Dek London

BIJELI ONJAK

Naslov originala: WHITE FANG

U prijevodu Antona Glavine

PRVI DIO

Prva glava POTRAGA ZA MESOM

Tamni etinari mrtili su se s obje strane zale-ene rijeke. Nedavno je vjetar oduvao led sa sta-bala i sad se inilo kao da se naginju jedna prema drugima, crna i zlobna u sumraku. Nad zemljom je vladala mukla tiina. Sama zemlja pruala je sliku pustoi bez ivota, bez kretanja, usamljena i ledena tako da nije bila ak ni tuna. Kao da se nasluivao smijeh, ali nekakav smijeh strasniji od svake tuge, sumoran poput smijeha sfinge, smijeh leden kao mraz, mraan kao sudbina. Kao da se ohola i neuhvatljiva mudrost sudbine smijala jalo-vosti ivota i naporima da se preivi. Bila je to div-ljina, neukroena i ledenog srca, divljina sjevera. Ipak je irom zemlje bilo ivota koji je prkosio svemu. Niz smrznutu rijeku vukla se zaprega snanih pasa. Nakostrijeeno krzno bilo im je posuto ledenim iglicama. Dah im

se smrzavao u vazduhu im bi izaao iz gubice, irei se u oblaiima pare, koja se skupljala na krznu i pret-varala u ledene kristale. Na psima su bili koni amovi vezani remenjem za sanke koje su vukli. Sanke nisu imale salinaca. Bile su nainjene od jake brezove kore i cijelom povrinom su leale na snijegu. Prednji dio sanki bijae zavrnut poput svitka da bi mogle sabijati mekani snijeg to se kao talas uzdizao pred njima. Na sankama je bio vrsto privezan dugi etvrtasti sanduk. Bilo je i drugih predmeta ebadi, sjekira, lone za kavu i tava, ali je najvie mjesta zauzimao dugi, uzani, etvrtasti sanduk. Pred psima je na irokim krpljama koraao ovjek. Drugi je iao za sankama. Na sankama, u sanduku, leao je trei ovjek, ije su brige bile zavrene ovjek koga je divljina savladala i satrla tako da se vie nikada ne pokrene i ne bori. Div-ljina ne voli kretanje. ivot je vrijea jer je ivot kretanje, a divljina uvijek tei da uniti kretanje. Ona zamrzava vodu da ne tee u more, izbija sok iz stabala dok im se ne sledi i njihova mona sr, a najokrutnije i najstranije napada i tei da sav-lada ovjeka to najnemirnije bie, koje se vjeito buni protiv sudbine da svako kretanje na kraju dovede do prestanka kretanja. Ali jo ne bijahu mrtva dvojica ljudi, koji su, neustraivi i nesavladani, gazili jedan pred sankama, a drugi za njima, obueni u krzna i mekano utavljene koe. Trepavice, obrazi i usta bijahu im obloeni kristalima zamrznutog daha tako da se nisu mogli poznati. To im je davalo izgled avetinjskih maski, grobara iz svijeta utvara koji sahranjuju nekakvu sablast. Ipak su se ispod te kore krili ljudi koji se probijaju kroz pusto, porugu i tiinu, siuni pustolovi baeni u veliku avanturu koji se bore protiv svijeta toliko udalje-nog, stranog i beivotnog poput bezdana Svemira. Koraali su bez rijei tedei snagu svojih tijela. Tiina ih je okruivala sa svih strana svo-jom prisutnou. Djelovala je na njihove due kao to veliki pritisak duboko u vodi utie na tijelo ronioca. Satirala ih je snagom prostora bez kraja i snagom neumoljive odluke. Satirala ih je do naj-dubljih kutaka njihovog duha cijedei iz njih, kao sok iz groa, svu lanu vatru, oduevljenje i neumjesno samopouzdanje ljudske due, dok nisu shvatili da su ogranieni i maleni, sitne estice slabog znanja i male pameti usred igre i kovitlanja velikih, slijepih elemenata i sila. Proao je sat, a zatim jo jedan. Blijeda svjet-lost kratkog dana bez sunca poinjala je da se gasi kad se slab i udaljen krik zau u mirnom vazduhu. Brzo se propinjao dok ne dostie najvii ton, malo zastade, drhtav i napregnut, da bi se polako izgu-bio. Mogao je to da bude jecaj izgubljene due da nije u sebi nosio neki tuan bijes i gladnu enju. ovjek koji je iao naprijed osvrte se i pogleda svoga druga. A onda oba klimnue glavom jedan prema drugome preko uzanog, dugog sanduka. u se jo jedan krik probijajui tiinu otro poput igle. Oba ovjeka se osvrtoe u pravcu otkud je dolazio. Bilo je to negdje iza njih, u snjenom prostranstvu koje su upravo pregazili. Njemu odgovori trei krik, opet pozadi i poneto ulijevo od onoga drugog. Za nama su, Bile ree ovjek pred sankama.

Glas mu bijae promukao i nestvaran. Govorio je s vidljivim naporom. Nema mesa odvrati mu drug. Ve danima nisam vidio zejeg traga. Vie nisu govorili, mada su paljivo sluali krike gonilaca to su odzvanjali za njima. Kad se smrknulo, skretoe pse u estar jelika uz obalu rijeke i nainie logor. Mrtvaki koveg, postavljen pored vatre, sluio im je kao sto i sjedi-te. Psi, zbijeni s druge strane vatre, reali su i gloili se meu sobom, ali nijedan nije pokazivao nimalo volje da odluta u mrak. ini mi se, Henri, da su ostali zaudo blizu ree Bil. uei kraj vatre i stavljajui komad leda u lonac za kavu, Henri samo potvrdi glavom. Nije progovorio sve dok nije sjeo na sanduk i poeo da jede. Znaju gdje im je koa sigurna ree. Vie vole da jedu nego da budu pojedeni. Prilino su pametni ovi psi. Bil odmahnu glavom: Oh, ne znam ja. Drugar ga radoznalo pogleda: Ovo je prvi put da govori kako nisu pametni. Henri, odgovori drugi vaui polagano pasulj jesi li uo kako su larmali dok sam ih hranio? Jest, larmali su vie nego obino priznade Henri. Koliko pasa imamo, Henri? est. Eto, Henri... Bil zastade zaas da bolje istakne ono to e rei. Kao to rekoh, Henri, imamo est pasa. Iz vree sam izvadio est riba. Svakome psu sam dao po jednu i, Henri, jedna riba je bila premalo. Krivo si brojao. Imamo est pasa ponavljao je drugi ravno-duno. Izvadio sam est riba. Jednouhom nije dopala ni jedna. Poslije sam se vratio po vreu i dao i njemu ribu. Pa imamo samo est pasa ree Henri. Henri, nastavi Bil neu da kaem da su ono sve bili psi, ali ih je sedam dobilo ribu. Sad ih je samo est ree ovaj.

 Onoga sam vidio kako tri po snijegu govo-rio je Bil s hladnom sigurnou. Vidio sam ih sedam. Henri ga saaljivo pogleda i ree: Biu presrean kad zavrimo ovo putovanje. ta hoe time da kae? upita Bil. Hou da kaem da ti ovo to vozimo ide na ivce i poinje da via utvare. I ja sam to mislio odgovori Bil ozbiljno. I, eto, kad sam ga vidio kako tri po snijegu, pogledao sam opet i vidio mu trag. Onda sam prebrojao pse i opet ih je bilo est. Eno traga u sni-jegu. Hoe li da ode i vidi? Pokazau ti gdje je. Henri ne odgovori, nego je utke dalje vakao sve dok ne dovri veeru i ne zali je lonetom kave. Onda obrisa usta nadlanicom i ree: Onda, ti misli da je... Prekide ga dugo i tuno zavijanje negdje iz tmine. On zastade da uje, a zatim zavri reenicu maui rukom u pravcu otkud se uo krik ...jedan od njih? Bil potvrdi glavom. Rekao bih to prije nego ta drugo. Sam si vidio kakvu su guvu nainili psi. Krik za krikom i glasovi to su im odgovarali pretvorie tiinu u ludu kuu. uli su se krici sa svih strana, a psi su prikrivali svoj strah zbijajui se tako blizu vatre da im je jara osmudila krzno. Bil nabaca jo drva, a zatim zapali lulu. ini mi se da si se ti malo snudio ree Henri. Henri... on zamiljeno povue dim nekoliko puta prije nego to e nastaviti Henri, razmi-ljam koliko je ovaj sreniji nego to emo biti ja i ti! On pokaza palcem na sanduk na kome su sjedili, gdje se nalazila trea linost. Ja i ti, Henri, kad umremo, biemo sreni ako nad naim tijelom bude toliko kamenja da psi ne mogu do nas. Ali mi nemamo roda, ni para, ni svega osta-log kao on odvrati Henri. Ja i ti ne moemo sebi priutiti ovako daleku pratnju.

 Ja se udim, Henri, to je ovakav momak, koji je tamo u svojoj zemlji bio nekakav lord ili tako neto, i nije morao da brine brigu za hljeb i gdje e lei zato je dolazio ovamo, u ovaj kraj bogu za leima to nikako ne razumijem. Mogao je doivjeti starost da je ostao kod kue sloi se Henri. Bil zausti da neto kae, ali se predomisli. Umjesto toga pokaza prema zidu tmine to ih je pritiskao sa svih strana. U mrklome mraku nije se naziralo nita. Moglo se vidjeti samo par oija kako se krijese kao ivo ugljevlje. Henri pokaza glavom drugi par, pa trei. Logor im bijae opko-ljen krugom svjetlucavih oiju. Tu i tamo bi se poneki par pokrenuo ili nestao, da se zaas opet pojavi. Psi su bili sve nemirniji, te se u jednom nas-tupu straha pribie jo blie uz vatru skupljajui se i puui ljudima oko nogu. U guvi jedan pas bi oboren na samu ivicu ognja, te zastenja bolno, dok je miris oprenog mesa ispunjavao vazduh. Usljed ovog komeanja i krug oiju se uznemiri i ak uzmae malo, ali se uskoro opet zaustavi im se psi umirie. Grdna je nesrea, Henri, to nemamo muni-cije. Bil je popuio lulu i sad je pomagao drugu da prostre leaj od krzna i ebadi na jelove granice to ih je prije veere bio nabacio na snijeg. Henri zaguna i poe da razvezuje mokasinke. Koliko jo metaka veli da ima? upita. Tri u se odgovor. A elio bih da ih je trista. Onda bih im ja pokazao, avo da ih... ! Ljutito je zaprijetio pesnicom prema svjetlu-cavim oima, a onda je oprezno razapeo mokasine pored vatre. Jo da hoe proi ovaj mraz nastavi on. Ve dvije nedjelje je 45 ispod nule. I volio bih da nisam nikad poao na ovaj put, Henri. Ovo mi se nikako ne svia. Osjeam da nije dobro. Kad ve govorim ta bih elio, elio bih da je ovo putovanje ve zavreno, da ja i ti sjednemo u Fort M'Gariju, eto ba sada, i da igramo kribeda, eto to bih htio. Henri zaguna i zavue se pod pokriva. Kad je poeo da drijema, razbudi ga drugarov glas. uj, Henri, kad je onaj drugi doao i odnio ribu, zato ga psi nisu napali? Zbog toga se bri-nem. Mnogo se ti brine, Bile zau se sanjiv odgovor. Nikad nisi bio takav. A sad prekini i spavaj, a ujutro e biti kao igra. Sad te stomak mui, eto zato se brine.

Ljudi su spavali duboko diui, jedan uz dru-gog pod istim pokrivaem. Vatra se smirivala, a uarene oi stegoe krug to su ga opasivale oko logora. Psi se ustraeni zbie reei tu i tamo, pri-jetei kad bi se koji par oiju suvie primakao. Jednom se tako uzbunie da se Bil probudi. On se paljivo izvue ispod pokrivaa da ne remeti san svoga druga i nabaca jo drva na vatru. Kad se vatra opet rasplamsala, krug oiju se razmae. On pogleda uzgred po psima nabijenim u gomilu. Protrlja oi i otro se zagleda. Zatim se ponovo uvue pod pokriva. Henri, ree on ej, Henri! Henri zaguna rasanjujui se i upita: ta je sad opet? Nita, odgovori Bil samo sad ih opet ima sedam. Ba sam ih prebrojao. Henri ovu vijest doeka gunanjem, koje se pretopi u hrkanje im ga ponovo obuze san. Ujutro se prvi probudio Henri, te izvukao dru-gara ispod pokrivaa. Iako je ve bilo est, do svanua su ostala jo puna tri sata, pa Henri poe u mraku pripravljati doruak, dok je Bil savijao ebad i pripremao sanke za pokret. Ej, Henri upita iznenada. Koliko ree da imamo pasa? est. Nije ree Bil likujui. Zar opet sedam? Ne, nego pet, jednog je nestalo. Do avola! viknu gnjevno Henri, ostavi doruak i poe da prebroji pse. Tako je, Bile zakljui on. Nema Debelog. A kad je poao, nestalo ga je kao podmazane munje. Nita nisam vidio zbog dima. Nije mu bilo pomoi zakljui Henri. iva su ga prodrli. Kladim se da je jo skiao dok im je slazio niz drijela, prokleti da su! Uvijek je bio blesav pas ree Bil.

 Ali nijedno pseto nije tako blesavo da na ovaj nain poini samoubistvo. On ispitujui pogleda preostalu zapregu da bi ocijenio osobine svake ivo-tinje. Kladim se da nijedan od ovih nee to uiniti. Uvijek sam mislio da s Debelim neto nije u redu. Takvo bijae posmrtno slovo psu na putovanju po sjeveru manje turo od posmrtnog slova mno-gim drugim psima i ljudima.

Druga glava VUICA

Poto pojedoe doruak i svezae oskudnu opremu za sanke, ljudi okretoe lea ivahnom ognju i otisnue se u mrak. Smjesta se javie krici, neizrecivo tuni krici koji se kroz tamu i studen zvahu i odazivahu jedni drugima. Razgovor se prekide. Svanulo je u devet sati. U podne se nebo na jugu ogrija ruiastim svjetlom i pokaza gdje se krivina Zemlje isprijeila izmeu podnevnog sunca i sjevera. Ali to ruiasto svjetlo ne potraja dugo. Siva svjetlost dana zadra se do tri sata, kao i ona izblijedje i koprena arktike noi pokri usam-ljenu i tihu zemlju. Kad pade no, krici gonilaca zdesna, slijeva i pozadi primakoe se blie, tako blizu da su vie puta izazvali stravu meu psima koji su vukli sanke stvarajui kratkotrajnu paniku. Jednom takvom prilikom, poto su on i Henri vratili pse na mjesta, Bil ree: Nek nau negdje kakvu lovinu, nek odu i ostave nas na miru! Strano idu na ivce sloi se Henri. Vie nisu razgovarali sve dok se ne ulogorie. Henri je, nagnut, stavljao led u lonac proklju-alog pasulja kad ga iznenadi zvuk udarca. Bilov uzvik i otro i bolno reanje meu psima. Uspravio se jo na vrijeme da vidi nejasnu priliku kako po snijegu nestaje u zaklonu tmine. Onda vidje Bila kako stoji meu psima likujui, a istovremeno i pokunjen, drei u jednoj ruci jaku toljagu, a u drugoj rep i polovinu na suncu osuenog lososa.

