad
Resulullahom, a.s.? Eh, to ne. On je bio o{trouman, smiren i dostojanstven, jaka i postojana
li~nost; cijene ga i prijatelji i neprijatelji, pravi ljudi odnose se prema njemu s po{tovanjem
i po~astima, a prema njemu su drski i grubi samo oni koji su nau~ili na sramotu i
bezobrazluk. Me|utim, i pored svega toga, bio je i pod za{titom Ebu - Taliba, a Ebu - Talib
bio je jedan od mekanskih prvaka, po~ev{i od porijekla pa do susreta s obi~nim svijetom
u ~ar{iji, uva`avan od svakoga. Stoga su se mnogi bojali zavade s njim, pa ~ak i zamjerke.
Taj njegov status dovodio je Kurej{ije do o~aja. Krenuli bi da ne{to u~ine, pa bi odustali.
Me|utim, dugotrajno strpljenje bilo je veoma opasno po njihovu vjeru, njihovo vjersko
vo|stvo me|u Arapima i njihovo ovozemaljsko ~elni{tvo.
Oni otpo~e{e kampanju zlostavljanja, pod vo|stvom Ebu - Leheba, koji je zauzeo
neprijateljski stav protiv Resulullaha od prvoga dana, jo{ mnogo prije nego ga optu`i{e
Kurej{ije. Ranije smo naveli kako je istupio na skupu kod Beni Ha{ima, a kako na Saffi.
Nalazimo u nekim predanjima da je na Saffi uzeo kamen da njime udari Poslanika, a.s.140
Ebu - Leheb o`enio je svoja dva sina, Utbeta i Utejbeta, dvjema k}erkama Resulullaha,
a.s., Rukajjom i Ummu Kulsumom. To se desilo prije poslanstva, a kad je po~ela Objava
dolaziti Resulullahu, a.s., naredio im je da se razvedu s njima. Bio je u tome strog i uporan,
Zape~a}eni d`enetski napitak 81
prebacio je ov~ija crijeva na Resulullaha, a.s., dok je klanjao u haremu Kabe, a drugi je to
isto znao baciti na put kuda bi prolazio Resulullah, a.s. Stoga je on, ~esto uzimao sebi kutak
u d`amiji da u miru klanja zaklonjen od du{mana. Nekada je znao pokupiti ba~ena crijeva, te
s njima iza}i pred d`amiju, zatim bi uzbu|en i ljut viknuo: O Beni Abdi Menaf! Kakvi su ovo
susjedi!? Za{to mi to rade, {ta sam im u~inio?
Ukbe bin Eb - Muit je znao i pretjerati u tome. Buharija prenosi, od Abdullaha bin Mesuda,
r.a., da je Resulullah, a.s., klanjao jednom prilikom kod Kabe, a Ebu - Leheb i njegovi prijatelji
sjedili su, pa jedan od njih upita:
Koji }e od nas oti}i i donijeti od tog i tog crijeva od deva, pa da ih bacimo Muhammedu
na le|a, kad padne na sed`du? Javi se najbjedniji od njih, Ukbe bin Ebi - Muit.145 Donese
to, sa~eka da Resulullah, a.s., padne na sed`du, a zatim mu to stavi na le|a, me|u
ple}ke. A ja to gledah - ka`e Abdullah bin Mesud, i ni{ta ne mogoh u~initi. Sve i da sam
poku{ao, ne bih uspio. Zatim re~e: Oni su se po~eli smijati toliko glasno, da su se tresli
od smijeha. Resulullah, a.s., ostao je na sed`di. Glavu nije podigao dok ne do|e k}i mu
Fatima. Ona skide teret s njegovih le|a i on podi`e glavu, pa re~e: Moj Allahu, Tebi
prepu{tam Kurej{ije! To ponovi tri puta. To im te{ko pade na srce! Abdullah nastavlja:
Oni su smatrali da molbe u tom gradu bivaju usli{ane, zatim se javi isti glas: Moj
Gospodaru, prepu{tam Ti Ebu - D`ehla, Utbet bin Rebia, [ejbet bin Rebia, El - Velid bin
Utbeta, Umejjet bin Halefa, Ukbet bin Ebi Muita ... i sedmog spomenu, ja mu ime ne
zapamtih. Ali tako mi Stvoritelja, sve nabrojane sam vidio mrtve u zajedni~koj grobnici
mu{rika poslije Bitke na Bedru.146
Kad bi Umejje bin Halef vidio Resulullaha, a.s., klevetao bi ga i rugao bi mu se, pa
Allah, d`.{., objavi: Te{ko svakom klevetniku - podrugljivcu ...
Ibn - Hi{am ka`e: Klevetnik (hummezet) je onaj, koji javno vrije|a ~ovjeka, pa ga
time postidi i na njega uvredljivo namiguje, a podrugljivac (lummezet) je onaj, koji maltretira
i sramoti ljude podmuklo147 i potajno.
Umejjetov brat, Ubejj bin Halef i Ukbet bin Ebi - Muajt bili su veoma slo`ni. Jedanput
je Ukbe sjeo kod Resulullaha, a.s., da slu{a {ta govori, pa ta vijest do|e do Ubejjeta, koji
ga izgrdi i prekori i zatra`i da pljune u lice Resulullahu, a.s., {to je on i u~inio.
Jedanput je Ubejj li~no zdrobio truhlu kost, pa pra{inu puhnuo na Resulullaha, a.s.148
El - Ahnes bin [urejk es - Sekafi jedan je od onih koji su zlostavljali Resulullaha, a.s.
To potvr|uje i Kuran, koji ga opisa sa devet svojstava. Allah, d`.{., ka`e:
I ne slu{aj ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tu|e rije~i prenosi,
{krca, nasilnika, velikog gre{nika, surova, i, osim toga, u tu|e pleme uljeza. (68: 10, 11,
12, 13)
Tako je ponekad Ebu - D`ehl dolazio da slu{a Resulullahovo, a.s., u~enje Kurana, a
zatim bi odlazio od njega i nastavljao po starome. Niti je primao vjeru, niti bi se pokoravao, niti
Zape~a}eni d`enetski napitak 83
a zatim ga je izbacila iz ku}e, a `ivjeli su u velikom izobilju. Njegova se ko`a nakon tih patnji
nabrala kao u zmije. Bilal, rob Umejjet bin Halef el - D`umehije, primi islam, a Umejjet mu je
znao om~u na vrat staviti, i dati u`e djeci u ruke, da ga vuku po brdima Meke, sve dok ne bi
na vratu ostao urez od om~e. Umejjet je znao i sam da se i`ivljava na njemu. Pritezao bi mu
om~u jednom rukom, a u drugoj je dr`ao {tap i tukao ga. Prisiljavao ga je da sjedi na vrelom
pustinjskom suncu, patio ga gla|u, a od svega, najstra{nije bija{e kada bi ga u podnevsko
vrijeme svezao golog i ostavio da le`i na u`arenom pijesku, s ogromnim kamenom na
grudima. Tada bi mu govorio: Ostat }e{ ovako, tako mi Boga moga, dok ne umre{, ili dok
se ne odrekne{ Muhammeda, pa po~ne{ ponovo vjerovati u Lata i Uzata.
Bilal bi u takvom te{kom stanju govorio: Bog je jedan! Allah je jedan. Jedan je! Dok je
Bilal podnosio ovu vrstu mu~enja, nai|e jednog dana Ebu - Bekr pokraj njih, vidje to sve, pa
kupi Bilala od Umejjeta. Njemu dade crnog mladog momka, u zamjenu za njega. Spominje
se, me|utim, da ga je kupio za pet ili sedam oka srebra. Nakon kupovine, Ebu - Bekr dao mu
je slobodu.156
Ammar bin Jasir bio je rob Benu-Mahzuma. On, njegov otac i majka primi{e islam
zajedno. Oni pro|o{e jo{ gore od Bilala. Mu{rici - nevjernici - idolopoklonici ili mnogobo{ci
Meke, opet na ~elu s Ebu - D`ehlom, znali su ih istjerati u pustinju usred dnevne `ege, pa
bi ih mu~ili na suncu i tako ostavili.
Pro|e Resulullah pokraj njih, pa im re~e: Strpite se, porodico Jasira! Va{ boravak bit
}e u D`ennetu. Jasir podle`e mukama. Jasirovu `enu, Sumejju, r.a., ubi Ebu - D`ehl.
Probode joj spolni organ kopljem. Ona je prvi {ehid islama. Ammar je sve to gledao u
te{kim mukama, a u srcu pre`ivljavao nepodno{ljiv bol zbog roditeljskog stradanja. Ebu -
D`ehl nastavi mu~iti Ammara, ne{to gla|u, a ne{to vrelim kamenjem koje mu je tovario
na grudi, a potom bi ga zalijevali vodom, da se na njemu gasi u`areno kamenje. Kurej{ije
su govorile:
Ne}emo te ostaviti na miru, dok ne po~ne{ psovati Muhammeda, a.s., ili dok za na{e
bogove, Lata i Uzata, ne na|e{ ljubav u svom srcu.
On im u tim silnim mukama obe}a to. Pusti{e ga nakon obe}anja, a on ode pla~u}i
Resulullahu, a.s., da mu se izvine. Allah, d`.{., potom objavi:
Onoga koji zanije~e Allaha, nakon {to je u Njega vjerovao, osim ako bude na to
primoran, a srce mu ostane ~vrsto u vjeri, ~eka Allahova kazna. One, kojima se nevjerstvo
bude mililo, sti}i }e srd`ba Allahova i njih ~eka patnja velika. (16:106)157
Muke je pretrpio jo{ jedan rob, Ebu - Fukejhet, ~ije je ime bilo Efleh, rob Mekelije
Abdu - d - Dara. Njemu su vezali noge i vukli ga tako po zemlji.158 Razne muke azaba
(zlostavljanja) podnio je Habab bin el - Ert, rob Ummi Enmare, k}eri Sebaa el - Huzaije.
Mu{rici su ga vukli za kosu, pa mu `estoko presavijali vrat, okrenutom na bok, do pucanja
pr{ljanova, a zatim bi natovarili na njega kamen da ne mo`e ustati.159
Zape~a}eni d`enetski napitak 85
Nekoliko `ena primilo je islam: Zunejra, En - Nehdija sa svojom k}eri i Ummu Ubejs,
zvana Ima, koje su bile robinje, a potom primile islam. Njih su mu{rici isto tako zlostavljali
na razne na~ine. Tako|er, primi islam (kupljena) robinja porodice Beni - Muemmela, koji
su porijeklom od Benu - Adijja. Omer bin el - Hattab ju je silno tukao (tada je bio mu{rik)
dok mu ne bi dosadilo, a onda bi rekao: Prestao sam te tu}i jer mi je dojadilo.160
Ebu - Bekr kupi ove robinje i dade im slobodu, kao {to je oslobodio Bilala i Amir bin
Fuhejrea.161
Mu{rici su znali nekim ashabima (drugovima) Resulullaha, a.s., navu}i devinu ko`u, a
zatim bi ih bacili u vreli pijesak, a drugima bi navla~ili `eljezni oklop, pa ih bacali na vrele
stijene.162
Spisak mu~enika na Allahovom putu veoma je dug, a njihove patnje neshvatljive
razumu. Oni, kao i svaki onaj za koga bi ~uli da je musliman, pro{li su istim trnovitim
stazama.
ERKAMOVA KU]A
Velika je mudrost bila, da je tokom svih ovih mu~nih doga|aja Resulullah, a.s., zabranio
muslimanima javno obznanjivanje i ispoljavanje islama. Naredio im je da se mogu samo
tajno sastajati. Svako javno okupljanje bi ponovo navelo mu{rike (nevjernike) da ispolje
svoje nasilje, i pokvare Resulullahovo, a.s., nastojanje da podu~ava ove ljude vjeri, Kurnu,
mudrosti i odgoju.
Postojala je, tako|er, bojazan od otvorenih sukoba dviju idejno neprijateljskih strana.
To se i dogodi, ~etvrte godine Resulullahovog, a.s., poslanstva. Drugovi (ashabi) poslanika,
a.s., okupljali su se na skrovitim mjestima i u tajnosti obavljali molitvu. Tako ih jedanput
ugleda grupa nevjernika, pa ih izvrije|a{e i napado{e. Sad bin Ebi - Vekas udari nekog
~ovjeka - mu{rika i okrvari ga.
To je bila prva prolivena krv u islamu, a u njegovoj odbrani.163 Da je sukob potrajao
du`e i da se ~e{}e doga|ao, sigurno bi to dovelo do uni{tenja muslimana, a time i njihove
vjere. Stoga je Allahova mudrost nalagala prikrivanje. Ve}ina muslimana krila je svoje
ubje|enje, prakticiranje vjere, kao i svoja okupljanja. [to se ti~e samog Resulullaha, a.s.,
on je sve to javno ~inio na o~i mu{rika, i ni{ta ga od toga nije moglo odvratiti. Jedino se
tajno sastajao s muslimanima, vi{e radi njihove sigurnosti i radi samog islama, nego radi
sebe.
Na Saffi164 nalazila se ku}a Erkam bin Ebu el - Erkam el - Mahzumije. Bila je malo po
strani od zulum}ara i njihovih o~iju. Resulullah, a.s., uze je da u njoj tuma~i vjeru i da se u njoj
okupljaju muslimani. To se dogodilo u petoj godini poslanstva.165
86 Zape~a}eni d`enetski napitak
a.s., saznao je da je Ned`a{ija (Njegus, kralj Abesinije), pravedan ~ovjek, i da u svojoj zemlji
sve ljude podjednako tretira, bez obzira na rasu, naciju i stale`. Niko nije pot~injen u njegovoj
zemlji. Stoga on naredi muslimanima da se isele u Abesiniju i da o~uvaju svoju vjeru od
smutnje.
U mjesecu red`epu, godine pete od poslanstva, iseli se prva grupa ashaba u Abesiniju.
Izbjeglo je 12 mu{karaca i 4 `ene. Grupu je predvodio Osman bin Affan sa svojom `enom
Rukajjom, k}erkom Resulullaha, a.s. Za njih je Poslanik, a.s., rekao: Njih dvoje su prva
porodica koja je u~inila hid`ru - seobu na Bo`ijem putu, poslije Ibarhima, a.s., i Luta, a.s.168
Ova grupa krenula je na put u kasno doba no}i, kako ih Kurej{ije ne bi vidjeli i omeli u
namjeri. Do{li su na obalu Crvenog mora u luku [uajbet, a odatle ih povedo{e dvije trgova~ke
la|e i prevezo{e preko mora u Abesiniju. Kurej{ije nisu nikako mogli otrpjeti takav na~in
obmane, pa krenu{e putem njihovih tragova. Dok su oni do{li do obale, muslimani su ve}
krenuli sigurno. Primljeni su u Abesiniju kao dragi gosti.169
Mjeseca ramazana, iste godine, iza|e Resulullah, a.s., jednog dana i ode u harem
Kabe. Tamo zate~e veliki skup Kurej{ija, od poglavara do gospode. On stade pred njih i
po~e u~iti suru En - Ned`m. Bilo je to iznena|enje za sve njih. Oni do tada nisu nikada ~uli
Allahove rije~i, Allahov, d`.{., govor. Njihov na~in govora je bio svakodnevno me|usobno
komuniciranje i me|usobno savjetovanje rije~ima: Ne slu{ajte ovaj Kuran, nego pravite
buku da biste ga nadvikali. (41:26) Po{to ih iznenadi milozvu~no u~enje ove sure, i Allahov
govor iznenadi njihov sluh, jer je bio veli~anstven u svom zna~enju, i potpuno su zaboravili
u kakvoj su situaciji. Svi su bili okrenuti Muhammedu, a.s., i svi su gledali u njega, i ni{ta
im drugo nije bilo na umu osim on, sve dok nije Resulullah, a.s., do{ao do kraja sure i
rije~i koje otvaraju srca:
Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! (53:62) Zatim u~ini sed`du. Za
sve to vrijeme, niko se nije ni maknuo s mjesta, a ustvari, ljepota Istine sputala je inad u
njihovim du{ama, du{ama oholih podrugljivaca, pa se ne moga{e sustegnuti nego pado{e
ni~ice Allahu, d`.{., na sed`du.170 Pokaja{e se kad spozna{e da je veli~ina Allahovog,
d`.{., govora prigela zemlji njihovo gospodstvo i njihovo rukovodstvo. Ovim gestom }e
pasti u vodu sav njihov trud koji su ulo`ili protekle godine i pol u raskrivanje Resulullaha,
a.s., i njegove vjere, a strah ih obuze od svijeta koji sve to vidje, a i onih koji ne vidje{e,
nego su samo ~uli za to. Kritike su plju{tale sa svih strana. Oni se ne mogo{e otkupiti
pred svojim istomi{ljenicima druga~ije, ve} samo novim la`ima. Slaga{e opet, ali ovaj put
druga~ije. Slaga{e da je Resulullah, a.s., bio milostiv prema njihovim bogovima i da ih je
pohvalio i rekao za njih:
To su veliki bogovi, treba se uzdati u njihov {efaat (zauzimanje za ljude na Sudnjem
danu). Oni izreko{e stra{nu potvoru na Resulullaha, da se iskupe zbog, Allahu, d`.{.,
u~injene sed`de, zbog sed`de koju u~ini{e zajedno s Poslanikom, a.s. Ne, ni{ta to nije
88 Zape~a}eni d`enetski napitak
drugu stranu, kako bi stvar izveo na ~istac. Stoga posla po muslimane i pozva ih da do|u
kod njega. Oni do|o{e. Svi su bili slo`ni u istini i iskrenosti, ma koga se ona ticala.
Ned`a{ija ih upita: Zbog koje to vjere napustiste svoj narod, svoja ognji{ta i svoje
najbli`e? Koliko znam, niste ni moju vjeru - kr{}anstvo, primili, a ni vjeru nekoga drugog
naroda?
D`afer bin Ebi - Talib istupi pred muslimanima i re~e:
O vladaru, pripadali smo narodu koji je `ivio u neznanju i zabludi. Obo`avali smo
kipove, jeli mrtvo meso, ~inili zabranjene stvari, kidali rodbinske veze, uznemiravali kom{ije,
ja~i od nas tla~io je slabijeg. Eto, tako smo `ivjeli sve dok nam Allah, d`.{., ne posla
Poslanika. Iz na{eg naroda je, znamo mu lozu i porijeklo. Znamo da je iskren, povjerljiv i
pravedan. On nas pozva da vjerujemo samo jednog Boga i da se samo Njemu pokoravamo.
On nas podu~i da se odreknemo vjere koju smo prakticirali, mi i na{i o~evi, vjere u mnogo
kipova i kumira. Naredi nam da samo istinu govorimo, da budemo ljudi od rije~i i povjerenja,
da po{tujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo s kom{ijama. Naredi nam da
prestanemo ~initi zabranjena djela, da ne govorimo la`i, da ne tro{imo imetak siro~adi
(jetima), da ne potvaramo i da ne ogovaramo ~estite `ene. Naredi nam da se pokoravamo
samo Allahu, Jednom, Jedinom, da Mu {irk ne ~inimo (drugo bo`anstvo Njemu ravnim da
ne smatramo). Naredi nam da namaz (molitvu) obavljamo, zekat dajemo (dio od svog
imetka) i post postimo.
D`afer mu nabroja osnovne temelje islama, pa nastavi: Mi sve to od njega za naredbu
primismo, jer vjerovasmo njegovim rije~ima. Stoga povjerovasmo i u njegovo poslanstvo
i po~esmo slijediti njegove upute. Postadosmo muslimani i po~esmo ispoljavati islam. Mi
samo Allaha vjerujemo, druga Mu ne pripisujemo, zabranjujemo ono {to je nama
zabranjeno, dozvoljavamo ono {to je nama dozvoljeno. Eto, zbog toga nas zamrzi na{
narod, zbog toga nas na muke stavi{e i na silu nas htjedo{e od na{e vjere odvratiti, i
ponovo kipovima i kumirima prikloniti,da opet po~nemo ~initi sve ono {to smo ~inili prije
islama. Pa po{to nas na to po~e{e silom, prijetnjom i mu~enjem prisiljavati, i vjeru na{u u
nama ubijati, do|osmo u tvoju zemlju.
Izabrasmo tebe za doma}ina mimo drugih vladara i zemalja. Tvoju za{titu po`eljesmo,
jer smo ~uli da niko u tvojoj zemlji uznemiravan nije bio.
Ned`a{ija upita D`afera: Ima{ li kod sebe ne{to od Allahove Objave? D`afer odgovori:
Da! Onda mi pro~itaj! - re~e Ned`a{ija.
D`afer ustade, prou~i po~etak Kaf, ha, ja, ajn, sad sura Merjem. Ned`a{ija je plakao,
tako mi Allaha! Plakao je i sva mu je brada bila mokra od suza, plakali su njegovi patrijarsi
i od pla~a se pokvasi{e njihove Biblije, koje uvijek otvorene dr`e u ruci. Kako su to divne
rije~i!
Ned`a{ija im se obrati: Ovo {to sam ~uo, i rije~i koje su Isau objavljene, dolaze iz
90 Zape~a}eni d`enetski napitak
istog Izvora! Idite, slobodni ste! Ja vas, tako mi Boga, ne}u predati ovima - pa se okrenu
onoj dvojici (Amru bin el - Asu i Abdullahu bin Rebi), neka se ne nadaju. Obojica iza|o{e
osramo}eni, pa Amr re~e svome drugu: Tako mi Allaha, sutra }emo ponovo do}i, i ja }u im
dosko~iti glave kod Ned`a{ije. Abdullah mu re~e: Ne ~ini to, oni imaju rodbinu i bli`e svoje,
pa iako su nas napustili i druga~iju vjeru prihvatili, oni su na{i. Me|utim, Amr je bio odlu~an.
Sutradan, obojica odo{e kod Ned`a{ije i Amr otpo~e: O vladaru, ti pomilova one ju~e, a da
zna{ {ta samo njihova vjera ka`e o Isau!? Ned`a{ija posla po muslimane da do|u. Postavi
im pitanje o Isau. Oni se iznenadi{e, ali ranije su donijeli odluku da istinu govore, ma o kome
od stvorenja se radilo. Tako se desi i sada.
Kad u|o{e kod njega, on ih upita o Isau, a.s., a D`fer odogovori:
O Isau, mi znamo samo ono {to smo ~uli od na{eg Resulullaha, a.s.: Isa je Allahov rob
i Njegov vjerovjesnik. On je sin Merjemin, (~edne djevice koja je na Allahovu odredbu: Budi
i ono biva, dobila dijete) On je Bo`iji dah `ivota i Njegova rije~ koju je predao djevici Merjemi.
Ned`a{ija re~e: Tako mi Boga, ovo {to ste rekli o Isau, spasilo vas je, zatim pokaza na
{tap polo`en izme|u sebe i muslimana i re~e: Nas razdvaja samo koliko ova crta od
{tapa.
Zatim re~e muslimanima: Idite, vi ste sigurni u mojoj zemlji. Ko vas napadne, bit }e
ka`njen! (To je ponovio triputa). Ne bih dozvolio, za ~itavo brdo blaga, da se nekome od
vas nanese zlo. Potom se okrenu svojim podanicima i re~e: A ovima ovdje - i pokaza na
Amra i Abdullaha, vratite sve darove koje su donijeli. Meni ne trebaju, tako mi Boga! S
mitom nisam ni ovaj prijesto dobio, a kamoli da s mitom ove izru~im. Dok budem imao
poslu{an narod i ja }u njima biti pokoran vladar koji }e pravdu dijeliti.
Ummu Selama - koja je i pripovijedala ovaj doga|aj, re~e:
Obojica Kurej{ija iza|o{e od Ned`a{ija pognute glave i neobavljenog posla zbog
kojeg su do{li. A mi ostadosmo da `ivimo u miru u dobroj ku}i, kod dobrog doma}ina.175
Ovo je Ibn - Ishakova verzija. Ostali autori Sire navode da je Amrovo izaslanstvo kod
Ned`a{ija bilo poslije Bedra, a neki navode da je Amr dva puta odlazio kod njega.176
Me|utim, pitanja i odgovori koji su navedeni u razgovoru sa Ned`a{ijom i D`aferom iz
druge posjete, skoro su isti koje je i Ibn - Ishak naveo, a ta pitanja potvr|uju da je dijalog
vo|en pri prvoj posjeti Ned`a{ije. Smicalica koju su pripremili prvaci Meke, do`ivi neuspjeh.
Propade im plan. Bili su uvrije|eni i poni`eni. Shvati{e da svoje zle namjere ne mogu
provesti u djelo, osim u domenu svoje vlasti. Stoga se u njihovim glavama ponovo rodi
stra{na ideja. Vidje{e da ne mogu stati svemu ovome u kraj. Jedini na~in je da kona~no
zabrane Resulullahu, a.s., dalje djelovanje i {irenje islama, ako ne druga~ije, onda totalnim
uni{tenjem. Ali kako, kojim na~inom to u~initi? Ebu - Talib ga {titi i uvijek se isprije~i
izme|u njih i njega. Stoga odlu~i{e da se direktno s njim razjasne.
Zape~a}eni d`enetski napitak 91
Tada ustade el - Mutam bin Abdij bin Nevfel bin Abdi Menaf:
O Ebu Talibe, tvoj narod je pravedno postupio prema tebi, trudili su se da te oslobode
od onoga {to i ti mrzi{, a ti od njih ni{ta ne prihvati. Ebu - Talib odgovori: Tako mi Boga,
niste pravedno postupili prema meni, ali ste se udru`ili da me razo~arate i da dignete narod
protiv mene. Nastavite kako ste po~eli!179
Historijski zapisi ne navode vrijeme ovih dviju posjeta, no izgleda, nakon sumiranja
doga|aja i osoba, da su bile polovinom {este godine poslanstva, a razmak izme|u dvije
posjete je vremenski bio kratak.
ako ho}ete, a ako ho}ete sprije~ite me, pa neka ~ini porodica Abdi Menafa {ta ho}e!
Kurej{ije odgovori{e: Ne}emo te ostaviti na cjedilu, ~ini {to `eli{!
Kad osvanu novo jutro, Ebu - D`ehl uze kamen kakav je opisao, pa sjede da ~eka
Resulullaha, a.s. Do|e Resulullah, a.s., u vrijeme u koje je dolazio, i stade na molitvu.
Kurej{ije su posjedale okolo na svoja uobi~ajena mjesta, ~ekaju}i {ta }e Ebu - D`ehl
uraditi. Kad se Resulullah, a.s., spusti na sed`du, Ebu - D`ehl podi`e kamen i krenu
prema Resulullahu, a.s., a nakon {to mu se primaknuo, vrati se pora`en, promijenjene
boje lica, prestra{en, a rukom je pritiskao kamen. Kurej{ije mu pri|o{e i povika{e: [ta ti bi
Ebu - Hakeme? On re~e: Kad sam krenuo da u~inim ono {to sam naumio, i {to sam vam
ju~er rekao, pa kada htjedoh podi}i kamen, preda mnom se isprije~i veliki mu`jak deve
kakvog ne vidje{e do tada moje o~i, s visokim jakim nogama, sna`nim bedrima, velikom
~eljusti i zdravim zubima. Nikada ne vidjeh takvog dromedara. Tako mi Boga, poigravao je,
i okrenuo se prema meni da me izgrize.
Ibn - Ishak prenosi: Meni su rekli da je Resulullah, a.s., kazao:
To je bio D`ibril, a.s. Da ga je dohvatio, on bi ga izgrizao i na smrt izujedao.182
Nakon ovoga, Ebu - D`ehl u~inio je Resulullahu, a.s., ono {to je navelo Hamzu da primi
islam, o ~emu }e kasnije biti govora.
Ideja o uni{tenju Muhammeda, a.s., iz dana u dan sazrijevala je u glavama i mra~nim
srcima zulum}ara. Ibn - Ishak prenosi od Abdullah bin Amr bin el - Asa, koji ka`e:
Prisustvovao sam njihovom skupu u Hid`ru (polukrug izvan gra|evine Kabe, ali se ubraja
u Kabu). Govorili su o Resulullahu, a.s. Reko{e: Ne znamo da je iko imao ovoliko strpljenja
kao mi s njim. Bili smo strpljivi i previ{e, posebno {to se radi o jednoj ozbiljnoj stvari. Dok
su oni tako govorili, pomoli se Resulullah, a.s., pa je dotakao Crni kamen na uglu Kabe, a
zatim pro|e pokraj njih ~ine}i tavaf oko Kabe. Oni ga poprati{e ru`nim rije~ima. To se
odrazilo na licu Resulullaha, a.s. Kada je drugi put prolazio ispred njih, sli~no uradi{e, pa
se to odrazi na njegovom, a.s., licu. Tako bi i kad je tre}i put prolazio. Resulullah, a.s.,
zastade i re~e:
Slu{ajte o Kurej{ije! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a ja sam do{ao da vam
najavim propast. Oni se uskome{a{e. Svaki je od njih izgledao kao da ima na glavi pticu
grabljivicu. Onaj koji ga je navi{e napadao, smiri se, sabra se, pa mu se po~e obra}ati
najljep{im rije~ima. On povika: Odlazi, Ebu - Kasime, nisi ti neznalica.
Sutradan se opet iskupi{e i opet po~e{e pri~ati o njemu, a Resulullah, a.s., pojavi se.
Prisko~i{e mu svi kao jedan i okru`i{e ga.
Vidjeh - pri~a Ibn Amr bin el - As - kako neko od njih dohvati njegov ogrta~, a Ebu -
Bekr sko~i na njega. Plakao je i govorio: A zar }ete ubiti ~ovjeka zato {to ka`e: Moj Bog
je Allah!? Oni ga pusti{e i odo{e. Ibn - Amr re~e: Ovo mi je bilo najte`e {to sam vidio
da mu rade Kurej{ije.183 U Buharijinom predanju prenosi se od Urveta bin Zubejra, koji
94 Zape~a}eni d`enetski napitak
ka`e: Pitao sam Amra bin el - Asa da mi ispri~a najte`e zlo koje su Kurej{ije u~inile
resulullahu, a.s., pa mi re~e: Dok je Resulullah, a.s., klanjao u }o{ku Kabe, pomoli se Ukbet
bin Ebi - Muajt, pa svoju odje}u omota oko Resulullahovog, a.s., vrata i prite`e je svom
snagom. Tada se pomoli Ebu - Bekr pa ga svom snagom odgurnu od Resulullaha, a.s., i
re~e: A zar }ete ubiti ~ovjeka, ako ka`e: Moj Gospodar je Allah!?184
U jednoj verziji od Esme, k}eri Ebu - Bekra ka`e se: Doprije vapaj do Ebu - Bekra i
glas mu re~e: Spasi svoga druga, on izjuri iz ku}e, a na glavi mu ~etiri uvojka. Iza|e
govore}i: A zar }ete ubiti ~ovjeka, zato {to ka`e: Moj Gospodar je Allah!!? Muhammeda,
a.s., pusti{e, a okrenu{e se Ebu - Bekru. On se zatim vrati me|u nas sav pretu~en!
veli~anja djedovske vjere. Sve je ovo, jo{ uvijek bilo ono {to je vladalo razumom. To je bila
stvarnost za koju je srce kucalo. Stoga on ostade marljiv i neumoran u svojim djelatnostima
protiv islama. Ali i pored svega, u dubini srca titrao je neki drugi osje}aj, daleko skriven iza
tjelesnog oklopa.
U Omerovo `estoko neprijateljstvo ubrajamo njegovu odluku da ubije Resulullaha,
a.s. To se desilo jednog dana, kad iza|e opasan britkom sabljom, da namjeru provede u
djelo. U putu ga sretne Nujam bin Abdullah el - Adevij192 , ili, mo`da, neki ~ovjek iz plemena
Benu - Zehra193 , ili ~ak iz plemena Mahzum194 , pa re~e: Gdje si naumio Omere? On re~e:
@elim ubiti Muhammeda. Ovaj mu re~e: Kako }e{ se u~uvati Benu - Ha{ima i Benu -
Zehre (porodica), ako ubije{ Muhammeda? Omer mu re~e: Jedino mo`e{ tako govoriti
ako si primio novu vjeru, a ostavio staru u kojoj si ro|en.
^ovjek mu tada re~e: A ho}e{ li Omere, da ti ka`em ne{to {to ne zna{? Bit }e{
iznena|en! Tvoja sestra i tvoj zet su promijenili vjeru i ostavili vjeru kojoj ti pripada{. Omer,
sav uzrujan, krenu njihovoj ku}i. Kada do|e kod njih, zate~e Habbab bin el - Ereta. U
rukama je imao list Kurana na kome je bilo napisano Ta ha. On je tu suru ~itao njima
dvoma. Habbab je ~esto dolazio kod njih i ~itao im Kuran, pa kada ~u Omerov glas,
povu~e se dublje u ku}u, a Fatima, Omerova sestra - sakri list papira. Kada Omer u|e
kod njih, re~e: Kakve su ono rije~i {to ih ~uh kada sam dolazio? Oni odgovori{e: Ni{ta,
osim {to smo nas dvoje razgovarali. On re~e: A da niste vas dvoje promijenili vjeru? Zet
mu na to re~e: Omere, {ta misli{ o tome, da je istina na strani druge vjere, a ne tvoje?
Omer sko~i put njega i `estoko ga udari. Njegova sestra prisko~i i otrgnu ga od svog
mu`a, a on je odgurnu rukom u lice, da joj krv pote~e. U predanju Ibn - Ishaka stoji da ju
je o{amario i od udarca joj ranu na licu napravio, pa mu ona srdito re~e: O Omere, ako je
druga vjera prava, a tvoja kriva, onda svjedo~im da nema drugog Boga osim Allaha i
svjedo~im da je Muhammed Allahov Poslanik.
Kad Omer vidje {ta je sestri napravio, za`ali gledaju}i kako joj krv curi niz lice, pa se
pokaja, po{tedi im `ivot i re~e: Dajte mi taj list papira koji imate, da ga pro~itam. Sestra
mu re~e: Ti si ne~ist, a ovo ne uzimaju u ruke, osim ~isti. Ustani i operi se, a zatim uzmi
Kuran. Kad to uradi, prou~i: U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!, pa re~e: Imena
lijepa i ~ista (misle}i na bismillu), i po~e ~itati Ta ha dok ne do|e do ajeta: Ja sam,
uistinu, Allah, drugog Boga osim Mene nema, zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj,
da bih ti uvijek na umu bio! (20:14) Omer zastade i re~e: Divnog li govora, nema ljep{ih
rije~i od ovih! Odvedite me Muhammedu.
Kada Habbab ~u Omerove rije~i, iza|e pred njega, pa mu re~e: Budi radostan, Omere,
ja bih `elio da se dova koju je Resulullah, a.s., uo~i ~etvrtka nave~er u~io (Moj Allahu,
pomozi i proslavi islam sa Omerom ibn el - Hattabom, ili s Ebi - D`ehlom bin Hi{amom)
u ku}i na donjem dijelu Saffe - odnosi na tebe.
Zape~a}eni d`enetski napitak 97
Omer uze svoju sablju, opasa je oko sebe, pa krenu Muhammedovoj, a.s., ku}i. Zakuca
na vrata. Iz ku}e proviri ~ovjek, pa ugleda Omera opasana sabljom. Vrati se unutra i
obavijesti Muhammeda, a.s., a prisutni u ku}i se uznemiri{e. Hamza im re~e: [ta vam je?
Reko{e: Omer! On re~e: Pa {ta je, ako je Omer? Otvorite mu vrata! Ako je do{ao s
dobrim namjerama do~ekat }emo ga, a ako je sa zlim, ubit }emo ga njegovom sabljom. U
ku}i je sjedio Resulullah i primao Objavu od Allaha, d`.{. On iza|e i zate~e Omera u sobi.
Prihvati mu ogrta~ i sablju, zatim ga ~vrsto privu~e i re~e: Jesi li spreman Omere, da Allah
skine s tebe nevolju u kojoj se nalazi{? O moj Allahu! Ovo je Omer ibn el - Hattab, moj Allahu,
pomozi i proslavi islam s Omerom ibn el - Hattabom. Omer, r.a., re~e:
Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik. Omer primi
islam, a prisutni zau~i{e tekbir, da su ~uli mu{rici u mesd`idu.195
Omer ibn el - Hattab bio je takve smjelosti kakva se rijetko mo`e na}i. Njegovo primanje
islama izazva kod mu{rika bolan krik zbog novog poraza, novog prezrenja i nevjere. A
muslimani, oni nastavi{e stazama radosti, ~asti i uspona.
Ibn - Ishak prenosi, povezanim lancem prenosilaca od Omera, r.a., koji je rekao:
Kada sam primio islam, po~eo sam razmi{ljati o tome, ko je u Meki najve}i neprijatelj
Resulullahu, a.s.? Rekoh: Ebu - D`ehl. Stoga odoh kod njega i zalupah mu na vrata. On
iza|e pred mene i re~e: Dobro do{ao! [ta te to dovede? Omer re~e: Do|oh da te
obavijestim da sam primio islam, da vjerujem u Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika
Muhammeda, a.s., i da vjerujem u ono {to mu se objavljuje. Omer re~e: On mi zalupi
vratima u lice i viknu: - Unakazio te Bog, a i to sa ~ime si do{ao...196
Ibn - D`evzi navodi da je Omer, r.a., rekao: Kada bi neko primio islam oko njega bi se
okupili ljudi, udarali bi ga, a i on bi njih udarao, a ja kad primih islam, do|oh kod mog
daid`e El - Asi bin Ha{ima i obavijestih ga, a on mi zatvori vrata i u|e u ku}u, pa onda
odoh ~ovjeku, jednom od prvaka Meke (mo`da je to bio Ebu - D`ehl), pa ga obavijestih,
pa i on u|e u ku}u.197
Ibn - Hi{am navodi, a tako|er i Ibn - D`evzija, rezimirano, da je Omer, poslije primanja
islama oti{ao kod D`emila bin Muammera el - D`umehija, koji je vi{e pamtio i prenosio govor
ljudi, pa mu saop}io da je primio islam, a D`emil je povikao iz svega glasa da je Ibn - Hattab
zanijekao vjeru. Omer iza njegovih le|a re~e: On la`e, ja nisam zanijekao vjeru, ja sam
primio islam. Oni sko~i{e na njega, a on se okomi na njih, i tako su se borili sve do podneva.
Omer se umori i sjede, a oni se okupi{e oko njega, te on re~e: ^inite {ta ste naumili, ali se
kunem Allahom, taman da nas bude trista, ili }emo mi vama polo`iti na{e glave, ili }ete vi
nama svoje.198
Nakon toga mu{rici odlu~i{e da odu Omerovoj ku}i i da ga ubiju.
Buharija prenosi od Abdullaha bin Omera, koji ka`e: Sjedio je Omer kod ku}e, upla{en,
kad mu se pomoli El - As bin Vail es - Sehmi, Amrov otac, u novoj odje}i preko koje je ko{ulja
98 Zape~a}eni d`enetski napitak
izra|ena od svile. On je iz plemena Sehm, a oni su na{i vladari. On upita Omera: [ta je s
tobom? On odgovori: Tvoj narod smatra da me treba ubiti zato {to sam primio islam. El -
As re~e: oni nemaju puta do tebe! Vjerovatno, po{to sam rekao da sam primio islam. Pa
on iza|e i susrete mno{tvo svijeta, punu dolinu, pa ih upita:
Kuda idete?
Idemo do Ibn - Hattaba koji promijeni vjeru. On re~e: Nemate puta do njega. Oni se
na to vrati{e.199 U Ibn - Ishakovoj verziji stoji: Tako mi Allaha, izgledali su kao gomila
zgu`vane odje}e pred njim.200 Tako se doga|alo s mu{ricima.
A {ta se zbivalo s muslimanima? Prenosi Mud`ahid od Ibn - Abbasa, koji ka`e: Upitao
sam Omera bin el - Hattaba za{to je dobio nadimak El - Faruk? On re~e: Hamza primi
islam prije mene na tri dana, pa mu onda ispri~a kako je on primio islam i dodade na kraju:
To jest, kad primih islam, upitah: - O Resulullah! Jesmo li na pravoj strani, bilo da smo `ivi
ili mrtvi? - Re~e: Da! Tako mi Stvoritelja, vi ste na pravoj strani, umrli ili `ivjeli. Omer re~e:
A za{to onda da se skrivamo? Tako mi Stvoritelja, koji tebi posla Istinu, iza}i }emo s tobom!
Pa iza|osmo sa njim ~ine}i dva reda. Hamza u prvom od njih, a ja u drugom. Iza nas dizala
se pra{ina poput pra{ine od bra{na. U|osmo u mesd`id. Omer re~e: Ja pogledah u Kurej{ije
i u Hamzu. Spopala ih je tuga, kao nikad do tad. Resulullah, a.s., dade meni nadimak El -
Faruk.201
Ibn - Mesud, r.a., govorio je: Nismo mogli mirno da klanjamo kod Kabe, sve dok
Omer ne primi islam.202
Prenosi se od Suhejba bin Sinana er - Rumije, r.a., da je rekao:
Kad je Omer primio islam, islam je oja~ao i mi smo tada po~eli sjediti u halki oko
Kabe. Ustali smo da javno obavimo tavaf oko Kabe i usput se sretasmo s onim koji bi
vikao na nas, pa mu i mi odgovorismo kako je zaslu`io.203
Prenosi se od Abdullah bin Mesuda da je rekao: Bili smo pomognuti i oja~ani Omerovim
primanjem islama.204
Ibn - Ishak pri~a: Govorio mi je Jezid bin Zijad da je Muhammed bin Kab rekao: Bilo je
to kad je Utbe bin Rebia bio poglavar. On re~e jednoga dana u Vije}nici Kurej{ijama (a
Resulullah, a.s., sjedio je u mesd`idu sam):
O Kurej{ije, ho}ete li da odem do Muhammeda? Govorit }u s njim i ponudit }u mu
nekoliko prijedloga. Mo`da ne{to od toga prihvati. Dat }emo mu {ta god `eli, samo da nas
ostavi na miru. To se desilo poslije Hamzinog, r.a., prelaska na islam.
Po{to su primijetili da broj ashaba (drugova) Muhammedovih, a.s., raste iz dana u
dan, reko{e: nema druge, ustani Ebu - Velide, oti|i i govori s njim. Ustade Utbe, ode do
Muhammeda, a.s., sjede kraj njega i re~e:
O moj brati}u, ti si na{e krvi i na{eg plemenitog porijekla, kako zna{, ima{ svoje
mjesto u porodici i mjesto u lozi. Ti si svome narodu u~inio veliku nepravdu, razdvojio si ih
na skupine, uni{tio si im snove, osramotio njihove bogove i vjru, nevjernicima si sve na{e
pretke u~inio. ^uj, nudim ti neka rje{enja, nadam se da }e{ ih prihvatiti, makar neka od
njih!
A Resulullah, a.s., re~e: Reci, o Ebu - Velide, slu{am.
On re~e: O moj brati}u, ako `eli{ u zalog za ovu vjeru koju tuma~i{, bogatstvo, mi
}emo ga ti sabrati od svoga imetka, pa }e{ biti najbogatiji od nas. Ako pak `eli{ gospodstvo
nad nama, izabrat }emo te na{im sejjidom i ni{ta bez tvoga znanja ne}emo ~initi. Ako
`eli{ vlast, postavit }emo te za na{eg poglavara. Ako sve ovo {to se s tobom doga|a i {to
ti se pri~injava da si Poslanik, a.s., ne mo`e{ od sebe otkloniti, tra`it }emo za tebe lije~nika
i ne}emo mu `aliti silan novac, samo da ozdravi{ od te bolesti. Jer sama narav ponekad
savlada ~ovjeka, pa se mora lije~iti. Resulullah, a.s., ga tada upita:
Da li si ve} zavr{io, o Ebu - Velide? Odgovori: Da.
Zatim Resulullah, a.s., re~e: Slu{aj me dobro.
Ovaj re~e: Ho}u.
A Muhammed, a.s., re~e: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ha mim. Objava je
od Milostivog, Samilosnog. Knjiga ~iji su ajeti jasno izlo`eni. Kuran na arapskom jeziku,
za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena, pa opet ve}ina njih glavu okre}e,
ne}e ni da ~uje.... srca na{a su - govore oni pod pokriva~ima - daleko od onoga ~emu
nas ti poziva{. (41:1 - 4,5)
Resulullah je nastavio u~iti ajete iz ove sure, a Ebu - Velid {utio je i slu{ao. Ruke je
stavio na le|a, naslonio se i dalje slu{ao i slu{ao. Kad Resulullah, a.s., do|e do sed`de u
suri, u~ini sed`du, a onda re~e: ^uo si Ebu - Velide, eto tebe i toga. Utbe se di`e i ode
svojim drugovima, a oni su razgovarali o njemu, te kad ga ugleda{e reko{e: Kunemo se
Bogom, da nam Ebu - Velid do|e s drugim licem od onog s kojim je oti{ao - druga~ije
raspolo`en.
Kada do|e me|u njih, sjede, a oni upita{e: Eh, pa {ta ima!? Kakve nam vijesti nosi{?
100 Zape~a}eni d`enetski napitak
On odgovori: Nosim vam vijest da sam ~uo rije~i, tako mi Boga, nikad do sada sli~ne ne
~uh. Tako mi Boga, nisu stihovi pjesnika, ni re~enice ~arobnjaka, a ni mumljanje vra~a. O
narode, Kurej{a, budite mi pokorni i njegovu vjeru prepustite meni. Ostavite ovog ~ovjeka
samoga sebi i klonite ga se. Tako mi Boga, govor koji sam ~uo nosi veli~anstvenu poruku.
Ako ga Arapi odbiju bit }ete mu vi sami dovoljni, a ako mu krene pa ga priznaju svi Arapi,
njegova vlast, bit }e i va{a, njegova slava i va{a slava, s njim }ete biti najsretniji narod.
Oni reko{e: Op~inio te je, tako nam Allaha, svojim govorom o Ebu - Velide. On re~e: To
je moje mi{ljenje o njemu, a vi ~inite kako ho}ete.205
U drugoj verziji stoji da je Utbe saslu{ao u~enje Kurana, dok nije Resulullah, a.s., do{ao
do: A ako glave okrenu, ti reci: Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i
Semuda. (41:13) Zatim ustade uznemiren i stavi ruke Resulullahu, a.s., na usta govore}i:
Kunem se Bogom da je ovo dobro! Vjerovatno je to rekao zbog toga, {to se upla{io da ne
bude opomenut. On potom ustade i ode svome narodu pa re~e ono {to je ispri~ano.206
prihvatio s Kurej{ijama ovakav na~in njihovog zlostavljanja. Mutam upita: A {ta da radim?
Govori! Sam sam. Jedan ni{ta ne mo`e u~initi. Hi{am re~e: Na{ao sam drugog ~ovjeka,
pa on upita: Ko je taj? Li~no ja! Pa Mutam re~e: Tra`i tre}eg! Hi{am odgovori: To sam
u~inio. Upita: A ko je on? Ovaj odgovori: Zuhejr bin Ebi - Umejje. Tra`i nam ~etvrtog,
re~e Mutam.
Hi{am bin Amr ode kod Ebi - Buhturije bin Hi{ama i njemu ponovi sve {to je rekao i
Mutamu o rodbinskim vezama i nepravdi koja im je nanesena, pa Ebu - Buhturi upita: A
imate li podr{ku? Hi{am odgovori: Da. Ovaj upita: A ko su ti? On odgovori: Zuhejr bin
Ebi - Umejje, El - Mutam bin Adijj i ja. Ovaj re~e: Tra`i nam petog.
Hi{am ode kod Zeniata bin el - Esved bin el - Muttalib bin Eseda, pa popri~a s njim o
porodici, o rodbinskim du`nostima, o njihovim pravima, pa ga Zemat upita: A da li u ovom
poslu ima{ sau~esnika? Hi{am re~e: Da, zatim mu nabroja ljude s kojima je razgovarao.
Pozovi ih! I oni se iskupi{e kod El - Hud`una i dogovori{e se o raskidanju ugovora. Zuhejr
re~e: Ja }u vas predstavljati i ja }u prvi od vas govoriti.
Sutradan krenu{e gdje su naumili. I{ao je i Zuhejr a na njemu lijep baldahin (odora).
On u~ini tavvaf oko Kabe, (obi|e je sedam puta), zatim se okenu svijetu i re~e: O stanovnici
Meke! Dokle }emo dobro jesti i dobro se obla~iti, a Benu - Ha{im propadaju, niti prodaju
niti kupuju. Tako mi Allaha, ne}u sjesti dok ne pocijepate ovaj prokleti list papira!
Ebu - D`ehl - stajao je sa strane mesd`ida - re~e: La`e{, tako mi boga, ne}e{ ga
pocijepati. Zemat bin el - Esved re~e: Ti la`e{, tako mi boga! Mi nismo `eljeli da se onaj
dogovor onako napi{e na papir. To je tvoje djelo. Ebu - Buhturi povika: Zemat ka`e
istinu. Mi nismo `eljeli da se to na papir napi{e i potpisuje!
Mutam bin Adijj re~e: Vi istinu govorite, a ko druga~ije ka`e, la`e. Utje~emo se bogu
od njega (ugovora) i od onog {to je na njemu napisano.
Hi{am bin Amr re~e ne{to sli~no.
Ebu - D`ehl progovori: Ovo je, vjerovatno, sino} dogovoreno, i to na nekom drugom
mjestu.
Ebu - Talib svo je vrijeme sjedio u kraju mesd`ida i promatrao {ta se doga|a. On je
do{ao tu po Resulullahovom, a.s., savjetu, jer je Allah, d`.{., obavijestio svog Resula,
a.s., o napisanom ugovru na komadu hartije, da je oka~en unutar Kabe i da je Allah,
d`.{., poslao crva koji je izgrizao sve {to je napisano na papiru osim spomena Allahovog
imena. Resulullah je o tome obavijestio svog amid`u i on do|e me|u Kurej{ije. Nakon {to
je Ebu - Talib saslu{ao sav govor, ustade i re~e {ta je poru~io Resulullah, a.s., njegov
brati}. Ako je la`ov onda nastavite prema nama biti kao idosada, a ako bude istinu govorio,
prekinite nasilje prema nama. Kurej{ije reko{e: Pravedno si nastupio.
Nakon toga Ebu - D`ehl po~e se dogovarati s narodom, a El - Mutam ustade da
donese list hartije (ugovor) i da ga pocijepa. Zapanjen ugleda da je crv pojeo sav tekst osim
104 Zape~a}eni d`enetski napitak
rije~i: U ime Tebe, o moj Allahu i imena Allah u samom tekstu ugovora.
Nakon ovoga, prekide se izolacija i iza|e Resululah i njegovo dru{tvo iz logora E{ -
[uab. Mu{rici su imali divan znak Resulullahovog poslanstva u prethodnom primjeru, ali su
i dalje ostali onakvi kakvima ih je Allah, d`.{., nazvao i za njih rekao: A oni, uvijek kada vide
~udo, okre}u glave i govore: ^arolija neprestana! (54:2)
Jer, i pored opomene, oni zanemari{e ovaj ajet i samo jo{ vi{e poja~a{e nevjerstvo
svoje.210
GODINA TUGE
GOMILANJE TUGE
Ova dva doga|aja, bolna i te{ka, (smrt amid`e Ebu - Taliba i spruge Hatid`e) desi{e
se u kratkom vremenskom periodu.Ventili tuge i bola popusti{e, a osje}anja nadrije{e.
Tuga i bol, bol i tuga, jedno pa drugo, ili jedno za drugim, useli{e u Resulullahovo, a.s.,
plemenito srce. Ako tome dodamo stalne pote{ko}e koje su mu Kurej{ije stvarale, onda
shva}amo da mu je bilo i previ{e. Nakon smrti Ebu - Taliba razne vrste mu~enja su se
udvostru~ile. I{le su do te mjere da on izgubi volju za daljim boravkom u Meki. Muka ga
natjera, pa iza|e uTaif, ali iza|e s ciljem da vjeru prenese i u taj grad, i da ga narod toga
mjesta pomogne protiv njegovog naroda. Na`alost, ni tamo ne na|e nikoga ko bi ga
pomogao, a kamoli shvatio, pa ga jo{ i napado{e vi{e i gore nego {to je ~inio njegov
narod.
Treba re}i, kako god je trpio i prolazio Resulullah, a.s., tako su isto prolazli i njegovi
drugovi i sljedbenici. Tako se njegov prijatelj i drug mu, Ebu - Bekr, morao iseliti iz Meke.
On je napustio Meku i do{ao u Berkul - Gamad, `ele}i odatle oti}i u Abesiniju. Od toga ga
108 Zape~a}eni d`enetski napitak
primjer za istinu i neistinu: Otpaci se odbacuju, dok ono {to koristi ljudima ostaje na zemlji.
(13:17) Iz ovog jedinstvenog uzroka proizilaze drugi koji samo poma`u ja~anje i u~vr{}ivanje
strpljenja. To je:
2. Vo|stvo, koje prihva}aju ljudi srcem, ukazuje na to da je Resulullah, a.s., kao
vrhovni vo|a muslimanskog naroda, (ne samo to, nego i cijelog ~ovje~anstva), posjedovao
vrhunski moral i osobine jedne kompletne li~nosti, koja svojom svje{}u, razumom,
plemenito{}u, pravedno{}u i iskreno{}u, plijeni ljudska srca. Po{tenje, ugled, ~ast i dobrota
govore o ~ovjeku, koji je sa svim tim svojstvima stajao na najve}oj ljestvici ljudskog roda.
Bio je osoba kojoj se mora i neprijatelj diviti, cijeniti ga i po{tovati. Tako se jedanput sastado{e
trojica Kurej{ija koji su tajno, svaki ponaosob,slu{ali kao Resulullah, a.s., u~i Kuran. Bili su
zadivljeni, jer to nije bio obi~an govor, nisu to bili stihovi. Zatim se razotkrila njihova tajna i
jedan od njih upita Ebu - D`ehla, (a bio je on jedan od te trojice): [ta misli{ o ovome {to sam
~uo od Muhammeda? A {ta si to ~uo? Posva|ali smo se sa Abdu Menafom oko ~asti i
vlasti. Takmi~ili smo se ko }e {ta bolje uraditi. Oni su bili bogati, a i mi smo bili bogati. Njih su
druga plemena uzimala za svjedoke, a i nas, oni su djelili, a i mi smo dijelili, pa kad smo
shvatili da u svemu opona{amo jedni druge, ~ak i u jahanju, postali smo kao dva trka~a
konja, koji su predmet opklade. Oni reko{e: Mi imamo Vjerovjesnika kome dolazi objava s
neba! Kada }emo ih sti}i utome?! Tako mi Boga, ne}emo nikad u njega vjerovati niti ga
priznati.222 Ebu - D`ehl znao je re}i: O Muhammede, mi ne utjerujemo tebe u la`, ali la` je
ono {to ti tuma~i{. Tada Allah, d`.{., objavi: Oni doista ne okrivljuju tebe da si ti la`ac, nego
nevjernici pori~u Allahove rije~i. (6:33)223 Nevjernici su Poslanika jednog dana tri puta
pogrdno uvrijedili. Kada su to uradili tre}i put on je rekao: O Kurej{ije, ja sam do{ao da vam
najavim propast. Tada bi se od ovih rije~i upla{ili, pa bi i oni naj`e{}i neprijatelji postupali
snjim kako su najbolje umjeli. Kada su bacili na njega crijeva dok je bio na sed`di, on ih
prokle. Oni se prestado{e smijati, pa ih poklopi briga i o~aj, i bili su ubije|eni da }e ih kletva
sti}i i da }e biti ka`njeni. Resulullah, a.s., tako|er je prokleo Utbea bin Leheba, i on je bio
ubije|en da }e ga ta kletva sti}i; ugledav{i lava zavikao je: Ubi me, tako mi Boga! Muhammed
me ubi, iako je u Meki. (a Utejbet se nalazio na putu za [am.) Tako|er Ubej bin Halef
zaprijetio je da }e ubiti Resulullaha, a.s. On je rekao: Ubit }u te, ako Bog da Pa kad je
ranjen Ubejj u vrat u Bitki na Uhudu (posjekotina nije bila tako velika) rekao je: Meni je ve}
on rekao u Meki: Ja }u tebe ubiti. Tako mi Boga, kad bi pljunuo na mene, ubio bi me.224 (o
tome }e biti govora) Sad bin Muaz (dok je bio u Meki) rekao je Umejjetu bin Halefu: ^uo
sam Resulullaha, a.s., da ka`e: Oni }e (tj. muslimani) boriti se protiv tebe. Umejje se
stra{no upla{io, pa dade rije~ da ne}e izlaziti iz Meke. Kada ga natjera Ebu - D`ehl da ide u
Bitku na Bedru, kupi najbolju devu u Meki da na njoj mo`e ute}i. @ena mu re~e: O Ebu -
Safvane, da li si zaboravio {ta ti je rekao tvoj brat El -Jeserbijj? Re~e: Ne, tako mi Boga,
ne}u s njima daleko putovati.225 Tako su prolazili neprijatelji Resulullaha, a.s. [to se ti~e
110 Zape~a}eni d`enetski napitak
njegovih drugova i prijatelja za njega su disali jednom du{om. Bio je u njihovom srcu i u
njihovom oku zjenica. Me|u njima tekla je iskrena ljubav kao {to voda te~e svojim tokom.
Privla~io je ljude kao {to magnet privla~i `eljezo. Od prevelike ljubavi prema Reesulullahu,
as., svaki je vi{e volio da se njemu grkljan prere`e, a da Muhammedu, a.s., ne fali nokat s
prsta, niti da ga trn ubode. Jednog je dana Ebu - Bekr bin Kuhafet bio napadnut u Meki.
@estoko ga je pretukao Utbe bin Rebia. Udarao ga je nanulama, gazio mu po licu i skakao po
stomaku. Os silnih udaraca nije mu se lice moglo prepoznati. Benu - Tememije odneso{e
Ebu - Bekra u ~ar{afu ku}i, o~ekuju}i da umre. On se osvijesti tek predve~er i re~e: [ta je
s Resulullahom, a.s.,? Poljubi{e ga i opomenu{e, a zatim ustado{e i reko{e njegovoj majci
Ummil - Hajr: Gledaj da ga nahrani{ i napoji{ makar malo. Po{to je ostala sama s njim,
insistirala je da joj Ebu - Bekr sve ka`e. A on je pitao: [ta je s Resulullahom, a.s.? Ona
re~e: Ne znam {ta je s tvojim drugom. On re~e: Idi kod Ummi D`emil, k}eri Hattabove i
pitaj je za njega. Ona ode kod nje i re~e joj: Ebu - Bekr pita za Muhammeda bin Abdullaha.
Ummi - D`emil odgovori: Ne znam ni Ebu - Bekra ni Muhammeda bin Abdullaha. Ako `eli{
oti}i }u s tobom do tvog sina. Ona re~e: Hajde. Krenu Ummi l - Hajr, pa ugleda Ebu -
Bekra sveg u ranama. Ummi D`emil zavriska i re~e: Tako mi Boga, ovo su mogli uraditi
samo neprijatelji, nevjernici. @elim da se Allah osveti za tebe. On upita: A {ta je s
Resulullahom, a.s.? Ummi - D`emil upita: Smije li tvoja majka ~uti? On odgovori: Ne boj
se nje. Ona re~e: On je ~itav i dobro je. Ebu - Bekr upita: A gdje je on? Ona odgovori: U
ku}i Ibn - Erkama. Ebu - Bekr re~e: Tako mi Boga, niti }u jesti, niti }u piti, dok me ne
odvedete Resulullahu. One ga umiri{e. Kad se smiri, i kad svijet pozaspa, iza|o{e njih dvije
kasno u no} i povedo{e ga oslonjenog na njih, te ga dovedo{e Resulullahu, a.s.226 Prenijet
}emo u doga|ajima s Uhuda, Hunejna i iz sli~nih situacija, nezapam}ene izjave ljubavi
prema Resulullahu, a.s., kad budemo govrili o njemu.
3. Osje}aj odgovornosti: Ashabi su u potpunosti osje}ali kakvu su ogromnu i ozbiljnu
odgovornost ponijeli na ple}ima. U toj odgovornosti se ni u kojem momentu ne smije ni{ta
zaboraviti. Posljedice koje se izazivaju bijegom i strahom od odgovornosti, nanose daleko
ve}u {tetu od one u kojoj se oni nalaze. [teta koja bi ih zadesila, a i ~itavo ~ovje~anstvo,
nakon toga bijega, ne mo`e se mjeriti, ni u kom slu~aju, s patnjama s kojima su se susretali.
4. Vjerovanje u budu}i svijet: Ovo vjerovanje je jo{ vi{e utjecalo na osje}aj
odgovornosti, i stalno ga ja~alo. ^vrsto i nepokolebljivo muslimani su vjerovali da }e ih
Gospodar svjetova o`iviti da odgovaraju za svoja djela: dobra i lo{a, mala i velika, a
nakon toga ili }e biti u d`enetskom boravi{tu gdje }e u`ivati u Allahovim blagodatima, ili
}e i}i u d`ehenmsko boravi{te, da podnose vje~ne patnje. Oni su stoga provodili `ivot
izme|u straha i nade, mole}i za milost Gospodara svoga, boje}i se njegove kazne. Oni
su: Oni koji od onoga {to udjeljuju, i ~ija su srca puna straha, zato {to }e se vratiti svome
Gospodaru (23:60). Oni su znali da dunjaluk, ovaj svijet, i sve njegove blagodati ne vrijede
Zape~a}eni d`enetski napitak 111
koliko krilce komarice u pore|enju s ahiretom - budu}im svijetom. Ovo jako saznanje
olak{avalo im je ovozemaljske patnje i gor~inu, tako da im nisu pridavali veliku pa`nju i
zna~aj.
5. El - Kuran: U najte`im trenucima `ivota muslimana, trenucima pre`ivljavanja u
strahu i nasilju, objavljivane su sure i ajeti (poglavlja i re~enice) iz Kurana, kao nepobitni
dokazi temelja islama oko kojih se tuma~enje vjere (daavvet) u Meki kretalo. Vjernici su
upu}ivani na temelje Allahove odredbe na kojoj je zasnovano na~asnije i najbolje ljudsko
dru{tvo na svijetu, a to je islamsko dru{tvo. Kuran podsti~e muslimane da u te{kim trenucima
i vremenima budu strpljivi i jaki. U vezi s tim, donosi mnoge primjere i obja{njava mudrost
koju sadr`e: Zar vi mislite da }ete u}i u D`ennet, a jo{ niste iskusili ono {to su iskusili oni
koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neima{tina i bolest, i toliko su bili uznemiravani
da bi i Poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: Kad }e ve} jednom Allahova pomo}?
- Eto, Allahova pomo} je zaista blizu! (2:214) Elif - lam - mim. Misle li ljudi da }e biti
ostavljeni na miru ako ka`u: Mi vjerujemo!, i da u isku{enje ne}e biti dovedeni? A Mi smo u
isku{enje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu, i na
one koji la`u. (29:1 - 3) Ovi ajeti odgovarali su na `elje nevjernika i upornih svojeglavaca,
odgovorom jasnim, u kojem nema dvoumljenja. Kuran ih opominje i upozorava na kazne i
neda}e koje }e ih zadesiti ako budu uporni u nevjerstvu i svojeglavosti. To upozorenje jasno
je i konkretno, s potporom ajeta koji govore o Allahu, d`.{., i Njegovoj mo}i, zatim navode
historijske primjere koji ukazuju na Allahovu, d`.{., zakonitost prema njegovim neprijateljima
i prema njegovim evlijama (dobrim ljudima). Kuran se koristi metodom blagosti jedanput, a
metodom osvje{}ivanja i upu}ivanja drugi put, dok ne odustanu od `ivota u jasnoj zabludi u
kojoj se nalaze. Kuran je znao odvesti muslimane svojim smislom i svojim figurama u drugi
svijet, svijet nepoznatog i nedoku~ivog. Otvarao bi im o~i da vide svemir, da vide Allahovu
mo} i ljepotu, i osjete Njegovu savr{enost, iza kojih se krila i milost, i briga, i toplina, i
zadovoljstvo prema onima koji Ga osje}aju - bez ikakvih prepreka. U okviru ovih ajeta bilo
je dijaloga s muslimanima, u kojima im donosi radosnu vijest o svojoj milosti i svom
zadovoljstvu, zbog njihovog boravka u ba{~ama punim vje~nih blagodati. Kuran im slika
neprijatelja, nevjernika kao i silnika i krvnika. On govori kako }e im se suditi i kako }e biti
izlo`eni d`ehenemskoj patnji. Vatra }e im gorjeti lica, pa neka otpo~nu paklenu gozbu.
6. Nagovje{taj uspjeha: Muslimani su, i pored svega {to im se doga|alo, znali od
prvog dana od kada su po~ele njihove patnje s nevjernicima, da prelazak na islam ne zna~i
i to, da islam nosi sa sobom nesre}u i zlo, ve} da islamsko u~enje te`i i ima za cilj, od prvog
dana, obra~un s neznanjem i neznalicama, kao i njihovim mra~nim re`imom. Vjera islam ima
za osnovni cilj uspostavljanje autoriteta na Zemlji i ru{enje politi~kih ustrojstava u svijetu,
koja ne po{tuju ~ovjeka. Islam te`i da izgradi dru{tvo, kojim }e Allah, d`.{., biti zadovoljan,
dru{tvo koje }e s obo`avanja bo`anstava pre}i na obo`avanje Allaha, d`.{.
112 Zape~a}eni d`enetski napitak
Kuran je objavljivao o tome radosne vijesti, neki put jasno i otvoreno, a neki put simboli~no.
I tako, u to te{ko vrijeme za muslimane, kada im je zemlja bila pritje{njena, gotovo da se
ugu{e na svom sopstvenom ognji{tu, i da izgube svoje `ivote, objavljivani su ajeti koji su
poredili tegobe i neda}e, nepravdu i nasilje, te te`ak `ivot prethodnih poslanika poslanih,
tako|er, narodima koji su ih u la` utjerivali i ostajali u nevjerstvu. Ajeti koji su govorili o ovome
sadr`avali su skoro ista stanja i iste situacije, u kojima i kroz koje su muslimani prolazili u
Meki, maltretirani od njenih nevjernika. Ajeti su sadr`avali metode rje{enja za uspjeh vjernika.
U nekim kuranskim poglavljima jasna su predskazanja propasti idolopoklonika Meke i
uspjeha muslimana s uspjehom {irenja i tuma~enja vjere islama.
U tom periodu objavljeno je mnogo ajeta koji donose radosnu vijest o pobjedi
muslimana. Allah, d`.{., ka`e: A rije~ Na{a davno je re~ena o robovima Na{im, o poslanicima:
Oni }e biti, doista, potpomognuti i vojska na{a }e zacijelo pobijediti! Zato se okreni od njih za
neko vrijeme i promatraj ih, i oni }e promatrati! Zar oni kaznu Na{u da po`uruju? Kad ih ona
stigne, zlo }e jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti! (37:171 - 177)
Allah tako|er ka`e: Skup }e sigurno pora`en biti, a oni }e se u bijeg dati! (54:45), i
ka`e: Oni predstavljaju neznatnu urotni~ku vojsku koja }e tamo biti pora`ena. (38:11)
Za one koji su oti{li u Abesiniju u izgnanstvo, objavljeno je: Oni koji se isele Allaha
radi, nakon {to su bili progonjeni, Mi }emo jo{ na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti;
a nagrada na onome svijetu bit }e jo{ ve}a - kad bi oni samo znali! (16:41)
Resulullaha, a.s., pitali su o Jusufu pejgamberu, pa Allah, d`.{., objavi. U Jusufu i
bra}i njegovoj nalaze se poruke za sve koji se raspituju. (12:7) Oni koji se raspituju su
stanovnici Meke, koje }e zadesiti ono {to je zadesilo Jusufovu bra}u, propast i predaja.
Kada Allah, d`.{., govori o poslanicima, ka`e: Nevjernici ssu govorili poslanicima svojim.
Ili }ete vjere na{e biti, ili }emo vas, doista, iz zemlje na{e protjerati! A poslanicima je
Gospodar njihov objavljivao: Mi }emo nevjernike sigurno uni{titi i poslije njih vas na
Zemlji nastaniti. Bit }e to za one koji }e se polaganja ra~una preda Mnom bojati i koji }e
od prijetnje moje strahovati. (14:13, 14)
Kad je izbio rat izme|u Perzijanaca i Rimljana, i kada su mu{rici `eljeli pobjedu
Perzijanaca, s obzirom da su oni bili mu{rici, muslimani kao vjernici `eljeli su pobjedu
Rimljana, tako|r vjernika, koji su vjerovali u Boga, poslanike, Objavu Knjige i Sudnji dan.
Ali pobijedi{e Perzijanci. Tada Allah, d`.{., nagovijesti u objavljenim ajetima da }e Rimljani
dobiti pobjedu, ali za nekoliko godina. Kuran, pored ovoga nagovje{taja, najavi i jo{ jedan,
radosniji,a to je pobjedu muslimana uz Allahovu, d`.{., mo}: Allahova je odluka - i tada }e
se vjernici radovati Allahovoj pomo}i. On poma`e kome ho}e. On je Silan i Samilostan.
(30:4, 5)
Resulullah, a.s., s vremena na vrijeme je predskazivao radosne doga|aje sli~ne ovima.
On se u vrijeme hodo~a{}a kretao me|u ljudima na trgu Ukkaz, Med`ni i Zil - Med`azu i
Zape~a}eni d`enetski napitak 113
{irio Objavu, ali nije ljudima samo obe}avao D`ennet i d`enetske blagodati nego im je
sasvim otvoreno govorio: O ljudi, recite: Nema drugog boga osim Allaha, bit }ete spaseni.
S tom rje~ju zagospodarit }ete Arapima, pot~initi strance, a ako umrete, bit }ete vladari u
D`ennetu.227
Ranije smo spomenuli {ta je odgovorio Utbe bin Rebia Resulullahu, a.s., kad su se
cjenkali oko nekih ovodunjalu~kih stvari. Utbe nije nikada ni razumio, ni shvatio
Resulullaha, a.s.
Vrijedno je ponoviti {ta je odgovorio Resulullah, a.s., kad je posljednja delegacija Kurej{ija
do{la Ebu - Talibu. On je jasno i glasno rekao da od njih tra`i da prihvate samo jednu rije~:
kelime - i - {ehadet.
Pri~a Habab bin el - Eret: Do{ao sam kod Poslanika, a.s., a on je sjedio ogrnut
svojom burdom (ogrta~), u sjeni Kabe. Mu{rici su nas tada `estoko proganjali. Rekoh
mu: Zar ne}e{ moliti Allaha (da nam pomogne)? On sjede, sav crven u licu i re~e: Ranije
je bilo da gvozdenom ~e{agijom skidaju meso do kostiju nekome, to ga ne bi odvratilo od
vjere. Sigurno }e Allah upotpuniti dostavljanje islama tako da }e konjanik i}i iz Sane do
Hadremevta, a da se ne}e bojati nikoga osim Allaha. Prenosilac je dodao: I vuka za
svoje stado.228 I u drugom predanju: Ali vi po`urujete (nemate strpljenja).229
Ova radosna predskazanja nisu bila nepoznata i skrivena, nego su za njih znali i
muslimani i nevjernici. Tako bi se El - Esved ibn el - Muttalib i njegovo dru{tvo ismijavali
ashabima kada bi ih vidjeli govore}i: Do{li su vam kraljevi zemaljski i oni }e pobijediti
perzijske i rimske kraljeve. Zatim bi zvi`dali i pljeskali...
Uz sva predskazanja za slavnu i svijetlu budu}nost na ovome svijetu, uz molbu iskrenu
i sr~anu za boravak u D`ennetu, ashabi su svakodnevna zbivanja, tegobe i neda}e koje
ih neprekidno okru`uju, smatrali samo ljetnim oblakom koji }e se za kratko vrijeme
rasturiti.
Resulullah, a.s., imao je ogromnu snagu i strpljenje da nahrani du{e muslimana znanjem
i Kuranom. Na tim osnovama temeljio se odgoj, precizan idubok. Kao rezultat toga kod
muslimana imamo plemenitu du{u, ~isto srce, lijep odgoj, nepot~injenost materiji, borbu
sa strastima, pokornost Gospodaru Zemlje i nebesa. Samo s takvim osobinama bilo je
mogu}e na}i put iz tmnine na svijetlo. Bila je to pobjeda strpljenja nad neda}ama, lijepog
nad ru`nim. S tim svim vjerovanje (iman) postajao je dublji, a snjim je raslo i sve {to je
ljudsko. Rasla je briga za po{tenim `ivljenjem, za poslovima kojima }e Allah, d`.{., biti
zadovoljan, za naukom koja }e obogatiti saznanja o vjeri, za samoobra~unom i
gospodarenjem ~ulima, pa do psihi~ke smirenosti, strpljivosti, itd.
Zape~a}eni d`enetski napitak 115
izlo`io poni`enju pred Ibn-Abdu Jalijel ibn Abdi Kelalu. On se ne odazva mojoj `elji i mom
pozivu da prihvati {ehadet, a po{to on to ne u~ini, ja odoh od njega zabrinut i uznemiren.
Bio sam u bunilu iz kojega se ne probudih dok ne do|oh do mjesta Karnul - Menazil (Karni
Es - Sealib). Tu podigoh glavu i ugledah obla~ak iznad glave koji mi je pravio hladovinu,
pa pogledah bolje, kad na njemu stoji D`ibril i doziva me. Re~e mi: Allah je ~uo {ta si ti
govorio njima i {ta su oni odgovorili tebi. Allah ti {alje mene - meleka D`ibrila - da naredi{
{ta god `eli{ da uradim s njima. Zatim ~uh glas meleka koji mi nazva selam i re~e: O
Muhammede, evo me, {ta `eli{ da u~inim? Ako `eli da na njih sru{im ova dva brijega - El-
Ah{ebani - u~init }u to. Resulullah, a.s., re~e: Ne. Nego `elim da Allah u~ini da me|u
njihovim potomstvom bude onih koji }e obo`avati samo Allaha i ne}emu {irk ~initi.231
U ovom odgovoru, kojeg je dao Resulullah, a.s., ogleda se njegova izuzetna li~nost,
satkana od visokih moralnih vrijednost, ~iju veli~inu je te{ko doku~iti.
Resulullah, a.s., osvijesti se i srce mu se smiri, sretan zbog ove bo`anske pomo}i
koju mu pru`i Allah, d`.{., s nebeskih katova. Nakon toga nastavi put prema Meki, dok ne
do|edo doline Nahla i tu ostade nekolikodana. U toj dolini nalaze se dva mjesta pogodna
za boravak - Es-Sejlul Kebir i Ez-Zejme, jer su se u njima nalazili voda i bilje. Tragaju}i po
knjigama nismo utvrdili gdje se to ta~no nalazi.
U vrijeme boravka u ovoj dolini, Allah, d`.{., posla Muhammedu, a.s., jednu skupinu
d`ina. O njima Allah, d`.{., govori u Kuranu na dva mjesta: u poglavlju El - Ahkaf: Kada
ti poslasmo nekoliko d`ina da Kuran slu{aju, kada do|o{e da ga ~uju, oni reko{e: Pst!
A kad se zavr{i, vrati{e se narodu svome da opominju: O narode na{, govorili su, mi
smo slu{ali knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvr|uje da su istinite i one prije
nje i koja ka istini i na pravi put upu}uje.O narode na{, odazovite se Allahovu glasniku i
vjerujte u Allaha, d`.{., On }e vam neke grijehe va{e oprostiti i od patnje vas
neizdr`iveza{tititi! (46:29 - 31)
U poglavlju El -D`inn stoji: Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko d`ina prislu{kivalo
i reklo: Mi smo, doista Kuran, koji izaziva divljenje, slu{ali, koji na pravi put upu}uje, i mi
smo u nj povjerovali i vi{e nikoga ne}emo Gospodaru na{em ravnim smatrati. (72:1, 2,)
O njima Alah, d`.{., govori sve do kraja petnaestg ajeta.
Iz ovih navedenih ajeta, kao i iz predanja koja su nastala tuma~enjem ovoga govora,
jasno nam se ukazuje da Resulullah, a.s., nije do tada bio obavije{ten o d`inima. O njima
je saznao tek nakon objave prethodnih ajeta. Ovo je bilo prvi put da bude u dru{tvu d`ina.
Tekst kasnijih predanja sadr`i saznanje da su oni ~e{}e dolazili poslije ovih doga|aja.
Uistinu, Kuran je otkrio Resulullahu, a.s., svijet d`ina i time mu dao na znanje jedan
novi vid pru`ene pomo}i i njegovi nedoku~ivih riznica Gajba (napoznatog i nedostupnog
nama). Pomo} u vojsci koju ne zna i na vidi niko osim Njega, pozvr|ena je objavljivanjem
ajeta u kojima nagovije{tava uspjeh Resulullahove, a.s., daave (tuma~enja i {irenja islama).
118 Zape~a}eni d`enetski napitak
Ovim novim saznanjem tako|er je potvr|eno da ni jedna ovozemaljska sila nije u stanju da
stane na put izme|u islama i njegovog uspjeha. Allah, d`.{., ka`e: A oni koji se ne odazovu
Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji ne}e uma}i i mimo Njega ne}e za{titinika na}i. Oni su
u velikoj zabludi. (46: 32)
I Allah, d`.{., ka`e: I mi znamo da ne mo`emo Allahu na Zemlji uma}i i da od Njega
ne mo`emo pobje}i. (72:12)
Pred ovom pomo}i, pred ovom pobjedomi ovim predskazanjima, razi|e se oblak tame,
`alosti i o~aja, koji je pratio Resulullaha, a.s. od njegovog izlaska iz Taifa, onako skrhanog
i oja|enog, pa dok ne odlu~i da se vrati u Meku, sa ~vrstim naumom da nastavi zapo~eti
posao oko tuma~enja islama i dostavljanja vje~ne Allahove Objave s novim poletom,
snagom, voljom i ushi}enjem.
Tada otprilike Zejd bin Harise mu re~e: Kako }e{ ponovo u Meku, kad su te protjerali?
On odgovori: O Zejde, Allah, kako vidi{, pronalazi izlaz i daje olak{anje. On }e potpomo}i
Svoju vjeru i uzdignuti Svoga Poslanika.
Resulullah, a.s., u povratku za Meku svrati u pe}inu Hira i posla ~ovjeka iz porodie
Huzaat kod Ahnesa bin [erika, da ga primi pod svoju za{titu. On re~e: Ja nisam doma}i,
a samo oni mogu nekog uzeti pod svoju za{titu. On posla ~ovjeka kod Suhejla bin Amra,
a Suhejl re~e: Zaista porodica Benu - Amir ne mo`e {tititi porodicu Benu - Kab. On ga
posla El - Mutamu bin Adijju, pa Mutam odgovori: Da, ja ga uzimam pod svoju za{titu.
On zatim pozva svoje sinove i svoje pleme i re~e im: Stavite na sebe oru`je i budite
raspore|eni na uglovima Kabe. Ja sam uzeo Muhammeda pod svoju za{titu. Zatim posla
po Resulullaha, a.s., neka do|e i u|e. Kad se Resulullah, a.s., pojavi sa Zejdom bin
Harise i pro|e do Mesd`idul - harama, gdje se zaustavi, Mutam bin Adijj ustade na svojoj
devi i pozva: O Kurej{ije, ja sam Muhammeda, a.s., uzeo pod svoju za{titu i neka ga niko
od vas ne vrije|a. U tom Resulullah, koji je ~inio obilazak Kabe, do|e do ugla na kojem
je crni kamen i dota~e ga.
Zatim je klanjao dva rekata i oti{ao svojoj ku}i. Mutam i njegovi naoru`ani ljudi otpratili
su ga do ku}e.
Postoji pri~a da je Ebu - D`ehel upitao Mutama: Je si li mu za{titnik ili sljedbenik?
Ovaj odgovori: Samo za{titnik. Ebu - D`ehel re~e: Koga ti {titi{ i mi }emo {tititi.232
Resulullah, a.s., nije zaboravio Mutamu ovo dobro djelo,stoga ga slu{amo da na
Bedru po pitanju zarobljenika ka`e:
Da je `iv Mutam bin Adijj, i da mi je posredovao za ove ovdje,sve bih ih njemu
ostavio.233
Zape~a}eni d`enetski napitak 119
PREDO^AVANJE ISLAMA
PLEMENIMA I POJEDINCIMA
U mjesecu zul-kade, desete godine od poslanstva, krajem juna ili po~etkom jula, godine
619. po kalendaru, Resulullah se vrati u Meku, da nastavi izlaganje islama plemenima i
pojednicima. Zbog pribli`avanja sezone hodo~a{}a ljudi su masovno dolazili u Meku na
iznurenim kamilama, i iz mjesta dalekih, da obave obred had`a, i da bi za sebe korist
imali, te da bi u odre|ene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo
ime spominjali. Resulullah, a.s., iskoristio je ovu priliku, pa je obilazio pleme po pleme,
izla`u}i im temelje islama, pozivaju}i ih u Allahovu, d`.{., vjeru. To je ~inio s istom snagom,
istim elanom i istim metodom, kao {to je to ~inio od ~etvrte godine poslanstva.
u islam, da vjeruju jednog Allaha, d`.{., i priznaju njega za Allahovog Poslanika. Jedan iz
porodice, pod imenom Behiret bin Firas, re~e: Tako mi Boga, kada bih uzeo ovog mladi}a
od Kurej{ija, s njim bih zavladao nad Arapima. Zatim dodade: [ta misli{ ako ti damo
prisegu na islam, zatim te Allah pomogne nad neprijateljima, ho}emo li te naslijediti (u
poslanstvu)? Resulullah, a.s., re~e: Odredba o tome je u Allahovim rukama. On poslanstvo
daje kome ho}e. Amir mu tada re~e: Onda nam ti nisi potreban. I oni ga odbi{e.
Kada su se vratile porodice Benu - Amra svojim ku}ama, pri~ale su svome starje{ini,
koji nije bio na hodo~a{}u zbog starosti, {ta im se dogodilo. Reko{e mu: Dolazio nam je
mladi} iz plemena Kurej{ od Beni Abdul - Muttaliba, koji sebe smatra Poslanikom. Poziva
nas da ga {titimo i da ga povedemo sa sobom u na{u zemlju. Starac se dohvati za glavu
pa re~e: O sinovi Amrovi, kaku ste to glupost uradili? Kolike li {tete zbog toga. Tako mi
Boga, tako ne{to nikada ne bi izmislio ni jedan Ismailit (od porijekla Ismaila) On je govorio
istinu. Gdje vam je pamet bila? 236
Pleme El - Hazred` bilo je brojnije od plemena El - Evs. Kada je Resulullah, a.s., saznao
da su El - Evsovi do{li u Meku, oti{ao je kod njih, sjeo irekao: A kako to? On re~e: Ja sam
Allahov Poslanik, poslao me je vjernicima. Ja ih pozivam da vjeruju Allaha i da Mu ni u ~emu
druga ne pripisuju. Meni je spustio Knjigu. Zatim im je objasnio islam i prou~io odlomak iz
Kurana. Tada Ijjas bin Muaz re~e: O narode, bolje }e biti da smo radi ovoga do{li, nego radi
saveza. Tada uze {aku pustinjskog praha Ebu - Hajser Enes bin Rafia, jedan ~lan delegacije,
i baci je Ijjasu u lice, pa re~e. Gubi se od nas! Tako mi `ivota, mi smo do{li zbog druge
stvari. Ijjas za{utje, a Resulullah, a.s., ustade i napusti ih. Oni su se potom vratili u Medinu
neobavljena posla. Savez sa Kure{ijama nisu sklopili.
Nakon povratka u Jesrib, Ijjas je ubrzo umro donose}i {ehadet, u~e}i tekbire,
zahvaljuju}i i slave}i Allaha, d`.{. I niko ne sumnja u to da je Ijjas umro kao pravi musliman.
240
3. Ebu Zerr El - Gaffari bio je stanovnik iz okoline Jesriba. Kada je do{la vijest u Jesrib
o Muhammedovom, a.s., poslanstvu preko Suvejda bin Samita i Ijjasa bin Muaza, legla je
na srce Ebu - Zerra i bila povod njegovom islamu. 241
Buharija prenosi od Ibn - Abbasa da je pri~ao: Rekao je Ebu - Zerr: Ja sam iz porodice
Gaffar, ~uli smo vijest da se u Meki pojavio ~ovjek koji sebe smatra Poslanikom, pa se
obratih bratu: Moj brate, oti|i kod tog ~ovjeka, razgovoaraj s njim i vrati mi se s
informacijama. On ode, vidje Resulullaha, a.s., a potom se vrati ku}i. Kad je do{ao, ja ga
upitah: S kakvim vijestima si do{ao? On odgovori: Tako mi Allaha, vidio sam ~ovjeka
koji nare|uje dobro a odvra}a od zla. Ja mu tada rekoh: Nisi me zadovoljio s odgovorom.
Onda, ja uzeh ranac (zave`ljaj) i {tap, pa kenuh u Meku. Kad tamo do|oh, po~eh tra`iti
Muhammeda, a.s. Ne znam ga, a mrzi me da nekog pitam. Boravio sam u mesd`idu i pio
vodu zem - zem. Zatim pro|e pokraj mene Alija i re~e: Ovaj ~ovjek kao da je stranac?
Odgovorih mu: Da. Zatim me on pozva kad krenu ku}i, i ja po|oh za njim. Niti on mene
{ta pita, a ni ja njega. Kod njega sam prespavao, a ujutro krenuh u mesd`id da pitam za
Muhammeda. Do tada mi nije niko ni{ta pri~ao o njemu. Opet pro|e Alija pored mene i
re~e: Jo{ uvijek nisi na{ao gdje }e{ odsjejsti? Rekoh: Ne. On re~e: Hajde sa mnom.
Pa me upita: Ko si? [ta te dovede u ovaj grad? Rekoh mu: Ako me ne}e{ izdati, re}i }u
ti. Alija re~e: Dobro. Ja mu rekoh: ^uo sam da ovdje `ivi neki ~ovjek koji sebe smatra
Bo`ijim Poslanikom. Slao sam brata da s njim razgovara, pa se vratio bez obavljena
posla. @elim da vidim li~no tog ~ovjeka.
Alija, r.a., njemu re~e: Eto, ti si potrefio na vodi~a. Ja upravo idem kod njega. Gdje ja
u|em, u|i i ti. Ako vidim nekoga da je opasan po tebe, zastat }u i nasloniti se uza zid kao
da popravljam svoju obu}u, a ti produ`i. Alija je i{ao. a ja za njim, dok ne u|osmo u jednu
ku}u. S njim u|oh kod Allahovog Poslanika, a.s. Ja mu rekoh: Predo~i mi islam. On mi
ga predo~i. Primih islam isti ~as, pa mi re~e: O Ebu - Zerr, nikom ni{ta ne govori o
122 Zape~a}eni d`enetski napitak
ovome. Vrati se u svoje mjesto, pa kad ~uje{ da smo oja~ali i ti nam se pridru`i. Jo{ se ne
zna za nas i na{ rad, ali i ti radi. Rekoh: Tako mi Onoga ko ti je dostavio Istinu, pred
svima }u sada glasno re}i. Pa do|oh u mesd`id i zatekoh Kurej{ije na okupu. Ja viknuh:
O narode Kurej{a, zaista, ja svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i svjedo~im da
je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Oni povika{e: Ustanimo i dr`imo ovog
otpadnika. Ustado{e i izudara{e me do smrti. Zate~e me Abbas u takvom stanju, nage
se nad mene, okrenu se njima i povika: Te{ko vama! Zar da ubijete ~ovjeka iz porodice
Gaffar, a va{e trgovanje i va{i putevi vode preko njihove zemlje? Ostavi{e me na miru.
Kada je osvanuo novi dan, vratih se u mesd`id i ponovih isto ono {to sam ju~er rekao. Oni
reko{e: Udrimo ovog otpadnika, pa ustado{e i u~ini{e sa mnom isto {to su u~inili i prethodni
dan. Opet nai|e Abbas, nadnese se nad mene i ponovi svoj ju~era{nji govor.242
4. Tufejl bin Amr ed - Dusi bio je ~astan i ugledan ~ovjek, daroviti pjesnik, poglavar
plemena Dus. Njegovo pleme je imalo vlast, ili ne{to kao dominaciju u nekim pokrajinama
Jemena. Posjetio je Meku jedanaeste godine po poslanstvu. Stanovnici Meke priredi{e
mu topao do~ek sa velikim po~astima. Onimu reko{e: O Tufejle, stigao si u na{ grad, a u
njemu se nalazi ~ovjek, zagonetan i neshvatljiv za nas, koji nas podvoji na skupine.
Me|usobno nas zavadi. Govori kao vra~. Razdvaja oca od sina. brata od brata, mu`a od
`ene. Bojimo se za tebe i tvoju pratnju od onoga {to nas je zadesilo. Ne razgovaraj s njim
i ne slu{aj{ta govori.
Tufejl pri~a: Tako mi Allaha, toliko su bili uporni da sam odlu~io, niti da ga ~ujem, niti
da s njim razgovaram. Kad po|oh u mesd`i, za~epih u{i pamukom da ne ~ujem ni{ta od
njegova govora. Stigoh ja u mesd`id, kad on stoji i klanja kod Kabe. Zastao sam blizu
njega, pa me Allah ne ostavi, a da ne~uh neke njegove rije~i. Govor koji sam ~uo, bio je
ugodan. Rekoh u sebi: Jadna ti majka Tufejle! Tako mi Boga, ja sam daroviti pjesnik,
dobro razlikujem lijep govor od ru`nog, {ta mi smeta da poslu{am govor ovog ~ovjeka?
Ako je ne{to lijepo, prihvatit }u, a ako je ru`no, zanemarit }u. Proboravio sam tu dok on
ne krenu ku}i. Slijedio sam ga. Kad u|e u ku}u, u|oh za njim. Ispri~ah mu pri~e koje sam
~uo i upozorenje i brigu ljudi za mene. Rekoh mu da sam za~epio u{i pamukom, ali da
sam, ipak, ~uo dio njegova govora. Rekoh mu: Pri~aj mi, {ta je s tobom. On mi predo~i
islam i zau~i Kuran. Tako mi Boga, nikad do tada nisam ~uo ni{ta ljep{e od toga. Kakav
divan govor! Primih islam, izgovorih {ehadet istine i rekoh mu: Mene slu{a moj narod,ja
se vra}am u svoj kraj, pozvat }u ih u islam, moli Allaha da mi da neki znak! Resulullah,
a.s., je molio.
Allah, d`.{., dade mu znak. Kada se vra}ao ku}i, Allah mu obasja lice jarkom svjetlo{}u.
Svjetlilo je kao kandilj. On re~e: Allahu moj, neka bude svjetlo mimo moga lica, bojim se
da ne ka`u: on je ~arobnjak. Svjetlost se pretvori u njegov bi~. On pozva u islam svoga
oca i svoju `enu. Oni prihvati{e, ali njegov narod ne prihvati novu vjeru. Me|utim, nisu ga
Zape~a}eni d`enetski napitak 123
EL - ISRA VE EL - MIARAD@I
ISRA I MIRAD@
NO]NO PUTOVANJE I UZDIGNU]E
Resulullah, a.s., provodio je izuzetno te`ak period u `ivotu kr~e}i trnoviti put islamu.
NJegova misija {irenja Allahove, d`.{., vjere, do`ivljavala je uspone i padove. A tamo negdje
u dalekim bo`anskim prostorima, treperile su sjajne zvijezde koje su {aputale o novim
uspjesima. U tom peridu, izme|u uspjeha irazo~aranja, desio se doga|aj Israa i Mirad`a, o
kojem }emo op{irnije govoriti zbog njegove velike duhovne vrijednosti.
Postoji vi{e mi{ljenja o vremenu u kome se desi{e iisra i Mirad`:
1. Isra se dogodio u godini u kojoj je Allah, d`.{., po~astio Resulullaha, a.s.,
poslanstvom. Ovo mi{ljenje dr`i Taberani.
2. Doga|aj se zbio, nakon pet godina od poslanstva, smatraju Nevevija i Kurtubi.
3. Zbio se ovaj doga|aj dvadeset sedme no}i mjeseca red`epa, desete godine
poslanstva, mi{ljenje je u~enjaka El - Mensura Fevrija.
4. Prije hid`re na {esnaest mjeseci, ili mjeseca ramazana, godine dvanaeste od
poslanstva.
5. Prije hid`re na godinu i dva mjeseca, ili muharemu, trinaeste godine od poslanstva,
i6. Prije hid`re na godinu dana, ili u mjesecu rebiul - evelu, trinaeste godine od poslanstva.
Prva tri mi{ljenja uzeta su na osonovi nekih zna~ajnih doga|aja u tom periodu islama.
Naime, h. Hatid`a, r.a., preselila je na ahiret mjeseca ramazana, godine desete po
poslanstvu. Do tada jo{ nije bio objavljen propis o pet dnevnih namaza, a uop}e nema
spora oko toga da je pet dnevnih namaza propisano u ni}i Isra. 251
Posljednja tri mi{ljenja donesena su na temelju objavljivanja sure - poglavlja Kurana
El - Isra, ~iji sadr`aj ukazuje da je prili~no kasno objavljen. Ne znam koje je ispravnije
mi{ljenje. Svi imami hadisa prenose ovaj doga|aj, a mi }emo ga izlo`iti u kratkim crtama
slijede}im redom:
Ibn - Kajjim ka`e: Resulllah, a.s., do`ivio je Isra kao stvarno, tjelesno putovanje, koje je
zapo~elo iz Mesd`idul - harama u Meki, a zavr{ilo se u Bejtul - Makdesu, u Kudusi [erifu.
Putovao je na Buraku (jahalici), u pratnji meleka D`ibrila, a.s. Stigao je u Kudus, klanjao kao
imam prethodnim poslanicima u d`amiji, a Buraka je zavezao o halku d`amijskih vrata.
126 Zape~a}eni d`enetski napitak
Te no}i bilo je Resulullahovo, a.s., uzdignu}e iz Bejtul - Makdesa na prvi nebeski kat.
Predvodio ga je melek D`ibril, koji ga je uveo u to prvo nepoznato Allahovo prostranstvo.
Tamo je vidio Adema, a.s., oca ljudskog roda. Nazvao mu je selam, a on mu uzvratio
dobrodo{licom i odgovorio na selam. Priznao je njegovo poslanstvo. Tu mu je Allah, d`.{.,
pokazao du{e {ehida s desne strane i du{e unesre}enih s lijeve strane.
Odatle je Resulullah, a.s., uzdignut na drugi nebeski kat. Dobio je dozvolu za ulazak.
Tamo je ugledao Jahjaa, sina Zekerijaha i Isaa, sina Merjemina. Sreo se snjima i nazvao
im selam. Oni su mu odgovorili i nazvali dobrodo{licu i priznali ga za poslanika.
Nakon toga uslijedilo je uzdignu}e na tre}i nebeski kat. Na njemu se sreo sa Jusufom.
Nazvao mu selam i Jusuf mu je odgovorio selamaom i dobrodo{licom i priznao mu
poslanstvo.
Zatim je uzdignut na ~etvrti nebeski kat. Na njemu je ugledao Idrisa. Nazvao mu je
selam. On je izrazio dobrodo{licu i priznao njegovo poslanstvo.
Poslije toga uzdignut je na peti nebeski kat. Tamo je vidio Haruna, sina Imranova,
nazvao mu selam, a ovaj njemu dobrodo{licu i priznao ga za poslanika.
Odatle je uzdignut na {esti nebeski kat. Tu se sreo sa Musaom, sinom Imranovim.
Nazao muselam, a on njemu dobrodo{licu. I on je priznao njegovo poslanstvo.
Kada je napu{tao {esti nebeski kat, Musa je zaplakao. Upitan je: [ta te to navede na
pla~? On odgovori: Pla~em zbog toga, {to }e narod dje~aka koji je iza mene do{ao za
Poslanika, biti brojniji u D`ennetu od mog naroda.
Poslije ovog razgovora, Resulullah, a.s., uzdignut je na sedmi nebeski kat.Tamo je
sreo Ibrahima, a.s. Nazvao mu selam, a on njemu dobrodo{licu i priznao ga za
poslanika.
Nakon ovog putovanja, Resulullah, a.s., uzdignut je do Sidretul - Muntehaa, a odatle
do Bejtul - Mamura. Sasvim se pribli`io Svevi{njem, Uzvi{enom Allahu, d`.{. Zatim se
pribli`io, pa nadnio blizu koliko dva luka ili bli`e. Objavio je robu Svome ono {to je objavio.
Tu mu je propisano klanjanje pedeset dnevnih namaza. Resulullah, a.s., krenuo je nazad.
Kada je prolazio pokraj Musaa, ovaj ga upita: [ta ti je nare|eno? Odgovori: Klanjanje
pedeset dnevnih namaza. Musa re~e: Tvoj ummet ne}e biti u stanju da to izvr{ava.
Vrati se svome Gospodaru i moli Ga da olak{a tvom ummetu. Resulullah, a.s., okrenu se
meleku D`ibrilu, kao da od njega tra`i savjet. On mu potvrdno nai{areti: Da, akoti to
`eli{. D`ibril ga uzdignu ponovo kod Silnog, Slavljenog i Uzvi{enog Allaha, d`.{. - Koji je
bio na Svom mjestu (ovo je dio Buharijine re~enice umetnut u pojedinim predanjima
hadisa).Allah, d`.{. mu skide s du`nosti deset namaza. Poslanik, a.s., spustio se do
Musaa i obavijesti ga. Musa re~e: Vrati se Gospodaru svome i moli Ga da olak{a tvome
ummetu. Tako je Resulullah, a.s., odlazio tamo amo, izme|u Musaa i Gospodara svoga
Uzvi{enog, dok mu nije ograni~io broj namaza na kona~nih pet. Poslije toga Musaga je
Zape~a}eni d`enetski napitak 127
jo{ jedanput poslao gore, a Resulullah, a.s., odgovorio je: Dosta sam dobio od Gospodara
moga, zadovoljan sam i prihva}am. Kada se Resulullah, a.s., udaljio, javi mu se Glas:
Proveo sam Svoju naredbu i olak{ao Svojim robovima. 252
Ibn - Kajjim potom je naveo razli~ita mi{ljenja oko Allahovog, d`.{., vi|enja. On je
citirao rije~i Ibn - Tejmija, sa sli~nim sadr`ajem. Su{tina ukazuje da nije do{lo do vi|enja
Stvoritelja golim okom i da ovo mi{ljenje nije preneseno ni od jednog ashaba. Ibn - Abbasovo
predanje, koje govori o apsolutnom vi|enju i do`ivljavanju Allaha, d`.{., nije u
kontradiktornosti s drugim njegovim predanjem koje govori o do`ivljavanju Allaha, d`.{.,
srcem.
Ibn - Kajjam nastavlja: Rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{., u suri En - Ned`m: Zatim se
pribli`io pa nadnio (53:8), zna~e druga~ije pribli`avanje od onoga u pri~i o no}nom
uzdignu}u, jer pribli`avanje u suri En - Ned`m je D`ibrilovo pribli`avanje i njegovo
nadno{enje, kao {to ka`e Ai{a, r.a., i Ibn- Mesud, r.a., a tekst to potvr|uje. A pribli`avanje
i nadno{enje u hadisu O no}nom putovanju - Israu, ukazuje jasno da je to Allahovo,
d`.{., pribli`avanje i nadno{enje. U suri En - Ned`m ima: On ga je i drugi put vidio kod
Sidretul muntehaa. Ovo se odnosi na D`ibrila, a.s., kojeg je Resulullah, a.s. vidio u
njegovom liku dva puta: prvi puta na Zemlji, a drugi puta kod Sidretul muntehaa, a samo
Allah zna. 253
U ovom periodu ponovila se mud`iza ~i{}enja Resulullahovih, a.s., grudi, kao {to su
se desili i jo{ neki doga|aji:
Ponu|eno je Resulullahu mlijeko i vino. On izabra mlijeko, pa mu je re~eno: Upu}en
si na pravi put ili pogodio si pravi put, a da si slu~ajno uzeo vino, tvoj ummet bio bi
zaveden.
Resulullah, a.s., vidio je ~etiri rijeke u D`ennetu: dvije znane i dvije neznane. Dvije
znane rijeke su: Nil i Eufrat. Njihova simbolika zna~ila je da }e se islam udoma}iti u
plodnim dolinama tih dvaju rijeka, i da }e stanovnici njihovih tokova biti nosioci islama, s
generacije na generaciju. Pod ovim se nije podrazumijevalo da ove dvije rijeke izviru u
D`ennetu.
Resulullah, a.s., vidio je vladara d`ehenemskog prostranstva, namr{tenog, kosmatog
lica, bez osmijeha i vedrine. Tako|er je vidio D`ennet i D`ehennem.
Na nebesima je vidio izjelice jetimskog imetka u te{kim patnjama. Usna su im bile kao
gubice deva. @vakali su komade vatre d`ehenemske, kamenje usijano, koje je izbijalo
kroz njihova le|a. Vidio je izjelice kamate, s ogromnim trbusima, zbog kojih se nisu mogli
pomjeriti s mjesta. Pokraj njih su prolazili Faraonovi sljedbenici, i dok one pr`i d`ehenemska
vatra, ovi gaze po njima.
Vidio je bludnike,u rukama su dr`ali debelo ukusno meso, uporedo sa mr{avim
smrdljivim mesom. Jedu od ovog drugog, a ostavljaju od ono prvo, bolje.
128 Zape~a}eni d`enetski napitak
I vidio je `ene koje su svojim mu`evima podmetale tu|u djecu. One }e trajno visiti
obje{ene za grudi.
Vidio je mekanski karavan u odlasku i povratku s puta. Upozorio je vodi~ na odbjeglu
devu na ~elu karavana i napio se vode iz njihovog pokrivenog suda, dok su oni spavali.
Ostavio je posudu opet pokrivenu. Sve je ovo ukazivalo na istinitost njegove pri~e koju je
sljede}eg jutra ispri~ao poslije no}nog putovanja. 254
Ibn - Kajjim ka`e: Kada je osvanulo jutro, Resulullah, a.s., obavijesti svoj narod, da
mu je Allah, d`.{., pokazao te no}i, neka znamenja Svoja. Oni pretjera{e u nevjerovanju
i potvori{e ga jo{ ve}im la`ima nego do tada. Okomi{e se na njega sa jo{ `e{}im nasiljem.
Zatra`i{e od njega da im opi{e Kudusi [erif. Allah, d`.{., mu to dozvoli, on ga opisa u
detalje, sa jasnim dokazima. Nisu bili u stanju da mu prigovore ni u ~emu,nisu imali {ta da
mu ka`u. Tako|er ih obavijesti o njihovim karavanima u odlasku i povratku, i re~e im kada
}e sti}i u Meku. Zatim im re~e za odbjeglu devu s ~ela karavana. Sve je bilo tako, kako je
rekao, ali sve to je u njima samo jo{ vi{e pove}avalo srd`bu, a nevjernicisamo pori~u. 255
Znamo da je Ebu - Bekr, r.a., dobio naziv Siddik - Istinoljubivi, zato {to je prvi
povjerovao uistinitost ovog doga|aja (Israa i Miarad`a) u momentu kada su ga svi
zanijekali. 256
Najsadr`ajnije i najveli~anstvenije {to je re~eno o ovom putovanju, sadr`ano je u
rije~ima Uzvi{enog Koji ka`e: I da mu poka`emo neka znamenja Na{a. (17:1) Takav je
bio Allahov obi~aj i prema drugim poslanicima. Allah re~e: I Mi pokazasmo Ibrahimu
carstvo nebesa i Zemlje, da bi ~vrsto vjerovao. (6:75) Musau je rekao: Da ti poka`emo
neka od na{ih velikih ~uda. (20:23) Cilj ove Allahove `elje bio je: Da bi ~vrsto vjerovao.
(6:75)
Nakon oslanjanja na saznanja Poslanika o vi|enju Allahovih velikih znamenja,
omogu}eno je ~ovjeku da spozna ono {to se ne da vidjeti golim okom obi~nog smrtnika. A
~uti nije isto, {to i vidjeti! Samo su poslanici mogli podnijeti na Allahovom putu ono {to
nisu mogli drugi. Sve ovozemaljske sile i svi fizi~ki zakoni, za njih su predstavljali lahko
savladivu prepreku. Sve dunjalu~ke patnje nisu ih mogle skrenuti s pravog puta.
Sud i tajne koje se kriju iza pojedinosti ovog putovanja, predstavljaju predmet izu~avanja
tajni [erijata. Istina, ima nekih malih ~injenica koje su produkt ovog ~asnog putavanja, a
ukazuju na cvjetne staze Poslanikovog, a.s., `ivotopisa, - neka je na njega salavat, pozdrav
i spas - pa smatram potrebnim da o nekima ukratko ka`em:
^italac nalazi u suri El - Isra da je Allah, d`.{., spomenuo doga|aj no}nog putovanja
samo u jednom ajetu.Nakon toga govori o sramoti jevreja i njihovim kriminalnim radnjama,
a potom ih upozorava da ovaj Kuran vodi jedinom ispravnom putu. Mo`e ~italac pomisliti
da ova dva ajeta nisu povezana, ali nije tako, jer Allah, d`.{., ovakvom metodom govora
ukazuje da se El - Isra dogodio u Kudusi [erifu i da }e jevreji si}i sa vrha ljestvice vodi~a
Zape~a}eni d`enetski napitak 129
ljudskog dru{tva, zbog zara|enih zlodjela koja su ih srozavala na dno. Umjesto njih, Al-
lah, d`.{., uzdigao je Svoga Resulullaha, a.s. i s njim objedinio dva Ibrahimova vjerska
centra. Do{la su vremena da pre|e duhovno vo|stvo s naroda na narod, sa naroda koji
jenatovario na svoja ple}a zlo, prevaru, grijeh i neprijateljstvo, na narod koji je sklon
dobro~instvu. To se sve de{ava u vrijeme dok Resulullah, a.s., dobiva objavu - Kuran
koji vodi jedinom ispravnom putu.
Me|utim, ima nekih razumnih pitanja: kako }e se to vo|stvo prenijeti na Poslanika,
a.s., i njegove sljedbenike u vrijeme dok on luta obroncima Meke, proganjan od ljudi? Ovo
pitanje skida pokriva~ s jedne druge stvarnosti, a to je da ovaj krug islamskog djelovanja
samo {to se nije zatvorio jednim zaokru`enjem okon~anjem, i da treba po~eti drugi krug,
koji }e biti u potpunosti razli~it od prvog, svojim sadr`ajem i svojim tokovima. Stoga imamo
neke ajete koji sadr`e stroga upozorenja i `estoke prijetnje upu}ene nevjernicima: Kad
ho}emo jedan grad da uni{timo, onima koji su u njemu na rasko{ navikli prepustimo da se
razvratu odaju i da tako zaslu`e kaznu, pa ga onda do temelja razru{imo. (17:16) I
koliko smo samo naroda poslije Nuha uni{tili! A dovoljno je {to Gospodar tvoj zna i vidi
grijehe robova Svojih. (17:17)
Upoedo s ovim ajetima,imamo druge ajete koji obja{njavaju muslimanima civilizacijske
osnove, paragrafe i na~ela na kojima treba da izgrade svoje islamsko dru{tvo. Ali muslimani,
kao da su ve} odavno na zemlji, uzeli su stvar pod svoju kontrolu i izgradili ~vrstu jedinku
oko koje }e se okretati ~itav dru{tveni sistem. U tome je nagovje{taj da }e Resulullah,
a.s., na}i uto~i{te i sigurnost van Meke, da }e se njegova situacija pobolj{ati, i da }e
formirati centar iz kojega }e se {iriti vjera islam {irom cijelog svijeta. To je jedna od tajni
ovog mubarek putovanja, koje se ve`e za na{u studiju, pa smo to i naveli. Zbog ovakve
mudrosti i njoj sli~nih, vidimo da se putovanje Israa dogodilo neposredno pred prvu prisegu
na Akabi, ili izme|u dvije prisege, a Allah najbolje zna.
130 Zape~a}eni d`enetski napitak
Ranije smo spomenuli {est osoba, stanovnika Jesriba, koje su primile islam u vrijeme
hodo~a{}a, godine jedanaeste po poslanstvu. Oni su tada obe}ali Resulullahu da }e {iriti
islam u svom narodu.
Tok doga|aja htio je da je slijede}e godine, dvanaeste h. u mjesecu julu 621. po
kalendaru, na hodo~a{}e do{lo dvanaest ljudi, me|u kojima je pet iz one grupe(od {est)koja
se srela s Resulullahom, a.s. protekle godine. [esti, D`abir bin Abdullah bin Riab, nije
do{ao. Osim njih do{lo je sedam novih muslimana, a to su:
1. Muaz bin el - Haris, sin Afre iz porodice Beni - Nad`d`ar, pleme El - Hazred`.
2. Zekvan bin Abdul Kajs iz porodice Beni - Zurejk, pleme Hazred`.
3. Ubadet bin Samit iz porodice Beni - Ganem, pleme Hazred`.
4. Jezid bin Salebe iz porodice Hulefa Beni - Ganem, pleme Hazred`.
5. El - Abbas bin Ubadet bin Nadlet iz porodice Beni Salem, pleme Hazred`.
6. Ebu - Hajsem bin Tijhan iz porodice Beni - Abdul E{hel, pleme El - Evs.
7. Uvjem bin Saide iz porodice Beni - Amr bin Avr, pleme El - Evs
Pet ih je bilo iz plemena El - Hazred`, a dvojica iz plemena El - Evs. 257
Ova grupa sastade se s Resulullahom, a.s. kod Akabe na Mini, pa dado{e svoje
obe}anje navjernost Resulullahu, onako kako mu dado{e`ene prilikom oslobo|enja Meke,
o ~emu }emo govoriti.
Prenosi Buharija od Ubade bin Samita da je Resulullah, a.s., rekao:
Do|ite i dajte mi ~vrsto obe}anje na vjernost i da ne}ete Allahu ni{ta ravnim smatrati,
da ne}ete krasti, blud ~initi, djecu svoju ubijati i da ne}ete la` i potvoru na svoje `ene
bacati, te da mi ne}ete ni u ~emu {to je dobro, poslu{nost odricati. Ko od vas prihvati,
nagrada mu je kod Allaha, a ko iznevjeri bilo {ta od ovoga, bit }e ka`njen na ovom dunjaluku
i to }e mu biti otkup za grijeh. Ko od ovoga ne{to prekr{i, pa ga Allah pokrije, On }e mu i
kaznu odrediti ako ho}e ili oprostiti ako ho}e. Ubadet zavr{i: Tako je govorio pa mu
dadoh rije~ (a u drugoj verziji stoji: pa mu dadosmo rije~) za sve {to je tra`io. 258
Zape~a}eni d`enetski napitak 131
SJAJAN USPJEH
Musab bin Umejr nastani se kod Esaba bin Zerareta, i njih dvojica po~e{e s velikim
entuzijazmom i odva`no{}u tuma~iti islam u Jesribu. Musab je bio poznat pod nadimkom
U~a~.
Najve}i uspjeh u svom pozivu do`ivio je, kako se pripovijeda, povodom slijede}eg
doga|aja: Jednog dana iza|e Esad bin Zeraret sa Musabom i uputi{e se prema ku}ama
Beni Abdil - E{hela da posjete to pleme, a zatim pleme Beni - Zufera. Kada stigo{e na
njihovu zemlju, u|o{e u jedno dvori{te Beni - Zufera. Sjedo{e kraj bunara zvanog Merekk.
Oko njih okupi{e se mu{karci koji su primili islam i Sad bin Muaz i Usejd bin Hudajr,
dvojica starje{ina iz plemena Beni Abdil E{hel - tada su jo{ bili mu{rici. Kada su ~uli {ta
pri~a, Sad re~e Usejdu: Idi i ovu dvojicu, koja do|o{e da ponize na{u neja~, otjeraj i
zabrani im da dolaze na{im ku}ama. Esad bin Zuraret je sin moje tetke. Da nije to,sam
bih se obra~unao s njima.
Usejd uze svoje koplje i ode do njih. Kada ga ugleda, Esad re~e Musabu: Evo, ide
starje{ina svoje porodice, prevedi ga na islam. Musab mu odogovori: Ako sjedne, govorit
}u s njim. Usejd im pri|e namr{ten, grde}i ih, stade i upita: Za{to ste do{li kod nas? Je
li da ponizite na{u rije~? Ostavite nas na miru i idite ako vam trebaju va{e glave. Musab
mu se obrati: Zar ne}e{ sjejsti s nama i ~uti, pa ako ti se dopadne prihvati, a ako ne
dopadne, odbij to {to mrzi{. Usejd re~e: Uspio si me nagvoriti, zatim zabode koplje u
zemlju i sjede. Musab mu po~e pri~ati o islamu, a zatim mu prou~i odlomak iz Kurana.
Musab je pri~ao: tako mi Allaha, na licu mu se ~itao islam, prije nego je i progovorio.
On zatim re~e: Kako je divan i kako je krasan ovaj govor! [ta ~inite kada `elite primiti
ovu vjeru?
Musab i Esad reko{e: Operi se, o~isti svoju odje}u i posvjedo~i istinitim kelime i
132 Zape~a}eni d`enetski napitak
{ehadetom, zatim klanjaj dva rekata. On potom re~e: Tamo, iza mene je ~ovjek, ako on
pristane uz vas i sav }e njegov narod pristati. Ja }u ga uputiti do vas, odmah, - to je Sad bin
Muaz. Zatim Usejd uze svoje koplje i ode do Sada bin Muaza koji je sjedio u svom dru{tvu.
Sad re~e: Ljudi, kunem se Bogom, da se Usejd vra}a druga~iji nego {to je oti{ao od nas.
Kada zastade Usejd kod njih, Sad mu re~e: [ta si u~inio? On odgovori: Razgovarao
sam s onom dvojicom, i, tako mi Boga, nisam ni{ta lo{ primijetio. Zabranio sam im da tamo
sjede, a oni reko{e:
U~init }emo kako ti je drago.
Ispri~ao sam im da su ljudi iz Beni - Hariseta krenuli da ubiju Esada bin Zurareta - jer su
saznali da je sin tvoje tetke.
Sad ustade srdit zbog onog {to je ~uo, uze svoje koplje i krenu prema Musabu i Esadu.
Kada ih ugleda smirene, shvati da je Usejd `elio da ih on saslu{a. On im se obrati podrugljivo
i re~e Esadu bin Zuraretu: Tako mi Boga, o Ebu - Emamet, da nismo tako bliski ro|aci,
pogodio bih te ovim kopljem. Gu{i{ nas u na{oj ku}i s onim {to mrzimo.
Esad je ranije rekao Musabu: Do}i }e ti starje{ina koji ima za sobom narod, ako njega
pridobije{, pridobio si sve njih. Musab re~e Sadu bin Muazu: Sjedni malo i saslu{aj me!
Ako ti se dopadne prihvati, a ako ne, odbij to {to mrzi{. On re~e: Prihva}am. Zabode
svoje koplje u zemlju i sjede. Musab mu predo~i islam, i prou~i odlomak iz Kurana ~asnog.
Znali smo, tako mi Boga, na licu mu se ~itao islam prije nego je iprogovorio. Sad upita:
[ta ~inite da postanete muslimani? I Musab i Esad mu odgovori{e: Operi se i o~isti svoju
odje}u, izgovori kelime i {ehadet, pa klanjaj dva rekata. On tako i u~ini.
Nakon toga Sad uze svoje koplje i uputi se kod svog naroda. Kad ga ugleda{e reko{e:
Kunemo se Bogom, vra}a se druga~ijeg lica nego je oti{ao.
Kad je do{ao do njih, obrati i mse: O narode Abdi E{hel, {ta mislite o meni? Odgovori{e:
Na{ si starje{ina i najpametniji si. On re~e: Zabranjujem i vama i va{im `enama da
razgovarate sa mnom dok ne povjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika. Niko od njegovih
mu{karaca, a ni `ena, ne zano}i, a da ne primi islam, osim jednog ~ovjeka - a on je El -
Usajrim. On je primio islam na dan Bitke na Uhudu. @estoko se borio i poginuo, a da nije ni
na jednu sed`du pred Allahom pao.
Resulullah, a.s. rekao je za njega: Za malo truda, dobio je veliku nagradu. Musab je
boravio u ku}i Esada bin Zurareta, pozivaju}i ljude u islam, sve dok nije bila ni jedna
ensarijska ku}a, a da u njoj nije bilo ljudi i `ena muslimana. Jedino ku}e Umejjeta bin Zejda,
Hatmeta i Vaila. Oni su imali pjesnika Kajsa bin El - Esleta i bili su njemu poslu{ni. On ih je
sprije~io da prime islam, ali na dan Hendeka, pete godine po hid`ri i oni primi{e islam.
Neposredno pred sljede}i period hodo~a{}a,to jest godine trinaeste po poslanstvu, vrati se
Musab bin Umejr u Meku, nose}i Resulullahu, a.s., radosne vijesti o uspjehu. On mu ispri~a
vijesti o plemenima Jesriba o bogatsvu, snazi i blagodatima. 259
Zape~a}eni d`enetski napitak 133
PO^ETAK RAZGOVORA
ABBAS GOVORI O VELIKOJ ODGOVORNOSTI
Po{to su svi prispjeli na sastanak, po~ele su diskusije o u~vr{}ivanju vjerskog i vojnog
saveza. Prvi govornik bio je Abbas bin Abdul - Muttalib koji po~e, sasvim otvoreno,
obja{njavati te`inu odgovornosti koja }e pasti na njihova ple}a, kao rezultat ovog saveza.
On re~e: O narode Hazred`a - Arapi su ensarije zvali Hazred`lijama u koje su ubrajali i
El - Evsove - Muhammed je njegovih kvalitete koje ima. On ima ugled, ali i za{titu u svom
kraju. Me|utim, on ni{ta od ovoga ne `eli, ve} ho}e da se iseli kod vas, i da vam se
pridru`i. Ako smatrate da ste saglasni s njim, i sa onim {to on tuma~i, i zbog ~ega ste ga
pozvali, te ako }ete ga {tititi od onih koji se ne sla`u s njim, onda nakon {to ode odavde,
ja mu odmah velim: Ne idi! Ima{ ~ast, ugled i za{titu od svojih, u svome mjestu.
Kab pri~a: Rekosmo mu: ^uli smo {ta si rekao: Govori ti, o Allahov Poslani~e, i
izaberi za sebe i svoga Gospodara ono {to vi{e voli{. 262
Ovakav odgovor ensarija ukazuje na njihovu veliku odlu~nost i hrabrost, na njihov jak
iman i veliku privr`enost, te prihva}anje na sebe velike odgovornosti sno{enja svih kobnih
posljedica.
Resulullah, a.s., nakon toga iznese svoj stav i savez se uspostavi.
PARAGRAFI PRISEGE
O ovome nam detaljno pripovijeda imam Ahmed od D`abira, r.a., koji ka`e: Rekosmo:
O Bo`iji Poslani~e, na ~emu treba da ti iska`emo svoju vjernost? Resulullah, a.s., re~e:
1. Na poslu{nost i pokornost u radu i kad ste besposleni.
2. Na opskrbu u olak{ici i pote{ko}i.
3. U naredbi za ~injenje dobra i odvra}anje od zla.
4. Da }ete raditi u ime Allaha i da se ne}ete ni~ijeg prijekora bojati.
5. Da }ete mene potpomogati, kad vam se obratim i da }ete me {tititi kao {to {titite
sami sebe, svoje `ene i svoje sinove. S tim }ete zaraditi D`ennet. 263
U Kabovom predanju koju prenosi Ibn - Ishak, posljednji paragraf sadr`i jo{ dodatne
stvari. Kab re~e: Resulullah, a.s., govorio je, zatim prou~io iz Kurana, pa se obratio
Alahu, te pozvao u islam. Zatim je rekao: Od vas tra`im da se obave`ete da }ete me
braniti od onoga od ~ega branite svoje `ene i djecu.
Zape~a}eni d`enetski napitak 135
Zatim ga uze za ruku El - Beraa i re~e: Da, tako nam Onoga Koji te posla s Istinom,
branit }emo te od onoga od ~ega budemo branili svoje `ene i djecu. Stupimo u savez, o
Bo`iji Poslani~e, mi smo uistinu sinovi rata, narod koji nosi oru`je, to smo naslijedili s
koljena na koljeno.
Kab pri~a: Dok je Beraa govorio Resulullahu, a.s., uplete se Ebu - Hejsem bin et -
Tihan koji re~e: O Bo`iji Poslani~e, izme|u nas i nekih ljudi u Jesribu postoje veze. Mi
ho}emo da to presje~emo (to su jevreji). Ho}e{ li se predomisliti ako to u~inimo, pa nas
ostaviti i vratitit se svojem narodu?
Resulullah, a.s., nasmija se i re~e: @ivot je `ivot, smrt je smrt, ja sam va{, vi ste moji, borit
}u se protiv onih protiv kojih se vi borite, a miriti se s onim s kojim ste vi u miru.
POTVR\IVANJE VELIKE
ODGOVORNOSTI KOJU NOSI PRISEGA
Nakon zavr{enog razgovora u vezi s uslovima prisege, i nakon {to su se usaglasili
oko ugovora, ustado{e dva ~ovjeka, oba iz prve grupice koja je primila islam na hodo~a{}u
jedanaeste i dvanaeste godine po poslanstvu; prvo jedan, a za njim i drugi, uze{e da
govore o velikoj obavezi i odgovornosti koja proizlazi iz ovog historijskog doga|aja.
Oni upozori{e svoj skup na pravo stanje. Time su htjeli da znaju kolika je njihova
spremnost da se `rtvuju za sve {to je dogovoreno. Ibn - Ishak ka`e: Kada su se sakupili
na prisegu, Abbas bin Ubadet re~e: Da li ste sasvim svjesni na {ta dajete rije~ oovome
~ovjeku? Odgovori{e: Da. On re~e: Obe}ajte mu svoju rije~ na rat s ljudima bili oni
bijeli ili crni. Ako mislite da }ete, ukoliko nesre}a uni{ti va{ imetak i va{e starje{ine poginu,
njega iznevjeriti, od sada je to, tako mi Boga, patnja i na ovom i na budu}em svijetu. A ako
mislite da ste saglasni s njim zbog ~ega ste ga i zvali, pa nesre}a uni{ti va{e imetke i
poginu va{e ~asne starje{in, a vi njega zadr`ite i podr`ite, onda je to nagrada i ovog i
budu}eg svijeta. Reko{e: Vodimo ga sa sobom, taman da izgubimo imetke i poglavare,
samo {ta za to dobivamo, o Bo`iji Poslani~e? On re~e: D`ennet. Reko{e: Pru`i ruku!
On pru`i ruku, a oni mu dado{e obe}anje. 265
U D`abirovom predanju stoji: Ustadosmo da mu damo obe}anje, pa uze njegovu
ruku Esad bin Zerare, najmla|i od njih sedamdeset, i re~e:
Polahko, polahko narode Jesriba, mi mu ne bi u ruke stavili svoje `ivote da nismo
sigurni da je on Allahov Poslanik. Njegov dolazak kod nas danas, zna~i okretanje protiv
svih Arapa, pogibiju va{ih poglavara, i vjere, pa ako }ete mo}i ustrajati u tome, primite ga,
Allah }e vas za to nagraditi, a ako ste kukavice i bojite se za sebe, onda ga pustite, on se
opravdao zbog vas pred Allahom. 266
136 Zape~a}eni d`enetski napitak
ZAKLJU^IVANJE PRISEGE
Nakon utemeljenja paragrafa prisege, te nakon njihovog utvr|ivanja i uvjeravanja,
otpo~elo je zaklju~ivanje prisege ~estitanjem. D`abir je rekao nakon govora Esada bin
Zerareta, da su prisutni kazali: O Esade, hajde, rukujte se i to okon~ajte, tako nam
Allaha, ne}emo dozvoliti, a niti }emo htjeti da se prekine ovaj ugovor. 267
Tada Esad shvati, koliko je ovaj narod spreman na `rtve za islam. U to je bio i sam
ubije|en - a bio je veliki misionar islama, zajedno sa Musabom - te je zahvaljuju}i tome
postao vrhovni vjerski poglavar ovoga skupa. On je bio i inicijator ovoga sastanka i prvi
~ovjek koji je prihvatio ugovor. Ibn - Ishak je rekao: I porodica Benu - Ned`d`dar smatra
da je Ebu - Umamet Esad bin Zerare bio prvi ~ovjek koji je ~estitao Resulullahu, a.s., na
ugovoru. 268
Nakon ovoga ~ina po~e sveop}e ~estitanje. D`abir pri~a: Prilazili smo Resulullahu,
a.s., jedan po jedan, i svi mu pojedina~no prisegu dasmo, a on prihvati na{e prisege
preporu~uju}i da na s Allah nagradi D`ennetom. 269
[to se ti~e `ena koje su dale svoju prisegu, one se nisu rukovale, nego su ~estitanje
iskazale rije~ima. Resulullah, a.s., se nije nikada rukovao sa `enom koja mu nije u
srodstvu.270
DVANAEST POGLAVARA:
Poslije okon~anja svih pojedinosti oko ugovora, Resulullah, a.s., zatra`i da skup izabere
dvanaest predstavnika koji }e biti poglavari svoga roda i koji }e biti odgovorni za provo|enje
navedenih pargrafa prisege, odnosno ugovora u djelo. Resulullah, a.s., re~e prisutnima:
Dajte mi dvanaestericu izme|u vas. Svaki od njih bit }e odgovoran za svoje ljude. Izbor
je odmah izvr{en. Devet ih je bilo iz plemena El - Hazred`, a trojica iz El - Evsa.
Evo njihovih imena:
STARJE[INE EL - HAZRED@A:
1. Esad bin Terare bin Ades,
2. Sad bin Er - Rebia bin Amr,
3. Abdullah bin Revvaha bin Salebe,
4. Rafi bin Malik bin El - Ad`lan,
5. El - Berra bin Marur bin Sahr,
6. Abdullah bin Amr bin Haram,
Zape~a}eni d`enetski napitak 137
PRETHODNICA HID@RE
Poslije zavr{etka druge prisege na Akabi, a nakon {to je islam uspio ste}i sebi domovinu
usred pustinje zadojene nevjerstvom i neznanjem - a to je bila najve}a dobit za islam od
njegovog po~etka - Resulullah, a.s., dozvoli muslimanima da se isele u novu domovinu,
to jest da u~ine hid`ru.
Hid`ra je zna~ila zanemarivanje li~nih interesa, `rtvovanje imovine i spasavanje golog
`ivota. ^ovjek je svjestan {ta gubi, svjestan je da je legalno oplja~kan i da mo`e propasti
bilo na po~etku ili na kraju svoga puta, ali onkre}e u nepoznatu budu}nost, znaju}i sigurno
da iza sebe ostavlja tugu i razo~arenje. Muslimani se po~e{e iseljavati, iako su sve to
znali, a nevjernici se isprije~i{e izme|u njih i njihovog izlaska, i po~ini{e nova zla nad
muslimanima.
Donosimo neke primjere:
1. Ebu - Selema bio je me|u prvim muhad`irima. On je iselio godinu dana prije druge
prisege, kako ka`e Ibn - Ishak (autor Sire Muhtasar). S njim su oti{li njegova `ena i sin.
Kada su se spremili za napu{tanje Meke, `enina rodbina mu re~e: Ti ho}e{ mimo nas da
ode{. [ta }e biti s na{om ro|akom, a tvojom `enom? Za{to da ti dozvolimo da je vodi{ u
tu|inu. Uze{e mu `enu, i to bi povod `estoke sva|e izme|u njegove i njene porodice.
Oni reko{e: Ne damo joj na{e dijete, ako je odvojite od njega. Otimali su se oko djeteta,
dok mu ne strga{e ruku, ali ga amid`e ne dado{e. Ebu - Selema je oti{ao sam u Medinu.
Ummu - Selema je, poslije mu`evog odlaska i oduzimanja sina, izlazila svaki dan na
bre`uljak i tu plakala od jutra do mraka. Pro|e od tog doga|aja dana, a ona se nije
oporavljala. U tome se smilova jedan od njenih ro|aka i re~e: Za{to ne pustite ovu siroticu?
140 Zape~a}eni d`enetski napitak
Zar vam nije dosta {to ste je rastavili od sina i mu`a? Oni joj tada reko{e: Ako ho}e{, idi
svome mu`u. Ona zatra`i sina od njegova roda i krenu u Medinu. Put, dug petsto
kilometara, a ona, sama s djetetom. Nigdje ni jednog drugog Allahovog stvorenja. Putovala
je i putovala sve dok ne sti`e do mjesta Et - Tenim, gdje je susrete Osman bin Talha bin
Ebi Talha. Kada saznade za njenu situaciju, isprati je do predgra|a Medine. Kada ugleda
d`amiju Kubba (prva d`amija sagra|ena u islamu), re~e joj: Tvoj mu` je ovdje, u ovom
selu. Idi k njemu s Allahovim blagoslovom.
On se poslije toga vrati nazad u Meku. 276
2. Kada se Suhejb `elio iseliti iz Meke (hid`ru u~initi) u Medinu, reko{e mu Kurej{ije,
nevjernici: Do{ao si kod nas kao bijedni prosjak. Zaimao si i obogatio se kod nas. Postigao
si dosta u `ivotu, a sad bi htio da iza|e{ i da iznese{ svoj imetak. Tako nam boga , to ne
mo`e tako. Suhejb im re~e: A {ta mislite, ako bihvam ostavio svoj imetak, ho}ete li me onda
pustiti da idem svojim pute.? Odgovori{e: Da.! On im re~e: Ostavljam vam imetak. Ta
vijest do|e do Resulullaha, a.s., i on re~e: Suhejb je na dobitku, Suhejb je na dobitku! 277
3. Omer bin el - Hattab, Ajja{ bin Ebi - Rebia i Hi{am bin El - Asijj bin Vail dogovori{e se
da osvanu kod prvoga od njih i da odatle krenu u Medinu. Omer i Ajja{ se na|o{e, a Hi{am
bi sprje~en.
Kada prva dvojica stigo{e do Medine i odsjedo{e u Kubbi, do|e Ebu - D`ehl sa bratom
El - Harisom do Ajja{a - sva trojica su od jedne majke. Reko{e mu: Tvoja majka zavjetovala
se da ne}e kosu ~e{ljati ni sa sunca se u hlad skloniti, dok ne vidi tebe. Vrati joj se. Omer
mu se obrati: O Ajja{e, tvoji te ljudi `ele, tako mi Boga, samo da ti na`ao u~ine i od vjere
te odvrate! Znaj, ako tvojoj majci dojade u{i, sama }e se o~e{ljati i ako joj dojadi vrelina
Meke, sama }e oti}i u hlad. Ajja{ ipak odlu~i da se s njima vrati, kako bi njegova majka
skinula zavjet.
Omer mu re~e: Ako si donio odluku, onda uzmi moju devu, ona je jaka i brza. Dr`i se
njenih le|a (ne silazi s nje), ako posumnja{ da }e ti tvoji nauditi, spasi se na devi. Ajja{
uzjaha Omerovu devu i krenu s njima. U neko doba, Ebu - D`ehel mu re~e: O moj brati}u,
ja se napatih na ovoj svojoj devi, zar ne}e{ da se malo zamijenimo? Kako da ne,
odgovori Ajja{. Zastado{e, prizemlji{e svoje deve i si|o{e. Kad stado{e na zemlju, Ebu -
D`ehel i Haris ga obori{e i sveza{e. Tako svezanog ga uvedo{e u Meku usred dana.
Reko{e: O stanovnici Meke, ovako i vi uradite sa svojim odmetnicima, kao {to smo i mi
uradili s na{im odmetnikom. 278
Ovo su samo tri primjera koji nam pokazuju {ta su nevjernici radili u Meki od onih koji
su `eljeli u~initi hid`ru, ako bi saznali za to. Ina~e se hid`ra ~inila u tajnosti. Me|utim, i
pored svega toga ljudi su izlazili, jedni za drugim.
Nakon dva mjeseca i nekoliko dana od Velike prisege na Akabi, u Meki ostade od
muslimana samo Resulullah, a.s., s Ebu - Bekrom i Alijom. Ova dvojica ashaba ostala su po
Zape~a}eni d`enetski napitak 141
Kad su vidjeli mu{rici Meke da su Resulullahovi, a.s., drugovi spremili svoje stvari,
poveli svoje `ene i djecu i napustili Meku, obuze ih strah i o~aj, nezapam}en do tada.
Pred njima je stajala velika, stvarna opasnost, koja je prijetila da ugrozi njihovu idolatriju
i njihovu ekonomiju. Oni su znali kakve kvalitete posjeduje Muhammed. Niko nije imao
takav uticaj na ljude kao on. Imao je vrhunske kvalitete vo|e koji vodi pravim putem. A
njegovi ashabi, bili su spremni da se svojom odlu~no{}u i iskreno{}u `rtvuju na njegovom
putu. Bojali su se plemena El - Evs i El - Hazred`, poznatih me|u Arapima po neustra{ivosti,
plemenitosti, umnim ljudima, te ljubavi prema miru i svemu {to je dobro. Znali su za
njihove ogromne napore ulo`ene na obustavljanje me|usobnih, bratoubila~kih,
dugogodi{njih ratova, {to im je i uspjelo. Kurej{ije su tako|er znale kakav strate{ki zna~aj
ima Medina za trgovinu, a obzirom na postojanje historijski zna~ajnog puta koji je spajao
Jemen sa [amom prolaze}i obalom Crvenog mora.
Trgova~ki putevi od Crvenog mora i Jemena pa do [ama, vodili su preko Medine.
Mekanski trgovci nosili su robu u [am u vrijednosti od ~etvrtine miliona zlatnih dinara
(dukata) godi{nje, osim vrijednosti koje su nosili stanovnici Taifa i drugih mjesta. Ovakva
uspje{na trgovina mogla se odvijati samo uz dobro osigurane trgova~ke puteve. Stoga se
nije mogla sakriti ogromna bojazan Kurej{ija {to se islam udoma}io u Medini - Jesribu i
{to se jesribski narod okrenuo protiv njih.
Nakon {to su osjetili opasnost koja ih je iz temelja uzdrmala, po~e{e tragati za
142 Zape~a}eni d`enetski napitak
sigurni ni od jednog arapskog naroda. Gdje god bude bio, oni }e ga prihvatiti, a zatim se
okrenuti protiv vas. Pobijedit }e vas, i onda }e on ~initi s vama {ta ho}e. Tra`ite za njega
drugo rje{enje.
Ebu - Buhturi re~e: Okujte ga u `eljezo, zaklju~ajte ga u tamnicu, a zatim gledajte
kako }e ga sna}i zlo koje je sna{lo i one pjesnike koji su bili prije njega - Zuhejra i Nabigu
- pa umrije{e. A i on }e umrijeti kada ga sna|e ono {to je njih sna{lo.
Starac Ned`dijac: Ne, tako mi Boga, ni ovo nije va{e mi{ljenje. Tako mi Boga, ako ga
uhapsite, kao {to ka`ete, ne}ete mo}i okovati njegov duh, njegove misli i ideje! One }e
iza}i kroz zaklju~ana vrata i odlepr{ati njegovim drugovima. Oni }e vas napasti i njega
oteti iz va{ih ruku, a onda }e i druge protiv vas podi}i dok vas ne pobijede. Nije, dakle,
ovo za vas rije{enje. Tra`ite bolje!
Nakon {to parlamentarci odbi{e ova dva prijedloga, pojavi se i tre}i prijedlog s kojim
se slo`i{e svi prisutni i kojega usvoji{e. Naime, najve}i zlikovac Meke, Ebu - D`ehel bin
Hi{am, pristupi i re~e: Tako mi Boga, ja imam rje{enje. Smatram da }ete svi biti za
njega. Reko{e: Koje, Ebu - Hakeme? On odgovori: Smatram da treba uzeti iz svakog
plemena po jednog sna`nog i zdravog mladi}a da nas predstavlja, i da svakome od njih
damo ubojitu sablju, da odu do njega i da ga ubiju svi odjednom. Odahnut }emo od njega.
Ako tako u~inimo, krv }e mu se rasplinuti na sva plemena, a Benu Abdi Menaf ne}e smjeti
tra`iti osvetu nad svima. Bio bi to rat protiv svih nas. Oni su htjeli nadmudriti nas, a mi njih
nadmudrismo! Starac Ned`dijac re~e: Neka bude kako ovaj ~ovjek ka`e. Ni ja ne vidim
boljeg rje{enja od ovoga. 283 Mekanski parlament usvoji ovaj stra{ni prijedlog jednoglasno.
^lanovi parlamenta vrati{e se svojim ku}ama, nepokolebljivo odlu~ni da ovaj zaklju~ak
odmah sprovedu u djelo.
RESULULLAHOVA, A.S., HID@RA
Kad je donesena stra{na odluka da ubiju Resulullaha, a.s., do|e D`ibril s objavom od
Uzvi{enog i Slavljenog Gospodara i obavijesti Resulullaha, a.s., o zavjeri Kurej{ija protiv
njega, i ujedno o Allahovoj dozvoli za izlazak iz Meke. On mu odredi vrijeme hid`re govore}i:
Ne spavaj no}as na svojoj postelji, na kojoj si do sada spavao. 284
Resulullah, a.s., odnese svoj prtljag kod Ebu - Bekra, r.a., i da se snjim dogovori o
planu za put. Ai{a, r.a., pri~a: Sjedili smo u ku}i Ebu - Bekra iza podneva, kad neko re~e
Ebu - Bekru: Resulullah, s.a.v.s., dolazi umotanog lica! Dolazi u vrijeme koje nije obi~avao
da nam dolazi. Ebu - Bekr re~e: Dajem oca i majku za njega! Tako mi Allaha, do{ao je
u ovo doba samo radi ne~eg va`nog. Ai{a, r.a., ka`e: Pa je do{ao Resulullah, a.s.,
zatra`io dozvolu da u|e i dozvoljeno mu je. U{ao je irekao: Neka iza|u svi iz sobe! Ebu
- Bekr re~e: Oni su tvoja porodica, ti si mi kao otac, o Allahov Poslani~e! On re~e:
Dozvoljeno mi je da se iselim. A Ebu - Bekr re~e: A u tvom dru{tvu i ja, kao otac si
mi?Resulullah, s.a.v.s., odgovori: Da. 285 Nakon donesenog plana za putovanje varti se
Resulullah, a.s., svojoj ku}i da ~eka dolazak no}i.
njegove ku}e i uputi{e se u pe}inu Sevr koja se nalazila jugoisto~no od Meke, na putu ka
Jemenu. 290
Zasjeda oko Resulullahove, a.s., ku}e je i dalje trajala. Mu{ri~ki mladi}i i{~ekivali
sukobni trenutak. Neposredno pred pono}, na ruku im je i{lo zlo i nesre}a.
Pomoli im se neki ~ovjek, i kako ih ugleda ispred Resulullahovih, a.s., ku}nih vrata
upita: [ta to tu radite? Odgovori{e: ^ekamo Muhammeda. On im re~e: Izigrani ste i
plan vam je propao. On je pro{ao kraj vas, bacio vam na glavu pra{inu i oti{ao svojim
poslom. Oni reko{e: Nismo ga vidjeli, tako nam Boga! Zatim po~e{e otresati pra{inu s
glave. Ali ubrzo se osvijesti{e i navali{e kroz vrata u ku}u. Ugleda{e nekoga na postelji i
reko{e: Tako nam Boga, ono Muhammed spava u svojoj burdi. Utom po~e svitati i Alija
se probudi i ispravi u postelji, a oni ga zgrabi{e, poznado{e i upita{e za Resulullaha, a.s.
On re~e: Ja za njega ni{ta ne znam. 291
OD KU]E DO PE]INE
Resulullah, a.s., napusti svoju ku}u 27. no}i, mjeseca safera, godine 14. po poslanstvu,
odgovaraju}eg 12/13 septembra po kalendaru. 292
Sti`e do ku}e svoga druga, najpovjerljivijeg prijatelja, Ebu - Bekra, r.a. Zajedno, i to
odmah, napusti{e njegovu ku}u kroz stra`nja vrata, da {to prije iza|u iz Meke, i to prije
nego {to svane zora. Resulullah, a.s., znao je da }e Kurej{ije odmah organizirati potragu
i da }e svi pogledi biti upereni prvo ka Medini, te }e potjera i krenuti glavnim putem na
sjever. Stoga on odabra put sasvim suprotan od toga, onaj koji kre}e na jug od Meke, u
pravcu Jemena. Ovim putem i{li su oko pet milja, dok ne do|o{e do brda zvanog Sevr.
Brdo je prili~no visoko, udaljeno od puta, te{ko pristupa~no i stjenovito. Resulullah, a.s.,
izranjavao je noge idu}i. Neki ka`u da je i{ao na prstima kako bi sakrio svoje tragove, pa
je tako ozlijedio noge. Bilo kako bilo, zna se da ga je Ebu - Bekr iznio na brdo i da je
teturao dok nije stigao na vrh brda gdje se nalazi pe}ina, koja postade u historiji poznata
pod imenom Sevr. 293
Zape~a}eni d`enetski napitak 147
IZ HUMA FI - L - GARI:
(KAD SU NJIH DVOJICA BILI U PE]INI - AJET)
Kad su do{li do pe}ine Ebu - Bekr re~e: Tako mi Allaha, ne}e{ u}i dok ja prvi ne
u|em, pa ako bude kakve opasnosti neka mene zadesi, a ne tebe. Ebu - Bekr u|e i
pregleda pe}inu, pa ugleda sa strane otvor. Pocijepa svoj ogrta~ i zatisnu rupu i ostado{e
dvije rupe koje on za~epi svojim nogama. Zatim re~e Resulullahu, a.s. U|i. On u|e,
stavi svoju glavu njemu na krilo i zaspa. Ebu - Bekra ne{to ujede za nogu. On se ne
pomaknu iz bojazni da se ne probudi Resulullah, a.s. Od bola mu suze poteko{e i sli{e se na
Resulullahovo, a.s., lice, pa Resulullah, a.s., upita: [ta ti je Ebu - Bekre? Ne{to me ujede, a
ti si mi kao otac i mati! Resulullah, a.s., protra svojom rukom ubod i bola nestade. 294
U pe}ini su proboravili tri no}i, od petka uve~e do nedjelje uve~e. 295 Abdullah, sin Ebu
- Bekra no}ivao je s njima. Ai{a, r.a., pri~a: Abdullah je bio mom~uljak, o{trouman i
dosjetljiv. Pred zoru bi oti{ao od njih i osvitao s Kurej{ijama u Meki, kao da je u njoj i
spavao. Slu{ao je pa`ljivo sve pri~e o njima dvojici, pa bi nave~e dolazio i pri~ao im
novosti.
A Amir bin Fuhejre, oslobo|eni rob Ebu - Bekra u blizini pe}ine napasao je ovce, pa bi
ih po jaciji natjerao ispred pe}ine i opskrbio njih dvojicu mlijekom. 296
To je ~inio sve tri no}i, a zatim bi potjerao ovce tragom Abdullaha, Ebu - BEkrovog
sina, da ih stado izbri{e nakon njegovog odlaska u Meku. 297
[to se ti~e Kurej{ija, gotovo su poludjeli kada saznado{e da im je pobjegao Resulullah,
a.s., one no}i kad se zavjera trebala okon~ati ubistvom. Prvo {to su tim povodom uradili,
izudarali su Aliju, odveli ga u Kabu i dr`ali ga jedan sat, ne bili saznali vijesti o Resulullahu,
a.s., i Ebu - Bekru. 298
Po{to od Alije nisu mogli ni{ta saznati, oti{li su Ebu - Bekrovoj ku}i i zalupali na vrata.
Pred njih je iza{la Esma, Ebu - Bekrova k}erka, a oni je upita{e: Gdje ti je otac? Ne
znam gdje je on. Ebu - D`ehel d`e ruku - drznik pokvareni - i udari joj {amar, tako jak da
joj izbi mi|uhu iz uha. 299
Kurej{ije odr`a{e hitnu sjednicu, na kojoj doneso{e odluku da upotrijebe sva raspolo`iva
sredstva koja }e im omogu}iti hvatanje ova dva ~ovjeka. Postavi{e na sve prohodne puteve
od Meke jaku naoru`anu kontrolu. Tako|er odlu~i{e dati veliku nagradu, u vrijednosti od sto
deva, za svakoga posebno, onome ko ih vrati u Meku, `ive ili mrtve, ma ko taj bio. 300
Zatim pogajreti{e konjanici, pje{aci i znalci tragova u potjeru. Razmili{e se dolinama i
brdima, putevima i pustarama, ali bez uspjeha i rezultata. Potjera sti`e i do pe}inskog ulaza,
148 Zape~a}eni d`enetski napitak
ali Allah, d`.{., vlada svakom situacijom pa i ovom. Pripovijeda Buharija od Enesa, a on od
Ebu - Bekra, koji ka`e: Bio sam u pe}ini s Resulullahom, a.s., pa kako podigoh glavu,
ugledah noge ljudi. Rekoh: O Allahov Poslani~e, ako neko spusti pogled, vidjet }e nas. On
mi odgovori: Ti{e, Ebu - Bekre. Nas smo dvojica, a tre}i je s nama Allah. Ima u drugoj
verziji:: [ta misli{, Ebu - Bekre, o dvojici s kojima je Allah tre}i. 301
Desila se mud`iza (Allahovo ~udo), da je Allah, d`.{., pomogao Svoga Poslanika,
a.s., i u~inio da se potjera vrati, onda kada izme|u Resulullaha, a.s., i njih nije bila udaljenost
ve}a od nekoliko koraka.
NA PUTU ZA MEDINU
Kad se sti{a strast progonitelja, i prestado{e kontrole puteva, i kada opade interes za
nagradom (jer su izgubili nadu da }e ih prona}i), i poslije totalnog neuspjeha Kurej{ija da
do|u do ikakvih saznanja za tri protekla dana, ukaza se prilika Resulullaha, a.s. i njegovom
saputniku da krenu za Medinu.
Oni su unajmili Abdullaha bin Urejkita el - Lejsa, mirnog, povjerljivog i vje{tog vodi~a,
da ih najkra}im i najsigurnijim putem dovede u Medinu. Ovaj vodi~, bio je mnogobo`ac
kao Kurej{ije. Oni zatra`i{e. Oni zatra`i{e od njega garanciju i diskretnost, pa po{to je
dobi{e, predado{e mu uzde svojih deva u ruke. To se desi u ponedeljak nave~e, a nakon
provedene tri no}i u pe}ini. U osvit rebiul evela, godine prve hid`retske, ili 16. septembra
622. god. po kalendaru, njih dvojica napusti{e pe}inu.
Dakle, tog datuma do|e Abdullah bin Urejkit sa dvije deve, a Ebu - Bekr re~e: Zaklinjem
te, o Poslani~e, da uzme{ jednu od ove dvije deve, a zatim mu pribli`i bolju. Resulullah,
a.s., na to pristade pod uslovom da mu je plati.
Tada je prispjela Esma, k}erka Ebu - Bekra, r.a., sa spremljenom hranom za put.
Zaboravila je da uzme u`e kojim }e pri~vrstiti zave`ljaj za tovar, pa pocijepa svoj pojas na
dvoje. Jednom polovinom pri~vrsti hranu, a drugom se omota, pa joj dado{e naziv Vlasnica
dva pojasa - zatu - n - nitakajni 302
- Resulullah, a.s., i Ebu - Bekr, r.a., krenu{e na put, a s njima Amir bin Fuhejre. Oni
uze{e sa sobom i vodi~a Abdullaha bin Urejkita. Krenu{e priobalnim putem.
Put je vodio iz sigurnosnih razloga ka jugu, prema Jemenu, a zatim se uputi{e na
zapad, prema obali Crvenog mora, dok ne iza|o{e na koziju stazu, pa onda skrenu{e na
sjever, priobalnim putem Crvenog mora. Is{li su zapu{tenim putevima kojima je rijetko ko
prolazio.
Ibn - Ishak navodi imenom krajeve kroz koje je prolazio Resulullah, a.s. On ka`e:
Kad ih je vodi~ poveo, vodio ih je nani`e od Meke, zatim je krenuo s njima obalom, pa su
Zape~a}eni d`enetski napitak 149
preprije~ili put ni`e od Asfana, pa nani`e od Emed`a. Zatim dobi od njih dvojice dozvolu da
pre|e preko teritorije koja ima vodu, mjesto Kudejd. Odatle su slijedili put El - Harrar (dolina)
pa preko Senijjetul Mere. Zatim su i{li dolinom Likfe, onda su ostavili iza sebe bunar Likf, a
potom duboko za{li u podru~je zvano Merd`ih do Zul - Gudvejna, a odatle u Ke{r. Tada ih
je poveo putem starih bunareva El - D`ed`id, pa na brdo El - Ed`red. Odatle krenu{e putem
za Selem, dolinom bazena Tahih, a onda su se uspeli na El - Ababid, mjesto tri milje udaljeno
od grada Sukje. Zatim ih prevede preko mjesta El - Fad`eh na milju od Sukje. (Po nekima to
je planina na kojoj se nalaze dva pitka izvora mineralne vode). Vodi~ se spusti s njima u El
- Ard`, pa dolinom El - Air, desno od klanca Rukubet, pa u Reim, a odatle u Kubbu, selo dvije
milje od Medine (ko ide u Meku do|e mu s lijeve strane). 303
Spomenut }emo neke doga|aje koji su se desili usput:
1. Prenosi Buharija od Ebu - Bekra, r.a., i ka`e: Po`urili smo te no}i i sutradan ujutro
da {to vi{e puta pre|emo. Negdje oko podne, kada upe~e sunce, i kada na putu nije bilo
ni `ive du{e, ugledasmo visoku stijenu. Zastadosmo kod nje i smjestismo se u hladovinu.
Napravih Resulullahu, a.s., mjesto da legne i da malo zaspi. Prostrijeh na to mjesto krzno
(ili haljetak od devinekostrijeti), pa rekoh: Zaspi, o Allahov Poslani~e, a ja }u bdjeti nad
tobom. On zaspa, a ja ustadoh i po~eh osmatrati. Odjedanput, ugledah kako dolazi ~oban
tjeraju}i ovce, `ele}i se odmoriti u hladu kao i mi. Rekoh mu: ^iji si ti mom~e? Ja sam
jednog ~ovjeka iz Meke (ili iz Medine, Ebu - Bekr se ne sje}a ta~no). Imaju li tvoje ovce
mlijeka? Da, odgovori. Rekoh: Ho}e{ li pomusti? Odgovori: Da. On privede ovcu, a ja
rekoh: O~isti vime od pra{ine, dlaka i trnja! On namuze u ~unak mlaz mlijeka, a ja sam
imao posudu iz koje je Resulullah pio i iz nje uzimao abdest. Do|oh do Resulullaha, a.s.,
i bi mi mrsko da ga probudim. Kad se probudi, saglasih se snjim da nalijem malo hladne
vode na mlijeko da ga rashladim, pa rekoh: Je li vakat da idemo? Svakako, re~e, i mi
krenusmo. 304
2. Ebu - Bekr, r.a., bio je obazriv, pa je uvijek jahao iza Resulullaha, a.s., iako je on
bio poznat starac, a Resulullah, a.s., mlad i nepoznat ~ovjek. Srete Ebu - Bekra tako, neki
~ovjek pa mu re~e: Ko je ovaj ispred tebe? Ebu - Bekr odgovori: On me vodi pravim
putem. Ovaj ~ovjek pomisli da mu je to obi~ni vodi~, a ne onaj koji ga vodi Allahovim
putem. 305
3. Resulullaha, a.s., i Ebu - Bekra slijedio je ~ovjek koji je za njihovo hvatanje o~ekivao
veliku nagradu. Zvao se Suraka bin Malik bin D`ua{em. Suraka pripovijeda: Sjedio sam
na jednoj sjedeljki plemena Beni - Medled`, kad se pomoli jedan njihov ~ovjek, pri|e meni
i re~e: O Suraka, vidjeh maloprije crnu mrlju u pustinji. Mislim da je to Muhammed sa
svojim drugom. Suraka re~e: Znao sam da su to oni, ali mu rekoh: Nisu to oni ve} si
vidio tog i tog koje smo vidjeli svojim o~ima kad su oti{li. Na tom sijelu ostadoh jo{ neko
vrijeme, zatim sam ustao, do{ao ku}i i naredio svojoj robinji da mi spremi konja, i odvede iza
150 Zape~a}eni d`enetski napitak
humke. Potom uzeh svoje koplje i iza|oh na stra`nja vrata. Kad do|oh do konja, uzjahah i
pojurih trkom. Nakon nekog vremena vidjeh da im se pribli`avam. Kada sam im se sasvim
pribli`io, moj konj posrnu i izbaci me iz sedla. Ustadoh, a ruke mi poletje{e prema tobolcu za
strijele. 306 Iz tobolca izvukoh strijelicu za sre}u,ho}u li imnauditi ili ne. Ispade mi ono {to
nisam htio. Ponovo uzjahah konja zanemaruju}i gatku. Odjednom ~uh Resulullaha, a.s.,
kako u~i Kuran, smireno, ne okre}u}i se, dok je Ebu - Bekr bio stalno u pokretu i na oprezu.
Iznenada moj konj propade prednjim nogama u zemlju do koljena. Sko~ih s njega i
podbodoh ga. Opet ga podpodoh, on posko~i, ali se ne izvu~e skroz iz zemlje. Kad bi da
}e se gotovo izvu}i iz zemlje, {iknu pijesak ~ija se pra{ina di`e uvis, kao dim. Opet
dohvatih svoje strijelice. Nakon gatanja ukaza mi se lo{ ishod.
Tada zapomagah iz sveg glasa, mole}i ih za spas. Oni mi obe}a{e sigurnost. Moj
konj se spasi iz `ivog pijeska, ja ga uzjahah i odoh do njih. Kada sa sprije~en da do|em
do njih, u sebi sam pomislio da }e misija Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iza}i na vidjelo, pa
mu rekoh: Tvoj narod je za tebe odredio nagradu (u iznosu krvarine). Zatim sam im
ispri~ao {ta mu{rici `ele da urade, te sam im ponudio opremu i hranu, ali nisu uzeli niti su
{ta tra`ili. Zatim je Resulullah, a.s., rekao: Idi od nas. Suraka ga tada zamoli da mu
napi{e garantno pismo. Resulullah, a.s., naredi Amiru bin Fuhejritu, pa ga ovaj napisa na
komadu ko`e.
Iza toga Resulullah, a.s., nastavi svoj put. 307
U predanju od Ebu - Bekra, r.a., ka`e se: Mi smo otputovali, a Kurej{ije su tragale za
nama. Niko nas od njih nije stigao, samo Suraka bin Malik el - D`ua{em na svom konju.
Ja rekoh: On nas je tra`io i na{ao, o Allahov Poslani~e! On mi odgovori: Ne `alosti se,
Allah je s nama. 308
Suraka se zatim vratio nazad. Usput je sreo jo{ neke progonitelje, pa im je rekao:
Ispitao sam vijest o njima, vi na ovoj strani nemate {ta tra`iti. Na po~etku dana je uporno
tragao za njima, a na kraju istog dana postao njihov ~uvar. 309
4. Resulullah, a.s., na svom putu pro|e pokraj dva {atora Ummi Mabed (Mabedova
majka, iz plemena Huzaat) Huzaijka. To je bila krupna i ugledna sredovje~na `ena. Sjedila
je pokrqaj {atora, umotana, i nudila prolaznicima hranu i vodu. Njih dvojica je upita{e:
Ima{ li {ta za nas? Ona odgovori: Allaha mi, da imamo ne{to ne bih vam uskratila
gostoprimstvo. Ovca je jalova,a godina je bila dosta gladna.
Resulullah, a.s., pogleda u ovcu kraj {atora, pa upita: Kakva je ovo ovca, majko Ma
bedova? Ona odgovori: Slaba, bolest ju je sprije~ila da ne krene s ovcama. On upita:
Ima li mlijeka? Ona odgovori: Ona je previ{e istro{ena i stara da bi mlijeka imala. On
upita: Ho}e{ li mi dozvoliti da je pomuzem? Ona re~e: Da, tako ti Allaha, ako mo`e{. Ako
ima mlijeka pomuzi je. Resulullah, a.s., potra svojom rukom ovcino vime, prizva Allaha,
d`.{., zamoli ga dovom. Mlijeko nado|e u vime i pote~e. Resulullah, a.s., zatra`i zdjelu iz
Zape~a}eni d`enetski napitak 151
koje se mogla napiti nekolicina ljudi i napuni je tako da pjena iza|e na vrh. Dade `eni da se
napije koliko god mo`e, zatim pru`i svojim saputnicima, pa se i oni napi{e mlijeka koliko god
mogo{e. Napokon i Resulullah, a.s., popi dovoljnomlijeka. Ponovo pomuze ovcu, napuni
zdjelu i dade je `eni, a oni krenu{e dalje.
Ne pro|e dugo, a njen mu`, Ebu - Mabed vrati se tjeraju}i mr{ave i gladne koze. Kad
u|e i ugleda mlijeko, iznenadi se i upita: Odakle ti ovo? Ovca je stara i jalova, a nemamo
muzare. Ona mu kaza: Ne, tako mi Allaha, nije ga bilo, ali ovuda pro|e mubarek ~ovjek,
govorio je to i to, a izgledao je tako i tako. Mislim da je od Kurej{ija i to ba{ onaj za kojim
je potjera. Opi{i mi ga, re~e njen mu`. Ona ga opisa takvim rje~nikom da je slu{alac
imao pravu sliku pred sobom. Taj opis }emo dati kada budemo govorili o svojstvima
Resulullaha, a.s. Ebu - Mabed re~e: Tako mi Allaha, on je taj Kurej{ija {to su o njemu
pri~ali one pri~e. Imao sam na umu da mu se pridru`im, a to }u svakako i u~initi ako mi se
pru`o prilika.
A tamo u Meki, osvanu u zoru eho zvonkoga glasa, koga svi ~u{e, ali niko ga ne vidje.
Iz dubine du{e orilo se:
D`ezallahu Rabbul hajre d`ezaihii
rafikajni hala hajmetej Ummi Mabedi
Huma nezela bil birri summe terevveha
ve efleha men emsa refika Muhammedin
Lijuhenni Beni Kabin mekane Fetatihim
ve mekaduha limuminine bimersadin
Selu uhtekum an {atiha ve inaiha
ve innekum in teselu - { - {ate te{hedu.
Prijevod ilahije:
Nagradio Allah, Gospodar Ar{a, najboljom nagradom
dva druga, kod Ummi Mabed {to do|o{e.
Stigo{e s dobro~instvom, a s njim i odo{e,
spasen je onaj ko zano}i kao drug Muhammeda.
Neka ~estitaju svojoj k}erki Benu-Kabi
njeno po~asno mjesto je me|u vjernicima sad.
Pitajte svoju sestru za njenu ovcu i njenu zdjelu
a kad biste i ovcu pitali, i ona bi posvjedo~ila. 310
Esma je rekla: Nismo znali kuda se uputio Resulullah, a.s., kad u Meku do|e s donje
strane jedan od d`ina recituju}i ove stihove. Ljudi su i{li za glasom, a nisu vidjeli nikoga sve
152 Zape~a}eni d`enetski napitak
dok nije napustio Meku s gornje strane. Kada smo ~uli ove rije~i znali smo da se Resulullah,
a.s., uputio u Medinu. 311
5. Na putu od Meke do Medine Resulullah, a.s., srete Ebu - Beride, starje{inu jednog
plemena. I on je iza{ao u potjeru za Ebu - Bekrom i Resulullahom, a.s. @elio je i on da
dobije veliku nagradu koju su Kurej{ije obzanile. Kada se sreo licem u lice s Resulullahom,
a.s., i kada je s njim porazgovarao, primi islam na licu mjesta sa sedamdeset ljudi iz
svoga plemena. On tada skide svoj turban (imamu) sa glave i priveza je kao zastavu. Ta
zastava trebale je svima biti najava da je do{ao vladar spasa i sigurnosti, koji }e uspostaviti
na dunjaluku pravdu i po{tenje. 312
6. Resulullah, a.s., sreo je na putu i Ez - Zubeira u grupi muslimana trgovaca, koji su
se vra}ali iz [ama. Zubeir odjenu Resulullaha, a.s., i Ebu - Bekra u bijelu odje}u. 313
ULAZAK U MEDINU
Poslije d`ume, u|e Resulullah, a.s., u Medinu, i od tog dana Jesrib dobi ime Grad
Resulullaha, a.s. - Medinetu Resulullahi, a.s., ili kra}e Medina. Ovo je uistinu bio historijski
dan. Stanovni{tvo Medine, nasmijano i razdragano,uz tekbire i veli~anje, iza{lo je iz
ku}a, zakr~ilo puteve.
Ensarijske djevojke pjevale su od sre}e i dragosti stihove dobrodo{lice: 321
E{rekal Bedru alejna min Senijatil - Vedai
Vod`ebe{ - {ukru alejna ma dea lillahi dai
Ejjuhel - Mebusu fina d`ite bi - l - emr i - l - mutai.
D`ite {errefte - l Medina Merhaben ja hajre dai.
Prijevod stihova:
Puni mjesec nas obasja od Senijetil veda,
Kevserom pojimo du{e dok ~ekamo Ahmeda.
Ti koji si od Allaha cijelom svijetu poslan.
Do{o si da grad Medinski ilumom nam obasja{.
154 Zape~a}eni d`enetski napitak
Ensarije, iako nisu bili ljudi od velikog bogatstva,svi su redom `eljeli da ugoste kod sebe
Resulullaha, a.s. Nije mogao Resulullah, a.s., pro}i ni pokraj jedne njihoveku}e, a da nisu
vukli sebi povodac njegove deve, izgovaraju}i pozdrav i dobrodo{licu. Resulullah, a.s.,
odgovarao im je: Pustite je neka ide, njoj je nare|eno dokle. I tako su i{li polahko, dok deva
ne sti`e na mjesto dana{njeg Resulullahovog, a.s., mesd`ida. Tu ona zastade.On nije si{ao
s nje dok se nije skroz zaustavila. Ona opet krenu malo naprijed, pa se okrenu i vrati na prvo
mjesto. Tu se spusti, pa Resulullah, a.s., si|e s njenih le|a. To je na zemlji Beni - Ned`d`ara,
njegovih daid`a. To je zaista bilo po Allahovoj dozvoli, a i sam Resulullah, a.s., volio je da to
bude na zemlji njegovih daid`a. Time su i oni bili po~a{}eni. Ljudi su pozivali Resulullaha,
a.s., sebi u goste. Ebu Ejjub el - Ensarija ode do njegove deve, uze je za povodac i uvede u
svoje dvori{te. Resulullah, a.s., je tom prilikom rekao: Valja i ~ovjeku za njegovom jahalicom.