Odnese mi polovinu, objasni on ali sam ga ipak odalamio. Jesi uo kako skii? Na ta je bio nalik? Nisam vidio, ali imalo je etiri noge i gubicu i krzno, i liilo je na psa. Bie, mislim, pripitomljeni vuk. avolski je pitomo, ta bilo da bilo, dolazi ovamo kad hranimo pse i odnosi komad ribe. Te noi, poto su veerali i sjeli na dugi sanduk da popue lulu, krug uagrenih oiju im se pri-makao jo blie nego prije. Da hoe naii na krdo sobova, ili ega bilo, pa da odu i puste nas na miru ree Bil. Henri zaguna tonom koji nije sasvim odobra-vao i onda etvrt sata sjeahu utke. Henri je zurio u vatru, a Bil u krug oiju to su gorjele u tmini, upravo izvan dometa ognja. Da smo sad bar na kapiji Fort M'Garija poe on opet. Dosta je tih tvojih elja i kuknjave prasnu gnjevno Henri. Stomak te mui, eto ta ti je. Progutaj kaiku sode, pa e ti biti bolje, a bie i meni lake s tobom. Ujutro Henrija probudi estoka Bilova psovka. Henri se osloni na lakat i vidje drugara meu psima, pored razbuktale vatre, gdje kri ruke s gnjevnim izrazom na licu. Hej! zovnu ga Henri. ta je sad opet? Nestalo je apca odgovori on. Nije zar? Jest kad ti kaem! Henri iskoi ispod pokrivaa i prie psima. Paljivo ih prebroja i onda, zajedno sa svojim dru-garom, poe da proklinje sile divljine koje im otee jo jednoga psa. abac je bio najjai pas u zaprezi ree Bil na kraju. I nije bio blesav dodade Henri. Tako za dva dana bi izreeno i drugo posmrtno slovo. Utueni, pojedoe doruak i upregoe u sanke preostala etiri psa. Dan im proe isto kao i pret-hodni. Ljudi su koraali bez rijei preko lica smrz-nutog svijeta. Tiinu nije

prekidalo nita osim kri-kova progonilaca, koji su im stalno bili na tragu. S dolaskom noi, u toku popodneva, krici se pribliie, a s njima i progonioci, prema ve ustaljenoj navici. Psi se uzbunie i uplaie stvarajui pani-ku, koja jo vie utue dvojicu ljudi. Eto, to e vas zadrati, marvo blesava ree Bil zadovoljno te noi ustajui poto je zavrio posao. Henri ostavi jelo i doe da vidi. Njegov drugar je vezao pse na indijanski nain, pomou tapova. Svakome psu je oko vrata vezao remen. Njime je, sasvim blizu vrata, vezao tap dui od metra da pas ne moe zubima dohvatiti remen. Drugi kraj tapa bio je opet remenom vezan za koi zaboden u zemlju. Tako pas nije mogao pregristi remen to mu je bio vezan oko vrata, a tap mu je branio da ga uhvati zubima na drugom kraju. Henri klimnu glavom odobravajui. Jedino e to zadrati Jednouhog ree on. On sijee zubima kou kao no i jo dva puta bre. Ujutro e svi biti na broju, ili i veseli. Moe se kladiti da hoe potvrdi Bil. Ako uzmanjka koji, ja se odriem kave. Oni znaju da nemamo ime da ih bijemo primijeti Henri kad su legli pokazujui krug ua-renih oiju, koji ih je opkoljavao. Vie bi se bojali da moemo ispaliti koji metak. Svake noi nam se sve vie primiu. Skloni oi s plamena i dobro pogledaj tamo! Jesi li vidio onoga? Neko vrijeme su se dvojica ljudi tako zabavlja-la posmatrajui pokrete nejasnih likova na grani-ci svjetlosti vatre. Gledajui paljivo i uporno par oiju koje su se krijesile u mraku, polako su razaznavali obrise ivotinje. Mogli su ak da prate i njene pokrete. Panju im je privukao neki zvuk medu psima. Jednouhi je isputao kratke i poudne krike vuku-i kraj svoga tapa prema tmini i zastajui samo zaas da zubima bijesno napadne drvo. Pogledaj, Bile proapta Henri. U prostor osvijetljen vatrom privukla se porebarke ivotinja slina psu. Kretala se oprezno ali smjelo, posmatrajui s nepovjerenjem ljude, dok je panju usmjerila na pse. Jednouhi je zatezao tap prema uljezu i poudno skamukao. Ova jednouha luda ne izgleda ba uplaena ree Bil tiho. To je vuica apatom odgovori Henri. Eto kuda su nestali Debeli i abac. Ona slui kao mamac oporu. Ona odmami psa, pa ga ostali razderu i pojedu. Vatra je pucketala. Jedno drvo se otkotrlja uz glasan tropot. Na ovo nepoznata ivotinja ponovo odskoi u tminu.

 Henri, ja mislim... poe Bil. ta misli? Mislim da je to onaj to sam ga opalio tojagom. U to uopte ne sumnjam glasio je Henrijev odgovor. I ba sad bi htio da kaem nastavi Bil da je prisnost te ivotinje prema logorskoj vatri sum-njiva i nemoralna stvar. Ona zacijelo zna vie nego to pristojan vuk smije da zna sloi se Henri. Vuk koji se pridru-uje psima kad ih hrane sigurno ima dosta iskus-tva. Stari Vilan je imao jednog psa koji je bio utekao s vucima razmiljao je glasno Bil. Ja to znam. Ubio sam ga u oporu na jednoj ispai sobo-va na Liti Stiku. A stari Vilan je plakao kao dijete. Ree da ga nije bilo tri godine. Cijelo to vrijeme je proveo meu vucima. Mislim da si pogodio, Bile. Taj vuk je pas i ve je vie puta primao ribu iz ovjekove ruke. I ako mi se prui prilika, stradae taj vuk, koji je, u stvari, pas izjavi Bil. Mi ne smijemo izgubiti vie nijednu ivotinju. Ali imamo samo tri metka bunio se Henri. ekau dok ne budem siguran da neu pro-maiti. Ujutro Henri podstae vatru i pripremi doru-ak, dok mu je drugar jo hrkao. Tako si slatko spavao ree mu Henri poto ga je pozvao da jedu. Nisam imao srca da te budim. Bil, jo bunovan, poe da jede. Opazi da mu je lone prazno i prui ruku za kavom. Ali lonac kave je bio pored Henrija, izvan Bilovog domaaja. Ej, Henri, prekori ga blago nisi li neto zaboravio? Henri se paljivo osvrte i odmahne glavom. Bil mu prui prazno lone. Za tebe nema kave ree Henri. Zar je nestalo? upita Bil zabrinuto.

 Jok. Misli da nije dobra za moju probavu? Jok. Bila obuze gnjev i lice mu se podli krvlju. Onda me zanima kako e mi to objasniti. Trka je nestao odgovori Henri. Bez urbe, kao ovjek ve pomiren s nesreom, Bil okrete glavu i s mjesta gdje je sjedio prebroja pse. Kako se to dogodilo? upita ravnoduno. Henri slee ramenima. ta ja znam. Osim ako mu Jednouhi nije pregrizao remen. Sam nije mogao, to je sigurno. Prokletinja jedna. Bil je govorio polako i ozbiljno ne pokazujui gnjev koji ga je bio obuzeo. Kad nije mogao da se sam oslobodi, pregrizao je Trkaev remen. Eto, sad su zavrene i Trkaeve nedae. Dosada su ga sigurno probavili, pa se skita naoko-lo u elucima dvadesetak vukova. To je bilo Henrijevo posmrtno slovo za posljed-njeg izgubljenog psa. Bile, evo ti kave. Bil odmahnu glavom. Hajde, evo ti nagovarao ga je Henri prinosei lonac. Bil odmae svoje lone. Neka me vrag odnese ako uzmem. Rekao sam da neu ako nestane ije-dan pas, i neu. Kava je jako dobra ree Henri da bi ga namamio. Ali Bil bijae uporan, te pojede sav doruak zalivi ga jedino psovkama upuenim Jednouhom zbog psine koju im je nainio. Veeras u ih svezati podalje jednog od dru-goga ree Bil kad su nastavili put. Jedva su bili preli stotinu metara kad se Henri sae i podie nekakav predmet na koji je nagazio krpljama. Bilo je tamno i nije se moglo vidjeti ta je to, ali je pipajui razabrao o emu se radi. On baci predmet nazad, tako da se odbio o sanke i pao pred Bilove krplje.

 Evo ti, moda e ti trebati. Bilu se ote uzvik. To bijae sve to je ostalo od Trkaa tap uz koji je bio privezan. I kou su pojeli ree Bil. tap je ist kao pitaljka. Pojeli su remenje s obje strane. Strano su gladni, Henri, bie muke do kraja puta. Henri se prkosno nasmija. Ovako me jo nikad vuci nisu vijali, mada sam preivio i gorih stvari. Bile, sinko moj, ove dosadne rage nisu dorasle da dohakaju tvom drugaru. Ja vie nita ne znam promrmlja zloslutno Bil. Znae kad stignemo u M'Gari. Nisam ba oduevljen ustraja Bil. Neto si mi blijed, eto ta je ree Henri samouvjereno. Treba ti kinina i zna da u te nakljukati im stignemo u M'Gari. Bil zaguna da se ne slae s dijagnozom i uuta. Dan je bio isti kao i svi drugi. Razdanilo se u devet. U podne je nevidljivo sunce osvijetlilo juni horizont, a zatim je poelo studeno i sivo popodne, koje e se za tri sata pretopiti u no. Upravo poto je sunce uzalud nastojalo da se pomoli, Bil izvue puku iz remenja na sankama i ree: Ti nastavi, Henri, a ja odoh da malo procunjam. Bolje da ostane uz sanke bunio mu se dru-gar. Ima samo tri metka, a niko ne zna ta se moe dogoditi. Ko sada kuka? upita Bil likujui. Henri ne odgovori, ve nastavi put sam ne osvrui se esto i zabrinuto posmatrajui sivu pusto, kuda je nestao njegov drugar. Sat kasnije, idui preicama, Bil stie sanke. Nairoko su rasuti ree on. Prate nas, a istovremeno gledaju da ulove togod. Vidi, znaju da smo im siguran plijen, iako moraju ekati. Dotle ele da ulove za jelo bilo ta to im naleti. Hoe da kae oni misle da smo im sigu-ran plijen? bunio se Henri. Meutim, Bil se nije obazirao na to: Vidio sam ih nekoliko. Prilino su mravi. Drim da nedjeljama nisu proderali nita osim Debelog i apca i Trkaa, a ima ih toliko da im nije mnogo doteklo. Jako su mravi.

Rebra su im kao daska za pranje rublja, a eludac zalijepljen za kimu. Prilino ih je obuzelo oajanje, ja ti kaem. Uskoro e se pomamiti, a onda se uvaj. Nekoliko minuta kasnije Henri, koji je sada gazio za sankama, zazvida tiho. Bil se osvrte i pogleda, a zatim zaustavi pse. Za njima je, ne kri-jui se, prtinom koju su maloas ugazali kaskala neka upava i mrava prilika. Njuila je trag i kre-tala se neobinim korakom, bez napora, kao da klizi. Kad oni stadoe, zastade i ona i die glavu posmatrajui ih netremice, a nosnice su joj podrh-tavale dok je hvatala i prouavala njihov miris. To je vuica ree Bil. Psi polijegae na snijeg, a on proe pored njih do drugara za sankama. Zajedno su posmatrali neobinu ivotinju koja ih je danima proganjala i ve uspjela da im uniti pola zaprege. Poto ih je neko vrijeme ispitujui gledala, ivotinja prie nekoliko koraka. Ovo je ponavljala vie puta, tako da ve nije bila udaljena ni stotinu metara. Onda uzdignute glave zastade nedaleko od estara jelika ispitujui ih pogledom i njuhom. Posmatrala ih je nekako udno i eznutljivo, kao to to ine psi, ali u toj enji uopte nije bilo pasje privrenosti. Bila je to enja roena od gladi, okrutna kao njeni onjaci, nesmiljena poput mraza. Bila je prevelika za vuka. Njena usukana pri-lika spadala je meu najvee primjerke vrste. U pleima je visoka gotovo sedamdeset pet centimetara, ree Henri a kladim se da u dui-nu dostie metar i po. udne je boje za vuka cijenio je Bil. Nikad nisam vidio crvenog vuka. ini mi se goto-vo kao cimet. ivotinja svakako nije bila cimetove boje. Krz-no joj bijae pravo vuje. Tu i tamo preovlaivala je siva boja sa crvenkastim prelazom koji se pojav-ljivao i nestajao, vie kao neko privienje, sad sivo izrazito sivo, a onda opet sa nagovjetajem neke crvene nijanse koja se ne moe svrstati meu sva-kodnevne pojave. Lii na velikog eskimskog psa kakve preu u sanke ree Bil. Ne bih se udio da zamahne repom. Hej, kuco! zovnu je on. Kako li te zovu, hodi ovamo! Uopte se ne plai nasmija se Henri.

Bil mahnu prijetei rukom i viknu glasno, ali se ivotinja ne uplai. Jedina promjena koju su mogli zapaziti bijae pojaan oprez. Jo ih je posmatrala s izrazom nesmiljene enje gladi. Oni bijahu meso, a ona je gladovala i pola bi da ih pojede kad bi samo smjela. Sluaj, Henri, poe Bil nesvjesno sniava-jui glas do apata zbog onoga o emu je razmi-ljao. Imamo tri metka. Ali pogodak je siguran. Ne mogu promaiti. Odvukla nam je tri psa i to se mora sprijeiti. ta veli? Henri klimnu glavom u znak pristanka. Bil oprezno izvue puku ispod remenja. Poe da je die k ramenu, ali ne dovri kretnju jer u tom asu vuica skoi s prtine u stranu i nestade u estaru. Dva ovjeka se zgledae. Henri zazvida shvatajui. Trebalo je da znam korio je Bil samog sebe glasno spremajui puku. Naravno, vuk koji zna da se umijea meu pse kad im se dijeli hrana mora poznavati i vatreno oruje. Kaem ti, Henri, ta mrcina je uzrok svih naih nevolja. Da nije bilo nje, sad bismo imali est pasa umjesto tri. Kaem ti, Henri, ja u joj doi glave. Suvie je vjeta da bih je mogao ustrijeliti na istini, ali ja u joj pod-valiti. Prirediu joj busiju, ne zvao se ja Bil. Ne treba da se udaljuje opomenu ga dru-gar. Ako te napadne opor, ta tri metka e ti vri-jediti koliko tri vriska u paklu. Zvjeri su prilino gladne, Bile, i kada navale, nita te nee spasiti. Te noi su se rano ulogorili. Tri psa nisu mogla vui sanke tako brzo ni dugo kao est pasa, pa se na njima vidjelo da su iscrpljeni. A i ljudi legoe rano poto se Bil pobrinuo da pse svee tako da ne mogu doprijeti jedan do drugoga. Meutim, vuci su postali drskiji tako da su se ljudi budili nekoliko puta. Prilazili su tako blizu da pse obuze divlji strah, a povremeno je trebalo podsticati i vatru, koja je pustolovne razbojnike drala na sigurnom odstojanju. uo sam od mornara kako morski psi prate brod primijeti Bil uvlaei se pod ebe poto je nabacao drva na vatru. Eto ovi vuci, to su ti morski psi, samo na suvu. Oni znaju ta rade bolje nego mi, a ne idu za nama tek tako. Uhvatie nas, ja ti kaem, Henri, sigurno e nas epati. Tebe su ve napola zgrabili im govori tako odvrati Henri otro. ovjek je napola izgubio bitku im pone priati da je izgubio. A ti pria kao da su te ve upola pojeli. Oni su izlazili na kraj i s ljudima boljim od nas odvrati Bil. Oh, ne kukaj vie, to me zamara. Henri se ljutito okrete na svoju stranu, izne-naen to Bil ne reaguje na slian nain. To nije odgovaralo Bilu, koji se lako srdio zbog otrih rijei. Henri je dugo razmiljao o

tome prije nego to e zaspati, a kad su mu se skupile vjee, obuze ga ovakva misao: Nema sumnje, Bil se grdno uplaio. Morau sutra da ga ohrabrim.