U tom do|e Esad bin Zeraret te uze Resulullahov, a.s., prtljag i odnese ga kod sebe. 322
U Enesovom predanju od Buharije stoji da je Resulullah, a.s., rekao: Koja nam je
rodbinska ku}a najbli`a? Ebu - Ejjub re~e: Moja, Allahov Poslani~e, ovo su moja vrata i
ovo je moja ku}a. On re~e: Idi i pripremi nam popodnevni odmor! Ebu - Ejjub re~e:
Ustanite uz Allahov blagoslov. 323
Nakon nekoliko dana za Resulullahom, a.s., stigo{e njegova `ena, Sevda i njegove
dvije k}ereke: Fatima i Ummu Kulsum, zatim Usama bin Zejd, te Ummu Ejmen. S njima
iza|e iz Meke Abdullah bin Ebu - Bekr s djecom s kojom je bila i Ai{a. Zejneb ostade kod
Ebil Aasa, nije mogla tada otputovati, pa je hid`ru u~inila poslije Bedra. 324
Ai{a pri~a: Kada je Resulullah, a.s., stigao u Medinu, Ebu - Bekra i Bilala obuze
groznica, ja u|oh kod njih i rekoh: O o~e, kako si, i ti Bilale, kako si? Ebu - Bekr znao je
re}i, kad ga uhvati vru}ica: Svaki ~ovjek `eli da osvane sa svojom porodicom, ali je smrt
bli`a ~ovjeku od jake za vratom, a i Bilal je recitovao stihove u kojima postoji aluzija na
daljinu i strah od samo}e. Ai{a dalje pri~a: Zatim u|oh kod Resulullaha, i ispri~ah mu o
ovome, a on re~e: Moj Allahu, u~ini da volimo Medinu, kao {to volimo Meku, ili jo{ vi{e!
Pobolj{aj stanje u njoj, blagoslovi i beri}et daj u hrani njenoj, odstrani iz Medine vru}icu i
prenesi je u D`uhfu. 325
Ovdje se zavr{ava jedan period Resulullahovog `ivota, i zavr{ava se dio njegovog
poslani~kog islamskog djelovanja, koji se zove mekanski `ivot i rad Resulullaha, a.s.
@IVOT U MEDINI
Hid`ra nije zan~ila samo osloba|anje od smutnji i izrugivanja, nego je imala zna~enje
potpomaganja i saradnje na uspostavljanju temelja novog dru{tva u zemlji. Stoga je hid`ra
postala farz, neprikosnovena du`nost svakog muslimana sposobnog da prisko~i u pomo}
izgradnji ove nove domovine i da na tom putu utro{i svu svoju snagu, za njeno utemeljenje,
uzdizanje i njen ugled.
Bez svake sumnje, Resulullah, a.s., bio je njen imam i onaj koji upu}uje na pravi put
kako treba da se izgra|uje to dru{tvo. Neosporno je da su sve stvari bile u njegovim
rukama.
Narod u Medini, nakoji je nai{ao Resulullah, a.s., sastojao se iz tri klase. Svaka klasa
se, na svoj na~in, vidljivo razlikovala od ostalih.
Resulullah, a.s., morao je imati razli~ite metode u opho|enju sa svakom od ovih klasa,
jer su im problemi vbili sasvim druge prirode. Te tri klase ljudi su:
a) njegovi drugovi, elita ~asnih i privr`enih Resulullahu, a.s;
b) nevjernici, koji jo{ nisu primili islam, a plemena su ~isto medinskog porijekla;
c) jevreji ili jehudije.
u nekom stanju nestabilnosti ili sumnje. Mnogi su se predomi{ljali da napuste vjeru svojih
o~eva. Me|utim, nisu ispoljavali neprijateljstvo i netrpeljivost prema muslimanima, i nije ni
pro{lo dugo vremena, a oni primi{e islam i postado{e odani Allahovoj vjeri.
Me|u njima bilo je i onih koji su ispoljavali `estoku mr`nju i neprijateljstvo prema
Resulullahu, a.s., i muslimanima, s tim {to to nisu ~inili javno. Javno su iskazivali privr`enost
i la`nu ljubav, povode}i se za javnim mnijenjem ili kako su im ve} diktirale prilike.
Na ~elu svih ovih stajao je Abdullah bin Ubej, ~ovjek pod ~ijim vodtvom se izmiri{e
plemena El - Evs i El - Hazred` nakon rata Buas. Do tada ih nije uspio niko pomiriti. Oni
su za njega pripremali krunu da ga ustoli~e za svoga kralja, i malo je trebalo da postane
kralj Medine.
Kada do|e Resulullah, a.s., i kada Ubejju njegov narod okrenu le|a, shvatio je da je
izgubio krunu, pa stoga po~e ispoljavati `estoko neprijateljstvo protiv Resulullaha, a.s.
Me|utim, kada je vidio da doga|aji ne idu njemu u prilog i da }e mu biti uskra}ene mnoge
ovozemaljske blagodati, primi islam nakon Bitke na Bedru. No, to je bilo samo prividno,
jer je duboko u njegovom bi}u tinjalo nevjerstvo.
Stoga je koristio svaku priliku da usko~i u spletke i me|u spletkaro{e protiv Resulullaha,
a.s., i muslimana, jer je postao neostvareni vladar, proma{enih mogu}nosti, s izgubljenim
politi~kim pozicijama. Oni koji mu nisu pomogli da do|e do vlasti, sada su ga hu{kali i
pozivali na bunu, koriste}i neke od doga|aja u Medini i neke od muslimana slabi}a,
pla}enika, za sprovo|enje njegovih planova u djelo.
c) Tre}a klasa ili supstanca medinskog dru{tva bili su jevreji (jehudije ili `idovi). Oni
su se nastanili u Hid`az u vrijeme nestorijanskog (asirskog) i rimljanskog ugnjetavanja,
kako smo ranije kazali. Oni su u stvari bili Hebrejci, ali nakon doseljenja u Hid`az prihvati{e
arapske obi~aje u odijevanju, jeziku i kulturi, tako da su pojedinci, a i plemena, nadijevali
i arapska imena. Me|usobno su se `enili i tazbinovali.
Ono {to je za njih ipak najva`nije, sa~uvali su nacionalno jedinstvo i nisu se nikada
utopili u arapsku naciju. Ponosili su se svojim izrael}anskim porijeklom - jevrejstvom. S
tog aspekta mrzili su Arape i ~esto ih iz poruge zvali ummijjun {to zna~i: neuki, zaostali
i nazadni. Smatrali su da im je arapska imovina dozvoljena, (halal) i da s njom mogu da
rade {ta ho}e. Oni su se dr`ali parole: Nama nije grijeh {to u~inimo neukima. (3:75)
Nisu bili entuzijasti u {irenju svoje vjere, ali su bili iskusni trgovci vjerom. Trgovali su
optimisti~kim predskazanjima, vrad`binama, talismanima, ~arolijama i sli~nim, pa su stoga
sebe smatrali superiornim znalcima, odabranim vo|ama i duhovnim vodi~ima. Bili su veliki
vje{taci u sticanju sredstava za `ivot. U svojim rukama dr`ali su trgovinu `itaricama,
datulama, vinom i odje}om. Uvozili su `itarice, vino i odje}u, a izvozili datule (hurme). U
svojim rukama dr`ali su i mnoge druge profitne poslove od kojih su imali mnogostruku dobit
od svih Arapa. Ni to im nije bilo dovoljno, nego su afirmirali kamatu i njome se bogatili. Davali
Zape~a}eni d`enetski napitak 159
Imamo primjer koji prenosi Ibn-Ishak. On ka`e: Preneseno je od Safijje, k}erke Hajj bin
Ahtaba, da je rekla: Bila sam najdra`e dijete svom ocu i amid`i Ebu - Jasiru. Nikad nisu ni
jedno dijete dr`ali tako kao mene. Kada je Resulullah, a.s., stigao u Medinu, i kada je odsjeo
u Kubi kod Benu Amra bin Avfa, moj otac i amid`a odo{e prije zore da ga posjete. Otac mi
se zvao Hajj bin Ahtab, a amid`a Ebu - Jaser bin Ahtab. Ku}i su se vratili u vrijeme zalaska
sunca. Bili su umorni i iscrpljeni. Kad ih ugledah, potr~ah im u susret kao po obi~aju, ali se ni
jedan, tako mi Allaha, i ne okrenu na mene. Tada ~uh kako amid`i Ebu - Jaseru ka`e moj
otac: Je li ono on? Da, odgovori on. Ti ga poznaje{ i mo`e{ garantirati? Amid`a
odgovori: Da. Otac upita: Pa {ta osje}a{ prema njemu? Neprijateljstvo do smrti. 326
I drugi nam primjer nam dosta govori o neprijateljstvu jevreja. Buharija pripovijeda o
islamu Abdullaha bin Selema, r.a.: Bio je poznat inaju~eniji jevej. Kada je do{ao Resulullah,
a.s., u Medinu kod daid`e, Benu - Ned`d`dar pohita da ga vidi i postavi mu pitanja na koja
niko nije mogao odgovoriti osim Poslanika. Kada je saslu{ao Resulullahov odgovor na
sva pitanja, istog momenta primi islam, i re~e: @idovi su narod koji potvara (druge). Ako
saznaju da sam primio islam, a da oni o tome ne znaju ni{ta, pokudit }e me kod tebe.
Resulullah, a.s., posla po njih i oni do|o{e. A u ku}i je bio skriven Abdullah bin Selam.
Resulullah, a.s., upita: Kakav je ~ovjek Abdullah bin Selam? Odgovori{e: Najznaniji od
nas i sin naj odabranijeg. U drugom predanju stoji: Na{ starje{ina i sin na{eg starje{ine.
Au tre}oj verziji: Najbolji od nas i sin najboljeg od nas. Najvredniji i sin najvrednijeg. Resulullah,
a.s., re~e: A {ta mislite ako Abdullah primi islam? Odgovori{e: Neka ga Bog sa~uva od
toga! Dva puta, ili tri, to ponovi{e. Abdullah iza|e pred njih i re~e: Svjedo~im da nema
drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik. Oni povika{e: Najgori od nas
i sin najgoreg!, pa nasrnu{e na njega. U drugoj verziji stoji: On re~e: O jevrejski narode,
bojte se Allaha, tako mi Njega, Jednog, Jedinog, vi }ete svakako znati da je ovaj ovdje
Allahov Poslanik, a.s., i da je do{ao s Istinom. Oni odgovori{e: Slagao si! 327
Ovo su bila prva iskustva koja je Resulullah, a.s., imao s jevrejima, i to na prvi dan svog
dolaska u Medinu.
Ovako je to izgledalo iznutra, u {arolikom dru{tvu Medine. A {to se ti~e odnosa van
Medine prema islamu i Resulullahu, a.s., ostaje da je najja~i neprijatelj islama u Meki i da
su to Kurej{ije. Mi ih poznajemo preko deset godina, od poslanstva Resulullaha, pa do
Hid`re. Dobro znamo {ta su ~inili prema muslimanima dok su bili pod njihovom rukom,
po~ev{i od zastra{ivanja, prijetnje, pritiska, izgladnjivanja, izolacije, progona i potjere.
Oni su pokrenuli ~itav jedan psiholo{ki rat {irokih razmjera i domena. Kada muslimani
u~ini{e hid`ru u Medinu, zauze{e njihovu zemlju, ku}e, imetak, razdvoji{e i razru{i{e
porodi~na ognji{ta i rodbinske veze, a povrh svega, zatvarali su i mu~ili koga su stigli
zarobiti. Oni se nisu ni na ovome zadr`avali, nego odlu~i{e ubiti Resulullaha, a.s., i time stati
islamu u kraj. Oni na tom planu nisu `alili truda ni imetka.
Zape~a}eni d`enetski napitak 161
Cilj je bio provesti plan zavjere u djelo. Kada muslimani u~ini{e hid`ru u Medinu, udaljenu
od Meke 500 km, otpo~e{e politi~ki rat s obzirom na svoje vjersko i trgova~ko vo|stvo
me|u Arapima, jer oni su stanovnici Harema, pod za{titom Bo`ije ku}e i njene svetosti, pa
}e se i drugi mu{rici Arabije okrenuti protiv stanovnika Medine. Smatrali su da }e Medina biti
u stalnom okru`enju, te da }e osiroma{iti ekonomski, a i broj izbjeglica je rastao iz dana u
dan. Do}i }e sigurno do rata izme|u ovih zulum}ara iz Meke i muslimana koji `ive u svojoj
novoj domovini.
Muslimani su imali pravo da konfisciraju imovinu ovih drznika, kao {to su oni konfiscirali
njihovu imovinu, da im nanesu razne vrste poni`enja kao {to su i oni njima, da im `ivot
u~ine te{kim, kao {to su i oni njima, te da im vrate sve istom mjerom.
Ovo su problemi i pitanja s kojima se susreo Resulullah, a.s., nakon {to do|e u Medinu
kao Allahov Poslanik i imam, onaj koji upu}uje pravim putem, vodi i predvodi.
Resulullah, a.s., otpo~e u Medini svoju misiju duhovnog poglavara. Bio je prema svakom
plemenu onakav kako je doti~no pleme zaslu`ivao, blag ili o{tar, pa`ljiv ili strog. Bez
sumnje, milost je uvijek imala prednost nad strogo{}u, tako da islam i njegovi sljedbenici
preuze{e inicijativu na Arabijskom poluotoku za nekoliko godina. O tome }emo govoriti
na slijede}im stranicama.
BRATIMLJENJE MUSLIMANA
Nakon {to je Resulullah, a.s., uradio ogromno djelo izgradnjom mesd`ida, centra za
okupljanje i dru`enje muslimana, u~inio je korak dalje, pa uradio jo{ ve}u stvar. Pobratio
je muhad`ire i ensarije. To bratimljenje polu~ilo je velike rezultate u izgradnji muslimanskog
dru{tva. Ibn el - Kajjim ka`e: Zatim Resulullah, a.s., izvr{i bratimljenje izme|u muhad`ira
i ensarija u ku}i Enesa bin Malika, gdje je prisustvovalo devedeset ljudi. Pola su bili
muhad`iri, a pola ensarije. Bratimljenje se temeljilo na potpomaganju i naslije|ivanju nakon
smrti bez krvnog srodstva. To je naslije|e va`ilo do Bitke na Bedru. Tada Allah, d`.{.,
objavi: A ro|aci su, prema Allahovoj knjizi, jedni drugima pre~i. (8:75) Tada se ukinu
svako pravo na naslijedstv, osim putem srodstva.
Ima mi{ljenje po kome se izvr{ilo i drugo bratimljenje izme|u samih muhad`ira. Me|utim,
muhadirima, zbog me|usobnog prirodnog i prijateljskog bratstva, te onog po prijeklu, nije bilo
potrebno novo bratimljenje, za razliku od onog bratimljenja s ensarijama. 330
Zna~enje ovog bratimljenja, kako ka`e Gazalija, bija{e da se prevazi|e asabijja d`ahilija
- privr`enost plemenu, jer odanost i privr`enost mo`e biti samo islamu. S bratimljenjem
padaju u vodu razlike u porijeklu, boji, naciji. U islamu ne mo`e niko i}i dalje, tj. napredovati,
a ni nazadovati, osim prema stepenu ~ovje~nosti i bogobojaznosti.
Resulullah, a.s., ovaj je ugovor o bratimljenju proveo u djelo. To nije bilo prazno slovo
na papiru, a ni djelo koje se ve`e za bogatstvo i krv. Nije to bila pusta igra rije~i koje se
nisu provodile u djelo.
Ovakvo bratstvo bilo je pro`eto potpomaganjem, osje}ajem dobrote i dru`eljubivosti,
i ono je sudjelovalo u izgradnji novog dru{tva koje }e imati svoje slavne primjere. 331
Buharija je prenio da je po dolasku u Medinu Resulullah, a.s., pobratio Abdurrahmana
i Sad bin Rebia. Sad je rekao Abdurrahanu: Ja sam najbogatiji me|u ensarijama. Svoju
imovinu dijelim na dvoje. Imam dvije `ene, pogledaj koja ti se vi{e od njih svi|a, pa mi
reci, ja }u je pustiti, a kad joj pro|e iddet, ti se njom o`eni. Na to mu Abdurrahman re~e:
Neka ti Allah podari beri}et u tvojoj porodici i u tvome imetku.
Gdje vam je ~ar{ija? Uputi{e ga u ~ar{iju kod Benu - Kajnukaa, jevrejskog plemena.
I nije se vratio sve dok sa sobom nije donio ne{to sira i masla, i tako je nastavio; kada je
jednog dana do{ao, na njemu su bili tragovi: [ta je to? On odgovori: O`enio sam se.
Resulullah, a.s., upita: Koliko si platio? Jednu zlatnu ko{picu. 332
Prenosi se od Ebu - Hurejrea da je rekao: Reko{e ensarije Resulullahu, a.s.: Podijeli
planta`e hurmi izme|u nas i na{e bra}e muhad`ira. On odgovori: Ne! Oni reko{e: Onda
pomozite u obradi, a rod (plod) neka nam je zajedni~ki. Poslanik re~e: U redu. A oni
164 Zape~a}eni d`enetski napitak
11. Vjernici se moraju me|usobno razdu`iti ako su prolili jedni drugima krv na Allahovom
putu.
12. Mu{rik ne mo`e uzeti u za{titu Kurej{ije niti njihov imetak, niti se mo`e isprije~iti
izme|u toga i vjernika.
13. Ko bespravno ubije vjernika, uz svjedoka, on je za njega odmazda, osim ako s tim
nije zadovoljan staratelj ubijenog.
14. Svi vjernici }e bti protiv njega i oni su du`ni da ustanu protiv njega.
15. Musliman ne smije podr`avati i pomagati onoga koji uvodi u novotarije u vjeru.
Ako to u~ini, neka ga prati Allahovo prokletstvo i njegova srd`ba do Sudnjeg dana. Od
takve osobe ne prima se pokajanje, a ni pravda.
16. Za svaku stvar, za koju ne budete mogli na}i zajedni~ko rje{enje, obratite se
Allahu, d`.{. - potra`it njeno rje{enje u Kuranu i Muhammedu, a.s. - potra`ite njeno rje{enje
koje mo`e biti u hadisu. 334
UTJECAJ RESULULLAHOVE,
A.S., MISLI NA DRU[TVO
S ovakvom mudro{}u i o{troumno{}u Resulullah, a.s., u~vrstio je temelje novog
dru{tva. Me|utim, ne smijemo zaboraviti da je ovaj uspjeh bio rezultat Resulullahovih,
a.s., misli kojima su se slu`ili i njegovi ashabi, piju}i svi zajedno s istog izvora. Resulullah,
a.s., podu~avao ih je, odgajao, du{evno napajao i bio im lijep primjer u pona{anju.
Odgojio ih je na temeljima ljubavi, bratstva, ~asti, vjere i bogobojaznosti.
Jedan ~ovjek je upitao: [ta je najbolje u islamu? Resulullah, a.s., je odgovorio: Da
nahrani{ gladnog i da nazove{ selam i znanom i neznanom. 335
Abdullah bin Selam pri~a: Kada je stigao Resulullah, a.s., u Medinu, oti{ao sam da
ga do~ekam. Kada se ukaza njegovo lice, odmah sam znao da on nije la`ov. Prve njegove
rije~i bile su: O vi ljudi, nazivajte selam, nahranite gladne, ~uvajte rodbinske veze, molite
se Allahu no}u, dok drugi spavaju, s mirom }ete u}i u D`ennet. 336
Resulullah, a.s., govorio je: Ne}e u}i u D`ennet onaj od koga miran nije njegov
kom{ija. 337
Rekao je Resulullah, a.s.: Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i lo{ih djela sigurni
drugi muslimani. 338
Tako|er je rekao a.s.: Niko od vas ne mo`e biti vjernik, dok ne po`eli svome bratu
ono {to `eli samom sebi. 339
Resulullah, a.s., rekao je: Vjernici trebaju biti kao jedan ~ovjek. Ako ga boli oko, boli
ga cijelo tijelo, a ako ga boli glava, cijelo tijelo osje}a bol. 340
166 Zape~a}eni d`enetski napitak
On, a.s., ka`e: Vjernik vjerniku je kao stup stupu, jedan drugoga podupiru, tj. jedan se
na drugoga oslanja! 341
Resulullah, a.s.,rekao je: Nemojte se me|usobno mrziti, sva|ati i zavidjeti jedan drugome,
budite u ime Allaha bra}a. Nije lijepo da musliman bude u gostima svoga brata vi{e od tri
dana. 342
Resulullah, a.s., rekao je: Musliman je brat muslimanu, ne}e nasilje nad njim u~initi,
niti ga izdati. Ko u~ini svome bratu uslugu, Allah }e njemu u~initi; ko muslimana razrije{i
brige, Allah }e njemu razrije{iti jednu od njegovih briga na Sudnjem danu. Ko pokrije
muslimanu sramotu, Allah }e pokriti njegovu na Sudnjem danu. 343
Resulullah, a.s., rekao je: Smilujte se onima koji su na Zemlji, vama }e se smilovati
Onaj Koji je na nebesima. 344
Rekao je Resulullah, a.s.: Nije vjernik onaj koji ima da se najede, a njegov kom{ija
pored njega gladuje. 345
Rekao je Resulullah, a.s.: Grije{nik je onaj koji psuje vjernika, a nevjernik je onaj koji
ga ubije. 346
Resulullah, a.s., rekao je da je sadaka ukloniti s puta prepreku, i smatra takav postupak
jednim od sastavnih dijelova imana (vjerovanja). 347
Bodrio je vjernike da udjeljuju. Spominjao je za njih takve nagrade od kojih srce
zatreperi. On je rekao: Koji musliman da muslimanu odje}u da pokrije golotinju, Allah }e
ga obdaritit zelenom d`enetskom odorom. A koji musliman nahrani gladnog muslimana,
Allah }e ga nahraniti d`enetskim plodovima. I koji musliman napoji `ednog muslimana,
Allah }e ga napojiti zape~a}enim mo{us pi}em. 348
Resulullah, a.s., ka`e: Prièuvajte se d`ehenemske vatre, pa makar i s polovinom
hurme, a ko nema, onda lijepom rije~ju. 349
Pored svega ovoga Muhammed, a.s., je veoma mnogo podsticao muslimane na
suzdr`avanje od tra`enja milostinje i spominjao vrijednosti sabura i skromnosti. On je
tra`enje milostinje poredio sa ogrebotinama na licu onoga ko je tra`i. Osim ako je prisiljen
na to.
Tako|er je Resulullah, a.s., tuma~io vjernicima vrijednost prakticiranja vjere, nagrade
i sevapa kod Allaha. Sve je to povezivao i potvr|ivao Objavom spu{tenom s nebesa. U~io
je Kuran i primjerom pokazivao kako i oni trebaju raditi. I {ta su du`ni ~initi prema obavezi
{irenja islama.
Tako je rastao ugled vjernika, oboga}en najvi{im vrijednostima, i najljep{im primjerima,
dok ne postado{ uzvi{eni primjer vjernika, kakvog ne poznava{e historija ~ovje~anstva
nakon Poslanika.
Abdullah bin Mesud, r.a., rekao je: Ko ho}e da se na nekoga ugleda neka se ugleda
na one koji su ve} umrli, jer se ne mo`e garantirati za onoga koji je jo{ `iv, da ne}e
Zape~a}eni d`enetski napitak 167
skrenuti s pravog puta; to su drugovi Resulullaha, a.s. Oni su najbolji dio na{eg ummeta.
Imali su naj~i{}e srce, najdublje znanje i najmanje pretjerivanja. Allah, d`.{., je njih obdario
da prate, slijede i dru`e se sa svojim Poslanikom, a.s., i da mu budu na pomo}i oko
utemeljenja vjere. Muslimani su shvatili njihovu vrijednost, slijede}i njihovu tradiciju. Svi se
trebamo okititi {to vi{e njihovim lijepim osobinama i iskustvo sti~emo na njihovim primjerima.
Oni su uistinu bili upu}eni pravim putem. 350
Resulullah, a.s., posjedovao je i neke vidljive osobine, koje su privla~ile svakog
sagovornika. Bio je lijepo gra|en, lijepog opho|enja, spretan u poslu. Stoga je privla~io
ljude, pa su hrlili da ga vide i ~uju. U svom opho|enju obra}ao se ashabima, uva`avao ih,
volio ih i cijenio. Zato bi oni svaku njegovu rije~ prihvatili i odmah je u djelo provodili.
Samo na ovakav na~in uspio je Resulullah, a.s., kratko vrijeme udariti ~vrste i jake
temelje jednoj novoj ljudskoj, vjerskoj zajednivci, naj~istijoj, koju je ikada historija poznavala.
Udario je temelje zajednici koja je odolijevala svim strujama toga vremena i uspjela ih
usmjeriti na pravi na~in i da napravi veliki preokret u historiji ~ovje~anstva.
Nakon {to je Resulullah, a.s., u~inio hid`ru u Medinu i nakon {to je uspostavio stabilne
temelje novom islamskom dru{tvu, koje je po~ivalo navjerskom, politi~kom i zakonskom
jedinstvu muslimana, otpo~e ure|ivanje odnosa sa nemuslimanima. Njegova osnovna
briga bila je da osigura sigurnost, mir, sre}u i dobro svim stanovnicima, uz konstituiranje
tritiorije koja }e biti domovina svih. Zato je oblikovao zakone popustljivosti i prevazila`enja,
kakve nije do tada poznavao svijet pun plemenske sebi~nosti i plemenske veli~ine. Najbli`i
susjedi Medine, nemuslimani, bili su jevreji. Oni i pored prikrivenog neprijateljstva prema
muslimanima, nisu ispoljavali javno nikakav otpor ili mr`nju.
Resulullah, a.s., sa~ini s njima ugovor, koji im ostavlja punu vjersku i ekonomsku
slobodu. Nije se upu{tao u politiku izolacije, konfiskacije i netrpeljivosti.
Ovaj ugovor bio je samo jo{ jedan u seriji ugovora koji su sa~injeni za muslimane, a o
kojima smo ranije govorili. Spomenut }emo ovdje najva`nije poglavlje ovog ugovora.
168 Zape~a}eni d`enetski napitak
PARAGRAFI UGOVORA
1. Jevreji Benu - Avf su narod koji `ivi s muslimanima. Oni imaju svoju vjeru, a muslimani
svoju. Svako ima svoj imetak i svoju li~nu slobodu. To va`i i za jevreje koji ne pripadaju
tom plemenu.
2. Jevreji }e imati svoju ekonomiju, a muslimani svoju.
3. Du`ni su i jedni i drugi braniti zajedni~ku slobodu od vanjskog neprijatelja.
4. Me|usobno se mogu savjetovati i dogovarati samo na osnovama dobro~instva.
5. Saveznici se trebaju ~uvati me|usobnih smutnji i smicalica.
6. Treba pomo}i onome koji bude ugro`en.
7. Jevreji trebaju biti u dobrim odnosima s muslimanima, ako su ovi u ratu.
8. Jesrib postaje za{ti}eno mjesto ovoga ugovora. U njemu se ne smije voditi rat.
9. Ako izbiju neke nesuglasice izme|u dva naroda, koje bi mogle ugroziti sigurnost,
trebaju se obratiti Allahu i Muhammedu, Allahovom Poslaniku.
10. Da se Kurej{ije ne uzimaju u za{titu, niti neko ko im poma`e.
11. Me|usobno se moraju pomagati protiv onih koji napadaju Jesrib.
12. Ovaj ugovor ne {titi nasilnika, niti grje{nika. 351
Okon~anjem i ozvani~enjem ovoga ugovora, Medina je sa svojom okolinom postala
uva`ena dr`ava, s glavnim gradom El - Medina, i predsjednikom, ako va`i ovaj izraz,
Resulullahom, a.s.
Vode}u vlasti i vode}u rije~ imali su muslimani. S ovim je Medina postala i prva
prijestolnica islama.
Da bi se mir i sigurnost pro{irili i na druga podru~ja, Resulullah, a.s., sklopi savez i s
ostalim, mnogobrojnim plemenima na sli~an na}in ovome, a prema postoje}im `ivotnim
prilikama, o ~emu }emo govoriti.
Zape~a}eni d`enetski napitak 169
NASTAVAK SUKOBA
S dvije prethodne faze otpo~e{e muslimani svoju pravu aktivnost nakon Allahove dozvole
za borbu.
Prvi vojni pokreti li~ili su na izvi|a~ke pohode. Cilj im je bio otkrivanje i upoznavanje
u`eg i {ireg terena oko Medine, kao i svih puteva koji vode u Meku. Resulullah, a.s.,
uspostavio je primirje s plemenima koja su naseljavala ove prostore. Tako|er je bio cilj
pokazati mu{ricima Jesriba, jevrejima i beduinima, da su muslimani jaki i da su se oporavili
od nekada{nje slabosti. Isto tako trebalo je zaprijetiti Kurej{ijama, koji su jo{ uvijek `ivjeli u
zabludi i dubokom nevjerstvu iz kojeg se nisu nikako osvje{}ivali. Trebalo bi da Kurej{ije
Meke osjete opasnost po svoju ekonomiju i po svoje `ivote, te da prihvate primirje i prestanu
172 Zape~a}eni d`enetski napitak
politi~kog uspjeha. Resulullah, a.s., uspostavi savez sa Hamrom bin Mah{ij Damerantom,
koji je u to vrijeme bio starje{ina plemena Beni - Damret.
Ovaj savez sklopljen je pod ugovorom ~iji tekst donosimo: Ovo je ugovor izme|u
Muhammeda, Allahovog Poslanika i plemena Beni - Damret, neka znaju da su sigurni i oni i
njihov imetak, i da }e imati pomo} protiv svakoga ko ih napadne, sve dotle dok ne napadaju
Allahovu vjeru. Ako ih Poslanik pozove u pomo}, trebaju se odazvati. 363
Ovo je bio prvi pohod u kojem je u~estvovao Resulullah, a.s. Trajao je petnaest dana.
Zastava je bila i ovaj put bijela, a nosio ju je Hamza bin Abdul - Muttalib.
5. Pohod na Bevat, mjeseca rebiul - evela, 2. godine Hid`retske, ili septembra 623.
godine.
Resulullah, a.s., krenuo je na ~elu dvjesto svojih drugova, da izvr{i prepad na kurej{ijski
karavan, koji je predvodio Umejje bin Halef el - D`umehij. U njegovoj pratnji bilo je sto ljudi i
dvije hiljade i pet stotina deva. U bevat je do{ao sa strane Radve, ali nikoga nije na{ao. 364
Ovoga puta u Medini je ostavioi za svog zamjenika Sada bin Muaza. Zastava je bila
bijela, a nosio ju je Sad bin Ebi - Vekkas, r.a.
6. Pohod na Safvan, mjeseca rebiul - evela, 2. godine Hid`retske ili septembra, 623.
godine. Povod ovog izlaska bio je napad {est mu{rika na ~elu s Kerezom bin D`abir el -
Fihrienom na medinske pa{njake, gdje oplj~ka{e ne{to stoke. U potjeru za njima krenu
sedamdeset ashaba na ~elu sa Resulullahom, a.s.
Tjerali su ih do doline Sefvan u blizini Bedra. Kerz i njegova pratnja uspjeli su pobje}i, te
i ovaj put nije bilo borbe. Ovaj pohod ima jo{ jedan naziv: Prvi pohod na Bedr.
U Medini je Resulullaha, a.s., zamjenjivao Zejd bin el - Harise. Zastava je bila bijela, a
nosio ju je ovaj put Alija bin Ebi - Talib.
7. Pohod na Zil - U{ejret, u mjesecu d`umadel - ula i d`umadel - ahire, 2. godine
Hid`retske, ili novembrai decembra 623. godine. Resulullah, a.s., krenuo je sa sto i pedeset
(ili dvije stotine, po mi{ljenju nekih pripovjeda~a) dobrovoljaca - muhad`ira, sa trideset deva
koje su naizmjeni~no jahali.
Krenuli su da presretnu kurej{ijski karavan koji je i{ao za [am. Resulullahu, a.s., do{la
je vijest da je ovaj karavan krenuo iz Meke natovaren kurej{ijskom robom. On je stigao na
Zil - U{ejret, ali karavan je ve} pro{ao prije nekoliko dana. 365
To je bio isti karavan za kojim je tragao kada se vra}ao iz [ama, i zbog ~ega je do{lo do
velike bitke na Bedru.
Ovaj Resulullahov, a.s., izlazak bio je krajem mjeseca d`umadel - ula, a povratak pada
po~etkom mjeseca d`umadel - ahira, kako pi{e Ibn - Ishak. Autori mnogih Sira pi{u ili jedan
ili drugi mjesec, pa su otuda razlike u datumu doga|aja.
Na ovom pohodu Resulullah, a.s., sklopio je primirje s plemenom Benu - Mudelled` i s
njihovim saveznicima iz plemena Beni - Damre, o nenapadanju.
174 Zape~a}eni d`enetski napitak
U Medini je ostavio za uamjenika Ebu - Seleme bin Abdil - Esed el - Mahzumia. Zastava
je bila bijela, a nosio ju je Hamza bin Abdul - Muttalib, r.a.
8. Izvidnica zvana Nahla, bila je u red`epu, 2. godine Hid`retske ili januaru 624.
godine. Resulullah, a.s.,poslao je Abdullaha bin D`ah{ el - Esedija na Nahlu.
Predvodio je dvanaest ljudi - muhad`ira sa {est deva - po dvojica su se mijenjala na
jednoj devi. Napisa mu Resulullah, a.s., pismo - poruku, i naredi mu da je ne smije pro~itati
dok se ne udalji dva dan hoda od Medine, zatim da je otvori i pro~ita. Abdullah je putovao dva
dana, zatim pro~ita poruku u kojoj je pisalo: Kad pro~ita{ ovo moje pismo, nastavi put dok
ne do|e{ u Nahlu, koja se nalazi izme|u Meke i Taifa. Odatle motri na kurej{ijske karavane,
te nam dostavi sve {to sazna{ o njima. Odmah, o Allahov Poslani~e, (~ujem i pokoravam
se naredbi).
Abdullah o tome obavijesti ljude i re~e im da nema odlaska na silu. Idu samo dobrovoljci.
Ko voli biti {ehid, neka krene, a ko mrzi smrt, neka se vrati nazad. [to se ti~e mene, rekao
je, ja }u i}i, pa svi i krenue. Na putu se izgubi deva koju su jahali Sad bin Ebi - Vekkas i Utbe
bin Gazvan, pa zastado{e da je tra`e.
Abdullah bin D`ah{ je nastavio put i do{ao do Nahle. Putem je pro{ao kurej{ijski karavan
nose}i plodove iz [ama, za~ine i raznu trgova~ku robu. Predvodili su je Amr bin Hadremij,
Osman i Nevfel, sinovi Abdullaha bin el - Mugire, i Hakem bin Kisan, oslobo|eni rob El -
Mugire. Muslimani se posavjetova{e {ta da uade. Reko{e: Mi smo u posljednjem danu
mjeseca red`epa, mjeseca u kome je zabranjeno ubijanje, jer je jedan od svetih mjeseci.
Ako ih napadnemo povrijedit }emo svetost mjeseca, ako ih propustimo, ove no}i }e u}i u
Meku.
Tada se saglasi{e za napad. Jedan od njih odape strijelu, pogodi Amra bin el - Hudramija
i ubi ga., a zarobi{e Osmana i El - Hakema. Nevfel pobje`e. Zarobi{e karavan i ljude i
povedo{e ih u Medinu. Od robe odvoji{e petinu. To jebila prva petina u islamu. Tada je pala
i prva `rtva u islamu i prva dva zarobljenika su zarobljena od neprijatelja.
Resulullah, a.s., nije odobrio ovaj njihov gest pa je rekao: Nisam vam naredio da
napadate u ovom svetom mjesecu. I do daljeg zamrznuo status karavana i dva zarobljenika.
U ovom doga|aju mu{rici Meke ugleda{e priliku da optu`e muslimane da su dozvolili
ono {to je Bog zabranio i oko toga su tekle mnoge pri~e i pri~e. Tada Allah, d`.{., objavi ajete
koji presjeko{e razna naga|anja, te da su mu{rici po~inili mnogo gore stvari od ovoga {to
su uradili muslimani. Allah, d`.{., ka`e:
Zape~a}eni d`enetski napitak 175
Pitaju te o svetom jesecu, o ratovanju u njemu. Reci: Ratovanje u njemu veliki je grijeh
ali je nevjerovanje u Allaha, odvra}anje od Njegovog puta i ~asnih mjesta i izgonjenje
stanovnika njegovih iz njih, jo{ ve}i grijeh kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja.
(2:217)
Ova objava je sasvim razjasnila da je zlo koje su po~inili mu{rici, da bi posijali strah u
srcima muslimanskih boraca, mnogo ve}e. Sve svetinje su naru{ene i neispo{tovane, kad
je bilo u pitanju ru{enje islama, ubijanje muslimana i protjerivanje ~lanova njihovih porodica.
A zar muslimani nisu bili nastanjeni u svetom mjestu, kada je donesena odluka o konfiskaciji
njihove imovine i ubistvu njihovog Poslanika? [ta im sada bi da ovim svetostima iznenada
vrate njihov status svetosti, pa je svako skrnavljenje odjednomgrijeh i zlo~in? Svako je
njihovo optu`ivanje koje {ire protiv muslimana propaganda, bazirana na bestidnosti i nemoralu.
Nakon svega ovoga Resulullah, a.s., oslobodi ona dva zarobljenika, i plati krvarinu za
onoga ubijenoga njegovim nasljednicima. 366
To su bile izvidnice i pohodi prije Bedra. Ni u jednom nije do{lo do oduzimanja imovine
i ubijanja ljudi, osim nakon Kerzovog napada i kra|e stoke, {to su opet prvi u~inili mu{rici,
sa svim onim ranijim u~injenim zlom.
Tek nakon ovog zadnjeg doga|aja s izvidnicom Abdullaha bin D`ah{a, potvrdi se
strah mu{rika. Pred njima se po prvi put utjelovi prava opasnost. Oni su sadazapali u
situaciju u koju su `eljeli dovesti druge. Oni saznado{e ishvati{e da je Medina na visokom
stepenu budnosti i pripravnosti, te da prati svaki njihov pokret i korak na trgova~kom
putu. Shvatili su da su muslimani u stanju dr`ati pod prismotrom i kontrolom gotovo 300
milja razdaljine, te da na toj daljini ubiju ili zarobe i ljude i robu, i da se vrate ~itavi i bogati.
Osjeti{e mu{rici da je njihovatrgovina sa [amom do{la u veliku opasnost, i to ne za
kratko, ve} na du`e vrijeme.
Me|utim, umjesto da se po~nu osvje{}ivati i okretati svoju politiku ka primirju i pomirenju
- kao {to su to u~inili D`uhejnet i Benu - Damret - ovi jo{ vi{e poja~a{e mr`nju i
neprijateljstvo, a njihovi poglavari i gospodari odlu~i{e da svoja obe}anja i prijetnje provedu
u djelo. Cilj je bio jasan. Iskorijeniti muslimane u njihovim domovima. To je bio i razlog koji
ih pokrenu na Bedr u bitku.
Allah, d`.{., propisao (naredio) je muslimanima da se bore nakon pohoda na Abdullaha
bin D`ah{a, mjeseca {abana 2. godine Hid`retske. Tim povodom objavljeni su direktni
ajeti:
I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpo~injite
borbu! Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu. I napadajte takve gdje god ih
sretnete i progonite ih odande odakle su i oni vas prognali. A zlostavljanje je te`e od ubijanja!
I ne borite se protiv njih kod ^asnog Hrama, dok vas oni ne napadnu. Ako vas napadnu,
onda ih ubijajte! Neka takva bude kazna za nevjernike. Ako se pro|u. pa, Allah zaista pra{ta
176 Zape~a}eni d`enetski napitak
i Samilostan je. I borite se protiv njih sve dok mnogobo{tva ne nestane, i dok se Allahova
vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo pretaje, jedino
protiv nasilnika ostaje. (2:190 - 193)
Ubrzo iza toga Allah, d`.{., objavi ajete u kojima objasni muslimanima na~in ratovanja uz
podsticanje i bodrenje. Uz to obja{njava neke {erijatske norme u borbi. Allah, d`.{., ka`e:
Kada su u borbi s nevjernicima sretnete, po {ijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a
onda ih ve`ite, i poslije ih ili velikodu{no su`anjstava oslobodite, ili otkupninu zahtjevajte,
sve dok borba ne prestane. Tako u~inite! Da Allah ho}e, On bi im se osvetio, ali On `eli da
vas isku{a jedne pomo}u drugih. On ne}e poni{titi djela onih koji na Allahovom putu poginu
i On }e ih, sigurno, uputiti i prilike njihove pobolj{ati, i u D`ennet ih uvesti, o kome ih je ve}
upoznao. O vjernici, ako Allaha, pomognete, i On }e vama pomo}i i korake va{e u~vrstiti.
(47:4 - 7) 367
Nakon ovih ajeta neki se muslimani koji su bili slabi}i i prevrtljivci, upla{i{e borbe.
Takve Allah, d`.{., pokudi i o njima ka`e:
A kada bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidi{ one ~ija
su srca pritvorna, kako te gledaju pogledom pred smrt onesvije{tenog. (47:20)
Nakon ovih ajeta bi sasvim jasno da je prihva}anje naredbe za borbu, pripremanje i
podsticanje na nju, bilo osnovna stvar koju je i sama situacija zahtijevala. Da je ovakve
naredbe izdao ~ak i neki sposobni vijskovo|a, one bi u svakom slua~aju bile prihva}ene,
a kamoli naredbe od Uzvi{enog Stvoritelja, kojima se `eli pobjeda pravde nad nepravdom.
Pohod Abdullaha bin D`ah{a bio je `estok udarac svim mu{ricima i njihovim
saveznicima, od kojeg su se prevrtali kao na `eravici.
Objavljeni ajeti u kojima se nare|uje borba sadr`e saznanje da se primaklo vrijeme za
borbu i da }e ishod borbe biti kona~na pobjeda muslimana. Pogledajmo kako Allah, d`.{.,
nare|uje muslimanima da protjeraju mu{rike odande, odakle su oni njih protjerali, i kako
usput obu~ava muslimanske vojnike metodama ratovanja. Zatim donosi neke propise u
vezi sa zarobljenicima, plijenom, zemljom, ustrajn{}u u borbi i sli~no, dok se rat ne okon~a
i ne postigne pobjeda. Sve je ovo upu}ivalo na stvarnu pobjedu muslimana.
Me|utim, Allah, d`.{., je sve ovo ostavio tajnovito, dopu{taju}i muslimanima da ma{tom
i razumom pokrenu svoju neustra{ivost za borbu na Allahovom putu.
U tim danima, mjeseca {abana, 2. godine hid`retske ili februara, 624. godine, Allah,
d`.{., naredi muslimanima da promijene kiblu od Kudusa pema Kabi. To je doprinjelo da
muslimani u potpunosti otkriju one jevrejske munafike (dvoli~njake), koji se priklju~uju
muslimanskim redovima, a siju smutnju i zabunu. Oni se promjenom kible, koja je ujedno bila
i njihova, odmetnu{e potpuno od islama.
Tako se muslimanski redovi pro~isti{e od mnogih izdajnika i spletkaro{a. Promjenom
kible, na veoma simboli~an na~in dano je muslimanima da }e do}i do mnogih promjena u
Zape~a}eni d`enetski napitak 177
njihovu korist, i da za njih otpo~inje jedan novi period. To je tako|er zna~ilo da se muslimani
ne} smiriti dok ne zauzmu i ne oslobode tu novu kiblu, jer je nemogu}e da ona ostane u
neprijateljskim rukama naroda koji ne vjeruje.
Nakon svega ovoga kod muslimana poraste moral, borbeni duh i aktivnosti koje su
pozivale u d`ihad - borbu na Allahovom putu i susret s neprijateljima, u odlu~uju}u bitku.
178 Zape~a}eni d`enetski napitak
POVOD ZA SUKOB
U pohodu na U{ejru spomenuli smo kurej{iski karavan koji je umakao Poslaniku, a.s.,
a kretao se iz Meke prema [amu. Kada se primaklo vrijeme njegovog povratka iz [ama,
Resulullah, a.s., posla Talhu bin Ubejdullah i Seida bin Zejd na sjever i Uzvi|anje. Oni
stigo{e U Havru i tu ostado{e dok ne nai|e karavan na ~elu sa Ebu - Sufjanom. Oni
pokupi{e informacije i vrati{e se u Medinu da obavijeste Resulullaha, a.s.
Karavan je bio ogroman. Hiljadu deva natovarenih svim vrstama robe. U njega je
utro{eno veliko kurej{ijsko bogatstvo, koje nije iznosilo manje od pedeset hiljada zlatnih
dinara, s minimalnim obezbje|enjem od ~etrdeset ljudi.
Bila je to idealna prilika za medinske vojnike, a za nevjernike te`ak vojni, politi~ki i
ekonomski udarac, ako izgube ovo silno bogatstvo. Stoga Resulullah, a.s., obavijesti
muslimane govore}i: Ide kurej{ijski karavan, bogato natovaren, iza|ite i do~ekajte ga,
mo`da }e nam ga Allah plijenom u~initi.
Resulullah, a.s., nije nikomeni naredio, a ni zabranio da krene na ovaj karavan. Ostavio
je punu slobodu u odluci. Resulullah, a.s., nije o~ekivao nikakav sukob sa kurej{ijskom
vojskom zbog karavana. Nije o~ekivao da }e do}i do velike Bitke na Bedru. Stoga ve}ina
ashaba ostade u Medini. Oni su smatrali Resulullahov, a.s., izlazak na ovakvo presretanje
karavana nije kao izlazak u predhodne izvidnice i pohode, te je zbog toga i dozvolio da ko
ho}e ide, a ko ho}e ostane.
Zape~a}eni d`enetski napitak 179
UPOZORENJE MEKI
Ebu - Sufjan, kao vo|a karavana, bio je krajnje obazriv i oprezan. Zna je da je put za
Meku veoma opasan i da su mogu}a razna iznena|enja. Poslao je svoju {pijune da motre
na svakoga ko prolazi tim putem i da ga obavje{tavaju. Ubrzo do|e do njega vijest da je
Muhammed, a.s., podigao vojsku da presretne njihov karavan. Stoga on otpremi u Meku
Damdama bin Amr el - Gafariju s pani~nim vijestima da mu po{alju ljude koji }e odbraniti
karavan od Muhammeda, a.s. i njegovih drugova. Po dolasku u Meku Damadam ustade
na svojoj devi i viknu iz sveg glasa, sav pjenu{av, umoran i poderan od `urbe.:
O Kurej{ije, spa{avajte, spa{avajte! Va{a imovina koju prati Ebu - Sufjan }e propasti.
Muhammed i njegovi drugovi }e napasti, a ho}ete li sti}i na vrijeme, nisam siguran. Upomo},
upomo}!
KARAVAN JE SPASEN
Pripovijedao je Ebu - Sufjan da su oni i{li sa svojim karavanom glavnim putem, uz
veliki oprez i pa`ljivo osmatranje. Kada su se pribli`ili Bedru, sreli su na putu Med`di bin
Amra i pitali ga za medinsku vojsku. On im je rekao da nije ni{ta naro~ito primijetio osim
dvojice konjanika koji su se odmarali kod ovog bre`uljka, zatim su napunili svoje mje{ine
vodom i oti{li. Ebu - Sufjan krenu prema mjestu gdje su se odmarali, pa je na{ao izmet
njihovih deva, izmrvio ga i u njemu vidio ko{tice i rekao: Boga mi, ovo je od jesribskih
`ivotinja. On brzo okrene karavan i krene zapadno prema obali, ostavljaju}i glavni put koji
prolazi lijevo pokraj Bedra. Ovim potezom spasio je svoj karavan od sigurnog pada u ruke
medinske vojske. On tada posla poruku mekanskoj vojsci, koju su ovi dobili u D`uhfi, da se
vrate u Meku.
Gledaju}i na sve ovo Resulullah, a.s., sazva sastanak vojnog savjetni~kog tijela i ukaza
na stvarno stanje i mogu}e posljedice povratka u Medinu ili ostanka na Bedru. Nakon
me|usobnog dogovaranja rukovode}ih ljudi, izneso{e problem pred cijelu vojsku i njene
starje{ine. U to doba neki ljudi, njih manja grupica, upla{i{e se sukoba i pokaza{e i pokaza{e
svoj strah i kukavi~luk. Za njih Allah, d`.{., ka`e: Tako je bilo i onda kada te Gospodar tvoj
s povodom iz doma tvoga izveo, {to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. (8:5, 6)
[to se ti~e vojskovo|a, evo njihovog mi{ljenja. Ebu - Bekr es - Siddik, r.a., prihvati sve
Resulullahove, a.s., prijedloge i pohvali ih, a potom se di`e Omer bin el - Hattab, r.a., pa
ponovi i on isto. Poslije njega se digao El - Mikkad bin Amr i re~e: O Allahov Poslani~e, idi
putem koji ti je Allah pokazao. Mi smo s tobom. Tako mi Allaha, ma {ta se dogodilo, ne}emo
re}i tebi onako kako su rekli Benu-Izrael}ani Musau: Idi i ti i tvoj Bog pa se borite, a mi }emo
ovdje sjediti. Ne, mi tebi ka`emo: Idi ti sa svojim Gospodarom, pa se borite, a mi }emo se
uz vas boriti. Tako mi Stvoritelja, koji te u~ini Poslanikom, da krene{ s nama na sami kraj
Jemena (Berkul Gamdana) borili bi se s tobom, dok ga ne bi osvojio.
Resulullah, a.s., zahvali mu i uputi za njega dovu Allahu, d`.{.
Ova trojica vojskovo|a su bila iz redova muhad`ira, koji su bili u manjini u ovoj vojsci.
Stoga Resulullah, a.s., htjede da zna i mi{ljenje ensarijskih vojskovo|a, jer su oni
predstavljali ve}inski dio vojske i jer }e teret bitke pasti njima na le|a.
Me|utim, sjetimo se teksta prisege na Akabi, u kojem stoji da oni nisu du`ni i}i u
borbu van svog mjesta, pa stoga Resulullah, a.s., re~e: O ljudi, dajte mi savjet (govorio
je ensarijama). O{troumni vojskovo|a ensarija, njihov bajraktar Sad bin Muaz re~e: Tako
mi Allaha, kao da `eli{ i mi da govorimo?
Resulullah, a.s., re~e: Tako je.
Sad odgovori: Nemamo mi {ta govoriti. Mi smo sve rekli onda kada priznadosmo da
si Poslanik, i kada potvrdismo da je Objava koju prenosi{ Istina, i kada primismo islam, i
kada ti dadosmo svoju prisegu i obe}anje da }emo biti poslu{ni i pokorni. Idi Allahov
Poslani~e kuda `eli{, jer tako mi Stvoritelja, kada bi nam se isprije~ilo, ~ak, i more, a ti
krenuo da ga pre|e{, krenuli bismo za tobom i znaj ni jedan od nas ne bi odustao. Mi se ne
bojimo sutra sresti s neprijateljem. Mi smo strpljivi u ratu, iskreni u `ivotu. Mo`da }e ti Allah
nas prikazati onakvim kakvim nas ti `eli{ vidjeti. Ra~unaj na nas, uz Allahov blagoslov.
U jednoj drugoj verziji stoji da je Sad bin Muaz rekao Resulullahu, a.s.: Mo`da ti misli{
da ensarije uzimaju sebi za pravo da ti pomognu samo kod svojih ku}a, i da ne idu dalje od
njih, a ja ti ka`em u njihovo ime, i njihov odgovor ti dajem, kreni kuda ho}e{, a nama daj {ta
ho}e{. Ono {to }e{ uzeti bit }e nam dra`e nego ono {to ne}e{. Svaka tvoja naredba je za
nas naredba koju draga srca prihva}amo i izvr{avamo, kada bi i{ao sve do Berkul Gamdana
184 Zape~a}eni d`enetski napitak
Te no}i Resulullah, a.s., posla ponovo svoje osmatra~e da ~uju vijesti o neprijatelju.
Trojica vojskovo|a muhad`ira krenu{e u izvi|anje: Alija, Zubeir i Sad, uz malu grupicu
ljudi u pratnji. Oni odo{e do bunara na Bedru. Tu ugleda{e dva dje~aka kako to~e vodu za
mekansku vojsku. Oni ih uhvati{e i dovedo{e pred Resulullaha, a.s. On je bio na namazu.
Dje~ake ispita{e ne ~ekaju}i Resulullaha, a.s. Njih dvojica reko{e: Mi smo nosili vodu
Kurej{ijama. Poslali su nas po vodu. Muslimani im ne povjerova{e, sumnjaju}i da su to
Ebu - Sufjanovi {pijuni. Stoga ih izudara{e, a oni progovori{e: Mi smo Sufjanovi. Oni ih
ostavi{e na miru ~ekaju}i Resulullaha, a.s. Kada Resulullah, a.s., zavr{i namaz, re~e im
prekornim glasom: Ako istinu govore, vi ih udarate, ako la`u, ne udarate ih, kako to? Oni
su rekli istinu. Nisu oni Sufjanovi, oni su Kurej{ije.
Zatim se Resulullah, a.s., obrati dje~acima i re~e im: [ta znate o Kurej{ijama? Reko{e:
Oni se nalaze iza ovog brijega koji gleda na El - Udvetul - Klusva. Koliko ih ima?
Odgovori{e: Mnogo. Koliko ih je broj? Reko{e: Ne znamo. Koliko kolju na dan?
Odgovori{e: Jedan dan devet, a drugi deset. Resulullah, a.s., prora~una i re~e: Ima ih
izme|u devet stotina i hiljadu. Potom se obrati dje~acima: Ko je me|u njima od ~asnika
kurej{ijskih? Odgovori{e: Utbe i [ejbe, sinovi Rebiata, Zatim Ebul - Buhturi bin Hi{am,
Hakim bin Hazam, Nevfel bin Huvejlid, El - Haris bin Amir, Taime bin Adij, Nadar bin el -
Haris, Zemat bin el - Esved, Ebu - D`ehl bin Hi{am i Ummeje bin Halef, s jo{ nekim
ljudima. Resulullah, a.s., okrenu se ljudima i re~e: Meka vam nudi, evo, najuglednije
ljude.
PADANJE KI[E
Allah, d`.{., te no}i posla ki{u koja je mu{ricima izazvala tegobu i neugodnost, jer im
je ote`avala put i kretanje, a za muslimane je bila milost Allahova, koja ih opra, o~isti
njihova tijela i odijela, rashladi i pokvasi zemlju, u~vrsti pijesak i unese ljubav u njihova
srca. Ki{a je, dakle, za muslimane bila Bo`ija milost.
MUSLIMANI ZAUZIMAJU
ZNA^AJNE STRATE[KE POLO@AJE
186 Zape~a}eni d`enetski napitak
MJESTO ZAPOVJEDNI[TVA
Nakon {to muslimani dovedo{e sebi vodu, Sad bin Muaz predlo`i Resulullahu, a.s.,
da muslimani iskopaju utvr|enja i da osiguraju zapovjedno mjesto, u slu~aju da do|u u
situaciju da se povuku prije pobjede. On re~e: Bo`iji Poslani~e, treba da sagradimo tebi
zaklon u kome }e{ biti. Kod tebe }emo pripravnu dr`ati tvoju jaha}u devu, a potom }emo
krenuti na neprijatelja. ako nas bude Allah pomogao i nad neprijateljem uzdignuo, tek }e
biti ono {to svi pri`eljkujemo, a ako bude ono drugo, uzja{i na svoju devu i kreni kod onih
koji su ostali iza nas (u Medini). Iza tebe je, o Allahov Poslani~e, ostao narod koji te voli isto
tako kao i mi. Da su znali da }e{ u rat i}i i bitku biti, ne bi ni oni ostali. Tebe }e Allah zbog njih
{tititi. Mnogo }e oni od tebe savjeta zatra`iti i u mnogim bitkama se s tobom boriti.
Resulullah, a.s., mu se toplo zahvali i za`eli mu svako dobro.
Muslimani mu sagradi{e skloni{te na jednom uzvi{enju na sjeverozapadnoj strani
boji{ta, odakle je mogao kontrolirati ~itavu bitku.
Muslimani izabra{e grupu mladi}a na ~elu sa Sadom bin Muazom, da {tite svog
komandanta, Resulullaha, a.s.
Resulullah, a.s., rasporedi svoju vojsku 369 i ode na prvu liniju. Stade pokazivati
rukom:Ovdje }e sutra poginutu, in{allah 370, taj i taj, a ovdje }e sutra poginuti, in{allah, taj
i taj.Zatim je Resulullah, a.s., proveo ostatak no}i klanjaju}i namaz okrenut prema stablu
drveta koje je bilo tamo. No} muslimani provedo{e smireni pod sjajnim nabeskim svodom,
puni samopouzdanja. Odmarali su se `eljni da im Allah, d`.{., da neki dobar znak, kojeg
}e sutra vidjeti svojim o~ima.
Allah, d`.{., objavi:
Kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete, i s neba vam ki{u
spustio da bi vas njom o~istio, i da bi vas od {ejtanovog uznemiravanja odstranio, i da bi
srca va{a jakim u~inio, i njome korake u~vrstio. (8:11)
Ova no} uo~i bitke, bila je uo~i petka, 17. ramazana 2. godine hid`retske, a Muhammed,
a.s., krenuo je iz Medine 8. ili 12. istog mjeseca.
re~e Hakimu: Ja sam to uradio uz tvoju garanciju. Ja garantujem za njega i ja }u platiti
njegovu krvarinu i sve {to izgubi od imetka.
Zatim Utbe re~e Hakimu: Dovedi Ebu - D`ehla, bojim se da ljudi ne u~ine ne{to bez
njegovog znanja.
Utbe bin Rebia ustade i po~e govoriti:
O narode Kurej{ija, vi, tako mi Boga, ni{ta ne}ete u~initi susretom sa Muhammedom
i njegovim drugovima. Tako mi Boga, ako ga ubijete, i dalje }ete mr`njom gledati one koje
ne bi `eljeli vidjeti. Ubit }ete amid`i}a ili dajid`i}a, ili bilo koga od svoje rodbine. Vratite se
i pustite ostale Arape i Muhammeda. Ako ga ubijete, to je va{a ~ast i va{a `elja, ako bude
druga~ije, on }e se domo}i vas, i ne}ete dobiti ono {to ste `eljeli.
Hakim od`uri do Ebu - D`ehla, koga zate~e kako priprema svoj oklop, i re~e mu:
Utbe me je poslao do tebe za to i to..., pa mu Ebu - D`ehl re~e: Tako mi Boga, prepla{io
se otkad je vidio Muhammeda i njegove drugove. Ne, ne! Tako mi Boga, ne}emo se vratiti
u Meku dok ne presudi Bog izme|u nas i Muhammeda, bez obzira {ta Utbe pri~a. On je
vidio s Muhammedom i njegovim drugovima i svog sina - Ebu - Huzejfeta bin Utbea, koji
je me|u prvima primio islam i hid`ru u~inio. On strahuje zbog njega.
Kad Utbe ~u {ta ka`e Ebu - D`ehl: Tako mi Boga, prepla{io se..., re~e: Znat }e Ebu
- D`ehl ko se prepla{io, ja ili on!
U tom Ebu - D`ehl pohiti da smiri situaciju, koja je prijetila jo{ ve}im rasulom. On
odmah posla po Amira bin el - Hadremiju, brata ubijenog Amra u Abdullah bin D`ah{ovom
pohodu.
Ebu - D`ehl mu re~e: Utbe je tvoj saveznik, on ho}e da se s ljudima vrati u Meku, a
ti si svojim o~ima vidio ubistvo. Ustani, sjeti se groba svog ubijenog brata! Amir ustade i
zakuka iz sveg glasa: O Amre, Amre, tebe nema vi{e! Ovaj vrisak prostruji masom,
osvijesti ih i otvori im o~i. Shvati{e da se moraju pribrati, zbiti svoje redove i ustrajati u
svojoj zloj namjeri. Propade Utbeova pobuna. Mekalije }e se boriti. Lahkomislenost je odnijela
pobjedu nad mudro{}u.
PO^ETAK BITKE
190 Zape~a}eni d`enetski napitak
Prva `rtva sukoba bio je El - Esved Abdil - Esed el - Mehzumi. Bio je zao i lo{ ~ovjek. On
istupi i re~e: Zavjetujem se Bogu, da }emo piti njihovu vodu: ili }emo im sru{iti kanal, ili
}emo umrijeti bore}i se. (Ovo je bio izazov i podizanje borbenog duha.)
Hamza, r.a., iza|e da mu se suprotstavi, pa se sukobi{e. Udari ga sabljom i rasje~e
mu nogu do pola koljena, prije nego {to sti`e do vode. Pade na le|a, krv {iknu prema
njegovim drugovima, a on po~e puzati prema kanalu, dok ne do|e i sru~i se, da time
ispuni svoju zakletvu. Me|utim, Hamza ga sti`e, udari ga svojim drugim udarcem i ubi.
DVOBOJ
Ovo ubistvo zna~ilo je i po~etak obra~una me|u sukobljenim stranama. Odmah poslije
njega istupi{e tri najbolja kurej{ijska junaka, svi iz jedne porodice. To su: Utbe i [ejbe,
sinovi Rebiata i El - Veid, sin Utbeta.
Oni zatra`i{e odmuslimana trojicu ljudi za dvoboj. Pred njih iza|o{e trojica mladi}a
ensarija. Avf i Muavez, sinovi El- Harisa, a majka im je Afra, i Abdullah bin Revaha.
Kurej{ije ih upita{e: Ko ste vi? Odgovori{e: Ensarije. Pa im reko{e: Vi nama ne trebate.
Mi ho}emo na{e amid`i}e. Zatim jedan od njih povika: O Muhammede, po{alji na nas
nama dotrasle ljude, na{eg soja. Resulullah, a.s., re~e: Ustani, Ebu - Ubejde bin el -
Haris, i ti, Hamza i ti, Alija! Oni iza|o{e, a Kurej{ije ih upita{e: Ko ste vi? Oni reko{e ko
su, a ovi izjavi{e: Vi nam po svemu odgovarate, po porijeklu i po ~asti.
Partneri dvoboja su bili:
1. Ebu - Ubejde : Utbe bin Rebia
2. Hamza : [ejbe
3. Alija : El - Velid 374
Ebu - Ubejde bio je najstariji u~esnik dvoboja. Hamza i Alija nisu oklijevali. Bili su ja~i i
spretniji, te odmah ubi{e svoja dva protivnika. Ubejde i Utbe se potuko{e i rani{e jedan
drugog. Alija i Hamza kidisa{e na Utbeta i ubi{e ga. Podigo{e Ubejdea - noga mu je bila
odsje~ena - i poneso{e ga. Od tada nije progovorio ni rije~i. Umro je pet ili {est dana
poslije toga na Safri, kada su se muslimani vra}ali s Bedra u Medinu. Alija, r.a., zaklinjao
se da je slijede}i ajet objavljen u vezi dvoboja:
Ova dva protivni~ka tabora spore se oko Gospodara svoga. (22:19)
OP]I NAPAD
Zape~a}eni d`enetski napitak 191
Zavr{etak ovog dvoboja bio je porazan za mu{rike. Izgubi{e tri najbolja junaka, i tri
svoja najbolja komandantaodjednom. Stoga navali{e na muslimane svi kao jedan.
A muslimani, nakon {to zamoli{e pomo} od Allah, d`.{., i na Njega se osloni{e, ~vrsto
rije{eni da se bore u Njegovo ime, zauze{e odbrambeni polo`aj inaneso{e mu{ricima
ogromne `rtve, uz poklik: Ehadun, Ehad! - Allah je jedan, Allah je jedan! Allahu Ekber!
Allah je najve}i!
DOLAZAK MELEKA
Resulullah, a.s., zaspa na tren. Zatim podi`e glavu i re~e: Raduj se, Ebu - Bekre, imam
radosnu vijest. Do|e mi D`ibril, oblak ga donese. Na krilima mu pra{ina.
U Ishakovom predanju stoji da je Resulullah, a.s., rekao: Raduj se, Ebu - Bekre, Allah
ti posla pomo}. D`ibril do|e, upravljao je svojim konjem, na krilima mu pra{ina.
Resulullah, a.s., iza|e iz svog skloni{ta. Udarao je u oklop i vikao:
Skup }e sigurno pora`en biti, a oni }e se u bijeg dati. (54:45)
Zatim on uze {aku pra{ine i baci je na Kurej{ije i re~e: Lica vam se unakazila, baci
192 Zape~a}eni d`enetski napitak
pra{inu njima u lice. Ni jedan mu{rik nije ostao a da ga pijesak nije pogodio u oko ili nos ili u
usta. Povodom toga Allah, d`.{., objavi: I nisi ti bacio kad si bacio, nego je to Allah bacio.
(8:17)
KONTRANAPAD
Resulullah, a.s., izda svojoj vojsci posljednje naredbe za kontranapad. On re~e: Zbijte
redove i udrite svom snagom. Potom dodade:
Tako mi Stvoritelja, ko god danas u~estvuje u ovoj bitki i s velikim strpljenjem, bore}i
se (a ne bje`e}i od borbe) bude ubijen, sigurno }e u D`ennet u}i!
Tako|er je govorio bodre}i borce: Kre}ite, kre}ite, idite u D`ennet ~ija su prostranstva
koliko nebesa i Zemlja. Tada Umejr ibn el - Hamam re~e: Uh, uh. Resulullah, a.s., ga
upita: A {ta misli{ s tim, uh, uh ? Tako mi Allaha, o Poslani~e, ni{ta drugo nego da mi
je biti jedan od njegovih stanovnika! Poslanik, a.s., mu re~e: Ti }e{ zaista biti d`enetlija.
Zatim El - Umejr izvadi datule iz d`epa i re~e: Ako budem `iv dok ne pojedem ove hurme,
onda mi je dugo ~ekati. On uze one hurme i baci ih, a onda nastavi da se bori. Ubrzo je
poginuo. 375
Interesantno je spomenuti {ta je Avf bin el - Haris, sin Afre, pitao Resulullaha, a.s.:
^ime rob mo`e razveseliti svoga Rabba? On mu odgovori: Da bez oklopa gurne svoju
ruku na neprijatelja. On skide oklop sa sebe i baci ga, a zatim uze svoju sablju i s njom
seborio dok ne poginu.
Kada je Resulullah, a.s., izdao naredbu za direktan napad, neprijateljski borbeni duh
po~eo je jenjavati, a `elja za borbom opadati. Ovakav mudar potez Resulullaha, a.s.,
imao je velikog utjecaja u pobolj{anju stanja muslimana. Kada su dobili naredbu da svom
`estinom navale na neprijatelja - a vladali su vrlo malim ratnim iskustvom - krenu{e zaista
svom silinom i svom `estinom. I{li su na sve ili ni{ta. Ru{ili su pred sobom neprijateljske
redove, otkidali glave, a jo{ ve}u volju su dobili kad su vidjeli Resulullaha, a.s., da udara
o {tit i da iz sveg glasa ponavlja kuranske rije~i: Skup }e sigurno pora`en biti, i oni }e se
u bijeg dati. (54:45)
Muslimani su se `estoko borili, a u borbi su im pomogli i meleki koje je Allah, d`.{., slao
u grupama.
U predanju Ibn - Sada prenosi se da je Ikrime rekao: Tog dana rijetko je kome bila
odsje~ena glava ili ruka, a da se zna ko ih je odsjekao.
Ibn - Abbas pri~a: Jedan musliman je`urno tjerao mu{rika ispred sebe. Tada za~u fijuk
bi~a iznad glave i glas konjanika koji re~e: Naprijed, o Hajzume! Tada ugleda ubijena
mu{rika ispred sebe. Sve je to vidio i ~uo jedan od ensarija, pa ode kod Resulullaha, a.s.,
Zape~a}eni d`enetski napitak 193
i ispri~a mu. Resulullah, a.s., re~e: Istinu govori{, to je glas s tre}eg neba. 376
Ebu - Davud el - Mazini pri~a:
Slijedio sam jednog mu{rika da ga ubijem, kada mu glava odleti s ramena prije nego je
moja sablja do{la do nje. Znadoh da ga je ubio neko drugi.
Tako|er jedan je ensarija doveo Abbasa bin Abdul - Muttaliba zarobljenog. Abbas
re~e: Ovja ovdje me nije zarobio, tako mi Boga! Zarobio me jedan }elav ~ovjek, najljep{i
~ovjek, bio je na {arenom konju, a ja ga ne vidim me|u borcima. Ensarija re~e: Ja sam
ga zarobio, Allahov Poslani~e. Resulullah, a.s., re~e mu: [uti, Allah ti je pripomogao
~asnim melekom.
Ibn - Ishak to pripovijeda ovako: Muaz bin Amr bin el - D`emuh re~e:
^uo sam od naroda da Ebu - D`ehl porede sa stablom toliko visokim, da do njegovog
vrha ne mo`e{ do}i. Tako od mu{ri~kih kopalja i sablji, {to su oko njega radi za{tite i
~uvanja, nisi mogao do}i do Ebu - D`ehla. Njegovi ~uvari su govorili: Ebu - D`ehlu ne}e
niko mo}i nauditi. Kad ja to ~uh, re~e Muaz bin Amr, stavih sebi u zadatak da ga
ubijem, pa pojurih na njega. Udarih ga i prvim udarcem mu odsjekoh nogu do koljena. Tako
mi Allaha, kad je letjela, ne uporedih je ni sa ~ime, osim sa ko{picom koja leti ispod kamena
za tucanje, kad je`elite razbiti. Tada me udari njegov sin, Ikrime, u slobodnu ruku. Otkide mi
je. Visila je na par~etu ko`e, te je prebacih oko vrata. Bez te ruke sam nastavio borbu. Tog
dana sam samo ubijao, vuku}i ruku sa sobom. Kad mi dojadi, nogom stadoh na nju, otrgoh
je i bacih. 378
Zatim pro|e pokraj Ebu - D`ehla Muavveza bin Afra. On ga udari tako jako, da ga sveza
za zemlju. Ostavi ga tako da izdahne. Muavez se borio dalje dok nije i sam poginuo.
Kada se bitka okon~a, Resulullah, a.s., re~e: Ko }e pogledati {ta je bilo sa Ebu -
D`ehlom? Ljudi se razi|o{e da ga tra`e. Na|e ga Abdullah bin Mesud na izdisaju. Nogom
mu stade na vrat, povu~e ga za bradu, prodrma mu glavu i re~e: O Allahov neprijatelju, je
li te Allah sada postidio? ^ime me je postidio? Nije me sramota, jer jedan sam od onih
koje je ubio njegov narod. A da li ste ubili ~ovjeka ve}eg od mene? Zatim re~e: Da me
nije barem ubio prezren ~ovjek. Potom upita: Raci mi, ko je danas pobjednik? Abdullah
bin Mesud mu re~e: Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, a.s. Ebu D`ehl re~e Ibn - Mesudu, koji
mu je svojom nogom stao na vrat: Uzdigao si se na opasnu visinu, o ~obane!, jer Ibn -
Mesud je ~uvao ovce u Meki.
Nakon ovog razgovora Ibn - Mesud mu odsje~e glavu i donese je pred Resulullaha,
a.s., govore}i: Ovo je glava Allahovog neprijatelja, Ebu - D`ehla. Resulullah, a.s., re~e:
Allah je jedan, nema drugog boga osim Allaha. To ponovi tri puta, zatim re~e: Allahu
ekber, Allah je najve}i. Hvala Allahu Koji je ispunio Svoje obe}anje i pomogao Svome robu,
a pokorio neprijatelja. Hajde, poka`i mi ga. Ja mu ga pokazah, a on re~e: On je faraon
ovog naroda.
u ovoj bitki ne kao hrabri i neustra{ivi, ve} kao ljudi ~iji je iman (vjerovanje) bio na najvi{em
mogu}em stupnju.
U Bitki na Bedru, koplja su ukr{tali otac i sin, brat i brat, osobe koje je krv vezivala, a
ideja razdvajala. Ideja je bila ja~a od krvi. Zbog nje isuka{e se sablje, zbog nje dobismo
pobjednike i pobije|ene.
Evo nekoliko takvih primjera:
Ibn - Ishak pripovijeda od Ibn - Abbasa, r.a., da je Resulullah, a.s., rekao svojim
drugovima:
Znam da su mnogi ljudi iz porodice Benu - Ha{ima krenuli u ovu bitku mimo svoje volje.
Oni nisu imali razloga da se bore protiv nas. Ko od vas vidi nekoga d njih, neka mu po{tedi
`ivot. Ko ugleda Ebu - Buhturija bin Hi{ama, neka mu pokloni `ivot. To va`i i za Abbasa bin
Abdul - Muttaliba. Oni su povedeni u borbu na silu.
Ebu - Huzejfe bin Utbe re~e: A zar da ubijamo o~eve na{e, sinove na{e, bara}u i
rodbinu na{u, a da po{tedimo Abbasa? Tako mi Allaha, glavu }u mu sabljom odsje}i.
Ove rije~i Ebu - Huzejfea stigo{e do Resulullaha, a.s., pa se on obrati Omeru bin el -
Hattabu: Omere, a zar }e on ubiti amid`u Resulullaha, a.s., sabljom? Omer, r.a., odgovori:
Allahov Poslani~e, dozvoli mi da mu glavu sabljom odsje~em ja. Tako mi Allaha, postao
je munafik (licemjer).
Ebu - Huzejfe je ~esto govorio: Ja nisam siguran da je moj iman ispravan poslije toga
{to sam izgovorio, i sada jo{ uvijek strahujem od toga i strahovat }u sve dok se ne iskupim
pred Allahom, d`.{. [ehid moram biti, to je moj iskup.
On je zaista i umro kao {ehid u Bitki na Jemami
Pomilovan od ubistva na Bedru bio je Ebu - Buhturi, jer je najvi{e od svih branio
Resulullaha, a.s., u Meki. Nikada nije nanio zlo Resulullahu, a.s., niti mu nepravdu u~inio.
Bio je jedan od ljudi koji su organizirali prekid izolacije muslimana od strane Kurej{ija i
skidanje ugovora o izolaciji. (Onaj ugovor ~iji je tekst crv izgrizao,osim Allahovog imena).
I pored svega ovoga Ebu - Buhturi ubijen je na Bedru. Naime, El - Mud`zir bin Zijad el
- Belvi sreo je Buhturija s jednim njegovim drugom na bojnom polju. Zajedno su se borili
protiv muslimana. El - Mud`zir mu se obrati:
O Ebu - Buhturi, Resulullah, a.s., zabranio nam je da te ubijemo. A moga druga?,
upita on. Ne, ne, tako mi Allaha, tvoga druga ne}u po{tedjeti,re~e Mud`zir. Ebu - Buhturi
tada re~e: Onda }emo, tako mi Allaha, obojica umrijeti zajedno. Oni se potom potuko{e
i El - Mud`zir ubi Ebu - Buhturija.
Abdurrahman bin Avf bio je dobar drug s Umejjetom bin Halefom prije islama. Na dan
Bedra, pro|e Abdurrahman pokraj Umejjeta koji je stajao sa svojim sinom Alijom bin
Umejjeom, dr`e}i ga za ruku. Abdurrahman je nosio oru`je koje je zarobio. Kad ga ugleda
Umejjet, upita ga: Bi li ti bilo dra`e mene da si zarobio? Ja sam vredniji od tog oru`ja, ~ak i
Zape~a}eni d`enetski napitak 197
od sveg oru`ja koje danas vidjeh ovdje! Zatim nastavi: Treba li vam mlijeka? (Pod ovim se
podrazumijeva: od onoga koji me zarobi, otkupit }e se s mnogo deva koje daju mlijeko).
Abdurrahman baci oru`je (oklope i {titove), i zarobi njih dvojicu, (oca i sina), pa ih povede.
Abdurrahman pri~a kasnije:
Umejje bin Halef upitao me je dok sam i{ao izme|u njega i njegovog sina: Ko je onaj
va{ ~ovjek, prepoznatljiv po perjanici od noja na grudima? Odgovorih: Hamza, to je
Hamza bin Adul Mutalib. On re~e: Taj nas je dotukao.
Aabdurrahman pri~a dalje: Ja sam vodio njih dvojicu, kad Bilal ugleda Umejjea sa
mnom. To je onaj Bilal kojeg je Umejje mu~io u Meki, pa re~e: Glava nevjerstva, Umejje bin
Halef! Meni nema spasa ako se on spasi! Ja ga upitah: [ta je Bilale? Ovo je moj zarobljenik.
Bilal opet ponovi: Nema meni spasa ako on ostane `iv Bilal ponovi i tre}i put: Nema meni
spasa, ako se on spasi. Zatim viknu iz sveg glasa: O ensarije, o Allahovi pomaga~i, znajte
da je glava (poglavar) nevjerstva Umejje bin Halef, i ako on ostane `iv, meni nema spasa.
Zatim se okupi narod oko njih sa svih strana.
Abdurrahman pri~a: Stisnu{e nas u obru~, jedan od na{ih isuka sablju i odsje~e
Umejjeovom sinu nogu. On pade na zemlju, a Umejje vrisnu vriskom kakvog do tada
nisam nikada ~uo. Rekoh: Spasavaj se, ali znaj da ti nema spasa. Tako mi Allaha, ne}e
ti biti od koristi sve {to ima{. Potom ih muslimani isjeko{e sabljama dok ih ne dokraj~i{e.
Abdurrahman je znao mnogo kasnije govoriti: Neka Allah oprosti Bilalu, prvo izgubih
oru`je, a i namu~i me sa zarobljenicima.
U djelu Zadul - Mead stoji da je Abdurrahman bin Avfrekao Umejjeu: Klekni! Ovaj
kleknu, a on se baci na njega. Muslimani ga isjeko{e ispod Abdurrahmana i ubi{e ga, a
jedna sablja dohvatila je i ranila Abdurrahmana u nogu. 379
Omer bin el - Hattab, r.a., toga je dana ubio svoga daid`u El - Asa bin Hi{ama bin el
- Mugiru.
Ebu - Bekr es - Siddik, r.a., dozivao je svoga sina Abdurrahmana, koji je tada bio
mu{rik, pa ga je pitao: Gdje je moje gogatstvo, o nevaljal~e? Sin, koji je rasku}io o~evo
bogatstvo, povika u stihu: Osta samo konj ti brzi i dobra oprema, i sin hrabri da ubije tog
jadnog starca.
Kada su muslimani po~eli plijeniti i zarobljavati mu{rike, Resulullah, a.s., sjedio je na
svom zapovjednom mjestu, a Sad bin Muaz je sa sabljom u ruci ~uvao stra`u kod njega.
Resulullah, a.s., primjeti na Sadovom licu negodovanje zbog onoga {to ljudi rade.
Resulullah, a.s., ga upita: O Sade, ti kao da nisi zadovoljan onim {to ljudi rade? On
odgovori: Tako je, o Allahov Poslani~e. To je bila prva bitka u kojoj je Allah porazio
mu{rike, pa mi je ubijanje mu{rika bilo dra`e nego njihovo zarobljavanje.
Tog bedranskog dana sablja Ukka{a bin Muhsin el - Esedija se prelomi, pa do|e kod
Resulullaha, a.s., a on mu dade drveni {tap i re~e: Bori se s ovim, o Ukka{u. Kad Ukka{
198 Zape~a}eni d`enetski napitak
uze {tap od Resulullaha, a.s., i zamahnu njime, a on se pretvori u dugu sablju, ~vrstu i
dobru, veoma bijelu i sjajnu. Onse s njom borio do kraja bitke. Tu sablju su nazivali imenom
El - avnu (pomo}). 380
S tom istom sabljom u~estvovao je u mnogim bitkama, sve dok sam ne pade kao
{ehid u bitki protiv odmetnika od islama, ili u takozvanom (harbur - rida). Poginuo je s
istom sabljom ruci.
Nakon zavr{etka bitke pro|e Musab bin Umejr pokraj svoga brata Ebi - Aziza bin
Umejra koji je podstrekavao borbu protiv muslimana. U prolazu vidje da ga jedan ensarija
vu~e za ruku. Musab re~e ensariji: Povuci ga objema rukama, njegova majka ima veliko
blago, mo`da }e ga otkupiti od tebe. Ebu - Aziz re~e tada Musabu: Zar su ovakvi tvoji
savjeti u vezi sa mnom? Musab re~e: Ovo je moj brat (ensarija), a ne ti.
Kada je Resulullah, a.s., naredio da se bace le{evi mu{rika koji su pol~eli zaudarati u
stari bunar Ebu - Huzejfe li~no uze Utbeta bin Rebia, pa ga po~e vu}i u jamu, a zatim
Resulullah, a.s., pogleda u lice Utbetovog sina, Ebu - Huzejfea i vidje ga neveselog i
smu{enog. Resulullah, a.s., ga upita: @ao ti je oca? On odgovori: Ne, tako mi Allaha,
Allahov Poslani~e, nije mi `ao oca ni njegove sudbine. No, moj otac. No, moj otac je bio
razuman ~ovjek, pametan, blag i dobar. Molio sam i nadao se da }e ga to naputiti u islam.
Nakon {to sam vidio {ta ga je zadesilo, i nakon {to se sjetih da je umro u nevjerstvu, uz
sve moje `elje da bude druga~ije, osjetih `alost. Resulullah, a.s., zamoli od Allaha, d`.{.,
da sinu dade svako dobro i utje{i ga lijepim savjetom.
POGINULI U BORBI
Bitka se zavr{i velikim porazom mu{rika i uz veliki uspjeh muslimana. Muslimani su
imali ~etrnaest {ehida Bedra ({est muhad`ira i osam ensarija). Mu{rici su imali stra{ne
gubitke. Poginulo je sedamdeset, zarobljeno sedamdeset, uglavnom vojskovo|a, starje{ina
i prvaka.
Kada je okon~an bitka, Resulullah, a.s., do|e i nad ubijenim mu{ricima odr`a rije~:
Lo{a li ste rodbina bili svome Poslaniku. Svi ste me u la` utjerivali, a drugi svijet mi je
vjerovao. Vi ste mi odmagali, a drugi su mi pomagali. Vi ste me protjerali, a drugi mi dom
pru`ili. Zatim naredi da ih zatrpaju u jedan stari bunar Bedra.
Prenosi se od Ebu - Talhe da je Resulullah, a.s., naredio na Bedru da se dvadeset i
~etiri ~ovjeka, kurej{ijskih prvaka, ubace u ozidani bunar Bedra kao nevaljalci. Poslanik
bi nakon pobjede ostajao do tri dana na mjest pobjede.
Tre}eg dan od bitke Resulullah, a.s., naredi da mu pripreme devu za put. Krenu u
Medinu uz pratnju ashaba, pa kad stigo{e na ivicu bunara, po~e prozivati Kurej{ije po
Zape~a}eni d`enetski napitak 199
imenu: O ti i ti, o ti i ti! Bi li vas radovalo da ste bili pokorni Allahu, d`.{., i Njegovom
Poslaniku? Mi smo, zaista, dobili ono {to nam je Allah obe}ao. A da li ste vi dobili ono {to je
vama obe}ao? Omer, r.a., re~e: O Allahov Poslani~e, kako mo`e{ govoriti le{evima koji
du{e nemaju? Resulullah, a.s., na to odgovori: Tako mi Allaha, vi ni{ta bolje ne ~ujete od
njih. U drugoj verziji stoji: Vi ni{ta bolje od njih ne ~ujete, samo {to oni ne odgovaraju. 381
l - Fadl ustade, zgrabi kolac od {atora , njime udari Ebu - Leheba po glavi i napravi mu ranu,
pa re~e: Napada{ slaboga jer mu nije gospodar tu, sram te bilo! Ebu - Leheb ustade i ode
teturaju}i, a ne pro|e vi{e od sedam no}i i on, tako mi Allaha, umrije od rane i jo{ od neke
pjegave zaraze. Zbog zaraze, sinovi mu se ne smjedo{e tri dana pribli`iti da ga zakopaju.
Kada se poboja{e da ga tako dr`e, onda ga ugura{e {tapovima u raku i zatrpa{e ga
kamenjem koje su bacali s daljine.
Eto, u ovakvom stanju Meka do~eka vijest o porazu na Bedru. To izazvau njima veliko
razo~arenje, a i srd`bu. Poraz, poraz, kako je moglo do}i do njega? Stoga zabrani{e
naricanje nad mrtvima Bedra, da se ne bi muslimani zlu radovali.
Desilo se da su El - Esvedu bin Abdul - Muttalibu stradala tri sina na Bedru. Dugo je
plakao za njima, a bio je slijepac. On, jedne no}i, ~u glas narika~e. Posla svog slugu,
rekav{i mu : Vidi je li nari~e za poginulim ili za nekim umrlim? Vidi da li Kurej{ije pla~u za
poginuli, pa da i ja zapla~em za Ebi - Hikmetom, svojim sinom utroba mi sagori. Dje~ak
se vrati i re~e: Ta `ena nari~e za izgubljenom devom.
El - Esved nije se vi{e mogao obuzdati, pa zakuka:
A zar pla~e za odbjeglom devom,
i zbog nje nema tvrdog sna.
Ne pla~ zbog nje, ve} pla~i za Bedrom,
gdje nam ode mladost na{a sva.
Bedr posrami Ben Hasisa,
Ben Mehzuma i Benil - Velida.
Za Akilom ti zapla~i, ak je plakat reda,
i Harisom i Esedom i sinom Esveda.
Njih oplakuj, al ih sve pomeni,
Ebu - Hikmeta niko ne utje{i
***
Sad poslije njih dsrugi su Gospoda
ne bi bili, da im nije Bedra 382
a.s., devi, povika: Muhammed je ubijen, evo njegove deve, poznao sam je. Evo Zejda, on
ne zna od straha {ta govori, do{ao je posramljen i poni`en.
Kad stigo{e glasnici, muslimani ih okru`i{e i saslu{a{e njihove vijesti.Kad ~u{e radosnu
vijest, nastade pravo, sveop}e veselje. Medinom se zaori{e tekbiri. Muslimanski prvaci
koji su ostali u Medini, krenu{e u pravcu Bedra, da do~ekaju Resulullaha, a.s., i da mu
~estitaju na ovoj slavnoj pobjedi.
Usama bin Zejd pri~a: Kada smo zakopali Rukajju, k}erku Allahovog Poslanika, a.s.,
koja je bila za Osmanom, r.a., a mene je Poslanik, a.s., zadu`io da poma`em Osmanu, sti`e
vijest o pobjedi na Bedru.
POVRATAK U MEDINU
Nakon bitke Resulullah, a.s., proveo je na Bedru tri dana. Pred povratak u Medinu izbi
me|u borcima nesporazum oko podjele ratnog plijena. Kada se nesporazum pretvori u
sva|u, Resulullah, a.s., naredi da svi vrate ono {to su uzeli i da se to sabere na jedno
mjesto. To i uradi{e, a Allah, d`.{., razrije{i problem plijena, objavljivanjem ajeta kojeg
}emo navesti.
Prenosi se od Ubadeta bin Samita koji ka`e: Krenuli smo s Resulullahom, a.s., i
u~estvovali na Bedru. Strane se sukobi{e i Allah, d`.{., porazi neprijatelja. Jedna grupa
na{ih boraca krenu u potjeru za neprijateljem, ubijaju}i onoga koga sustigne, a druga
grupa navali na ratni plijen, sakupljaju}i ga i uzimaju}i sebi {to im se svidjelo. Tre}a grupa
koja je okru`ivala Resulullaha, a.s., niti je tjerala neprijatelja, niti je kupila plijen. U tom
pada i no}, a grupe se prepirahu oko ratnog plijena. Oni {to su skupljali plijen reko{e: Mi
smo ga sakupili i on je na{. Ni s kim ga ne}emo dijeliti. Potjernica povika: Niste u pravu!
Mi smo se borili, a potom tjerali neprijatelja. Niste vi sami taj plijen zaradili. Tre}a grupa
povika: Mi smo bili zadu`eni za obezbje|enje i zato smo se zadr`ali uz Poslanika, a.s.
U tom momentu Allah, d`.{. objavi:
Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i Poslaniku. Zato se bojte Allaha i izgladite
me|usobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovog Poslaniku, ako ste pravi vjernici.
(8:1)
Nakon ovog ajeta Resulullah, a.s., }e raspodijeliti plijen kako je bilo pravedno. 383
Resulullah, a.s., uputi se u Medinu vode}i sa sobom mu{ri~ke zarobljenike. Vodio je
za sobom i plijen zarobljen u bitki. Plijen je bio povjeren Abdullahu bin Kabu.
Kada su stigli u mjesto Kesib, izme|u tjesnaca i En - Nazie, Resulullah, a.s., raspodijeli
plijen podjednako na muslimane, nakon {to je izuzeo petinu.
Kada je Resulullah, a.s., stigao kod Safre, naredio je da se ubije En - Nadar bin el - Haris
202 Zape~a}eni d`enetski napitak
DELEGACIJA ZA DOBRODO[LICU
U Revhi, Resulullaha, a.s., do~eka delegacija medinskih prvaka, koji su krenuli da mu
po`ele dobrodo{licu, nakon {to su glasnici donijeli vijest o pobjedi na Bedru, te da mu
~estitaju na pobjedi. Tada im se obrati Seleme bin Selamet i re~e: Na ~emu nam vi to
~estitate? Mi smo, tako mi Allaha, tamo sreli nemo}ne i }elave ljude poput ugojenih deva.
Resulullah, a.s., nasmije{i se, zatim re~e: Moj brate, oni su velika{i! Usejd bin Hudajr
re~e: Hvala Allahu, d`.{., koji te je pobjedom uzdigao, i koji te je razveselio. Tako mi
Allaha, o Poslani~e, ja ne bih izostao od Bitke na Bedru da sam znao da }e{ se i ti boriti,
ali ja sam mislio da idete samo zbog karavana. A da sam znao za bitku, ne bih nikako
izostao. Resulullah, a.s., re~e: Vjerujem ti.
Nakon ovoga Resulullah, a.s., u|e u Medinu, pobjedni~ki i ponosno. Svi njegovi
neprijatelji, u Medini i van nje, osjeti{e strah i bojazan.Tada mnogo stanovni{tva Medine
primi islam. Tada islam primi{e i Abdullah bin Ubej i njegovi drugovi, ali samo reda radi.
Nisu oni islam srcem prihvatili.
Ratni plijen sti`e u Medinu dan iza Resulullaha, a.s. Zarobljenike Resulullah, a.s., podjeli
ashabima i oporu~i da se s njima dobro postupa. Ashabi su znali jesti hurme, a zarobljenicima
davati hljeb, (koji je bio vredniji od hurmi) izvr{avaju}i time preporuku Resulullaha, a.s.
Zape~a}eni d`enetski napitak 203
PROBLEM ZAROBLJENIKA
Kada je Resulullah, a.s., do{ao u Medinu, pozva ashabe da se snjima dogovori oko
zarobljenika. Ebu - Bekr re~e: O Allahov Poslani~e, oni su svi amid`i}i, ~lanovi kurej{ijskih
porodica i sinovi njihovi. Mislim da bi trebali uzeti od njih otkupninu, to bi za nas zna~ilo
dobit. Mo`da }e ih Allah uputiti na pravi put, pa da udu na{i pomo}nici.
Resulullah, a.s., upita Omera: A {ta ti misli{, sine Hattabov? On re~e: Ja se ne
sla`em s Ebu - Bekrom. @elio bih da mi da{ jednog ro|aka, pa da mu skinem glavu; da to
Alija u~ini od Akila bin Ebi - Taliba; a Hamza od onog svog brati}a, kako bi Allah znao da
znao da nemamo prema nevjernicima milosti. Ti ljudi su vodi~i, starje{ine i poglavari
navjerstva.
Resulullah, a.s., prihvati Ebu - Bekrov prijedlog, a odbi Omerov: Negdje oko podne,
pri~a Omer, odoh kod Resulullaha, a.s. Kod njega je sjedio Ebu - Bekr. Obojica su plakala.
Upitah, {ta vam je? Ako se desilo ne{to zbog ~ega pla~ete da i ja pla~em s vama, a ako
nije onda }u plakati zbog pla~a vas dvojice!
Resulullah, a.s., re~e: Ja pla~em zbog prijedloga tvojih drugova. Neki ne prihva}aju
otkup, ve} ho}e da ih mu~imo. 385
Tada Allah, d`.{., objavi: Ni jednom vjerovjesniku nije dopu{teno da dr`i su`nje dok
ne izojuje pobjedu na zemlji; vi `elite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah `eli onaj svijet.
Allah je silan imudar. Da nije Allahove odredbe, sna{la bi vas velika patnja zbog onoga
{to ste uzeli. (8: 67, 68)
A ranija Alahova odredba je bila: Kada se u borbi s nevjernicima sretnete, po {ijama
ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih ve`ite, i poslije, ili ih velikodu{no su`anjstva
oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte. (47:4) U ovom ajetu ima dozvola da se za zarobljenike
uzme otkupnina, a ne da se zlostavljaju. Ali ima i prijekor, jer su zarobili ljude prije nego
su izvojevali pobjedu na zemlji, a primili su otkupninu i od silnika i lopova koji nisu bili ratni
zarobljenici, ve} su bili najve}i ratni zlo~inci i profiteri, koje ne bi ni danas ostavio ni jedan
ratni sud neka`njenim. Oni bi zbog svoga kriminala i zvjerstva u ratu, bili osu|eni na
smrtnu kaznu ili na vje~nu robiju.
Me|utim, svi prihvati{e mi{ljenje Ebu - Bekra es - Siddika, r.a., da se odredi otkupnina
za ratne zarobljenike. Otkupnina je vrijedila 4000, 3000 i 2000 drahmi.
Ima tu jo{ ne{to: Mekelije su bile pismen narod, a Medinlije nepismen. Svaki pismeni
zarobljenik, ako nije imao ~ime da se otkupi, dobio je obavezu da opismeni deset Medinlija
i to mu je bila cijena otkupa.
Resulullah, a.s., tako|er je oslobodio nekoliko zarobljenika, bez otkupnine. To su bili: El-
204 Zape~a}eni d`enetski napitak
Muttalib bin Hantab, Sajfi bin Ebi - Rufaa i Ebu - Izet el - D`umehi, koji je ubijen na Uhudu , o
~emu }e biti rije~i. Tako|er je pustio svoga zeta, Ebul - Aasa pod uvjetom da se razvede od
Zejneb, koja je ve} poslala za njega otkupninu, i to ogrlicu koju je dobila od Hatid`e, r.a.,
kada su je udavali za Ebul - Aasa. Kada je Resulullah, a.s., vidio tu Hatid`inu ogrlicu, to ga
je duboko potreslo i raznje`ilo. On naredi svojim drugovima da puste Ebul - Aasa, pod
uvjetom da dadne Zejnebi slobodu. Ovi ga pusti{e, a on pusti Zejnebu i ona odseli u Medinu.
Resulullah, a.s., posla Zejd bin Harisa i jo{ jednog enasariju pred nju i re~e im: ^ekajte
je u dolini Jed`ed`. Kada je ugledate, dopratite je. Oni tako i u~ini{e.
Pri~a o Zejnebinoj hid`ri duga je i bolna.
Me|u zarobljenicima tako|er je bio i Suhejl bin Amr. Bio je dobar govornik. Omer, r.a.,
re~e: O Allahov Poslani~e, dozvoli mi da mu izbijem prednje zube, pa da tepa, te da vi{e
nikad i nigdje ne odr`i govor protiv tebe. Izgleda da je Resulullah, a.s., odbio ovaj prijedlog,
da ne bi u{ao u obi~aj, a bojao se i Allahove kazne na Sudnjem danu.
Nakon ovih zbivanja, iz Medine krenu Sad bin Numan da obavi umru u Meki, pa ga
Ebu - Sufjan zarobi. Sufjanov sin Amr bin Ebi - Sufjan bio je u Medini me|u zarobljenicima
Bedra, pa ga oslobodi{e u zamjenu za Sada bin Numana.
Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani sukob izme|u muslimana i mu{rika. To je bila
odlu~uju}a bitka u kojoj su muslimani zaradili pobjedu za koju svi Arapi sazna{e veoma
brzo.
Najve}i nezadovoljnici ove bitke bili su oni koji su izgubili velike ljudske `rtve i {tetovali
direktno materijalna dobra. To su bili mu{rici Meke.
Drugi su bili oni koji su s pobjedom muslimana do`ivjeli veliki udarac za svoje vjersko
bi}e i svoju ekonomiju. To su jevreji.
Otkad muslimani dobi{e Bitku na Bedru, ova dva naroda obuze velika mr`nja i veliko
neprijateljstvo prema muslimanima: Ti }e{ sigurno na}i da su vjernicima najlju}i neprijatelji
jevreji i mnogobo{ci. (5:82)
U Medini bilo je i prikrivenih neprijatelja. Primi{e islam radi svoje koristi, a ne radi
vjere. Na ~elu im je Abdullah bin Ubejj i njegovo dru{tvo. Oni nisu, ni u kom pogledu, bili
manje opasni za muslimane od prva dva neprijatelja.
Postojala je i ~etvrta skupina neprijatelja, a to su beduini nastanjeni oko Medine. Njih
nije zanimala vjera ili nevjera, jer su bili plja~ka{i i banditi. Njih obuze o~aj i strah od
pravde, pa se okrenu{e protiv muslimana i njihove pobjede i slave. Jaka, ~vrsta i pravedna
medinska dr`ava }e svakako nauditi njihovom plja~ka{kom i hajdu~kom na~inu `ivota, te
zbog toga postado{e njeni otvoreni neprijatelji.
Kako vidimo, opasnost je okru`ivala muslimane sa svih strana. Me|utim, svaka se
strana odredila prema muslimanima onako kako je po nju bilo najbolje i kako }e najlak{e
ostvarivati svoje ciljeve. I dok su muslimani Medine u~vr{}ivali svoju `ivotnu trasu, staju}i
na put zavjerama, pobunama i sli~nim smicalicama, jevreji se oglasi{e javnim neprijateljstvom,
izra`avaju}i tako svoj gnjev i mr`nju, a Meka tako|er zaprijeti `estokom osvetom, najavljuju}i
Zape~a}eni d`enetski napitak 207
Resulullaha, a.s., i njegove ashabe. Njegov sin Vehb bin Umejr bio je zarobljenik Bedra. On
mu napomenu dpga|aj vezan za bacanje ljudi u stari bunar Bedra, pa Safvan re~e: Zaista
od na{eg `ivota, poslije njihove pogibije, nema hajra. Umejr odgovori: Tako je! Da nemam
dug koji treba da vratim i djecu koju treba da za{titim, tako mi Boga, i{ao bih ubiti Muhammeda.
A imam i prema njima obavezu, jer je moj sin njihov zarobljenik. Safvan iskoristi priliku i
re~e: Tvoj dug primam na sebe, ja }u ga vratiti za tebe, tvoja djeca }e biti s mojom djecom,
pomagat }u ih do smrti. Ni{ta ja ne}u imati, a da oni nemaju. Umejr mu re~e: Nikome ni{ta
ne govori o ovome. Dobro, odgovori Safvan. Umejr naredi da mu se sablja nao{tri, pa
krenu u Medinu.
Kad je do{ao do mesd`ida, sjaha i po~e vezati devu. Tu ga ugleda Omer bin el -
Hattab koji je stajao s grupom muslimana i razgovarao o uspjesima Bedra, pa re~e: Taj
pas, Allahov neprijatelj - Umejr, nije do{ao s dobrim namjerama. Zatim u|e kod
Resulullaha, a.s., i re~e: O Allahov Poslani~e, eno do|e Allahov neprijatelj Umejr, opasan
sabljom. Poslanik, a.s., re~e: Uvedi ga kod mene. Umejr pri|e, a Omer ga povu~e za
opasa~ sablje, objesi mu ga za vrat i re~e nekolicini ensarija: U|ite i sjedite kod Resulullaha,
a.s. Dobro ga ~uvajte od onog zlikovca. On nije do{ao s dobrim namjerama. Onda ga
Omer uvede. Kad ga vidje Resulullah, a.s., i Omera kako dr`i za njegovu sablju, re~e:
Pusti ga Omere. Zatim Poslanik re~e: Pribli`i se, o Umejre! Umejr pozdravi: Dobro
jutro, a Resulullah, a.s., re~e: Allah nas je boljim pozdravom po~astio od tvog pozdrava.
Selam je na{ pozdrav i pozdrav stanovnika D`enneta. 390
Zatim Resulullah, a.s., upita:
[to si do{ao, Umejre?
Zbog onog mog zarobljenog sina, da budete dobri prema njemu.
A {to }e ti sablja oko vrata?
Allah ru`nim neka sablje u~ini, zar su nam i{ta vrijedile?
Dobro, a sad budi iskren, Umejre, za{to si do{ao?
Ve} sam rekao, samo zbog sina.
A zar nisi sjedio sa Safvanom bin Umejje u polukrugu kod Kabe (Hid`r) i tu ste
spominjali ljude iz bunara na Bedru - Kurej{ije, pa si ti rekao: Da nemam duga i djecu,
krenuo bih da ubijem Muhammeda!, pa Safvan prihvati i tvoj dug i tvoju djecu, samo da me
ubije{, a Allah, d`.{., svjedok je tome.
Umejr re~e: Svjedo~im da si ti Allahov Poslanik. Mi ti nismo vjerovali da si Allahov
Poslanik i da ti dolazi Objava s nebesa. Ovom dogovoru smo prisustvovali samo ja i
Safvan. Tako mi Allaha, ja sad znam da te je samo Allah mogao obavijestiti o ovome.
Hvala Allahu koji me uputi u islam i dovede me na ovo mjesto. On zatim izgovori Kelimei
[ehadet.
Resulullah, a.s., tada re~e ashabima: Podu~ite svoga brata vjeri, nau~ite ga iz Kurana
Zape~a}eni d`enetski napitak 209
JEVREJSKE SPLETKE
Ibn - Ishak ka`e: [as bin Kajs, jevrejski starje{ina, ostario u nevjerstvu, `estoki
pakosnik muslimanima i potajni im zavidnik, pro|e jedanput pokraj Resulullahovih, a.s.,
ashaba (Hazred`lije i Evsovci) koje je Resulullah, a.s., pozvao na dogovor. Vidio ih je
kako u slozi, ljubavi i miru, objedinjeni islamom, me|usobno razgovaraju i diskutiraju. A
sjetio se u kakvoj su neslozi i neprijateljstvu `ivjeli prije islama. To sada{nje stanje ga je
iznutra razdiralo, pa re~e: Okupi se narod o kojem se govorkalo i tra~alo u ovome gradu.
Ne, tako mi Boga, mi ne mo`emo s njima zajedno `ivjeti. Nema nama opstanka dok su oni
zajedno.
Potom naredi mladi}u jevreju koji je bio s njima, da ode u to muslimansko dru{tvo, da
sjedne me|u njih i da pio~ne pri~ati o minulom ratu Biasu i neprijateljstvu izme|u plemena
Benu - Hazred` i Benu el - Evs. I jo{ mu re~e da ih podsjeti na ono {to su govorili jedni
protiv drugih, te da citira stihove pjesnika iz tog d`ahilijskog (predislamskog ) doba.
Mladi} ga poslu{a i u~ini sve kako mu je rekao [as bin Kajs. Muslimani razvi{e pri~u
210 Zape~a}eni d`enetski napitak
o minulim danima prije islama, pa se oko toga i zavadi{e. dvojicqa se digo{e, jedan iz
plemena Hazred`, drugi iz plemena El - Evs, pa pretjera{e u govorkanju ivrije|anju, dok
jedan od njih ne re~e: Ako ste voljni, ponovo }emo zaratovati! Prisutni iz oba plemena
sko~i{e na noge i u srd`bi i bijesu povika{e: Oru`je, oru`je! Zatim s tim povicima iza|o{e
napolje i zamalo ne do|e do sukoba.
Vijest do|e do Resulullaha, a.s., koji iza|e s grupom muhad`ira, stade pred njih i
re~e: O muslimani, tako vam Allaha, a zar }ete se vratiti u d`ahilijet, a ja `iv me|u
vama?! A zar }ete se vratiti u nevjerstvo, nakon {to vas je Allah uputio u islam i njime vas
obdario. Islam je zavr{io s d`ahilijskim obi~ajima, problemima i na~inom `ivota. On vas je
spasio nevjerstva, i me|u vas ljubav i slogu unio!
Ljudi shvati{e da je {ejtan upleo svoje prste me|u njih i da su pogrije{ili. Znado{e da
im je krvni neprijatelj spletku podmetnuo, stoga zaplaka{e, a potom se izgrli{e, izmiri{e i
odo{e zajedno s Resulullahom, a.s., poslu{ni, pokorni i zahvalni Allahu, d`.{., {to ugasi
vatru koju zapali njihov i Allahov neprijatelj [as bin Kajs. 392
To je samo jedan od primjera djelovanja jevreja na stvaranju razdora me|u
muslimanima. To je samo jedan od njihovih poku{aja da unesu nestabilnost me|u vjernike
i time olabave tek svje`e izgra|ene temelje mlade dr`ave i mlade vjere.
Me|utim, u tim svojim zlim namjerama, bili su neumorni i neustra{ivi. Njihov najva`niji
zadatak bio je {iriti anti propagandu o islamu. Oni su se jutrom budili u vjeri, a no}i zano}ivali
u nevjeri. Sijali su sjeme sumnje tamo gdje su srca bila slaba. Materijalno su ugro`avalione
s kojima su imali ikakvih poslovnih veza, a ako su oni bili nekom ne{to du`ni, zavaravali
su ga danima i no}ima la`nim obe}anjima. Znali su govoriti: Mi smo bili tebi du`ni prije
islama, dok si bio u vjeri svoga oca, a sad nemamo s tobom nikakve veze. Mi nismo od
muslimana ni{ta uzeli, niti smo muslimanu i{ta du`ni. Otkako si promijenio vjeru, ti s
nama nema{ ni{ta! 393
Sve su to jevreji ~inili prije Bedra, i pored ugovora koji su sa~inili sa Resulullahom,
a.s.
Resulullah, a.s., i ashabi strpljivo su podnosili sve to, boje}i se nereda, `ele}i sa~uvati
sigurnost i mir na terenu.
Zape~a}eni d`enetski napitak 211
Po~e{e sipati nered, izazivati strah, {iriti zlo i time pred sobom zatvarati vrata mirnom i
udobnom `ivotu.
Ibn - Hi{am prenosi od Ebi - Avna da je `ena, Arapkinja, do{la na pijacu Benu - Kajnuka
da proda neku robu. Robu je prodala, a zatim u{la kod zlatara. Jevreji se okupi{e oko nje i
zatra`i{e da otkrije lice. Ona to odbi, a zlatar pri|e i jedan dio njenog vela zaka~i preko
njenih le|a. Ona je bila nehajna pa to nije primijetila. Kad je ustala, veo se zategnu i otkri joj
dio tijela. Svo joj se nasmija{e, a ona vrisnu. Jedan musliman sko~i na zlatara i ubi ga. Zatim
jevreji ubi{e muslimana. Rodbina muslimana dozove u pomo} ostale muslimane i tako do|e
do tu~e izme|u njih i jevreja Benu - Kajnuka. 395
POHOD NA SUVEJK
Dok su u Medini protivnici Resulullaha, a.s., Safvan bin Umejje, jevreji i munafici pravili
zavjere i dizali na bunu, Ebu - Sufjan je u Meki razmi{ljao o ideji da sa {to manje vidljivih
radnji, napravi {to ve}e zlo muslimanima.
Hitno je morao pristupiti takvom jednom poslu kako bi povratio svoj izgubljeni ugled u
narodu i ponovo dokazao svoju snagu i mo}. Stoga se zavjetovao da ne}e oprati glavu od
prljav{tine i d`unupluka dok ne napadne Muhammeda, a.s.
On uze dvjesto konjanika i krenu put Medine. Kad je do{ao u klanac planine Nejb,
otprilike oko dvanaest milja od grada, tu se zaustavi, jer nije htio vidljiv i direktan napad
na Medinu. On odlu~i da to bude napad sli~an gusarskim napadima.
Pod okriljem tamne no}i, skriven od znati`eljnih pogleda, do|e u ~etvrt u kojoj je `ivio
Hujej bin Ahtab. Zatra`i da u|e, ali ga ovaj ne primi iz straha za svoj `ivot i za svoju
porodicu. Ebu - Sufjan zatim ode kod Selama bin Mi{kema - starje{ine Beni en - Nadira,
drugog jevrejskog plemena i njihovog rizni~ara - pa zatra`i da u|e kod njega. Taj ga primi,
nahrani ga i napi vinom, te ga obavijesti o novim vijestima u Medini.
Poslije toga Ebi - Sufjan iza|e iste no}i i ode do klanca, gdje su ostali njegovi konjanici.
On posla jednu trupu koja napade medinsku ~etvrt El - Arid. Poru{i{e zidove, posjeko{e
i popali{e palme i nanije{e veliku materijalnu {tetu. Usput ubi{e jednog ensariju i jednog
saveznika njegovog, koji su bili na svojim posjedima. Nakon toga pobjego{e nazad prema
Meki.
Resulullah, a.s., saznade za taj gusarski napad Ebu - Sufjana, pa krenu u potjeru za
njim i njegovom konicom, koji su ve} pobjegli velikom brzinom. U bijegu su, a da bi se
rasteretili i olak{ali, odbacivali mnogu opremui `ive`ne namirnice. Stoga su i uspjeli pobje}i.
Resulullah, a.s., tjerao ih je do ravnice Kudr, zatim se odlu~i na povratak. Muslimani su
usput kupili opremu koju su idolopoklonici usput odbacivali. Stoga se ovaj pohod i nazvao
Pohod na Suvejk (na opremu). Desio se u zul - hid`eu, 2. godine hid`retske, a poslije
Bedra do dva mjeseca.
214 Zape~a}eni d`enetski napitak
POHOD NA ZI - EMR
To je bio najve}i i najbrojniji pohod koji je poveo Resulullah, a.s., prije bitke na Uhudu.
Poveo je vojsku u mjesecu muharemu 2. godine Hid`retske protiv Benu - Salebe i Muhariba.
Naime, do Resulullaha, a.s., do{le su vijesti da ovi neprijatelji `ele udariti na pograni~ne
dijelove Medine i oplja~kati ih. Stoga podi`e 450 boraca, pola konjanika, a pola pje{aka,
pa krenu na put. U Medini ostavi za svog zamjenika Osmana bin Afana.
Usput uhvate jednog ~ovjeka po imenu D`ebbar iz plemena Benu - Salebe i odvedu
ga Resulullahu, a.s. On ga pozove u islam i on primi. Resulullah, a.s., ga postavi uz Bilala
i povedo{e ga sa sobom protiv neprijatelja.
Kad neprijatelj vidje da dolazi ogromna vojska, razbje`a se narod u brda, a muslimanska
vojska sti`e do bunarske vode zvane Zi - Emr.
Resulullah, a.s., se s vojskom tu ulogori i ostade cijeli mjesec safer, 3. godine
hid`retske. Ostali su toliko dugo da poka`u beduinskim arapskim plemenima da imaju
ljudi, snage i mo}i i van Medine. I zaista su im zadali veliki strah i trepet i bez borbe.
Poslije toga se Resulullah, a.s., vratio s vojskom u Medinu. 398
upita: Dozvoljava{ li da pomiri{em tvoju glavu? Kab re~e: Da. Ebu - Naile zavu~e ruku
u njegovu kosu da pomiri{e i on, a i njegovi drugovi.
Tako su pje{a~ili neko vrijeme, pa Ebu - Naile upita: Da pomiri{em? Kab re~e: Da.
Ebu - Naile u~ini isto kao i prvi put, pa ga pusti, da ne bi izgledalo sumnjivo.
Zatim su i{li jo{ malo, pa Ebu - Naile upita: Da pomiri{em? Kab re~e: Da. On
zavu~e ruke u njegovu glavu, pa kad ga se domo`e povika: Udarite Allahovog neprijatelja!
Sablje zazveketa{e,ali ga ne ubi{e. Tada Muhammed Bin Meslema uze oslonac, povali ga
na njega i presije~e mu vrat. Allahov Neprijatelj pada ubijen, pu{taju}i stravi~an krik kojim
prepla{i sve oko sebe.
Ne ostade ni jedna tvr|ava, a da u njoj ne potpali{e vatru.
Odabrana grupa po~e se povla~iti. El - Haris bin Evs bio je ranjen s nekoliko nehoti~nih
uboda ma~em od svojih drugova, jer je bila no}. On je krvario i zbog toga zaosato za
dru`inom. Kad se dru{tvo domoglo otvorenog puta, primijeti{e da nema El - Harisa. Zastali
su da ga sa~ekaju. On ih susti`e nakon jednog sata, slijede}i njihove tragove. ONo ga
povedo{e sa sobom. Kad stigo{e na Bakil Garkad, zau~i{e tekbire. Tekbiri doprije{e do
Resulullaha, a.s., i on znade da je Kab ubijen i da se odabrana grupa vra}a. Kad do|o{e
do njega on re~e: Radosna vam lica bila. Odgovori{e: I tvoje, o Allahov Poslani~e! Oni
baci{e pred njega glavu zlotvora, a Resulullah, a.s., zahvali se Allahu, d`.{., na pomo}i.
Svojom mubarek rukom protra rane Harisove i on ozdravi. Nakon ovog doga|aja situacija
se u Mdini malo primiri.400 Kada jevreji saznado{e za stradanje njihovog silnika, Kaba bin
el - E{refa, obuze ih strah i uvu~e se u njih bojazan od novih stradanja. Shvati{e da
Resulullah, a.s., ne upotrebljava snagu i silu prema onima koji po{tuju zadanu rije~ i
potpisane ugovore, a da nema spasa onima koji to ne rade, koji prave smutnju i siju
mr`nju. Stoga se i ne pomjeri{e s mjesta zbog Kabovog ubistva. Oni se primiri{e, nao~igled
spremni da po{tuju sve dogovre i ugovore, a oni najgori, to zmijsko jevrejsko klupko,
pobjego{e u svoje rupe, da se u njima skrivaju.
Tako se Resulullah, a.s., morao s vremena na vrijeme posvetiti i smirivanju unutra{njih
neprilika koje nisu izazivali muslimani, tako da nakon ovog doga|aja predahnu{e malo u
miru.
POHOD NA BAHRAN
Resulullah, a.s., krene s tri stotine boraca u veliku izvidnicu, mjeseca rebiul - ahira, 3.
godine Hid`retske ka mjestu zvanom Bahran, gdje se nalazi nekoliko hid`askih gradova u
podru~ju Fera. Na tom strate{ki va`nom izvi|anju ostao je dva mjeseca, a zatim se vratio
218 Zape~a}eni d`enetski napitak
vodu u Ned`du, zvanu Kardetun. Zarobi cijeli karavan. A Safvan i svi ~uvari karavana
pobjego{e glavom bez obzira, ne pru`aju}i ama ba{ nikakav otpor.
Muslimani uhvati{e vodi~a karavana, Furata bin Hajana i jo{ dva ~ovjeka. Tom prilikom
zarobi{e ogorman plijen koji je nosio karavan, u vrijednosti od sto hiljada. Resulullah,
a.s., uze petinu plijena, a ostale ~etiri petine podijeli u~esnicima akcije. Tom prilikom je
Furat bin Hajan primio islam li~no od Resulullaha, a.s. 401
To je bio drugi tragi~an doga|aj koji pogodi Kurej{ije nakon Bedra. Oni vi{e nisu imali
mnogo da biraju. Pred njima bile su samo dvije mogu}nosti otvorene: slomiti svoj ponos,
mo} i slavu, i krenuti putem primirja i dobrosusjedskih odnosa s muslimanima, ili pokrenuti
sveop}i rat, koji }e im vratiti slavu i nekada{nji ugled, u kojem }e dokraj~iti muslimanske
snage, i preuzeti od njih vlast i kontrolu nad cijelom Arabijom.
Meka izabra drugu soluciju. Oni poja~a{e propagandu krvne osvete, di`u}i na oru`je
sve {to ga je moglo nositi. Susret s muslimanima mora biti kona~an iodlu~uju}i. ^vrsto
odlu~i{e da povedu bitku na pragu njihovih ku}a u Medini. Taj doga|aj s karavanom, a i
prethodno spomenuti doga|aji, bili su ~vrst i ubjedljiv povod za to.
BITKA NA UHUDU
POKRET IZ MEKE
Mekanska vojska krenu na put ka Medini dobro opremljena i dobro psihi~ki pripremljena,
uz rasplamsale predislamske ratne osvetni~ke poklike, puna nade u pobjedu i dobar ishod
bitke.
222 Zape~a}eni d`enetski napitak
MEKANSKA VOJSKA
SE PRIBLI@AVA GRADU MEDINI
Mekanska vojska kretala se glavnim uobi~ajenim putem zapadno prema Medini. Kad
su do{li u mjesto El - Ebva, Hinda, `ena Ebu - Sufjanova predlo`i da raskopaju grob
Amine, Muhammedove, a.s., majke. Vojskovo|e joj to ne dozvoli{e, jer su se bojale te{kih
polsljedica koje bi ih sna{le ako bi otpo~eli s ovako gnusnim zlo~inom.
Mekanska vojska nastavila je put prema Medini, dok joj se ne pribli`i{e u dolini El -
Akik. Kad su pre{li dolinu, skrenu{e desno dok se ne spusti{e blizu brda Uhud, u mjesto
zvano Ajnejn u dolini Sebhe, sjeverno od Medine. Tamo se ulogori{e u petak, 6. {evala, 3.
godine hid`retske.
Zape~a}eni d`enetski napitak 223
SMOTRA VOJSKE
Kad je do{ao Resulullah, a.s., na mjesto zvano E{ - [ejhan, izvr{i smotru vojske.
Maloljetne vojnike vrati nazad u Medinu. Me|u njima su bili: Abdullah bin Omer bin el -
Hattab, Usama bin Zejd, Usejd bin Zuhejr, Zejd bin Sabit, Zejd bin Erkam, Arabet bin Evs,
Amr bin Hazm, Ebu - Said El - Hudrij, Zejd bin Haris el - Ensari i Sad bin Habbe. Me|u
maloljetnim vojnicima spominje se El - Berra bin Azib, ali je on spomenut u Buharijinom
hadisu kao u~esnik Bitke na Uhudu. To su Rafia bin Hadid`, jer je bio vje{t strijelac, i
Semure bin D`unde. Naime, kad je Resulullah, a.s., dozvolio Rafiu da ide s njima, Semure
je rekao: Ja sam ja~i od Rafia, ja ga nathrvem! Kad su obavijestili Resulullaha, a.s., o
tome, on naredi da se njih dvojica pohrvaju, pa Semure nathrva Rafiu, te i njemu dozvoli
Resulullah, a.s., da se priklju~i borcima.
u svoju mo}, pogotovo nakon radosnih poklika neprijatelja koji su to sve promatrali. Njima }e
biti mnogo lak{e savladati Poslanika, a.s., i njemu privr`ene ljude. Nakon toga }e vratiti
ugled i slavu onog munafika, koji }e dobiti krunu na glavu. Tako su razmi{ljali mnogobo{ci
s druge strane.
I stvarno, u Poslanikovoj, a.s., vojsci do{lo je do kolebljivosti, bolje re~eno, kod dijela
vojske. Dvije skupine vojske, jedna iz plemena El - Evs, s ljudima Benu - Harisa i druga iz
Hazred`a s ljudima Benu - Seleme gotovo da se razbi{e, ali je Allah, d`.{., ponovo me|u
njih unio mir i sigurnost, te ne odo{e nazad u Medinu. Allah, d`.{., o njima ka`e:
Kad dva krila va{a (vojske) gotovo uzmako{e, Allah ih je sa~uvao. Neka se zato
vjernici samo u Allaha pouzdaju! (3:122)
U tim te{kim momentima poku{ao je Abdullah bin Haram, otac D`abir bin Abdullaha,
podsjetiti munafike na njihovu du`nost u ovome ratu. Krenuo je za njima ne bi li ih osvijestio
i nagovorio da se vrate u svoje redove. On im je govorio: Vratite se i borite se na Allahovom
putu, i branite se! Oni reko{e: Kad bismo znali da }ete se vi boriti mi se ne bismo vratili.
Abdullah bin Haram ih napusti govore}i: Allah vas udaljio, o Allahovi neprijatelji. Allah }e
spasiti Svog Poslanika, a.s., i bez vas.
PLAN ODBRANE
Resulullah, a.s., na tome mjestu postavi vojsku i rasporedi je u redove i krila, spremnu
na borbu. On izabra jednu grupu od pedeset vje{tih strijelaca i dade zapovjedni{tvo u ruke
Abdullahu bin D`ubejru en - Numanu, koji je bio Ensarija iz plemena El - Evs, i koji je
u~estvovao na Bedru. Naredio im je da se u~vrste na brdu s ju`ne strane prema dolini - to
brdo je kasnije dobilo naziv Brdo strijelaca - a jugoisto~no od muslimanskog logora ili na
oko sto pedeset metara od muslimanske vojske.
Cilj postavljanja strijelaca na to mjesto bio je, kako je objasnio Resulullah, a.s., u
govoru obra}aju}i se vo|i strijelaca: Sprije~ite prolazak neprijateljske konjice na nas.
Sprije~ite ih strijelama da nam ne do|u iza le|a. Bili pobjednici ili pobije|eni, ne napu{tajte
taj polo`aj, ne smiju nam do}i s va{e strane. 408
Potom re~e strijelcima: [titite na{a le|a. Ako izginemo, ne spasavjte nas. Ako dobijemo
bitku, ne idite za nama naprijed. 409
U Buharijinom predanju stoji da im je rekao: I da vidite da su nas i ptice grabljivice
zgrabile, nikako ne napu{tajte svoje mjesto, sve dok vam ja za to ne dam dozvolu, i ako vidite
da nanosimo poraz neprijatelju, ne napu{tajte svoje mjesto sve dok vam to dozvolim. 410
S utvr|ivanjem ovog planinskog prelaza, i uz strogu vojnu naredbu o nepomjeranju,
Resulullah, a.s., isklju~i i tu jedinu mogu}nost mu{rika da pro|u muslimanima iza le|a, i
da ih na taj na~in postave u svoje ralje.
Ostatkom vojske komandirali su: desnim krilom El - Munzir bin Amr, a lijevim Ez -
Zubeir bin el - Avvam, kome je pomagao Mikdad bin el - Esved.
Ez - Zubeir imao je va`an zadatak da daje `estok otpor konjici Halid bin el - Velida. U
prve redove on postavi najhrabriju i najelitniju jedinicu boraca.
To je bio mudar potez u kojem se ogledala velika vojna pronicljivost Resulullaha, a.s.,
koju nije mogao dosti}i ni jedan vojskovo|a, ma koliko iskusan bio.
Iako su muslimani do{li u podno`je Uhuda poslije neprijatelja koji je sebi odabrao bolji
polo`aj za bitku, ipak su na ostatku prostora mudrijim vojnim rasporedom sebi odabrali
dobar polo`aj.
Zale|e i desno krilo {titile su strme padine Uhuda, a lijevu stranu i pje{adiju je prilikom
borbe {titila jedna {krbina, rup~aga koja se nalazila uz le|a vojske. Tako|er je Resulullah,
a.s., odabrao i za komandno mjesto polo`aj na uzvisini u slu~aju povla~enja muslimanske
vojske, gdje bi se povukli umjesto da srljaju direktno u neprijateljske ruke. A ako bi oni
krenuli k njemu, nanio bi im velike gubitke. Tako da neprijatelji ukoliko pobijede, ne}e mo}i
228 Zape~a}eni d`enetski napitak
ubrati plodove pobjede, a ako izgube ne}e imati kuda bje`ati. A manjak u ljudstvu nadoknadio
se izborom najhrabrijih. Eto tako je Resulullah, a.s.,postavio svoju vojsku te subote, sedmog
{evala izjutra, 3. godine hid`retske.
RESULULLAH, A.S.,
PODI@E BORBENI DUH VOJNIKA
Resulullah, a.s.,naredi da niko ne smije ni strijelu odapeti bez njegovog nare|enja.
Lijepo mu je stajao dvostruki borbeni oklop s kojim je ponosito i{ao od borca do borca,
hrabre}i ih i upu}uju}i na strpljenje u ~ekanju, i na neustra{ivost i hitrinu u okr{aju. U
jednom momentuizvu~e svoj ma~ iz korica, prorezan na vrhu, i upita ashabe: Ko }e da
mu dam ovaj ma~? Nekolicina se podi`e i prima~e Resulullahu, a.s.: Alija bin Ebi - Talib,
Zubeir bin Avvam, Omer bin el - Hattab, a ustade i Ebu - Dud`anet Semak bin Har{e, pa
upita: A {ta ovaj ma~ treba uraditi, o Allahov Poslani~e? On odgovri: Da njim sije~e{
neprijatelja dok se ne iskrivi. Ebu - Dud`anet re~e: Pod tim uvjetom ga uzimam, pa mu
ga Resulullah, a.s., dade.
Ebu - Dud`anet bio je veoma hrabar ~ovjek. U vrijeme bitke pravio bi se va`an. Imao
je crveni turban. Kad bi ga omotao oko glave ljudi su znali da }e biti borbe, ida }e se boriti
do smrti. Kada uze Resulullahov, a.s., rat mu udari u glavu, i on krenu izme|u redova
vojske {epure}i se. Kad ga ugleda, Resulullah, a.s., re~e: Takav na~in pokreta i hoda
Allah ne voli, osim u ovakvoj prilici.
Dar, vi ste i na Bedru nosili na{u zastavu, pa nas zadesi ono {to svi vi znate. Ako padne
zastava, pada i pobjeda. Ako ona ostane uzdignuta u borbi, i pobjeda je na{a. Ili }ete vi
~uvati dobro zastavu, ili na ne treba nikako.
Ono {to je `elio Ebu - Sufjan, postigao je. Abdud - Dar se rasrdi{e, pa mu dado{e
~vrsto obe}anje da }e se i sam sutra uvjeriti u njihovu spremnost da do kraja bitke iznesu
uzdignutu zastavu. Oni su se hrabro borili kada je bitka po~ela sve dok nisu svi poginuli.
PO^ETAK BITKE
Dva neprijatelja pribli`i{e se i prvu varnicu upali nosa~ mu{ri~ke zastave Talha bin
ebi Talha el - Abderij, jedan od najja~ih junaka Kurej{ija, kojeg su muslimani zvali Ovan
(Zvonar.
Izi|e ispred vojske ja{u}i kamilu i pozva na dvoboj. Pred njim ustuknu{e mnogi, boje}i
se njegove sile i hrabrosti. Me|utim, Zubeir istupi iz muslimanskih redova i uputi se prema
njemu, pa se velikom brzinom ustremi na njega poput razjarenog lava, zasko~i mu se na
kamilu, obori ga na zemlju, odma~e ga od sebe i presije~e mu vrat.
Resulullah, a.s., motrio je taj slavni dvoboj, pa kad vidje ishod, zau~i tekbire, i zau~i{e
muslimani s njim. Resulullah, a.s., pohvali Zubeira i re~e za njega: Svaki poslanik imao
je svog pomo}nika, a moj pomo}nik je Ez - Zubeir. 411
Kurej{ijska zastava se ponovo zavihori u rukama Mesafia bin Talhe bin Ebi - Talhe, a
njega pogodi kopljem Asim bin Sabit bin Ebi el - Eflah i ubi ga. Zastavu poslije njega uze brat
mu Kilab bin Talha bin Ebi - Talha, a s njim se obra~una Ez - Zubeir bin el - Avvam, te i on
njega ubi. Od njega uze zastavu i posljednji mu brat El - D`ellas bin Talha bin Ebi - Talha, a
njega ubi Talha bin Ubejdullah smrtonosnim udarce. Ima verzija da ga je pogodio Asim bin
Sabit bin Ebi el - Eflah strijelom, i da ga je usmrtio.
U ovom dvoboju poginula su {esterica ljudi iz jedne ku}e, ku}e Ebu - Talhe Abdullah
bin Osmana bin Abdu d - Dara. Svi poginu{e brane}i kurej{ijsku zastavu.
Nakon njih zastavu poneso{e iz istog plemena Ertat bin [erhabil pa i on pogibe od
Alije bin Ebi - Taliba, a neko ka`e od Hamze bin Abdul - Muttaliba. Zatim je zastavu uzeo
[erih bin Kariz, pa ga ubi Kuzman. On je bio munafik koji se u ovoj bitki borio zbog
usrdnosti i li~ne `elje, a ne zbog islama. Nakon toga zastavu uze Ebu - Zejd Amr bin Abdi
Menaf el - Abderi, pa i njega ubi Kuzman, i napokon zastavu uze dje~ak [erhabila bin
Ha{im el - Abdij, pa i njega ubi Kuzman.
Ovo je deset poginulih iz iste porodice, svi iz porodice Beni Abdud - Dara, tako da od
njih ne osta niko ko bi mogao ponijeti zastavu.
Tada pristupi Kurej{ijama abesinski mladi}, zvani Savab, koji ponese zastavu i pokaza
hrabrost, juna{tvo ve}e od svih kurej{ijskih prethodnika. Borio se sve dok nije izgubio
obje ruke, pa zastavu prihvati bradom uz prsa, da ne bi pala na zemlju. Na kraju i on
poginu govore}i: Bo`e moj, jesam li u~inio koliko je trebalo, jesam li od sebe sve dao?
Nakon tog abesinskog mladi}a kurej{ijska zastava pade na zemlju, i niko je vi{e ne
ponese u toj bitki.
Zubeir pri~a: Pomoli se Dud`anet, izvadi svoj crveni povez i njime omota glavu, a
ensarije reko{e: Ebu - Dud`anet izvadio je povez smrti. On je u bitku u{ao sa stihovima:
Prijatelj mi darovao emanet
da na Uhudu ostvarim selamet.
U prvim se redovima borim,
u zadnjim se kukavice kriju.
Bo`ija sablja, sablja Abdullaha
stvorena je zbog kufra i straha. 412
Zubeir nastavlja pri~u: Ebu - Dud`anet ubio je svakoga s kim se sukobio. U redovima
Kurej{ija bio je jedan ~ovjek koji je nad svakim na{im ranjenikom kliktao `enidbi (jer se na to
zarekao svome vo|i), a ja zamolih Allaha da sastavi Ebu - Dud`aneta s tim drznikom. I
sreto{e se, i sablje zazve~a{e, pa mu{rik udari Dud`aneta i rasije~e mu {tit, a onda Ebu -
Dud`anet ma~em jurnu na njega, udari ga i ubi. 413
Ebu - Dud`anet odmaknuo je daleko kroz redove neprijatelja i do|e do `enskog vo|e,
i ne znaju}i da je `ena. Ebu - Dud`anet pri~a: Vidjeh osobu kako iz sveg snage bodri
vojnike, juri za njima i podsti~e ih, pa odlu~ih da je ubijem. Kad nadnijeh svoj ma~ osoba
zakuka, bila je to `ena. Zbog velike po~asti Resulullahovoj, a.s., sablji, ne htjedoh je
isprljati `enskom krvlju.
To je bila Hinda, k}i Utbeta, a `ena Ebu - Sufjana.
Zubeir pripovijeda kako je vidio Ebu - Dud`aneta s ma~em nad Hindinom glavom, a
zatim se povukao nazad, a ja dodadoh: Allah i Njegov Poslanik zanaju za{to. 414
Hamza bin Abdul - Muttalib borio se snagom razjarenoglava. Prodro je u srce mu{ri~ke
vojske, biraju}i njihove heroje ko mehke kru{ke, uklanjaju}i ih sa scene kao kad bura
ponese list papira. Hamza je bio Allahov lav, na po~etku bitke s bajraktarima, kao i
tokom bitke s njihovim junacima. Na kraju bitke poginu brane}i islam, ru{e}i tminu. Ubi{e
ga mu~ki iza le|a, a ne kao junaci, gledaju}i mu u lice.
onih Abesinaca koji barataju kopljem i rijetko kad proma{e cilj. Kad stigosmo na ratno
boji{te, po~eh motriti na Hamzu, {ta radi, kuda i kako se kre}e.
Kad je Hamza bio posred boji{ta i sasijecao sve oko sebe, izgledao je kao razjareni
dromedar 415 koji ne preza ni od ~ega. Gledaju}i ga, po~eh ciljati na njega `ele}i da ga {to
prije maknem. Krio sam se iza drveta ili kamena, da me ne vidi. Prema njemu krenu Sibaa
bin Abdul Uza. Kad ga Hamza ugleda re~e: Do|i ovamo, sine `ene koja obrezuje djecu.
Zatim ga je udario tako kao da mu glava nije bila na pravome mjestu. Ja sve to gledah i ciljah
na Hamzu svojim kopljem. Kad odlu~ih da ga bacim, bacih ga. Ono se zabode u trbuh, a
izi|e me|u njegovim nogama. On krenu prema meni da mi se osveti, ali je bio nemo}an.
Ostavih ga s kopljem dok nije umro. Nakon toga mu pri|oh, izvukoh svoje koplje, vratih se
u logor i sjedoh. Nisam imao ni{ta li~no s Hamzom, nisam imao razloga da ga ubijem, ali njim
sam kupio svoju slobodu. Kad se vratih u Meku, bio bih oslo|en. 416
OVLADAVANJE SITUACIJOM
I pored ove velike nesre}e koja zadesi muslimane ubistvom Allahovog i Resulullahovog
Lava, Hamze bin Abdul - Muttaliba, muslimani su gospodarili ~itavom situacijom. U borbi
su neustra{ivo u~estvovali Ebu - Bekr, Omer bin el - Hattab, Alija bin Ebi - Talib, Zubeir
bin Ubejdullah, Abdullah bin D`ah{, Sad bin Muaz, Sad bin Ubadet, Sad bin er - Rabia,
Enes bin en - Nadar i jo{ mnogi heroji islama, koji uspje{e razrijediti neprijateljske redove
i pobiti mnoge njihove junake.
NEUSTRA[IV POTEZ
RESULULLAHA, A.S., TOKOM OKRU@ENJA
U ovom te{kom ~asu Resulullah, a.s., bio je s jednom malom grupom od devet svojih
drugova 422 u pozadini muslimanske vojske. 423 Pratio je kako njegovi vojnici tjeraju mu{rike
s rati{ta.
Odjednom ga iznenadi vrisak Halidovog konja. Znao je {ta se mo`e odgoditi. Pred
sobom je imao dvije mogu}nosti: da se spasi na brzinu - on i njegova mala grupa drugova
- na sigurno mjesto, a pritom da ostavi okru`enu svoju vojsku na milost i nemilost
neprijatelju, ili da se li~no izlo`i opasnosti i pozove svoju vojsku da se konsolidira, te da ih
sam izvede iz toga za~aranog kruga prema Uhudu.
Pobijedi Resulullahova, a.s., o{troumnost i njegova hrabrost, zastade i povika iz sveg
glasa, dozivaju}i svoje drugove: O Allahovi robovi, o vjernici! Vikao je znaju}i da }e ga
mu{rici ~uti prije muslimana, ali je bio uporan da ih dozove, izla`u}i sopstveni `ivot velikoj
opasnosti u tom kobnom ~asu.
I zaista, mu{rici ga ~u{e prije muslimana, pa pojuri{e u pravcu njegovog glasa.
ubijen, Muhammed je ubijen! Pred njima se svijet okrenu. Brzo se osvijesti{e, {ta ako je
istina? A {ta ako je la`? Neki pomi{ljahu da odustanu od borbe i da tra`e od Abdullaha bin
Ubejja za{titu kod Ebu - Sufjana. Drugi stvarno i baci{e oru`je.
U tom ~asu pored ove izbezumljene grupe pro|e Enes bin en - Nadar. Oni ga onako
spu{tenih ruku pogleda{e, a on upita: [ta ~ekate? Odgovori{e: Ubijen je Resulullah,
a.s. On upita: Pa {ta }ete od svog `ivota, nakon njega? Ustanite i umrite za ono za {ta
umrije Resulullah, a.s.
Zatim re~e: Moj Allahu, ogra|ujem se kod Tebe od onoga {to su u~inili ovi (muslimani),
a utje~em se tebi od onoga {to su uradili oni (mu{rici). On krenu naprijed i ugleda ga Sad
bin Muaz pa ga upita: Kuda }e{, Ebu - Enese? Enes odgovori: Ah, miris iz D`enneta
me mami, ja ga osje}am. Zatim nastavi ubijati nevjernike oko sebe dok i sam ne pade
ubijen. Nije ga niko mogao prepoznati poslije bitke, jedino njegova sestra, i to po njegovim
jagodicama. Na njemu su prebrojali vi{e od osamdeset uboda, {to ma~em, {to kopljem ili
strijelom. 425
U tim te{kim trenucima podi`e svoj glas Sabit bin ed - Dahdah i povika: O Ensarije,
ako je Muhammed mrtav, Allah je zaista `iv! On ne umire! Borite se za svoju vjeru, Allah
}e vas pomo}i i pobjedu vam donijeti!
Oko njega okupi se grupa ensarija i oni krenu{e na konjicu Halid bin el - Velida. Sabit
se `estoko borio, dok ga ne pogodi kopljem, li~no Halid. Pogibe on, a poginu{e i njegovi
drugovi. 426
Jedan iz redova muhad`ira pro|e pokraj jednog ensarije koji je bio obliven krvlju, pa
ga upita: ^ovje~e, je li istina da je Muhammed ubijen? Ensarija mu odgovori: ^uli smo
tu vijest, ali ako je Muhammed ubijen, branite svoju vjeru. 427
Ovakva, i sli~na me|usobna bodrenja, podigo{e moral muslimanskim borcima i
povrati{e gotovo uga{eni borbeni duh. Oni se ponovo osvijesti{e. Boriti se za islam danas,
ili za Ibn - Ubejja sutra, {ta je bolje?
Ponovo zgrabi{e oru`je i po~e{e odbijati neprijatelja koji je nadolazio u valovima.
Poku{avali su da se probiju do svoje komande. Usput saznado{e vijest da je Resulullah,
a.s., i da je ono bila ~ista la`, namjerna la`.
To im vrati nadu, vrati im samopouzdanje i snagu, pa se uspje{e izvu}i iz neprijateljskog
okru`enja i okupiti oko centrane komande.
Postojala je i tre}a grupa ljudi koju nije ni{ta drugo interesiralo do sam Resulullah,
a.s. Oni su od po~etka bili uz Resulullaha, njega okru`ivali i njega ~uvali. Me|u prvima bili
su Ebu - Bekr es - Siddik, Omer bin el - Hattab, Alija bin Ebi - Talib i jo{ neki vjerni njegovi
ashabi, r.a.
Oni su u po~etku bitke bili u prvim borbenim redovima. Kada su osjetili da je `ivot
Allahovog Poslanika, a.s., u opasnosti, bili su prvi njegovi branioci.
238 Zape~a}eni d`enetski napitak
NAJKRITI^NIJI TRENUTAK
U RESULULLAHOVOM, A.S., @IVOTU
Nakon pogibije Ibn es - Sekena uz Resulullaha, a.s., ostado{e samo dvojica muslimana
Kurej{ija - muhad`ira.
U Buhariji i Muslimu prenesen je hadis od Ebu - Osmana, koji je pri~ao: U tom kriti~nom
trenutku, koji je bio i najte`i u `ivotu Resulullaha, a.s., uz njega su ostala samo dva
~ovjeka: Talha bin Ubejdullah i Sad bin Ebi Vekas. 430 Kurej{ije - mnogobo{ci imali su po
prvi puta ogromnu, zlatnu priliku, koju nisu uspjeli iskoristiti.
Oni su se obru{ili na Resulullaha, a.s., s namjerom da ga ubiju.
Utbe bin Vekas pogodi Resulullaha, a.s., kamenom u lice, rasije~e mu gornju vilicu,
gornju usnu i izbi prednji zub.
Abdullah bin [ihab ez - Zuhri pri|e Resulullahu, a.s., i rani ga u ~elo.
Abdullah bin Kumet, neustra{ivi konjanik, udari Resulullaha, a.s., sabljom u ple}a (ili
rame), tako jako da je vi{e od mjesec dana osje}ao bolove od te rane. Jedva su mu skinuli
Zape~a}eni d`enetski napitak 239
dupli oklop. Taj Kumet zamahnu jo{ jednom sabljom i pogodio Resulullaha, a.s., u o~nu
jagodicu, isto tako jako kao i prvi put, da mu zabi obru~ {ljema u lice, pa mu re~e: Evo ti ovaj
obru~, i zapamti, ja sam Ibn - Kumet. Resulullah, a.s., mu re~e, bri{u}i krv sa svoga lica:
Ponizio te Allah! 431
U sahih hadisu stoji da su Resulullahu, a.s., izbijeni prednji zubi (sjekuti}i), da je imao
posjekotine na glavi i dok mu je krv tekla rekao je: Kako }e se spasiti narod koji napravi
posjekotine na licu Poslanika svoga (Kurej{ije), i koji mu izbi prednje zube u momentu
dok ih poziva u Allahovu vjeru. Tom prilikom Allah, d`.{., objavi: Od tebe ne zavisi da li
}e On pokajanje njihovo primiti, ili }e ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici. (3:128)
432
Prenosi tako|er Ebu - Davud od Ai{e, r.a., da je rekla: Kad god bi Ebu - Bekr spomenuo
Bitku na Uhudu, rekao bi: Taj cio dan je Talhin dan! 442
Ebu - Bekr, r.a., je o Talhi i stihove spjevao:
Blago tebi, Talha, Uhud je tvoje rati{te, hurije ti miljenice, a D`ennet ti boravi{te. 443
Toga kobnog dana u kojem se branio `ivot Resulullaha, a.s., Poslanika svim
muslimanima svijeta, branila se vjera islam, branio se muslimanski iman, uz pomo}
Svevi{njeg Allaha, d`.{., i Njegove obavije{tenosti o onome {to je nama nepoznato.
Buharija i Muslim prenose od Sada da je rekao: Vidio sam Resulullaha, a.s., na
Uhudu i s njim dva ~ovjeka. Bili su u bijeloj odje}i, a ma~em su branili Resulullaha, a.s. Ja
ih nisam nikad prije, a ni poslije, vi{e vidio. U predanju stoji da su to bili D`ibril i Mikail. 444
Resulullah, a.s., imao je nekoliko rana. Pogo|en je strjelicom koja je probila obru~ {ljema
na licu i zajedno s njim zabila se u njegovu jagodicu.
Ebu - Bekr nastavlja pri~u: A ja uzeh da izvu~em krajeve obru~a pa Ebu - Ubejde
re~e: Tako ti Allaha, pusti, ja }u! On uze ustima obru~ {ljema i po~e ga micati ustima
nastoje}i da ne povrijedi Allahovog Poslanika, a.s. Zatim je izvukao strijelu ustima i slomio
zub. Zatim krenuh da izvu~em drugi kraj obru~a a Ebu - Ubejde opet re~e: Tako ti Allaha,
Ebu - Bekre, pusti ja }u. On ga je uzeo ustima, i micao sve dok ga nije izvukao, ali je
slomio i drugi zub. Tada Resulullah, a.s., re~e: Pustite mene, pomozite svome bratu
Talhi. On je svoju obavezu izvr{io. Mi se okrenusmo Talhi. Imao je vi{e od deset rana.
445
Ovi primjeri i{li su u prilog Talhe. Govore o njegovoj neustra{ivoj borbi za Resulullaha,
a.s., i za islam.
U to su se oko Resulullaha, a.s., po~eli okupljati i ostali borci me|u kojima su bili: Ebu
- Dud`anet, Musab bin Umejr, Alija bin Ebi - Talib, Sehm bin Hunejf, Malik bin Sinan -
otac Ebu - Saida el - Hudrije, Ammarova majka Nesiba k}i Kaba, Katade bin En Numan,
Omer bin el Hattab, Hatib bin Ebi - Beltea, Sahm bin Hanijf i Ebu - Talha.
Abdullah bin D`abir, drugi mekanski konjanik, veliki junak, navali na El - Harisa i sabljom
mu zadade te`ak udarac u ple}a, pa su ga muslimani morali dalje nositi. Na ovog zlikovca,
Abdullah bin D`abira, nasrnu heroj s crvenim povezom - Ebu Dud`an, pa zamahnu sabljom
i jednim udarcem mu otkide glavu.
Tokom ove `estoke bitke, muslimane je uzela blaga opu{tenost i lagani san. Allah,
d`.{., `elio je da se time oni malo oporave od umora. O tome govori Kurani Kerim, a Ebu
- Talha pri~a: I mene je obuzimao san na Uhudu, pa mi ispade sablja iz ruke. Ja je uzeh,
a ona opet ispade, i tako vi{e puta. 450
I tako, malo po malo, ova grupa muslimana kr~ila je sebi put prema planinskom klancu,
a time i ostalim borcima muslimanima koji su se povla~ili na sigurno mjesto. Tako su ipak
muslimani nadmudrili mu{rike, a sam Resulullah, a.s., Halida i njegovu ~uvenu o{troumnost.
MASAKRIRANJE [EHIDA
Prethodni napad bio je i posljednji koji su Kurej{ije oprobale protiv Resulullaha. Oni
nisu bili sigurni {ta se dogodilo s njim, i da li je uop}e `iv. Me|utim, smatrali su da je bitka
zavr{ena, pa se po povratku s Uhuda u dolinu, po~e{e spremati za povratak u Meku.
Njihove `ene tako|er su se spremale za povratak. One nisu spremale svoje stvari, ve} su
prevrtale muslimanske {ehide, otkidale im u{i, noseve, udove, sjekle stomake i u`ivale u
tim stra{nim zvjerstvima. Hinda Utbetova k}er, a Sufjanova `ena, raspori utrobu Hamze,
r.a., izvadi mu d`igericu i po~e `vakati, ali po{to nije mogla da je lahko proguta, ispljunula
ju je, a zatim je i ona odsijecala u{i i noseve, da pravi |erdane svojim slugama. 457
246 Zape~a}eni d`enetski napitak
narodu: Ne}ete imati nikakvo opravdanje pred Allahom, ako i{ta u~ine (mu{rici) Resulullahu,
a.s., dok ima iko od nas da okom trep}e. - Nakon tog ispusti du{u. 470
Me|u ranjenicima na|o{e Amr bin Sabita el - Usajrima, koji je jo{ davao znake `ivota.
Ranije su ga pozivali u islam pa je odbio. Kad ga sad ugleda{e, upita{e ga: [ta te dovelo
ovamo? Ljubav prema tvom narodu, ili `elja za islamom? On odgovori: @elja za islamom.
Vjerujem u Allaha i u Njegovog Poslanika. Zatim sam se borio na strani Resulullaha, a.s.,
dok me ne sna|e ovo {to vidite. Potom izdahnu.
Ashabi ispri~a{e Resulullahu, a.s., za njega, a on re~e: Amr bin Sabit je d`enetlija.
A Ebu - Hurejre rekao je: On nikad nije klanjao ni jedan namaz. 471
Me|u ranjenicima na|o{e Kuzmana, velikog junaka koji je sam ubio sedam ili osam
mu{rika. Vidjeli su ga nepomi~nog od rana. Odnijeli su ga ku}i Beni - Zufera. Muslimani
su ga bodrili, a on re~e: Tako mi Allaha, svim srcem sam se borio. Kad ga rane pritisnu{e,
ubode se sam u grlo i izdahnu.
Kad su upitali Resulullaha, a.s., za njega, on re~e: On }e u vatru.472 To }e biti sudbina
svih poginulih boraca, koji su se borili u ime rodoljublja, ili u ime bilo kakvog drugog cilja,
a ne u ime Allaha, pa makar i bili pod islamskom zastavom, pa i vi{e od toga, makar bili i
u vojsci Resulullaha,a.s., i njegovih ashaba.
Nasuprot tome, me|u poginulim muslimanima bio je i jedan jevrej, Benu - Salebe.
On, na dan Uhuda, re~e svome narodu: O jevreji, treba da znate, da ste du`ni pomo}i
Muhammedu. Oni odgovori{e: Ali, danas je subota. On odgovori: Danas za vas nije
subota.
Potom on uze svoju sablju i opremu, pa re~e: Ako poginem, sav svoj imetak ostavljam
Muhammedu, neka radi s njim {ta ho}e. On, potom, ode, i borio se svom snagom do
zadnjeg daha na strani muslimana. Resulullah, a.s., za njega je rekao: On je najbolji
jevrej. 473
SAHRANA [EHIDA
Resulullah, a.s., bri`no je nadzirao sakupljanje {ehida. On re~e: Ja }u svjedo~iti za
ove ljude. Svakome ovome koji god je ranjen u ime Allaha, kada bude o`ivljen na Sudnji
dan, rana }e se crvenjeti kao krv, a mirisat }e miskom. 474
Neki ashabi prenijeli su svoje {ehide u Medinu. Resulullah, a.s., naredi da ih vrate i
zakopaju na mjestu borbe.
Neka ih ne gasule (ne kupaju) i neka im ne skidaju odje}u, samo da odstrane `eljezo
(oklop i oru`je) i ko`u i ko`ne stvari (prsluke, obu}u itd.). Kopali su po dva i tri zajedno u
jedan mezar. A i po dvojicu zamotene u jednu haljinku (deku, ~ar{af i sl.). Zatim su pitali: Ko
250 Zape~a}eni d`enetski napitak
je znao najvi{e Kurana napamet? Kada ka`u na osobu, onda toga prvoga spuste u mezar
(malo odvojeno u zajedni~kom mezaru). Resulullah re~e: Ja }u biti na Sudnjem danu
svjedok za ove {ehide.
Tako su pokopali Abdullaha bin Amr bin Haram i Amra bin el - D`emhur u isti mezar,
jer su bili veliki prijatelji. 475
Ashabi zagubi{e Hanzalin tabut i dok su ga tra`ili, vidje{e ga na zemlji, a s njega je
curila voda. Oni obavijesti{e Resulullaha, a.s., a on im re~e, da to meleki njega gasule.
Potom im re~e, da se kod njegove rodbine raspitaju o njemu. Oni upita{e njegovu `enu, a
ona im ispri~a pri~u o njemu i doga|aj zbog kojega ga meleki ogasuli{e. Zato Hanzala
koga meleki okupa{e, bi prozvan Gasilul - melaike ~ovjek kojeg su okupali meleki. 476
Kad Resulullah, a.s., vidje {ta je bilo s Hamzom, njegovim amid`om i bratom po mlijeku,
obuze ga velika tuga. Kad je do{la Safija, sestra Hamzina, htjede da ga vidi, Resulullah,
a.s., naredi njenom sinu Zubejru da je odvrati, da joj ne dozvoli {ta joj bi s bratom. Ona
re~e: Ne, ~ula sam {ta je u~injeno s mojim bratom. Njegova `rtva bila je u ime Allaha,
d`.{., pa i njegova nesre}a je u ime Allaha, d`.{. Mi }emo svakako biti strpljivi u ovome,
ako Allah da. Ona pri|e i pogleda ga. Molila je, i tra`ila od Allaha da mu oprosti grijehe.
Resulullah potom naredi da ga zakopaju s D`ah{om - sinom njegove sestre i brata mu
po mlijeku.
Ibn - Mesud pri~a: Nikad do tada nismo vidjeli Resulullaha, a.s., da tako `estoko
pla~e kao za Hamzom bin Abdul Muttalibom. Resulullah, a.s., ga okrenu prema kibli i
klanja mu d`enazu. Gorko je plakao dok ga suze ne zagrcnu{e. 477
Prizor kopanja {ehida bio je stra{no te`ak. U ~ovjeku su se d`igerice trgale od bola i
tuge. Habab pri~a: Hamzu nismo imali u {ta zamotati, osim u njegovi sivkasti ogrta~. Kad
bi mu pokrili glavu, vidjele bi se noge, a kad bi pokrili noge, vidjela bi se glava. Na kraju su
pokrili glavu, a noge su pokrili `ukvom. 478
Abdurrahman bin Avf pri~a: Poginuo je jedan junak, bolji od mene. Musab bin Umejr.
Zamotan je u njegov ogrta~. Kad bi mu pokrili glavu, otkrile bi se noge, a kad bi pokrili
noge, otkrila bi mu se glava. Sli~no je prenio i Habbab koji dodaje: Rekao nam je
Resulullah, a.s.: Pokrijte mu glavu, a na noge mu stavite mirisnu `ukvu. 479
je odre|eno da `ivi, i niko ne mo`e dati `ivot, ako mu je do{ao ~as da umre, osim Ti. Nema
spasa i upute onima koje si Ti ostavio u zabludi, a niti mo`e zalutati onaj, koga si Ti uputio.
Niko nikome ne mo`e dati ono {to mu Ti ne da{, a ni oduzeti ono {to mu Ti da{. Niko se
ne mo`e pribli`iti Tebi, ako si ga Ti udaljio, a ni udaljiti, ako si ga Ti pribli`io.
Gospodaru moj, prospi na nas svoj beri}et, milost, dobrotu i opskrbu.
Gospodaru moj, molimo re za `ivot obasut Tvojim blagodatima koje ne}e prestajati i
nestajati.
Molimo Te, Gospodaru, za pomo} u te{kom ~asu i za sigurnost u ~asu straha.
Utje~emo se Allahu moj, Tebi, od svake vrste zla, znanog i neznanog.
Gospodaru na{, omili nam iman i s njim okiti na{a srca, a u~ini da mrzimo nevjerstvo,
grije{enje i nepokornost. Uputi nas na pravi put. Kada nam do|e smrtni ~as, u~ini da
umremo kao muslimani, i da budemo o`ivljeni kao muslimani. U~ini da se pridru`imo
Tvojim dobrim robovima, koji nisu osramo}eni i na ku{nju stavljeni. Gospodaru moj, ubij
nevjernike koji u la` utjeruju Tvoje Poslanike i koji odvra}aju od Tvoga puta. Spusti na njih
svoju srd`bu i stradanje.
Gospodaru moj, ubij nevjernike kojima je dana Knjiga, a ne vjeruju Allaha, o Istinski
Bo`e! 480
konja za uzdu, pa se obrati Resulullahu, a.s.: Allahov Poslani~e, ovo je moja majka.
Resulullah, a.s., odgovori: Dobro do{la, te ustade prema njoj i izrazi `alost za poginulog joj
sina na Uhudu, Amra bin Muaza. Ona re~e: Nek vidjeh da si ti dobro, odmah mi je nesre}a
manja. Tada Resulullah, a.s., zamoli Allaha, d`.{., za poginule na Uhudu i re~e: O Sadova
majko, budi radosna i obraduj rodbinu poginulih, da }e se njihovi {ehidi svi zajedno dru`iti u
D`ennetu. Oni }e se svi zauzimati kod Allaha, d`.{., za svoje porodice.
Ona mu odgovori: Mi smo zadovoljni, o Allahov Poslani~e, ko bi vi{e plakao za njiima
poslije ovoga? Pa re~e ponovo: Allahov Poslani~e, moli za one koji su ostali poslije
njih. (porodica) On re~e: Gospodaru moj, odagnaj tugu iz njihovih srca, umanji njihovu
nesre}u i budi dobar onima koje su iza sebe {ehide ostavili. 483
Kad su mu{rici napustili Uhud i krenuli prema Meki, zaustavili su se u Revhi, mjestu
trideset i {est milja udaljenom od Medine. Tu su me|usobno analizirali Uhud, i do{li do
zaklju~ka da nisu ni{ta pametno uradili. Muslimanima su nanijeli bol i `rtve, a poslije toga su
krenuli ku}i ostaviv{i muslimansko vo|stvo oko koga }e se ponovo iskupljati ljudi. Stoga
neki reko{e: Vratimo se da ih uni{timo.
Izgledalo je da je to bilo samo povr{no mi{ljenje, posebno za one koji su bili previ{e
umorni i iscrpljeni, pa nisu pridavali veliku pa`nju toj ideji. Posebno se Kurej{ijama
suprotstavio jedan od zna~ajnih starje{ina, Safvan bin Umejje. On re~e: O narode, ne
~inite to, bojim se da }e se protiv vas sakupiti i oni koji nisu u~estvovali na Uhudu. Vratite
se u Meku i pobjeda je va{a. Nisam siguran ako krenete ptrema Medini, da se ne}e va{a
pobjeda pretvoriti u poraz.
Ovo mi{ljenje odbi ve}ina zlobnika. Mekanska se vojska podi`e i krenu prema Medini.
Me|utim, prije nego krenu Sufjan sa svojom vojskom, sti`e ga Mabed bin Ebi - Mabed el
- Huzai. Sufjan nije znao da je on primio islam. On ga do~eka i upita: [ta nam donosi{?
Zapo~inju}i rat nerava i propagande, Mabed re~e: Muhammed. Eto ga sa svojom vojskom,
kojoj se ni broja ne zna. Zove na sukob. Uni{tit }e vas potpuno. Pridru`ili su mu se svi koji
su izostali sa Uhuda, `alosni i pokajni {to nisu bili na bojnom polju. Ogor~eni su i srditi na
vas kako nikad nisu bili.
Ebu - Sufjan re~e: Te{ko tebi, {ta to govori{? A {ta misli{ da uradim?
Mabed: Mislim da ne treba{ i}i dok ne ugleda{ pra{inu od konja, ili dok se ne pojavi
prethodnica vojske iza ovog vrha.
Ebu - Sufjan: Mi smo se dogovorili, tako mi Boga, da ih napadnemo i da ih uni{timo.
Mabed: Ja ti savjetujem da to ne ~ini{.
Tada se javi{e i ostale kurej{ijske vo|e iz Meke, koje je ve} uzela panika i strah. Oni
su vidjeli jedini izlaz u bijegu i povratku u Meku.
Me|utim, neprijateljstvo Ebu - Sufjanovo nije prestajalo. On povede novu vrstu rata
protiv muslimanske vojske i to odmah, prije nego {to }e i sti}i u Meku. Treba muslimane
prestra{iti i navesti da odustanu od potjere za njima, dok se ne spase.
Tada je pokraj Sufjana i mu{rika nai{ao Abdul - Kajsov karavan koji je putovao u
Medinu. Sufjan im re~e: Ho}ete li ponijeti Muhammedu od mene poruku, a ja }u va{e
deve natovariti hurmama i gro`|icama na Ukkazu (~ar{ija - sajam), ako do|ete u Meku?
Odgovori{e: Da.
Sufjan re~e: Poru~ite Muhammedu da smo se svi skupili i krenuli da uni{timo njega i
njegove drugove.
Karavan pro|e pokraj Resulullaha, a.s., i njegovih drugova u Hamrai i preneso{e mu
Sufjanovu poruku. Oni jo{ dodado{e: U velikom broju idu na vas, ~uvajte se!
Muslimani se ne prepado{e. U njihovim srcima poraste iman. Od tih rije~i oni postado{e
Zape~a}eni d`enetski napitak 255
ja~i. I reko{e: Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar. I oni su se povratili obasuti
Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo, i postigli su da Allah bude njima
zadovoljan, - a Allah je neizmjerno dobar. (3: 173, 174)
Resulullah, a.s., provede u Hamraul - Esedi tu nedjelju, pa ponedeljak, utorak i srijedu,
ili 9., 10. i 11. {eval 3. godine po Hid`ri, a onda se vrati u Medinu.
Resulullah, a.s., zarobi prije odlaska u Medinu Ebu - Izzeta el - D`umehiju - ~ovjeka
koji je bio me|u zarobljenicima Bedra, pa ga je oslobodio Resulullah, a.s., jer je bio
siroma{an, a imao je mnogo `enske djece. Oslobodio ga je pod uvjetom da nikoga ne
hu{ka protiv njega. Taj Ebu - Izzet izdade i prevari Resulullaha, a.s., jer svojim stihovima
po~e buniti i dizati svijet protiv Resulullaha, a.s., i muslimana. Kad ga Resulullah, a.s.,
zarobi, on re~e: O Muhammede, pusti me, i ostavi me mojim k}erima, dat }u ti rije~ da
vi{e nikad ne}u ~initi ono {to sam u~inio. Resulullah, a.s., re~e: Ne}e{ vi{e nikada
kro~iti u Meku i govoriti: Prevario sam Muhammeda dvaput! Vjernika ne smije ujesti
zmija dva puta iz iste rupe. Tada Resulullah, a.s., naredi Zubejru ili Asimu bin Sabitu, pa
mu odsije~e glavu.
Tako|er je kaznio smr}u jednog od mekanskih {pijuna, Muaviju bin el - Mugire bin
Ebu - Aasa, djeda majke Abdul - Melika bin Mervana. Evo kako se to desilo:
Kad su se mu{rici vratili s Uhuda, Muavija je do{ao kod Osmana bin Afana, r.a., koji
mu je bio amid`i}, pa Osman, r.a., zatra`i od Allahovog Poslanika, a.s., da uzme Muaviju
pod svoju za{titu. Resulullah, a.s., je to uradio pod uvjetom da ne smije ostati u Medini
du`e od tri dana, ina~e }e ga ubiti. Kada je muslimanska vojska izi{la iz Medine, Muavija
je ostao u njoj vi{e od tri dana {pijuniraju}i u korist Kurej{ija. Kad je ~uo da se Resulullah,
a.s., vra}a, pobjegao je iz Medine. Resulullah, a.s., naredio je Zejd bin Harisetu i Ammar
bin Jasiru da ga prona|u i ubiju, {to i u~ini{e. 486
Kako vidimo, ovaj pohod na Hamrau bio je samo nastavak Uhuda, a nikako posebna
bitka. On je dovr{etak Uhuda i jedna od njegovih epizoda.
To je bila Bitka na Uhudu sa svim pojedinostima i detaljima. Dugo, veoma dugo,
istra`iva~i su tragali za pravom rije~ju, da li je to bio poraz ili nije?
Bez sumnje, vojna nadmo} u drugom dijelu bitke bila je na strani mu{rika. Oni su
gospodarili situacijom na bojnom polju.
Ogromne `rtve i veliki gubitak bijahu na strani muslimana. Jedna skupina muslimana
do`ivjela je i stvarni poraz.
Me|utim, ima nekih pitanja koja nas ko~e u prihva}anju da su mu{rici pobijedili i
osvojili.
^injenica je da mekanska vojska nije uspjela zauzeti teritoriju gdje se vodila bitka.
Tako|er, veliki dio muslimanske vojske ostao je na boji{tu, i pored velikog i jakog okru`enja,
i potpune pometnje u muslimanskim redovima koji su se konsolidirali nakon okupljanja
256 Zape~a}eni d`enetski napitak
drugih, ... vi ste najbolji narod od svih koji su se ikada pojavili... (3:110)
Kuran govori o poziciji munafika; on ih je otkrio i iznio u javnost njihovo skriveno
neprijateljstvo prema Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku. Na taj na~in Kuran je eliminirao
svaku sumnju koja je nagrizala nejaka muslimanska srca, a koju su stalno pothranjivali ti
munafici i njihova bra}a jevreji, uzro~nici haosa i zavjere. Kuran je ukazao na odre|ene
propise i pohvalne ciljeve koji su proistekli iz te bitke.