Trea glava KRIK GLADI

Dan poe dobro. Nou se nije izgubio nijedan pas, i ljudi prilino laka srca nastavie put kroz tiinu, tamu i studen. inilo se da je Bil zaboravio svoje slutnje od protekle noi. ak se oko podne alio sa psima kad su na dombastoj stazi prevr-nuli sanke. Bio je to nezgodan krkljanac. Sanke su bile prevrnute naglavake i stijenjene izmeu jednog debla i velikog kamena, te su morali odrjeiti pse da bi razmrsili zbrku. Dvojica ljudi bijahu nagnu-ta nad sankama pokuavajui da ih isprave kad Henri primijeti kako se Jednouhi udaljuje. Hej, Jednouhi! viknu on, uspravi se i okrete prema psu. Ali Jednouhi potra po snijegu vukui remenje za sobom. A tamo dalje na stazi kojom bijahu proli ekala ga je vuica. Pribliivi joj se, pas odjednom postade podozriv. Prvo uspori, pa usitni korak, a zatim stade. Sa enjom je posmatrao vuicu, ali ipak paljivo i sumnjiavo. inilo se kao da mu se ona osmjehuje pokazujui zube, vie umiljavajui se nego prijetei. Kao da se igra, ona mu prie nekoliko koraka pa stade. Jednouhi joj se priblii, jo podozrivo i sumnjiavo, uspravljena repa, nauljenih uiju i uzdignute glave. Pokua da je onjui, ali mu ona izmae igrajui se i kao da se stidi. Odmicala je svaki put kad bi joj se pribliio. Odvlaila ga je, korak po korak, izvan zatite njegovih prijatelja ljudi. Jednom kao da je nejasno osjetio opasnost, osvrte se i pog-leda unazad prevrnute sanke, pse s kojima je bio upregnut i dva ovjeka koji su ga zvali da se vrati. I ma ta mu se zainjalo u pameti, nestajalo je pred vuicom, koja mu se pribliavala, njukala ga trenutak, a zatim se stidljivo povlaila pred njim. U meuvremenu se Bil sjetio puke, ali je ona bila zaglavljena pod prevrnutim sankama. Dok mu je Henri pomogao da ispravi tovar, Jednouhi i vuica su stajali jedno uz drugo, predaleko da bi smio rizikovati metak. Jednouhi je svoju pogreku uvidio kad je ve bilo kasno. Ugledae ga kako tri prema njima, prije nego su mogli shvatiti ta ga je uplailo. A onda vidjee desetak vitkih i sivih

vukova gdje tre preko snijega poprijeko u namjeri da mu pre-sijeku put. Sad ni vuica vie nije bila stidljiva ni razigrana. Reei ona skoi na Jednouhog. On je odgurnu ramenom i, videi da mu je odsjeen uzmak, a u elji da stigne do sanki, promijeni pra-vac pokuavajui da se vrati trei ukrug. Svakog asa se pojavljivalo sve vie vukova koji su se pri-druili hajci. Vuica je u stopu trala za Jednouhim. Kuda e? upita Henri iznenada svog dru-gara hvatajui ga za ruku. Bil se ote. Ne mogu vie da izdrim ree. Ne dam da nam ugrabe vie nijednog psa ako ikako budem mogao. S pukom u ruci on upade u grmlje pored staze. Bilo je jasno kakva mu je namjera. Uzevi sanke kao centar kruga kojim se kretao Jednouhi, Bil je htio da stigne do njegove putanje prije nego progonitelji. S pukom u ruci, pri dnevnom svjetlu, moda e moi da otjera vukove i spase psa. Hej, Bile! vikao je Henri za njim. Budi oprezan! Nemoj da rizikuje! Henri sjede na sanke i poe da posmatra. Nita drugo nije mogao da uini. Bil se ve bio izgubio iz vida. Jedino se Jednouhi pojavljivao i nestajao izmeu grmlja i razbacanih jelika. Henri je smatrao da mu nema spasa. Pas je bio svjestan opasnosti u kojoj se nalazio, ali je trao spoljnim, irim krugom, dok su se vukovi kretali unutra-njim, kraim putem. Nije se moglo pomisliti da e Jednouhi prestii progonioce kako bi presjekao njihov krug i stigao do sanki. Putanje su im se brzo pribliavale taki na kojoj e se sastati. Henri je znao da e se negdje na snijegu, na mjestu koje on nije mogao da vidi od gutare i stabala, sresti opor, Jednouhi i Bil. I zaista zaas, mnogo bre nego to je oekivao, to se i dogodilo. On u pucanj, a odmah zatim brzo jedan za drugim, jo dva pucnja i tada je znao da Bil nema vie municije. ulo se i snano reanje i urlanje. Prepoznao je krik Jednouhog, pun boli i strave i vuji urlik, glas smrtno pogoene ivotinje. I to bijae sve. Krici se utiae i mir se ponovo spusti nad samotni kraj. Dugo je sjedio na sankama. Nije bilo potrebe da ode i vidi ta se dogodilo. Znao je ba kao da se sve odvijalo njemu pred oima. A onda se iznena-da prenu te izvadi sjekiru ispod remenja. Zatim sjeae dugo razmiljajui dok su mu uz noge drui uala dva preostala psa. Konano ustade, klonuo kao da mu je nestalo sve gipkosti i poe da pree pse u sanke. Jedan remen prebaci sebi preko ramena i stade da vue zajedno sa psima. Nije iao daleko. im se poelo smrkavati, pouri da se ulogori pazei da ima dovoljnu zalihu drva. Nahrani pse, skuva i pojede veeru i prostre leaj pored vatre. Ali mu ne bi sueno da odspava. Prije nego to je sklopio oi, vukovi se pribliie toliko da se nije osjeao siguran. Nije se morao naprezati da ih vidi. Bilo ih je svuda oko njega i oko vatre, u tijes-nom krugu su mu pred oima leali, sjedjeli, privlaili se puui

potrbuke, unjajui se tamo-amo. Neki su ak spavali. Poneki bi se savio u sni-jegu poput psa i spavao, to je ovjeku bilo uskraeno. Odravao je veliku vatru znajui da je to jedi-no sredstvo kojim se moe odbraniti od njihovih onjaka. Njegova dva psa su se prislanjala uz njega traei zatitu, sa svake strane po jedan, skamiui i cvilei, reei oajniki kad bi se neki vuk suvie pribliio. U takvim trenucima, kad bi njegovi psi zareali, uzbunio bi se cijeli krug, vukovi su skakali na noge i nastojali da se probiju naprijed, reei u horu i zavijajui od gladi. Zatim bi opet polijegali, da tu i tamo poneki vuk nastavi prekinuti san. Krug se oko njega stalno stezao. Malo-pomalo se tu i tamo poneki vuk privlaio za irinu prsta, te se krug suzio tako da bi ga zvjeri gotovo mogle dosegnuti jednim skokom. Tada je on uzimao ugarke iz vatre i bacao ih na opor. Svaki put je usli-jedilo brzo povlaenje, praeno srditim urlicima i uplaenim reanjem kad god bi dobro usmjereni ugarak pogodio i osmudio suvie smjelu ivotinju. Jutro je zateklo ovjeka ispijenog i umornog, oiju podbulih od nespavanja. U mraku je skuvao doruak, a oko devet sati, kad vukovi uzmakoe pred svjetlou dana, on poe da ostvaruje zami-sao, koja ga je okupljala za vrijeme dugih nonih sati. Posjekao je nekoliko mladih jela, nainio od njih skelu i privezao je remenjem visoko uz okolna stabla. Od remenja je nainio i ue kojim e, uz pomo pasa, izvui mrtvaki sanduk na vrh skele. Uhvatili su Bila, a moda e se doepati i mene, ali tebe sigurno nee, mladiu ree on obraajui se pokojniku, smjetenom u ovaj grob na drveu. Zatim nastavi put, a olakane sanke su poska-kivale iza pasa, koji su s gotovou grabili napri-jed znajui i sami da e biti bezbjedni im stignu do Fort M'Garija. Vukovi su ih sada proganjali ne krijui se, trei za njima i s obje sirane isplaenih jezika, dok su im se pri svakom pokretu talasala mrava rebra. Bijahu veoma mravi, prava kost i koa s miiima tankim poput uzica, tako da se Henri udio kako uopte uspijevaju da se odre na nogama i ne popadaju po snijegu. Spusti se no i s njom nastade uas. Izgladnje-li vukovi bijahu sve drskiji, a i ovjek je poeo da osjea posljedice nespavanja. Zguran pored vatre i ogrnut ebetom, drei sjekiru meu koljenima, nije se mogao oteti drijemeu, dok mu se sa svake strane privijao po jedan pas. Jednom se razbudi i vidje pred sobom, ne dalje od tri metra, velikog sivog vuka, jednog od najveih iz opora. Posmatrajui ga, zvjer se odmjereno protegnu poput lije-nog psa zijevajui mu pravo u lice. Gledao ga je kao sopstvenu stvar, kao da se uistinu radi o odlo-enom ruku koji e ipak uskoro biti pojeden. Jednom se tako tre iz drijemea, koji ga je pri-tiskivao poput more, i ugleda pred sobom riu vuicu. Sjedjela je u snijegu udaljena od njega ni dva metra i posmatrala ga poudno. Dva psa su mu reala i skiala pored nogu, ali se ona nije obazirala na njih. Posmatrala je ovjeka, a on joj uskoro uzvrati pogled. U njenom dranju ne bijae nieg prijeteeg. Gledala je vrlo poudno, ali je on znao da je tome uzrok velika glad. On bijae hra-na, i

pogled na njega je izazivao draenje njenog ula okusa. Kad otvori gubicu, potee joj slina, i ona se obliza radujui se unaprijed. ovjeka spopade gr straha. Brzo se mai ugarka da ga baci na nju. Ali im se maio, jo pri-je nego to prstima uhvati drvo, ona odskoi na sigurnu udaljenost. Bi mu jasno da je navikla da je gaaju predmetima. Ona zarea pri povlaenju pokazujui onjake sve do korijena i tada nestade izraza poude, koji se pretvorio u prodrljivu zlo-u, tako da ovjek uzdrhta. Cijele noi je zapaljenim ugarcima odbijao gladni opor. Kad bi protiv svoje volje zadrijemao, budilo ga je skianje i reanje pasa. Svanu i jutro, ali svjetlost dana prvi put ne rastjera vukove. ov-jek je uzalud oekivao da se udalje. Oni ostadoe u krugu oko njega i njegove vatre, drsko ispoljavajui uvjerenje da je ve njihov, a to mu razbi svu hrabrost koju donese jutarnja svjetlost. ak i kad se sasvim razdanilo, ne smjede se udaljiti od vatre da nasijee drva. Na pet-est meta-ra od njega stajala je ogromna osuena jela. Pola dana mu proe u nastojanju da vatru proiri do toga drveta, drei uvijek u pripravnosti nekoliko zapaljenih grana da njima gaa svoje neprijatelje. Kad je stigao do stabla, razgleda okolnu umu da bi stablo oborio tamo gdje je bilo najvie drva za vatru. No mu je bila ista kao i prethodna, izuzev to potreba za snom postade neizdrljiva. Vie ga nije moglo razbiti ni reanje pasa. Osim toga, psi su neprekidno reali, pa njegova otupjela ula vie nisu razabirala da li ree jae ili slabije. Jednom se iznenada prenu i vidje da mu je vuica prila na korak. Sasvim mehaniki, ne isputajui je iz ruke, on zabi zapaljenu granu u njene ralje. Ona odskoi urlajui od bolova, dok je on uivao u miri-su nagorenog mesa i osmuene dlake, posmatrajui vuicu kako mae glavom i gnjevno rei, uda-ljena od njega svega nekoliko metara. Ovaj put, meutim, prije nego to e ponovo zaspati, on veza sebi za desnu ruku zapaljenu borovu granu. Samo nekoliko asaka su mu oi bile sklopljene, kad ga plamen oprlji i razbudi. Tako se branio nekoliko sati. Svaki put kad bi se probudio, tjerao je vukove udarcima, dodavao drva na vatru i ponovo vezivao borovu granu za ruku. Sve bijae dobro dok jednom nije loe vezao granu, koja mu spade im je zaspao. Sanjao je. inilo mu se da je stigao u Fort M'Gari. Bilo je toplo i ugodno i on se kartao sa efom. Takoe mu se inilo kao da su tvravu opkolili vuci. Urlali su na samoj kapiji tako da su on i ef ponekad prekidali igru, sluali i smijali se uzaludnim naporima vukova da uu. A onda, tako je bio udan taj san, zau se lom. Vrata se irom otvorie. Mogao je da vidi kako vukovi poplavljuju prostorije u tvravi. Skakali su pravo na njega i na efa. Kad se kapija irom otvorila, njihovo je urlanje postalo mnogo glasnije. Ovo urlanje ga je zabrinjavalo. San mu se pretapao u neto drugo on nije znao ta, ali ga je stalno pratilo urlanje. Bacajui ugarke na vukove koji su bili najblii, ovjek je moio u snijegu svoje nagorene rukavice i skakao da bi ohladio stopala. Nigdje nije bilo pasa. On je dobro znao da su

posluili kao obrok u dugotrajnom ruku koji je poeo prije vie dana, kada su pojeli Debelog, u kojem e i sam biti poje-den kao posljednji zalogaj u toku iduih dana. Jo me niste epali! urlao je prijetei bijes-no pesnicom prema gladnim zvijerima. Njegova vika uzbudi itav krug, to izazva opte reanje, a vuica mu se priunja posmatrajui ga s gladnom poudom. On poe da ostvaruje jednu novu zamisao. Vatru je proirio u veliki krug. Sam je uao usred kruga na pokrivaima, koji su ga titili od snijega to se topio. Kad se tako skrio unutar vatrene ograde, cijeli opor se radoznalo okupio na ivici ognja da vidi ta se to dogodilo s njim. Dosada nisu mogli prilaziti vatri, a sada posjedae u tijesno zbijenom krugu, isto kao to ine psi, trepui i zijevajui, isteui svoja mrava tijela na toploti, na koju nisu bili navikli. Vuica sjede i, podigavi njuku prema zvijezdama, poe da zavija. Jedan po jedan vukovi joj se pridruie, sve dok cijeli opor, sjedei na stranjim nogama, nosovima upr-tim u nebo, ne poe da zavija krik gladi. Stie i svanue i dnevna svjetlost. Vatra je jenjavala. Nije bilo vie drva. Trebalo je donijeti nova. ovjek pokua da izae iz plamenog kruga, ali vukovi nagrnue prema njemu. Zapaljene gra-ne su ih prisiljavale da skau u stranu, ali vie nisu bjeali. Uzalud je pokuavao da ih rastjera. Kad je vidio da ne moe i skoio nazad, jedan vuk poleti za njim u krug, promai ga i sa sve etiri ape nae se u vatri. Stravino je zaurlao reei u isto vrijeme i zagrabio unazad da ohladi ape u snijegu. ovjek sjede na ebad i podavi noge. Tijelo mu se povi u pasu. Oputena ramena i glava, pala na koljena, govorahu da se predao sudbini. Tu i tamo bi pridigao glavu da vidi kako polako nestaje vatre. Krug plamena bijae iskidan u dijelove, izmeu kojih su nastali otvori. Dijelovi su posta-jali sve manji, a otvori se irili. Mislim da sada mogu slobodno da dou kad god hoe proguna on. U svakom sluaju ja hou da spavam. Jednom se razbudi i, upravo pred sobom, u jed-nom otvoru izmeu dva plamika ugleda vuicu kako ga posmatra. Opet se probudio, samo asak kasnije, mada se njemu inilo da su bili proli sati. Dogodila se neka udna promjena tako udna da se potpuno rasanio. Neto se dogaalo. Onda mu bi jasno ta je. Nije bilo vie vukova. Ostao je samo ugaen snijeg sa tragovima koji su svjedoili koliko su mu se bili pribliili. Opet ga je obuzeo san, glava mu je padala na koljena kad se ponovo iznenada uspravio. uo je ljude kako viu, kripanje sanki, utanje amova i skianje pasa koji su se naprezali. Iz rjenog korita u logor meu drveem uoe etvore sanke. Grupa ljudi se okupi oko ovjeka koji je uao usred napola ugaene vatre. Drmali su ga i pokuavali da ga probude. On ih pogleda kao da je pijan i proguna neobinim pospanim glasom:

 Crvena vuica... prvo je dola da se hrani sa psima... jela je hranu za pse... onda je derala pse... a poslije je pojela Bila.... Gdje je lord Alfred? zaurla mu na uho jedan od ovih ljudi tresui ga grubo. On polagano odmahnu glavom. Ne, njega nije pojela... on poiva na drvetu, na posljednjem logoritu. Mrtav? viknu ovjek. U sanduku odgovori Henri mrzovoljno, otresavi sa svoga ramena ruku ovjeka koji ga je ispitivao. ujte, pustite me na miru... ne mogu vie... laku no svima. Kapci mu zaigrae i sklopie se. Glava mu klonu na grudi. Dok su ga polagano sputali na ebad, njegovo hrkanje odjeknu kroz ledeni vazduh. Zau se jo jedan zvuk. Slabo je dopirao iz daljine krik gladnog vujeg opora u potrazi za drugim zalogajem umjesto za ovjekom koji je upravo bio izmakao.

DRUGI DIO

Prva glava BOJ ONJAKA

Vuica je prva ula glasove ljudi i kevtanje pasa upregnutih u sanke i prva je odskoila od ovjeka pritijenjenog u krugu njegove ugaene vatre. opor je nerado naputao ve gotovo uhva-en plijen i stoga su vuci neko vrijeme oslukivali glasove prije nego to e pobjei za vuicom.

Naprijed je trao veliki sivi vuk, jedan od voa opora. On je naveo opor da slijedi vuicu. Opomi-njui, reao je na mlade lanove opora i grizao ih onjacima kad bi pokuali da ga prestignu. On je takoe ubrzao trk im je spazio vuicu koja je laga-no kaskala po snijegu. Ona se poravna s njim, kao da joj je to bilo odreeno mjesto, i ujednai svoj korak sa trkom opora. Vuk nije reao na nju, niti je pokazivao zube kad bi skoila ispred njega. Naprotiv, inilo se kao da joj je naklonjen, jer je rado trao uz nju, a ona je reala na njega i pokazivala mu zube kad bi joj se suvie pribliio. Ponekad bi ga ujela za plee, ali se on nije ljutio. Samo bi odskoio u stranu i potrao naprijed, kao kakav smeteni seos-ki momak. Ovo je predstavljalo samo jednu nepriliku za vou opora, mada je bilo i drugih nevolja. Uz vuicu je sa druge strane trao usukani stari vuk, ve sav posivio i pun oiljaka iz mnogih sukoba. Uvijek joj je trao s desne strane. Ovo je inio sto-ga to je imao samo jedno oko, i to lijevo. Obiavao je da je gura i tri prema njoj sve dok mu njuka puna oiljaka ne bi dodirnula njen rep, ili plee, ili vrat. Kao i vuka koji je trao slijeva, i ovoga je odbijala zubima, ali kad bi joj oba istovremeno pokazala svoju naklonost, ona bi, grubo gurnuta, bila primorana da brzim ujedima na obje strane odbija dva ljubavnika, dok bi istovremeno odra-vala korak sa oporom i pazila na put pred sobom. U takvim prilikama su oba mujaka kezila zube i reala prijetei jedan na drugoga. Oni bi se moda i potukli, ali su ljubavna igra i rivalstvo ustupali mjesto preoj nudi gladi, koja je muila opor. Poslije svakog odbijanja stari vuk bi naglo odskoio od otrozubog objekta svoje enje i suda-rio se sa mladim trogodinjakom, koji mu je trao uz desni bok. Mladi vuk bijae potpuno razvijen i, ako se uzme u obzir izgladnjelost opora, posjedo-vao je natprosjenu snagu tijela i duha. Tog dana su pretrali vie milja. Trali su i nou, a i sljedei dan ih zatee u pokretu. Trali su povri-nom zaleenog i mrtvog svijeta. Nigdje se nita ivo nije micalo. Samo su se oni kretali kroz mirno pros-transtvo. Jedino su bili ivi oni koji su tragali za ma im ivim to bi mogli prodrijeti da nastave ivot. Preli su nekoliko uzvisina i desetak rjeica u niem predjelu prije nego to im traganje bi kruni-sano uspjehom. Naili su na sobove. Prvo su sreli velikog mujaka. Tu je bilo meso i ivot, a nije ga uvala nikakva tajanstvena vatra ni baeni ugarci. Poznavali su njegove velike papke i lopataste rogo-ve, ali ovaj put zaboravie uobiajeno strpljenje i oprez. Borba bijae estoka i kratka. Napadoe velikog mujaka sa svih strana. On ih je parao i razbijao im glave dobro usmjerenim udarcima svo-jih velikih papaka. Satirao ih je i lomio svojim ogromnim rogovima. Gazio ih je po snijegu u bijes-noj borbi. Meutim, bio je osuen na propast. Pao je sa zubima vuice zabijenim u grlo i mnogim drugim zubima koji su ga posvuda ujedali i iva prodirali prije nego to je prestao da se bori i prije nego to je zadao posljednji udarac.

Bilo je mnogo hrane. Mujak je teio oko 400 kilograma punih deset kila za svakog od etrde-setak vukova u oporu. Kao to su mogli dugo da gladuju, tako su isto znali mnogo pojesti. Uskoro je neto malo razbacanih kostiju bilo sve to je preostalo od divne ivotinje koja se suoila s opo-rom samo nekoliko sati ranije. Nastalo je vrijeme spavanja i odmora. Mladi mujaci, punih eludaca, poee da se gloe i kave i to se nastavi jo nekoliko dana, koji su prethodili rasturanju opora. Glad bijae prola. Vukovi su sada bili u kraju punom divljai i, mada su jo lovili u oporu, bijahu mnogo oprezniji i odvajali su od malenih stada sobova samo skotne enke i one-moale stare mujake. I tada, u ovom kraju izobilja, opor se razdvoji na dvije grupe, koje se uputie raznim pravcima. Vuica i uz njen lijevi bok mladi voa, a s druge strane stari Jednooki povedoe svoju polovinu opora nanie, prema Mekenzijevoj rijeci i preko nje u jezerska podruja na istoku. Brojno stanje ostatka opora smanjivalo se iz dana u dan. Vuko-vi su se odvajali dvoje po dvoje mujak i enka. Ponekad bi neki usamljen mujak bio otjeran otrim zubima suparnika. Konano ih ostade samo etvoro vuica, mladi voa, Jednooki i ambiciozni trogodac. S vremenom je vuica postala vrlo divlja. Sva trojica njenih udvaraa nosili su tragove ugriza. Ipak nijedan joj ne odvrati istom mjerom, niti se branjahu od nje. I pred najjaim ujedima su joj pod-metali plea i nastojali da je udobrovolje maui repom i skakuui oko nje. Ali, mada su prema njoj sva trojica bili suta blagost, bijesno su napadali jedan drugoga. astoljublje trogodinjaka prevrilo je svaku mjeru. On napade Jednookog s one strane s koje je bio orav i razdrije mu uho u resice. Iako je ve posivjeli stari momak mogao da vidi samo na jednu stranu, on protiv snage i mladosti suparnika primijeni mudrost i duge godine iskustva. Izgubljeno oko i njuka puna oiljaka svjedoili su o njegovom iskustvu. On je bio preivio toliko sukoba da se ni trenutka nije dvoumio ta treba da uradi. Bitka poe poteno, ali se ne zavri tako. Niko nije znao ta e se desiti, jer se trei vuk pridruio starijem i tako, zajedniki, stari i mladi voa napadoe astoljubivog trogodinjaka da ga unite. S dvije strane bijae izloen nesmiljenim onjacima svojih nekadanjih drugova. Zaboravljeni bijahu dani kad su lovili zajedno, divlja koju su obarali, glad to ih je morila. Sve je to bila prolost. Sad je u pitanju bila ljubav stvar ozbiljnija i okrutnija ak i od lova na hranu. U meuvremenu je vuica uzrok svega ovoga sjedjela zadovoljno na stranjim nogama i posmatrala. Nju je to ak zabavljalo. Dolo je njeno vrijeme a ono se nije esto javljalo kad se kostrijee grive, onjak sudara s onjakom ili dere i cijepa podatno meso, sve u borbi za nju. U ovoj borbi za ljubav pogibe trogodinjak, kome to bijae prva pustolovina ove vrste. Dvojica rivala stajahu svaki s jedne strane njegovog lea. Oni posmatrahu vuicu kako sjedi na snijegu, kao da se smijei. Ali stariji voa bijae mudar, vrlo mudar u ljubavi kao i u borbi. Mladi voa okrete glavu da olie ranu na pleki. Tako je krivina njegovog vrata

bila izloena protivniku. Star vuk i samo jednim okom vidje pruenu priliku. On jurnu odozdo i zagrize onjacima. Bijae to dug, razdirui i dubok ujed. Zubi uz put razderae veliku vratnu ilu. Tada on odskoi. Mladi voa zarea grozno, ali mu se reanje pretvori u isprekidan kaalj. Krvarei i krkljajui, ve preklan, on skoi na starijeg borei se dok ga je ivot naputao, noge mu gubile oslonac, svjetlost dana tamnila u oima i njegovi udarci i skokovi postajali sve krai i krai. Kad mladi voa ostade nepokretan u snijegu, Jednooki se priunja vuici. U njegovom ponaanju bijae pomijeano likovanje i oprez. Oekivao je odbijanje i udio se to ga ona nije doekala ljutite iskeenih zuba. Prvi put ga je primila ljubazno. Onjui se s njom, pa, skaui i trei, ak pristade i da se poigra, kao to se igraju tenad. A on se, uprkos svojim ozbiljnim godinama, iskustvu i mudrosti, ponaao kao tene, i jo lue. Oni ne ostadoe na jednome mjestu, nego preoe cijeli kraj, dok ne stigoe do Mekenzijeve rijeke, niz iji tok se polagano uputie. esto su naputali rijeku i polazili u lov uz obale manjih tokova koji su se u nju ulivali, ali su se uvijek njoj vraali. Ponekad su nailazili na druge vukove, obino u parovima, ali se pri takvim susretima ni s koje strane nije ispoljavala naklonost. Nije bilo radosti zbog susreta niti elje da se obrazuje opor. Nekoliko puta su naili na usamljene vukove, uvi-jek mujake, koji su na svaki nain nastojali da se pridrue Jednookom i vuici. Ovaj se opirao, a kad bi i ona stala uz njega nakostrijeene dlake i poka-zujui zube, samci su podvijali rep, okretali lea i polazili svojim putem. Jedne noi pune mjeseine, dok su trali kroz umsku tiinu, Jednooki iznenada zastade. Podie njuku uvis, ukruti rep i rairi nozdrve udiui vazduh. Jednu nogu podie, kao to ine psi. Nije bio zadovoljan, nego je i dalje njuio trudei se da shvati poruku koju mu je donosio miris. Njegova druica se zadovolji njuei samo ovla i, da bi ga razuvjerila, potra dalje. Iako je poao za njom, sumnje su ostale i nije mogao a da povremeno ne zastane i paljivo proui upozorenje. Ona izae oprezno na ivicu velike istine meu drveem. Neko vrijeme je stajala sama. Tek onda joj prie Jednooki prikradajui se i puzei, sav pretvoren u oprez, dok mu je iz svake dlake zraila beskrajna sumnja. Tako su stajali rame uz rame, posmatrajui, sluajui i njuei. Do uiju im doprijee glasovi zakavenih pasa, grleni povici ljudi, otre i ljutite rijei ena i, jedanput, piskav i plaljiv glas djeteta. Nita se nije moglo vidjeti, osim velikih konih atora, pla-mena vatre, koji bi na as sakrio eljad u prolazu i dima to se polagano dizao u mirnom vazduhu. Nosovi su im primali hiljade mirisa indijanskog logora, koji su im donosili priu gotovo nerazumlji-vu Jednookom, ali zato do sitnica poznatu vuici. Ona je bila neobino uzrujana i njuila je uiva-jui sve vie i vie. Ali Jednooki bijae sumnjiav. To je ispoljavao pokuavajui da je odvede. Ona se osvrte, dodirnu mu vrat

njukom, umirujui ga, a zatim ponovo poe da posmatra logor. U oima joj bijae enja, ali ne enja gladi. Drhtala je od e-nje da krene naprijed, da se priblii vatri i kavzi sa psima, da izmie i izbjegava udarce ljudskih nogu. Jednooki se nestrpljivo vrtio pored nje. Nju ponovo obuze nemir i ona opet osjeti neodoljivu elju da nae ono za im je tragala. Okrete se i otkasa nazad u umu, na veliku radost Jednookog, koji je izmicao po nekoliko koraka pred njom, sve dok dobro ne zaoe pod okrilje drvea.

Druga glava JAZBINA

Dva dana su se vuica i Jednooki skitali oko indijanskog logora. On bijae zabrinut i uplaen, ali je logor privlaio njegovu druicu, kojoj se nije odlazilo. Ali kad jednog jutra otar pucanj puke izbliza zapara vazduh i zrno udari u deblo svega nekoliko palaca od glave Jednookog, vie nisu okli-jevali, nego pobjegoe dugim koracima, koji ih uskoro udaljie nekoliko milja od opasnosti. Nisu preli mnogo svega nekoliko dana puta. elja vuice da nae ono za ime je tragala pret-vori se u prijeku potrebu. Ve bijae veoma teka i mogla je da tri samo sporo. Jednom je, gonei zeca koga bi inae lako uhvatila morala da odustane i legne da se odmori. Jednooki joj prie, ali kad njukom blago dodirnu njen potiljak, ona poe zubima na njega tako brzo i divlje da se on preturio unazad na vrlo smijean nain kako bi izbjegao njene zube. Ona bijae razdraljivija nego ikada prije, a on sve strpljiviji i briniji. A onda ona nae ono to je traila. Bilo je to nekoliko milja uz rjeicu koja se u ljetnim mjese-cima ulivala u Mekenzijevu rijeku, ali sada bijae zaleena sve do dna kamenitog korita mrtva rijeka sazdana od izvora do ua od vrste bjeline. Vuica je umorno kaskala uz rijeku, a drugar joj je iao znatno naprijed, kad ona naie na visoku i strmu obalu sazdanu od gline. Ona se okrete i otkasa do obale. Proljene oluje i topljenja snijega su podlokali obalu i na jednom mjestu do uskog procijepa izdubila malenu pilju. Ona zastade na ulazu u pilju i paljivo raz-gleda zidove. Zatim s jedne i s druge strane obie dno zida, sve do mjesta gdje se njegova nagla str-mina pretapala u zemljite blaih oblika. Vrativi se do pilje, ona ue kroz uski otvor. Neto manje od metra je morala da puzi, a zatim se zidovi proirie tako da se vuica nae u malenoj okrugloj komori, irokoj gotovo dva metra. Glavom je jedva dopirala do stropa. Ona paljivo ispita pi-lju,

dok Jednooki, koji se bio vratio, ostade na ula-zu posmatrajui strpljivo. Ona se obrte oko sebe nekoliko puta, a zatim s umornim uzdahom, nalik na groktanje, sklupa tijelo, isprui noge i lee s glavom okrenutom prema ulazu. Jednooki se uzdignutih uiju radoznalo osmjehivao prema njoj, a ona je prema svjetlosti dana vidjela kako joj dobroudno mae repom. Zatim je jednim pokre-tom zaas povila iljke svojih uiju unazad i uz glavu, dok je gubicu otvorila i miroljubivo isplazi-la jezik pokazujui na taj nain da joj je drago i da je zadovoljna. Jednooki bijae gladan. Iako je leao na ulazu i spavao, san mu bijae nemiran. Stalno se budio i ulio ui prema svijetlom svijetu koji ga je okrui-vao, gdje je aprilsko sunce obasjavalo snijeg. Dok je drijemao, do uiju mu je dopiralo aputanje skrivenih kapi tekue vode, na to bi se trgao i paljivo oslukivao. Sunce se vraalo i razbuena zemlja sjevera ga je prizivala. ivot se ponovo kre-tao. U vazduhu se osjealo proljee, dah ivota probuenog pod snijegom, soka to proima drvee i pupoljaka koji probijaju okove leda. Zabrinuto je posmatrao svoju druicu, ali ona nije pokazivala nikakvu elju da ustane. On pogle-da napolje i vidje pet ili est snjenih ptica. Poe da se digne, a zatim se opet osvrte druici, lee i zas-pa. Kroz ui mu proe slab piskav zvuk. Jednom ili dva puta je pospano poeao njuku apom. Zatim se probudi. Upravo pred nosom mu je zujao u vaz-duhu jedan usamljeni komarac. Bijae to sasvim razvijen komarac koji je prezimio smrznut negdje u deblu, a sad ga je otkravila toplota sunca. Nije vie mogao da odoli pozivu koji ga je privlaio. Osim toga muila ga je glad. Dopuza do druice ne bi li je privolio da usta-ne. Ali ona samo zarea i on ponovo izae sam na svjetlost sunca, gdje vidje da je snijeg mekan i da se teko ide po njemu. On ode uz zaleeno rijeno korito, gdje je snijeg u sjeni drvea bio jo zamr-znut i tvrd. Iao je osam sati i vratio se po mraku, gladniji nego to je bio na polasku. Pronaao je divlja, ali nije nita ulovio. Propadao je kroz raskvaeni snjeni pokriva, dok su polarni zeevi trali po snijegu lako kao i uvijek. Na ulazu u pilju zastade, jer ga iznenada obu-ze sumnja. Iz pilje su dopirali neobini slabi zvuci. Takve glasove nije putala njegova druica, a ipak su mu nekako bili poznati. Oprezno se uvue potrbuke, ali ga doeka opominjue reanje vuice. To ga nije zbunjivalo, mada se pokorio i ostao podalje, ali su ga zanimali ti drugi glasovi slabano, prigueno cviljenje. Druica ga razdraeno potjera, a on se sklupa na ulazu i zaspa. Kad svanu jutro i slaba svjetlost prodre u jazbinu, on ponovo poe traiti izvor gla-sova, koji je odnekle poznavao. U prijeteem rea-nju vuice osjeao se neki nov prizvuk. Osjeala se ljubomora i on je dobro pazio da se ne priblii vie nego to smije. Ipak je opazio, izmeu njenih nogu i dugakog trupa, pet udnih majunih ivih stvar-ica, veoma slabih i bespomonih. One su cviljele. Oi im bijahu zatvorene. Bio je zauen. To nije bilo prvi put da je u svom dugom i uspjenom ivo-tu vidio neto slino. Dogaalo se vie puta, ali je uvijek za njega predstavljalo novo iznenaenje.

enka ga je zabrinuto posmatrala. Svaki as bi zamumljala, a kad bi joj se uinilo da on hoe da se priblii, mumljanje se pretvaralo u otro rea-nje. Njoj se to nije nikad dogaalo, ali je instinkt, iskustvo svih vujih majki, uvao sjeanja na oeve koji su derali svoje bespomono novoroeno potomstvo. Kod nje se to ispoljavalo u vidu jakog straha i stoga je branila Jednookom da prie i raz-gleda izbliza vuie, kojima je bio otac. Ali nije bilo opasnosti. Jednooki je osjeao da ga pokree impuls, a to bijae instinkt naslijeen od svih vuijih oeva. To je on samo osjeao u svo-joj biti i bilo je sasvim prirodno da okrene lea svo-joj novoroenoj porodici i poe u potragu za mesom, potrebnim za ivot. Pet ili est milja uzvodno od jazbine rijeka se ravala pod pravim uglom, a njene pritoke su dolazile iz planina. Idui uz lijevu pritoku, vuk naie na svje trag. On ga onjui i nae da je sasvim svje, pa se brzo pritaji gledajui u pravcu traga. Onda se paljivo okrete i poe desnom pri-tokom. Stope bijahu mnogo vee od njegovih i on je znao da na takvom tragu za nj nee biti mesa. Oko pola milje uz desnu pritoku njegove osjet-ljive ui uhvatie zvuk zuba koji neto glou. On se prikrade plijenu i vidje da to bodljikavo prase, uspravljeno na stranjim nogama, grize koru drveta. Jednooki se privue oprezno, ali ne nada-jui se niemu. On je poznavao tu vrstu, iako takvu ivotinju nije nikad ranije vidio tako daleko na sjeveru, iako mu nikad nije posluila za hranu. Ipak je odavno znao da postoje i takve stvari kao to su srea, ili prilika, pa stoga nastavi da se prikrada. Ko zna ta se moe desiti, jer sa ivim stvarima se uvijek dogaa nekako drukije. Bodljikavo prase savi se u klupko naikano dugim i otrim bodljama, usmjerenim na sve stra-ne, da doeka napad. Dok je bio mlad, Jednooki je jednom prilikom onjuio slinu naoko nepokretnu loptu naikanu bodljama i ona ga je udarila repom. Odnio je jednu bodlju zabodenu u njuku, gdje je ostala nedjeljama, pekui ga poput vatre, sve dok nije sama ispala. Stoga on lee i smjesti se udobno drei njuku na bezbjednoj udaljenosti od repa ivotinje. ekao je tako potpuno miran. Ko zna, moda e se neto dogoditi. Bodljikavo prase e se moda ispraviti. To bi omoguilo da kanda-ma razdere mekani i nezatieni trbuh. Poslije pola sata on se ipak die, gnjevno zare-a na nepokretnu loptu i nastavi put. Suvie esto je uzalud ekao da se bodljikavo prase ispravi, da bi sad elio da gubi vrijeme na takav nain. Poao je uz desnu pritoku. Dan je odmicao, a on ne ulovi nita. Oinski instinkt ga je snano gonio. Morao je nai mesa. U toku popodneva naie na ptarmigana (alpska koko lat. Lagopus alpinus). Upravo je bio izaao iz gutare i naao se oi u oi sa glupavom pticom. uala je na deblu, ni dva pedlja od njegovog nosa. Ugledae se. Ptica se tre i pokua da odleti, ali je on udari apom i obori na tle, a onda skoi na nju i zgrabi je zubima, dok se ona vukla po snijegu pokuavajui da se vine u vazduh. Kad je pod zubima osjetio meso i krhke kosti, on poe da jede. A onda se prisjeti i poe nazad nosei ptarmigana u zubima.

Otprilike milju iznad mjesta gdje se rijeka ravala on je, trei, kao obino, na svojim meka-nim apama poput sjenke koja klizi i paljivo istrauje svaki novi vidik, ponovo naiao na velike tragove to ih je otkrio u rano jutro. Kako su ili njegovim pravcem, on poe po tragu, spreman da na svakoj okuki rijeke ugleda ivotinju koja ih je ostavljala u snijegu. On proviri iza stijene na mjestu gdje je rijeka naroito naglo skretala i oi mu opazie neto to ga natjera da brzo polegne. To bijae ivotinja ije je tragove vidio na snijegu velika enka risa. uala je, kao i on toga dana, pred vrsto sklupanom bodljikavom loptom. Ako je on do sada bio sjenka koja klizi, sad postade avet takve sjene, koja se unjala naokolo dok ne stie do mjesta niz vjetar, nedaleko od tihih i nepokretnih ivotinja. Vuk lee na snijeg, poloi pticu pored sebe i kroz iglice niske jele poe da posmatra igru ivota to se odvijala pred njim risa i bodljikavo prase kako ekaju, svaki od njih rijeen da preivi. Takva bijae udna igra lova. ivot jednoga sasto-jao se u tome da pojede ono drugo, dok je opstanak drugog ovisio o tome da ne bude pojeden. A on, Jednooki, vuk, leei u zaklonu, igrao je svoju ulogu u tom lovu ekajui neku udnu sreu koja bi mu pomogla da se doepa mesa, od kojega je zavisio njegov ivot. Proe pola sata, pa itav sat i nita se ne pomae. Bodljikava lopta kao da je bila od kamena, ris od mermera, a Jednooki se ne micae kao da je mrtav. Pa ipak su sve tri ivotinje bile gotovo do bola nap-regnute u borbi za ivot i teko da je ijedna od njih ikada bila budnija, mada su izgledale skamenjene. Jednooki se malo pomjeri i posmatrae s pove-anom panjom. Neto se dogaalo. Bodljikavo prase konano zakljui da je neprijatelj otiao. Polagano i oprezno, bez ikakve strepnje na ta e naii, poe da odmotava svoj neprobojni oklop. Polagano, sasvim polagano se bodljikava lopta isprui u svoj duini. Jednookom potee voda na usta, jer bijae i nehotice uzbuen zbog prisustva ivog mesa koje se pred njim ispruilo poput ruka. Bodljikavo prase se jo ne bijae potpuno ispra-vilo kad spazi neprijatelja. U tom trenutku ris udari munjevito. apa, naoruana otrim savije-nim kandama, sunu ispod mekanog trbuha i razdera ga brzim pokretom. Da je prase bilo sasvim razvijeno, da nije spazilo neprijatelja u trenutku prije udarca, apa bi izmakla nepovrijeena, ali ovako, brz udarac repom postrance zabode u nju otre bodlje dok se povlaila. Sve se to dogodilo u jednom trenutku udarac, protivudarac, samrtniki krik bodljikavog praseta i zauen, bolan urlik velike make. Jednooki ustade uzbuen, nauljenih uiju i uzdrhtanog ukruenog repa. Risovu enku obuze gnjev. Div-ljaki se baci na stvar koja ju je povrijedila. A bod-ljikavo prase, skiei i grokui razderane utrobe, pokua da se ponovo sklupa u loptu i zatiti, te uz put jo jednom oinu repom veliku maku tako da ona opet bolno i zaueno urliknu. Zatim poe da se povlai i kie. Nos joj bijae naikan bodljama poput jastueta za igle. apama je pokuavala da se oslobodi otrih

bodlji, gnjurala je njuku u sni-jeg i u divljem bolu i strahu trljala je o granice neprekidno skaui naokolo, naprijed, nazad, gore i dolje. Stalno je kihala bijesno udarajui svojim kratkim repom. A zatim se umiri i sjede. Jednooki je posmatrao. ak ni on nije mogao da ne ustukne i da mu se i nehotice ne nakostrijei dlaka na lei-ma kad ona iznenada skoi bez upozorenja, pravo uvis, uz dug i strahovit urlik. Zatim otra prtinom urlajui pri svakom koraku. Jednooki se odvai da se pomakne tek kad je njeno urlikanje zamrlo i sasvim nestalo u daljini. Koraao je oprezno, kao da je sav snijeg posut uspravnim bodljama spremnim da mu se svaki as zabodu u mekane ape. Bodljikavo prase, iskeenih dugih zuba, doeka ga bijesnim skianjem. Ono se opet smotalo u loptu, ali ne tako vrsto kao prije; miii mu bijahu suvie razderani. Bijae gotovo napola presjeeno i mnogo je krvarilo. Jednooki punim ustima zagrabi krvlju natop-ljen snijeg i poe da vae i guta. Ovo mu samo jo jae izazva glad, ali on bijae suvie star da bi za-boravio na oprez. ekao je. Legao je i ekao, dok je bodljikavo prase kripalo zubima, stenjalo i groktalo i povremeno isputalo slabe krikove. Uskoro Jednooki vidje kako se bodlje oputaju i drhtaj proima tijelo bodljikavog praseta. Zatim se i drh-taj iznenada prekide. Zau se jo jedanput prkos-no kljocanje dugih zuba, a onda se povie sve bodlje, tijelo se opusti i vie se ne pomae. Bojaljivo i oklijevajui, Jednooki apom sas-vim isprui bodljikavo prase i obrte ga na lea. Nita se ne dogodi. Ono je sigurno bilo mrtvo. On ga paljivo posmatrae jedan trenutak, a zatim ga oprezno zgrabi zubima i poe niz rijeku, dijelom vukui prase, a dijelom ga nosei, s glavom okre-nutom u stranu da ne bi zagrizao bodlje. Onda se sjeti neega, ispusti teret i otkasa nazad do mjes-ta gdje je ostavio ptarmigana. Nije oklijevao ni asa. Dobro je znao ta treba da uini, te brzo poje-de pticu. Poslije toga se vrati po svoj teret. Kad je lovinu toga dana dovukao u pilju, vuica ga pogleda, okrete njuku i ovla ga liznu po vratu. Ali ve idueg trenutka ga upozori da se udalji od vuia, mada njeno reanje nije bilo gru-bo kao obino, ve vie izvinjenje nego prijetnja. Pomalo je nestajalo njenog instinktivnog straha od oca njenog potomstva. On se ponaao ba kao to treba da ini vuji otac, nije pokazivao nimalo grene elje da prodere mlada bia koja je ona donijela na svijet.