Na temu Uhuda objavljeno je {ezdeset ajeta u suri Ali - Imran po~ev{i od samog
po~etka bitke: A kad si ti poranio, i ~eljad svoju ostavio da vjernicima odredi{ mjesta
pred borbu. (3:121), da bi na kraju dao koncizan komentar o rezultatima i porukama ove
bitke.
Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: Allah ne}e vjernike s licemjerima izmije{ane ostaviti, ve}
}e lo{e od dobrih odvojiti. Allah vam ne}e, ono {to je skriveno, otkriti, ve} On za to
odabere onoga koga ho}e od poslanika Svojih; zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove;
ako budete vjerovali i Allaha se bojali, ~eka vas nagrada velika. (3:179)
Tragi~ne posljedice Uhuda nanijele su velike {tetu ugledu i ~asti muslimana. Oslabilo
je strahopo{tovanje, uva`avanje, presti`, autorite i sl., a unutra{nje i vanjske patnje
muslimana bivale su sve ve}e. Medina je bila okru`ena raznim opasnostima sa svih strana.
Jevreji, munafici i beduini pokazivali su otvoreno neprijateljstvo. Svako od njih `elio je da
nanese {tetu muslimanima, pa ne samo to, nego su silno `eljeli i da ih potpuno uni{te.
Ne pro|o{e ni dva mjeseca od Bitke na Uhudu, a mnogobrojni neprijatelji ispru`ili su
svije ruke prema Medini i muslimanima.
Pleme Benu - Esed napade Medinu, a potom krenu{e s ratnim napadima plemena Adi
i Karet u mjesecu saferu 4. godine po Hid`ri, kad pogibe deset ashaba. Istog mjeseca
sli~ne napade izvr{i i pleme Benu - Amir, te u sukobu s njim pogibe sedamdeset ashaba.
Taj posljednji napad poznat je pod imenom Bitka Biru Meunet.
Jevrejsko pleme Benu - Nadir je javno ispoljavalo svoje neprijateljstvo ~itav ovaj pe-
riod, da bi u mjesecu rebiul - evelu, 4. godine po Hid`ri pripremili plan o ubistvu Resulullaha,
a.s.
I pleme Benu - Gatafan naumi napad na Medinu u mjesecu d`umadel - ula, 4. godine
po Hid`ri.
Neuspjeh koji su muslimani do`ivjeli na Uhudu dovodio ih je neko vrijeme u vrlo opasnu
situaciju.
Me|utim, Resulullah, a.s., svojom je mudro{}u uspio da muslimanima vrati
samopouzdanje. Oni su za kratko vrijeme ponovo stali na svoje noge i po~eli nove aktivnosti
za vra}anje slave, ugleda i uva`avanja.
Zape~a}eni d`enetski napitak 259
Prvi napredak osjetio se odlaskom vojske na Hamrau, ~ime je dato svim neprijateljima
na znanje, da je vojska spremna na nove pohode, {to je silno iznenadilo i razo~aralo
jevreje i munafike.
Potom je Resulullah, a.s., krenuo s novim manevrima koji su muslimanima vratili
dostojanstvo i presti`. Evo nekih primjera.
Allahov neprijatelj, Amir bin Tufejl pozva pleme Benu - Amira da krenu i pobiju ostale
muslimane, ali im se oni ne odazva{e zbog garancije koju je dao Ebu - Berra bin Amir. Oni
zatim pozva{e pleme Benu - Sulejm, pa im se odazva{e Isij, Real i Zukvan. Udru`i{e se
i opkoli{e Resulullahove, a.s., ashabe. Sve ih redom pobi{e u `estokom okr{aju, osim
Kaba bin Zejda bin en - Ned`d`ara. On je bio ranjen, ali je ostao u `ivotu do Bitke na
Hendeku, gdje je poginuo.
Amr bin Umejje ed - Dameri i El - Munzir bin Ukbe bin Amr oti{li su prije ovog stra{nog
doga|aja da napasu deve, pa su iz daljine ugledali gavranove kako kru`e oko mjesta
gdje se odigrala bitka. Munzir i njegov drug vrati{e se i navali{e na neprijatelja. Borili su
se do zadnjeg daha. Munzir poginu uz svoje drugove, a Amr bin Umejjea zarobi{e. Kad
saznado{e da je porijeklom od Mudara, Amir ga otkupi i oslobodi u ime svoje majke koja
je bila du`na osloboditi roba.
Amr bin Umejje vrati se u Medinu, nose}i stra{ne i tu`ne vijesti o tragediji koja je
zadesila sedamdeset ~asnih i vrijednih muslimana, ~ija se tragedija mogla porediti sa
tragedijom Uhuda, s razlikom {to su ljudi na Uhudu krenuli u borbu spremni da poginu, a
ovi krenuli na posao spremni da rade i djeluju u miru.
Kad je Amr bin Umejje bio nedaleko od Medine, sjede u hladovinu jednog drveta da se
odmori. Tada nai|o{e dvojica ljudi iz plemena Kulab, pa i oni sjedo{e da se odmore. Kad
ova dvojica zaspa{e, Amr ih iznenada ubi, smatraju}i da se osvetio zbog svojih drugova.
Kad ih je prekopao, na{ao je kod njih ugovor o primirju od Resulullaha, a.s., za koji nije
znao.
Kad se vratio u Medinu, obavijestio je Resulullaha, a.s., {ta je u~inio, a Resulullah,
a.s., mu re~e: Ubio si dva ~ovjeka zbog kojih }u morati platiti veliku krvarinu i zbog kojih
}e muslimani biti u te{koj neprilici od njihovih saveznika jevreja. 492
Taj neura~unljivi potez Amra bin Umejja bit }e uzrok bitke s jevrejskim plemenom
Benu - Nadir, o ~emu }emo govoriti.
Resulullah, a.s., bio je jako pogo|en ovom tragedijom kod Maune kao i tragedijom
kod Er - Red`ia, koje se desi{e neposredno jedna za drugom. 493 Obuze ga o~aj i tuga 494
do te mjere, da je prokleo ova plemena i narod koji pobi njegove drugove.
U sahih hadisu koji prenosi Enes, r.a., navodi se da je: Resulullah, a.s., proklinjao
ubice svojih drugova na Maunetu trideset jutara, prozivaju}i na jutarnjem namazu
Reala,Zukvana, Lahjana i Isijjeta. Govorio je: Isijjete, odbio si pokornost Allahu i Njegovom
Poslaniku, te{ko tebi! Allah, d`.{., objavi Svom Poslaniku, a.s., ajet koji smo u~ili dok
nije derogiran.
Obavijestite na{ narod da smo se sreli s na{im Gospodarom i da je On zadovoljan
nama, a mi smo zadovoljni Njegovom odredbom.
Tek nakon ovoga, Resulullah, a.s., prestao je s proklinjanjem. 495
Zape~a}eni d`enetski napitak 263
Jevreji poslije ovoga nisu imali izbora. Po~e{e se spremati za odlazak. Me|utim, vrhovni
vo|a munafika Abdullah bin Ubejj zatra`i od jevreja da se nigdje ne iseljavaju i da se odupru
tom zahtjevu. On im poru~i da ima dvije hiljade ljudi koje }e poslati da se s njima utvrde u
njihovim ku}ama. I oni su spremni umrijeti brane}i ih. Ako budete protjerani, mi }emo
sigurno s vama po}i, i kad se bude ticalo vas, nikad se nikome ne}emo pokoriti, a ako
budete napadnuti, sigurno }emo vam u pomo} prite}i. (59:11) I prite}i }e vam u pomo}
Kurejza i va{i saveznici Gatafan.
Tada jevreji povrati{e samopouzdanje i odlu~i{e da ostanu i da se brane. Njihov
poglavar Hujej bin Ahtab povjerova u rije~i munafi~kog vo|e i posla Resulullahu, a.s.,
poruku: Mi ne}emo napu{tati na{e domove, a ti ~ini {ta ho}e{!
Ovakav odgovor jevrejskog vo|e dovodio je muslimane u vrlo te{ku situaciju. Povesti
novu bitku i sukobiti se sa novim prijateljem u tim za njih te{kim historijskim trenucima,
nije bio lahak posao. Beduini su bili protiv njih, poraz Uhuda jo{ se osje}ao. Tragedija,
jedna za drugom, najboljih muslimanskih prvaka jo{ nije osu{ila suze u o~ima, a sada i
jevreji, dobro naoru`ani, brojno nadmo}niji, izazivaju na sukob i ne pomi{ljaju na predaju.
Sve to navodi muslimane, mimo njihove volje na borbu, me|utim, njihova ~ula su bila
svje`e uzdrmana prethodnim tragedijama, tako da su bili izlo`eni mnogim neuobi~ajenim
nasiljima, bilo pojedinci ili skupine, stoga se nisu mnogo dvoumili, nego doneso{e odluku
da se bore protiv Beni - Nadira, posebno nakon njihovog poku{aja da ubiju Resulullaha,
a.s., pa ma kakav ishod bitke bio.
Kad je Resulullahu, a.s., do{ao odgovor Hujej bin Ahtaba, on prizva Allaha, a ashabi
zau~i{e tekbire, a zatim pozva{e muslimane. U Medini postavi za svoga zamjenika Ummi
Mektuma, a Aliji dade barjak. Kad stigo{e do naselja Benu - Nadir, okru`i{e ga, i Resulullah,
a.s., naredi blokadu.
Benu - Nadir zatvori{e se u svoje tvr|ave. Iz njih su ga|ali muslimane strijelam i
kamenjem. Njihove ba{~e i u njima palme i razno drve}e bili su im uveliko za{tita.
Resulullah, a.s., naredi da se palme posijeku, a ba{~e spale. O tome govori Kuran
Kerim: To {to ste neke palme posijekli, ili da uspravno stoje ostavili - Allahovom voljom
ste u~inili. (59:5)
Pleme Benu - Kurejza napusti ih, Abdullah bin Ubejj iznevjeri ih, i njihovi saveznici od
Gatafana ih izdado{e, i niko se od njih ne usudi da ih brani ili da im pomogne, stoga Allah,
d`.{., poredi njihovu stvarnost: Sli~ni su {ejtanu kad ka`e ~ovjeku: Budi nevjernik! - pa
kad on postane nevjernik, on onda rekne: Ti se mene vi{e ne ti~e{! (59:16)
Opsada nije dugo trajala, svega {est no}i, ili pak kako neki ka`u petnaest no}i, a onda
Allah usadi u njihova srca strah, i oni pobaca{e oru`je i prihvati{e predaju. Posla{e poruku
Resulullahu, a.s., u kojoj ka`u: Mi }emo izi}i iz Medine. Resulullah, a.s., odgovori im da
mogu izi}i s li~nim stvarima u rukama i sa svim {to mogu ponijeti njihove deve, osim oru`ja.
Zape~a}eni d`enetski napitak 265
Oni prihvati{e uvjet, ali svoje ku}e sru{i{e svojim rukama, tovare}i na deve vrata i
prozore, a neki ~ak i stupove. Sve ovo natovarili su na {est stotina deva, a povrh svega
toga natovari{e na njih `ene i djecu. Ve}ina njih otputova u pravcu Hajbera zajedno sa
svojim prvacima Ibn - Ahtabom i Selam bin Ebi el - Hakikom. Jedna grupa otputova u
[am. Dvojica jevreja primi{e islam i to Jamin bin Amr i Ebu - Sad bin Vehb. Oni za{titi{e
svoj imetak.
Resulullah, a.s., zaplijeni oru`je Beni - Nadira, zauze njihova imanja, ku}e i preostali
imetak.
Od oru`ja zate~e 50 oklopa, 50 kaciga i 340 sablji.
Zemlja i imovina Benu - Nadira pripadala je samo Resulullahu, a.s. Preko nje se nisu
otvarali slobodni pje{a~ki ili karavanski putevi. Nije je dijelio na petinu kao ratni plijen.
Resulullah, a.s., podijeli je zatim prvim muhad`irima, koji nisu imali svoje zemlje i
svoga doma. Tako|er dade dvojici ensarija: Ebu - Dud`anetu i Sehlu bin Hunijfu, jer su
bili siroma{ni. S te zemlje uzimao je godi{nju opskrbu za svoju porodicu, a ostatak prihoda
tro{io je za naoru`anje i konje koji }e slu`iti u borbi na Allahovom putu.
Pohod na Beni - Nadir bio je u mjesecu rebiul - evelu, 4. godine po Hid`ri ili augusta
635. godine. Povodom tog doga|aja Allah, d`.{., objavio je suru El - Ha{r u cijelosti.
Allah je opisao progon jevreja i objelodanio pona{anje munafika. Tako|er je objavio propis
El - feja, plijena koji je u vlasti samo Resulullaha, a.s.; pohvalio je muhad`ire i ensarije.
Zatim je Allah, d`.{., objasnio mogu}nost ra{}i{}avanja terena oko neprijatelja; primjer
za to je sje~a stabala i paljenje terena. To se ne smatra fesadom, tj. neredom na zemlji,
ve} se smatra ratnom potrebom. Allah, d`.{., je u ovoj suri oporu~io vjernicima obaveznu
bogobojaznost i pripremu za ahiret. Suru je zavr{io o svojoj mo}i i veli~ini, navode}i svoja
lijepa imena i Svoja svojstva.
Ibn - Abbas znao je re}i za suru El - Ha{r: Reci - To je sura En - Nadir. 497
BITKA U NED@DU
Pobjedom nad jevrejima Beni - Nadira, a bez gubitaka i `rtava, muslimani u Medini
vrati{e svoj ugled i samopouzdanje. Munafici sti{a{e svoje strasti i prestado{e s javnim
spletkarenjem.
Resulullahu, a.s., pru`ala se prilika da se obra~una s beduinima, koji su uznemiravali
muslimane od poraza na Uhudu, i koji su napadali islamske u~enjake na putu njihove
misije {irenja i tuma~enja vjere, ubijaju}i ih u niskosti i nevjerstvu. 498
Bili su se tako uzoholili da su pomi{ljali povesti rat protiv Medine.
266 Zape~a}eni d`enetski napitak
Prije nego {to }e Resulullah, a.s., krenuti u pohod da dade dobru lekciju tim nabusitim i
umi{ljenjim junacima pustinje, do njega do|o{e vijesti o grupiranju beduina i arapskih
mnogobo`a~kih plemena iz Gatafana, od porodica Benu - Muhariba i Benu - Salebeta, pa
Resulullah, a.s., pozva vojsku da se spremi za pohod. Pretra`i{e pustinjske rup~age
Ned`da, posija{e sjeme straha u srca tih osornih beduina, da im vi{e nikada ne padnu na
pamet ru`na djela koja su po~inili prema muslimanima.
Tako u|e strah u pustinjska plemena koja su navikla na plja~ku i ubijanje, da su svaki
put kad ~uju za pokret muslimana, bje`ali u brda da se tamo spasu.
Nakon ovih uspje{nih pohoda na Benu - Nadir i Ned`d vrijedno bi bilo napomenuti jo{
jednu bitku koju su muslimani vodili u Ned`du, a oko koje ima nekih nesporazuma kod
histori~ara islama i autora sira.
Ta bitka u Ned`du je po njima bila u mjesecu rebius - sani ili d`umadel - ula, 4. godine
po Hid`ri, a nazvana je Zatur - Rikaa. Me|utim, izgleda da je ovdje ime sporno. Bitka nije
sporna, jer su muslimani u ovom periodu zaista vodili bitke, i ~istili teren od neprijatelja
koji su ih svakodnevno ugro`avali. Strate{ki polo`aj Medine zahtijevao je da bude sigurna
sa svake strane i od svakog neprijatelja, bilo unutra{njeg ili vanjskog, pogotovo {to je Ebu
- Sufjan pripremao obe}anu bitku - revan{ obe}an kada je napustio Uhud, a vrijeme tog
obe}anja se pribli`avalo.
Zato su muslimani vodili pohode na arapska plemena da ih umire ili pokore. Politika
rata zahtijeva da se prag osigura prije nego {to se krene na vanjskog neprijatelja.
A ta bitka koju je vodio Resulullah, a.s., krajem mjeseca, rebius - sani ili po~etkom
d`umadel - ula, 4. g.h., nije nikako mogla biti bitka Zatur- Rikaa jer su u toj bitki u~estvovali
Ebu - Hurejre, r.a. i Ebu - Musa el - E{ari, r.a. Ebu - Hurejre u~estvovao je u toj bitki kao
musliman, a pouzdano se zna da je islam primio par dana prije Bitke za Hajber (koja je
bila 7. g.h.). Tako|er je i Ebu - Musa el - E{ari prispio s Resulullahom, a.s., u Bitku za
Hajber kao musliman. Zna~i Zatu - r- Rikaa nije mogla nikako biti prije Hajbera, nego
poslije Hajbera. U Bitki Zatur - Rikaa Resulullah, a.s., klanjao je salatu - l - havl, namaz
za strah, a propis za ovaj namaz objavljen je u Bitki za Asfan, koja je bila poslije Bitke na
Hendeku. Bitka na Hendeku bila je krajem 5. g.h.
Nakon {to se vrati mir i sigurnost, smiri se i situacija na Arabijskom poluotoku, poslije
bitaka i pohoda koji su trajali vi{e od godinu dana.
Jedini se jo{ nisu opametili jevreji, iako su okusili poni`enje i sramotu kao razultat
izdaje, zavjere i njihovih spletkarenja, oni se nisu probudili iz magle u kojoj su `ivjeli. Oni
se i pored prividnih poku{aja ne smiri{e, a niti uze{e pouku iz poraza i nesre}e koja ih je
zaslu`eno sna{la. Nakon sklanjanja u Hajber, i{~ekivali su rezultate Resulullahovih, a.s.,
akcija, da vide {ta }e se desiti s muslimanima u sukobu s mu{ricima (mnogobo{cima).
Po{to vrijeme krenu u korist muslimana, jevreji izgubi{e priliku za {irenje svoga utjecaja
na tom prostoru i za u~vr{}ivanje svoje vlasti, pa po~e{e izgarati od jada i muke.
Doneso{e nanovo neopozivu odluku da otpo~nu svoje djelovanje protiv muslimana.
Po~eli su spremati plan i tra`iti priliku da zadaju udarac muslimanima, koji }e biti
smrtonosan i kona~no posljednji u njihovom `ivotu.
Po{to nisu imali ni nalazili u sebi povoda za direktno blamiranje muslimana, iskova{e
stra{an plan za tu priliku.
Krenu dvadeset jevrejskih prvaka i uglednih li~nosti plemena Benu - Nadir kod Kurej{ija
u Meku podsti~u}i ih da napadnu Resulullaha, a.s., i da njih, jevreje, nadrede muslimanima
u vlasti. Obe}a{e im da }e i oni njima pomo}i. Kurej{ije im to obe}a{e, posebno nakon
njihovog sramnog povratka s puta bez vo|ene Bitke na Bedru. U toj novoj situaciji vidjeli
su priliku za spasavanje ~asti i svoga ugleda.
Ova delegacija jevreja otputova u Gatafan pa pozva i arapske beduine, isto kao i
Kurej{ije. I oni prihvati{e poziv. Potom u~ini isto i s arapaskim plemenima - mu{ricima, pa
im neka obe}a{e, a neka odbi{e savez. Tako su jevrejske vo|e i poglavari uspjeli ujediniti
stranke kufra (nevjerstva) protiv Allahovog Poslanika, a.s., i njegove vjere i muslimana.
I stvarno s juga krenu{e Kurej{ije, Kenanije i njihovi saveznici Ehlu Tihame. Svima
njima vo|a je bio Ebu - Sufjan. Vojska je brojala ~etiri hiljade boraca.
270 Zape~a}eni d`enetski napitak
Njima se pridru`i{e Ebu - Sulejm na putnom prevoju Zahra. S istoka krenu{e plemena
Gatafana, i to: Benu - Fezzaret pod vo|stvom Ujejneta bin Hisna, Benu - Murre pod
vo|stvom El - Harisa bin Avfa, Benu - E{d`ea pod vo|stvom Musara bin Ruhajle, te Benu
- Esed i druga plemena.
Te plemenske skupine krenu{e ka Medini prema prethodno utvr|enom dogovoru.
Nakon nekoliko dana stigo{e i smjesti{e se oko Medine. Bilo ih je deset hiljada ratnika.
Broj koji u svakom pogledu prema{uje brojku sveukupnog stanovni{tva Medine, uzimaju}i
u obzir i `ene, i djecu, i starce.
Da je kojim slu~ajem ova gomila od plemena ili regrutiranih vojnika izbila iznenada
pred Medinu, bila bi to najve}a opasnost po opstanak muslimanskog bi}a od po~etka
islama pa do tada. Me|utim, medinsko vo|stvo bilo je budno i trezveno. Dan - no} imalo
je svoje izvidnice koje su motrile na sva zbivanja, ne samo oko Medine, ve} diljem
Poluotoka. Sve ove plemenske skupine nisu se bile ni pomjerile iz svojih mjesta, a ve} su
muslimani imali vijesti sa svim potrebnim podacima.
Resulullah, a.s., sazva vrhovno vije}e, [uru, na kome se raspravljalo o planu odbrane
Medine i muslimana. Nakon iscrpne analize ~itave situacije, i rasprave koja je vo|ena
izme|u vije}a i vojnog vrha, slo`i{e se da prihvate prijedlog ~asnog ashaba Selmana
Farisije, r.a.
Selman re~e: O Allahov Poslani~e, mi smo u Perziji imali obi~aj, ako nas napadnu u
gradu, da se osiguramo hendekom (oko grada iskopan kanal). To je bio mudar prijedlog
i vrsta odbrambene taktike koju Arapi do tada nisu poznavali.
Resulullah, a.s., pohita da ovaj plan provede u djelo. Naredi svakoj grupi od deset
ljudi da iskopaju ~etrdeset ar{ina kanala. Muslimani su s velikim elanom i ozbiljno{}u
pristupili ovom poslu. Kopali su rovove, a Resulullah, a.s., bodrio ih je i sam u~estvovao
u ovome poslu. U Buhariji se navodi od Sehla bin Sada koji pri~a: Bili smo s Resulullahom,
a.s., na (hendeku) kopanju kanala oko Medine. Oni su kopali, a mi nosili zemlju na le|ima.
Tad je Resulullah, a.s., izrekao stihove: Allahumme, la aj{e ill aj{e - l - Ahira fagfir lil
muhad`irine ve - l - Ensara. 501
Moj Allahu, ovaj `ivot nije ni{ta
tek je `ivot, `ivot ahireta.
Oprosti muhad`irima i ensarijama
ljudima mog ummeta. 502
Od Enesa, r.a., prenosi se: Oti{ao je Resulullah, a.s., da vidi kopanje hendeka i ugledao
muhad`ire i ensarije kako kopaju, a bilo je prili~no hladno jutro. Oni nisu imali sluge i robove
da to rade za njih. Kad je ugledao Resulullah, a.s., i ashabe kako su umorni i gladni, citira
stihove:
Zape~a}eni d`enetski napitak 271
Resulullah, a.s., bio je veoma `alostan {to mu je pro{ao ikindija - namaz, pa zamoli
Allaha da kazni mu{rike. U Buhariji stoji preneseno od Alije, da je Resulullah, a.s., rekao
na dan Hendeka:
Neka im Allah napuni njihove ku}e i njihove grobove vatrom, zato {to su nas zadr`ali
od namaza ikindijskog, pa ga moradosmo klanjati poslije zalaska sunca. 513
U Ahmedovom i [afiijinom Musnedu stoji da su muslimani zbog zauzetosti oko mu{rika
propustili podne, ikindiju, ak{am i jaciju, pa su sve namaze klanjali zajedno.
Nevevija ka`e: Ova predanja mogu se uskladiti ovako: Bitka na Hendeku trajala je
danima pa su nekoliko dana spajali samo neke namaze, a nekoliko dana klanjali su sve
namaze zajedno. 514
Iz navedenih hadisa zaklju~ujemo da je poku{aj probijanja preko Hendeka trajao vi{e
dana. Mu{rici su se poku{avali probiti, a muslimani su se branili. Hendek je bio izme|u
njih, te zbog toga nije ni do{lo do direktnog sukoba i krvavog rata. Zadovoljile su se obje
strane prebacivanjem strijela i kopalja, kad nije moglo druga~ije.
U ~itavome ovom mu{ri~kom pohodu i muslimanskoj odbrani, poginulo je samo nekoliko
ljudi s obje strane, mogu se na prste izbrojati. [est muslimana i deset mu{rika pogo|eno
je strijelom, a od toga dvojica i sabljom.
U ovom strelja~kom prebacivanju ranjen je Sad bin Muaz, r.a., kopljem u riku, pa mu
je presje~ena sredi{nja vena. Ranio ga je Kurej{ija Hiban ibn el - Arka. Sad se pomoli
Allahu dovom: Moj Allahu, Ti zna{ da nemam dra`eg neprijatelja s kojim bih se borio u
Tvoje ime od neprijatelja koji je zanijekao Tvoga Poslanika i protjerao ga iz ku}e. Ja sam
siguran, Gospodaru moj, da si Ti odredio rat izme|u nas i njih, pa ako treba s njima jo{
ratovati, po`ivi me zbog rata, zbog borbe protiv njih, a u Tvoje ime. A ako je rat gotov,
onda neka pukne ova moja vena i neka umrem od nje. 515
Na kraju dove re~e: Ne dozvoli da umrem dok ne ugledam poraz Benu - Kurejze. 516
I dok su muslimani pre`ivljavali ove te{ke trenutke na borbenoj liniji, u svojim jazbinama
su se prevrtale otrovne zmije kuju}i novu zavjeru, `ele}i da izliju svoj otrov muslimanima
u tijelo.
Najve}i zlikovac Benu - Nadira pohita kod Benu - Kurejze (jevreji) i do|e do njihovog
vo|e Kab bin Eseda, potpisnika ugovora i ~uvaoca zadane rije~i, koji je obe}ao Resulullahu,
a.s., da }e mu prite}i u pomo} u slu~aju izbijanja rata. Hujej sti`e do Kabovih vrata koja
mu ovaj zalupi pred nosom, me|utim, Hujej je bio toliko uporan da mu Kab otvori vrata, a
Hujej re~e: Do{ao sam kod tebe zbog starog poznanstva i starih veza. Doveo sam Kurej{ije
i svu njihovu gospodu i junake. Eno ih na Mud`emeu - l - Esjal iz Rime. I doveo sam
Gatafane sa njihovom gospodom i ratnicima. Eno ih na Zenibu Nekami kod Uhuda. Oni mi
obe}a{e i dado{e rije~ da ne}e oti}i dok ne porazimo Muhammeda i one s njim.
Kab mu odgovori: Ti si do{ao kaod mene u nezgodno vrijeme. Ne mo`e iz vedra neba
Zape~a}eni d`enetski napitak 275
grmjeti i sijevati. Te{ko tebi, Hunejne! Pusti me na miru. Muhammed je prema meni iskren i
osoba koja dr`i do rije~i obe}anja.
Hujej je bio uporan s Kabom dok ga nije uspio nagovoriti da prekine zakletvu na
vjenost i zadani rije~: ako budu Kurej{ije i Gatafan odustali od borbe s Muhammedom, da
oni ostanu u ~vrstom savezu, pa {ta se desi s jednima, neka bude i s drugima.
Kab s tim potezom raskide ugovor s Muhammedom, a.s., i pristupi savezu s mu{ricima,
protiv muslimana.517
I zaista, jevreji Benu - Kurejze krenu{e s pripremama za rat.
Ibn - Ishak ka`e: Safija, k}er Abdul - Muttalibova, bila se sklonila u ku}u Hasana bin
Sabita. Bio je i on sa `enam i djecom. Safija pri~a: Pokraj nas pro|e neki jevrejin, obilazio
je oko bedema. Znali smo da su Benu - Kurejza stupili u rat s Resulullahom, a.s., jer su
prekinuli ugovor. Nas nije imao niko odbraniti, jer su Resulullah, a.s., i svi ratnici van
Medine, brane nas na Hendeku. Ma {ta da se nama desi, oni nam ne mogu do}i u pomo}.
Rekoh tada - O Hasane, vidi{ ovog jevreja, on ne misli dobro, ja se bojim da on ostalim
`idovima ne otkrije na{ neza{ti}en polo`aj, a nema ni Resulullaha, a.s., ni njegovih drugova.
Si|i dole i ubij ga. - Hasan joj odgovori: -Tako mi Allaha, nemam ja za to hrabrosti. Safija
re~e: Ja se obukoh, uzeh jedno drvo i si|oh do njega, zatim ga izudarah batinom dok ga
ne ubih. Vratih se ne bedem i rekoh: - O Hasane, si|i dole i uzmi stvari s njega. Ja bih to
u~inila, ali on je mu{ko. - Hasan re~e: - Meni nisu potrbne njegove stvari.
Ovaj slavni podvig tetke Allahovog Poslanika, a.s., imao je dalekose`ne posljedice u
za{titi `ena i djece. Vjerovatno su jevreji mislili da ove bedeme ~uva muslimanska vojska,
pa su poslali svog {pijuna da to izvidi i ne znaju}i da su bili potpuno neza{ti}eni. Me|utim,
ubistvo njihovog {pijuna navelo ih je na takvo uvjerenje, pa nisu vi{e smjeli nikoga ni
poslati.
Me|utim, ipak su pru`ali pomo} mu{ri~koj vojsci, pokazuju}i djelom da su uz njih, a
protiv muslimana. Stoga ih muslimani kazni{e i uze{e im dvadeset deva.
Vijest o izdaji jevreja Benu - Kurejza sti`e do Resulullaha, a.s., i muslimana, pa
Resulullah, a.s., hitno posla ljude da utvrde pravo stanje. Ako budu prekr{ili ugovor i
primirje prekinuli, onda }e ih Resulullah, a.s., napasti kako to i dolikuje, i kao nala`u vojna
pravila. U izvidnicu krenu{e: Sad bin Muaz, Sad bin Ubadet, Abdullah bin Revahha,
Huvat bin D`ubejr. Nalo`io im je: Idite i provjerite da li je ta~na ona vijest koja je do{la do
nas? Ako je ta~na, meni signal po{aljite, a ne objavljujte javno pred narodom. A ako je
vijst la`na, onda je glasno obznaite, neka narod ~uje.
Kad se pribli`i{e, muslimani vidje{e da je stanje gore nego {to su o~ekivali. Do~eka{e
ih sa psovkom i mr`njom, a napado{e i Resulullaha, a.s., pa reko{e: Ko je Resulullah,
a.s.? Nema primirja izme|u nas i Muhammeda, a nema ni ugovora. Muslimani se vrati{e
u Medinu i signalizira{e Resulullahu, a.s., {ifrom: Adlun i Karetun, {to zna~i: jevreji su
276 Zape~a}eni d`enetski napitak
u~inili kao {to su u~inili Adl i Karet s ashabima na dan Er - Red`ia.
I pored njihovog nastojanja da sakriju lo{u vijest, ljudi saznado{e za ovu te{ku jevrejsku
obmanu i ugleda{e pred sobom jo{ jednu veliku opasnost.
Za muslimane je situacija bila te`a nego se moglo zamisliti. Izme|u njih i Benu -
Kurejze nije postojala prirodna prepreka koja bi {titila zale|e muslimana. Oni su mogli
udariti s le|a, a muslimani su ispred sebe imali broj~anu silu preko koje se nisu mogli
povu}i.
A muslimanske `ene i djeca bili su u blizini ovih agresivnih napada~a, bez sigurne
za{tite i odbrane. Oni su bili u situaciji, upravo onakvoj kakvu opisuje Kuran: Kad su vam
do{le i odozgo i odozdo (vojske), a du{a do{la do grkljana, i kada ste o Allahu sva{ta pomi{ljali
- tada su vjernici bili u isku{enja stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni. (30:10, 11)
Jedan od munafika po~e smutnju plesti govore}i: Muhammed nam obe}a da }emo se
opskrbiti blagom Kisraa i Kajsara (Perzije i Vizantije), a danas nam niko ne garantira da
mo`emo sigurno oti}i i u nu`nik. Jedan drugi dobaci Resulullahu, a.s.: Na{e ku}e su
neza{ti}ene, dozvoli nam da odemo odavde i da se vratimo svojim ku}ama. Na{e ku}e su
van Medine.
O ovima Allah, d`.{., objavi:
Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: Allah i Poslanik Njegov su nas samo
obmanjivali kad su nam obe}avali, kad su neki me|u njima rekli: O stanovnici Jesriba
(Medine), ovdje vam nema stanka, zato se vratite, a drugi me|u njima tra`ili su dopu{tenje
od Vjerovjesnika i govorili: Ku}e su na{e neza{ti}ene! - a nisu bile neza{ti}ene, ve} su
oni htjeli da se izvuku...
Resulullah, a.s.,povukao se u razmi{ljanje, od momenta kada je ~uo za izdaju Benu -
Kurejza. Dugo je le`ao i {utio, a onda, u jednom momentu ustade i povika: Allahu ekber,
muslimani budite radosni, Allahova pomo} i pobjeda sti`u. Nakon toga, skova plan za
borbu. Kao dio ovoga plana, on posla stra`u u Medinu da za{titi `ene i djecu od odmazde.
Potom je ostalo ono bez ~ega se nije moglo iza}i iz ove situacije; odlu~uju}i sukob koji }e
uni{titi savezna plemena.
Da bi olak{ao situaciju , odlu~i da sklopi primirje s Ujejnom bin Hisnom i El - Harisom
bin Avfom, dvojicom poglavara Gatafana, te da im da tre}inu medinske ljetine, a da oni da
svojim narodom napuste ostala plemena. Tada bi se muslimani `estoko obra~unali s
Kurej{ijama, ~iju su snagu dobro upoznali ranije,
Oko ovog Resulullahovog, a.s., prijedloga povede se raspava. On zatra`i mi{ljenje
dvojice Sada (Sad bin Muaza i Sad bin Ubadeta), pa mu odgovori{e: OAllahov Poslani~e,
ako ti je tako naredio Allah, mi se pokoravamo tome, a ako to ti ho}e{ da uradi{ tako radi
nas, nama to ne treba. I mi i oni ljudi, `ivjeli smo u nevjerstvu, ~inili smo {irk Allahu (pripisivali
mu druga) i vjerovali u kipove. Oni se ni ranije nisu nikada hranili na{im plodovima, osim u
Zape~a}eni d`enetski napitak 277
gostoprimstvu, ili kad bi ih kupili. A sada, kada nas je Allah, d`.{., po~astio islamom i uputio
nas u vjeru, kada nas je s tobom nagradio, zar da im sada damo od na{e imovine? Tako
nam Allaha, ne! Mi }emo njima dati samo ono {to im sablje na{e pru`e.
Resulullah, a.s., prihvati njihovo mi{ljenje i re~e: @elio sam to uraditi radi vas, po{to sam
vidio da su svi Arapi stali pod jednu zastavu protiv nas.
Nakon ovoga, Uzvi{eni Allah, Njemu hvala, u~ini ne{to na {tetu neprijatelja, zavadi ih,
razjedini i oslabi njihovu snagu i `elju za borbom.
Povod tome je bio jedan doga|aj:
Naime, do|e kod Resulullaha, a.s., jedan ~ovjek iz plemena Gatafan, a zvao se Nuajm
bin Mesud bin Amir el - E{d`ei, r.a., i re~e: O Allahov Poslani~e, ja sam primio islam.
Niko iz mog naroda ne zna da sam musliman. Naredi {ta trebam raditi.
Resulullah, a.s., re~e mu: Ti si samo jedan ~ovjek, pomozi nam koliko mo`e{. Rat je
vje{tina, taktika i varka. On odmah ode kod Benu - Kurejze - s njima se u predislamsko
doba dru`io - i kad ga primi{e, re~e:
Vi znate koliko vas ja volim i cijenim i u kakvom sam odnosu s vama. Oni odgovori{e:
Tako je, znamo. On nastavi: Kurej{ije nisu kao {to ste vi i ne misle isto {to i vi. Vi ste
na svojoj zemlji, u svojim ku}ama, sa svojom djecom, `enama i rodbinim. Imate svoj
imetak. Za vas nije mogu}e da se selite odatle i mijenjate mjesto boravka. Znate i to da su
Kurej{ije i Gatafanci do{li da ratuju protiv Muhammeda i njegovih drugova. Vi ih podupirete
i poma`ete protiv njega. Njihova zemlja, imeci, `ene i djeca su na sigurnom i nisu u
opasnosti, daleko su od Muhammeda. Ako se uka`e prilika Kurej{ijama i Gatafancima,
oni }e to osvojiti, a ako ne, vratit }e se svojim ku}ama, a vas }e ostaviti da se s
Muhammedom obra~unate.
Oni povika{e: A {ta trebamo raditi, o Nuajme?
On odgovri: Nemojte se snjima zajedno boriti dok vam ne dadnu svoje ljude kao
garanciju (da budu va{i taoci).
Oni reko{e: Dao si nam ideju.
Potom Nuajm ode od njih i do|e kod Kurej{ija. On im re~e:
Vi dobro znate koliki sam vam ja prijatelj. @elim, stoga, da vam dam jedan savjet!
Reko{e dobro: Dobro.
Slu{ajte, re~e on, jevreji su se pokajali {to su prekr{ili zadanu rije~ i ugovor sklopljen
s Muhammedom i njegovim drugovima. Oni su ga obavijestili da }e uzeti od vas ljude i
poslati ih Muhammedu kao taoce, a zatim }e ga potpomo}i protiv vas. Ako kojim slu~ajem
zatra`e od vas taoce, nemojte mi ih dati.
Nakon toga ode kod Gatafana pa i njima ispri~a isto.
Kada do|e subota nave~er, mjeseca {evala, 5. g.H., Kurej{ije posla{e poruku jevrejima:
Mi nismo na svojoj zemlji, propast }e nam konji i deve, osiroma{it }emo. Dignite se s nama
278 Zape~a}eni d`enetski napitak
Stoga je Resulullah, a.s., rekao nakon njihovog bijega: Od sada }emo mi njih napadati,
a ne oni nas. Mi }emo i}i na njih. 519
Na dan kada se Resulullah, a.s., vratio u Medinu, Allh, d`.{., mu posla D`ibrila, a.s.,
u samo podne. On se taman okupao u ku}i Ummu Seleme. D`ibril mu re~e: Je si li ti to
odlo`io oru`je? Znaj da meleki nisu odlo`ili svoje oru`je. Ja se ne vra}am dok ti, odmah
sada, ne pozove{ narod, s kojim ima{ da krene{ protiv Benu - Kurejze. Ja }u i}i ispred
tebe i drmati njihove zidine i utvrde. U njihova srca ulijevat }u strah. D`ibril, a.s., tada je
krenuo melekima.
Resulullah, a.s., naredi mujezinu da svijetu obznani: Ko je poslu{an i pokoran, neka
se odmah digne, ikindija - namaz neka ne klanja na drugome mjestu nego kod Benu -
Kurejza.
On ostavi u Medini Ibn - Ummi Mektuma, bajrak dade Aliji bin Ebi - Talibu i uputi
vojsku prema Benu - Kurejzi. Alija je i{ao, i kada se pribli`io zidinama Benu - Kurejze, ~u
ru`an govor o Resulullahu, a.s.
Resulullah, a.s., krenu na ~elu muhad`ira i ensarija protiv Benu - Kurejza. Kada stigo{e
do bunarskih voda, odsjedo{e kod bunara Ena, samo na trenutak. Po`uri{e da bi mogli
izvr{iti Resulullahovu, a.s., naredbu. Krenu{e prema Kurejzama. Ikindija ih zate~e na
putu. Neki reko{e: Ikindiju }emo klanjati kako nam je nare|eno, kod Benu - Kurejza,
tako da su neki klanjali ikindiju tek nakon jacije.
Neki reko{e: Nije se to od nas tra`ilo, ve} se tra`ilo da brzo stignemo na odredi{te,
pa klanja{e ikindiju na putu. Me|utim, Poslanik nije ukorio ni jednu stranu.
Eto tako je na brzinu krenula muslimanska vojska. Kad su i oni zaka{njeli pristigli, bilo
ih je tri hiljade. Bilo je i trideset konja. Oni opkoli{e Benu - KUrejze i proglasi{e blokadu.
Kad opsada potraja i kada ih pritisnu glad, jevrejski poglavar Kab bin Esed predlo`i
jevrejima tri mogu}a rje{enja:
1. da se predaju i prime islam, te sa~uvaju sebe, svoj imetak, sinove i `ene. Tada im
Kab re~e: Tako mi Boga, obistinilo vam se do sada da je Muhammed Bo`iji Poslanik, a
o tome ka`e i va{a Sveta knjiga;
2. da pobiju svojim rukama svoju djecu i `ene i da sa sabljama navale na Resulullaha,
a.s., i muslimane, te da se bore dok neko ne pobijedi;
280 Zape~a}eni d`enetski napitak
3. ili da napadnu Resulullaha, a.s., i muslimane u subotu, a oni su sigurni da ne}e biti
napadnuti subotom.
Jevreji odbi{e sva tri Kabova prijedloga, a Kab bin Esed, njihov vo|a - u srd`bi i
ljutnji re~e: Nikad, od kada vas je majka rodila pa do sada, niste imali odlu~nosti i pameti.
Nakon svega toga Benu - Kurejzi nije ostao izbor druga~iji ve} da potpadne pod
Resulullahov, a.s., sud. Prije toga `eljeli su saznati od nekih muslimana, svojih saveznika,
{ta }e biti s njima, ako prihvate Resulullahovu, a.s., presudu.
Posla{e molbu Resulullahu, a.s., da im po{alje Ebu - Lubabeta, da ga pitaju za savjet.
On je bio s njima u dobrim odnosima, njegova djeca i imanja bila su na podru~ju Beni -
Kurejz.
Kad ga ugleda{e, prema njemu krene grupa ljudi, `ena i djece, pla~u}i. On ih umiri, a
oni upita{e: [ta misli{ Ebu - Lubabe, da li da prihvatmo da nam Muhammed sudi? On
odgovori: Da!, a zatim pokaza rukom ispod vrata, kazav{i im da ih ~eka klanje.
Ebu - Lubabe istog je momenta shvatio {ta je uradio, to jest da je prevario Allaha i
Njegovog Poslanika, a.s., pa se direktno uputi u Medinu, ne svra}aju}i kod Resulullaha,
a.s. Kad je stigao u Poslanikovu, a.s., d`amiju, zaveza se za stup d`amije i zakle se, da
ga ne}e niko odvezati dok ga Resulullahova, a.s., ruka ne odve`e i zakle se da ne}e
nikada vi{e njegova noga kro~iti na zemlju Beni - Kurejze.
Kada do|e vijest do Resulullaha, a.s., {ta je u~inio Ebu - Lubabe, on re~e: Da je
do{ao direktno do mene, oprostio bih mu, ali kad je uradio to {to je uradio, ja ga ne}u
odvezati s tog mjesta dok mu Allah ne oprosti.
I pored toga {to je Ebu - Lubabe nagovijestio Benu - Kurejzi, oni odlu~i{e da prihvate
Resulullahov , a.s., sud nad sobom.
Jevreji su mogli dugo da izdr`e opsadu, jer su u svojim zalihama imali svega dovoljno,
a muslimani su bili na`estokoj hladno}i, a i hrane je nestalo, pa su bili i gladni i bosi, a
potom jo{ i iscrpljeni zbog neprekidnih prethodnih ratova.
I rat s Kurejzom je bio psiholo{kog karaktera. Benu - Kurejze bili su isprepadani.
Allah, d`.{., uselio je strah u njihova srca.
Njihova motivacija oslabi i dosti`e najni`i stupanj kada Alija bin Ebi - Talib i Zubejr bin
el - Avvam istupi{e i Alija viknu: O odredu vjernika! Tako mi Allaha, okusit }u ono {to je
Hamza okusio, ili }u osvojit njihovu utvrdu.
Tada oni pohita{e da prihvate Resulullahovu, a.s., presudu.
Resulullah, a.s., naredi da se mu{karci zarobe. Ruke su im vezali pod kontrolom
Muhameda bin Seleme (ensarije), a `ene i djecu odvojili su na drugu stranu.
Predstavnici plemena El - Evs do|o{e do Resulullaha, a.s., i reko{e: O Allahov
Poslani~e, u~inio si s Benu - Kajneka ono {to si u~inio, i oni su saveznici na{e bra}e iz
plemena El - Hazred`, a ovo su na{i Prijatelji, pa budi dobar prema njima. Resulullah, a.s.,
Zape~a}eni d`enetski napitak 281
upita: Bi li vam bilo drago da nad njima presudu donese neko va{? Odgovori{e: Da.
Resulullah, a.s., re~e: Neka to bude Sad bin Muaz. Oni odgovori{e: Prihva}amo.
Resulullah, a.s., posla vijest Sad bin Muazu u Medinu, koji nije s njima krenuo na put
zbog rane zadobijene u Ahzab - bitki, pa on uzjaha magarca i do|e do Resulullaha, a.s.,
a jevreji, sada kao njegovi {ti}enici, povika{e: O Sade, budi fin i dobar prema svojim
podanicima. Resulullah, a.s., te postavio da bude{ dobar, a on je {utio i ni jednu im nije
odgovarao. Kad mu dojadi{e s govorom, on re~e: I Sadu do|e vrijeme da se na Allahovom
putu ni~ijeg prijekora ne boji. Kad to ~u{e, neki jevreji vrati{e se u Medinu, a vijest o smrti
}e mi saop{titi narod. Kad Sad do|e do Resulullaha, a.s., Poslanik re~e svojim ashabima:
Ustanite prema svome poglavaru. Po{to su mu napravili mjesto da sjedne, reko{e: O
Sadu, ovaj narod prihva}a tvoj sud. A on dodade: I moja odluka }e se provesti u djelo?
Odgovori{e: Da. A ho}e li je prihvatiti muslimani? Reko{e: Da. I ostali?, pa nai{areti,
svi koji su ovdje?, pa okrenu lice na stranu gdje je sjedio Resulullah, a.s., iz po{tovanja
prema njemu. Da. Va`it }e i za mene!, odgovori Resulullah, a.s.
On zatim re~e: Donosim presudu: da se mu{karci pobiju, djeca i `ene zarobe, a
imetak podijeli. Resulullah, a.s., re~e: Sudio si prema Allahovom zakonu koji je iznad
sedam nebesa.
Sadova presuda bila je vi{e nego pravedna. Benu - Kurejza su za neprijateljstvo,
izdaju, prevaru i svo zlo koje su nanosili muslimanima, spremili oru`je za krvavi obra~un
s njima.
Nakon pregleda njihovih ku}a muslimani na|o{e: 1500 sablji, 2000 strijela i kopalja,
300 oklopa, 500 {titova i kofa.
Resulullah, a.s., naredi da se zatvore mu{karci Benu - Kurejza u ku}u Harisove k}erke,
`ene iz plemena Benun - Ned`d`ar. Za njih se iskopa{e rupe na trgu Medine. Odvodili su
ih na rupe i tu ih ubijali, grupu po grupu. Oni koji su bili u zatvoru sa svojim vo|om Kab bin
Esedom, upita{e ga: [ta misli{, {ta }e biti s nama? On odgovori: Zar ni ovdje pameti
nemate? Zar ne vidite da oni koji prozivaju ne odustaju, a ko od va{ih ode, ne vra}a se.
Tako mi Boga, ubijanje. Bilo je oko 600 ili 700 ubijenih.
Jedino na ovaj na~in moglo se stati u kraj zmijama otrovnicama i njihovom zlu i izdaji.
Oni su prekr{ili zadanu rije~, pogazili ~vrsti ugovor, pomagali ujedinjenim plemenima da
uni{te muslimane u njima najte`em momentu u `ivotu. Oni su tim svojim postupcima
upisani u najve}e ratne zlikovce, koji su zaslu`ili smrtnu kaznu.
U ovoj skupini ubijen je i najve}i savezni~ki zlikovac, spletkaro{ i lopov svih vremena,
Hujej bin Ahtab, otac Safije, majke svih mumina, r.a.
On je u{ao s Benu - Kurejzom u savez kada su ih napustile Kurej{ije i Gatafani pa se s
njima utvrdio. Kab bin Esed mu je ranije obe}ao uto~i{te u vrijeme Bitke na Hendeku, kad je
do{ao da tra`i od Kurejze prekid ugovora, i da pritekne u pomo} plemenima.
282 Zape~a}eni d`enetski napitak
Kada ga privedo{e ruku svezanih za vrat, a na njemu je bio ogrta~ na kojem je posvuda
napravio rupe koliko za jedan prst kako mu ne bi bio oduzet, re~e Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s.: Ne}u koriti sebe zbog neprijateljstva prema tebi, ali onaj ko se bori protiv Allaha,
d`.{., biva pobje|en. Zatim re~e: O ljudi, nema sumnje u Allahovu naredbu, tu je Knjiga
i Njegova odredba, i krvavi obra~un koji je Allah propisao za Benu-Izrael}ane. Zatim
sjede, pa mu odsjeko{e glavu.
Od njihovih `ena ubijena je samo jedna, koja je ubila muslimana Hillada bin Suvejda,
baciv{i na njega veliki kamen. Zbog toga je tako zavr{ila.
Resulullah, a.s., naredio je da ne ubijaju one koji nisu bili punoljetni. Takav je bio Atijja
el - Kerezi. On osta u `ivotu, zatim primi islam i ubroja se u ashabe.
Sabit bin Kajs zatra`i od Resulullaha, a.s., da mu pokloni Ez - Zubejra bin Bataa s
njegovim imetkom i porodicom, a Sabit je Ez - Zubejru dugovao dobro~instvo, i Resulullah,
a.s., njega i njegovu porodicu dodijeli Sabitu. Sabit re~e Ez - Zubejru: Meni te je poklonio
Resulullah, a.s., kao i tvoju porodicu i imetak, a ja ti ih vra}am. Nakon {to sazna za
pogubljenje svoga naroda, Ez - Zubejr re~e: Ja od tebe tra`im, radi na{eg ranijeg
prijateljstva, da me pridru`i{ mojim najmilijim, tj. da ga ubije. Sabit mu to ispuni i ubi ga.
Jedino od njegove djece ostavi u `ivotu Abdurrahmana bin Zubeira, koji primi islam i
postade jedan od ashaba.
Tako|er, Umul - Munzir, Selma, poznata kao k}er Kajsa en - Ned`d`arije, zatra`i da
joj poklone Rufaat bin Samuela el - Karziju, pa joj to i u~ini{e. Ona ga ostavi u `ivotu, a on
primi islam i postade ashab.
No} uo~i presude, islam je primila jedna grupa koja je bila pomilovana. Oprosti{e im
krv, imetke i porodice. Te no}i, Medinu je napustio i jedan neutralni jevrej koji nije
u~estvovao u neprijateljstvu prema Resulullahu, a.s. On se zvao Amr. Njega ugleda
Muhammed bin Selema, vo|a stra`e Poslanikove, pa kada ga prepozna, pusti ga da ode,
ali ne zna gdje je oti{ao.
Resulullah, a.s., podijeli imovinu Benu - Kurejze nakon {to odvoji petinu. Tri dijela za
konjanike, od toga dva za konja i jedan dio za pje{aka. Roblje posla u Ned`d po Sad bin
Zejdu, ensariji, da ih proda i za njih kupi oru`je i konje.
Resulullah, a.s., odabra za sebe Rejhanu, k}er Amra bin Hanakata, koja je bila kod
Resulullaha, a.s., u vlasni{tvu sve do njegove smrti, kako ka`e Ibn - Ishak 520, a El - Kelbi
ka`e: Resulullah, a.s., nju je oslobodio zarobljeni{tva i 6. g.H. o`enio se njome. Ona je
umrla kad se on vratio sa Oprosnog had`a, pa ju je zakopao u D`ennetu - l - Bekii. 521
Kad se zavr{i problem sa Kurejzom, Allah, d`.{., usli{a dovu Svoga dobrog roba Sad
bin Muaza, r.a. , koju smo ranije naveli u okviru Bitke na Hendeku. Nakon bitke, Resulullah,
a.s., njemu je razapeo {ator u svom mesd`idu, da ga u bolesti mo`e obilaziti. Kad je
stradalo pleme Benu - Kurejza i njegova rana se raspade. Ai{a, r.a., pri~a: Rana mu se
Zape~a}eni d`enetski napitak 283
raspade i nisu je mogli nikako previti, jer je krv stalno tekla. U mesd`idu je bio tako|er {ator
Benu - Gaffara, pa kad je krv dotekla do njih, upita{e: O vi kom{ije, {ta nam ovo dolazi s
va{e strane?, kad ono Sad krvari iz svoje rane. Umro je ubrzo od toga. 522
U Buhariji i Muslimu prenosi se od D`abira da je Resulullah, a.s., rekao: Zatresao se
Ar{ur - Rahmani (Bo`ije prijestolje) zbog smrti Sada bin Muaza. 523 Tirmizi je uvrstio u
sahih hadise Enesov hadis u kojem ka`e: Kad su ponijeli d`enazu Sada bin Muaza,
munafici su rekli: Kako je lahko njegovo tijelo, a Resulullah, a.s., re~e: Zaista su ga
meleki nosili! 524 U toku opsade Benu - Kurejze, ubijen je jedan musliman i to Hallad bin
Suvejd, kada ga je ga|ala jevrejka kamenom. U toku opsade umro je prirodnom smr}u
Ebu - Sinan bin Muhsin, brat Ukka{a. [to se ti~e Ebu - Lubabe, koji se svezao za stup u
mesd`idu, proveo je {est no}i tako svezan. @ena mu je dolazila svaki namaski vakat, pa
bi ga odvezala da klanja, a onda bi ga opet svezala. Tada do Resulullaha, a.s., do|e
njegova dova pokajanj, nave~er, dok je Resulullah, a.s., bio u ku}i Ummu - Seleme. Ummu
Selema ustade i kroz ku}na vrata re~e Ebu - Lubabu: Obraduj se , o Ebu - Lubaba, Allah
ti je oprostio!, a ljudi pohita{e da ga oslobode. On odbi pomo} bilo kog osim Resulullaha,
a.s. Kad je Resulullah, a.s., i{ao na sabah - namaz, pro{ao je pokraj njega i odvezao ga.
Na kraju, da jo{ jednom spomenemo, da je bitka Benu - Kurejza bila u zul - kadetu, 5.
g.H., i da je opsada trajala 25 dana. 525
U povodu ove bitke El - Ahzab ili Hendek i bitke s Benu - Kurejzom, Allah, d`.{.,
objavio je ajete u suri El - Ahzab. U njima je komentirao najzna~ajnije doga|aje izme|u
mumina (vjernika) i munafika (licemjera), zatim napu{tanje borbe od plemena, kao i
rezultate izdaje od pripadnika Knjige - jevreja.
284 Zape~a}eni d`enetski napitak
VOJNE AKTIVNOSTI
POSLIJE BITKE BENU - KUREJZE
stomak i kad ona izi|e na le|a, znadoh da sam ga ubio. Zatim sam otvarao vrata jedna za
drugim, sve dok nisam do{ao do vrata iza kojih su bile stepenice. Ja zakora~ih i na|oh se
na zemlji, a bila je mjese~ina. Slomio sam nogu, pa je zamotah svojim turbanom. Zatim sam
sjeo na vrata i rekao sebi da ne}u oti}i dok ne saznam da li sam ga ubio ili ne. Kad pijevci
zapjeva{e, glasnik puhnu u rog i re~e: Ogla{avam smrt Ebu - Rafia, trgovca, stanovnika
Hid`aza. Kad to ~uh, pohitah kod svojih drugova i rekoh: Spas, Allah je ubio Ebu - Rafia.
Zatim odosmo u Medinu i ja ispri~ah Resulullahu, a.s., {ta se dogodilo, a on re~e: Pru`i
svoju nogu. Ja je pru`ih, a on protra ranu svojom rukomi bi kao da i nije slomljena. 528
Ovo nam je prenio Buharija, a Ibn - Ishak ka`e da je cijela grupa u{la kod Ebu - Rafia i
da su svi u~estvovali u njegovom ubijanju, a zadnji koji mu je zadao smrtonosni udarac, bio
je Abdullah bin Enis. U Ishakovom predanju stoji da su Hazred`lije poslije ubistva Ebu - Rafia
krenule da izi|u, a bio je mrak, te Abdullah bin Atik slomi nogu. Oni ga poneso{e do korita za
vodu i tu se sakri{e. Jevreji zapali{e vatre na sve strane, a zatim po~e{e pretra`ivati
okolicu. Kad ne na|o{e nikoga, vrati{e se svom ubijenom drugu. Kad jevreji odo{e, Hazred`lije
poneso{e Abdullaha bin Atika i odo{e u Medinu do Resulullaha, a.s. 529
Ova akcija je bila u zul - kadetu, ili zul - hid`etu, 5. g.H. 530
Kad se vratio Resulullah, a.s., iz Bitke Ahzab i Kurejza, i kada je izvr{io presudu nad
ratnim kriminalcima, zapo~eo je nove odgojne pohode na arapska i beduinska plemena
koja nisu prihva}ala prirodne zakone mira i sigurnosti na lijep na~in, ve} samo silom.
Kad nai|e drugi put pored njega postavi mu isto pitanje, a on mu odgovori kao i prvi put.
Kad pro|e Resulullah, a.s., pokraj njega tre}i put, i po{to bi isto pitanje i isti odgovor,
Resulullah, a.s., re~e: Pustite Sumamea.
Pusti{e ga, a on ode do najbli`e palme kraj mesd`ida, okupa se, a zatim do|e kod
Poslanika, a.s., primi islam i re~e: Tako mi Allaha, nije na zemlji bilo meni mr`eg lica od
tvoga lica, a sada mi tvoje lice postade najdra`e na svijetu. I tako mi Allaha, nije bilo na
zemlji meni mr`e vjere od tvoje vjere, a sada mi postade najdra`a vjere. Tvoji me konjanici
pokupi{e, a ja sam `elio i}i da obavim umru. Resulullah, a.s.,obradova ga i re~e mu da
ode obaviti umru.
Kad je on stigao u Meku, Kurej{ije mu reko{e: Ti promijeni vjeru, o Sumame? On
odgovori: Ne, tako mi Allaha, ve} postadoh musliman kao {to je i Muhammed, a.s. Znajte
dobro, da vam ne}e do}i s Jemame ni zrno p{enice bez dozvole Resulullahove, a.s.
Jemama je bio seoski predio Meke gdje su uspijevale `itarice. Kad Sumame ode u svoj
kraj, zabrani da se p{enica isporu~i u Meku.
Kurej{ije su se uzmu~ile, a onda napisa{e Resulullahu, a.s., pismo u kojem ga mole
da im se smiluje i da zamoli Sumamea da im po{alje `itarice. Resulullah, a.s., to i u~ini, a
on im isporu~i. 532
Resulullah, a.s., u njihovoj domovini ostade dva dana. Slao je u brda svoje izvidni~ke
grupe ne bi li koga uhvatilii, ali bez uspjeha, jer su se ve} razbje`ali i posakrivali.
Nakon toga Resulullah, a.s., krenu u Asfan Odatle posla deset konjanika u Kera - l -
Gamim, blizu Meke, da bi za njih ~ule Kurej{ije. Kad je i taj posao ura|en, vrati se Resulullah,
a.s., u Medinu iz koje je na ovom putu odsustvovao ~etrnaest dana.
karavana. Ona to u~ini, a Resulullah, a.s., objasni ljudima da vrate imovinu na lijep na~in,
bez prisile. Muslimani vrati{e sve {to su uzeli, od najve}eg do najmanjeg, a Ebu el - HAris
vrati se u Meku i ljudima predade njihovu robu. Nakon toga primi islam i odseli u Medinu.
Resulullah, a.s., vrati mu Zejnebu za `enu na osnovu prethodnog braka, i pored odvojenog
`ivota vi{e od tri godine, {to potvr|uje i sahih hadis. 533 To je u~inio Resulullah, a.s., zato, {to
ajeti o zabrani udaje muslimanke za nemuslimana nisu bili do tada objavljeni. [to se ti~e
hadisa koji navodi da ju je dao Ebu el - Asu pod novim nikahom (vjen~anjem), ili vratio mu je
nakon {est godina odvojenog `ivota, oni nisu sahih hadisi ni po zna~enju, ni po lancu
prenosilaca (senedu). 534
^udno je da se neki ~vrsto dr`e ovog slabog hadisa, kad imaju sahih hadis. Oni ka`u:
Ebu el - Haris primio je islam pred kraj 8. g.H., neposredno pred osloba|anje Meke.
Potom sebe pobijaju pa ka`u: Zejneb je umrla po~etkom 8. g.H. Mi smo primili dokaze u
komentaru djela Bulugul - meram, a Musa ibn Ukbe sklon je mi{ljenju da se ovaj doga|aj
dogodio 7. g.H.
6. Zejdova akcija, ponovo, u Tarf ili Tark u mjesecu d`umadel - ahire, 6. g.H. Zejd
krenu s petnaest ljudi na Benu - Selabea. I opet beduini pobjego{e. Bojali su se da nije
Resulullah, a.s., krenuo na njih. Od njih Zejd zaplijeni dvadeset deva, a odsustvovao je
~etiri dana.
7. Zejdova izvidnica u Vadi - l - Kura, u mjesecu red`epu, 6. g.h. Zejd krenu s dvanaest
ljudi u Vadi - l - Kura, radi izvi|anja neprijateljskog kretanja. Napado{e ih stanovnici Vadi
- l - Kura, pa ubi{e devet, a trojica se spasi{e. Me|u njima je bio i Zejd bin el - Harise. 535
8. Akcija El - Habet. Taj izvi|a~ki pohod dogodio se u red`epu, 8. g.H. Me|utim,
prema doga|aju, izgleda da je bio prije primirja na Hudbeji. D`abir pri~a: Poslao nas je
Resulullah, a.s., s tristo jaha~a (na ~elo nam je postavio Ebu - Ubejdea bin el - D`erraha),
da motrimo na kurej{ijski karavan. Dok smo izvi|ali, spopade nas `estoka glad, pa smo
jeli li{}e koje jedu deve (a li{}e se zove El - Habet), te je po njemu vojska dobila ime El
- Habet. Tada jedan od ljudi zakla tri grla,pa jo{ dva puta po toliko. Ebu - Ubejde zabrani
dalje klanje grla. Zatim nam more izbaci morsku `ivotinju zvanu El - Anber. Jeli smo od
nje meso pola mjeseca, tako|er smo od nje i osu{ili mesa. Od toga se oporavismo. Ebu -
Ubejde uzeo je jedno rebro te `ivotinje i izabrap najvi{eg ~ovjeka s najkrupnijomdevom,
te mu naredio da pro|e ispod njega. Rebro je bilo toliko da je jaha~ pro{ao ispod njega.
Od toga smo mesa sa sobom ponijeli suhih komada. Kad smo se vratili u Medinu, ispri~asmo
Resulullahu, a.s., {ta se sve desilo, a on re~e: To je bila opskrba koju vam je Allah, d`.{.,
darovao. Da li imate jo{ toga mesa da i nama date? Mi poslasmo meso Resulullahu, a.s.536
Napominjemo, da ova pri~a po svom sadr`aju ukazuje da je ovo bilo prije El - Hudejbije,
jer muslimani nisu presretali kurej{ijske karavane poslije primirja na Hudejbeji.
Zape~a}eni d`enetski napitak 289
Taj pohod, iako nije bio {irokih dometa i velikih borbenih djejstava s vojnog aspekta,
imao je i te kako va`nih drugih ~inilaca koji su uzdrmali islamsko dru{tvo i unijeli nered, ali
i bili razloggoomm da se otkriju i poka`u munafici (licemjeri). Tim povodom objavljeni su
i neki ukoravaju}i propisi koji su isalmskom dru{tvu dali posebnu sliku blagosti, ~asti i
du{evne ~isto}e.
Prvo }emo re}i ne{to o bitki, a potom o tim psihilo{kim vrednotama.
Taj pohod se odigrao u mjesecu {abanu, 6. g.H. prema najpouzdanijim saznanjima.
537
Uzrok je namjera poglavara Benu el - Mustalak, El - Harisa bin Ubejja Dirara, koji je
krenuo s vojskom da pokori Resulullaha, a.s. Ta vijest do|e do Resulullaha, a.s., te on
posla Burejdet bin Husajjib el - Eslema da provjeri ta~nost vijesti.
On srete El - Harisa bin Ebi - Dirara, pa je s njim razgovarao, i on mu je potvrdio svoju
namjeru.
Po{to je vijest bila ta~na, Resulullah, a.s., iskupi ashabe i pohita s vojskom. Na put su
krenuli 2. {abana. S njima je krenula i grupa munafika koji nisu u~estvovali u ranijim
bitkama. Resulullah, a.s., ostavi u Medini Zejda bin el - Harisa, a neki ka`u Ebu - Zerra ili
Samilet bin Abdullahael - Lejsa, za svoga zamjenika.
Haris bin Dirar poslao je {pijuna u Medinu da sazna vijesti o muslimanskoj vojsci.
Muslimani ga uhvati{e i ubi{e.
Kada do|e vijest Harisu bin Ebi - Diraru o Resulullahovom, a.s., dolasku i o ubistvu
njegovog izvi|a~a, on se veoma upla{i, a arapska plemena koja su mu se bila pridru`ila
da zajedni~ki napadnu Resulullaha, a.s., napusti{e ga.
Resulullah, a.s., sti`e s vojskom u mjesto El - Murejsiu, koje je dobilo ovo ime prema
jednom od njihovih vrelau Kudejdu, i pripremi se za borbu.
Resulullah, a.s., postroji vojsku i nad muhad`irima postavi Ebu - Bekra, a nad
ensarijama Sad bin Ubada.
Oni su jedan sat napadali strijelama, a potom Resulullah, a.s., naredi napad prsa u
prsa. Muslimani brzo dobi{e ovu bitku, a mu{rici izgubi{e. Na njihovoj strani bilo je poginulih,
a ostatak pobje`e. Resulullah, a.s., zarobi `ene, djecu i veliko bogatstvo. Kod muslimana
290 Zape~a}eni d`enetski napitak
poginuo je samo jedan ~ovjek i to od ruke ensarije, koji je od njega mislio da je neprijatelj.
Ovako su ovu bitku opisali histori~ari Resulullahovih, a.s., bitaka, a Ibn - Kajjim ka`e:
Ovakav tok bitke odudara od stvarnosti. Sukoba izme|u Resulullaha, a.s., i El - Harisa
bin Ebi -Dirara, nije ni bilo. Resulullah, a.s., izvr{io je napad samo kod bunara. Zarobio je
porodice i njihov imetak. Tako stoji u sahih hadisu: Resulullah, a.s., iznenada je napao na
Benu el - Mustalek 538.
Me|u zarobljenima je bila k}er El - Harisa, poglavara Benu el - Mustaleka, koja se
zvala D`uvejrija. Nju je zarobio Sabit bin Kajs, pa je Resulullah, a.s., otkupi i o`eni se
njom. Tim povodom muslimani oslobodi{e, zbog `enidbe, stotinu pripadnika plemena Benu
el - Mustaleka, koji su primili islam. Oni reko{e: Mi smo sada tazbina Resulullahu, a.s.539
[to se ti~e doga|aja koji su se desili u ovoj bitki, u ve}ini slu~ajeva su uzrokovani
dezinformacijama i smicalicama vrhovnog licemjera, poglavara munafika, Abdullaha bin
Ubejja i njegove dru`ine.540 Prikazat }emo neke njihove ru`ne radnje koje su nanijele
veliku {tetu islamskom dru{tvu Medine.
`enidbe Resulullaha, a.s., sa Zejnebom. k}erkom D`ah{a, po{to se od nje razveo Zejd bin
Harise.
Zejd je bio posvoj~e Resulullaha, a.s. Obi~aj Arapa bio je da smatraju posvoj~e kao i
ro|eno dijete. Posvojeni sin naslje|ivao je kao i ro|eni sin. Njegova `ena bila je staratelju
zabranjena kao i `ena ro|enog sina. Kad je Zejd pustio Zejnebu, pa se njom o`enio Resulullah,
a.s., smatrali su munafici da }e im to biti dobra podloga da unesu me|u muslimane netrpeljivost
i sva|u protiv Resulullaha, a.s., a za to su koristili jo{ nekoliko povoda.
1. Ova Resulullahova, a.s., `ena bila je po redu peta Resulullahova, a.s., `ena, a Kuran
je dozvolio samo sa ~etiri `ene po [erijatu. Kako mu je onda ispravan ovaj peti brak?
2. Zejneba je bila `ena njegovog sina (usvojenog), pa je brak s njom spadao u najve}i
grijeh - prema tradiciji Arapa.
Stoga su u~estale propagandne optu`be. Ispredali su na ra~una ove pri~e i bajke.
Reko{e: Muhammed ju je ugledao slu~ajno. Ali ga ona obuze svojom ljepotom, koja ga je
zanijela. Ona mu je legla na srce. Za ovu stvar saznao je i njegov posinak Zejd, pa ju je
zato otpustio da bi se Muhammed o`enio njome. Oni su {irili ove la`ne vijesti takvim
metodama, da su njihovi tragovi ispunili stranice i stranice tefsira i hadisa, pa se i danas
osje}aju tragovi tih polemika.
Ta la`na propaganda posebno je djelovala na ljude slabog imana, pa je Allah, d`.{.,
objavio jasne ajete o tom pitanju. U njima je obja{njen problem. To je bilo olak{anje onima
kojima je sumnja imalo razdirala grudi. Ti ajeti bili su lijek za njihovu boljku. Allah upozorava
na veliku opasnost od {irenja la`nih vijesti. Ovim problemom Allah, d`.{., zapo~inje objavu
sure El - Ahzab: O Vjerovjesni~e, Allaha se boj, a nevjrenike i licemjere ne slu{aj! Allah,
uistinu, sve zna i mudar je. (33:1)
Ovo je samo jedan primjer, ali veoma jasan, {ta su munafici ~inili prije Bitke Beni el -
Mustelak. Sve je to Resulullah, a.s., podnosio s velikim strpljenjem, sve dok ih nije Allah,
d`.{., porazio kuranskim ajetima, kojima u potpunosti otkriva njihove namjere:
Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dvaput u isku{enje padaju, pa opet, nit
se kaju, nit se opame}uju? (9:126)
Zape~a}eni d`enetski napitak 293
ULOGA LICEMJERA
U BITKI BENU EL - MUSTALAK
Kad je otpo~ela Bitka Benu el - Mustalak i kada se u nju uklju~i{e munafici, postupi{e
upravo onako kako Kuran ka`e: Da su po{li s vama, bili bi vam samo na smetnji, i brzo
bi me|u vas smutnju ubacili, a me|u vama ima i onih koji ih radoslu{aju. (9:47)
Oni u redovima muslimana na|o{e one koji su skloni zlu, pa ih me|usobno poveza{e
i nalo`i{e im ubita~nu propagandu protiv Resulullaha, a.s. Evo nekoliko takvih primjera:
a.s., do|e Usejd bin Hujdar i poselami ga, a zatim mu re~e: Krenuo si u neuobi~ajeno
vrijeme. Resulullah, a.s., re~e mu: A jeste li ~uli {ta ka`e Ibn - Ubejj? [ta ka`e?, upita
on. Resulullah, a.s., ponovi ono {to je ~uo: On misli, kad se vrati u Medinu, da ja~i svakako
istjera slabijeg iz nje. Usejd re~e: A ti Poslani~e! Mo`e{ ga istjerati ako ho}e{, on je, tako
mi Allaha, slab, a ti si jak! Zatim re~e: O Allahov Poslani~e, smiluj mu se, nama je Allah
poslao tebe u vrijeme kada je njegov narod spremao krunu da ga njome kruni{e. On misli da
si mu ti preoteo vlast.
Zatim pro|e taj dan. Pro|e i ta no}. Sljede}eg dana, kad u`e`e sunce, Resulullah,
a.s., izi|e me|u svijet i vidje da je narod umoran, polijegali ljudi, odmaraju se. I on ode da
se odmori. Nije `elio po~injati bilo kakav razgovor.
A Ibn - Ubejj saznade da je Ibn - Erkam prenio njihov razgovor Resulullahu, a.s., i
zakle se Allahom da nije rekao ono {to je rekao, pa ne samo to, ve} da nikako o tome nije
ni pri~ao.
Ensarije koje su bile na sijelu s Ibn - Ubejjom reko{e Resulullahu, a.s.: Mo`da je to
sve mladi} izmislio, mo`da on nije dobro ~uo {ta je Ibn - Ubejj govorio, vjeruj ~ovjeku...
Zejd pri~a: Mene poklopi briga kakvu do tada nisam nikada osjetio. Zatvorih se u
ku}u.
A Allah, d`.{., objavi Resulullahu, a.s.: Kada ti licemjeri dolaze, oni govore: Mi tvrdimo
da si ti, zaista, Allahov poslanik i Allah zna da si ti zaista Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da
su licemjeri pravi la{ci. Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvra}aju.
Ru`no je, doista, kako postupaju. To je zato {to su vjernici bili, pa nevjernici postali, i
onda su im srca zape~a}ena, pa ne shva}aju. Kad ih pogleda{, njihov izgled te ushi}uje,
a kad progovore, ti slu{a{ rije~i njihove. Me|utim, oni su kao {uplji, naslonjeni balvani i
misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pri~uvaj! Allah ih ubio,
kuda se odme}u?! A kad im se rekne: Do|ite, Allahov Poslanik }e moliti da vam se
oprosti! - oni glavama svojim tresu i vidi{ ih kako nadmeno odbijaju. Isto im je - molio ti
oprosta za njih ili ne molio - Allah im, zaista, ne}e oprostit. Allah, doista, narodu
nevjerni~kom ne}e na pravi put ukazati. Oni govore: Ne udjeljujte ni{ta onima koji su uz
Allahova Poslanika, da bi ga napustili! A blaga nebesa i Zemlje Allahova su. Ali licemjeri
ne}e da shvate. Oni govore: Ako se vratimo u Medinu, sigurno }e ja~i istjerati iz nje
slabijeg! A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova, i u vjernika, ali licemjeri ne}e da
znaju. (63:1 - 9)
Resulullah, a.s., posla po mene (pri~a Zejd) i prou~i mi ajete, koje mu je Allah, d`.{.,
objavio, a zatim re~e: Allah je potvrdio da si ti istinu govorio. 543
Interesantno je spomenuti da je sin ovog munafi~kog vo|e, a zvao se Abdullah bin
Abdullah bin Ubejj, bio plemenit ~ovjek, cijenjen od ashaba. On se ogradi od svoga oca,
isprije~i se na kapiju Medine sa isukanom sabljom i kada nai|e njegov otac, on re~e:
Zape~a}eni d`enetski napitak 295
Tako mi Allaha, ne}e{ pro}i ovuda dok to ne dozvoli Resulullah, a.s. On je jak, a ti si slab!
Kad do| Resulullah, a.s., dozvoli mu prolazak, i onda ga tek sin propusti. Njegov sin,
Abdullah bin Abdullah bin Ubejj tada re~e: O Poslani~e, ako `eli{ da ga ubijem, samo mi
naredi i ja }u ti, tako mi Allaha, donijeti njegovu glavu! 544
mu nije ni Objava dolazila, pa on potra`i savjet svojih najbli`ih drugova, {ta da radi u vezi s
h. Ai{om, r.a. Alija bin Ebi - Talib predlo`i mu da je pusti i da se o`eni drugom. To mu je samo
pokazao i{aretom, a nije i rije~ima potvrdio. Usame i ostali prisutni dado{e svoje mi{ljenje da
je zadr`i i da se ne osvr}e na ono {to njegovi neprijatelji pri~aju.
Resulullah, a.s., pope se na mimber smatraju}i da je malo onih poput Ibn - Ubejja, te
ga optu`i za la`nu potvoru.
Usejd bin Hudjar, starje{ina El - Evsa izrazi `elju da ubije Ibn - Ubejja, a Sad bin
Ubadet, starje{ina El - Hazred`a, ~ijem plemenu pripada i Ibn - Ubejj, ustade da ga brani.
Tako se izme|u njih zametnu kavga, te se di`e Resulullah, a.s., i umiri ih, pa za{utje{e.
[to se ti~e h. Ai{e, r.a., kad se vratila u Medinu, razboli se. Bolovala je cio mjesec
dana, a da ne osjeti ni malo nje`nosti i pa`nje od Resulullaha, a.s., koje je do tada imala
u sli~nim situacijama. Ona jo{ ni{ta nije ~ula.
Kad se malo pridigla, izi|e jedno ve~e s Ummu Mistah u polje. Ummu Mistah ~u pri~u
o potvori, pa zaru`i svoga sina, koji je bio u dru{tvu. H. Ai{a je priupita, {ta je to, pa joj
Ummu Mistah ispri~a.
Ai{a, r.a., vrati se ku}i, pa zatra`i od Resulullaha, a.s., da ode kod roditelja dok se
stvar ne razjasni. On joj dozvoli i ona ode. Kod njih saznade cijelu pri~u. Plakala je dvije
no}i i cio dan. Oka nije zatvorila da prilegne ili zaspi. Suze se nisu su{ila s lica. Pla~ joj je
trgao d`igerice. U tom stanju zate~e je Resulullah, a.s., prou~i {ehadet i re~e: O Ai{a, za
tebe su rekli to i to, ako si ~ista i nema{ na sebi ljage, to }e Allah ,d`.{., obzaniti, i On }e
ti oprostiti. A ako si zgrije{ila, moli Allaha da ti oprosti i pokaj se! Kad Allahov rob prizna
grijeh, a potom se pokaje da ga vi{e ne}e ~initi, Allah mu oprosti.
Tada joj suze prestado{e, ona obrisa o~i i re~e svojim roditeljima, da i oni ne{to ka`u,
ali su oni {utjeli. Potom ona re~e: Znam, tako mi Allaha, da ste ~uli ovu pri~u i da vjerujete
u nju. ^ak ste i sigurni da sam zgrije{ila. Ako vam ka`em: Ja sam nevina, a Allah zna da
je tako, vi mi ne}ete vjerovati, a ako priznam gre{ku, a Allah zna da je nisam u~inila, vi
biste mi vjerovali. Tako mi Allaha, ne nalazim za vas druge rije~i osim onih koje je izgovorio
Jusufov otac: I ja se ne}u jadati, od Allaha ja tra`im pomo} protiv ovoga {to vi iznosite.
(12:18) 545
Ona se okrene i ode da legne, a u isti vakat do|e Objava Resulullahu, a.s., i on se
po~e smijati. Tada joj se , u tom vremenu, prvi puta obrati: O Ai{a, Allah te je opravdao i
potvrdio tvoju vjernost. Tada joj se obrati majka: Idi, pri|i mu. Ai{a re~e, ~vrsto ubije|ena
u svoju bezgrje{nost i jo{ vi{e uvjerena u Resulullahovu, a.s., ljubav: Tako mi Allaha,
ne}u mu pri}i, i ne}u nikome zahvaliti osim Allahu, d`.{.
Ajeti koji su objavljeni povodom potvore jasno govore o toj situaciji. Allah, d`.{., ka`e:
Me|u vama bilo je onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne,
to je dobro po vas. Svaki od njih bit }e ka`njen prema grijehu koji je zaslu`io, a onoga od
Zape~a}eni d`enetski napitak 297
njih koji je to najvi{e ~inio, ~eka patnja velika. Deset ajeta govori o ovom doga|aju (24:11 -
21). Sa po osamdeset batina ka`njeni su oni koji su prepri~avali la`nu potvoru: Mistah bin
Esase, Hassan bin Sabit, Hamna bint D`alis, a najve}i la`ac, koji je i izvor ove potvore, nije
dobio kaznu. Ona bi donekle oprala njegov grijeh, za to mu je Allah, d`.{., obe}ao velike
patnje na ahiretu. A mo`da je po{te|en zbog istog razloga, zbog kojega nije ubijen, ve} je
ostavljen u `ivotu. 546
I tako je, tek nakon mjesec dana, otklonjena sumnja i nevjerica koja je kru`ila Medinom,
i koja je dovodila svojim pri~ama ~itavo stanje do usijanja.
Poglavar licemjera pokunjio je svoju glavu onoga momenta kada ga je Allah, d`.{.,
razotkrio, te je dugo nije mogao ispraviti. Ibn - Ishak ka`e: Kad bi Ibn - Ubejj poslije toga
ne{to izmislio ili poku{ao, njegov narod bi ga ka`njavao. Resulullah, a.s., jednom prilikom
upitao je Omera, r.a.: Kakvo je stanje sada Omere, {ta ~ini Ibn - Ubejj? Tako mi Allaha,
da sam ga ubio onda kada sam te molio, mnogi bi se bunili, a da im sada naredim da ga
oni ubiju, odmah bi to u~inili.
Omer kasnije pri~a: Shvatio sam, tako mi Allaha, da je Resulullahovo, a.s., mi{ljenje
daleko beri}etnije od moga. 547
Pleme Batnu - Fuzare `eljelo je mu~ki ubiti Resulullaha, a.s., pa on posla Ebu - Bekra na
njih.
Pripovijeda jedan od u~esnika ovog pohoda, Selema bin el - Ekva: Krenuo sam s Ebu
- Bekrom. Kad smo tamo stigli i klanjali sabah, naredi nam da izvedemo napad. Do{li smo do
vode i tu je Ebu - Bekr poubijao neke ljude.