Trea glava SIVI VUI

On bijae drukiji nego njegova braa i sestre. Njihova dlaka je ve odavala riastu nijansu, naslijeenu od majke vuice, a samo je on u tome liio na oca. On bijae jedini sivi vui u nakotu. Bijae pravi vuji izdanak, u stvari oblikom prava slika i prilika starog Jednookog, s tom razlikom to je imao dva oka, a njegov otac samo jedno. Oi sivog vuia nisu bile otvorene dugo vreme-na, a ve je mogao da sve jasno razazna. Jo dok su mu oi bile zatvorene, on je pipao, kuao, njuio. Dobro je poznavao svoje dvoje brae i dvije sestre. Ve je poinjao da se rve s njima, dodue slabaki i nespretno, pa ak i da se kavi, tako da mu je maleno grlo treperilo nekim udnim hrapavim zvukom (preteom reanja) kad god bi se naljutio. I, ve mnogo prije nego to mu se oi otvorie, znao je da pipanjem, okusom i njuhom razazna majku izvor toplote, tene hrane i njenosti. Ona je imala njean jezik, koji je tako prijatno milovao prelazei preko njegovog malenog i mekanog tijela. To bi ga privuklo da se privije uz nju i uspava. Prvi mjesec ivota proveo je uglavnom spava-jui, ali sad je ve dobro vidio i due vremena bi ostajao budan, pa je dobro upoznao svijet oko sebe. Njegov svijet bijae tmuran, ali on to nije znao, jer nije poznavao nikakav drugi. Bio je slabo osvijet-ljen, ali se njegove oi nisu nikad morale prilagoavati drukijem svjetlu. Njegov svijet bijae malen. Granice su predstavljali zidovi jazbine, ali vui nije znao za iroki svijet napolju, pa ga nisu stjenjavale uzane granice njegovog bitisanja. Brzo je otkrio da se jedan zid njegovog svijeta razlikuje od onih ostalih. To je bio ulaz u pilju i izvor svjetlosti. Otkrio je da je drukiji od ostalih zidova mnogo prije nego to je poeo da misli, prije nego to je svjesno poeo da ispoljava svoju volju. Njega je to neodoljivo privlailo jo prije nego to su mu se otvorile oi, prije nego to je mogao da vidi. Svjetlo iz otvora je djelovalo na njegove zatvorene vjee, izazivalo iskriavo svjetlucanje u oima i vid-nim ivcima, bilo je tople boje i neobino ugodno. ivot koji se krio u njegovom tijelu, u svakom nje-govom vlaknu, koji je bio sutina njegovog tijela, teio je k tome svjetlu i privlaio ga k njemu, isto kao to hemijski proces okree biljku prema suncu. U poetku je uvijek, prije nego to je mogao poimati, puzao prema ulazu u pilju. To su inili i njegova braa i sestre. U to vrijeme niko od njih nije nikada puzao prema tamnim uglovima stra-njeg zida. Svjetlo ih je privlailo kao da su biljke; hemija ivota koja ih je stvorila zahtijevala je svjetlost kao nasunu potrebu, a njihova tijela, malena poput lutaka, puzala su slijepo, tjerana hemijskim procesom, kao vitica loze. Kasnije, kad se svako od njih razvilo kao jedinka, kad su postali svjesni pobuda i elja, pojaala se privlana snaga svjetlosti. Stalno su puzali i protezali se prema njoj, a majka ih je vraala nazad. Na taj nain je sivi vui nauio da njegova majka posjeduje i druge osobine, a ne samo meka-ni i njeni jezik. Puui istrajno prema svjetlosti, otkrio je i njen nos, kojim bi ga otro odgurnula, a kasnije i apu to ga je obarala i prevrtala brzim, dobro usmjerenim udarcem. Tako je upoznao i nanoenje bola, a povrh svega je nauio kako da ga izbjegne prvo ne izlaui se riziku, a zatim, ako ve rizikuje, izvrdavajui i uzmiui. To su bile

svjesne akcije nastale kao rezultat njegovih prvih zakljuaka o svijetu. Vui je u poetku izbjegavao ozljede automatski, na isti nain kao to je puzao prema svjetlosti. Poslije je uzmicao jer je znao ta je ozljeda. Vui je bio divlji. Takva su mu bila i braa i sestre. To se moglo i oekivati. Bio je mesoder, potomak ivotinja koje su ubijale da bi mogle jesti meso. Otac i majka su mu ivjeli iskljuivo od mesa. Mlijeko, koje je sisao im je ivot zatreperio u njemu, nastajalo je neposredno od mesa, a sada, budui da je ivio ve mjesec dana, oi su mu se otvorile prije jedne sedmice, pa je i sam poeo da se hrani mesom to bi ga vuica ve upola probavi-la, pa ga onda povraala za svojih pet sve veih vuia, koji su od njenih sisa traili suvie mlijeka. Bio je najdivljaniji od cijelog nakota. Reao je hrapavo i glasnije od svih drugih. Njegove male ljutnje bijahu ee od njihovih. On je prvi nauio da ostale vuie obara vjetim udarcem ape. Prvi je hvatao druge vuie za uho, vukao, natezao i reao kroz vrsto stisnute vilice. On je, zacijelo, davao najvie posla majci pri njenom nastojanju da vuie zadri daleko od izlaza iz pilje. Sivog vuia je iz dana u dan sve vie privlaila svjetlost. Neprekidno je pokuavao da pree onaj metar puta do ulaza u pilju, ali je uvijek bio vra-en. On nije znao da je to ulaz. Nije znao uopte nita o ulazima o prolazima kroz koje se iz jednog mjesta stie u drugo. Nije poznavao nikakvo drugo mjesto, a jo manje nain kako bi doao do njega. Tako je za njega ulaz u pilju bio zid zid svjet-losti. I, kako je sunce bilo napolju, zid bijae sunce njegovog svijeta. Privlaio ga je kao to svijea privlai moljca. Stalno je nastojao da ga dosegne. ivot koji se tako brzo irio pred njim neprestano ga je tjerao prema zidu svjetlosti. ivot koji se krio u njemu znao je da je to jedini put to vodi napolje, put kojim je morao da krene. Ali on sam nije znao nita o tome. Nije ni znao da ita postoji napolju. Kao i veina stvorenja divljine, i on je rano iskusio glad. Dolo je vrijeme kad je ne samo pre-stalo dolaziti meso ve je presuilo i mlijeko u maj-inim sisama. U poetku su vuii cviljeli i skiali, ali su najee spavali. Za malo vremena ih obuze dubok san izazvan glau. Nije vie bilo natezanja ni kavge, nije bilo malih ljutnji ni pokuaja da se rei; prestadoe i pohodi prema bijelom zidu. Vui-i su spavali, a ivot u njima je tinjao i gasio se. Jednooki je bio oajan. Odlazio je daleko i samo malo spavao u jazbini, koja postade tuna i bijedna. I vuica ostavi mladunad i poe u potra-gu za hranom. Prvih dana poto su se vuii oko-tili, Jednooki je nekoliko puta odlazio do indijan-skog logora i pljakao zeje zamke, ali poslije top-ljenja snijega otopi se i led, oslobodi rijeku, te Indijanci krenue dalje, tako da mu presui i taj izvor hrane. Kad je sivi vui ponovo doao k sebi i poeo se zanimati za bijeli zid, vidio je da se stanovnitvo svijeta smanjilo. Preostala mu je samo jedna ses-tra. Ostalih vie nije bilo. Kad je ojaao, morao se igrati sam, jer mu sestra vie nije dizala glavu, niti se micala. Njegovo maleno tijelo zaobli se od hrane koju je sada jeo; ali je za nju ta hrana stigla

prekasno. Ona je stalno spavala majuni kostur omotan koom u kojoj je plamiak ivota tinjao sve slabije i slabije, dok se nije ugasio. Onda odjednom sivi vui vie nije viao oca da se pojavljuje i nestaje u zidu, niti da spava na ulazu. Ovo se dogodilo na kraju drugog perioda gladi, koji nije bio tako teak kao prvi. Vuica je znala zato se Jednooki ne vraa, ali nije bilo nai-na da sivom vuiu ispria ta je vidjela. Lovei i sama du lijeve pritoke, gdje je ivio ris, slijedila je trag kojim je Jednooki iao dan ranije. I nala ga je na kraju traga, odnosno nala je ono to je od njega bilo ostalo. Bilo je mnogo znakova borbe koja je tu voena i tragova to ih je risova enka ostavila kad se poslije pobjede povlaila u svoju jazbinu. Vuica je prije povratka nala jazbinu, ali su tragovi govo-rili da je ris u njoj i nije se usuivala da ue.

etvrta glava ZID SVIJETA

Do vremena kad mu je majka poela naputati pilju i polaziti u lov, vui je dobro nauio zakon koji mu je zabranjivao da se priblii izlazu. Taj zakon mu nije bio utuvljen samo silom, majinim nosom i apom, nego se u njemu razvijao instinkt straha. U toku svog kratkotrajnog ivota, provede-nog u pilji, nije sretao nita ega bi trebalo da se plai. Ipak mu je strah bio uroen. Do njega je taj strah doao iz daleke prolosti, kroz hiljade i hilja-de ivota. To bijae nasljee to ga je primio neposredno od Jednookog i vuice, ali je do njih ono stizalo preko pokoljenja vukova koji su neka-da ivjeli. Strah! To je zavjetanje divljine kome nijedna ivotinja ne moe da izbjegne ni da ga zamijeni za tanjir supe. Jednom je, leei budan, uo neobian glas u bijelom zidu. On nije znao da to volverin (ameriki mesoder) stoji napolju drui zbog svoje smjelosti, njukajui oprezno da ustanovi ta se nalazi u pilji. Vui je znao da je to njukanje neto strano, nerazvrstano i, prema tome, nepoznato i strano jer je nepozna-to bio jedan od glavnih elemenata koji su izazivali strah. Dlaka se nakostrijei na leima sivog vuia, ali sasvim u tiini. Kako je on mogao da zna da se treba nakostrijeiti na tu stvar koja je njukala? To nije bio rezultat saznanja, nego vidljiv izraz straha koji je osjeao i za koji nije bilo objanjenja u nje-govom ivotu. Meutim, strah je bio praen jo jed-nim instinktom pritajivanjem. Vui bijae izbezumljen od straha, ali je leao nepokretno i bez glasa, zaleen, skamenjen u svojoj nepominosti, na izgled mrtav. Vraajui se kui, majka mu zarea kad nanjui

volverinov trag i utra u pilju pa ga poe lizati i milovati njukom s neobinom estinom i ljubavlju. Vui je shvatio da je izbjegao neku veliku opasnost. U njemu su se krile i druge snage, a najjaa od njih bijae rast. Instinkt i zakon zahtijeva od njega pokornost, ali rast je traio neposlunost. Majka i strah su ga prisiljavali da ne prilazi bije-lom zidu. Rast je ivot, a ivot uvijek tei za svjet-lom. Tako se niim nije mogla zaustaviti bujica ivota to je rasla u njemu i postajala sve vea, sa svakim zalogajem mesa koji bi progutao, sa sva-kim dahom to ga je udisao. Konano, jednoga dana strah i pokornost ustupie pred nasrtajem ivota, i vui raskreenih nogu otetura prema izlazu. Za razliku od svih zidova to ih je dosad upoz-nao, inilo mu se da ovaj izmie pred njim kad mu se pribliavao. Nikakva tvrda prepreka ne ispri-jei se njegovom radoznalom, naprijed isturenom nosu. Graa zida kao da je bila propusna, kao da se povlaila zajedno sa svjetlou. Budui da je u njegovim oima stanje izgledalo kao i pojava, on ue u ono to je smatrao zidom, utapajui se u stvar koja ga je sainjavala. Bilo je divno. Puzao je kroz vrstu stvar. ak je i svjetlost postajala sve jaa. Strah ga je vukao nazad, ali ga je rast gonio naprijed. Iznenada se nae na ulazu u pilju. Zid, u kome je mislio da se nalazi, odskoi iznenada u neizmjernu daljinu. Svjetlo postade bolno bljetavo. Bio je zaslijepljen. Na isti nain ga omami nagao i strahovit raspon prostora. Oi mu se automatski prilagoavahu svjetlosti i podeavahu da bi mogle razaznati uda-ljene predmete. U prvi as mu zid odskoi pred pogledom. Sad ga je ponovo vidio, ali veoma dale-ko. Vie nije bio jednolian, nego se sastojao od sta-bala koja su oiviavala rijeku, planine na drugoj strani iznad drvea i neba, to je bilo jo vie, iznad planine. Obuze ga veliki strah. Ovdje je bilo toliko tih uasnih nepoznatih stvari. Lee na ulazu u pilju i poe da posmatra svijet. Bijae veoma uplaen. Sve to bijae nepoznato i, prema tome, neprijatelj-sko. Zato mu se uspravie dlake du lea, a usne zgrie u pokuaju da zarei bijesno i stravino. Onako majuan i uplaen, izazivao je cijeli svijet i prijetio mu. Nita se ne dogodi. On je i dalje radoznalo posmatrao zaboravivi da rei. Zaboravio je i da se plai. Zaas je rast potisnuo strah i preobrazio se u radoznalost. Poe da zapaa i blie predmete otkriveni dio rjeice obasjan suncem, gromom obo-reno borovo stablo na dnu obronka i sam obronak koji se uzdizao prema njemu i zavravao se pola metra od njega na ulazu u pilju, gdje je leao. Dosad je vui ivio samo na ravnom tlu. Nikad nije iskusio pad. Nije ni znao ta znai padati. Stoga hrabro zakorai u vazduh. Zadnje noge su mu jo bile na ulazu u pilju kad je nagla-vake poletio nizbrdo. Od zemlju je jako udario nosom i on zaskia. Zatim poe da se kotrlja niz obronak. Obuze ga panian strah. Konano ga je pograbilo ono nepoznato. Ono se divljaki pripilo uz njega i spremalo se da mu nanese neku stranu povredu. Rast je bio potisnut strahom i on poe da skii kao ustraeno tene.

Nepoznato ga je nosilo, a on nije znao kakvu e mu stranu povredu ono nanijeti, pa je neprekid-no cvilio i skiao. Ovo bijae sasvim drukije nego kad je leao, sleen od straha, dok je neto nepoz-nato vrebalo napolju. Sad ga je to nepoznato uhvatilo. utanje ne bi pomoglo. Osim toga, vie ga nije obuzimao obian strah, nego pravi uas. Obronak se zavravao blago, a na dnu je rasla trava. Ovdje vui izgubi zalet. Zaustavivi se konano, kriknu jo jednom i poe da skii dugo i tuno. A zatim, kao da se to samo po sebi razumi-je, kao da je u ivotu ve hiljadu puta istio svoje krzno, poe da se lie i uklanja suhu ilovau kojom se umazao. A onda sjede i poe da se obazire na sve strane, kao to bi uinio prvi ovjek koji stigne na Mars. Vui je probio zid svijeta, ono nepoznato ga je ispustilo i sad je bio tu, nepovrijeen. Ali prvi ovjek na Marsu ne bi osjeao da je u tako nepoz-natoj sredini kao to je osjeao on. Bez ikakvih prethodnih znanja, bez ma kakvog pojma da uopte postoje takva znanja, naao se kao istraiva u potpuno novom svijetu. Sada, kad ga je ono strano nepoznato ispusti-lo iz svojih aka, zaboravio je sav preivjeli uas. Sada ga je zaokupljala jedino radoznalost prema svemu to ga je okruivalo. Razgledao je travu pod nogama, grm sa bobicama koji je rastao malo dalje i prevaljeni bor na ivici istine meu drveem. Jedna vjeverica, trkarajui oko debla, naleti pra-vo na nj i grdno ga uplai. On se skupi na tlu i zarea. Ali se i vjeverica veoma prepala. Ona pobjee na drvo i, kad se nae u sigurnosti, poe ljutito da toroe prema njemu. Ovo je vuiu malo povratilo hrabrost i, mada je ustuknuo pred djetliem koga je zatim sreo, on pun pouzdanja nastavi put. Toliko je bilo njegovo pouzdanje da je, igrajui se, pruio apu prema sobovskoj ptici koja je neoprezno doskakutala do njega. Rezultat je bio otar udarac kljunom u nos, to ga natjera da se skupi na tlu i poe skiati. Larmanjem je toliko uplaio pticu da je potraila spas u bjekstvu. Vui je uio. Njegov zamagljeni maleni razum ve je nesvjesno razvrstavao stvari. Bilo je ivih stvari i drugih, koje nisu ive. Neive stvari su uvijek ostajale na istom mjestu, a ive su se kre-tale i nije se moglo znati ta e one uiniti. Od njih treba oekivati neto neoekivano. Kretao se vrlo nezgrapno. Nalijetao je na grane i druge predmete. Ponekad bi ga granica, za koju je mislio da je daleko, udarila po nosu ili oinula po rebrima. Povrina je bila neravna. Ponekad bi nespretno zakoraio i udario nosom u zemlju ili bi zapeo nogom. Bilo je takoe ljunka i kamenja koje se kotrljalo kad bi ga nagazio. Tako je nauio da i neive stvari nisu uvijek nepokretne kao njegova pilja i da malene neive stvari mogu lake da padnu ili se preture nego velike. Uio je na svakom pogrenom koraku. to je dalje iao, to mu je bivalo lake. Prilagoavao se. Uio je da proraunava pokrete svojih miia, da mjeri uda-ljenost izmeu pojedinih stvari i sebe.

Nasmijala mu se i srea, koja prati poetnika. Roen da lovi meso (mada on to nije znao), naba-sao je na meso nedaleko od vrata svoje pilje, na prvom koraku u svijet. Sasvim sluajno je naiao na dobro skriveno gnijezdo ptarmigana. Upao je u gnijezdo. Pokuao ja da hoda po deblu sruenog bora. Trula kora mu popusti pod nogama i on, cvilei oajniki, kliznu niz obli trup drveta, pro-leti kroz lie i iblje i nae se usred grma, na tlu, izmeu sedam ptarmiganovih pilia. Pilii zalarmae, pa se on u prvi mah uplai od njih. A onda vidje da su sitni pa se ohrabri. Oni su se micali. On dodirnu jedno ptice apom, a ono poe da se bre mie. To je bilo veselo. On onjui ptie. Uze ga u gubicu, a ono se otimalo i golicalo ga po jeziku. U isti mah vui osjeti glad. Vilice mu se stegoe. Krhke kosti poee pucati, a topla krv mu potee u ustima. To je bilo ukusno. To je bilo meso, ono isto to mu ga je donosila majka, ali ovo mu je bilo ivo meu zubima i stoga jo bolje. Tako on pojede ptarmigana. I ne prestade dok ne pojede svu ptiad iz gnijezda. Zatim se obliznu, isto kao to je inila majka, i poe da se izvlai iz grma. Doeka ga uragan perja. Bio je zaslijepljen i zbunjen naletom i udarcima krila. Zato sakri gla-vu meu ape i poe da skii. Udarci se pojaae. A onda se i on naljuti. Ustade reei i udarajui apama. Zari svoje zubie u krilo i stade snano da vue i trza. Ptarmiganova enka se borila protiv njega udarajuu ga slobodnim krilom. To mu je bila prva borba. Zaboravljeno bijae sve to je nepoznato. On se borio i grizao ivu stvar koja ga je udarala. Ta iva stvar bijae meso. Obuze ga elja da ubija. Upravo je unitio malene ive stva-ri. Sada e unititi i jednu veliku. Bijae suvie srean i zaposlen da bi bio svjestan te sree. Bijae uzbuen i likovao je na sasvim nov i nepoznat nain, jae nego ikada prije. Drao je krilo i reao kroz stisnute zube. enka ptarmigana ga je vukla iz grma. Kad se okrenula i pokuala da ga opet uvue pod grm, on je odgurnu dalje na istinu. Za sve vrijeme borbe ona je kriala i udarala krilom, dok je perje letjelo poput snijega. Bio je doveden do krajnjih granica uzbu-enja. U njemu se probudila i uzburkala borbena krv njegovog soja. Takav je bio ivot, mada on to nije znao. Poeo je da shvata svoje znaenje u svi-jetu; inio je ono za to je bio stvoren ubijao je hranu i borio se da bi je ubio. Opravdavao je time svoje postojanje, jer ivot ne moe dati neto vie: ivot dostie vrhunac kad ini u punoj mjeri ono za ta je opremljen. Poslije izvjesnog vremena enka ptarmigana prestade da se bori. On je zubima jo stezao njeno krilo. Gledali su jedno u drugo leei na zemlji. Pokuavao je da rei divlje i prijetei. Ona ga kljucnu po nosu, koji ve bijae bolan od preanjih dogaaja. On uzdrhta, ali ne popusti. Ona ga udari opet i jo nekoliko puta. Sad vie nije samo drhtao nego je i cvilio. Pokua da se odvoji od nje zaboravljajui da je dri zubima i vue za sobom. Kia udaraca srui se na njegov ve zlostavljeni nos. Nestade njegove borbenosti te, ispustivi pli-jen, podavi rep pa zagreba preko istine bjeei neslavno. Na drugoj strani istine lee, isplaena jezika i diui teko, da se odmori, cvilei bez prekida zbog ozlijeenog nosa. Ali dok je leao tamo, obuze ga iznenada osjeanje da mu prijeti neka strana opasnost. Opet ga obuze neto nepoznato sa svim svojim strahotama i

on se instinktivno povue i skloni u grm. Dok se povlaio, osjeti talas vazduha i neko veliko krilato tijelo kliznu prijetei i bez glasa pored njega. To bijae soko to se iz visine ustremio na njega i za dlaku ga promaio. Dok je leao u grmlju oporavljajui se od straha i plaljivo virei, majka ptarmigan na drugom kra-ju istine izleti iz svog opljakanog gnijezda. Uzbu-ena zbog gubitka, nije obraala panju na krilato ule s neba. Ali vui vidje i to bijae za njega opomena i pouka strahovito obruavanje sokola, kratak prelet njegovog tijela tik nad zemljom, udarac kandama u trup ptarmigana, uplaen sam-rtniki krik, i soko ponovo poleti nebu pod oblake nosei pticu. Prolo je dosta vremena dok je vui napustio svoje skrovite. Mnogo je nauio. ive stvari su bile hrana. Bile su dobre za jelo. Takoe su ive stvari, ako su bile dosta velike, mogle da nanesu povredu. Bolje je pojesti malene ive stvari, na pri-mjer ptarmiganove ptie, a kloniti se velikih, kak-va je enka ptarmigan. Ipak ga je golicalo astoljublje, pritajena elja da se opet sukobi sa ptarmiganovom enkom, ali nju je odnio soko. Moda ima drugih ptarmiganovih enki. On e to ve izvidjeti. On poe niz strmu obalu do rijeke. Nikada nije vidio vodu. Povrina je izgledala dobra. Nije bila neravna. On hrabro zakorai i utonu, skiei od strave, u zagrljaj nepoznatog. Bilo je studeno i on zadrhta diui ubrzano. U plua mu navali voda umjesto vazduha, koji je inae uvijek pratio di-sanje. Guenje je osjetio kao samrtnu muku. Za njega je to znailo smrt. On nije imao svjesne predstave smrti, ali je poput svih ivotinja u divlji-ni posjedovao instinkt smrti. Za njega ona bijae najvea od svih povreda. Predstavljala je samu sutinu nepoznatog, zbir uasa nepoznatog jedinstvenu i najviu, nezamislivu nesreu koja mu se moe desiti, o kojoj nita nije znao, ali je se bojao. Kad izbi na povrinu, slatki vazduh mu jurnu u otvorenu gubicu. Vie nije utonuo. Upravo kao da mu je to bila davnanja navika, razmahnu sa sve etiri noge i poe da pliva. Obala je bila udalje-na jedva metar, ali joj je on bio okrenut leima i prvo to je vidio bijae suprotna obala, prema kojoj smjesta poe da pliva. Rjeica bijae mala, ali se u viru proirivala na est ili sedam metara. Usred rjenog toka matica zahvati vuia i povue ga niz vodu. Na dnu vira ga zahvati mali brzak. Ovdje nije moglo da se pliva. Mirna voda postala je odjednom divlja. as je bio pod vodom, a onda opet na povrini, ali je stalno bio usred snanog kretanja, bacan na sve strane, udaran o stijene. Skiao je svaki put kad bi udario o kamen. Napredovao je uz neprestane krike i po tome bi se moglo odrediti koliko je puta naletio na stijenu. Ispod brzaka bijae drugi vir, a tu ga vrtlog zahvati i ponese blago prema obali, gdje ga isto tako blago poloi na ljunak. On potra van sebe dalje od vode i lee. Sad je nauio jo neto o svije-tu. Voda nije bila iva. Ipak se kretala. Izgledala je vrsta kao zemlja, ali nije uopte bila vrsta. On zakljui da stvari nisu uvijek onakve kakve izgle-daju. Vuiev strah od nepoznatog bijae rezultat uroene nepovjerljivosti, a sada ga je pojaavalo iskustvo. Zato e, po prirodi, uvijek biti nepovjer-ljiv prema spoljanjem izgledu. Morae dobro da upozna neki predmet prije nego to mu pokloni povjerenje.

Bilo mu je sueno da toga dana jo neto doivi. Sjetio se da na svijetu postoji i njegova majka. On osjeti da ga obuzima enja za njom vie nego za ma kakvom stvari na svijetu. Ne samo da mu je tijelo bilo iscrpljeno pustolovinama to ih je doivio nego i njegov maleni mozak bijae umoran. Za sve dane to ih je do sada proivio nije se naprezao toliko kao toga dana. Osim toga, bija-e i pospan. Stoga poe da se osvre za piljom i svojom majkom, jer ga istovremeno obuze nesavladljivo osjeanje usamljenosti i bespomonosti. Teturao je meu grmljem kad zau otar zas-traujui krik Zatim mu neto uto preleti pred oima. Vidje lasicu kako skae bjeei od njega. Bila je malena i nije se plaio. A onda upravo pred nogama, vidje sasvim majunu ivu stvar, dugu svega nekoliko centimetara mladu lasicu koja je, poput njega, neposluno krenula u potragu za pus-tolovinama. Ona pokua da uzmakne, a on je prevrte apom. Ona ispusti nekakav udan kripav glas. U iduem trenutku mu ponovo pred oima sijevnu neto uto. Opet se uo zastraujui krik, a istovremeno vui osjeti otar udarac u vrat, gdje mu se u meso zabodoe otri zubi majke lasi-ce. Dok je cvilio i skiao i povlaio se unazad, vidje kako majka lasica skae prema svom mladunetu i nestaje s njim u oblinjem gutiku. Jo je cvilio kad se lasica ponovo pojavi. Nije jurnula na njega sad, kad joj je mladune bilo bezbjedno. Oprezno se primakla tako da je vui dobro vidio njeno vitko, zmijoliko tijelo i glavu, uspravljenu i pohlepnu, takoe nalik na zmiju. Njen otri prijetei krik mu podie dlaku du leda i on zarea opominjui. Ona mu se sve vie primi-cala. Onda skoi, bre od njegovog neizvjebanog pogleda, i vitkog utog tijela nestade zaas iz nje-govog vidokruga. Ve u iduem trenutku bila mu je na grlu, zarivi zube u njegovo krzno i meso. Isprva je reao i pokuavao da se bori, ali bijae vrlo mlad i tek jedan dan u svijetu, te mu se reanje pretvori u jecaj, a borba u napor da pob-jegne. Lasica nije putala. Visila mu je o grlu nas-tojei da zubima dopre do velike ile, kroz koju mu je tekla krv ivota. Lasica je krvopija i uvijek voli da pije iz grla samog ivota. Sivi vui bi tu bio poginuo i ne bi trebalo pisati priu o njemu da kroz grmlje nije dotrala vuica. Lasica ga pusti i skoi vuici za grlo, pro-mai, ali se uhvati za njenu vilicu. Vuica odmah-nu glavom kao da udara biem i otrese lasicu bacivi je visoko u vazduh. Jo u vazduhu se njene vilice sklopie oko vitkog utog tijela i lasica nae smrt meu jakim zubima. Vui doivje jo jedan izliv majinske ljubavi. Njena radost to ga je pronala kao da je bila jo vea nego njegovo veselje to vie nije izgubljen. Milovala ga je nosom i lizala ugrize lasiinih zuba. A onda majka i vui zajedniki pojedoe krvopiju, vratie se u pilju i zaspae.

Peta glava ZAKON HRANE

Vui se brzo razvijao. Dva dana se odmarao, a onda je ponovo izaao iz pilje. Prilikom tog poduhvata naao je mladu lasicu iju je majku i on jeo i postarao se da i mladune poe za majkom. Ali na tome pohodu se nije izgubio. Kad se umorio, pronaao je put nazad do pilje i legao da spava. Poslije je izlazio svaki dan i obilazio sve vee i vee podruje. U pogledu hrane srea ga bijae posluila samo u poetku. Sedam ptarmiganovih pilia i lasiino mladune bijahu sve to je ubio. Vremenom je jaala njegova elja da ubija i poudno je gledao za vjevericom, koja je toliko brbljala i uvi-jek obavjetavala svu divlja da se pribliuje mla-di vuk. Ali, kao to su ptice letjele uvis, vjeverica se penjala na drvee i vui bi mogao da joj se neopaeno privue jedino dok je bila na zemlji. Vui je osjeao veliko potovanje prema majci. Ona je znala da uhvati hranu i nikad nije propu-tala da mu donese njegov dio. Ona se nije plaila stvari. Njemu nije bilo poznato da se ta neustraivost temelji na iskustvu i znanju. Na njega je to ostavljalo utisak moi. Majka je za njega bila pojam moi; kad je porastao, osjeao je tu mo u vidu otrih udaraca apom, dok je prijekorno gura-nje nosom ustupilo mjesto udarcima onjaka. I stoga je takoe potovao majku. Ona je zahtijevala pokornost i, to je bio stariji, njeno je strpljenje postajalo manje. Ponovo nastupi glad, i vui, ve razvijenije svijesti, osjeti njen ujed. Vuica je bila iscrpljena tragajui za hranom. Rijetko je spavala u pilji, a najvei dio vremena je provodila u lovu, ali bez uspjeha. Ovaj period gladi nije bio dug, ali je bio otar dok je trajao. Vui nije nalazio vie mlije-ka u majinim sisama, niti je dobijao zalogaj mesa. Prije je lovio u igri, iz istog zadovoljstva, a sad je lovio sasvim ozbiljno, ali nije nalazio nita. Ipak neuspjeh ubrza njegov razvoj. Paljivije proui navike vjeverice i nastojae da joj se vjetije privu-e i da je iznenadi. Pratio je i umske mieve i pokuavao da ih izvlai iz njihovih rupa. Nauio je mnogo i o navikama sobovske ptice i djetlia. A onda doe i dan kad se vie nije sklanjao u grmlje pred sokolovom sjenom. Bio je jai, mudriji i samopouzdaniji. Bio je takoe ojaan. Tako bi sjedio na stranjim nogama, ne krijui se, na istini izaziva-jui sokola na nebu. Jer, on je znao da tamo u plavetnilu nad njegovom glavom lebdi meso hrana, za kojom je tako uporno eznuo njegov eludac. Ali soko nije htio da se spusti i primi bitku, pa vui otpuza u grmlje i stade da cvili zbog razoarenja i gladi.