Ja ugledah gdje velika grupa s djecom bje`i prema brdu, pa se pobojah da ne pobjegnu
u brda. Sustigoh ih i odapeh strijelu izme|u brda i njih. Oni zastado{e upla{eni. Me|u
njima nalazila se jedan `ena, Ummu Kirfe. Na sebi je imala odje}u od ukra{ene ko`e. S
njom je bila njena k}er, prava arapska ljepotica. Povedoh ih Ebu - Bekru. On mi pokloni
njenu k}er. Ja je i ne dotaknuh.
Resulullah, a.s., zatra`i je od Ebu - Bekra za k}er Ummu Kirfe, pa je posla u Meku i za
nju dobi zarobljene muslimane iz Meke. 548
Neki ka`u da je ovaj pohod bio 7. g. H. Ummu Kirfa bila je pravi {ejtan. Ona je ta koja
je poku{ala organizirati ubistvo Resulullaha, a.s., i za to pripremila trideset konjanika iz
svog plemena.
Stoga je dobila zaslu`enu kaznu, pobijeno je i svih 30 njenih vojnika.
4. Kerez bin D`abir el - Fihrij 549 na podru~je Urejne, krenuo je u mjesecu {evalu 6.
g.h. To se desilo kad j jedna grupa ljudi iz plemena Ukel i Urejne primila islam i kad su se
nastanili u Medini. Nije mi prijao zrak Medine, pa ih je Resulullah, a.s., poslao u pa{nja~ki
kraj Zevd i naredio im da piju mlijeko i mokra}u deva. Kad su ozdravili, ubi{e Resulullah,
a.s., pastira, pa potjera{e deve i odmetnu{e se od islama.
Resulullah, a.s., posla Kereza s dvadeset ashaba da ih tra`i. Resulullah, a.s., molio je
Allaha: Moj Allahu, u~ini ih slijepim da ne vide put (odmetnici od vjere), neka im put bude
tje{nji nego {to mogu pro}i. Allah, d`.{. usli{a Resulullahovu, a.s., dovu. On im zaslijepi
vid i zamra~i put. Kerez ih susti`e s ashabima, odsje~e im ruke i noge i izbi o~i, kao kaznu
za ono {to su u~inili. Ostavljeni su na pustom mjestu gdje su i umrli.550 Pri~u o njima
nalazimo u sahih hadisu koji prenosi Enes.551
Nakon ovih vojnih poduhvata, pisci Sira navode jo{ pohod Amr bin Umejjea ed -
Damerije sa Selemom bin Ebi - Selemom, u {evalu, 6. g. H.
Oni su krenuli u Meku da tamo ubiju Ebu - Sufjana, jer je Ebu - Sufjan bio poslao
beduina da ubije Resulullaha, a.s. Sufjanovi egzekutori nisu uspjeli u djelo provesti svoj
zadatak.
Spominje se da je Amr usput ubio trojicu ljudi. Tako|er se spominje da je Amr na
ovom putu uzeo tijelo Hubejba, {ehida, a nama je poznato da je Hubejb ubijen poslije Er -
Red`ia, nekoliko dana ili nekoliko mjeseci. A doga|aj Er - Red`ia bio je 4. g. H. Meni nije
jasno da li su pisci pomije{ali ova dva putovanja ili su ova dva doga|aja bili u okviru
jednog putovanja, onog u 4. g. H.
Zape~a}eni d`enetski napitak 299
Profesor El - Mensur Fevri tvrdi da ovaj pohod i nije bio ratni pohod ili sukob. Jedino Allah
zna.
To su bili vojni pohodi i borbe poslije Ahzaba - Hendeka, i Benu - Kurejze. Ni u jednom
nije do{lo do `estokog uzajamnog okr{aja. To su samo bili mali iznenadni napadi, jer su ovi
muslimanski pohodi bili samo izvi|a~kog karaktera ili pohodi revan{a za u~injeno zlo, bilo od
beduina ili drugih arapskih plemena koja se nisu htjela pokoriti.
O~ito je da su svi doga|aji poslije Bitke Ahzab krenuli drugim tokovima. Moral
neprijatelja islama bio je u stalnom padu. Izgubili su nadu u razbijanje snage muslimana.
Ovaj preokret je veoma jasno do{ao do izraza u Primirju na Hudejbiji. Priirje je moglo
zna~iti samo jednu jedinu stvar: priznavanje snage i vrijednosti islama i njegovog
prihva}anja na arabijskim prostorima.
DOGA\AJI NA HUDEJBIJI
(zul - kade 6. g. H.)
OKUPLJANJE MUSLIMANA
Resulullah, a.s., pozva okolna beduinska plemena da krenu s njim, ali mnogi od njih
ne odazva{e se. Resulullah, a.s., spremi svoju ~istu odje}u, uzjaha svoju deve “El - kasva”
i ostavi u Medini za nadzornika Ibn - Ummi Maktuma, a neki ka`u Nemileta el - Lejsija. Iz
Medine krenu u ponedjeljak u osvit prvog zulkadeta, 6. g. H. Sa sobom je poveo svoju
`enu Ummu - Selemu, uz jo{ hiljadu i ~etiri stotine ili hiljadu i pet stotina ljudi. Niko s njim
nije krenuo naoru`an, osim putni~kim oru`jem, koje ~ini sablja u koricama.
Zape~a}eni d`enetski napitak 301
ovakvom mom stanju (u ihramima), makar ostao sam ja, ili dok Allah svoju volju ne izvr{i.”
Budejl mu na te rije~i odgovori: “Obavijestit }u ih o svemu {to si rekao.” On zatim ode
kod Kurej{ija i re~e im: “Ja dolazim od onoga ~ovjeka (Resulullaha), a i usput sam ~uo
kako govori interesantne stvari. Ako ho}ete, ponovit }u njegove rije~i.” Zlobnici kurej{ijski
povika{e: “Nema potrebe da nam i{ta od njega prenosi{“, a jedan pametniji ~ovjek re~e:
“Hajde, daj reci nam to {to si ~uo.” On ispri~a sve {to je Resulullah, a.s., kazao. Kurej{ije
su `eljele provjeriti ta~nost njegovih rije~i, pa posla{e Mikreza bin Hafsa do Resulullaha, a.s.
Kad ga ugleda, Resulullah, a.s., re~e: “To je zloban i lukav ~ovjek.” A kad on do|e i kad mu
se Resulullah, a.s., obrati, re~e mu sve isto kao {to je rekao i Budejlu. Mikrez se vrati
Kurej{ijama i prenese im ono {to je ~uo.
Resulullah, a.s., dohvati svoju drugu ruku, stavi {aku u {aku i re~e: “Ova moja druga
ruka je za Osmana.”
Kad se zavr{i davanje podr{ke, prispije i Osman te se i on zakle na vjernost Resulullahu,
a.s. (Za njega je to Resulullah, a.s., ve} u~inio, a on je samo potvrdio).
Od ove podr{ke odustao je samo jedan jedini ~ovjek - munafik - licemjer, zvani D`edd
bin Kajs.
Ova se ceremonija podr{ke odvijala pod drvetom. Omer, r.a., dr`ao je Resulullaha,
a.s., za ruku, a Ma’kil bin jesar podizao je granu drveta kako ne bi smetala Allahovom
Poslaniku, a.s.
Ova prisega nazvana je “Er - Ridvan”. O njoj Kur’an ka`e: “Allah je zadovoljan onim
vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.” (48:18)
SKLAPANJE PRIMIRJA
SKLAPANJE
I NJEGOVI PPARAGRAFI
ARAGRAFI (SULUHL - HUDEJBIJJA)
Kurej{ije su shvatile ozbiljnost situacije, pa posla{e hitno Suhejla bin Amra da sklopi
primirje. Oni mu strogo podvuko{e da od primirja ne}e biti ni{ta ako se ove godine ne
vrate odmah u Medinu. “Ne}emo da arapi pri~aju o nama kako je u{ao u Meku iznenada
i na silu.”
Suhejl bin Amr do|e kod Resulullaha, a.s. Kad ga ugleda, Resulullah, a.s., re~e: “On
}e olak{ati na{u situaciju. Kurej{ije sigurno `ele primirje, dok njega {alju!..” Suhejl je
dugo i dugo govorio, a zatim se slo`i{e o uvjetima primirja, a to su:
1. Da se Resulullah, a.s., vrati u Medinu i da ove godine ne ulazi u Meku, a sljede}e
godine da do|e s muslimanima i da provedu u njoj tri dana, samo s oru`jem koje nosi
putnik, a to je sablja u koricama. Kurej{ije im za to vrijeme ne smiju praviti nikakave
smetnje.
2. Obustavljanje neprijateljskog djelovanja izme|u dvije strane za period od deset
godina. U tom vremenu, dok traje primirje, ljudi }e se sigurno kretati, a oni }e jedni druge
{tititi.
3. Ko od plemena `eli da stupi u savez s Muhammedom i da po{tuje uvaj ugovor,
mo`e to da u~ini, a ko to isto `eli s Kurej{ijama, neka to u~ini. Svako takvo pleme smatrat
}e se kao dio tog naroda. Svako neprijateljstvo prema savezniku, smatrat }e se
neprijateljstvo s tom skupinom.
4. Ako neko od Kurej{ija prebjegne Muhammedu, bez dozvole svoga starje{ine, on }e
im ga vratiti u Meku, a ako neko od Muhammedovih do|e Kurej{ijama, to jeste, ako prebjegne
kod njih, oni mu ga ne}e izru~iti.
Zape~a}eni d`enetski napitak 307
Zatim Resulullah, a.s., pozva Aliju da to napi{e na papir. Resulullah mu je, a.s., diktirao:
“Bismillahir - Rahmanir - Rahim”, a Suhejl re~e: “[to se ti~e toga ‘Er - Rahman’, tako mi
Boga, mi ne znamo ko je taj. Nego, pi{i ovako: ‘Bismikellahumme’”, pa Resulullah, a.s.,
naredi Aliji neka tako napi{e.
Zatim Resulullah, a.s., nastavi diktirati:
“S ovim se sagla{ava Muhammed, Resulullah”, a Suhejl ga prekide: “Da znamo da si
Resulullah, ne bi ti zabranili ulazak u Kabu, a ne bi s tobom ni ratovali, nego pi{i ovako: ‘S
ovim se sagla{ava Muhammed, sin Abdullaha.’” Resulullah, a.s., re~e: “Ja sam Resulullah
iako mi vi ne vjerujete”, te naredi Aliji, r.a., da napi{e kako Suhejl ka`e, te da izbri{e
apoziciju Resulullah. Alija, r.a., ne htjede da to izbri{e, pa to u~ini Resulullah, a.s., svojom
rukom. Potom je ostalo napisao.
Kad je primirje sklopljeno, pleme Huzaat pristupi u savez s Resulullahom, a.s. Oni su
bili saveznici Benu - Ha{ima jo{ od vakta Abdul - Muttalibova, stoga je njihovo pristupanje
ovoj strani bilo potvrda tog starog savezni{tva.
Pleme Benu - Bekr u|e u savez s Kurej{ijama.
naknadno pri~a i ka`e: “Po`elio sam da izvu~e sablju i njom ubije svoga oca.” Me|utim,
njemu je bilo te{ko da to uradi svome ocu i tako se to zavr{i.
Resulullah, a.s., stavljao ih je na ispit ~itaju}i im uzvi{ene rije~i Kur’ana: “Kad ti do|u
vjerniceda ti polo`e prisegu - da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati i da ne}e krasti, i da
ne}e bludni~iti, te da ne}e djecu svoju ubijati...” (60:12)
Onu vjernicu koja bi prihvatila sve uvjete i dala prisegu, nije vra}ao nazad.
Muslimani otpusti{e svoje `ene nevjernice putem ovog propisa. Omer, r.a., pustio je
dvije `ene koje su bile u nevjerstvu. Jednom od njih o`eni se Muavija, a drugom Safvan
bin Umejje.
REZULTATI UGOVORA
REZULT
Prou~avaju}i paragrafe ugovora, bilo da tra`imo njihov dubinski smisao ili povr{insko
zna~enje, dolazimo, bez ikakve sumnje, do veoma zna~ajnog zaklju~ka, a to je, da je
primirje i ugovor na Hudejbiji prva verbalna pobjeda muslimana, za koje Kurej{ije do tada
nisu htjeli ni ~uti, a kamoli u bilo ~emu priznati. Naprotiv, oni su `eljeli da iskorijene
muslimane do posljednjeg, i `eljno i{~ekivali da do~ekaju trenutak njihovog kraja. Oni su
svim silama nastojali da se isprije~e izme|u islamske misije i ljudi s obzirom da su zauzimali
i duhovno i svjetsko vo|stvo na Arabijskom poluotoku.
^injenica je da i sam pristanak Kurej{ija na ponu|eno primirje zna~i priznavanje jedne
nove snage na tim prostorima, snage muslimana, te da Kurej{ije nisu u mo}i da ratuju
snjima. Va`no je napomenuti da tre}i paragraf hudejbijskog ugovora ukazuje na to, da su
Kurej{ije zaboravile na svoje vjersko i svjetovno vo|stvo u Arabiji, i da ih sada vi{e niko i
ni{ta ne interesira, te da se moraju brinuti o sebi.
A {to se ti~e ostalih plemena, pa i ~itave Arabije, ako ho}e da prihvate islam si, to
Kurej{ije ne interesira, i oni se ne}e ni u {ta mije{ati.
Nije li, onda, to totalni poraz njihov i nije li to velika i jasna pobjeda muslimana?
Veoma je va`no napomenuti, da dugotrajni ratovi i povremene bitke koje su vo|ene
izme|u muslimana i njihovih neprijatelja nisu bili sa ciljem - govorimo o muslimanima - da
se steknu materijalna dobra, osvoji teritorija, ubijaju ljudi, ili na silu neprijatelj prevede na
islam, ve} je jedini cilj bio da su muslimani putem ovih ratova i bitaka `eljeli potunu slobodu
ljudima u iskazivanju uvjerenja i vjere. “Pa onaj ko `eli da vjeruje neka vjeruje, a ko `eli
da ne vjeruje, neka ne vjeruje.” (Kur’an)
Izme|u ~ovjek i onoga {to on `eli ne smije se isprije~iti nikakva sila. Vjerska tolerancija
i socijalna jednakost su moto islama. Uspjeh koji je is~am do`ivio u mirno doba poslije
ovog ugovora, ne bi se mogao posti}i ratovanjem ni onda kad je pobjeda bila o~igledna.
Zbog velike {irokogrudnosti islama, muslimani su postigli ogroman uspjeh na polju ed
- d’aveta - {irenja same vjere. I dok je broj muslimana prije primirja na Hudejbiji bio svega
3000, muslimanska vojska je, samo dvije godine nakon primirja, brojala 10000 boraca
310 Zape~a}eni d`enetski napitak
DRUGO RAZDOBLJE
NOVA ET
NOVA AP
ETAP A U HIST
APA ORIJI ISLAMA
HISTORIJI
Prije nego nastavimo s pra}enjem vojnih aktivnosti u ovom periodu, posvetit }emo ve}u
pa`nju me|usobnom dopisivanju Resulullaha, a.s., s vladarima i kraljevima. U korespondenciji
im nudi islamsko u~enje zbog kojeg su muslimani ina~e pretrpjeli sve dotada{nje patnje, bol,
nesre}u, smicalice, licemjerstvo, bitke i ratove.
KORENSPONDENCIJA ALLAHOVOG
POSLANIKA (SLANJE PISAMA
KRALJEVIMA I VLADARIMA)
Krajem 6. g.h. kad se Resulullah, a.s., vratio sa Hudejbije, napisao je kraljevima poruku
kojom ih poziva u islam.
Kad je donio odluku za pisanje, reko{e mu da oni ne primaju nikakvu korenspondenciju
bez pe~ata. Resulullah, a.s., uze srbreni prsten i na njega ugravira Muhammed, Resulullah.
Ovaj pe~at je ugraviran u tri reda: u prvi red Muhammed, u drugi red Resul, a u tre}i red
Allah, ali su se redovi ~itali odozdo na gore: Allah, Resul, Muhammed. 560
Resulullah, a.s., izabra me|u ashabima naju~enije i najsposobnije ljude da budu njegovi
ambasadori, preko kojih }e komunicirati s kraljevima.
Profesor El - Allama el - Mensur Fevri tvrdi da je Resulullah, a.s., poslao svoje del-
egate u osvit mjeseca muharema 7. g.h. prije odlaska u Hajber na nekoliko dana. 561
Mi }emo dati tekst ovih prepiski.
Prenosi Bejhekija od Ibn - Ishaka tekst Resulullahovog, a.s., pisma upu}enog Ned`a{iji,
koji glasi: “To je pismo od Muhammeda, Poslanika, Ned`a{iji el - Ashametu, velikanu Abesinije,
neka je mir na onoga koji slijedi Allahovu uputu i vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, a ja
svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, Koji nema `ene
ni sina, i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, i pozivam te da primi{
islam, jer ja sam zaista Njegov poslanik. Primi islam, bit }e{ spasen.”
“O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i, i nama i vama zajedni~ke:
da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, i da jedni
druge, pored Allaha, bogovima ne dr`imo! A ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci
da smo mi muslimani.’ (3:64), pa ako odbije{ snosit }e{ grijeh cijelog kr{}anskog naroda!”
Veliki istra`iva~, doktor Hamidullah iz Pariza, prona{ao je nedavno tekst
Resulullahovog, a.s., pisma, isti {to ga je Ibn - Kajjim na{ao, s razlikom samo u jednoj
rije~i. Doktor Hamidullah utro{io je veliki trud u provjeravanju toga teksta, konsultiraj}i
mnoga djela i mnoge izvore. On je u svom jednom djelu objavio tekst toga pisma, koje
glasi:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
ili
Bismillahirrahmanirrahim
ajet: “O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i i namai vama zajedni~ke.”
(3:64), kao {to mu je bio obi~aj pisati u takvim pismima. U ovom pismu na|eno je ime El -
Ashamet jasno napisano (ime Ned`a{ije), a tekst do koga je do{ao doktor Hamidullah, po
mome mi{ljenju, originalni je tekst Resulullaha, a.s., i to nakon smrti Ashameta, upu}eno
njegovom nasljedniku. Mo`da je ovo razlog {to je izostalo ime Ashameta.
Za ovakvo komentiranje ja nemam nepobitan dokaz, osim onih argumenata koji se
na~aze unutar ovih pisama. ^udno je da je doktor Hamidullah kategori~an u tome, da je
tekst koji prila`e Bejhekija od Ibn - Abbasa - doslovni tekst pisma koje je napisao Resulullah,
a.s., nakon smrti Ashameta, njegovom nasljedniku, iako je ime Ashamet jasno i ~itko
napisano, a Allah najbolje zna. 563
Kad Amr bin Umejje ed - Damerij donese pismo Negusu, on ga uze, pa ga prima~e
o~ima, ustade iz kreveta, stade na zemlju i primi islam od D`afera bin Ebi - Taliba, te
napisa odgovori Resulullahu, a.s., o tome, i evo tog teksta:
“Bismillahirrahmanirrahim
Muhammedu, Resulullahu, od Ned`a{ije Ashameta, selamun alejke, o Allahov
Poslani~e, mir od Allaha i milost i beri}et Njegov na tebe, Allah je jedan Bog i nema
drugog boga osim Njega.
Dobio sam tvoje pismo, o Allahov Poslani~e, u kome spominje{ Isaa. Tako mi
Gospodara neba i Zemlje, zaista Isa nije ni{ta vi{e od onoga {to si naveo. On je ono {to
si rekao. Shvatili smo {ta si nam poru~io. Pro~itao nam je tvoj amid`i} i tvoj drug. Ja
svjedo~im da si ti, uistinu, iskreni Allahov Poslanik. Mi ti dajemo na{u prisegu na vjernost,
a to sam dao i tvom amid`i}u. Ja sam primio islam pred njim i predao se Allahu, Gospodaru
svjetova.” 564
Resulullah, a.s., zatra`io je od Ned`a{ija da po{alje D`afera i muhad`ire koji su bili s
njim u Abesiniji. Poslao ih je u dvije la|e s Amrom bin Umejjeom ed - Damerijem. Oni su
stigli u Medinu kad je Resulullah, a.s., bio u Hajberu. 565 Ned`a{ija je umro u red`epu
mjesecu, 9. g. H. nakon Tebuka. Resulullah, a.s., obavije{ten je od Allaha, d`.{., o njegovoj
smrti, pa mu je klanjao d`enazu i odsutnosti. Kad je Ned`a{ija umro, iza njega je naprijesto
do{ao drugi kralj, kojemu je Resulullah, a.s., tako|er napisao pismo u kome ga je pozvao
u islam. Me|utim, ne zna se da li je ovaj primio islam ili ne. 566
Dva ~ovjeka krenu{e od Resulullaha, a.s., i stigo{e kod Bazana, pa mu ispri~a{e sve
po redu. Potom sti`e poruka iz Perzije da je [irvah ubio svoga oca. U toj istoj poruci
[irvah pi{e Bazanu: “Potra`i mi ~ovjeka o kome ti je moj otac izdao naredbu. Nemoj ga
dirati dok ne dobije{ moju naredbu.”
Ova [irvahova preporuka bila je razlog da Bazan sa svim svojim Perzijancima u Jemenu
primi islam. 572
u kipove, a nare|uje da obavljate namaz, dijelite sadaku, i ~estitost, pa ako je to tako kako
ka`e{, on }e brzo zavladati ovim podru~jem gdje sam ja. Ja sam znao da }e on do}i, ali
nisam znao da je od vas (Arap). Kad bih znao da }u mo}i do njega do}i, u~inio bih sve da se
sretnemo. Da sam uz njega, noge bih mu prao!”
Zatim je pozvao da mu pro~itaju Resulullahovo, a.s., pismo. Kad zavr{i ~itanje pisma,
za~u{e se glasovi oko njega i naredi{e nam, pa izi|osmo. Ebu - Sufjan re~e: “Rekoh
njegovim drugovima kad nas je izveo: Podr`ao je sina Ebu - Keb{a (pogrdan naziv za
Resulullahove pretke). Boji se za svoju vlast.” Bio sam tada tako ~vrsto uvjeren u
Resulullahov uspjeh da sam i sam osjetio da }e i meni Allah uliti islam u srce.” 575
Ovako je pripovijedao Ebu - Sufjan. On je ispri~ao kakav je dojam na cara ostavilo to
Resulullahovo pismo. Dokaz za to su i skupocjeni radovi kojima je obdario Dihju bin Hulejfa
bin el - Kelbija, donosioca Resulullahovog, a.s., pisma. Dobio je blaga i poklone, pa kad je
Dihja bio u Hasmeju, u povratku za Medinu, napali su ga neki ljudi iz plemena D`izzam i
oplja~kali ga u potpunosti. On do|e kod Resulullaha, a.s., i obavijesti ga, a Resulullah,
a.s., posla Zejda bin Harisa u Hasmej, koji se nalazi iza Vadil - Kura, i posla s njim pet
stotina ljudi. Zejd izvr{i napad na pleme D`izzam i poubija mnoge, a zaplijeni blago i
sablje. Zaplijenio je hiljadu deva i pet hiljada ovaca i zarobio stotinu `ena i djece.
Izme|u Resulullaha, a.s., i plemena D`izzam bilo je uspostavljeno pomirenje, pa pohita
Zejd bin Rifa’at el - D`izzami, jedan od poglavara toga plemena, da ulo`i prigovor
Resulullahu, a.s. On i mu{karci njegovog plemena bili su u islamu i pomogo{e Dihji kad
su ga napali na putu, a sada je molio za pleme D`izzam oprost.
Resulullah, a.s., primi njegovu ispriku i naredi da se vrate plijen i roblje.
Ve}ina histori~ar spominju ovaj vojni pohod prije Hudejbije, a to je gre{ka, i to o~ita,
jer slanje pisma caru bilo je poslije Hudejbije. Stoga ka`e Ibn - Kajjim da je ovaj pohod,
bez sumnje, bio poslije Hudejbije. 576
Amr: “Proveo sam dane i dane pred njegovim vratima, a on bi odlazio svome bratu i
prenosio mu svaku moju rije~. Zatm me pozva jednog dana, i ja u|oh kod njega (starijeg
brata), pa me njegovi dvorjani uze{e za mi{ice, a on re~e: ‘Pustite ga’, pa me pusti{e i ja
do|oh da sjednem, a oni mi zabrani{e dok mi on ne da dozvolu. Ja ga pogledah, a D`ajfer
(stariji Abdov brat) re~e: ‘Govori, {ta tra`i{?’”
Amr: “Pru`ih mu zape~a}eno pismo. On slomi njegov pe~at i pro~ita ga do kraja.
Zatim ga dodade svome bratu, pa ga i on pro~ita. Tad sam vidio da je njegov brat nje`niji
od njega.”
D`ajfer: “Reci mi {ta su uradile Kurej{ije?”
Amr: “Slijede ga (Resulullaha, a.s.). Ima i onih koji su to svojevoljno uradili iz `elje za
vjerom, a ima i onih koji su to nerado u~inili!”
D`ajfer: “A ko je uz njega?”
Amr: “Ljudi koji vole islam i koji su ga sebi izabrali mimo drugih vjera, i koji su svojim
razumom shvatili da su uz Allahovu uputu spaseni zabludu u kojoj su `ivjeli. Ja ne znam
do sada nikoga da je ostao u takvoj nedoumici kao ti. Ti, ako danas ne prihvati{ islam i ne
po~ne{ ga slijediti, pregazit }e te konjanici i iskorijeniti. Stoga, primi islam, bit }e{ spasen
i bit }e{ priznat vladar kod svoga naroda. Ne}e te spasiti na{a vojska. Ja sam jo{ danas
ovdje, a sutra se vra}am.”
Ja se vratih kod njegovog brata Abda, a on re~e: “O Amre, ja se nadam da }e on
primiti islam, samo ako mu ne bude `ao vlasti.”
Amr: “Oti{ao sam drugi put, pa me nije htio primiti. Ja se opet vratih njegovom bratu i
rekoh mu da nisam mogao do}i do njega. Abd me odvede do D`ajfera, a on re~e:
Ja sam razmi{ljao o tvom prijedlogu da primim islam, ali sam uvidio da }u postati
najslabiji Arap, ako to tvoje carstvo dam tom ~ovjeku. Njegova vojska ne}e do}i ovdje, a
ako do|e, bit }e `estok okr{aj.”
Amr: “Ja sutra putujem nazad.”
Kad bi sutradan, Abd se pozabavio svojim bratom kome nasamo re~e: “Za{to i mi ne
bismo prihvatili? Kome god je poslao poziv za islam, odazavao mu se i primio ga.”
Amr: “Kad osvanu, D`ajfer posla po mene, pa primi islam i on i njegov brat i potvrdi{e
Resulullahovo, a.s. poslanstvo, a meni omogu}i{e da ubirem zekat i obja{njavam propise.
I bili su mi od pomo}i protiv onih koji su mi se suprotstavljali.” 580
Sadr`aj toga pisma ukazuje da je to pismo upu}eno dvojici bra}e uveliko zakasnilo za
ostalim pismima upu}enim kraljevima, a ve}ina misli da je poslano nakon oslobo|enja
Meke.
S ovim pismima Resulullah, a.s., dostavio je vjeru islam ve}ini znamenitih vladara
toga doba. Me|u njima ima onih koji su primili islam, a i onih koji su ostali u nevjerstvu.
Me|utim, bitno je da su oni po~eli razmi{ljati o Muhammedu, a.s., i o islamu.
326 Zape~a}eni d`enetski napitak
VOJNE AKTIVNOSTI
POSLIJE PRIMIRJA NA HUDEJBIJI
ugledah u daljini Resulullahovu, a.s., vojsku i konje koji di`u pra{inu. Prvi je bio Ahram, a iza
njega Ebu - Katade, a iza njega El - Mikdad bin el - Esved. Sukobi{e se Abdurrahman (vo|a
razbojnika) i Ahram (konjanik Resulullahov, a.s.). Ahram natjera konja na Abdurrahmana, a
ovaj ga rani i ubi, pa uzjaha njegovog konja. Katade pojuri za Abdurrahmanaom, susti`e i ga
i ubi.
Kad to vidje grupa odmetnika, dade se u bijeg. Mi smo ih slijedili. Ja tr~im za njima
(bez konja), a oni skrenu{e prije zalaska sunca u klanac gdje ima vode. Voda se zvala Zi
Kired. Htjedo{e da piju. Bili su `edni. Ja ih odbih od vode, i oni se ni kapljice ne napi{e.
Susti`e nas Resulullah, a.s., s konima u jacijsko vrijeme. Rekoh: ‘O Allahov Poslani~e,
razbojnici su `edni. Kad bi me poslao s vodom, dok bi oni pili, ja bih spasio {to se spasiti
mo`e, ubio bih nekoliko njih.’ Resulullah, a.s., re~e: ‘O Ibn el - Ekve’a, ti to mo`e{, ali budi
suzdr`ljiv.’ Zatim re~e: ‘Oni }e se sada zaustaviti u Gatafanu.’
Rekao je Resulullah, a.s.: ‘Na{ najbolji konjanik toga dana bio je Ebu - Katade, a
najbolji pje{ak Selema bin Amr el - Ekve’a.’
On je menni dao dva dijela iz plijena, dio koji sljeduje pje{aka i dio koji sljeduje konjanika.
Zato me posadio iza sebe na devu kad smo se vra}ali u Medinu.”
Resulullah, a.s., u vrijeme ovoga pohoda ostavio je u Medini Ibn Ummi - Mektuma da
ga zamjenjuje, a ratni bajrak nosio je El - Mikdad bin Amr. 582
UZROK BITKE
Kad se Resulullah, a.s., osigurao od jednog od tri udru`ena neprijatelja, i to
najopasnijeg, nakon primirja na Hudejbiji, `elio je da se obra~una s dva preostala
neprijatelja, i to jevrejima i arapskim plemenima Ned`da. To je bilo nu`no radi uspostavljanja
mira i sigurnosti na cijelom podru~ju Arabije. Tek tada bi muslimani, nakon dugih i te{kih
328 Zape~a}eni d`enetski napitak
ODLAZAK NA HAJBER
Ibn - Ishak pripovijeda: “Resulullah, a.s., po povratku s Hudejbije proveo je u Medini
mjesec zul - hid`e i dio muharema, a u drugoj polovini muharema krenu na Hajber.”
Komentatori - mufessiri Kur’ana - ka`u: “Allah, d`.{., Hajber je obe}ao muslimanima.
Uzvi{eni u Kur’anu ka`e: “Allah vam obe}a bogat plijen koji }ete uzeti, a s ovim je po`urio,
i ruke ljudi od vas je zadr`ao, da bi to bio pou~an primjer za vjernike i da bi vam na pravi
put ukazao.” (48:20) Allah je po`urio s primirjem na Hudejbiji, da bi stekli obe}ani plijen
zauze}em Hajbera.
Zape~a}eni d`enetski napitak 329
PUT DO HAJBERA
Resulullah, a.s., krenuo je u Hajber preko brda Isra,zatim preko Es - Suhbe, pa putem
preko doline Er- Red`ia. Od Er - Red`ia pa do Gatafana udaljenost je dvadeset ~etiri sata
hoda.
Gatafanci su se spremili i krenuli u Hajber da pomognu jevrejima. Kad su bili na putu,
~uli su iza seb veliku buku i galamu, pa su pomislili da su muslimani napali njihove porodice
i njihove imetke, te se vrati{e nazad. Tako je put izme|u Resulullaha, a.s., i Hajbera bio
slobodan.
Zatim je Resulullah, a.s., pozvao dva mladi}a (jednom od njih bilo je ime Husejl) koji
su po{li s vojskom da mu poka`u sigurniji i bolji put, kako bi u{ao u Hajber sa sjeverne
strane, ili sa strane [ama, te da onemogu}i bje`anje jevrejima u [am, a ujedno da im
prepreije~i put prema Gatafanu.
Jedan od dvojice vodi~e re~e: “Ja }u vas povesti, o Allahov Poslani~e.” On ih dovede
do jedne raskrsnice, a potom re~e: “Svaki od ovih puteva vodi do `eljenog cilja.” Resulullah,
a.s., naredi mu da ka`e ime svakog puta. On re~e: “Jedan se zove Huzn, drugi [a{, tre}i
Hatib, a ~etvrti Husejl.” Resulullah, a.s., ne htjedne krenuti ni jednim od tih puteva. Ostao
je samo jo{ jedan pravac, pa Omer, r.a., upita: “A kako se zove ovaj put?” Vodi~ odgovori:
“Merhab”, te Resulullah, a.s., odabra da idu tim putem.
Muslimani su zanli da nijednom ~ovjeku nije zatra`io od Allaha oprost a da taj ~ovjek nije
pao kao {ehid. 586 I stvarno, taj je Amir poginuo u borbi na Hajberu.
Putuju}i, vojska je ugledala iz daljine dolinu Hajbera, pa svi u jedan glas zau~i{e
tekbire: “Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallah”, a Resulullah, a.s., re~e: “Budite
pa`ljivi prema sebi, vi ne dozivate gluhoga, a ni odsutnoga, vi dozivate Onoga Koji sve
~uje i koji je najbli`i vama.” 587
U Suhbi blizu Hajbera, Resulullah, a.s., klanjao je ikindija - namaz. Zatim je pozvao da
se donese putna opskrba. Ni{ta ne doneso{e osim ka{e.
On naredi da se napravi hrane dovoljno, zatim pojede i jedo{e ostali, a iza toga se
di`e, izapra usta, pa izapra{e i ostali, pa uze da klanja ak{am, a nije obnovio abdest 588
(bio je pod abdestom od ikindije), te nakon ak{ama klanja jaciju s istim abdestom.589
pokrivaju, Gospodaru sedam zemalja i onoga {to one obuhva}aju, i Gospodaru {ejtana i
onih koje oni dovode u zabludu, mi Te molimo za dobro od ovo naselja i dobro od ovog
naroda i dobro od onoga {to u njemu ima, a utj~em Ti se od zla ovog naselja, i zla njegovih
stanovnika, i zla onoga {to u njemu ima. Krenite u ime Allaha!” 590
PRIPREMA ZA BORBU
I OSMATRANJE HAJBERSKIH UTVR\ENJA
OSMATRANJE
Uo~i bitke Resulullah, a.s., rekao je: “Sutra }e ovaj islamski bajrak ponijeti ~ovjek koji
voli Allaha i Njegovog Poslanika i kojeg vole Allah i Njegov Poslanik.” Kad osvanu dan, svi
pohrli{e i svaki od njih `elio je da on li~no dobije bajrak. Resulullah, a.s., upita: “Gdje je
Alija bin Ebi - Talib?” Odgovori{e mu: “Allahov Poslani~e, `ali se na o~i.” 591 Resulullah,
a.s., re~e: “Idite po njega.” Ljudi ga dovedo{e, a Resulullah, a.s., tada mu dade islamski
bajrak, a Alija, r.a., upita: “O Allahov Poslani~e,ho}u li se boriti protiv njih, dok ne postanu
kao i mi?” On mu odgovori: “Obuzdaj svoju pratnju, dok ne stigne{ u njihova dvori{ta,
zatim ih pozovi u islam i objasni im njihove obaveze prema Allahu, d`.{. Tako mi Allaha,
kad bi Allah jednoga od njih tvojim sebebom (posredstvom) uputio na pravi put, vrednije bi
ti bilo, nego da ima{ svo bogatstvo ovoga svijeta.” 592
Hajber je bio podijeljen na dva dijela. Svaki dio imao je svoja utvr|enja, utvrde. Prvi
dio:
1. utvrda Naim
2. utvrda Es - Sa’b bin Muaz
3. utvrda Kal’atu - z - Zubeir
4. utvrda Ebej
5. utvrda En - Nezar.
Prve tri utvrde nalaze se u podru~ju koje se zove “En - Netat”, a dvije posljednje u
podru~ju “E{ - [ekku”.
Drugi dio grada poznat je pod nazivom El - Kutejbet. On je imao tri utvrde:
1. utvrda El - Kamus (to je bilo utvr|enje Benu Ebi el - Hukajk iz plemena Benu en -
Nadira)
2. utvrda El - Vetih
3. utvrda Es - Selalim.
U Hajberu je bilo i drugih tvr|ava i kula osim ovih osam, ali su bile male i nisu imale
zna~ajnu strate{ku ulogu kao ove.
Bitka je vo|ena u prvoj polovini Hajbera (koja je imala pet utvrda), a druga polovina
grada, i pored velikog broja njihovih ratnika, predal se bez borbe.
Zape~a}eni d`enetski napitak 333
Njih dvojica povedo{e dvoboj. Izmijeni{e par udaraca, te se Murehhabova sablja zabode
u Amirov {tit. Moj amid`a Amir krenu na njega, a sablja mu je bila pokratka, pa dohvati
nogu ovom jevreju da ga udari. Sablja se odbi od Mrehhabovu nogu, vrati se nazad i udari
mog amid`u direktno u vrat. Od tog udarca pade mrtav. Za njega je Resulullah, a.s.,
rekao: “On }e dobiti duplu nagradu”, pokazuju}i dva prsta spojena. “On je marljiv vojnik i
pravi borac za vjeru.” 593
Murehhab pozva ponovo nekoga od muslimana pjevaju}i: “Cio Hajber zna da sam
Murehhab ja...”, pa mu izi|e na dvoboj Alija bin ebi - Talib. Selema bin el - Ekve’a pripovijeda
da je i Alija, r.a., njemu odgovorio u stihovima:
“Mene majka prozva da sam Hajdera,
Car svih gustih {uma, ru`nog manzara (izgleda).” 594
Alija, r.a., zamahnu sabljom, udari Murehhaba po glavi i na mjestu ga ubi.
Ubistvom Murehhaba kona~no je palo utvr|enje. 595
Kad se Alija, r.a., pribli`io utvr|enju, s utvr|enja povika ~ovjek: “Ko si ti?” Alija, r.a.,
odgovori: “Alija bin Ebi - Talib.” Jevrej: “Uzdigli ste se. tako mi onoga {to je objavljeno
Musau.”
Poslije tog pojavi se Jaser, Murehhabov brat, govore}i: “Ko }e na dvoboj?” Pred njega
izi|e Zubejr. Zubejrova majka, Safija, obrati se Resulullahu, a.s., i re~e: “O Allahov Poslani~e,
334 Zape~a}eni d`enetski napitak
a zar da pogine moj sin?” On odgovori: “Ne, nego }e tvoj sin njega ubiti.” I Zubejr ga stvarno
ubi.
Poslije ovog doga|aja krenu `estoka borba oko utvr|enja Naim. U njoj je poginulo
nekoliko jevrejskih vo|a, zbog ~ega splasnu otpor jevreja. Poslije toga nisu mogli zaustaviti
navalu muslimana.
Historijski izvori navode da je osvajanje ove tvr|ave trajalo nekoliko dana, te da su
muslimani nailazili na veoma jak otpor. Jevreji su izgubili nadu da }e o~uvati to utvr|enje,
pa se povuko{e na utvr|enje Es - Sa’b. Tako su muslimani zauzeli zidine Naima.
PREGOVORI S JEVREJIMA
Ibn Ebi el - Hakijk posla poruku Resulullahu, a.s.: “Do}i }u da se sporazumijemo”, pa
Resulullah, a.s., odgovori: “Dobro.”
Sklopi{e ugovor da se ne ubijaju jevreji koji su u utvrdama, pod uvjetom da napuste
Hajber i njegovo podru~je. Mogu povesti svoje obitelji, a da ostave Resulullahu, a.s., sve
{to su imali: ku}e, imanja, zlato, srebro, stoku i tr`i{te, te da ponesu sa sobom odje}u i
ru~ni prtljag. 598 Resulullah, a.s., tom je prilikom rekao: “Allah i Njegov Poslanik ne}e biti
odgovorni za va{e stradanje.” 599 Oni mu obe}a{e da ni{ta ne}e sakriti.
Nakon ovih dogovora izvr{ena je predaja ovih utvr|enja muslimanima i time je ostvareno
zauzimanje Hajbera.
PODJELA PLIJENA
Resulullah, a.s., `elio je da se jevreji isele iz Hajbera, ali oni povika{e: “O Muhammede,
ostavi nas da `ivimo na ovoj zemlji, da je obra|ujemo, mi je bolje poznajemo i vi~niji smo
joj od vas.” Resulullah, a.s., i njegovi ashabi nisu imali najamnike koji bi je obra|ivali, a
oni sami nisu imali vremena za nju. Resulullah, a.s., dozvoli im da ostanu u Hajberu, a da
imaju polovinu od svih vrsta prihoda, i povr}a i vo}a. To }e tako biti dok im Resulullah,
a.s., ne ustanovi druga~ije.
Resulullah, a.s., postavi Abdullaha bin Revahu da izvr{ava procjenu prihoda i podjelu.
Plodovi hajberske zemlje dijelili bi se na trideset i {est dijelova. Svaki dio mao je
svojih sto podioka, tako da je bilo ukupno tri hiljade i {esto podioka. Muslimani su dobivali
polovinu, ili hiljadu i osamsto. Resulullah, a.s., dobivao je dio kao i svaki musliman.
Druga polovina zemlje pripala je Resulullahovim, a.s., namjesnicima; jedan dio, te
ostalo za op}e potrebe ostalih muslimana. Polovina je bila izdijeljena na 1800 podioka, od
~ega je 1400 dodijeljeno u~esnicima Hudejbije kao nagrada Allaha, jer im je obe}ana
nagrada. S hudejbijskom vojskom bilo je 200 konja, a svaki konj dobio je po dva podioka
(za izdr`avanje), tako da su konjanici imali po tri podioka, a pje{aci po jedan. 600
Koliko je plijen Hajbera bio bogat saznajemo tako|er iz Buharijinog predanja koji prenosi
da je Ibn - Omer rekao: “Nismo se najeli, dok ne osvojismo Hajber.”
Buharija prenosi i od Ai{e, r.a., koja ka`e: “Kad je osvojen Hajber, rekli smo: ‘Sada
}emo se najesti hurmi!’” 601
Kad se vratio Resulullah, a.s., u Medinu, muhad`iri vrati{e ensarijama vo}njake datula
koje su dobili od njih jer su sada imali svoja imanja u Hajberu. 602
nama.’ Ostali smo s D`aferom, a onda zajedno krenusmo do Resulullaha, a.s. Stigli smo
taman kad je zauzet Hajber. Tako smo i mi dobili dio zemlje, a nije dobio niko ko nije
u~estvovao u osvajanju Hajbera, osim D`aferovih saputnika u la|i.” 603
Kad je D`afer bin Ebi - Talib do{ao kod Resulullaha, a.s., on ga do~eka i poljubi pa
re~e: “Ne znam, tako mi Allaha, {ta me je vi{e obradovalo, zauzimanje Hajbera ili dolazak
D`afera.” 604
Dolazak D`afera i njegovog dru{tva bio je neposredno nakon odlaska Resulullahovog,
a.s., delegata, Amra bin Umejeta ed - Damerije kod Ned`a{ije, da tra`i povratak D`afera.
S Amrom se vratilo {esnaest ljudi koji su u dvije la|e doputovali sa svojim porodicama. A
ostali su do{li direktno u Medinu. 605
@ENIDBA SAFIJOM
Safija je bila me|u zarobljenicama kad joj je poginuo mu` Kenanet bin Ebi el - Hakijk,
zbog svoje podlosti. Kad su zarobljenice sakupljene, do{ao je kod Resulullaha, a.s., Dihjet
bin Halifa el - Kelbi i zatra`io jednu robinju za Sebe. Resulullah, a.s., odobri mu i re~ da
izabere koju ho}e. Dihjet izabra Safiju, k}er Hujeja. Utom do|e jedan ~ovjek Resulullahu,
a.s., i re~e: “Allahov Poslani~e, dao si mu Safiju, k}erku Hujeja, a gospodaricu plemena
Kurejza i Benu - Nadira. Ona zaslu`uje da bude samo tvoja!” Resulullah, a.s., re~e:
“Pozovite ga da do|e s njom.” Kada do|o{e i kad je pogleda, Resulullah, a.s., re~e: “Uzmi
sebi drugu robinju, osim nje.”
Resulullah, a.s., predlo`i joj da primi islam {to ona i prihvati. On je tada oslobodi
ropstva i o`eni se njom. Njeno osloba|anje bilo je vjen~ani dar. Kad su na povratku u
Medinu do{li u mjesto Seddi - s - Suhbai, Safija je bila spremna za brak. Za Resulullaha,
a.s., opremila ju je Ummu - Selema, i predala mu je iste no}i. Postala mu je `ena. Resulullah,
a.s., je povodom `enidbe s njom pripremio jelo od datula s maslom i finim bra{nom.
Resulullah, a.s., proveo je s njom kao s nevjestom tri dana od svoga puta. 606
Resulullah, a.s., ugledao je na Safijinom licu modrilo, pa je upita: “[ta je to?” Ona
odgovori: “O Allahov Poslani~e, prije tvog dolaska u Hajber ugledala sam kako se Mjesec
pokrenuo i pao meni u krilo. Tako mi Allaha, nisam o tebi imala ikakvog pojma. Ispri~ah
svome mu`u, a on me udari preko lica i re~e: ‘Ti `eli{ toga kralja koji je u Medini, za
sebe.’” 607
340 Zape~a}eni d`enetski napitak
VADI - L - KURA
Prilikom napu{tanja Hajbera, Resulullah, a.s., krenuo je u Vadi - l - Kuru. U tome
mjestu `ivjela je jedna skupina jevreja, kojima se pridru`ila i skupina Arapa.
Kad su u{li u grad, jevreji ih do~eka{e strijelama, a jedna strijela ubi Resulullahovog,
a.s., slugu. Muslimani povika{e: “Prijatan mu bio D`ennet.” Resulullah, a.s., kada to ~u
povika: “Ne, tako mi Allaha, d`.{., ogrta~ koji je uzeo iz nepodijeljenog plijena (ukrao)
izgorjet }e na njemu u D`ehennemu.” Kad su to ~uli prisutni, do|e jedan od ashaba kod
Resulullaha, a.s., i re~e: “O Allahov Poslani~e, uzeo sam (ukrao sam) jedan ili dva kai{a
za svoju obu}u, {ta da radim?” Resulullah, a.s., odgovori: “Jedan ili dva kai{a, isto je,
izogrjet }e na tebi u D`ehennemu.” 611
Potom Resulullah, a.s., pripremi i povede svoje borce za napad. On predade komandu
Sa’du bin Ubadetu, koji dade jedan bajrak Habab bin Munziru, drugi Shlu bin Hunejfu,
tre}i Ubadetu bin Bi{ru. Zatim pozva stanvonike u islam, a oni odbi{e. Oni posla{e ~ovjeka
na dvoboj, pa mu iza|e Zubejr bin el - Avvam i ubi ga. Zatim izi|e drugi , pa i on poginu.
Kada izi|e tre}i ~ovjek na dvoboj, izi|e pred njega Alija bin Ebi - Talib, r.a., pa ga ubi.
Tako je u dvoboju poginulo jedanaest ljudi iz Vadi - l - Kure.
Nakon svakog dvoboja Resulullah, a.s., pozivao je ostale u islam, a oni su odbijali.
Resulullah, a.s., toga je dan klanjao, a poslije namaza ih je pozvao u islam, pozivao ih
je da vjeruju u Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, a kad sve odbi{e, onda ih je napao.
Borba je trajala do no}i. Nastavila se i sutradan. Tek {to je Sunce odsko~ilo za jedno
koplje, oni do|o{e dignutih ruku i predado{e se.
Resulullah, a.s., tada je zauzeo Vadi - l - Kuru i pokorio ga. Zaplijenio je njihovo
bogatstvo. Tu su zarobili i mnogo poku}stva, kao i raznovrsnu robu.
342 Zape~a}eni d`enetski napitak
Resulullah, a.s., proveo je u Vadi - l - Kuri ~etiri dana. S ashabima je podijelio plijen, a
zemlju i planta`e palmi ostavio je jevrejima da obra|uju. Imenovao je namjesnika612, kao {to
je u~inio i u Hajberu.
POVRATAK U MEDINU
POVRAT
Nakon predaje Tejme, Resulullah, a.s., uputi se u Medinu. U povratku su putovali
cijelu no} do pred zoru. Kad ih umor savlada, zastado{e na putu da se malo odmore.
Resulullah, a.s., re~e Bilalu: “Odspavat }emo malo, probudi nas na sabah.” Me|utim,
Bilala je savladao san na devi, pa se niko nije probudio, dok sunce nije iza{lo. Prvi se
probudi Resulullah, a.s. Digli su se i ostali i krenuli dalje, a kad su izi{li iz te doline,
zaustavio se, pozvao ljude na namaz, pa su klanjali sabah. Ima mi{ljenja da se taj doga|aj
zbio na nekome drugom putovanju. 615
Nakon analize svih bitaka s jevrejima do podatka da se Resulullah, a.s., vratio u
Medinu krajem safera ili po~etkom rebiul - evela, 7. god po Hid`ri.
Resulullah, a.s., znao je vi{e nego i jedan drugi vojskovo|a, da je mir i sigurnost u
Medini, nakon isteka mjeseci zabrane (e{huru - l - hurumi), veoma nesiguran, ima beduina
koji oblije}u oko Medine i ~ekaju zgodnu priliku da napadnu muslimane, oplja~kaju, zaplijene
imovinu ili ~ine razbojni~ka djela. Stoga Resulullah, a.s., posla izvidnicu i Ned`d da zapla{i
arapska plemena. Izvidnicu je vodio Eban bin Seid, dok je Resulullah, a.s., bio u Hajberu.
Eban bin Seid vratio se nakon obavljenog zadatka i do{ao za Resulullahom, a.s., u Hajber,
Zape~a}eni d`enetski napitak 343
Nakon {to je Resulullah, a.s., slomio dva opasna neprijateljska krila - Kurej{ije i jevreje,
ostalo mu je tre}e krilo kojem se mogao posvetiti u potpunosti. To su bili opasni beduini
Arabljani, koji su krstarili Ned`dom i koji su s vremena na vrijeme vr{ili razbojni~ke
plja~ka{ke pohode.
Te{ko je bilo poduzeti neku ozbiljniju akciju protiv ovih beduina kad oni nisu imali
svoje stalne zemlje, ni svoga stalnog mjesta boravka. Te{ko ih je bilo pokoriti ili pot~initi
i utrniti vatru zla i neprijateljstva, koja je bila opasnija od prve dvije, to jest Meke i Hajbera.
Stoga je za njih odgovarala taktika brzih i direktnih sukoba, vi{e odgojnog karaktera,
ili u vidu kazne.
Muslimani su imali nekoliko ovakvih pohoda uzastopno.
Zbog zadavanja bola muslimanima ili zbog pristajanja beduina da se udru`e s ostala
dva neprijatelja, Resulullah, a.s., krenu u pohod da opomene, opameti, a ako treba i
kazni beduine. Taj pohod bio je pod imenom “Bitka Zate - r - rikai”.
Veliki broj histori~ara navodi da je taj pohod bio 4. g po Hid`ri, ali u~estvovanje Ebu -
Musaa el - E{arije i Ebu - Hurejrea u ovoj bitki ukazuje da je ona bila poslije Hajbera.
Mi{ljenja smo da je bilo u mjesecu rebiul - evelu, 7. g. po Hid`ri.
Histori~ari “Es - Sire” navode da je Resulullah, a.s., ~uo za okupljanje plemena Enmar
ili Benu S’alebeta s Benu - Muharibom iz Gatafana, pa je pohitao da ih zatekne na okupu.
Poveo je 400 ili 700 ashaba. U Medini je imenovao Ebu - Zerra ili Osmana bin Affana.
Resulullah, a.s., putovao je i duboko prodirao u njihovu zemlju. Kada je do{ao do
mjesta koje se zove Nahla, na dva dana hoda od Medine, susreo je skupinu Gatafana. Tu
su postigli saglasnost, pa do sukoba nije do{lo. Jedino je Resulullah, a.s., klanjao toga
dana “Salatu - l - hfvi” - namaz za strah.
U Buhariji stoji, od Ebu - Musa el - E{arije, r.a., da je rekao: “Krenuli smo s Resulullahom,
344 Zape~a}eni d`enetski napitak
a.s. [esterica smo se smjenjivali na jednoj devi. Noge nam se izranjava{e, meni nokti
otpado{e. Povrijedili smo stopala, pa smo ih zamotali krpama. Po tome je ovaj pohod dobio
naziv zate - r - rikai (rikaun je od rije~i ruk’atun {to zna~i zakrpa, zavoj).” 618
U Buhariji prenosi se od D`abira: “Bili smo s Resulullahom, a.s., na mjestu Zate - r -
Rikai, ugledasmo stablo s debelim hladom, pa ga ostavismo Resulullahu, a.s. On sjaha, a
i ostali se razi|o{e oko drugih stabala. Resulullah, a.s., raskomotio se pod drvetom i na
njega oka~io svoju sablju.” D`abir dalje pripovijeda: “Izgleda da smo svi zaspali. U tom
trenutku do{ao je neki ~ovjek, od mu{rika, pod Resulullahovo, a.s., drvo, te uzeo
Resulullahovu, a.s., sablju, pa ga upitao: ‘Boji{ li me se?’ Odgovorio je: ‘Ne.’ ‘A ko te
mo`e spasiti od mene?’ Resulullah, a.s., odgovori:’Allah.’” D`abir dalje pri~a: “Tada nas
je Resulullah, a.s., pozvao i mi do|osmo i ugledasmo ~ovjeka beduina da sjedi pored
njega.
Resulullah, a.s., re~e: ‘Ovaj ovdje je izvukao moju sablju, dok sam spavao. Kad sam
se probudio u ruci mu je bila isukana sablja. Rekao mi je: - Ko }ete spasiti od mene? -
Odgovorih: -Allah, d`.{. - Eto ga sada tu sjedi.’”
Me|utim Resulullah, a.s., nije ga kaznio.
U jednom predanju stoji: “Bilo je vrijeme za namaz. Resulullah, a.s., klanjao je s jednom
grupom dva rekata, zatim su se povukli, a na njihovo mjesto do{la je druga grupa, pa je
Resulullah, a.s., i s njima klanjao dva rekata. Tako je Resulullah, a.s., i s njima klanjao
dva rekata.”619
U predanju Ebu - Avaneta stoji: “Beduinu je ispala sablja iz ruke. Resulullah, a.s.,
sagnu se, uze sablju i re~e: ‘Ko }e tebe za{tititi od mene?’ Beduin odgovori: ‘Budi dobar
(prema meni).’ Resulullah, a.s., upita ga: ‘Ho}e{ li posvjedo~iti da nema drugog boga
osim Allaha i da sam je Njegov Poslanik?’ Beduin re~e: ‘Dajem ti rije~ da te ne}u ubiti, i da
ne}u biti s ljudima koji se bore protiv tebe.’”
Ebu - Avane ka`e: “Resulullah, a.s., oslobodi ga, a on kad se vrati svom narodu, re~e:
‘Dolazim vam od najboljeg ~ovjeka.’” 620
U Buharijinom predanju pri~a Musede od Ebi - Avaneta, od Ebi - Bi{ra: “Ime ovog
beduina je Gavres bin el - Haris.621 Ibn - Had`er ka`e: “Vakidija navodi u povodu ove
pri~e da je beduinu bilo ime D’asur i da je primio islam. Me|utim, on misli da su to dvije
razli~ite pri~e i da su iz dvije razli~ite bitke, a Allah najbolje zna.” 622
U povratku iz ove bitke muslimani zarobi{e `enu, mu{rikinju, pa se njen mu` zavjetovao
da se ne}e vratiti ku}i dok ne prolije krv Muhammedovim, a.s., drugovima.
Do|e no}, a Resulullah, a.s., postavi dvojicu ljudi kao predstra`u muslimanima. To su
bili Ubad bin Bi{r i Amir bin Jaser. Ubad je bio pogo|en strijelom dok je stajao na kijamu
u namazu. On izvadi strijelu i nastavi klanjati. Pogodile su ga jo{ tri strijele, a on nije
prekidao namaz. Kad je predao selam, probudi svoga druga koji je spavao, a ovaj re~e:
Zape~a}eni d`enetski napitak 345
“Subhanallah, za{to me nisi probudio! Ubad mu re~e: “Bio sam na namazu i u~io jednu suru,
pa nisam `elio da je prekinem.” 623
Ovaj pohod imao je za cilj da unese strah u srca nepokornih beduina, koji nisu po{tivali
ni~iji zakon, i nisu se bijali nikoga. Prou~avaju}i ove pohode nakon prethodnih bitaka
primje}ujemo da su ova plemena Gatafana uveliko smanjila svoja razbojni~ka djelovanja
i uveliko se primirila. Ona su malo po malo popu{tala dok se nisu skroz predala. Uskoro
}emo vidjeti neka od ovih plemena kako u~estvuju s muslimanima u osloba|anju Meke.
Oni su se borili na Hunejnu, pa su u~estvovali i u raspodjeli plijena. Oni su dobivali i
uzdarja nakon povratka iz osvajanja Meke.
Na ovaj na~in slomljen je i tre}i neprijatelj koji je u~estvovao protiv muslimana udru`en
s Kurej{ijama i jevrejima.
Arabijskim poluotokom zavlada mir i sigurnost. Nakon ovoga, muslimani su s lahko}om
otklanjali svaku drugu opasnost. Izuzetak su bili manji incidenti s nekim pokrajinama.
Me|utim, nakon posljednjeg pohoda otpo~ele su pripreme za zauzimanje velikih zemalja
i velikih kraljevina, jer je unutra{nja situacija u islamskoj zemlji bila okrenuta u korist
muslimana i islama.
Resulullah, a.s., je {eval proveo u Medini, a onmda je iste godine, 7. g. po Hid`ri
poslao vojsku u jo{ nekoliko pohoda. Evo ne{to o tome u kratkim crtama.
1. Pohod Galiba bin Abdullaha el - Lejsija protiv El - Melevveha u Kudejdu, mjeseca safera
ili rebiul - evela, 7. g. po Hid`ri. Pleme El - Melevveha ubilo je drugove Be{ir bin Suvejda,
pa Resulullah, a.s., posla vojsku da uzme krvnu osvetu. Muslimani ih napado{e no}u,
ubi{e koga su stigli, povedo{e sa sobom plijen i krenu{e nazad. Za njima je krenula velika
potjera naoru`ane neprijateljske vojske. Me|utim, kad su se primakli muslimanima, pade
jaka ki{a, velika bujica naletje i razdvoji dvije vojske. Muslimani se tako spasi{e i ~itavi
do|o{e u Medinu.
2. Pohod zvani Hasma
Hasma, koji se desio u mjesecu d`umade-s-sanijeti (d`umadel-ahir), 7.
g. po Hid`ri. O tome je bilo govora u poglavlju “Pozivanje vladara i kraljeva u islam”.
3. Pohod Omera bin Hattaba u Turbet
Turbet, mjeseca {abana, 7. g. po Hid`ri. S njim je krenulo
30 ljudi.Putovali su no}u, a krili se danju. Vijerst o dolasku vojske sti`e plemenu Havazin,
koje je ina~e `ivjelo u turbetu, te oni pobjego{e. Kad je stigao Omer, r.a., ne na|e nikoga,
okrenu se i vrati u Medinu.
4. Pohod Be{ira bin Sa’da el - Ensarije plemenu Benu - Murre kod grada Fedka, mjeseca
{abana, 7. g. po Hid`ri, s 30 ljudi. On sti`e do njih, zarobi plijen i povede stoku. U
povratku, nave~er, sti`e za njima neprijateljska potjernica. Strijelci po~e{e ga|ati Be{ira
i njegove ljude. On je ranjen, a poginulo je svih 30 njegovih ljudi. Be{ir je uspio pobje}i
u Fedk, i sakriti se kod jevreja. Tu je ostao dok mu rane nisu zacijelile, a potom se
vratio u Medinu.
346 Zape~a}eni d`enetski napitak
NAKNADNA UMRA
Resulullah, a.s., povede 60 kurbana o kojima je vodio brigu Nad`ibe bin D`endeb el -
Eslemi.
Za umru su obukli ihrame u Zul - Hulejfi, i Resulullah, a.s., u~io je telbiju, a i muslimani
su u~ili za njim.
Resulullah, a.s., opremio se borbenim oru`jem, boje}i se da ih ne bi Kurej{ije obmanule.
Kad su stigli na Je’d`ed`, ostavio je svo oru`je: ko`ne {titove, oklopne {titove, strijele,
koplja i s oru`jem ostavio Evsa bin Hulija, ensariju, s 200 ljudi. U Meku krenu{e s putni~kim
oru`jem i sabljama u koricama. 627
Pri ulasku u Meku Resulullah, a.s., jahao je svoju devu Kasva, a muslimani su i{li uz
njega, naoru`ani sabljama okru`uju}i ga sa svih strana, u~e}i telbiju. Mu{rici si izi{li na
brdo Kajkaan, na sjevernom dijelu Meke, da gledaju muslimane. Oni su me|usobno govorili:
“Dolazi vam delegacija koju trese jesbirska groznica.”
Resulullah, a.s., naredi svojim drugovima da `urno pre|u tri kruga, a da hodom izme|u
dva “rukna” (crnog kamena i jemenskog ugla). Mogao im je narediti da `urno obi|u sve
krugove, ali ga je u tome sprije~ila `elja da poka`e Kurej{ijama svoju snagu 628 i brojnost
muslimana. Naredio je tako|er da muslimani ihrame nose tako, da im se vidi desno rame,
a krajeve ihrama da prebace preko lijevog ramena.
Kad je Resulullah, a.s., ulazio u Meku, do{ao je s prijevoja Senijjeta koji gleda na
Had`un - a mu{rici su se bili poredali da ga gledaju, a on nije prestao donositi “telbiju”
(Lebbekallahumme lebbejk, lebbejke la {erike leke lebbejka, inne - l - hamde, ve - n -
niamete leke ve - l - mulk, la {erike leke lebbejk). (Odazivam ti se Allahu, odazivam, Ti
nema{ sudruga, i sva vlast pripada Tebi, Ti nema{ sudruga, odazivam se tvome pozivu.)
Telbiju je glasno u~io dok nije do{ao do ugla na Mihd`enu, a onda je obavio tavaf
(obilazak oko Kabe) i s njim su tavafili muslimani.
U toku tavafa, a ispred Resulullaha, a.s., pjevu{io je Abdullah bin Revaha, opasan
sabljom, sljede}e stihove:
“Sklonite se nevjernici s njegovoga puta,
sklonite se, svo je dobro uz na{eg Resula.
Milostivi Allah na{, spusti po D`ibrilu,
u Kur’anu kog dostavi svome Resulu.
Moj Allahu, ja vjerujem u Tvoju Objavu,
i Tvoj Hakk ja vidim u mome islamu.
Najljep{a je ~asna smrt, na Allahovom putu,
bit }emo vas, o mu{rici, po uzoru Kur’ana.
Bit }emo vas mi udarcem, skinut glavu mu{ri~ku,
ne}e hajat drug za druga u svom tom vrtlogu.” 629
U Enesovom hadisu prenosi se da je Omer, r.a., rekao: “O Ibn - Revvaha, a zar pred
348 Zape~a}eni d`enetski napitak
BITKA NA MU’TI
POVOD ZA BITKU
Resulullah, a.s., poslao je Harisa bin Umejra el - Ezdija da odnese Resulullahovo,
a.s., pismo velikodostojniku Basre. Njemu se isprije~i [erhabil bin Amr el - Gassani,
carev namjesnik u Belki (mjesto u [amu), koji ga zarobi, sveza i posla u Basru, gdje ga
ubi{e.
350 Zape~a}eni d`enetski napitak
VOJNI ZAPOVIJEDNICI
I RESULULLAHOV
RESULULLAHOV,, A.S., NALOG NJIMA
Resulullah, a.s., postavi na ~elo vojske, Zejda bin Harisa i re~e: “Ako pogine Zejd,
naslje|uje ga D`afer, a ako pogine D`afer, onda ga zamjenjuje Abdullah bin Revvaha.” 638
Predade im bijeli bajrak i odredi Zejda bin Harisea za bajraktara. 639
Naredi im da do|u na mjesto na kojem je ubijen El - Haris bin Umejr, i da tamo{nje
stanovnike pozovu u islam, pa ako prihvate dobro i jeste, a ako ne prihvate, neka se
vojska osloni na Allaha, d`.{., i neka se bori. Tako|er im re~e: “Borite se u ime Allaha, d`.{.,
i na Njegovom putu protiv Njegovih nevjernika. Ne plja~kajte, ne palite i ne ubijajte djecu, `ene
i stare osobe. Ne smijete okaljati ~ast, sje}i stabla i palme. Ne ru{ite ku}e.” 640
Potom vojska krene, a Resulullah, a.s., izi|e da ih isprati. Pratio ih je sve do Senijetu - l
- Vedai, pa tu zastade, gledaju}i za njima. 641
MUSLIMANSKA VOJSKA
KRE]E PREMA NEPRIJATELJU
NEPRIJATELJU
Nakon dvije no}i provedene u Meanu, krenu{e prema neprijateljskoj zemlji. Heraklijeva
vojska presrete ih u jednom selu Belke, zvanom Me{arif. Kada se neprijatelj pribli`io,
muslimani se povuko{e u Mu’tu i tu se utabori{e.
Zatim su se poredali za borbu. Na svoje desno krilo postavi{e Kutba bin Katadeta el -
Uzriju, a na lijevo krilo Ubadet bin Malika el - Ensariju.
352 Zape~a}eni d`enetski napitak
REZULTATI BITKE
REZULT
Va`no je napomenuti da muslimani u ovoj bitki nisu ostvarili zadatak zbog kojega su
oti{li, a to je da osvete ubijenog Resulullahovog, a.s., izaslanika, Harisa bin Umejra,
kojeg su ubili Bizantijci u Basri. Me|utim, ova bitka imala je ogroman zna~aj na
propagandnom polju, jer je ugled muslimana probio granice Arabije. Svi su Arapi, na
prvom mjestu, bili za~u|eni i iznena|eni vije{}u o muslimanskom pohodu na najve}u
svjetsku silu toga doba na zemaljskoj kugli. Arapi su smatrali da borba zna~i uni{tenje
bi}a i izazivanje smrti kroz nesre}u, a susret ove male vojske od 3 000 boraca, da bi se
na kraju vratili s minimalnim gubicima i bez ve}e {tete, sam po sebi bija{e najve}e ~udo
toga doba. Eto, to ~udo potvrdilo je Arapima da su muslimani ne{to sasvim drugo od onih
na koje su oni navikli na tim svojim prostorima. Po~eli su shva}ati da muslimanima pomo}
i pobjeda dolaze od Allaha, d`.{., i da je njihov Muhammed, uistinu Allahov Poslanik.
Zbog svega toga vidimo svadljiva arapska plemena koja su do ove bitke stalno napadala
muslimane, da odjednom bivaju naklonjena islamu. Ubrzo iza toga na islam pre|o{e
plemena: Benu - Sulejm, E{d`ea, Gatafan, Zubjan, Fezaret i druga. Ova bitka na Mu’ti
bila je samo odsko~na daska za kona~ni obra~un s Bizantijom. Ona je poslu`ila kao
priprema za osvajanje bizantijskih krajeva koje }e muslimani zauzeti u tim dalekim divljim
prostorima.
Zape~a}eni d`enetski napitak 355
Ibn - Ishak navodi da su se muslimani spustili do vode, zemlje plemena D`ezzam. Taj
bunar (voda) naziva se Zatu - s - Selasil. 648
Ibn el - Kajjim ka`e: “To je najve}a pobjeda kojom je Allah, d`.{., uzdigao Svoju vjeru
i Svoga Poslanika, a.s., te Svoju vojsku i Svoje sljedbenike. Tom pobjedom je izbavio
Svoj grad i Svoju ku}u, koju je u~inio da bude uputa svjetovima, iz nevjerni~kih i
mnogobo`a~kih ruku. Zauze}em Meke obradovani su stanovnici Neba, povezani su
rastrgnuti konci, a ljudi su u skupinama pohrlili u Allahovu vjeru. Zemlja zablista i zasja u
svijetlu islama. 650
POVOD ZA BITKU
Ranije smo govorili da jedan paragraf hudejbijskog primirja glasi da onaj ko ho}e da
stupi u savez s Muhammedom, a.s., i potpi{e s njim ugovor, mo`e to uraditi, a isto tako ko
ho}e da s Kurej{ijama sklopi savez i potpi{e ugovor mo`e to uraditi, i da se pleme koje je
u savezu s jednom od dvije strane smatra dijelom te strane, te da se bilo kakvo
neprijateljstvo od nekog plemena, smatra neprijateljstvom cijele te strane.
Prema tom paragrafu, pleme Huzaat u{lo je u savez s Muhammedom, a.s.,
Resulullahom, a pleme Benu - Bekr s Kurej{ijama. Oba plemena bila su indirektno u
primirju, iako su u predislamskom dobu bila u velikom neprijateljstvu i pod krvnom osvetom.
Kad je do{ao islam, i stupilo na snagu primirje, oba plemena imala su me|usobnu sigurnost.
Pleme Benu - Bekr ugrozilo je ovu sigurnost pote`u}i ponovo pitanje krvne osvete iz
ranijeg perioda.
Vo|a Benu - Bekra, Nevfel bin Muavija ed - Dejli poveo je svoje ljude, mjeseca {abana,
8. g. H., te napado{e pleme Huzaat, po no}i, kraj izvora El - Vetir na obronku Meke i
pobi{e neke mu{kace. Tada je do{lo do sukoba i borbe u kojoj su Kurej{ije pru`ile pomo}
Benu - Bekru u oru`ju i ljudstvu.
358 Zape~a}eni d`enetski napitak
Kurej{ije su se borile na strani Benu - Bekra, koriste}i tamu no}i. Benu - Huzaat uspjeli
su se vratiti u Meku i na{li za{titu kod Budejla bin Verkae el - Huzaije i kod svog {ti}enika,
zvanog Refia. Amr bin Salem el - Huzaija, pohita u Medinu kod Resulullaha, a.s., i zate~e ga
u mesd`idu gdje sjedi s ljudima. Amr po~ne recitirati stihove:
“Moj Allahu, ja pozivam Ahmeda, u ime mira Benu - Ha{ima i Huzaa,
Vi ste bili djeca, a mi zreli ljudi,
kad primismo islam u inat zabludi.
Pomo} Muhammede, s Allahovom voljom,
pozovi vjernike da po|u s tobom.
Muhhamed na{ Resul,spreman je za boj,
lijep kao mladi mjesec i visok k’o bor.
Ozbiljnog je lica, odlu~nog pogleda,
do}i }e s velikom vojskom po zlotvora.
Kurej{ije smjelo prekinu{e mir,
obe}anje ~vrsto sru{i{e k’o zid.
U Keddi, u Meki, zatra`i{e spas, misle}ida ne}u japozvati vas.
U svojoj zabludi nisu neki broj,
na Vetiru s nama nametnu{e boj,
da na ruku’u i na sed`di ubiju nam soj.” 651
Resulullah, a.s., okrenu se Amru i re~e: “Ti si pobijedio, Amr bin Sal’me.” U me|uvremenu
Resulullah, a.s., ugleda oblak na nebu ({to je ina~e veoma rijetka pojava za to podneblje),pa
re~e: “Zaista }e ovaj oblak spustiti pobjedu Benu - Ka’bu.”
Iz Meke do{ao je Budejl bin Verkae el - Huzaija s grupom ljudi u Medinu da obavijesti
Resulullaha, a.s., o ~itavom doga|aju. Ispri~a{e mu ko je sve poginuo u sukobu, kao i
pomo}i Kurej{ija Benu - Bekru protiv njih. Potom se vrati{e u meku.
Ebu - Sufjan krenu po dogovoru Kurej{ija i susrete u putu Budejl bin Verkaa u Usfanu.
Budejl se upravo vra}ao iz Medine. Ebu - Sufjan ga upita: “Odakle to dolazi{ Budejle?”
(Mislio je da je on bio kod Resulullaha, a.s.) Budejl odgovori: “I{ao sam s nekim ljudima
Huzaata na obalu i u ovu dolinu.” Sufjan ga upita: “Da ne dolazi{, mo`da, od Muhammeda?”
Budejl odgovori: “Ne.”
Kad Budejl produ`i za Meku, Ebu -Sufjan re~e: “Akoje bio u Medini, sigurno je svoju
devu hranio ko{picama.” Zatim pri|e mjestu gdje se Budejlova deva odmarala pa uze
njenog izmeta, izdrobi ga i u tome je vidio “ko{pice”, pa re~e: “Kunem se Allahom da je
Budejl i{ao Muhammedu.”
Zatim on nastavi put i do|e u Medinu. U|e u sobu svoje k}erke Ummi Habibe. Krenu
da sjedne na Resulullahovo, a.s., {ilte (postelju), a k}er mu zabrani. On je upita: “O k}eri,
ne dozvoljava{ mi da sjednem na ovu postelju? Ili pretpostavlja{ mene postelji, ili postelju
meni?” Ona odgovori: “To je postelja Resulullaha, a.s., a ti se nevjernik i ne~ist.” On re~e:
“Tako mi Boga, otkako si oti{la od mene pogodilo te zlo.”
On izi|e od k}erke i ode do Resulullaha, a.s., da porazgovara snjim. Resulullah, a.s.,
nije mu ni{ta odgovorio. On potom ode kod Ebu - Bekra, r.a., pa ga zamoli da govori
Resulullahu, a.s., a Ebu - Bekr, r.a., odgovori mu: “Ja to ne}u u~initi.” Iza toga ode kod
Omera bin el - Hattaba, r.a., pa i s njim htjede popri~ati, a Omer, r.a., re~e: “Zar da se ja
zauzimam kod Resulullaha, a.s., za vas? Tako mi Allaha, da nemam ni{ta drugo osim
jednu sjemenku, s njom bih se borio protiv vas.”
Ebu - Sufjan ode kod Alije bin Ebi - Taliba, r.a., i u|e kod njega. Alija, r.a., sjedio je s
Fatimom, r.a., a Hasan, njihov sin, puzao je izme|u njih. On re~e: “O Alija, ti si mi najbli`i
krvni ro|ak, a ja sam do{ao zbog posla i sigurno se ne}u vratiti onako razo~aran kako
sam do{ao. Budi mi posrednik kod Muhammeda!” Alija, r.a., odgovorimu: “Te{ko tebi
Sufjane, Resulullah, a.s., strogo je naredio da ne smijemo s njim razgovarati o tom pitanju.”
On se okrenu Fatimi, r.a., i re~e: “Mo`e{ li ti da naredi{ ovom tvom sinu da posreduje
me|u ljudima, bit }e poglavar Arapa do smrti?” Ona odgovori: “Tako mi Allaha, moj sin je
mali da bi posredovao me|u ljudima. Resulullahu, a.s., ne treba nikakav posrednik.”
Tada se Ebu - Sufjanu mrak uhvati nao~i, pa re~e Aliji bin Ebi - Talibu, r.a., sav
uzrujan, o~ajan ipokoran: “O Ebu el - Hasane (Hasanov o~e), nalazim se u veoma te{koj
situaciji, reci, {ta da radim?”
Alija, r.a., odgovri mu: “Tako mi Allaha, ne vidim {ta bi te moglo izvu}i iz ove situacije.
Ti si poglavar Benu - Kenaneta, ustani i sam posreduj kod ljudi, a zatim se vrati u svoju
zemlju.”
Ebu - Sufjan: “Misli{ da }e mi to {ta pomo}i?”
Alija, r.a.: “Ne mislim, tako mi Allaha, ali ne mislim da ima{ drugog izlaza.”
Ebu - Sufjan ustade i ode u mesd`id. On re~e: “O ljudi, ja sam posredovao kod ljudi”, (za
360 Zape~a}eni d`enetski napitak
PRIPREME ZA BORBU
I POKU[AJ DA T
TOO OSTANE U T
OSTANE AJNOSTI
TAJNOSTI
Uzima se iz Tuberanijinog predanja da je Resulullah, a.s., naredio Ai{i, r.a., tri dana prije
nego je obavije{ten da je ugovor prekinut, da mu pripremi odje}u, a da niko ne zna ni{ta o
tome. Kad ju je posjetio njen otac (Ebu - Bekr) upitao ju je: “O k}eri moja, kakvo je to
spremanje?”
Odgovorila je: “Ne znam, tako mi Allaha.”
On re~e: “Tako mi Allaha, nije to vrijeme da se ide u boj protiv Benu - Asfera, pa gdje
onda ide Resulullah, a.s.?”
Ai{a ponovo odgovori: “Nemam pojma, tako mi Allaha.”
Tre}eg dana, rano izjutra, do|e Amr bin Salim el - Huzaija s 40 jaha~a i zapjeva: “O moj
Bo`e, ja pozivam Ahmeda...”, pa ljudi shavti{e da je ugovor prekinut. Poslije Amra do|e
Budejl, pa Ebu - Sufjan, i muslimanima bi jasno da je vijest istinita. Tada im Resulullah, a.s.,
naredi da se pripreme i obavijesti ih da ide u Meku. On se obrati Allahu, d`.{., dovom:
“Gospodaru moj, ne dozvoli da Kurej{ije i{ta saznaju i vide dok ih ne iznenadimo u njihovoj
zemlji.”
Radi sigurnosti i tajnosti tog pohoda, Resulullah, a.s., posla izvidnicu od osam ljudi pod
komandom Ebi - Katadea u dolini izme|u Zi Ha{ba i Zi el - Merveta koja je udaljena tri “burde”
od Medine (burda je 12 milja), prvog ramazana, 8. g. H., da bi neprijatelj, ako sazna, pomislio
da Resulullah, a.s., ide na tu stranu. Kad je ta izvidnica stigla na svoje odredi{te, dobi vijest
da je Resulullah, a.s., krenuo u Meku, pa i oni krenu{e za njim i sustigo{e ga. 652
Zape~a}eni d`enetski napitak 361
Hatib Ibn - Beltaa posla Kurej{ijama obavijest da se Resulullah, a.s., sprema da do|e u
Meku. Obavijest posla po jednoj `eni koja pismo sakri u svoju pletenicu. Resulullahu, a.s.,
do|e putem Objave vijest {ta je Hatib u~inio. On posla Aliju, r.a., i Mikdada da do|u na to i to
mjesto gdje ima ba{~a s breskvama i da }e u njoj na}i `enu koja u svojoj kosi krije pismo za
Kurej{ije. Obojica uzjaha{e konje i krenu{e na to mjesto. Kad do|o{e, nai|o{e na `enu u
nosiljci, na devi koju su vodili vodi~i.
Naredi{e joj da si|e s deve. Upita{e je gdje je pismo koje nosi Kurej{ijama, a ona re~e
da nema nikakvo pismo.
Naredi{e njenoj pratnji da je pretresu, pa ne na|o{e ni{ta. Alija joj re~e: “Kunem se
Allahom da Resulullah, a.s., nije krivo govorio, ani mi te nismo optu`ili bez razloga. Tako
mi Allaha, ili }e{ izvaditi pismo ili }emo te mi pretresti.” Ona vidje da s njima nema {ale,
pa re~e: “Odmaknite se!” Oni se odmako{e, a ona rasplete pletenicu i izvadi pismo iz nje,
te ga predade Aliji i Mikdadu. Oni ga odneso{e Resulullahu, a.s., i predado{e.
U pismu jestajalo: “Od Hatiba bin Beltaa, Kurej{ijama...” On ih obavje{tava o spremanju
Resulullaha, a.s., da krene u Meku.
Resulullah, a.s., pozva Hatiba i upita ga: “[ta je to Hatibe?” On odgovori: “Pri~ekaj, o
Allahov Poslani~e, sve }u ti re}i. Tako mi Allaha, ja vjerujem Allaha i Njegovog Poslanika.
Nisam se odmetnuo od islama, a ni promijenio vjeru, ali sa bio veoma vezan za Kurej{ije.
Nisam jedan od njih, ali kod njih je moja porodica, moja djeca i sav moj rod. Oni nemaju
me|u Kurej{ijama rodbinu koja }eih {tititi.”
Omer ibn el - Hatab tada re~e: “Dozvoli mi, Allahov Poslani~e, da ga ubijem. On je
izdao Allaha i Njegovog Poslanika. Postao je licemjer.”
Resulullah, a.s., re~e: “On je u~esnik Bedra. A {ta zna{, Omere, mo`da je Allah,
d`.{., pogledao u~esnike Bedra.” Zatim je rekao: “Radite {ta ho}ete, ja sam vam oprostio.”
Omerove o~i zasuzi{e i on re~e: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” 653
Tim primjerom Allah, d`.{., onemogu}io je sve obavje{tajceda dostave Kurej{ijama
bilo kakvu vijest o pripremljenosti muslimana i odlu~nosti da se bore.
A kad je stigao Resulullah, a.s., u El - Ebvu’ susreo je svog amid`i}a Ebu - Sufjana bin
el - harisa i sina svoje tetke Abdullaha bin Ebi - Umejjeta.
Resulullah, a.s., okrenu glavu od njih zbog velikog neprijateljstva i zlobe prema njemu.
Ummu Selema obrati se Resulullahu, a.s.: “Nisu, ba{, bili tvoj amid`i} i tvoja teti~na
najgori prema tebi.”
Tad Alija, r.a., re~e Ebu - Sufjanu bin el - Harisu: “Idi pred Resulullaha, a.s., i reci mu
u lice isto {to su rekla Jusufova bra}a Jusufu: ‘Allaha nam’ - reko{e oni - ‘Allah te je nad
nama uzvisio, mi smo zaista zgrije{ili.’” (12:9)
Zaista, Resulullah, a.s., ne dozvoljava da iko zna bolje govoriti od njega. Ebu - Sufjan
poslu{a, ode do Resulullaha, a.s., a Resulullah, a.s., odgovori: “Ja vas sada ne}u koriti,
Allah }e vam oprostiti; od milostivih, On je najmilostiviji.” (12:92)
Ebu - Sufjan odgovori Resulullahu, a.s., stihovima:
“Pro|e moje vrijeme, kad nosih zastavu
Ahmedovu vojsku da bacim u zabludu.
Ko no}nom putniku, no} mi bje{e tamna,
evo moje {anse, za uput u Istinu.
Uputi me Alah, da te sretnem znaj,
a zbog Njega sam tebe progonio ja.”
Resulullah, a.s., zgrabi Ebu - Sufjana za prsa i re~e: “Jeste, ti si taj {to me progonio iz
Meke.” 654
MUSLIMANSKA VOJSKA
ZAUSTAVLJA SE NA MERRI - ZAHRANU
ZAUSTA
Resulullah, a.s., putovao je od Medine poste}i. Postili su i ostali muslimani. Kad su
do{li do izvora Kudejd, izme|u mjesta Kudejda i Usfana, Resulullah, a.s., prekide post i
napi se vode. I ostali muslimani su to isto u~inili.655 Odatle je nastavio put do Merri -
Zahrana, i jacija ga zate~e u “Dolini Fatime”. On naredi vojsci da zapale baklje. Tako
odjednom planu 10 000 baklji. Resulullah, a.s., naredi stra`i da bdije, a Omera ibn el -
Hattaba, r.a., postavi za nadzornika stra`e.
sam ja Allahov Poslanik?’ On re~e: ‘[to se ti~e tvog poslanstva, meni nije jo{ sve jasno.’
Abbas viknu na njega: ‘Te{ko tebi, primi islam i posvjedo~i da nema drugog boga osim
Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, prije nego ti odsje~e glavu.’
Ebu - Sufjan primi islam i izgovori kelime - i - {ehadet.
Abbas re~e: ‘O Allahov Poslani~e, Ebu - Sufjan je ~ovjek koji voli ponos i ~ast, u~ini za
njega ne{to u tom smislu.’ Resulullah, a.s., re~e: ‘Da, evo za njega ne{to: Onaj ko se u Meki
skloni u Ebu - Sufjanovu ku}u, bit }e siguran. Tako|er, bit }e sigurni oni koji se zatvore u
ku}e, i oni koji se sklone u Mesd`idul - Haram.’”
od Kurej{ija, `estoko ih napadnite i protjerajte prema Saffi, gdje }emo ih mi do~ekati. Lijevo
krilo je predvodio Zubejr bin el - Avvam koji je nosio Resulullahov, a.s., bajrak. Njemu naredi
da u|e s gornje strane Meke, tj. od Keda, i da zabode svoj bajrak u El - Had`un, te da se ne
mi~e s tog mjesta dok mu ne do|e Resulullah, a.s., sa svojom vojskom.
Ebu - Ubejde komandirao je pje{adijom koja nije imala naoru`anja, pa je Resulullah, a.s.,
naredio da se oni sklone usred doline, kako bi se mogli upuptiti u Meku kad ve} tamo bude
Resulullah, a.s.
KLJU^ BEJTULLAHA
Nakon toga Resulullah, a.s., sjede u mesd`id. Njemu pri|e Alija, r.a., nose}i klju~
Kabe u ruci. On re~e: “O Allahov Poslani~e, dodijeli nama ~uvanje Kabe i napajanje had`ija,
Allah, d`.{., te blagoslovio.”
(U drugom predanju stoji da je to izgovorio El - Abbas.) Tada Resulullah, a.s., upita:
“A gdje je Osman bin Talha?” Oni ga pozva{e, a Resulullah, a.s., re~e mu: “Evo ti klju~
koji si imao (on je bio do tada klju~ar Kabe), danas je dan za dobro~instvo i oprost.” (U
predanju od Ibn - Sa’da, u djelu “Tabekat”, stoji da je rekao, dok mu je pru`ao klju~: “Evo
vam Bejtullah, vje~ana i naslije|ena Allahova ku}a. Od vas je ne}e mo}i preuzeti niko
osim silom silnik. O Osmane, Allah ima povjerenja u vas za ovu Ku}u, a opskrba koju
zaradite na dozvoljen na~in od ovog posla, halal vam je, i tro{ite je.”)
i ovaj {ljunak }e me izdati i obavijestitit ga (Resulullaha, a.s.).” Utom, pred njih do|e Resulullah,
a.s., i re~e: “Znam sve {ta ste rekli!” On ponovi {ta je svaki pojedina~no kazao. El - Haris
i Itab tada reko{e: “Mi svjedo~imo da si Allhov Poslanik. Ta~no znamo da to nije mogao ~uti
niko sa strane, pa da te obavijesti.”
BOJAZAN ENSARIJA
DA ]E RESULULLAH, A.S., OSTATI U MEKI
OSTA
Kad je Resulullah, a.s., zauzeo Meku, koja je njegovo rodno mjesto, njegova domovina,
ensarije me|usobno reko{e: “Ne mislite li da }e Resulullah, a.s., nakon ovoga uspjeha
ostati u svom rodnom gradu i na svojoj zemlji?”
U tome momentu, on je dignutih ruku u~io dovu na Saffi, pa kad je zavr{io, re~e: “[ta ste
372 Zape~a}eni d`enetski napitak
DELEGACIJE I IZVIDNICE
Kad se Resulullah, a.s., odmorio od rse|ivanja situacije u Meki, posla Halida bin el -
Velida da sru{i kip El - Uzat koji se nalazio u Nahli, nedaleko od Meke. Halid bin el - Velid
krenuo je 25. ramazana, 8. g.h. To bo`anstvo pripadalo je Kurej{ijama i cijelom plemenu
Beni - Kenan. To je bio najve}i njihov kip. Njegov ~uvar bio je Benu- [ejban.
Halid je krenuo s 30 konjanika, te kada do|e do kipa , on ga sru{i. Kad se vratio,
Resulullah, a.s., upita ga: “Da li si vidio {ta?” Halid odgovori: “Ne.” Resulullah, a.s., re~e:
“Onda ga nisi sru{io. Vrati se tamo i sru{i ga.” Halid se vrati srdit, vitlaju}i golom sabljom.
Pred njega izi|e gola `ena, crna, raspu{tene kose. Na nju se izvika ~uvar kipa. Halid je
udari sabljom i raspolovi je na dvoje. Nakon toga vrati se Resulullahu, a.s., i obavijesti ga
{ta je u~inio. Resulullah, a.s., re~e: “Da, to je kip El - Uzat, ona je bila o~ajna {to ga vi{e
nikad ne}e obo`avati u ovoj zemlji.”
Resulullah, a.s., posla Amra bin el - Asa, istog mjeseca da sru{i kip Suva’a. To je bio
kip plemena Huzejl u Ruhatu, tri milje od Meke. Kad je do{ao Amr do njega, vratar ga
upita: “[ta `eli{?” Amr bin el - As odgovori: “Naredio mi jeResulullah, a.s., da sru{im to
bo`anstvo.” Vratar mu odgovori: “Ne}e{ mo}i to u~initi.” Amr upita: “A za{to?” Ovaj
odgovori: “Ne da se.” Amr mu re~e: “I sada si jo{ uvijek u zabludi. Te{ko tebi, da li on ~uje
ili vidi?” Zatim se primaknu i sru{i ga. On naredi da sru{e ku}u u kojoj je bio kip, pa ni tu
ne na|o{e ni{ta. Amr upita ~uvara: “Eto, jesi li vidio?” On odgovori: “Primam islam i
predajem se Allahu, d`.{.!”
U istom mjesecu posla Sa’da bin Zejda el - E{hela sa 20 konjanika da sru{i Menata. Kip
Menat bio je u Mu{ellelu, blizu Kudejda. To je bilo bo`anstvo plemena El - Evsa, El -
Hazred`a, Gassanija i drugih arapskih plemena. Kad je Sa’d do{ao do kipa, plemenski
374 Zape~a}eni d`enetski napitak
prvaci ga upita{e: “[ta `eli{?” On odgovori: “Da sru{im Menata.” Oni reko{e: “Eto tebe i
njega (kipa).” Sa’d se prima~e, a iza kipa pomoli se gola, crna `ena, nemirnih i uzrujanih
pokreta glavom. Kukala je i udarala se u prsa. ^uvar joj re~e: “Menat, pred tobom je
grupa grje{nika prema tebi!” Sa’d je udari i ubi je, a zatim pri|e kipu, sru{i ga i zdrobi. On,
tako|er, ne na|e ni{ta u njegovom skladi{tu.
Kad se vratio Halid bin el - Velid nakon ru{enja kipa El - Uzat, Resulullah, a.s., odredi
ga u {abanu iste godine, da krene u pleme Benu - D`uzejmet i da ih pozove u islam. Neka
ne ubija nikoga, re~e mu.
Halid bin el - Velid bio je na ~elu vojske od 350 ljudi, muhad`ira, ensarija i iz plemena
Benu - Sulejma. Kad je do{ao do njih, pozvao ih je u islam, pa nisu umjeli da ka`u da su
primili islam, ve} reko{e: “Promijenili smo vjeru, promijenili smo vjeru.” Halid to nije razumio
pa ih je po~eo ubijati i zarobljavati. Svakome svom vojniku naredi da povede po jednog
zarobljenika. Potom on naredi da svaki vojnik ubije svog zarobljenika, ali ga u tome sprije~e
Ibn - Omer i njegovi drugovi, dok ne do|u do Resulullaha, a.s. Kad su stigli u Meku,
ispri~a{e Resulullahu, a.s., {ta se dogodilo, a on podi`e ruke i re~e: “Gospodaru moj, ja
sam ~ist od onoga {to je u~inio Halid.” To ponovi dva puta. 659
Pripadnici Benu - Sulejma ubili su svoje zarobljenike, a ensarije i muhad`iri nisu.
Resulullah, a.s., posla Aliju, r.a., da im da krvarinu i njihove mrtve.
Izme|u Halida i Abdurrahmana bin Avfa izbi sukob i sva|a povodom toga doga|aja. O
tome je ~uo Resulullah, a.s., pa re~e: “Polahko, polahko, Halide, ostavi na miru mog
ashaba, tako mi Allaha, kad bi imao zlata kao brdo Uhud i da ga potro{i{ na Allahovom
putu, ne}e{ dosti}i vrijednost koraka mog ashaba, pri odlasku ili dolasku.” 660
To je bila bitka za Meku. To je bio odlu~uju}i trenutak, to je velika pobjeda koja je
uni{tila idolopokloni~ko bi}e u korijenu. Ta pobjeda nije ostavila prostora ni opravdanje
arapskiim plemenima za dilemu na cijelom arabijskom prostoru.
Sva arapska plemene i{~ekivala su {ta }e se izroditi iz sukoba koji se odvijao izme|u
muslimana i idolopoklonika. Sva su ta plemena dobro znala da }e dobiti Sveti hram -
Kabu onaj koji bude u pravu i na pravom putu, i da ga ne}e mo}i dr`ati onaj koji je u zabludi.
To su se jedanput i osvjedo~ili prije pola stolje}a, kad su prista{e “slina” krenule da sru{e
Allahovu ku}u, a njih je Allah, d`.{., uni{tio i u~inio ih kao li{}e koje su crvi isto~ili.
Trebamo se sjetiti da je primirje na Hudejbiji bilo prethodnica za ovu veli~anstvenu
pobjedu. Ljudi su se u vrijeme sigurnosti opustili, pa su razgovarali me|usobno, pri~alo
se o islamu, i razmi{ljalo se o islamu. Omogu}eno je svima u Meki koji su skrivali islam,
da ga javno ispolje i da ga prakti~no manifestiraju i u islamu se natje~u.
To je uzrokovalo da mnogi ljudi pre|u na islam. To je bilo vidljivo i u ovoj bitki u kojoj je
u~estvovalo 10 000 muslimanskih vojnika, a uo~i Hudejbije bilo ih je svega 3 000.
Ta odlu~uju}a bitka otvorila je o~i narodu i poru{ila posljednje prepreke koje su bile
Zape~a}eni d`enetski napitak 375
izme|u njih i islama. Tom pobjedom muslimani su zavladali politi~kom i vjerskom situacijom
u isto vrijeme na ~itavom Arabijskom poluotoku, uzdu` i poprijeko. Muslimani su stekli
vjersko i svjetsko vo|stvo.
Razdoblje koje je otpo~elo poslije primirja, i{lo je u korist muslimana, a zavr{ilo se
slavnom pobjedom. Nakon toga otpo~elo je novo razdoblje koje je bilo u potpunosti u
korist muslimana. U njemu su muslimani bili pravi vladari kompletne situacije. Arapskim
plemenima nije preostalo ni{ta drugo, ve} da u delegacijama odlaze Resulullahu, a.s., i
primaju islam, a nakon toga da ga ponesu {irom svijeta. Za taj poduhvat posebno su bile
uspje{ne sljede}e dvije godine.
TRE]E RAZDOBLJE
U^VR[]IVANJE POBJEDE ISLAMA
U^VR[]IVANJE
BITKA NA HUNEJNU
NEPRIJATELJSKO IZVI\ANJE
NEPRIJATELJSKO
Malik je ranije poslao izvi|a~e i {pijune da {to vi{e saznaju o muslimanima. Kad se
vrati{e, vrati{e se razjedinjeni i upla{eni, a Malik bin Avf im re~e: “Te{ko vama ako ne
nosite nikakve vijesti!” Oni reko{e: “Vidjeli smo neke bijele ljude na crnobijelim konjima.
Tako nam Boga, nismo smjeli ostati zajedno, pa nas sna|e to {to vidi{.”
RESULULLAH, A.S.,
NAPU[TA MEKU I ODLAZI NA HUNEJN
NAPU[TA
U subotu, 6. {evala, 8. g. H., Resulullah, a.s., napusti Meku u kojoj je proboravio
osamnaest dana. Devtnaestog dana on krenu s 12 000 muslimana, 10 000 koji su s njim
do{li u Meku i 2 000 Kurej{ija. Ve}ina Kurej{ija bili su ljudi koji su nedavno primili islam.
Resulullah, a.s., posudi od Safvana bin Umejjeta 200 oklopa s oru`jem. U Meki je ostavio
za nadzornika Itaba bin Usejda. Kad je pala no}, do|e jedan konjanik i re~e: “Izvi|ao sam
na tom i tom brdu, i ugledah pleme Havazin s kompletnim porodicama - s djecom, `enama,
hrtanom istokom”, a Resulullah, a.s., nasmija se i re~e: “To je muslimasko bogatstvo,
sutra in{a’llah bit }e na{e.” Za stra`ara te no}i Resulullah, a.s., odabra Enesa bin Ubejja
Merseda el - Ganevije.” 662 Na svom putu iz Meke na Hunejn muslimani ugleda{e ogromno
zeleno stablo zvano Zatu Envat na koje su Arapi ka~ili svoje oru`je i kraj njega prinosli
`rtve i stajali u molitvi. Neki vojnici zapita{e Resulullaha, a.s.: “Mo`emo li i mi imati ovakvo
svrati{te kao {to imaju arapska plemena ovo u Zatu Envatu?” Resulullah, a.s., re~e: “Allahu
ekber - Allah je najve}i, vi govorite, tako mi Allaha, d`.{., kao {to je govorio narod Musau:
‘U~ini da i mi imamo svoga boga kao {to i oni imaju svoje bogove.” Resulullah, a.s., re~e:
“Vi ste narod koji ni{ta ne zna, to je tradicija, a zar }ete slijediti obi~aje onih prije vas?” 663
Tako|er je me|u muslimaskom vojskom bilo i takvih koji su se zanijeli svojom brojno{}u,
pa reko{e: “Danas nas je nemogu}e poraziti.” Takvo njihovo razmi{ljanje veoma je
ra`alostilo Resulullaha, a.s.
MUSLIMANSKA VOJSKA
IZNENADA U KLOPCI STRIJELACA
Muslimanska vojska stigla je na Hunejn u utorak nave~er, 20. {evala. Malik bin Avf
do{ao je na Hunejn prije Resulullaha, a.s. On je uveo svoju vojsku no}u u klanac Hunejna,
rasporedio zasjede po prijelazima i skrivenim prolazima, udolinama i gudurama, izdav{i
im nare|enje da zaspu ki{om strijela muslimane ~im se pojave, a potom da navale svi
kao jedan. Resulullah, a.s., pripremi i rasporedi vojsku po no}i, osigura prethodnicu i
razdijeli ljudima bajrake. U sam osvit zore, jo{ dok je bilo mra~no, muslimani su bili spremni
na Hunejnu. Zaklju~i{e da se spuste u dolinu. Nisu znali za raspore|enu neprijateljsku
zasjedu u tjesnacima ovoga klanca. I dok su se muslimani spu{tali, zasu ih ki{a strijela.
Zape~a}eni d`enetski napitak 379
Neprijateljska vojska navali, svi kao jedan, a muslimani se po~e{e brzo povla~iti, jedan
preko drugoga. Izgledalo je da je poraz neizbje`an, tako da Ebu - Sufjan bin Harb, tek
odskora musliman, re~e: “Njihov poraz se ne}e zavr{iti dok ih ne stjeramo u Crveno more.”
Tada viknu iz sveg glasa D`ebelet ili Kildet bin el - D`unejd: “Danas propade ~arolija!”
Resulullah, a.s., ostao je sam na desnoj strani. Po~eo je vikati: “Ljudi, ljudi, do|ite kod mene,
ja sam Resulullah, a.s., ja sam Muhammed bin Abdullah.” Uz njega je bio samo mali broj
muhad`ira i Ehli Bejta (rodbine Resulullaha, a.s.). U tom momentu Resulullah, a.s., ispoljio je
takvu smjelost i hrabrost kakva se ne mo`e ni zamisliti. U`urbano i neprekidno je usmjeravao
svoju jahalicu prema nevjernicima govore}i: “Ja sam Poslanik, a ne la`ov, ja sam sin Abdul
- Muttalibov.” Za svo to vrijeme Ebu - Sufjan bin el - Haris dr`ao je uzde njegove mazge, a
El - Abbas njegove uzengije, zaustavljaju}i ga, da ne `uri. Resulullah, a.s., nakon toga sjaha
i zatra`i pomo} od Allaha, d`.{., govore}i: “Gospodaru moj, spusti Svoju pomo}.”
POVRATAK MUSLIMANA
POVRAT
NA POLO@AJE I VRHUNAC BORBE
Resulullah, a.s., naredi svom amid`i Abbasu, koji je imao prodoran glas, da pozove
ashabe. Abbas pri~a: “Ja povikah najja~im glasom: ‘Gdje su tamnoputi ashabi? O tamnoputi
ashabi!’” Zatim re~e: “Tako mi Allaha, tako sam im izazvao emocije, kao kad oteljena
krava mu~e za svojom teladi. Oni povika{e: ‘O odazivamo ti se, eto nas!’”664 Me|utim,
bilo je veoma te{ko do}i do Resulullah, a.s. Trebalo je vratiti razjarenu devu koja je i{la u
drugom smjeru. ^ovjek poku{a da zaokrene svoju devu, pa ne uspije. Zatim skine svoj
oklop pa ju njime udara, ali bez rezultata; zatim bi uzeo {tit i s isukanom sabljom bi se
probijao, javljaju}i se: ‘Eto nas!’ Oko Resulullaha, a.s., okupilo se 100 ljudi koji su do~ekivali
napad i borili se.”
Potom je poziv upu}en ensarijama: “O ensarije, o ensarije”, a poslije njih pozvali su
Benu el - Harisa bin el - Hazred`a. Odjednom su sa svih strana nagrnule muslimanske
~ete, jedna za drugom, isto onako kako su i napustile polo`aj. Dvije vojske su se `estoko
sukobile. Resulullah, a.s., pogleda na bojno polje. Bitka je bila u punom jeku. Resulullah,
a.s., re~e: “Sada se rasplamsala borba.” Potom se sagnu, uze {aku pra{ine i baci je
neprijatelju u lice, pa re~e: “Lica se izobli~i{e, a Allah. d`.{., nije stvorio nikoga, a da mu
nije napunio o~i pra{inom iz te {ake, kazna ih je stigla, kraj im se nazire.”
380 Zape~a}eni d`enetski napitak
POTJERA ZA NEPRIJATELJEM
NEPRIJATELJEM
Kad su muslimani pobijedili neprijatelja, jedna je grupa prebjegla u Taif, druga u Nahlu,
a tre}a u Evtas.
Resulullah, a.s., posla u potjeru u Evtas. Potjeru je predvodio Ebu - Amir el - E{‘ari.
Do{lo je do neznatnog sukoba izme|u njih i muslimani brzo porazi{e mu{rike. U tom
sukobu `ivot je izgubio muslimanski vojskovo|a Ebu - Amir el - E{‘ari.
Druga grupa muslimana i{la je u potjeru za mu{ricama koji su pobjegli u Nahlu. Oni ih
sustigo{e, a me|u njima bio je i stari, mudri Durejd, kojeg je ubio Rebi’at bin Refi.
Za ve}inom mu{rika koji su bje`ali u Taif, krenu Resulullah, a.s., nakon {to pokupi
ratni plijen na Hunejnu.
RATNI PLIJEN
RATNI
Muslimani su na Hunejnu zaplijenili i zarobili: 6 000 zarobljenika, 24 000 deva, vi{e od
40 000 ovaca i 4 000 oka srebra.
Resulullah, a.s., naredi da se sve to zgomila i pohrani u El - D`aranu. Za nadzornika tog
ratnog plijena postavi Mes’uda bin Amra el - Gaffarija. Plijen nije dijelio dok se nije vratio iz
Bitke na Taifu.
Zape~a}eni d`enetski napitak 381
BITKA NA TTAIFU
AIFU
Ova bitka samo je produ`etak Bitke na Hunejnu. Poznato nam je da je ve}ina porodica
Hevazina i Sekifa prebjegla u Taif sa svojim glavnim vojskovo|om Malikom bin Avfom en
- Nasrijem. Oni se utvrdi{e u Taifu.
Resulullah, a.s., krenu u Taif, nakon obavljenih poslova na Hunejnu i nakon ostavljanja
ratnog plijena na ~uvanje u El - D`a’ranu. Odlazak u Taif bio je isto tako u mjesecu
{evalu, 8. g. H.
Na ~elu vojske, prethodnice od hiljadu, bio je Halid bin el -Velid, a Resulullah, a.s.,
krenuo je s ostalom vojskom.
Na putu za Taif pro{li su kroz mjesto En - Nahlu, zatim Karnul - Menazil, potom Lejt.
U Lejtu bilo je utvr|enje Malika bin Avfa., pa Resulullah, a.s., naredi da ga sru{e. Poslije
toga nastavi put prema Taifu. S vojskom se zaustavio u blizini taifskih bedema i naredio
opsadu grada.
Opsada Taifa potrajala je du`e vremena.
U Muslimovoj zbirci, u predanju od Enesa, r.a., stoji da je opsada potrajala 40 dana.
Autori “Sira” imaju razli~ite podatke. Neki ka`u da je opsada trajala dvadeset dana, neki
do petnaest, a neki osamnaest dana. 665
U tom opsadnom periodu bilo je nekih ~arki kopljima i katapultima, ali ne i direktnog
sukoba. ^im su muslimani uspostavili opsadno stanje Taifa, oni iznutra su ih `estoko
ga|ali kopljima, tako da je na muslimanskoj strani bilo ranjenih, a me|u muslimanima bilo
je i 12 mrtvih. Stoga su se muslimani morali povu}i s tog polo`aja, na mjesto gdje je
danas “Taifska d`amija”. Tu su podigli svoj tabor.
Resulullah, a.s., naredi muslimanima da ga|aju katapultima stanovni{tvo Taifa i utvrde
grada. Tako su o{tetili zidine grada. Jedna grupa muslimana po{la je u “bornim drvenim
kolima”666 kroz zidine da se uvu~e u grad, pa je na njih neprijatelj bacio usijane `eljezne
{ipke, a kada su izi{li ispod drvenih oklopa, strijelama su ih ga|ali i mnoge pobili.
382 Zape~a}eni d`enetski napitak
dao je Ebu - Sufjanu bin Harbu 40 oka srebra i 100 deva. Sufjan re~e: “A mom sinu Jezidu?”
Pa i njemu dade isto toliko, a Sufjan re~e: “A Muaviji?” Resulullah, a.s., i za njega dade kao
i za Jezida. Zatim dade Hakimu bin Huzamu 100 deva, a on ga upita da mu da jo{ toliko,pa
mu ih dade. Safvanu bin Umejjetu dade 100 deva, jo{ 100 i jo{ 100. 668 El - Harisu bin el -
Harisu bin el - Kildeu dade 100 deva, a tako podijeli i svim poglavarima i kurej{ijskog i ostalih
plemena.
Ostalima podijeli: nekima po 50, nekima po 40, dok se ne pro~u svijetom da Muhammed,
a.s., dijeli toliko da se ne boji da }e osiroma{iti. Kad su to vidjela arapska plemena,
navali{e oko njega i svako je tra`io pone{to za sebe. Toliko su se tiskali da su ga satjerali
uz jedno drvo. U toj op}oj gu`vi s njega svuko{e njegov ogrta~, pa on povika: “Ljudi,
vratite mi moj ogrta~, tako mi Stvoritelja, da imam bogatstvo tihamskih {uma 669, podijelio
bih vam ga, a vi dobro znate da nisam {krtac, a nisam ni kukavica, ni la`ov.”
Poslije toga Resulullah, a.s., stade pokraj svoje deve, pa uze s njene grbe dlaku me|u
prste i podi`e je u vis, pa re~e: “O ljudi, tako mi Allaha, ja nemam ni{ta od va{eg plijena,
~ak ni koliko to, osim petine, a i ta petina }e se podijeliti na vas.”
Nakon {to je podijelio dio onima ~ija srca je trebao pridobiti, Resulullah, a.s., naredi
Zejdu bin Sabitu da pozove ostali svijet, te da svako dobije svoj dio od plijena. Jedan dio
iznosio je po ~etiri deve i 40 ovaca svakom ~ovjeku. Jedan konjanik je imao 12 deva i 120
ovaca.
Ovakva podjela zasnovana je na vrlo mudrom politi~kom potezu. Mnogo je onih koji
istinu prihva}aju zbog svojih stomaka, a ne po svojim sposobnostima. Tako|er se stoka
vabi pomo}u djeteline, stalno pru`a svoj vrat, da bi dohvatila travu (hranu), i to ~ini sve
dok ne do|e u svoju staju gdje ima mir. I jednoj vrsti ljudi potrebne su razli~ite vrste
podstreka, ili razli~ite metode primamljivanja, dok ne do|u u stadij prisnosti sa imanom,
da ga zavole i budu zbog toga sretni. 670
Ibn - Ishak prenosi od Se’ida el - Hudrije koji ka`e: “Kad je Resulullah, a.s., podijelio ono
{to je podijelio Kurej{ijama i arapskim plemenima, a ensarije od toga nisu dobile ni{ta, oni se
razljuti{e i po~e{e razli~ita ogovaranja i negodovanja. Jedan od njih re~e: ‘Tako mi Allaha,
Resulullah, a.s., osigurao je svoj narod.’ Kod Resulullaha, a.s., do|e Sa’d bin Ubadet i re~e:
‘O Poslani~e, neke ensarije naljutile su se i rasrdile zbog takvog na~ina raspodjele ratnog
plijena. Dao si svome narodu, pa si dao velike dijelove plijena arapskim plemenima, a u
svemu tome nigdje nije bilo ensarija.’ Resulullah, a.s., upita: ‘A {ta si ti dobio Sa’de?’ On
odgovori: ‘Ja sam kao i moj narod (ensarije).’
Resulullah, a.s., re~e: ‘Pozovi svoj narod u ovaj ogra|eni prostor.’ Sa’d ode i dovede
ensarije na odre|eno mjesto. Utom do|o{e i neki ljudi od muhad`ira, pa i njima dozvoli
pristup. Do|o{e jo{ neki drugi ljudi, ali njih Sa’d sprije~i da u|u. Kad su se iskupili, Sa’d
re~e: ‘Evo ljudi, ensarije se okupi{e.’ Resulullah, a.s., do|e, stade pred njih, zahvali se
Allahu, hvalu ponovi, a potom re~e: ‘O ensarije, o ljudi, ~uo sam {ta ste pri~ali, vi se,
dakle, naljutiste na mene? A zar niste `ivjeli u zabludi, pa vas je Allah uputio na pravi put?
Bili ste siroma{ni, pa vas je Allah opskrbio. Je li to tako? I bili ste me|usobni neprijatelji,
pa je Allah va{a srca pridobio i povezao, zar ne?’ Oni odgovori{e: ‘Da. Allah i Njegov
Poslanik najpouzdaniji i najvredniji su.’ Zatim Resulullah, a.s., nastavi: ‘Ho}ete li mi dati
odgovor, o ensarije, na jedno pitanje?’ ‘A {ta da ti odgovorimo, o Allahov Poslani~e, Allahu
i Njegovom Poslaniku pripada milost i dobrota?’ ‘ Ako ho}ete, recite, a istinu }ete sigurno
kazati; do{ao si kod nas kad su te drugi u la` utjerivali, a mi povjerovasmo u tvoju istinu.
Do{ao si pora`en, a kod nas si postao pobjednik. Do{ao si protjeran, a mi smo te prihvatili
i pomogli. Do{ao si siroma{an, a mi smo te potpomogli.
Zar vam je te{ko, o ensarije, zbog toga {to sam podijelio ne{to od ovoga svijeta,
dunjaluka, da bi odre|ene ljude u islam pridobio, a vas ostavio i predao va{em islamu.
Biste li bili zadovoljni, o ensarije, da se ljudi razi|u sa svojim ovcama i devama, a vi se
vratite sa svojim Resulullahom, a.s., svojim ku}ama? Tako mi Stvoritelja, da nije hid`re,
bio bih i ja jedan od ensarija. Kad bi ovi ljudi krenuli na jednu stranu, a ensarije na drugu,
ja bih krenuo za ensarijama. O moj Allahu, smiluj se ensarijama, sinovima ensarija i
unucima ensarija.’
Ensarije zaplaka{e. Suze su obilato lile i kvasile njihove brade. Oni reko{e: ‘Zadovoljni
smo Allahovim Poslanikom. Zadovoljni smo njegovom raspodjelom i na{im udjelom u
tome.’
Resulullah, a.s., zavr{i i izi|e, a i oni izi|o{e.”
Zape~a}eni d`enetski napitak 385
Me|u zarobljenicima bila je sestra Adija bin hatima. Adij pobje`e u [am. Muslimani u
riznici kipa El - Kalesa na|o{e tri sablje i tri oklopa.
Na putu za Medinu podijeli{e ratni plijen, nakon {to izdvoji{e dio za Resulullaha, a.s.
Tako|er nisu dijelili imovinu Hatimove porodice.
Kad su se vratili u Medinu, sestra Adija bin Hatima preklinjala je Resulullaha, a.s.,
vi~u}i: “O Allahov Poslani~e, brat me napustio, a nemam ni oca, ja sam sijeda starica.
Nemam nikoga da mi hizmet u~ini (da radi oko mene), za{titi me, Allah tebe za{titio!”
Resulullah, a.s., upita: “Ko ti je brat?”
“Adij bin Hatim.” Resulullah, a.s., re~e: “Onaj {to je pobjegao od Allaha i Njegovog
Poslanika?” Resulullah, a.s., to re~e i ode. Kad osvanu, sutradan, ona ponovi iste rije~i, a
Resulullah, a.s., joj isto odgovori. Prekosutra, ona opet zatra`i od Resulullaha, a.s., isto
{to i ju~er i preju~er. Resulullah, a.s., joj napokon dade garanciju. Pored Resulullaha,
a.s., sjedio je neki ~ovjek - mo`da Alija, r.a., pa joj re~e: “Moli ga da ti da ‘humlan’.”
(humlan je poklon gostu, naj~e{}e konj i sl.) Ona zamoli Resulullaha, a.s., i on joj dade.
Nakon toga, sestra Adija bin Hatima otputova za svojim bratom u [am. Kad ga je
na{la, ispri~a mu za Resulullaha, a.s., govore}i: “U~inio je za mene ono {to ne bi ni tvoj
otac u~inio. Treba da ode{ kod njega ili milom ili silom.”
Brat je poslu{a i krene Resulullahu, a.s., bez garancije i bez ikakve druge preporuke.
^im sti`e u Medinu, odvedo{e ga Resulullahu, a.s.
Kad sjede pred Resulullaha, a.s., Resulullah, a.s., zahvali Allahu, i ponovi hvalu, a
zatim ga upita: “Zbog ~ega si pobjegao? Da li si pobjegao da ne bi rekao: ‘Nema drugog
boga osim Allaha’?... A da li ti zna{ nekog drugog boga osim Allaha?” On odgovori: “Ne.”
Resulullah, a.s., nastavio je govoriti s njim, pa ga upita: “Izgleda da si pobjegao da ne bi
rekao: ‘Allah je najve}i!’ A da li ti zna{ nekoga da je ve}i od Allaha?” On odgovori: “Ne.”
Resulullah, a.s., re~e: “Zaista su jevreji protiv sebe izazvali Allahovu srd`bu, a kr{}ani su
zalutali.” On re~e: “Ja sam pravovjerni musliman.”
Resulullahovo, a.s., lice razvedri se i naredi mu da se smjesti kod jednog ensarije.
Adij bin Hatim je svakog jutra i svake ve~eri dolazio kod Resulullaha, a.s. 677 U Ibn -
Ishakovom predanju stoji da je Resulullah, a.s., kada ga je posadio preda se u svojoj ku}i,
rekao: “Ih, o Adij bin Hatime, da ti nisi Rekusija (kr{ansko - sa’bejske sekte)?” On re~e:
“Da.” Resulullah, a.s., upita ga: “Zar nisi uzimao ~etvrtinu plijena svoga naroda?” “Jesam!”,
odgovori. Resulullah, a.s., re~e mu: “Ali, to ti ne dozvoljava tvoja kr{}anska vjera.” On
re~e: “Rekoh, tako je. Tako mi Allaha. Tada sam se uvjerio da je on Poslanik,jer zna ono
{to drugi ne znaju.” 678
U predanju od Ahmeda , r.a., stoji da je Resulullah, a.s., rekao: “O Adij, primi islam, bit
}e{ spasen.” “Ja mu odgovorih: ‘I ja sam pripadnik Bo`ije vjere.’” Resulullah, a.s., re~e mu:
“Ja vi{e poznajem tvoju vjeru nego ti.” A ja mu odgovorih: “Ti da zna{ bolje moju vjeru od
390 Zape~a}eni d`enetski napitak
mene?” On odgovori: “Da. A zar ti nisi pripadnik Rekusija, i ti jede{ ~etvrtinu plijena va{eeg,
zar ne?” Odgovorih: “Da, tako je.” Resulullah, a.s., re~e: “A to ti ne dozvoljava kr{}anska
vjera.” Resulullah, a.s., re~e: “On odmah prihvati islam i bio je skru{en musliman.” 679
Buharija, r.a., prenosi od Adija bin Hatima da je rekao: “Kad sam bio kod Resulullaha,
a.s., kod njega do|e neki ~ovjek pa mu se po`ali na svoje siroma{tvo. Zatim mu do|e
drugi ~ovjek, pa se po`ali da je oplja~kan na putu. Tada Resulullah, a.s., re~e: ‘O Adij, jesi
li bio u Hiri (mjesto u Iraku)? Ako po`ivi{, vidjet }e{ da iz Hire idu `ene u nosiljkama na
devama u Meku da obave had`. One se ne}e bojati nikoga osim Allaha, d`.{. Ako po`ivi{
du`e, do~ekat }e{ da se otvore riznice Kisre Perzijskog. A ako jo{ po`ivi{, do~ekat }e{
da ljudi imaju pune ruke blaga; zlata ili srebra, ali ga nemaju kome dati’”, a pri kraju hadisa
Adij re~e: “Ja do~ekah da vidim karavane s nosiljkama za `ene kako putuju iz Hire u
Meku na had`, i nikoga se ne pla{e osim Allaha, d`.{., a u~estvovao sam li~no u otvaranju
riznica Kisre bin Hermeza, a ako vi po`ivite, do~ekat }ete ono {to je rekao Resulullah,
a.s., Ebu el - Kasimu: ‘Bit }e pune {ake blaga...’” 680
Zape~a}eni d`enetski napitak 391
Bitka za Meku bila je odlu~uju}a bitka koja je definitivno napravila razliku izme|u dobra
i zla. Poslije nje nije vi{e bilo prostora za dvoumljenje i sumnju. Stoga su se tokovi historije
sasvim promijenili. Ljudi su u skupinama primali islam, kako smo vidjeli u prethodnom poglavlju
prema broju muslimana, a {to }emo tek vidjeti na Oprosnom had`u.
Nestalo je unutra{njih dr`avnih problema i prestale su sve nesuglasice. Muslimani su
odahnuli zbog spoznaje vjerskog u~enja i Allahovih propisa. Vjera islam cvjetala je.
RESULULLAH, A.S.,
DONOSI ODLUKU O BORBI PROTIV BIZANTA
Resulullah, a.s., promatrao je sve okolnosti i sva doga|anja preciznije i mudrije nego
ostali. Smatrao je da ne bi bilo pametno odugovla~iti i lijeniti se s pokretom na Bizantijce,
pogotovo u ovakvim uslovima. Ne bi bilo mudro pustiti toga neprijatelja da tumara predjelima
pod islamskom upravom i da do|e blizu Medine. Bilo bi to pogubno za islamsku vjeru, za
vojni ugled muslimana. Izgleda da je d`ahilijet ili vjersko neznanje, koje je bilo na izdisaju
394 Zape~a}eni d`enetski napitak
MUSLIMANI SE TAKMI^E
KO ]E SE BOLJE SPREMITI ZA BITKU
^im su muslimani ~uli Resulullahov, a.s., poziv u borbu protiv Bizanta, pohita{e da se
odazovu, veoma brzo i veoma ozbiljno, i da se spreme {to je mogu}e br`e. Vojska plemena
slijevala se u Medinu sa svih strana. Niko od muslimana nije odbio da u~estvuje u tom
velikom pohodu, osim licemjera i tri osobe. ^ak su i siromasi dolazili kod Resulullaha, a.s.,
tra`e}i da im da jahalice, da i oni idu u borbu. On im odgovori, kako Kuran ka`e: Ne mogu
na}i za vas `ivotinje za jahanje, pa su se vratili suznih o~iju, tu`ni {to ne mogu da ih kupe.
(9:92)
Kako su se muslimani natjecali u tro{enju imetka i davanju zekata za borbu, u isto
vrijeme Osman bin Affan bio je spreman da putuje u [am s dvjesta natovarenih i dobro
opremljenih deva i dvjesta oka srebra. On do|e kod Resulullaha, a.s., i pokloni mu sve to,
a zatim dade jo{ stotinu deva s cijelom opremom i hiljadu dinara, koje istrese Resulullahu,
a.s., u krilo. Resulullah ih je preturao po krilu govore}i: Osmanu ne}e od danas ni{ta
Zape~a}eni d`enetski napitak 395
ali im Resulullah, a.s., re~e: Ne pijte vodu iz ovih bunara, i ne uzimajte tom vodom abdest
za namaz. Ako ste tom vodom zamijesili hranu, dajte je devama i ne jedite ni{ta od toga. A
naredi im da se napiju vode iz bunara na kojem se povremeno napajala deva Saliha
Pejgambera, a.s.
Buharija i Muslim navode u hadisu Ibn - Omera da je rekao: Kad je Resulullah, a.s.,
prolazio pokraj El - Hid`ra upozorio je muslimane rije~ima: Ne ulazite u naselje onih, koji su
sebe upropastili, da vas ne sna|e ono {to je njih zadesilo. A ako u|ete, za`alit }ete.
Resulullah, a.s., umota glavu i pretr~a ovu dolinu na svojoj jahalici. 685 @e| je bivala sve ja~a.
Put je bio dug i iscrpljuju}i.Vojska se po`ali Resulullahu, a.s., a on zamoli Allaha, d`.{., pa
On posla ki{u. Vojska se napi, rashladi i opskrbi za put.
Kad se Resulullah, a.s., pribli`i Tebuku, re~e: Sutra }ete, ako Allah da, sti}i na vodu
Tebuka. Na tu vodu ne}ete sti}i prije nego {to Sunce malo odsko~i (Duha). Ako neko do|e
prije, neka se ne doti~e vode dok ja ne do|em. Muaz, r.a., pripovijeda: Kad smo stigli do
vode ve} su nas dva ~ovjeka pretekla. Izvor je gotovo bio presu{io. Resulullah, a.s., upita
ih: Da li ste dohvatili i{ta od ove vode? Oni odgovori{e: Da. On im tada ne{to re~e.
Resulullah, a.s., potom se umi i opra ruke, pa opet ponovi crpljenje, a onda voda obilato
pote~e i ljudi se napi{e. Resulullah, a.s., potom re~e: Ubrzo }e{, o Muaze, ako po`ivi{,
ovdje gledati plodne vrtove... 686
Na putu za Tebuk, ili na samom Tebuku, ovisno kako koje predanje prenosi, Resulullah,
a.s., rekao je: Ve~eras }e zapuhati jak vjetar. Neka se ne di`e niko od vas. Ko ima devu,
neka je dobro prive`e. I zaista, zapuha jak vjetar, a jedan od ljudi ustade i vjetar ga odnese.
Njegovo tijelo na|eno je na brdu Tajju. 687
Resulullah, a.s., je na putu uvijek spajao klanjanje podne - namaza s ikindija - namazom,
u vrijeme ikindije ili podneva, a tako|er i ak{am s jacijom u vrijeme ak{ama ili jacije.
vijest nego {to su o~ekivali. Ta vijest djelovala je i na pove}anje ugleda i ~asti muslimanske
vojske van granica Arabije, kao i unutar same zemlje.
Muslimani steko{e veliku vojnu prednost i veliki vojni uspjeh, do kojeg mo`da ne bi do{li
da je izbio oru`ani sukob dviju strana.
Kad je okon~an problem Tebuka, kod Resulullaha, a.s., do|e Juhannet bin Rubet,
velikodostojnik lle, pa se izmiri s Resulullahom, a.s., i pristade da dadne d`izju. Tako|er
do|o{e stanovnici D`erbe i Ezruha, te i oni dado{e d`izju. Resulullah, a.s., napisa im pisma
kojima im garantira primirje. Velikodostojnik lle napisa:
Bismillahir - rahmanir - rahim
To je garancija od Allaha i Muhammeda, Pejgambera i Allahovog Poslanika, Juhanetu
bin Rubetu i stanovnicima lle. Slobodni su da se kre}u kopnom i morem. Oni imaju ugovor
od Allaha i Muhammeda - poslanika, kao i oni koji su s njima od stanovnika [ama i stanovnika
obale Crvenog mora. Ko od njih izazove kr{enje ugovora, i on i imetak podlije`u odmazdi. Bit
}e dobro onima koji se dr`e ugovora. Niko ne smije zabraniti vodu drugome, a niti put, bilo
kopnom ili morem.
Resulullah, a.s., otposla Halida bin el - Velida kod Ukejdira, poglavara Devemetul -
D`endela, s ~etiri stotine i dvadeset konjanika. Resulullah, a.s., re~e Halidu: Zate}i }e{ ga,
kako lovi divlja goveda. Halid ode, pa kad bi blizu njegove zemlje, pred njega iza|e gove~e
koje se uputi vratima Ukejdirovog dvorca. Rogovima je strugalo po vratima. Ukejdir iza|e da
ga ulovi. Vani je bila mjese~ina. Halid uhvati Ukejdira na prevaru i odvede ga pred Resulullaha,
a.s. Resulullah, a.s., pokloni mu `ivot i uspostavi s njim primirje, pod uvjetom da dade hiljadu
deva, osamsto grla (stoke), ~etirsto oklopa, ~etiri stotine kopalja, i odredi mu d`izju. Postavi
ga zajedno s Juhanetom da upravlja Devmetom, Tebukom, llom i Tejmom.
Arapska plemena koja su radila za interes Bizanta, shvatila su i bila kona~no ubije|ena,
da je pro{lo vrijeme kada su se mogla osloniti na svoje velikodostojnike Bizanta, pa se
okrenu{e prema muslimanima. Tim putem pro{iri{e se granice islamske dr`ave, koje su
sada direktno grani~ile s Bizantijom. Bizantijski namjesnici mogli su o~ekivati svoju skoru
propast.
398 Zape~a}eni d`enetski napitak
POVRATAK U MEDINU
Muslimanska vojska vratila se u Medinu slavljeni~ki i pobjedni~ki raspolo`ena. Nisu
imali na putu nikakvih neugodnosti, a Allah, d`.{., za{titio ih je od borbe.
U blizini Akabe, na putu za Medinu, dvanaest licemjera poku{a{e da ubiju Resulullaha,
a.s. Resulullah, a.s., prolazio je Akabom na devi, a Ammar i Huzejfe bin Jeman i{li su pokraj
njega i vodili devu za uzde. Muslimani su kora~ali dolinom, svako sa svojim mislima. Ti
munafici (licemjeri) iskoristi{e trenutke njihove opu{tenosti, pa se privuko{e Resulullahu,
a.s. On ~u iza sebe neke glasove. Kad se okrenuo, vidio je da su ga uhodili. Posla Huzejfeta
da udari njihove deve po vratu kukom koju je imao uza se. Allah, d`.{., prestra{i ih, pa
pobjego{e do svoje licemjerne dru`ine.
Resulullah, a.s., saop}i njihova imena, kao i njihovu namjeru koju su htjeli provesti u
djelo. Allah je Poslanika obavijestio, a Huzejfe je znao za taj doga|aj, pa je dobio nadimak,
Vlasnik Poslanikove tajne. O tom doga|aju Allah, d`.{., ka`e u Kuranu: Htjeli su da u~ine
ono {to nisu uspjeli. (9:74:)
Kada je Resulullah,a.s., ugledao iz daleka obrise Medine, re~e: To je zemlja, ovo je
Uhud, planina koja nas voli i koju mi volimo.
Svijet u Medini saznade za dolazak Resulullaha, a.s. @ene i djeca iza|o{e da do~ekaju
muslimansku vojsku srda~no i veselo. 688 Pjevali su istu pjesmu kao kada je Resulullah, a.s.,
prvi puta dolazio u Medinu. Mladi mjesec nas obasja od senijetu - l - Vedai...
Resulullah, a.s., krenuo je na Tebuk u mjesecu red`epu, a vratio se u ramazanu. Na
putu, i na Tebuku, proveo je pedeset dana, od toga dvadeset na Tebuku, a ostalo na putu u
odlasku i povratku.
To je ujedno bila, i posljednja bitka u kojoj je u~estvovao Resulullah, a.s.
nekog dobra (hajra), Allah }e ga priklju~iti vama, a ako je druga~ije, onda vas je Allah
sa~uvao njegovog dru{tva. U Medini su nakon toga ostali muslimani koji su imali opravdan
razlog, a i oni licemjeri koji su lagali Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku, a.s. Ti licemjeri tra`ili
su da ostanu jer su izmislili la`ni razlog, a bilo je i onih koji su ostali, a da nisu ni dozvolu od
Resulullaha, a.s., tra`ili.
Istina, bila su i tri vjernika, prava, iskrena, koji su ostali u Medini bez nekog opravdanog
razloga. Njih je Allah, d`.{., stavio na ku{nju, a nakon toga oprostio im je.
Kad je Resulullah, a.s., u{ao u Medinu, prvo je oti{ao u mesd`id i tu klanjao dva rekata.
Zatim je sjeo me|u ljude, a licemjeri, njih ne{to preko osamdeset ljudi 689 do|o{e da se
ispri~aju s razli~itim vrstama opravdanja, neprestano se zaklinju}i da nisu zbog ovoga ili
onoga mogli krenuti.
Resulullah, a.s., primi njihovo javno izvinjenje, prihvati i oprosti im, a Allahu je prepustio
ono {to je u njihovim srcima.
Ko su trojica vjernika, iskrenih i pravih, a ostali su u Medini?
U Medini ostado{e Kab bin Malik, Meraret bin er - Rebia i Hilal bin Umejje. Oni su priznali
Resulullahu, a.s., istinu. Me|utim, njima Resulullah, a.s., nije oprostio, ve} naredi ashabima
da prekinu svaku komunikaciju s njima. Oni su odjednom postali izolirani. Ljudi su se prema
njima ponijeli tako da su postali kao nepoznati stranci. Postali su i sami sebi nepodno{ljivi.
Izolacija je dostigla vrhunac, kada je nakon ~etrdeset dana samo}e ljudima nare|eno da se
moraju odvojiti od svojih `ena. To je trajalo jo{ novih deset dana, tako da je punih pedeset
dana trajala njihova izolacija. 690
Tada Allah, d`.{., objavi njihovo pokajanje. Uzvi{eni ka`e: A i onoj trojici koja su bila
izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad
im se bilo stisnulo u du{ama njihovim, i kad su uvidjeli da nema uto~i{ta mimo Allaha, nego
samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se ubudu}e kajali, jer Allah, uistinu, prima
pokajanje i milostiv je. (9:118).
Po objavi ovog ajeta, obradova{e se muslimani, a obradova{e se i ova trojica rado{}u,
koja se ni sa ~ime ne mo`e uporediti, pa su pored svoje radosti i druge obradovali tom
vije{}u, i to se moglo smatrati dobrim predznakom za njihovu dalju sudbinu. To je za njih bio
najsretniji dan u njihovom `ivotu.
Za one koji su imali opravdan razlog, pa su ostali u Medini, Allah, d`.{., je rekao: Ne}e
se ogrije{iti nemo}ni i bolesni, i oni koji ne mogu da na|u sredstva za borbu, samo ako su
prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se i{ta prigovara onima koji ~ine
dobra djela - a Allah pra{ta i samilostan je - ni onima kojima si rekao kad su ti do{li da im da{
`ivotinje za jahanje: Ne mogu na}i za vas `ivotinje za jahanje, pa su se vratili suznih o~iju,
tu`ni {to ne mogu da ih kupe. (9:91,92.)
Za ovakve je Resulullah, a.s., rekao kada je napu{tao Medinu: U Medini ima ljudi koji
400 Zape~a}eni d`enetski napitak
nisu mogli putovati s vama, a vi niste ni jednu dolinu pre{li, a da oni nisu bili s vama. Oni su
ostali, opravdano sprije~eni. Ljudi upita{e: Jesu li oni, o Allahov Poslani~e, u Medini? On
odgovori: Da, oni su u Medini.
EBU - BEKROV,
R.A., ODLAZAK NA HAD@
U zul - kadetu ili zul - hid`etu iste 9. g. H. poslao je Resulullah, a.s., Ebu - Bekra es -
Siddika, r.a., na had`, da bude vodi~ muslimanima u obavljanju had`skih obreda.
Zatim je objavljen po~etak sure El - Beraa uporedo s poni{tenjem i odricanjem od
ugovora.
Resulullah, a.s., posla Aliju bin Ebi - Taliba, r.a., da umjesto njega obznani ovu Objavu na
dan `rtve Kurban - bajrama. Resulullah, a.s., uradi to prema dotada{njim obi~ajima Arapa iz
predislamskog perioda, da se jasno zna {ta je s ugovorima.
Alija bin Ebi - Talib, r.a., pohita za Ebu - Bekrom, r.a., i susti`e ga na Urd`u, ili na
Dad`inanu. Kad Ebu - Bekr, r.a., ugleda Aliju, r.a., zapita ga: Da li dolazi{ kao naredbodavac
ili ti je nare|eno da do|e{? Alija, r.a., odgovori: Ne kao naredbodavac, ve} mi je nare|eno
da krenem. Put su nastavili zajedno. Ebu - Bekr, r.a., predvodio je had`ske obrede
muslimanima do dana klanja `rtve.
Na taj dan, pri dan Kurban - bajrama, Alija bin Ebi - Talib, r.a., ustade kod d`emreta
402 Zape~a}eni d`enetski napitak
(mjesto gdje se simboli~no bacaju kamen~i}i na {ejtana) i obznani ljudima naredbu kojom ga
je zadu`io Resulullah, a.s. Odredio je rok svakom plemenu, u~esniku u ugovoru, da se
mo`e sigurno vratiti ku}i s had`a.
Rok je bio ograni~en na ~etiri mjeseca za njih, a tako|er ~etiri mjeseca i za one koji nisu
u~esnici ugovora. A za one koji su pod ugovorom, a nisu nanijeli muslimanima nikakvu {tetu
ili zlo i nisu nikoga pomagali u neprijateljstvu protiv muslimana, ostavio je rok koji je dogovoren
s Resulullahom, a.s.
Ebu - Bekr, r.a., razasla telale me|u ljude da im obznane: Poslije ove godine na had`
ne}e dolaziti nevjernici i niko oko Kabe tavaf ne smije ~initi neojeven (kao {to su Arapi to
znali goli obavljati). Ovaj poziv bio je ne{to kao najava zavr{etka idolopokloni~kog vjerovanja
i na~in `ivota na arabijskom tlu. To je ujedno zna~ilo da se mnogobo{tvo ne}e vi{e nanovo
javljati, a ni staro vra}ati nakon ove godine. 692
DELEGACIJE
Islamski histori~ari navode broj od oko sedamdeset delegacija koje su do{le kod
Resulullaha, a.s., da prime islam. Nama je nemogu}e o svim tim delegacijama pri~ati
pojedina~no, ali }emo re}i uop}eno, o njihovom zna~aju za historiju. ^itaocima, radi
informacije, stavljamo na znanje da je zvani~ni dolazak ~itavih plemena da prime islam
po~eo poslije osloba|anja Meke, iako ih je bilo i prije toga doga|aja.
1. Delegacija Abdul - Kajsa je u dva navrata dolazila kod Resulullaha, a.s. Prva je bila
pete godine po hid`ri. Jedan trgovac iz tog plemena, po imenu Munkiz bin Hajjan krenuo je
u Medinu svojim poslom. Kad je saznao za Resulullaha, a.s., i upoznao islam, i sam ga je
primio. U svoje pleme vratio se s Resulullahovim, a.s., pismom u kojem ih poziva da prihvate
Allahovu vjeru i oni to u~ini{e. U svetom mjesecu je kod Resulullaha, a.s., do{lo trinaest ili
~etrnaest njihovih ljudi da nau~e {ta je islam, a {ta iman, {ta je dozvoljeno, a {ta zabranjeno.
Za najstarijeg od njih El - E{d`a el - Asrija, Resulullah, a.s., rekao je obra}aju}i mu se: Ti
posjeduje{ dva svojstva koja voli Allah, d`.{.: blagost i upornost.
Druga delegacija do{la je devete godine, ili godine delegacija, i brojala je ~etrdeset ljudi.
Me|u njima je bio El - D`arud bin el - Alai el - Abdi, koji je bio kr{}anin, a kada je primio islam
bio je dobar vjernik. 696
2. Delegacija Dusa je po~etkom sedme godine hid`retske do{la u Medinu, a Resulullah,
a.s., je tada bio u Hajberu. Ranije smo govorili o islamu Et - Tufejla bin Amra ed - Dusije. On
je primio islam prije hid`re, kada je Resulullah, a.s., bio u Meki. Vratio se u svoje pleme i
nekoliko godina pozivao svoje suplemenike, koji su stalno odlagali prihva}anje islama. On je
izgubio strpljenje s njima i vratio se nazad kod Resulullaha, a.s., i zatra`io od njega da moli
Allaha za njegov narod Dusa. Tom prilikom Resulullah, a.s., molio je: Gospodaru moj, uputi
narod Dusa.
Nakon toga oni su prihvatili islam, pa je Et - Tufejl do{ao u Medinu sa sedamdeset ili
osamdeset porodica. Kad je saznao da je Resulullah, a.s., u Hajberu, oti{li su za njim u
Hajber.
3. Delegat Ferveta, benu Amra el - D`ezzamije do{ao je u Medinu da obavijesti
Resulullaha, a.s., da je Fervet primio islam.
Fervet je bio arapski vojskovo|a i namjesnik pod vizantijskom vla{}u. Kad je uvidio
hrabrost muslimana i njihovu privr`enost borbi - d`ihadu, primio je islam. Resulullah, a.s.,
mu je po delegatu poslao na poklon bijelu mazgu.
Zape~a}eni d`enetski napitak 407
Kad su Bizantijci saznali da je Fervet primio islam, uhapsili su ga i postavili pred njega
ultimatum; ili odmetni{tvo od islama ili smrt. Fervet je izabrao smrt. Oni su ga razapeli na
krst u Palestini kraj izvora Afra i odsjekli mu glavu. 697
4. Delegacija Suda do{la je u Medinu nakon povratka Resulullaha, a.s., iz El - D`arana,
8. g. H. To se desilo kada je Resulullah, a.s., pripremio ~etiri stotine muslimana s namjerom
da prodru u podru~je Jemena gdje je `ivio Sudai. I dok se vojska utvr|ivala na po~etku
Jemenskog kanala, Zijada bin el - Haris es - Sudai otputova u Medinu kod Resulullaha i re~e
mu: Do{ao sam delegiran od svog naroda. Vrati svoju vojsku s kanala, tvoji smo i ja i moj
narod. Resulullah, a.s., to u~ini, a Es - Sudai vrati se u Jemen i prisili svoje ljude da odu
Resulullahu, a.s. Petnaest njegovih delegata stiglo je u Medinu i dalo prisegu na vjernost
Resulullahu, a.s. Nakon toga su se vratili u svoj kraj i pozivali narod u islam. Islam se brzo
pro{irio me|u njima, tako da je stotinu Sudaija bilo u pratnji Resulullaha, a.s., na Oprosnom
had`u.
5. Dolazak Kaba bin Zuhejra bin Ebi - Selma, predstavnika najuglednijih arapskih pjesnika
predislamskog doba. Kab je u ranijim svojim pjesmama napadao Resulullaha, a.s., i islam.
Kad se Resulullah, a.s., vratio s Taifa, osme godine po hid`ri, Kab je dobio pismo od
svoga brata Bed`ira bin Zuhejra, u kojem ga obavje{tava da je Resulullah, a.s., ubio u Meki
neke pjesnike koji su ga svojim pjesmama okaljali. Ostali mekanski pjesnici razbje`ali su se
na sve strane. Brat mu pi{e: Ako voli{ svoj `ivot, oti|i kod Resulullaha, a.s., i ispri~aj se. On
nije ubio nikoga ko je do{ao s tom namjerom. Ako ne}e{, spasavaj se kako zna{. Brat mu
se vi{e puta obra}ao pismom, pa Kab odlu~i da ode u Medinu.
U Medini je odsjeo kod nekog D`uhejna. S njim je klanjao u mesd`idu sabah - namaz, pa
ga ovaj uputi na Resulullaha, a.s. Kab je sjeo pred Reulullaha, a.s., rukovao se s njim, pa
re~e: O Allahov Poslani~e, Kab bin Zuhejr do{ao je kao pokajnik i musliman da tra`i od tebe
za{titu. Da li bi ti primio od njega ispriku, ako bih ga ja doveo pred tebe? Resulullah, a.s.,
odgovori: Da. Kab tada re~e: Ja sam Kab bin Zuhejr.
Tada sko~i jedan ensarija i zatra`i od Resulullaha, a.s., da ga ubije, a Resulullah, a.s.,
re~e mu: Ostavi ga miru. On je do{ao spreman da odbaci svoj raniji na~in `ivota i da se
pokaje!
Tada Kab, kao talentirani pjesnik, izre~e ~uvenu kasidu koja po~inje ljubavnim stihovima
posve}enim dragoj Suad iz predislamskog perioda.
Banet Suadu fe kalbi-l-jevme metbulu mutejjemun isruha lem jufde mekbulu...
Prevod: Ode Suad. Srce moje danas za osvetom vapi. Ko svetinju voljelo je. Zbog nje
ne}e biti `rtvovano ni u lance okovano...
U ovoj kasidi nalaze se stihovi u kojima se Kab izvinjava Resulullahu, a.s., za svoje
ranije pjesme, pa mu upu}uje hvalospjev u kome isti~e Resulullahove, a.s., vrline da oprosti,
da bude milostiv i dru`eljubiv. Hvali Kurani Kerim, i njegove mudrosti i upute, a kudi govor
408 Zape~a}eni d`enetski napitak
~arobnjaka i vra~eva, i ka`e da on nije lo{ ~ovjek ma {ta oni rekli. Daje obe}anje da }e biti
odan i privr`en vjeri i Resulullahu, a.s., kome se zakleo na vjernost. Resulullah, a.s., je u
njegovim o~ima vidio svjetlost koja obasjava i koja poput britke indijske sablje sasijeca zlo u
korijenu, a dijeli pravdu.
Nakon ovog hvalospjeva nastavlja hvaliti muhad`ire - Kurej{ije, jer niko od njih nije Kabu
lo{u rije~ rekao kada je on do{ao kod Resulullaha, a.s. U kasidi spomenuo je i onog ensariju
koji je tra`io dozvolu od Resulullaha, a.s., da ga ubije.
Kad je Kab primio islam i postao dobar vjernik, pohvalio je ensarije u jednoj kasidi koju
je posvetio njima, njihovoj dobroti i gostoljubivosti.
6. Delegacija plemena Uzre do{la je kod Resulullaha, a.s., u mjesecu rebiul-
evelu, devete godine po hid`ri. Bilo ih je 12 ljudi. Me|u njima je bio Hamza bin en - Numan.
Kad su upitani ko su, njihov govornik re~e: Mi smo pleme Benu - Uzre, bra}a Kusajja po
majci. Mi smo oni koji smo podr`avali i pomagali Kussa, odstranili iz doline Meke plemena
Huzaat i Benu - Bekr. Mi imamo mnogo rodbine i ~uvamo rodbinske veze.
Resulullah, a.s., nazva im dobrodo{licu i obradova ih vje{}u o skorom zauzimanju
[ama. Zabranio im je da prori~u budu}nost kod vra~a. Zabranio im je da prinose `rtve
kipovima, kao {to su to ranije ~inili.
Oni primi{e islam, proboravi{e u Medini neko vrijeme i vrati{e se ku}ama.
7. Delegacija Belijja do{la je u mjeecu rebiul-evelu, 9. g. H. Primili su islam i bili u
Medini tri dana. Njihov poglavar Ebu ed - Dabib zanimao se kod Resulullaha, a.s., da li za
gostoprimstvo postoji nagrada? Resulullah, a.s., odgovori mu: Da, a i svako dobro~instvo
koje u~ini{, bilo prema bogatom ili siroma{nom sadaka je. Zatim je pitao koliko traje
gostoprimstvo? Resulullah, a.s., odgovorio je: Tri dana. Potom je pitao {ta se ~ini s
izgubljenim ovcama kada ih neko prona|e, pa je Resulullah, a.s., odgovorio: One su tvoje
ili tvoga brata ili vuka. Zatim je upitao za izgubljenu devu, pa je Resulullah, a.s., odgovorio:
[ta ti ima{ s njom? Pusti je neka je na|e njen vlasnik.
8. Delegacija Sekif do{la je u Medinu u mjesecu ramazanu, 9. g. H., nakon povratka
Resulullaha, a.s., s Tebuka.
Poglavar plemena Sekif, Urvet bin Mesud es - Sekafi sreo se s Resulullahom, a.s.,
prilikom njegovog povratka iz bitke u Taifu, mjeseca zul-kadeta, 8. g. H., a prije nego je
Resulullah, a.s., stigao u Medinu. Urve je primio islam i vratio se u svoje pleme, te po~eo
pozivati svoj narod u islam. On je mislio da }e ga oni poslu{ati, jer su ga ina~e kao poglavara
slu{ali i voljeli ga vi{e od svoje prvoro|ene djece. Kad ih je pozvao u islam, osuli su na njega
ki{u strijela sa svih strana, dok ga nisu ubili. Zatim su nekoliko mjeseci nakon njegove smrti
`ivjeli ogovaraju}i se me|usobno. Potom su shvatili da nemaju snage da se bore s Arapima
oko sebe koji su priznali Resulullaha, a.s. Oni se obrati{e Abdujalilu s tim prijedlogom, ali ga
on odbi. On se pobojao da s njim ne u~ine isto kada se vrati iz Medine kao i s Urvetom, pa
Zape~a}eni d`enetski napitak 409
im re~e: Ja to ne mogu u~initi dok ne po{aljete sa mnom jo{ nekoliko ljudi. Pleme posla s
njim jo{ dva ~ovjeka, saveznika, i trojicu ljudi iz plemena Benu - Malik. Tako ih je krenulo u
Medinu {estero. Me|u njima je bio Osman bin Ebi el - As es - Sekafi, najmla|i me|u njima.
Kad su do{li kod Resulullaha, a.s., on im podi`e {ator uz mesd`id da mogu slu{ati
Kuran i gledati kako svijet klanja.
Za vrijeme svog boravka stalno su raspravljali s Resulullahom, a.s. On ih je pozivao u
islam, a oni se opirali i suprotstavljali. Njihov vo|a tra`io je da Resulullah, a.s., napi{e
propozicije primirja izme|u njega i plemena Sekif, po kojima bi njima bio dozvoljen zinaluk -
blud, pijenje alkoholnih pi}a, tro{enje kamate, da im se ostavi njihovo mra~no bo`anstvo
Lat, da im da popust da ne klanjaju namaz i da ne razbijaju svoja bo`anstva svojim rukama.
Resulullah, a.s., odbio je sve njihove zahtjeve.
Oni su se tada osamili da se dogovore {ta da u~ine. Nisu na{li drugog rje{enja, ve} da
se pokore Resulullahu, a.s. Predali su se i primili islam. Uvjetovali su da Resulullah, a.s.,
izvr{i ru{enje bo`anstva Lat, jer ga Sekif ne}e sobom nekada sru{iti. Resulullah, a.s.,
prihvati taj prijedlog. On im napisa garantno pismo i postavi za narednika Osmana bin Ebi el
- Asa es - Sekafiju jer je on bio najprivr`eniji propisima islama. Bio je podu~en vjeri i Kuranu,
jer su oni svakog dana dolazili kod Resulullaha, a.s., a Osmana su ostavljali uz svoj prtljag.
Kad su naumili da se vrate nazad Osman bin el - As obavijesti Resulullaha, a.s., o datumu
dolaska. Do odlaska, Resulullah, a.s., podu~avao ga je u~enju Kuranai propisima islama.
Ako bi kojim slu~ajem zatekao Resulullaha, a.s., da spava, odlazio bi kod Ebu - Bekra, r.a.,
za istu stvar. Osman je najvi{e od svih njih u~inio u borbi protiv odmentnika od islama, kada
su mnogi zanijekali da daju zekat. Kad je njegovo pleme Sekif poku{alo da odbije davanje
zekata, Osman im je rekao: O narode Sekifa, bili ste posljednji narod koji je primio islam, pa
nemojte biti prvi koji }e se odmetnuti od islama. Oni su tada poslu{ali i ostali dosljedni vjeri
islama.
Nakon obavljenog posla, delegacija Sekifa vrati se u svoj narod. Iz bojazni i straha od
smrti, zataji{e istinu. Prikazali su se u svijetlu delegacije koja nije htjela bez dozvole svoga
naroda prihvatiti uvjete Resulullaha, a.s. Reko{e narodu da Resulullah, a.s., nije popustio ni
u jednom njihovom zahtjevu. Narod je bio jo{ pod jakim utjecajem predislamskog doba i
neznabo`a~kih obi~aja, pa provedo{e dva ili tri dana u razmi{ljanju {ta da rade. Bilo je
prijedloga da se otvoreno suprotstave islamu i Resulullahu, a.s. A onda ih je odjednom
obuzeo strah, pa reko{e delegaciji: Vratite se Resulullahu, a.s., i prihvatite sve {to se nudi!
Tek tada su delegati rekli istinu. Predo~i{e im dogovor s Resulullahom pa pleme Sekif primi
islam.
Resulullah, a.s., posla ljude da sru{e bo`anstvo Lat. Halid bin el - Velid bio je grupovo|a.
S njim je bio El - Mugire bin [ube. On htjede da se malo na{ali s plemenom Sekif. Uze
pastirsku torbu s dvije kese i re~e drugovima: Tako mi Allaha, nasmijat }u vas malo pred
410 Zape~a}eni d`enetski napitak
posvuda da pada. Gospodaru moj, ki{u prije, a ne ki{u kasnije, ki{u korisnu, a ne od {tete.
Gospodaru moj, zalij nas ki{om milosti, a ne ki{om patnji i ru{enja i potopa, i ne ki{om koja
uni{tava.
Gospodaru moj, spusti na nas obilnu ki{u i pomozi nas protiv na{ih neprijatelja. 699
12. Delegacija iz Ned`rana, velikog grada udaljenog od Meke sedam dana hoda
prema Jemenu. U sklopu Ned`rana nalazila su se 73 sela udaljena od grada po jedan dan
za brzog konjanika. 700
Ned`ran je okupljao 100 000 boraca. Kr{}anstvo je bila vjera Ned`ranaca. Njihova
delegacija do{la je u Medinu devete godine po Hid`ri. A brojala je 60 ljudi. Dvadeset ~etverica
bili su velikodostojnici, a me|u njima trojica najve}ih poglavara Ned`rana. Jedan od njih bio
je namjesnik koji je imao vlast i zapovjedni{tvo, a zvao se El - Ejhem ili [erahabil. Tre}i je bio
biskup. Njemu je pripadalo vjersko vo|stvo. On je bio duhovni vo|a Ned`ranaca, a zvao se
Ebu - Hariset bin Alkamet.
Kad je delegacija do{la u Medinu, sastala se s Resulullahom, a.s. Me|u njima vodio se
dijalog na nivou informiranja. Pitali su i pitao je, odgovarali su i odgovarao je. Zatim ih je
Resulullah, a.s., pozvao u islam. Prou~io im je neke ajete iz Kurana, ali oni odbi{e da prime
islam. Oni su pitali Resulullaha, a.s., {ta Kuran ka`e o Isau, a.s. Resulullah, a.s. im nije taj
dan odgovorio, jer nije imao objavu o tome. Tada mu Allah, d`.{., objavi: Isaov slu~aj je u
Allaha isti kao i slu~aj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: Budi!, i on bi. Istina
je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj! A onima koji s tobom o njemu budu raspravljali,
po{to si ve} pravu istinu saznao, ti reci: Hodite, pozvat }emo sinove na{e i sinove va{e, i
`ene na{e i `ene va{e, a do}i }emo i mi, pa }emo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo
na one koji neistinu govore, prizivati! (3:59 - 61)
Kad je osvanulo jutro, Resulullah, a.s., dade im odgovor na postavljeno pitanje u smislu
ovih ~asnih ajeta. Resulullah, a.s., potom ih napusti taj dan da bi razmislili o svom statusu.
Oni odbi{e da potvrde ono {to Kuran ka`e o Isau, a.s. To saop}i{e Resulullahu, a.s.,
sljede}eg jutra. Kad odbi{e kona~no da prihvate islam, Resulullah, a.s., odlu~i da ih pozove
na zajedni~ko proklinjanje onoga ko je la`ov.
Resulullah, a.s., pojavio se `ure}i s El - Hasanom i El - Husejnom (unucima svojim),
obu~eni u odoru i Fatimom (k}erkom), koja je i{la iza njega. Kad ga ugleda{e da dolazi
`urno i dostojanstveno, povuko{e se na dogovor. Tada reko{e El - Akib i El - Sejjid jedan
drugom : Ne odbijaj njegov prijedlog, tako nam Boga, ako je uistinu Poslanik pa nas prokune,
ne}emo se spasiti ni mi, a ni na{i sljedbenici poslije nas. Ne}e od nas ostati ni nokta, ni dlake
na ovoj zemlji. Stoga se dogovori{e da se povjere Resulullahu, a.s. Do|o{e i reko{e mu:
Mi }emo ti dati ono {to tra`i{ od nas. Resulullah, a.s., pristade na to i sklopi s njima mir. Oni
}e pla}ati d`izju i dat }e 2 000 komada nakita: 1 000 u mjesecu red`epu, a hiljadu u saferu,
a sa svakim komadom po oku srebra. Dao im je Allahovu, d`.{., i svoju garanciju. Potom im
412 Zape~a}eni d`enetski napitak
Allaha i u onaj svijet, i koji smatraju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e, i da
Poslanikove blagoslove zaslu`e. To im je zaista dobro djelo. Allah }e ih sigurno milo{}u
Svojom obasuti, jer Allah pra{ta i samilostan je. (9:99) [to se ti~e Arapa naseljenih u
gradovima - Meki, Medini, Sekifu, te u mnogim gradovima Jemena i Bahrejna, tamo je islam
prihva}en istinski, u pravom smislu. Oni su bili jaki muslimani. Mnogi ashabi, veliko dostojnici
i gospoda bili su iz te sredine. 707
Prije nego krenemo naprijed, u susret posljedim danima u `ivotu Resulullaha, a.s.,
potrebno je da ka`emo uop}eno o uzvi{enim zadacima koje je Resulullah, a.s. u~inio za
vrijeme svog `ivota, te ~ime je sve bio obdaren mimo drugih poslanika koji su bili s Objavom
ili bez nje, kako bi utvrdili da je on najodabraniji od svih njih.
Na{em Resulullahu, a.s., re~eno je od Allaha, d`.{.: O ti, umotani! Probdij no} osim
malog dijela! (73:1, 2) O ti, pokriveni! Ustani i opominji! (74: 1, 2)
On je ustao i ostao da bdije vi{e od dvadeset godina nose}i na svojim ple}ima te`inu
velikog emaneta - povjerene Objave, najve}e za ovu Zemlju. Ponio je teret cijelog
~ovje~anstva , obavezu vjere u jednog Boga, breme neumornog truda i d`ihada na mnogim
podru~jima `ivota.
Ponio je Resulullah, a.s., na svojim ple}ima odgovornost neumornog rada i d`ihada.
Trebalo je odgojiti ~ovje~ju savjest uronulu u sumnje, varke i bezna|e predislamskog doba
i njegovih pogleda na `ivot. ^ovjekova savjest, njegova li~nost, njegov ego, bili su previ{e
optere}eni stra{}u i prekomjerno{}u u svemu {to ne valja. Vjera islam zahtijevala je mnogo
truda da se ~ovjek izgradi i dovede u okvire normalnog; nakon dovo|enja savjesti u jednu
normalu, prelazilo se na druga podru~ja, to jest nakon borbe ~ovjeka sa samim sobom,
prdstojala je borba s neprijateljem, i to dugotrajna i neprekidna borba s Allahovim neprijateljima.
Nevjernici okrenuti protiv vjernika, spremni su i ustrajni u namjeri da zatru sjemenku istine,
tu o{troumnu biljku, dok je u klijanju.Treba to u~initi prije nego po~ne ta istina rasti i pru`ati
svoje korjenje u dubinu zemlje, a grane u nebeska prostranstva, prije nego {to svojim
hladom pokrije nove povr{ine.
Resulullah, a.s., i muslimani nisu imali vremena ni da se odmore od bitaka unutar
Arabije, a ve} se Bizantija spremala protiv ovoga novog naroda (ummeta muslimanskog)
416 Zape~a}eni d`enetski napitak
Vjera islam oslobodila je ~ovjeka, njegov duh i razum iz om~e bezvjerstva, mnogobo{tva
i ropstva. Oslobodila je ljudsko dru{tvo nasilja i terora, od razjedinjenosti i razli~itosti bilo
koje vrste.
Islam je izgra|ivao dru{tvo na temeljima ~ednosti, po{tenja, ~isto}e, na temeljima slobode
i obnove, na temeljima znanosti i postojanosti, povjerenja u nama, pravde, ~asti. Izgra|ivao
ga je na temelju neprekidnog djelovanja i rada, bez kojeg nema ljep{eg i udobnijeg `ivota.
Islam je u svakoj stvari u `ivotu odredio mjeru. 709
Zahvaljuju}i svim tim promjenama, Arabija je do`ivjela ~astan preporod kakav nije imala
od svog nastanka, i historiju kakvu nije imala do tada, a koja je ukrasila `ivot narodu do tada
nepoznatom u svijetu.
OPROSNI HAD@
Sa~ekao je ikindiju i klanjao dva rekata. U Zul - Hulejfi je i preno}io. A kada je osvanuo,
rekao je svojim ashabima: No}as me je posjetio D`ibril - Emin, koga je poslao moj Gospodar
i rekao mi: Klanjaj u ovoj mubarek dolini ireci: Obavljam umru s had`om. 712
Pred podne se Resulullah, a.s., okupao, a zatim obukao ihrame. Ai{a, r.a., namirisala ga
je, i svojom rukom utrljala mirisni pra{ak, u kome je bilo miska, po tijelu i po glavi. ^ak su se
na bradi i vratu vidjeli tragovi mirisa, koje nije saprao. Zatim je obukao ihrame, klanjao podne
- namaz, dva rekata.
Potom se, u~e}i {ehadet, odazvao Allahu, d`.{., za had` i umru zajedno i nijjet donio da
ih istodobno obavi. Poslije toga izi{ao je, uzjahao svoju devu i ponovo se Allahu odazvao. A
potom se opet Allahu, d`.{. odazvao kada ga je deva ponijela kroz pustinju. Putovao je
Resulullah, a.s., dok se nije pribli`io Meki. U mjestu Zu - Tuva preno}io je, a zatim je izjutra
klanjao sabah- namaz, ponovo se okupao i u{ao u meku u nedjelju izjutra, 4. zul-hid`eta, 10.
godine po Hid`ri. Na putu je proveo osam dana srednjeg hoda.
Kada je u{ao u Mesd`idul - haram, obi{ao je Kabu (u~inio tavaf), a zatim obavio saj
(polutr~e}i hod) izme|u Saffe i Merve. Nije skidao ihrame, jer je naumio istodobno obaviti
had` i umru. Sa sobom je poveo kurban. Odsjeo je u gornjem dijelu meke na mjestu El -
Hud`un. Nije vi{e odlazio da obavlja tavaf do had`skog tavafa.
Resulullah, a.s., naredio je svima onima koji nisu naumili klati kurbane da u ihramima
budu samo dok ne obave umru, to jest da u~ine tavaf oko Kabe i saj izme|u Saffe i Mevre,
a zatim da skinu ihrame i razrije{e umru.
Mnogi su se pokolebali, pa im je rekao: Kad bih ponovo do{ao u ovi situaciju ne bih
postupio ovako, a da nije uz mene kurban i ja bih skinuo ihrame i razrije{io se umre, pa neka
se skine onaj koji nema sa sobom kurban. Ashabi i ostali poslu{a{e i izvr{i{e naredbu
Resulullaha, a.s.
Osmog dana zul-hid`eta, na dan tervijeta (dan uo~i Arefata) uputi se Resulullah, a.s.,
na Minu. Na Mini klanjao je podne i ikindiju zajedno, a ak{am i jaciju zajedno. Tu je preno}io
i klanjao sabah - namaz (pet namaza je klanjao na Mini). Ostao je jo{ malo dok se nije Sunce
pojavilo, a onda je krenuo na Arefat. Tu je zatekao podignut {ator od crno - bijelog vunenog
pokriva~a. U njemu je odsjeo. Kad se Sunce nagelo zapadu, naredi da mu dovedu devu,
uzjaha je i krenu usred doline Arefata. Na Arefatu se okupilo 124 000 ili 144 000 ljudi -
had`ija.
Resulullah, a.s., stade kao govornik i odr`a ovu univerzalnu, konciznu hutbu. On re~e:
O ljudi, poslu{ajte moj govor, jer ja ne znam da li }u se nakon ovog mog had`a vi{e sresti
s vama ikada na ovom mjestu. 713
Va{a krv i va{i imeci su vam sveti, kao {to je svet ovaj va{ dan u ovom va{em mjesecu
i u ovoj va{oj zemlji. A zar nije sve iz predislamskog doba (vjera i obi~aji) pod mojom nogom
oboreno (poni{teno i odba~eno)? I krvna osveta iz predislamskog doba oborena je.
Zape~a}eni d`enetski napitak 419
Prvu krvnu osvetu, na{u krv Ibn - Rebiat bin el - Harisa, poni{tavam. On je bio na
dojenju u plemenu Benu - Sada, a ubili su ga iz plemena Huzejl.
Predislamska kamata je poni{tena. Prva kamata s na{e strane koju odbacujemo jeste
kamata Abbasa bin Abdul - Muttaliba. Sva je oborena.
Bojte se Allaha u pona{anju sa `enama. Vi ste ih uzeli uz Allahovo povjerenje, s njima
odnos imate uz Allahovo odobrenje. One su du`ne da u va{u ku}u ne pu{taju nikoga. Vi to
mrzite i imate pravo zahtijevati od njih. Ako one i pored toga to u~ine, udarite ih udarcem koji
nije `estok. One imaju pravo da ih vi hranite i obla~ite, kako je pravi~na. Vama ostavljam
Allahovu Knjigu 714, i ako je se budete ~vrsto pridr`avali ne}ete zalutati.
O ljudi, zaista poslije mne ne}e vi{e biti poslanika, a niti }e poslije vas biti drugog
ummeta. Zbog toga, vjerujte u svoga Gospodara, klanjajte svojih pet vakat - namaza,
postite svoj mjesec ramazan, dajite na svoj imetak zekat, njime ~istite svoje du{e, i hodo~astite
ku}u svoga Gospodara. Budite poslu{ni svojim dostojnim naredbodavcima.
Ako sve ovo ispo{tujete, u}i }ete u D`ennet svoga Gospodara. 715
A ako budete pitani za mene, {ta }ete odgovoriti? Ljudi odgovori{e: Svjedo~imo da si
obavijestio, izvr{io i posavjetovao.
Resulullah, a.s., re~e, pokazuju}i ka`iprstom dignutim ka nebu, a zatim uperenim u
narod: Gospodaru moj, Ti si svjedok. To je ponovio tri puta. 716
^ovjek koji je najja~im glasom prenosio Resulullahove, a.s., rije~i prisutnima na Arefatu,
bio je Rebiat bin Umejje bin Halef. 717
Nakon {to je Resulullah, a.s., zavr{io svoj govor, Allah, d`.{., posla mu Objavu. Allah,
d`.{. ka`e: Danas sam vam va{u vjeru usavr{io i blagodat Svoju prema vama upotpunio
i zadovoljan sam da vam isalm bude vjera. (5:3) Kad je Omer, r.a., ~uo ovaj ajet, zaplakao
je, pa su ga upitali: [ta te je rasplakalo? Odgovorio je: Nakon upotpunjenja i savr{enstva
ne mo`e biti ni{ta drugo do manjkanje i nedostatak. 718
Nakon odr`ane hutbe, Bilal je prou~io ezan, pa ikamet i Resulullah, a.s., klanjao je s
ljudima podne. Zatim je opet prou~en ikamet i Resulullah, a.s., klanjao je ikindiju. Izme|u ova
dva namaza nije klanjao ni{ta vi{e. Nakon toga je uzjahao devu i do{ao na mjesto stajanja
na Arefatu. Devu je okrenuo trbuhom prema D`ebelur - Rahmet (brdo Milosti), dok je brdo
bilo ispred njega. Okrenuo se kibli i tako ostao stajati do zalaska Sunca. Kad je nestalo
crvenila na zapadu, Resulullah, a.s., posadi iza sebe na devu Usameta i krenu na Muzdelifu.
Na Muzdelifu je klanjao ak{am i jaciju, s jednim ezanom i dva ikameta. Izme|u namaza nije
tesbih u~io. Nakon toga legao je do zore.
Ujutro je klanjao sabah, s ezanom i ikametom, dok nije svanulo. Poslije namaza uzjahao
je devu i krenuo na brijeg Muzdelife, okrenuo se kibli i molio Allaha, d`.{., u~io tekbire i
tehlile (la ilahe illallah). Tu je stajao i molio dok se nije razvidjelo.
Sa Muzdelife krenuo je na Minu, prije izlaska Sunca. Iza sebe je na devu posadio El -
420 Zape~a}eni d`enetski napitak
Fadla bin Abbasa. Tako je stigao u dolinu Muhassir. Onda je malo potjera (devu), a potom je
krenuo srednjim putem koji izlazi na Veliko d`emre. Stigao je do d`emreta (mjesto gdje se
bacaju kamen~i}i na {ejtana). U Resulullahovo, a.s., doba kraj tog d`emreta bilo je stablo,
pa se to d`emre nazivalo D`emretul - Akaba ili d`emretul - ula (akabsko ili prvo d`emre).
Na d`emre bacio je sedam kamen~i}a. Uz svaki kamen~i} u~io je Allahu ekber. Kamen~i}e
je bacao od sredine doline Mine, zamahivanjem desne ruke.
Nakon bacanja kamen~i}a oti{ao je na mehar, mjesto gdje se kolju kurbani. Zaklao je
63 deve svojom rukom, a onda je dao Aliji, r.a., pa je zaklao ostatak, a to je 37 deva. Ukupno
je zaklao 100 velikih kurbana. Alija, r.a., udru`io se s Resulullahom, a.s., u njegovim
kurbanima.
Resulullah, a.s., naredio je da se od svakog kurbana odsije~e po dio koji su stavili u
lonac. Meso se skuhalo, pa je jeo mesa i pio mesne ~orbe. Resulullah, a.s., uzjahao je devu
i oti{ao u Meku da obavi tavaful - ifadeti (oprosni tavaf).
U Meki je klanjao podne - namaz. Poslije toga oti{ao je kod Benu Adul - Muttaliba gdje su
napajali had`ije Zem - zem vodom, te re~e: Zahva}ajte vodu (kofama) i napajajte (ljude), o
Benu Abdul - Muttalibe. Tako mi Allaha, da me nije strah da }e ljudi pomisliti da to spada u
obrede had`a, pa da navale na vodu i vama preuzmu napajanje, i ja bih s vama zahva}ao
vodu. 719
Na prvi dan Kurban - bajrama, 10. zul-hid`eta, kada se podi`e Sunce u prijepodnevnim
satima, odr`a Resulullah, a.s., govor. Sjedio je na mazgi. Alija je prolazio ispred njega, a neki
su ljudi stajali, a neki sjedili. 720
U ovoj hutbi ponovio je neke stvari iz ju~era{njeg govora. Buharija i Muslim prenose od
Ebu - Bekra, r.a., koji ka`e: Resulullah, a.s., nam je prvog dana Kurban - bajrama odr`ao
hutbu u kojoj je rekao: Vrijeme se obr}e kao {to se obrtalo na dan stvaranja nebesa i
Zemlje. Godina se sastoji od dvanaest mjeseci od kojih su ~etiri sveta. Tri mjeseca su
uzastopna: zul-kade, zul-hid`e i muharem. A red`ep je izme|u d`umadel-ahira i {abana.
Zatim je rekao: Koji je ovo mjesec? Odgovorismo: Allah i Njegov Poslanik najbolje
znaju. Resulullah, a.s., za{utje, pa pomislismo da }e mu dati neko drugo ime. On upita: A
nije li zul-hid`e? Odgovorismo: Da. On upita: A koja je ovo zemlja? Odgovorismo: Allah i
Njegov Poslanik najbolje znaju. Resulullah, a.s., za{utje, pa pomislismo da }e joj dati neko
drugo ime. On napokon re~e: A nije li ovo Beldet (Meka)? Odgovorismo: Da. A koji je ovo
dan? Odgovorismo: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Pa za{utje, a pomislismo da }e
ga nazvati nekim drugim imenom. On upita: A nije li ovo dan klanja kurbana? Odgovorismo:
Da. Resulullah, a.s., re~e: Zaista su va{a krv, va{i imeci i va{a ~ast sveti, kao {to je svet
ovaj va{ dan, u ovome va{em kraju i u ovom va{em mjesecu.
Vi }ete se sresti sa svojim Gospodarom, pa }e vas pitati o va{im djelima. Nemojte se,
poslije mene, vra}ati u zabludu, da jedni drugima glave skidate! Jesam li vas obavijestio?
Zape~a}eni d`enetski napitak 421
Odgovori{e: Da. Resulullah, a.s., re~e: Gospodaru moj, budi svjedok. I znajte, neka
prisutni obavijeste odsutne, mo`da }e mnogi obavije{teni bolje razumijeti od prisutnih koji su
~uli. 721
U jednom predanju navodi se da je Resulullah, a.s., na toj hutbi rekao: Znajte, grije{nik
koji grije{i, mo`e samo sebi da pogrije{i, neka ne zgrije{i prema svome djetetu, i neka ne
zgrije{i dijete prema roditelju! A zar nije {ejtan o~ajan {to ne}e nikada vi{e biti obo`avan u
ovoj va{oj zemlji?! Ali, on }e imati poslu{nost u va{im djelima koja smatrate neva`nim, pa }e
biti zadovoljan njima. 722
Resulullah, a.s., dane je Kurban - bajrama proveo na Mini, obavljaju}i obrede had`a i
podu~avaju}i ljude propisima. Slavio je Allaha, d`.{., obavljaju}i tradiciju kurbana kako ju je
obavljao narod Ibrahima, a.s.
Uz sve to, poni{tavao je tradiciju {irka (mnogobo{tva) i njena znamenja. U toku bajramskih
dana odr`ao je jo{ nekoliko govora.
Ebu - Davud pripovijeda, preko pouzdanog lanca prenosilaca, od Serrae, k}eri Nubehana,
koja ka`e: Resulullah, a.s., odr`ao nam je govor sredinom bajramskih dana. Rekao je: Da
li je ovo srednji dan Bajrama? 723 Njegov govor ovoga dana bio je isti kao prvog dana. Ovaj
govor re~en je neposredno poslije objave sure En - Nasr.
Trinaestog dana zul-hid`eta, ili tre}i dan Kurban - bajrama Resulullah, a.s., krenuo je s
Mine. Stigao je u Ebtah, na obronak Benu - Kenaneta. Tu je proveo ostatak toga dana i
sljede}u no}. Tamo je klanjao podne i ikindiju zajedno, a ak{am i jaciju zajedno. Zatim je
malo sjeo, a onda uzjahao devu i krenuo u Bejtulah. Tada je obavio tavaful - vedai (oprosni
tavaf). Nakon obavljenih svih obreda had`a, naredi da se pripremi povratak u Medinu, ne da
bi iskoristio odmor, nego da bi nastavio su~eljavanje i mukotrpan rad radi Allaha, d`.{., i
Njegovog puta. 724
Oholost bizantijske dr`ave odbila je svaku `ivotnu istinu koju je predo~io islam. Ta njena
oholost navela ju je da ubije svakog onoga ko postane sljedbenik te istine, isto kao {to je
uradila s Ferveom bin Amrom el - D`ezzamijom, koji je bio njihov namjesnik u Muanu.
Gledaju}i ovu njihovu smjelost i bahatost, Resulullah, a.s., odlu~i da pripremi veliku
vojsku. U mjesecu saferu, 11. godine po Hid`ri, naredi Usami bin Zejdu bin Harisetu da
krene s konicom i da napadne Belku i Ed - Darum u Palestini. Tim napadom trebao je uliti
strah i napraviti pometnju u redovima neprijatelja, a uliti povjerenje i samopouzdanje u srca
422 Zape~a}eni d`enetski napitak
VJESNICI RASTANKA
Nakon {to je vjersko u~enje dobilo svoju kona~nu formu i nakon {to je islam zavladao
cijelom Arabijom, pojavili su se znaci rastanka sa `ivotom, `ivotom koji je izbijao iz osje}anja
Resulullaha, a.s., i koji je poja{njen njegovim rije~ima i njegovim djelima.
Resulullah, a.s., je u mjesecu ramazanu 10. g. H. bio u itikafu dvadeset dana, dok je
prethodnih godina ostajao u itikafu samo po deset dana. D`ibril Emin prou~io je Kurani -
kerim zajedno s Resulullahom, a.s., dva puta.
Resulullah, a.s., rekao je na Oprosnom had`u: Ja ne znam da li }u se s vama ikada
vi{e sresti na ovome mjestu. Tako je isto rekao kod Prvog d`emreta na Akabi: Primjenjujte
obrede had` onako kako ih ja obavljam, jer o~ekujem da poslije ove godine vi{e ne}u
hodo~astiti.
Sredinom Kurban-bajrama objavljena mu je sura En - Nasr, pa je znao Resulullah, a.s.,
da je do{lo vrije rastanka i da mu du{a nagovije{tava smrt.
Po~etkom mjeseca safera 11. godine po Hid`ri, oti{ao je Resulullah, a.s., na Uhud i
klanjao mole}i se Allahu za {ehide, opra{taju}i se od mrtvih kao i od `ivih.
Otuda se vratio u mesd`id, ispeo na minber i rekao: Ja vas napu{tam. Ja }u pred
Allahom svjedo~iti o vama. Tako mi Allaha, gledam sada u svoj Havd (vrelo koje }e Poslanik
imati na drugom svijetu). Meni su dani klju~evi riznica Zemlje. Ja se ne pla{im, tako mi
Allaha, da }ete poslije mene biti mu{rici, ali se bojim da }ete se prepirati oko imetka. 727
Te no}i, oko pono}i, izi|e u D`eneti bekiju (mezarje uz mesd`id). Tu je molio Allaha,
d`.{., da oprosti grijehe umrlim. Tu je rekao: Esselamu alejkum, o stanovnici mezarja.
Neka vam nije `ao gdje ste u pore|enju s onim u ~emu se nalaze ljudi. Pojavila se smutnja
kao tamna no}. Smutnja za smutnjom dolazi. Ova posljednja je gora od prve. Zatim je
obradovao mrtve govore}i: Mi }emo do}i tamo gdje ste vi.
424 Zape~a}eni d`enetski napitak
PO^ETAK BOLESTI
U ponedeljak, 29. safera, 11. godine po Hid`ri, Resulullah, a.s., prisustvovao je jednoj
d`enazi u D`enneti bekiji. Kad se vra}ao ku}i sa d`enaze, zaboljela ga je glava. Dobio je
visoku temperaturu, tako da su njenu ja~inu osje}ali na ~almi koju je nosio omotanu oko
glave. Resulullah, a.s., klanjao je bolestan u mesd`idu kao imam jedanaest dana, a sve
skupa je bio bolestan trinaest ili ~etrnaest dana.
Si{ao je iza toga s minbera i klanjao podne-namaz. Poslije je opet sjeo na minber i opet
ponovio da ako je kome {ta du`an ostao neka se zatra`i od njega da mu se vrati.
Neki ~ovjek re~e: Du`an si mi tri drahme. Resulullah, a.s., okrenu se El - Fadlu i
naredi: O Fadle, dadni mu ih. Potom je dao oporuku u vezi ensarija govore}i: Ostavljam
vam oporuku o ensarijama. Oni su moja ~eljad i moja obitelj, ali su odradili ono {to su trbali
odraditi, a ostaje im ono {to su jo{ du`ni da odrade. Primajte od njih ono {to je dobro, a
zanemarite ono {to je kod njih lo{e.
U drugom predanju stoji da je rekao: Ljudi se umno`avaju, a ensarija je sve manji broj
dok ne budu kao so u hrani. Ko od vas bude na vlasti, pa od njih do`ivi neugodnosti ili pomo},
neka od njih primi ono {to je kod njih dobro, a zanemari ono {to je kod njih lo{e. 730
Nakon toga je rekao: Allah, d`.{., dao je jednome ~ovjeku da bira iz dunjalu~ke ba{~e
cvije}e koje ho}e, ili ono koje Allah ima kod sebe. On izabra ono {to Allah ima.
Ebu - Seid el - Hudri, r.a., prenosi: Zaplaka Ebu - Bekr, r.a. On re~e: @rtvujemo te za
na{e o~eve i na{e majke! Mi mu prigovorismo, a ljudi reko{e: Pogledajte ovog starca, {ta
je njemu? Resulullah, a.s., govori o robu kojega je Allah stavio na ispit, da ubere ovodunjalu~ko
cvije}e ili ono koje ima Allah, a on ovamo vi~e: - @rtvujemo te za na{e o~eve i na{e majke.
Resulullah, a.s., sada je bio u poziciji da bira, a Ebu - Bekr je zaista bio naju~eniji od nas. 731
Onda Resulullah, a.s., re~e: Najdare`ljiviji ~ovjek prema meni, bilo u svom imetku ili
dru`enju sa mnom, je Ebu - Bekr. Kada bih tra`io prisnog prijatelja, mimo mog Gospodara,
uzeo bih Ebu - Bekra. Ali islamsko bratsvo i ljubav ostvareni su. Neka na d`amiji ne ostanu
ni jedna vrata, a da se ne zatvore, osim Ebu - Bekrovih vrata. 732
I tog ~etvrtka, Resulullah, a.s., neprekidno je imamio u d`ematu i pored te{ke bolesti,
sve do jacije. Posljednji namaz koji je klanjao u d`ematu je ak{am. U~io je po obi~aju El -
Mursalat. 734
Oko jacije, te{ko stanje se pogor{alo, pa nije mogao izi}i u mesd`id. Ai{a, r.a., ka`e:
Resulullah, a.s., upitao je: Da idem klanjati ljudima? Mi odgovorismo: Ne, Allahov Poslani~e,
mada te oni o~ekuju. On re~e: Dajte mi vodu i korito. Mi u~inismo. On se opra i s mukom
se di`e, ali pade u nesvijest. Zatim se osvijesti i upita: Da klanjam ljudima? Pa se dogodi i
drugi i tre}i puta kao i prvi put. Opra se, onesvijesti, htjede da ode, ali ne ode, ve} posla po
Ebu - Bekra da on bude imam u d`ematu na jacija-namazu. Ebu - Bekr klanjao je u ostale
dane. 735 Klanjao je kao imama sedamnaest vakata za `ivota Resulullaha, a.s.
Ai{a, r.a., poku{avala je tri ili ~etiri puta da Resulullah, a.s., promijeni imama, da svijet ne
bi to uzeo za lo{ predznak. Resulullah, a.s., to odbi i r~e: Zaista ste vi vlasnice Jusufa.
Naredite Ebu - Bekru neka bude imam i neka klanja ljudima.
PRESELJENJE NA AHIRET
Preseljenje je otpo~elo. Ai{a ga malo podi`e i nasloni na sebe. Govorila je: Od Allahovih
blagodati prema meni je, da jeste Resulullah, a.s., preselio na ahiret u mojoj ku}i, u mom
danu, na mojim grudima, uz moju du{u,.
U posljednjim trenucima u{ao je Abdullah, sin Ebu - Bekra, r.a. U ruci je dr`ao misvak
(za pranje zuba), a ja sam dr`ala oslonjenog Resulullaha, a.s. Primijetila sam da gleda u
misvak, a volio je stalno prati zube. Rekoh: Ho}e{ li ga? Nai{areti glavom da ho}e. Ja mu
ga dodadoh, a on ga pritisnu po zubima. Ja povikah: Da ga umek{am? Nai{areti glavom da
u~inim. Ja ga omek{ah, a on naredi njegovu upotrebu.
U drugom predanju stoji da je misvakom 743 i{~etkao zube kao kad je najbolje mogao.
Pred njim je bila zdjela s vodom. Ruke je kvasio u vodu, potirao se po licu i govorio: La ilahe
illallah, smrt ima agoniju. (hadis) 744
Kad je Resulullah, a.s., zavr{io ~i{}enje zuba misvakom, podigao je ruku ili prst i uperio
pogled u plafon. Ai{a, r.a., okrenula je galvu prema njemu dok su njegove usne {aptale: Sa
onima kojima si milost Svoju darovao, poslanicima, iskrenima, {ehidima i dobrima. Gospodaru
moj, oprosti mi i smiluj mi se, i priklju~i me uz vjerovjesnike. Gospodaru moj, priklju~i me uz
vjerovjesnike! 745
Posljednje rije~i ponovio je tri puta. Ruka mu je klonula i preseli se kod najuzvi{enijih
drugova. Mi pripadamo Allahu i njemu se vra}amo. To se dogodilo u satima pred podne, u
ponedeljak 12. rebiul-evela, 11. g. H. Resulullah, a.s., napunio je {ezdeset i tri godine i ~etiri
dana.
1. Resulullahovu, a.s., porodicu u Meki, prije Hid`re, ~inili su Resulullah, a.s., i njegova
`ena Hatid`a, r.a., k}er Huvejlidova. O`enio se njom sa svojih dvadeset i pet godina, a ona
je imala ~etrdeset. Hatid`a, r.a., bila je prva `ena Resulullaha, a.s. Za njenog `ivota nije se
na nju `enio. S njom je izrodio sinove i k}eri. Od sinova nije ni jedan ostao `iv. K}eri su mu
bile: Zejneba, Rukajja, Ummu Kulsum i Fatima.
Zejnebu je udao za Ebu el - Asa bin er - Rebia, sina svoje tetke (o~eve sestre). Rukajju
i Ummu Kulsum udao je za Osmana bin Affana, r.a., i to prvo jednu, pa poslije njene smrti
drugu.
Fatimu je udao za Aliju bin Ebi - Taliba, u vrijeme izme|u Bitke na Bedru i Bitke na Uhudu.
Fatima mu je rodila dva unuka: El - Hasana i El - Husejna i dvije unuke: Zejnebu i Ummu
Kulsum.
Poznato je da je Resulullah, a.s., imao privilegiju nad ostalim muslimanima u pogledu
broja zakonitih `ena (vi{e od ~etiri), zbog mnogobrojnih razloga. Resulullah, a.s., sklopio je
brak s trinaest `ena. Dvije su umrle za njegovog `ivota, a devet je ostalo `ivih iza njega.
Umrle su Hatid`a, r.a., i Majka siromaha, Zejneb bint Huzejmet. S dvije `ene nije nikako
imao sno{aj.
2. Sevda, k}er Zemata, koju je Resulullah, a.s., o`enio mjeseca {evala, 10. godine
svoga poslanstva, a samo nekoliko dana nakon smrti Hatid`e, r.a. Prije Resulullaha, a.s.,
Sevda je bila udata za svog amid`i}a Es - Sekrana bin Amra, koji je umro, a ona ostala
udovica.
3. Ai{a, k}er Ebu - Bekra, kojom se o`enio u mjesecu {evalu, godine jedanaeste svoga
poslanstva, ili godinu dana nakon Sevde, a prije Hid`re na dvije godine i pet mjeseci. O`enio
jse njome kao djevoj~icom od {est godina. S njom je imao sno{aj u {evalu, sedam mjeseci
nakon Hid`re, u Medini. Jedina je Ai{a bila djevica od svih njegovih `ena. Ona je bila
najdra`e bi}e Resulullahu, a.s. Bila je naju~enija `ena fikha ({erijatskih propisa), i uop}e,
najobrazovanija muslimanka.
4. Hafsa, k}er Omera bin el - Hattaba. Ostala je udovica, iza mu`a Hunejsa bin Huzafeta
es - Sehmije izme|u Bitke na Bedru i Bitke na Uhudu. Resulullah, a.s., o`enio se njom tre}e
godine po Hid`ri.
432 Zape~a}eni d`enetski napitak
5. Zejneb, k}er Huzejmata iz plemena Benu - Hilal bin Amir bin Sasaa. Ona je imala
nadimak Majka siromaha, zbog milosti i nje`nosti prema njima. Bila je udata za Abdullaha
bin D`ah{a, koji je pao kao {ehid na Uhudu. Resulullah, a.s., o`enio se njom ~etvrte godine
po Hid`ri. Ona je umrla poslije udaje za Resulullaha, a.s., do dva ili tri mjeseca.
6. Ummu Seleme, Hind, k}er Ebi - Umejjeta. Bila je udata za Ebu - Selemu. On je umro
u mjesecu d`umadel-ahir, ~etvrte godine po Hid`ri, a Resulullah, a.s., o`enio se njom u
{evalu iste godine.
7. Zejneb, k}er D`ah{a bin Rijaba iz plemena Benu - Esed bin Huzejmeta. Ona je k}er
Resulullahove, a.s., tetke, o~eve sestre. Bila je udata za Zejda bin Harisa, kojeg je Resulullah,
a.s., posinio. Zejd se od nje rastavio, a Allah, d`.{. objavio je ajet u kome se obra}a
Resulullahu, a.s.: I po{to je Zejd s njom `ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali,
kako se vjernici ne bi ustru~avali vi{e da se `ene `enama posinaka svojih, kad se ono od
njih razvedu - kako Allah odredi, onako kako treba da bude. (33:37)
U vezi s ovom `enidbom objavljeno je vi{e ajeta u suri El - Ahzab u kojima je obja{njena
problematika posinka. O tome }e jo{ biti rije~i. Resulullah, a.s., o`enio se Zejneb u mjesecu
zul-kade, pete godine po Hid`ri.
8. D`uvejrijja, k}er E l - Harisa, poglavara plemena Benu - Mustalak od Huzaata. Ona
je bila me|u zarobljenicima Benu - Mustalaka. Do{la je u dio s plijenom Sabitu bin Kajsu bin
[emmasu. Ona je tra`ila da se oslobodi. Resulullah, a.s., rije{io je njen problem i o`enio se
njome u mjesecu {abanu, {este godine po Hid`ri.
9. Ummu Habiba, k}er Ebu - Sufjana, koja je bila udata za Ubejdullaha bin D`ah{a. S
njim se iselila u Abesiniju. Ubejdullah se odmetnuo od islama i primio kr{}anstvo. U Abesiniji
je umro. Ummu Habiba je ostala u islamu, kao muhad`irka u Abesiniji. Kad je Resulullah,
a.s., poslao Amra bin Umejjeta ed Dameriju kod Negusa s pismom da primi islam, mjeseca
muharema, sedme godine po Hid`ri, Amr je zaprosio Ummu Habibu za Resulullaha, a.s.
Poslao ju je Resulullahu, a.s., u Medinu po [erahabili bin Hasenetu i Resulullah, a.s., o`enio
se njome.
10. Safija, k}er Hujejja bin Ahtaba, jevrejka iz plemena Benu en - Nadir. Ova Izrael}anka
bila je me|u robljem Hajbera. Resulullah, a.s., odabrao ju je za sebe. oslobodio je ropstva i
o`enio se njom nakon zauzimanja Hajbera, sedme godine po Hid`ri.
11. Mejmuna, k}er El - Harisa, sestra Ummul - Fadli Lubbab el - Harisa. O`enio se njom
u zul-kadetu, sedme godine po Hid`ri u vrijeme naknadne umre, nakon {to je objavio
umru.
To su `ene, njih jedanaest, kojima se o`enio Resulullah, a.s., s kojima je imao bra~ni
`ivot i od koji su dvije umrle za njegova `ivota: Hatid`a i Zejneb, sirotinjska majka. Devet
`ena je ostalo `ivih nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret.
Dvije `ene s kojima nije imao sno{aj su iz dva razli~ita plemena. Jedna je iz Benu -
Zape~a}eni d`enetski napitak 433
Ai{a, r.a., rekla je: U Resulullahovoj, a.s., ku}i vatra se rijetko palila, mo`da dva, tri puta
u dva mjeseca, pa ju je Urve upitao: A ~ima vas je hranio? Odgovorila je: Datule i voda.
755
Ovakvih i sli~nih stvari bilo je mnogo u njegovom mubarek `ivotu.
I pored ovako te{kog `ivota, Resulullah, a.s., nije imao prigovor od svojih `ena, osim
jedanput, da bi taj doga|aj bio uzrok objavi odgovaraju}eg propisa. Allah, d`.{., objavljuje:
O Vjerovjesni~e, reci `enama svojim: Ako `elite `ivot na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se
odlu~ite. Dat }u vam pristojnu opremu i lijepo }u vas otpustiti. A ako `elite Allaha, Poslanika
Njegova i onaj svijet, pa, Allah je, doista, onima me|u vama koje ~ine dobra djela pripremio
veliku nagradu. (33:28, 29)
Njihova je ~ast bila i njihova milost da su direktno bile vezane za Allaha, d`.{., i Njegova
Poslanika, a.s. Ni jedna od njih nije po`eljela da izabere ovaj dunjaluk. Isto tako, ni jedna od
njih nije napravila nikakvo sramno djelo koje bi ukaljalo ~ast i ugled, i njihov renome koji su
u`ivale.
Mo`da je bilo nekih sitnih ljudskih propusta, zbog kojih bi ih Allah, d`.{., samo ukorio i
one bi se korigirale. Jedan od takvig primjera imamo naveden u suri Et - Tahrim, gdje Allah,
d`.{. ka`e: O Vjerovjesni~e, za{to sebi uskra}uje{ ono {to ti je Allah dozvolio, u nastojanju
da `ene svoje zadovolji{? A Allah pra{ta i Samilostan je..., pa do kraja petog ajeta (66:1 - 5)
Napokon, smatram da nema potrebe istra`ivati predmet poligamije u islamu, koja je
svedena u okvire {erijatske zakonitosti.
Ko imalo razmotri `ivot na Zapadu, posebno u Evropi, iz koje i sti`u najve}i prigovori i
nijekanje ove ~injenice, dovoljno je pogledati njihov (pored zakonitog) nezakoniti na~in `ivota,
pun bluda, kriminala i odvratnosti, te kakve sve probleme imaju u vezi s ovim. Dovoljno je da
se uva`i islamski stav o tom pitanju bez ispitivanja i dokazivanja, jer `ivot muslimana najbolji
je svjedok o pravi~nosti ovog pravila, a to je, uistinu, Allahova, d`.{., poruka dalekovidnima.
Zape~a}eni d`enetski napitak 437
RESULULLAHOVA, A.S.,
SVOJSTVA I NJEGOVA ETIKA
Resulullah, a.s., odlikovan je savr{enim normama etike koje se ne mogu opisati rije~ima.
Na to ukazuje njegov upliv na ljude, ~ija su srca hrlila njegovom po{tivanju i uva`avanju.
Hrlili su njegovom okru`ju i njegovom veli~anju, kako se ne pamti za ~ovjeka na ovome
svijetu. Oni koji su `ivjeli u Resulullahovo, a.s., vrijeme, zavoljeli su ga do granica zanesenosti.
I nisu prezali u spremnosti da polome svoje vratove, kako njemu ne bi falilo ni nokat s prsta.
Tako|er si ga zavoljeli zato {to je posjedovao savr{enstvo koje nije imalo ni jedno
ljudsko bi}e. Evo nekoliko predanja koja govore o posebnosti Resulullahovog, a.s.,
savr{enstva kao ~ovjeka.
LJEPOTA ETIKE
Ummu Mabed el - Huzaija opisuje Resulullaha, a.s., svome mu`u, kada je pro{ao
pokraj njenog {atora u vrijeme Hid`re. Ona ka`e: Nenadma{na ~isto}a. Plemenitog, svijetlog
i vedrog lica. Lijepog pona{anja. Nije krupan, nevelike glave. Lijep i privla~an. Dubok pogled
okru`en gustim dugim trepavicama. U njegovom glasu promuklost. Dugog vrata. Krupnook.
Surmook. Dugih lijepih obrva, ni tankih ni debelih. Veoma crne kose. Kad {uti, nadma{uje ga
dostojanstvo i stalo`enost, a kada govori nadahnjuje ga blistavost i elegancija. Najljep{i i
najelegantniji ~ovjek iz daljine, a jo{ ljep{i i privla~niji iz blizine. ^istog rasu|ivanja. Prijatna
rezona. Dar govora kao niska perli. Odmjeren, umjeren. Ni nizak da je neprimjetljiv, ni visok
da je nametljiv. Od trojice najo~itiji. Mo}an. Ima drugove koji su ljubazni i ponizni. Kad govori,
slu{aju. Kad naredi, utrkuju se da izvr{e naredbu. Uslu`uju ga, po{tuju ga i odani su mu.
Obljubljen i uvijek okru`en. Nije namr{ten, ni namrgo|en. Dru`eljubiv. Pa`ljiv prema
sagovorniku. 756
Alija bin Ebi - Talib, opisuju}i Resulullaha, a.s., ka`e: Nije bio previsok, a ni nizak
de`mekast. Bio je umjerene gra|e. Nije imao kovrd`avu kratku kosu, a niti skroz dugu i
opru`enu. Imao je loknastu, napola kovrd`avu kosu. Nije bio debeo. Nije imao isturenu
butrastu vilicu. Imao je okruglasto lice, bjeli~aste pune puti. Krupne crne o~i, duge guste
trepavice, velika ple}a, lijepo gra|ene ruke i noge bez malja i bez malja po tijelu. Debelih
438 Zape~a}eni d`enetski napitak
prstiju na nogama i rukama. Kad se kre}e, kao da kora~a nizbrdo. Kad bi se okrenuo,
okrenuo bi se cijelim tijelom. Me|u ple}ima imao je poslani~ki pe~at, isti biljeg kao {to su imali
prethodni poslanici. Imao je jak stisak ruke. Odva`nog dr`anja. Iskrenog i te~nog govora.
Bio je ~ovjek koji po{tuje ugovor i dogovor. Blage je naravi, plemenitog pona{anja. Ko ga
vidi, iznenada osje}a strahopo{tovanje. Ko se dru`i s njim, voli ga i cijeni. Ko god ga je
opisivao, rekao bi: Niti sam vidio prije njega, a niti poslije njega nekoga da mu je li~io,
sallallahu alejhi ve selleme. 757
U Alijinom drugom predanju stoji da je imao krupnu glavu i krupne kosti, kada bi se
kretao kao da silazi nizbrdo. 758
D`abir bin Semere ka`e: Imao je lijepa usta, krupne o~i. Nije bio debeo. 759
Ebu - Tufejl je rekao: Bio je bijel, srednje zaobljenog vedrog lica. 760
Enes bin Malik, r.a., rekao je: Bio je {irokih dlanova. Imao je svje` ten, ni bijel, ni taman.
Imao je crnu kosu, a mo`da samo dvadesetak bijelih dlaka i u glavi i u bradi. 761
Enes, r.a., dodade: Imao je malo na glavi i to na slijepo~nicama prosijedih dlaka, a u
drugom predanju stoji: Na glavi je imao malo prorije|enu kosu. 762
Ebu - D`uajf je rekao: Vidio sam malo bijelila (sjedih) ispod donje usne, mali sijedi
~uperak. 763
Abdullah bin Busir rekao je: Ispod usne imao je mali bijeli ~uperak. 764
El - Berra je rekao: Bio je srednjeg rasta, {irokih ramena. Imao je kosu koja je dosezala
do resice uha. Vidio sam ga u crvenom ogrta~u. Nisam nikad nikog vidio ljep{eg od njega.765
Ranije je nosio raspu{tenu kosu iz ljubavi da opona{a ranije poslanike, a zatim je
skupljao na glavi. 766
El - Berra je rekao: Imao je najljep{e lice i najljep{e vladanje. 767 Pa je upitan: Da li je
Resulullah, a.s., imao lice kao sablja (sjajno)? Odgovorio je: Ne, ve} kao mjesec. A u
drugoj verziji stoji: Imao je zaobljeno lice. 768
Rabia, k}er Muavviza, rekla je: Da si ga vidio, vidio bi da je kao Sunce kad se pojavi.769
D`abir bin Semure, r.a., rekao je: Gledao sam ga u no}i punog mjeseca. Gledao sam
Resulullaha, a.s., pa u pun mjesec - bio je Resulullah, a.s., u crvenom ogrta~u - i zaklju~io
sam da je za mene Resulullah, a.s., bio ljep{i od mjeseca. 770
Ebu - Hurejre, r.a., rekao je: Nisam nikada ni{ta ljep{e u `ivotu vidio od Resulullaha,
a.s. Kao da Sunce plovi njegovim licem. Nisam nikoga vidio da mo`e br`e i}i od Resulullaha,
a.s. Kao da zemlja juri ispod njega; mi se umorimo da ga stignemo, a on neumoran. 771
Kab bin Malik ka`e: Kad bi se obradovao, lice bi mu zasvijetlilo, kao da je komad
Mjeseca. 772
Jedanput se oznojio kod Ai{e, r.a., pa mu je brisala znoj s lica i citirala stih Ebu - el -
Huzalije 773 u kome je opjevana ljepota lica.
Tako|er je i Ebu - Bekr pjevao o ljepoti Resulullahovog, a.s., lica. 774
Zape~a}eni d`enetski napitak 439
Omer, r.a., tako|er je o Resulullahovoj, a.s., ljepoti citirao stih Zubejra, pa bi rekao: Bio
je Resulullah, a.s., lijep poput ljepote o kojoj pjeva ovaj pjesnik. 775
Kad bi se Resulullah, a.s., naljutio, lice bi mu pocrvenjelo, kao da je nar istisnuo na
njegove obraze boju. 776
D`abir bin Semure ka`e: Noge su mu bile u skladu s ostalim dijelovima tijela- Smijao se
samo osmjehom. Kad bih ga pogledao, rekao bih: Surmedanske o~i, ali bez surme.777
Ibn - Abbas ka`e: Imao je razmaknute prednje zube. Kad bi govorio, zubi su blje{tali
izme|u usana kao niska bisera. 778
Vrat mu je bio kao vrat s umjetni~ke slike preslikan. Imao je duge i povijene trepavice.
Gustu bradu. [iroko ~elo. Duge i spojene obrve. Povijen i kukast nos u hrskavici. Glatko
lice. Od grudne kosti do pupka tanka maljava linija. Osim te crte, dugih malja nije imao ni na
prsima ni po trbuhu. [irokih grudi. Jake nadlaktice, duge podlaktice. Ple}at. Blago uvijene
kose. Korak duga~ak polukru`an, lagan bez `urbe. 779
Enes, r.a., ka`e: Nisam nikada dotaknuo ni svilu ni kadifu mek{u od Resulullahove, a.s.,
ruke. Nikada nisam osjetio miris znoja, niti kakvog zadaha. A u drugoj verziji stoji: Ni amber
ni misk nisu bolje mirisali od mirisa Resulullahove, a.s., ko`e. 780
Ebu - D`uhejfe ka`e: Uzeo sam njegovu ruku i stavio je sebi na lice. Bila je hladnija od
snijega, a mirisnija od miska. 781
D`abir bin Semure pri~a, dok je bio dje~ak: Pomilovao je Resulullah, a.s., rukom moje
lice, a mirisala je kao da ju je izvadiio iz posude u kojoj se ~uva miris. 782
Enes, r.a., pri~a: Kapi znoja su mu bile kao biser, a Ummu Selema je pri~ala: Mirisao
je bolje nego ikakav miris. 783
D`abir pripovijeda: Nije mogao pro}i jednim putem, a da onaj ko poslije njega nai|e ne
osjeti miris koji je ostajao iza njega. Po tome bih ga prepoznavao. Imao je poseban, ugodan
miris fluida. 784
Izme|u ple}ki imao je poslani~ki biljeg - pe~at, u veli~ini golubijeg jajeta, boje tijela. Bio je
bli`e lijevoj ple}noj kosti, poput malo ve}e leblebije. 785
RESULULLAHOVA, A.S.,
ZRELOST I PLEMENITA SVOJSTVA
Resulullah, a.s., odlikovao se ~istim arapskim lijepim izra`avanjem. Govor je odisao
rje~ito{}u. U tome je bio nenadma{an. Sposobnost koja se ne da pore}i. Njegova te~nost
govora bila je dar Allahov. ^isto}a jezika, razboritost rije~i, jasno zna~enje. Neop{iran.
Koncizan. Isticao se originalnom mudro{}u. Poznavao je arapske dijalekte. Svakom plemenu
obra}ao bi se na njegovom jeziku. Raspravljao bi s njima na njihovom jeziku. Posjedovao je
440 Zape~a}eni d`enetski napitak
snagu i {irinu beduinske rje~itosti i o{trinu jezika. Posjedovao je stil i metod gradskog izraza
u na~inu opho|enja s ljudima te klase.
Najljep{e {to je imao, bila je obdarenost od Allaha, d`.{., da primi Objavu, i umije}e da je
prenese ljudima.
Bio je blag i tolerantan. Sklon oprostu kada treba. Strpljiv pri neda}ama. Posjedovao je
svojstva kojima ga je Allah, d`.{., darivao.
Nije bilo plemenitih ljudi, a da su bili bez posrtaja, i pogre{ke. Sve neda}e i svi problemi
na koje je nailazio poja~avali su kod njega osobinu strpljivosti. Prema neotesanom neznalici
Resulullah, a.s., bio je obazriv. Ai{a, r.a., ka`e: Kad bi se Resulullah, a.s., na{ao u dilemi
izme|u dvije stvari ili dva problema, izabrao bi uvijek lak{i put rje{avanja, ako nije grijeh, a
ako je bio grijeh u pitanju, on je bio prvi ~ovjek koji bi osudio.
Nikada se nije nikome svetio zbog sebe li~no. Osveta bi dolazila zbog zlouputrebe
Allahovih svetinja, te je bila radi Allaha, d`.{. 786
Rijetko se kada ljutio, a vrlo brzo mirio.
Posjedovao je Resulullah, a.s., veliku dare`ljivost i plemenitost prema slabijim i nejakim.
Dijelio je svima, pa ~ak i onima koji se nisu bojali siroma{tva. Ibn - Abbas, r.a., ka`e:
Resulullah, a.s., bio je najdare`ljiviji ~ovjek posebno uz ramazan, kada ga je najvi{e
posje}ivao D`ibril. D`ibril Emin dolazio bi svake no}i, tokom cijelog ramazana. Podu~avao
ga je Kuranu. Resulullah, a.s., bio je br`i da u~ini dobro djelo nego poslani vjetrovi. 787
D`abir ka`e: Nikada nije od njega ne{to zatra`eno, a da je rekao: Ne! 788
Bio je hrabar, neustra{iv i smion, {to se nije moglo zanemariti. Smatran je najhrabrijim
~ovjekom. Prisustvovao je mnogim te{kim situacijama, iz kojih su bje`ali ~ak i oni najhrabriji,
ne jedanput. Resulullah, a.s., bio je postojan, nepokolebljiv. I{ao je u susret problemu, a nije
bje`ao od njega. Nije se povla~io, a zna se da je bilo i me|u najodva`nijim ljudima koji su, ne
jednom, odustajali od te{kih zadataka i pravili odstupnicu, osim Resulullaha, a.s.
Alija, r.a., ka`e: Kad bismo se na{li licem u lice s neprijateljem, obuzeo bi nas strah,
groznica, mi bismo se sklanjali za Poslanika, a.s. On je bivao najbli`i do neprijatelja. 789
Enes, r.a., ka`e: Jedne no}i u Medini, ljude je probudio stra{an glas. Oni pohrli{e
prema tom glasu, pa ih susrete Resulullah, a.s., vra}aju}i se. Oti{ao je prije njih da vidi {ta
jeto. Jahao je neosedlanog konja Ebu - Talhe. Oko vrata mu je visila sablja. Govorio je: Ne
brinite se, ne brinite se! 790
Bio je veoma stidljiv i obazriv. Ebu - Said el - Hudri rekao je: Bio je stidljiviji od zbunjene
djevice. Kad mu ne{to nije bilo po volji, to se o~itavalo na njegovom licu. 791
Nije nikada piljio nekome u lice. Uvijek je imao spu{ten pogled. Du`i mu je bio pogled u
zemlju nego pogled u nebo. Pogled mu je posjedovao mo} zapa`anja. Nije sa sagovornikom
razgovarao o bestidnim stvarima i omrznutim temama. Nije zapam}eno da je neko od njega
prenio ne{to ru`no. Nije direktno nikoga kritikovao. Moglo se ~uti da ka`e: [ta mislite o
Zape~a}eni d`enetski napitak 441
~udio, prevrnuo bi rukama. Kad bi se naljutio, ra{irio bi ruke i razmahnuo. Kad bi se obradovao,
obarao bi pogled. Osmijehom je uvijek pobje|ivao smjeh.
^uvao je svoj jezik od onoga {to ga se ne ti~e. Okupljao je svoje drugove i nije ih
razdvajao. Ukazivao je po~ast zvani~nicima svakog plemena. ^uvao se ljudi i bio oprezan
s njima, bez obzira {to se nije bojao da }e mu nanijeti zlo. Posje}ivao bi svoje drugove. Volio
je znati {ta se de{ava u narodu. Potpomogao je dobro i bodrio na dobro. Mrzio je zlo i
odmagao mu. Bio je umjeren. Nije bio prevrtljiv. Za svaku stvar imao je mjeru. Nije uskra}ivao
pravo onome ko ga zaslu`uje, a nije ga davao onome ko ga ne zaslu`uje. To je va`ilo i za
one koje su ljudi izabirali na polo`aje. Najvi{e je cijenio one koji su bili dare`ljivi i koji su
pomagali drugima. Nije bio isprazan. Stalno je zikr ~inio. Nije nigdje dugo boravio. Nije imao
odre|eno mjesto za sjedenje. Kada do|e u neko dru{tvo, sjeo bi na prvo prazno mjesto.
Tako je nare|ivao i drugima da ~ine. Uva`avao je svakoga na sjedeljci i svakome posve}ivao
du`nu pa`nju, da ne bi ko pomislio da je manje va`an od drugoga.
Ko bi sjeo do njega radi neke svoje potrebe, strpljivo bi ga saslu{ao, i nikada on prvi nije
prekidao sagovornika. Ko bi {ta zatra`io od njega, ako je mogao, dao bi mu, a ako ne bi
imao, utje{io bi ga lijepim rije~ima.
Zbog njegove brige i pa`nje, bio im je kao otac i svi su u pravima kod njega bili isti.
Ljude je vrednovao prema bogobojaznosri. Gdje je sjedio, sjedio je sa skromno{}u,
strpljenjem i povjerenjem. Nije bilo podignutih glasova. Po{tovao je starije, a imao je milosti
prema mla|ima. Ukazivao je po~ast gostu i strancu.
Bio je dru`eljubiv, nenametljivog pona{anja, blagonaklon. Nije bio o{tar, srdit i ljut. Nije
bio pokvarenjak. Nije korio. Nije hvalio. Zanemarivao bi ono {to ne `eli. Nije se pokoravao
strastima. Sustegnuo se od tri stvari: u`ivanja, pretjerivanja i onoga {to ga se ne ti~e.
Ljude je po{tedio od tri stvari: nije nikog kudio, nije ga sramotio i nije ga vrije|ao. Govorio
je samo o onome od ~ega se ima nagrada od Allaha, d`.{. Kad bi on govorio, slu{aoci bi
umuknuli, a kada bi zavr{io, oni bi govorili. Nisu upadali jedni drugima u rije~. Kada bi neko
govorio, drugi bi {utjeli dok ne zavr{i. Smijao bi se ~emu bi se i drugi smijali. Svi|alo mu se
ono {to se i drugima svi|a. ^udio bi se onome ~emu se i drugi ~ude. Bio je strpljiv prema
strancima uskog rezoniranja. Govorio je: Ako vidite da siromah tra`i ne{to, dajte mu i ne
tra`ite da vam se zahvali. Zahvala pripada Allahu. 795
Harid`i bin Zejjd ka`e: Resulullah, a.s., bio je najstalo`eniji ~ovjek na sjedeljci. Skoro da
ni{ta nije govorio. Mnogo je {utio. Nije govorio bespotrebno. Suprotstavio bi se onima koji
ru`no govore. Nije se glasno smijao. Govor mu je bio razgovijetan i njegovi drugovi su se u
njegovom dru{tvu tako pona{ali iz ljubavi i po{tovanja prema njemu. 796
Uglavnom, Resulullah, a.s., posjedovao je sva svojstva zrelosti izuzetne posebne li~nosti.
Odgojio ga je Njegov Gospodar. Samo on ovako odgaja i On o njegovom odgoju ka`e: Ti si,
zaista, najljep{e }udi. (68:4)
To je bio razlog zbog kojeg su srca hrlila k njemu. To ga je ~inilo omiljenim kod ljudi. To
ga je u~inilo vo|om kojeg su ljudi srcem voljeli i zbog kojeg su, od nepokornoga njegovog
naroda i ne}kanja njihovog, do{li do stepena prihva}anja Allahove vjere u velikim skupinama.
Zape~a}eni d`enetski napitak 443
Sve {to smo u kra}im crtama naveli govori o njegovoj zrelosti, o veli~ini njegovih
svojstava. Stvarno stanje njegove slave, lijepi vrlina i osobina, ne mo`e se doku~iti tek tako.
Ko to `eli, ko `eli da upozna najve}eg ~ovjeka na svijetu, koji je do`ivio najve}i stepen
ljudske zrelosti, neka zna da ga je Allahova svijetlost obasjavala, a Kurani Kerim odgajao.
Gospodaru moj, neka je blagoslov Tvoj na Muhammeda, a.s., i na porodicu Muhammeda,
a.s., kao {to si blagoslovio Ibrahima, a.s., i porodicu Ibrahima, a.s. Ti si hvaljen i slavljen.
Gospodaru moj, Ti obaspi blagodatima Muhammeda, a.s., i porodicu Muhammeda, a.s.,
kao {to si obasuo blagodatima Ibrahima, a.s., i porodicu Ibrahima, a.s. Ti si hvaljen slavljen!
Safijjurrahman EL - MUBAREKFURI
Profesor Salefijskog univerziteta u Benaresu - Indija
13..11.1396. g. H. - 06.11. 1976. g.
444 Zape~a}eni d`enetski napitak
BILJE[KE
1 Op{irno o ovim plemenima i njihovim seobama pogledati:
-Tarihu umemi - l - el - islamije od Hudarija, I/11 - 13;
-Kalbu - l - d`ezireti - l - Arebi, str. 231 - 236.
Historijski izvori obiluju velikim razlikama u datiranju i uzroku ovih seoba. Mi smo
nastojali, na osnovu dokaza, uzeti ono {to smatramo da je najispravnije.
2 Tefhimu - Kuran od Mevdudije: I/553, 554, 555, 556.
3 Prethodno djelo: I/102.
4 Poznato je da je Had`era bila kupljena robinja koja je `ivjela kod Faraona. Me|utim,
du`im prou~avanjem, veliki pisac i u~enjak Muhammed Sulejman El - Mensur Fevri
do{ao je do saznanja da je ona bila Faraonova k}er.
5 Tefhimul - Kuran, II/34. - Sahihul - Buhari, I/474.
6 Sahihul - Buhari: Kitabul - Enebija I/474, 475.
7 Sahihul - Buhari, I/475.
8 Sahihul - Buhari, I/475, 476.
9 Kalbu d`ezireti - l - Arebi, 230.
10 Vidi: Tarihu erdil - Kuran, II/78 - 86.
11 El - Taberi, 2/191 - 194 i El - Elam 5/6.
12 Rahmetun li - l - alemin: II/7, 8, 14, 15, 16 i 17.
13 Muhadaretu - t - tarihil - umemi - l - islamijjti, od El - Hudarije, I/14 i 15.
14 Ovaj hadis prenosi Muslim od Vail bin El - Eskaa, poglavlje o Poslanikovom porijeklu,
II/245 i Tirmizi, II/201.
15 Tirmizija u poglavlju o vrijednostima Resulullaha, a.s. II/201.
16 El - Hudari, I/15, 16.
17 Pogledati op{irnije o ovim doga|ajima u djelu: Tefhimul - Kurani, IV/195 - 198, kao i
Tarihu erdil - Kurani, I/od 133. stranice do kraja knjige. Mnogi autori Sira razilaze
se oko datuma historijskih zbivanja, dok neki orijentalisti smatraju da su ovo samo mitske
pri~e.
18 Tahirul - alem El - islam od El - Hudarija, I/29 - 32.
19 Ud`benik Tarihu - l - alemi - l - Islami, I/34; - Erdul - Kurani, II/80, 81, 82.
20 Kalbu - d`ezireti - l - Arebi, str. 230 - 237.
21 Knjiga postanka 25:17.
22 Kalbu - l - d`eziretu - l - Arebi, str.: 230 - 237; Ibnu Hi{am I/111 - 113. Ibnu Hi{am
navodi da je Mekom upravljao samo jedan sin Nabit.
23 Kalbu - l - d`eziretu - l - Arebi str.:230.
24 Rahmetun li - l - Alemin, II/48
25 Kalbu - d`ezireti - l - Arebi str.:231.
446 Zape~a}eni d`enetski napitak
26 Ovo nije onaj Madad, veliki D`urhumit, koji se pominje u pri~i o Ismailu, a.s.
27 Mesudija ka`e: Perzijanci su donosili darove za Kabu kao i razne vrednote i nakit.
Perzijanac Sasan bin Babik poklonio je dva zlatna srnda}a, nakit i mnogo zlata, pa
je Amr to pohranio u bunar Zem - zema. Pogledati Murud`u - z - zeheb, I/205.
28 Ibn - Hi{am I/44 - 119 - 120 - 122.
29 Jakut Madde Mekka.
30 Tarihu - l - Alemil - Islami, I/35; Ibn - Hi{am I/117.
31 Ibn - Hi{am: I/117, 118.
32 Ibn - Hi{am: I/117, 118.
33 Ibn - Hi{am: I/117 - 118.
34 Rahmetun - li - l - alemin: II/ 55.
35 Ibn - Hi{am: I/123, 124.
36 Kalbu d`ezireti - l - Arebi: str. 232.
37 Ibn - Hi{am: I/124, 125.
38 Ibn - Hi{am: I/125;
- Tarihu - l - Umemi - l - islami: I/36;
- Ahbaru - l - Kurani: 152.
39 Tarihu - l - umemi - l - islami - El - Hudari: I/36.
40 Ibn - Hi{am: I/130.
41 Ibn - Hi{am: I/129, 130, 131, 132, 137, 142, 178 i 179.
42 Mejsir - hazardna igra starih Arapa, u kojoj su se uz pomo} naro~itih strjelica kockali
za meso zaklane `rtve podijeljeno na 10 ili 28 dijelova.
43 Tarihu erdi - l - Kurani II/104, 105, 106.
44 Muhtesar Siretu Resulillah (a.s.), od [ejh Muhammed bin Abdul - Vehaba str. 12.
45 Muhtesar Siretu Resulillah str. 13, 50, 51, 52, 54.
46 Ibn - Hi{am, I/89, 90
47 Sahihul - Buhari, I7499.
48 Sahihul - Buhari, I/499.
49 Miratul - mefatih {erh mi{katul - mesabih, II/2, 3.
50 Sahihu - l - Muslim sa tuma~em Nevevije - Kitabu - l - imami: I/59.
51 Salihul - Buhari, II/851 - 857.
52 Ibn - Hi{am, I/199, Sahihu - l - Buhari, I/226.
53 Ibn - Hi{am, I/202.
54 Kalbud`ezireti - l - Arebi, str. 151.
55 Kalbud`ezireti - l - Arebi, str. 151.
56 Tefhimu - l - Kurani, VI/297, 298; - Ibn - Hi{am, I/20,21, 22, 27, 31, 35, 36.
57 Tefhimu - l - Kurani, VI/297.
58 Ibn - Hi{am, I/31,32, 33, 34.
59 Tarihu erdil - Kurani, II/ od 193 - 208.
60 Ebu - Davud: Kitabu - n - nikahi, poglavlje: Vrste braka kod Arapa predislamskog doba.
61 Ebu - Davud (prethodno djelo), poglavlje: Opovrgavanje povratka nakon tri talke -
tri razvodne otpusnice. Ovo navode mufessiri - tuma~i Kurana kao povod za objavu
ajeta: Razvod je dva puta.
62 Ebu - Davud, poglavlje: Dijete je onoga u ~ijoj se postelji rodi (u braku).
63 Ibn - Hi{am, I/1, 2;
- Telkihu fuhumi ehli - l - Eser, 5 i 6
- Rahmetun li - l - Alemin, II/11, 12, 13, 14 i 52.
64 Sabrao lozu Muhammed Sulejman el - Mensur Fevri od el - Kelbija i Ibn - Sada nakon
provjere.
65 Ibn - Hi{am, I/2, 3, 4. Telkihu fuhumi str. 6. si`e Taberanijinih Sira str.6. i Rahmetun
Zape~a}eni d`enetski napitak 447
Tefsir sure: El - Muzzemmil i El - Muddessir, d`uz 28/168, 169, 170. 171, 172.
117 Zejd je bio zarobljen, pa ga je otkupila Hatid`a, r.a., i poklonila ga Resulullahu, a.s. Po
njega do|o{e otac mu i amid`a da ga vode ku}i i porodici, ali on odabra ostanak kod
Resulullaha, a.s., koji ga usvoji po obi~aju Arapa. Zejda su zvali i Zejd sin Muhammeda, sve
do dolaska islama, koji poni{ti ovaj obi~aj.
118 Rahmetun li - l - Alemin, I/50.
119 Ovaj nadimak spominje Buharija u Sahihu, u poglavlju - Starje{ina Ebu - Ubejde bin
El - D`errah, I/530.
120 Siretu bin Hi{am, I/245, 262.
121 Siretu bin Hi{am, I/262.
122 Muhtesar Sireti - Resulillahi od En - Ned`dija str. 88.
123 Ibn - Hi{am, I/247.
124 Fikhus - Sire, str. 76.
125 Ibnu - l - Esir - Fikhu - s - Sire, str. 77, 78.
126 Sahihu - l - Buhari, II/702, 743, i u Muslimu I/114.
127 Sahihu - l - Muslim, I/114. Sahihu - l - Buhari I/385, II/702. i Mu{katu - l - Mishabi II/460.
128 Ibn - Hi{am, I/265.
129 Ibn - Hi{am, I/271.
130 Fi Zilali - l - Kurani, 29, 188.
131 Sekar zna~i pakao, D`ehennem (op. p.)
132 Ibn - Hi{am, I/271.
133 Tirmizija pripovijeda o ovom doga|aju od Jezid bin Rummana i od Tarik bin Abdullaha
El - Muharibija, a prenosi imam Ahmed u Musnedu, III/492 i IV/341.
134 Davet u prevodu zna~i tuma~enje i {irenje islama (op. p.).
135 Ibn - Hi{am, I/299, 300, 358. Tefhimu - l - Kurani, IV/8 i 9; Muhtar Sire od Ned`dija,
str. 117, 188.
136 Tefhimu - l - Kurani, IV/9
137 Tefhimu - l - Kurani, IV/501, 205.
138 Ibn - Hi{am, I/362.
139 Rahmetun li - l - Alemin, I/59, 60.
140 O tome pripovijeda Tirmizi.
141 Fi Zilali - l - Kurani (30/282. Tefhimu - l - Kurani VI/522)
142 D`amiu - t - Tirmizi.
143 Siret - Ibn - Hi{am, I/335, 336.
144 On je Ebu - Hulejf el - Emevijj Mervan bin el - Hekkem.
145 Ibn - Hi{am I/416.
146 Sahihu - l - Buhari, knjiga o abdestu, poglavlje: Kada se baci na klanja~a pogan I/37.
147 Ibn - Hi{am, I/356, 357.
148 Ibn - Hi{am, I/361, 362.
149 Fi Zilali - l - Kurani 20/212. 75: 31.
150 El - Alek 17. Fi Zilali - l - Kurani 30/208.
151 Sura XXV:34.
152 Fi Zilali - l - Kurani 29/313.
153 Prenosi Muslim u svome Sahihu.
154 Ibn - Hi{am, I/320.
155 Rahmetun li - l - Alemin, I/57.
156 Rahmetun li - l - Alemin, I/57.
-Telkihu - l - Fuhumi, str. 61.
-Ibn - HI{am, I/317, 318.
157 Ibn - Hi{am I/319, 320. Fikhu - s - Sire od Gazalije, str. 82. Rivaja od El - Aufija od
450 Zape~a}eni d`enetski napitak
193 Drugi se spominje u predanju Enes bin Malika, r.a., pogledaj Tarih Omer bin el -
Hattab, str. 10. I Muhtesar Sireti Resulillah, a.s., od En - Ned`dija, str. 103.
194 Tre}eg prenosi u svom predanju Ibn - Abbas. Zadnje djelo, pogledaj str. 102.
195 Tarih Omer bin el - Hattab, str. 7, 10, 11.
-Muhtesar Es - Sira od En - Ned`dije str. 102, 103.
-Ibn - Hi{am I/343, 344, 345, 346.
196 Ibn - Hi{am, I/349, 350.
197 Tarih Omer bin el - Hattab od Ibn el - D`evzije, str. 8.
198 Tarih Omer bin el - Hattab od Ibn - D`evzije, str. 8. i Ibn - Hi{am I/348, 349.
199 Sahihul - Buhari, poglavlje o Islamu Umer b. el - Hattab, I/545.
200 Ibn - Hi{am, I/349.
201 Tarih Omer bin el - Hattab, str. 6, 7.
202 Muhtesar Siretu - r - Resul od En - Ned`dije, str. 103.
203 Tarih Omer bin el - Hattab od El - D`evzije, str. 13.
204 Sahih El - Buhari, poglavlje Islam Omera bin el - Hattaba I/545.
205 Ibn - Hi{am I/293, 294.
206 Tefsir Ibn - Kesir VI/159, 160, 161.
207 Ibn - Hi{am I/269
- Muhtesar Siretu Resul od En - Ned`dije, str. 106.
208 Zadu - El - Mead II/46.
209 Ebu - Talib umro je {est mjeseci nakon prekida ugovora. Umro je u red`epu, a ne
ramazanu.
210 Mi smo sakupili odvojene odlomke iz:
-Sahib Buharija: poglavlje dolazak Poslanika, a.s., u Meku I/216 i poglavlje: Zavjera
mu{rika protiv Resulullaha, a.s., I/548
-Zadul - Mead II/46
-Ibn - Hi{am I/350, 351, 374, 375, 376, 377
-Rahmetun lil Alemin I/69, 70
-Muhtasa Sire od Ned`dija, str.:106 - 110
-Muhtasar Sire od Muhammeda bin Abdul Vehaba, str.: 68 - 73
-Ima nekih odstupanja u ovim djelima, ali uzeli smo ono {to smatramo
najvjerodostojnijim nakon razmatranja dokaza.
211 Ibn - Hi{am I/417 - 419
-Tefhimu - l - Kuran IV/316 - 318.
-Muhtasar Sire od Abdullaha, str. 91.
212 Tarih Islami od velikog {ejha Hana en - Ned`iba Abadija I/120. Ima razila`enja, da li
je Ebu - Talib umro {est ili osam mjeseci poslije izolacije. Po svakom prora~unu
umro je u red`epu desete godine po poslanstvu.
213 Sahihul - Buhari, poglavlje o Ebu - Talibu.
214 Sahih Buharija, poglavlje: Pri~a o Ebu - Talibu.
215 Sahih Buharija, I/548.
216 a) Ibn - Hi{am, I/417 - 419, Tefhimul - Kuran, IV/316 - 318, Muhtesar es - Sire, [ejh
Abdullah, str. 91.
b) Ibn el - D`evzi tvrdi da je preselila u ramazanu, str. 7. I u~enjak El - Mensur Fevri
tvrdi to u Rahmetun lil Alemin II/164.
217 Prenosi ovaj hadis imam Ahmed u svom Musnedu, VI/118.
218 Sahih Buharija, poglavlje: @enidba Resulullaha, a.s., Hatid`om, r.a., I/539.
219 [ah Kan en - Ned`ib Abadi ka`e da se ovaj doga|aj desio u ovoj istoj godini. Tarihu
- l - Islami I/20. Cijela pri~a nalazi se u Ibn - Hi{am I/372, 373, S. Buhari I/552, 553.
220 Ibn - Hi{am, I/416.
452 Zape~a}eni d`enetski napitak
221 Rahmetun lil Alemin, II/165., Telkih fuhumi ehli - l - erd, str. 10.
222 Ibn - Hi{am, I/316.
223 Predanje Tirmizije u Tefsiru sure El - Enam, II/132
224 Ibn - Hi{am, II/84.
225 Pogledaj Sahih Buhariju, II/563.
226 El - Bidaje ve - n - Nihaje, III/30.
227 Bilje`i Tirmizi.
228 Sahih Buharija, I/543.
229 Sahih Buharija, I/510.
230 Mi{ljenje Ned`iba Abadija u djelu Historija islama I/122, {to sam i ja usvojio.
231 Sahih Buharija, knjiga Po~etak stvaranja I/458 - poglavlje: [ta je podnosio Resulullah
od mu{rika i munafika? II/109.
232 Ibn - Hi{am I/419, 420, 441, 442;
- Zadu - l - Mead II/46, 47;
- Muhtasar Es - Sire od En - Ned`dije, str. 141 - 143;
- Rahmetun lil alemin I/71-74;
- Tarihu - l - islami od Abadija I/123, 124.
233 Sahih Buharija.
234 To bilje`i Tirmizi.
Pogledaj Muhtesar siretir-resul od Abdullaha en - Ned`dija, str. 149.
235 Rahmetun lil - alemin I/74, to tvrdi En - Ned`im Abadi, pogledaj Tarihu - l - islami I/125.
236 Ibn - Hi{am, I/424, 425.
237 Jesrib - Medina i Munevera.
238 Ibn - Hi{am I/425 - 427,
- Rahmetun lil - alemin I/74.
239 Tarihu - l - islami od Ned`iba Abadija I/125.
240 Ibn - Hi{am I/427, 428.
Tarihu - l - islami od Abadija I/126.
241 Prethodno zadnje djelo.
242 Sahih Buharija, poglavlje o Zem - zemu I/499, 500, i poglavlje: Islam Ebu - Zerra I/544, 545.
243 On se iselio iz Jemena poslije Bitke na Hudejbiji jer je stigao u Medinu kada je
Resulullah, a.s., bio u Hajberu. Pogledaj Ibn - Hi{am I/385.
244 Ibn - Hi{am I/382 - 385.
- Rahmetun lil - alemin I/81, 82.
- Muhtesar ire od Ned`dija, str. 144.
- Tarihu - l - islami od Abadija I/127.
245 Pripovjeda Muslim u djelu Mi{katul-Misbahi, poglavlje: Znaci poslanstva II/525.
246 Tarihu Islamin od Abadija I/129.
247 Pogledaj Muhtasar sire od En - Ned`dija, str. 150 - 152.
248 Zadu - l - Mead, II/50.
- Ibn - Hi{am, I/429, 541.
249 Ibn - Hi{am, I/428 - 430.
250 Telkih fuhumi Ehlil - Eser, str. 10.
- Sahih Buharija, I/551.
251 Zadu - l - Mead, II/49.
- Muhtasar sire od Ned`dija str. 148, 149.
- Rahmetun lil Alemin, I/67.
- Tarihul - Islami od Abadija, I/124.
252 Zadu - l - Mead, II/47, 48.
253 Zadu - l - Mead, II/47, 48.
Zape~a}eni d`enetski napitak 453
- Sahih Buharija, I/455, 456, 470, 471, 481, 548, 549, 550, II/684.
- Sahih Muslim, I/91 - 96.
254 Uzeto iz prethodnih djela kao i od Ibn - Hi{ama, I/397, 402 - 406.
255 Zadu - l - Mead, I/48.
- Sahih Buharija, II/684.
256 Ibn - Hi{am, I/399.
257 Rahmetun lil alemin, I/85.
- Ibn - Hi{am, I/431 - 433.
258 Sahih Buharija, poglavlje poslije poglavlja Ljepota imana, I/7, poglavlje Delegacija
ensarija, I/550, 551. Tekst je iz ovog poglavlja i iz ajeta: Kada ti do|u vjernice...
(60:13), a u zbirci Buharije II/727 i poglavlje o zabranama i kefaretu II/1003.
259 Ibn - Hi{am, I/435 - 438 i II/51.
260 Op. prev.
261 Ibn - Hi{am, I/440, 441.
262 Ibn - Hi{am, I/441, 442.
263 Hadis prenosi imam Ahmed, lanac prenosilaca je hasen - dobar, a u sahih hadise
ubrojali su ga El - Hakim i Ibn - Hiban. Pogledaj Muhtasar siru od En - Ned`dija, str.
155. Ibn - Ishak prenosi sli~an hadis od Ubadeta bin Samita, gdje je dodan paragraf:
...da ne suprotstavljamo vlast onome koji je zaslu`uje, i Ibn - Hi{am, I/454.
264 Ibn - Hi{am, I/442.
265 Ibn - Hi{am, I/446.
266 Predanje od imama Ahmeda iz D`abirovog hadisa.
267 Imam Ahmed od D`abira, r.a.
268 Ibn - Ishak ka`e: Benu Abdul - E{hel su rekli: da je prvi bio Ebu - Hejsem. Kab bin
Malik misli da je prvi bio El - Berra bin Marur. Ibn - Hi{am, I/447. A mnogi drugi
smatraju da je to ipak bio Esad bin Zerare.
269 Musned.
270 Pogledaj Sahih Muslim, poglavlje: Kako su `ene dale prisegu, II/131.
271 Ibn - Hi{am, I/443, 444, 446.
272 Zadul - Mead.
273 Ibn - Hi{am, I/448.
274 Ibn - Hi{am, I/448.
275 Zadul - Mead, II/51, 52.
- Ibn - Hi{am, I/448 - 450.
276 Ibn - Hi{am, I/468 - 470.
277 Ibn - Hi{am, I/477.
278 Hi{am i Ajja{ ostali su u zato~eni{tvu nevjernika do Resulullahove hid`re. Resulullah,
a.s., re~e jednog dana: Ko }e mi dovesti Ajja{a i Hi{ama? El - Velid bin el - Velid re~e: Ja,
Allahov Poslani~e. On do|e kri{om u Meku i srete `enu koja je njima dvojici nosila hranu.
On ju je slijedio da sazna gdje se oni nalaze. Bili su zatvoreni u ku}i bez krova. Kad pade no}
El - Velid presko~i zid, odveza ih i odvede na svojoj devi pravo u Medinu. Ibn - Hi{am, I/474
- 476. A Omer je stigao u Medinu sa dvadeset ashaba. Sahih Buharija I/558.
279 Zadul - Mead, II/52.
280 Sahih Buharija, poglavlje: Hid`ra Resulullaha, a.s., i njegovih drugova, I/553.
281 Ovaj datum uzeli smo nakon provjere svih izvora iz kojih ga je uzeo. Muhammed
Sulejman Mensur Fevri.
- Rahmetun lil Alemin, I/95, 97, 102. II/471.
282 Da je zasjedanje otpo~elo izjutra, ukazuje nam Ibn - Ishakovo pripovijedanje, da je
D`ibril obavijestio Resulullaha, a.s., o zavjeri ovog skupa i da mu je dao dozvolu za hid`ru.
Tako|er Buharija prenosi hadis od Ai{e, r.a., da je Resulullah, a.s., do{ao kod Ebu - Bekra
454 Zape~a}eni d`enetski napitak
347 Hadis o tome ima u Buharije i Muslima. Mi{katul - Misbah, I/12, 167.
348 Sunen Ebu - Davud, D`amia Tirmizi, Mi{kat, I/169.
349 Sahih Buharija, I/190, II/890.
350 Mi{katul - Misbah, I/32. Prenosi Rezin.
351 Ibn - Hi{am, I/503, 504.
352 Ebu - Davud, poglavlje: Vijesti Beni - Nadir.
353 Prethodno djelo.
354 Pogledaj Sahih Buhari, II/655, 656, 916, 924.
355 Sahih Buharija, II/563.
356 Rahmetun lil Alemin, I/116.
357 Muslim, poglavlje: Vrline Sada ibn Vekkasa, II/280 i ovo je Muslimova verzija.
Sahihul - Buhari, poglavlje: Stra`arenje u borbi na Allahovom putu, I/404.
358 D`amiul Et- Tirmizi, Ebabut - tefsir, II/130.
359 Histori~ari nazivaju GAZVE, svejedno borio se ili ne, a izlazak jednog od njegovih
vojskovo|a nazivaju SERIJJE - IZVIDNICA.
360 Ijes je mjesto izme|u Jenbua i Merve gledano iz pravca Crvenog mora.
361 Harrar je podru~je blizu D`uhfe.
362 Veddan je mjesto izme|u Meke i Medine. Izme|u njega i Rabiga je 29 milja, a El -
Ebva u blizini je Veddana.
363 Pogledaj djelo El - Mevahibul - Ledunnijetu, I/75, koje je komentirao Ez - Zerkani.
364 Buvat i Radva su dva brda, ogranak planinskog lanca D`uhejnet, kuda prolazi put
za [am. Od njih do Medine je oko 48 milja.
365 Mjesto blizu Jenbua, a zove se jo{ El - U{ejra i El - Usejre.
366 O svim ovim izvidnicama i pohodima uzeli smo podatke iz djela Zadul - Mead, II/83,
84, 85.
- Ibn - Hi{am, I/561- 605.
- Rahmetun lil Alemin, I/115, 116; II/215, 216, 468 - 470. Postoji razila`enje u izvorima
oko vremenskog redoslijeda tih pohoda i izvidnica i oko ta~nog broja u~esnika. U ovome
smo se najvi{e oslanjali na Ibn - Kajjima i Mensura Fevrija.
367 Profesor Es - Sejjid el - Mevdudi tvrdi s argumentima da je sura Muhammed
objavljena prije Bitke na Bedru. Pogledaj Tefhimu - l - Kuran, V/11, 12.
368 [ura - muslimansko vije}e na kojem se zajedni~ki donose va`ne odluke od bitnog
zna~aj za islam (op. prev.).
369 D`amiu Tirmizi, I/201, Ebrabul - d`ihad, Babu mad`ae fis - saff vet - tabie.
370 Prenosi Muslim od Enesa (Mi{katul - Mesabih), II/543.
371 On ostade `iv, a poslije primi islam i postade dobar musliman. Kad bi htio da se
~vrsto zakune, govorio bi: Tako mi Onoga Koji me spasi na Bedru...
372 Sahih Buhari, II/568.
373 Sunenu Ebu - Davud, Bab fi sellis - sujuf indel - likaa, II/13.
374 Ovo je verzija Ibn - Ishakova.
- U predanju Ahmeda i Ebu - Davuda stoji da je Ubejde bio u dvoboju protiv El -
Velida, Alija protiv [ejbeta, a Hamza protiv Utbeta, Mi{katul - Mesabih, II/343.
375 Prenosi MUslim, II/139.
- Mi{katul - Mesabih, II/331.
376 Predanje Muslimovo, II/93, a i drugi muhadisi prenose isto.
377 Sahih Buharija, I/444, II/568.
- Mi{katul - Mishab, II/352. Resulullah je dodijelio plijen jednom, jer je drugi poginuo.
378 Ovaj Muaz je ostao `iv do vladavine Osmana bin Affana, r.a.
379 Zadul - Mead, II/89.
380 Op. prev.
Zape~a}eni d`enetski napitak 457
desio nakon dono{enja propisa o no{enju hid`aba. Ajeti o hid`abu objavljeni su u povodu
Zejnebe kada je bila kod Resulullaha, a.s. Kad ju je Resulullah, a.s., upitao {ta misli o Ai{i,
r.a., ona je rekla: ^uvam ja svoje u{i da ne ~uju i svoje o~i da ne vide. Ai{a pri~a: Ona mi
je od svih Poslanikovih `ena bila jedina konkurencija. [to se ti~e doga|aja El - Ifk, Sad bin
Muaz i Sad bin Ubadet posva|ali su se oko ovog doga|aja. Poznato je da je Sad bin Muaz
umro neposredno poslije bitke sa Benu Kurejzom, pa je o~ito da prenosilac ove pri~e
izmi{lja. Ibn - Ishak pri~a o Ifku, prenose}i od Ez - Zuhrije, od Ubejdullaha bin Abdullaha bin
Ubadeta, od Ai{e, r.a., gdje ne spominje Sada bin Muaza, ve} umjesto njega spominje
Usejda bin Hudajra. Ebu - Muhammed bin Hazm ka`e: Ovo zadnje je ta~no, bez sumnje, da
je Sad bin Muaz spomenut zabunom. Pogledaj Zadul - Mead, II/115. ^udno je od Muhammeda
Gazalije da pripisuje Ibn - Kajjimu da on smatra da je ova bitka bila pete godine hid`retske.
(Fikhu Sire, str. 223), a u djelu El - Huda, II/115, to opovrgava.
537 Sahih Buhari, I/345
- Fethul - Bari, VII/496.
538 Zadul - Mead, II/112, 113.
- Ibn - Hi{am, II/289, 290, 294, 295.
539 Oni su bili petokolona{i islamske dr`ave. (op. prev.)
540 Ibn - Hi{am, I/584, 587.
- Sahih Buhari, II/924.
- Sahih Muslim, II/9.
541 Ibn - Hi{am, II/105.
542 Sahih Buhari, I/399, II/727 - 729.
- Ibn - Hi{am, II/290 - 292.
543 Ibn - Hi{am, II/290 - 292 i Muhtasir Sire od Ned`dija, str. 277.
544 Bila je veoma u~ena jer je znala stvari argumentovati Kuranom. (op. prev.)
545 Sahih Buhari, I/346, II/696 - 698.
- Zadul - Mead, II/113 - 115.
- Ibn - Hi{am, II/297 - 307.
546 Ibn - Hi{am, II/293.
547 Sahih Muslim, II/89.
548 Ovaj Kerez u~estvovao je u napadu na Medinu prije Bedra u Bitki Safvana. Poslije je
primio islam, a poginuo je kao {ehid pri osloba|anju Meke.
549 Zadul - Mead, II/122.
550 Sahih Buhari, II/602.
551 Arapi su iz po~asti prema sagovorniku imali obi~aj da glade njegovu bradu koja je
zna~ila ugled i ~ast.
552 Resulullah, a.s., koji je uzor muslimanima u svemu {to nala`e vjera islam, morao je
ovaj put u~initi nove obrede da bi ga vjernici vidjeli, a zatim poslu{ali i slijedili. Ummu
Seleme bila je vrlo mudra `ena s ovim svojim savjetom. (op. prev.)
553 Sahih Buhari, I/380.
554 Sahih Muslim, poglavlje: Primirje na Hudejbiji, II/105.
555 Sahih Muslim, poglavlje: Primirje na Hudejbiji, II/105.
556 Op{irnije o primirju na Hudejbiji pogledati FEthul - Bari, VII/439 - 458.
- Sahih Buhari, I/378 - 381, II/598, 600, 717.
- Sahih Muslim, II/104 - 106.
- Ibn - Hi{am, II/308 - 322.
- Zadul - Mead, II/122 - 127.
- Muhtasar Siretu Resulullah, a.s., od Abdullaha en - Ned`dija, str. 207 - 305.
- Tarihu Umer bin el - Hattab, Ibnu - l - D`evzi, str. 39 i 40.
557 Prethodno spomenuta literatura.
Zape~a}eni d`enetski napitak 463
558 Mnogi islamski histori~ari imaju razli~ito mi{ljenje o godini prelaska ovih ljudi na
islam. Ve}ina navodi osmu godinu Hid`re. Me|utim, pri~a Amra bin el - Asa kod Ned`a{ije
poznata je, a Halid i Talha primili su islam kad se Amr vra}ao iz Abesinije. On se pri povratku
vra}ao u Medinu i njih sreo na putu. Sva trojica do{la su kod Resulullaha, a.s., i primila islam.
To potvr|uje da su primili islam po~etkom sedme godine hid`retske, a Allah najbolje zna.
559 Sahih Buharija, II/872, 873.
560 Rahmetun lil Alemin, I/171.
561 Resul Ekrem (urdo jezik), str. 108, 109, 122 - 125. (Hanidullah)
- Zadul - Mead. Eslem ente, umjesto zadnje re~enice, III/60.
Eslem ente zna~i: primi islam ti. (op. prev.)
562 Pogledaj djelo na urdu jeziku Resul Ekrem kej sijasij Zindiki, str. 108, 109, 122- 125.
Zadul - Mead: U ovoj knjizi pi{em eslem umjesto ves - selamu ala men
ittebealhuda, III/60. (ves - selamu ala men ittebealhuda zna~i: i neka je mir na one
koji slijede upute Allahove, d`.{.) (op. prev.)
- Knjiga doktora Hamidullaha pod brojem 1, str. 108 - 114 i 121 - 131.
563 Zadul - Mead, III/61.
564 Ibn - Hi{am, II/359.
565 Mogu}e je da je to uzeto iz Muslimovog predanja od Enesa, II/99.
566 To mu je ime po djelu Rahmetun lil Alemin, I/178, a po Hamidullahu ime mu je Benjamin.
567 Kopti - kr{}ani Egipta.
568 Ibnu - l - Kajjim, Zadul - l - Mead, III/61. Pismo do kojeg je do{ao Hamidullah u novije
vrijeme sadr`i: Primi islam, bit }e{ spa{en, Allah }e ti dati... i ima naziv Kopti
umjesto (grijeh koptskog naroda). Pogledaj Resul Ekrem, str. 136, 137.
569 Zadul - Mead, III/61.
570 Obo`avaoci vatre (op. prev.).
571 Tarihu - l - Umemi - l - islamijjeti, od Hudarija, I/147.
- Fethul - Bari, VIII/127, 128.
- Rahmetun lil Alemin.
572 El - Erisijjun su sluge i upravitelji vizantijskog carstva, ili narod bez porijekla. Ka`e se
da su sljedbenici nekog Abdullaha bin Erisa, ~ovjeka davnih vremena koji je ubio nekog
Allahovog poslanika, ali se ne zna kojega. Ovi Erisijjuni odvra}ali su narod od vjere u Boga.
573 Cezar je upravo do{ao da posjeti Kudus. Do{ao je iz Humsa da se zahvali Bogu {to
ga je spasio poraza od Perzijanaca. Pogledati Sahih Muslim), II/99). Perzijanci su ubili
perzijskog kralja Ebroisa i uspostavili primirje s Vizantijom uz predaju svih teritorija koje se
okupirali Viznatijci. Vratili su mu krst za koji smatraju da je raspelo Isaa, a.s. Car je do{ao u
Kudus godine 629. n.e., ili 7. g.h. da vrati raspelo na njegovo mjesto i da zahvali Bogu na
velikoj pobjedi.
574 Sahih Buharija, I/4, Sahih Muslim, II/97 - 99.
575 Zadul - Mead, II/122 i margina knige Telkihu fuhumi ehlil Eseri, str. 29.
576 Zadul - Mead, III/61, 62. Tekst do kojeg je do{ao u novije vrijeme doktor Hamidullah
uzet je iz knige koju je on prona{ao. Tekst se razlikuje samo u jednoj rije~i. U njemu
je: nema boga osim Njega (La ilahe gajruhu), umjesto: samo je On Bog (La illahe illahu).
577 Zadul - Mead, III/63.
578 Zadul - Mead, III/62. Muhadarat tarihul - umemi - l - islamijje od Hudarija, I/146.
579 Zadul - Mead, III/62, 63.
580 Sahih Buhari, II/603.
- Sahih Muslim, II/113 - 115.
- Fethul - Bari, VII/460, 461, 463.
- Zadul - Mead, II/120.
581 Sahih Buhari, II/603.
464 Zape~a}eni d`enetski napitak
SADR@AJ
PREDGOVOR ........................................................................................................................................... 5