I gladi doe kraj. Vuica donese hranu. udno bijae to meso, drukije od hrane koju je donosila prije. To obijae risovo mladune, ve poodraslo kao i vui, ali ne tako veliko. Bilo je namijenjeno samo njemu. Vuica je drugdje utaila glad, iako on nije znao da je ovo samo ostatak risovog nakota, kojim se ona zadovoljila. Nije znao ni kakav je oaj natjerao vuicu na ovakvo djelo. Znao je samo da je mladune sa somotnim krznom meso, jeo je i sa svakim zalogajem postajao sreniji. Poe da prati majku u lovu, da esto gleda ubi-janje lovine, da i sam uestvuje u tome. I na svoj maglovit nain shvati zakon hrane. Postojale su dvije vrste ivotinja njegova vrsta i druge vrste. Njegova vrsta je obuhvatala majku i njega samog. Drugoj vrsti pripadahu sve ive stvari koje se kretahu. Ali je i druga vrsta bila podijeljena. Jedan dio je njegova vrsta ubijala i jela. Ovaj dio sainja-vale su ivotinje koje ne ubijaju i manji koljai. Drugi dio je ubijao i jeo njegovu vrstu, ili je ona njega ubijala i jela. Iz toga razvrstavanja proizie zakon. Cilj ivota bijae hrana. Sam ivot bijae hrana. ivot je ivio od ivota. Postojali su oni koji jedu i oni koje jedu. Zakon je glasio: jedi ili e te pojesti. On nije formulisao zakon u jasnim, odreenim izrazima, niti je moralisao o njemu. On nije ni razmiljao o zakonu; jedino je ivio po nje-mu, uopte ne mislei na nj.

TREI DIO

Prva glava GOSPODARI VATRE

Vui je naletio sluajno. Sam je bio kriv. Bio je nepaljiv. Izaao je iz pilje i otrao dolje na rijeku da se napije. Moda nije pazio stoga to je bio bunovan. (Cijelu no je proveo s majkom u lovu i tek se probudio.) Moda je nepaljiv bio i stoga to je dobro poznavao put do vira. esto je iao tim putem i nikad mu se nita nije dogodilo.

Siao je pored sruenog bora, preao istinu i kaskao meu drveem. A onda, u isto vrijeme i vidje i osjeti njuhom. Pred njim je ualo pet ivih stvari kakve nikada ranije ne bijae vidio. To je bio njegov prvi susret sa ovjekom. Ali petorica ljudi, kad ga ugledae, ne poskoie na noge, niti pokazae zube, niti zareae. Ne makoe se, nego sjeahu tiho i zloslutno. Ni vui se ne mae. Svi instinkti su ga nagonili da divlje odskoi, ali se, iznenada, prvi put javi u njemu neki drugi suprotni instinkt. Velika ga strava obuze. Bio je do nepokretnosti skamenjen snanim osjeanjem o svojoj majunosti i bespomonosti. Ovo bijae vlast i mo neto njemu sasvim neshvatljivo. Vui nikada nije vidio ovjeka, ali ga je nasluivao uroenim instinktom. Maglovito je u ovjeku prepoznao ivotinju koja je sebi izborila prvenstvo pred svim ivotinjama divljine. Sad je vui posmatrao ovjeka, i to ne samo svojim oi-ma nego i oima svojih predaka oima koje su u tami okruivale bezbrojne vatre zimskih logora, koje su, sa pristojne udaljenosti i skrivene u gutari posmatrale neobinu dvononu ivotinju gospodara svih ivih stvari. Vui bi opinjen nasljeem, strahom i potovanjem roenim u vijekovima borbe, u iskustvu sticanom u toku mnogih pokoljenja. Nasljee bijae prejako za vuka koji jo bijae mladune. Da je bio odrastao, on bi pobjegao. A ovako, on se skupi, skamenjen od straha, ve napola se predajui kao to je njegova vrsta uinila kad se prvi vuk bio privukao da se ogrije kraj ovjekove vatre. Jedan Indijanac ustade, prie mu i nagnu se nad njega. Vui se pribi tjenje uz tle. To bijae ono nepoznato, konano ovaploeno u stvarnosti; prigibalo se nad njim i posegnulo da ga uhvati. Dlaka mu se nehotice nakostrijei; usne mu se zarozae i otkrie malene onjake. Ruka je poput sudbine visila nad njim, zastala zaas i ovjek ree smijui se: Vabam vabiska ip pit tah!* (Gle, bijeli onjaci!) I drugi Indijanci glasno se nasmijae i rekoe mu da uhvati vuia. I to se ruka vie pribliava-la, u njemu se sve jae sukobljavahu nagoni. Osjeao je dva snana poriva da se preda i da se bori. Iz toga proistie kompromis, jer on uini oboje. Predavao se sve dok ga ruka gotovo ne dotae. A onda poe da se bori sijevnuvi zubima i zarivi ih u ruku. U iduem trenutku dobi po glavi udarac koji ga prevrte na bok. Nestade njegove borbenosti. Obuze ga instinkt podlonosti i bespo-monosti, jer jo bijae malen. Sjede na stranje noge i poe da skii. Ali ovjek iju je ruku ugrizao bijae ljut. Vui dobi po glavi i s druge strane. On opet sjede i zaskia glasnije nego ikada. etvorica Indijanaca poee jo glasnije da se smiju, a smijao se ak i ujedeni ovjek. Oni okruie vuia i smijahu mu se, dok je on cvilio od strave i bola. Ali tada on u neto, a ue i Indijan-ci. Vui je znao ta je to i, zacviljevi jo jednom dugo, vie pobjedonosno nego tuno, on se umiri ekajui da mu doe majka njegova divlja i neukrotiva majka, koja se borila protiv svih stvari i ubijala ih, koja se nikada nije plaila. Trala je reei. Bila je ula krik svoga vuia i pojurila je da ga spase.

Ona uskoi meu njih, zabrinuta i strana u svom borbenom materinstvu. Za vuia je, meu-tim, prizor njenog zatitnikog gnjeva predstav-ljao uivanje. On radosno kriknu i priskoi joj, dok se dvonone ivotinje urno izmakoe nekoliko koraka. Vuica stade iznad svog mladuneta gledajui ljude, reei duboko iz gue i nakostrijeene dlake. Lice joj bijae izoblieno i zloudno, ak se koa na nosu nabra od vrha do oiju, kako je grdno reala. Tada jedan od njih viknu. Kaji! povika on iznenaeno. Vui osjeti da mu se majka prepala od toga povika. Kaji! povika opet ovjek, ovaj put otro i zapovjedniki. I tada vui vidje kako njegova majka, neus-traiva vuica, maui repom i pokazujui znake miroljubivosti polijee dok joj trbuh ne dotae tle. Vui nije mogao da shvati. Ponovo ga obuze strah od ovjeka. Instinkt ga nije varao. To mu je i majka dokazala. I ona se pokorila dvononim ivotinjama. ovjek koji je govorio prie vuici. Stavi joj ruku na glavu, a ona samo jo nie polijee. Nije kljocnula zubima niti je zaprijetila da e to uiniti. Prioe i drugi ljudi i okruie je, opipae je, a ona se ne usprotivi. Oni bijahu veoma uzbu-eni i mnogo larmahu. Ti glasovi nisu sadravali nita opasno, zakljui vui pribijajui se uz majku, kostrijeei se s vremena na vrijeme, ali nastojei na svaki nain da se pokori. Nikakvo udo ree Indijanac. Otac joj je bio vuk. Istina, majka joj je bila pas. Ali zar je nije moj brat vezivao napolju u umi tri noi u doba parenja? Zato je Kajin otac vuk. Ve je prola godina, Sivi Dabre, kako je pob-jegla ree drugi Indijanac. Nikakvo udo, Lososov Jezie odgovori Sivi Dabar. Bila je glad, nije bilo mesa za pse. ivjela je s vucima ree trei Indijanac. Bie tako, Tri Orla odgovori Sivi Dabar i poloi ruku na vuia. Ovo je dokaz tome. Vui zarea na dodir ruke, a ruka poleti da mu da pljusku. Nato vui pokri onjake i pokorno lee, a ruka se vrati trljajui mu ui i lea. Ovo je dokaz tome nastavi Sivi Dabar. Vidi se da mu je Kaji majka. Ali otac mu je vuk. Zato je on malo pas i mnogo vuk. Onjaci mu bijeli, neka se zove Bijeli Onjak. Ja sam rekao. To je moj pas. Zar nije Kaji bila pas moga brata? Zar nije moj brat mrtav? Vui, koji tako stee ime, leae ekajui. Ljudi jo neko vrijeme larmahu. Onda Sivi Dabar izvadi no iz kanija koje su mu visile oko vrata i ode u gutaru da usijee stap.

Bijeli Onjak ga je posmatrao. On zareza tap na oba kraja i u zareze veza kajase od sirove koe. Jednu kajasu veza Kaji oko vrata. Zatim je odvede do malog bora i oko stabla veza drugu kajasu. Bijeli Onjak poe za njima i lee pored majke. Ruka Lososovog Jezika ga dohvati i prevrte na lea. Kaji je zabrinuto posmatrala. Bijeli Onjak opet osjeti kako ga obuzima strah. Nije mogao da suspregne reanje, ali ne pokua da grize. Ruka ga rairenim i savijenim prstima protrlja po trbuhu igrajui se i poe da ga prevre s jedne strane na drugu. Bilo je smijeno i runo leati tako s noga-ma u vazduhu. Osim toga se u takvom poloaju osjeao sasvim bespomoan, pa se bunila cijela priroda Bijelog Onjaka. Nije mogao uiniti nita da se odbrani. Bijeli Onjak je znao da nee moi izbjei ako ta dvonona ivotinja bude htjela da ga povrijedi. Kako da odskoi kad su mu sve etiri noge u vazduhu? Ipak mu pokornost umanji strah tako da je samo tiho mumljao. Nije mogao da potisne mumljanje, niti ga je dvonona ivotinja zbog toga tukla po glavi. Osim toga je, zaudo, Bijeli Onjak osjeao neko neobjanjivo zadovolj-stvo u tome to ga je ruka ekala. Prestao je da mumlja im ga je ruka oborila porebarke, a uivanje posta jae kad su ga prsti poeli ekati po glavi, oko uiju, te straha potpuno nestade kad ga ovjek, protrljavi ga jo jedanput, ostavi i ode. U svojim odnosima s ljudima on e jo mnogo puta iskusiti strah, ali ovo bijae dokaz drugarstva sa ovjekom, bez bojazni, drugarstva koje e na kraju biti ostvareno. Poslije izvjesnog vremena Bijeli Onjak u kako se pribliuje neobina graja. Brzo je shvatio da to larmaju dvonone ivotinje. Neto kasnije stie i glavnina plemena u marevskom poretku. Bilo je mnogo ljudi, ena i djece oko etrdeset dua svi teko natovareni opremom i stvarima za podizanje logora. Bilo je i mnogo pasa. I oni su, izuzev poluodrasle tenadi, bili natovareni logorskom opremom. Svaki pas je na leima, u vreama privezanim oko trupa, nosio deset do pet-naest kilograma tereta. Bijeli Onjak nikada ranije nije vidio pse, ali im ih je ugledao, osjetio je da pripadaju njegovoj vrsti, iako su bili neto drukiji. A oni, ugledavi vuia i njegovu majku, postupie gotovo kao vuci. Jurnue na njih. Bijeli Onjak se kostrijeio, reao i kljocao zubima prema talasu pasa koji su jurili razjapljenih gubica, a onda je pao pod njih i osje-tio kako ga grizu otri zubi, ujedajui i sam nji-hove noge i trbuhe. Nastade grdna guva. uo je kako rei Kaji dok se borila za njega, uo je i povike dvononih ivotinja i udarce tojagama po psima i bolne krikove izbijenih pasa. Samo nekoliko asaka kasnije nae se opet na nogama. Sad je vidio kako dvonone ivotinje tjeraju pse tojagama i kamenjem branei njega, titei ga od divljih zuba njegove vrste, koja ipak, na neki nain, nije bila njegova. I mada u njego-vom mozgu nije postojao tako apstraktan pojam kao to je pravda, on je ipak na svoj nain osjetio pravdu dvononih ivotinja i shvatio da su oni izvrioci i gospodari zakona. Takoe je cijenio mo kojom sprovode zakon u djelo. Za razliku od svih ivotinja koje je poznavao, oni jedini nisu ujedali ni grebli kandama. Svoju ivu snagu iskoriavali su pomou mrtvih stvari. Mrtve stvari su im se pokoravale. Tako su po volji ovih neobinih stvoro-va tapovi i kamenice skakali kroz vazduh kao da su ivi i nanosili teke udarce psima.

Za njega je takva mo bila neobina, neshvat-ljiva i natprirodna, boanska mo. Bijeli Onjak, ve po svojoj prirodi, nije mogao znati nita o bogo-vima u najbolju ruku je mogao znati za stvari koje stoje iznad moi shvatanja; ali bi njegovo uenje i divljenje prema tim dvononim ivotinja-ma bilo podobno uenju i divljenju ovjeka kad bi se na vrhu planine pojavilo neko nebesko bie bacajui objema rukama munje na zaueni svijet. I posljednji pas bi otjeran. Larma se utiala, a Bijeli Onjak je lizao rane i razmiljao o svom prvom utisku o svireposti opora i prvom susretu sa oporom. Nikad nije ni sanjao da se njegova vrsta sastoji od drugih jedinki, izuzev Jednookog, majke i njega samoga. Oni su sainjavali posebnu vrstu; a sada je iznenada otkrio jo mnogo stvore-nja koja su prividno pripadala njegovoj vrsti. Podsvjesno bijae ozlojeen to je ta njegova vrsta pola da ga uniti im ga je ugledala. Na isti nain bijae ozlojeen to mu je majka vezana za tap, mada su je vezale nadmone dvonone ivotinje. To je liilo na klopku i ropstvo. Ali on nije znao nita o klopkama i ropstvu. Njegovo nasljee bijae sloboda da se skita i tri po volji, ili da lei, a ovdje to bijae osporeno. Majino kretanje bilo je ogranieno duinom tapa, a isto tako i njegovo, jer jo nije bio odrastao toliko da bi mogao biti bez majine blizine. To mu se nije svialo. Nije mu se svialo ni kad su dvonone ivotinje nastavile pohod, jer je neka malena dvonona ivotinja uzela tap i povela za sobom privezanu Kaji, a iza Kaji iao je Bijeli Onjak, veoma uznemiren i zabrinut zbog ove nove pustolovine u kojoj se naao. Ili su niz rjenu dolinu dalje nego to je Bijeli Onjak ikada stigao na svojim pohodima, sve dok ne dooe do mjesta gdje se pritoka uliva u Mekenzijevu rijeku. Tu bi podignut logor na mjes-tu gdje su kanui bili sklonjeni na stupove, visoko u vazduhu, i gdje su stajali stalci za suenje ribe. Bijeli Onjak je sve to sa uenjem posmatrao. Nadmonost dvononih ivotinja rasla je svakog trenutka. Oni bijahu gospodari otrozubih pasa. Vlast im je odisala snagom. Ali vuje mladune se jo vie udilo kako oni vladaju neivim stvarima; njihovoj moi da pokrenu nepokretne stvari; nji-hovoj moi da izmijene i samo lice svijeta. Ovo posljednje je najvie djelovalo na njega. Panju mu privue podizanje okvira od pritki, mada ovo nije bilo tako znaajno, jer je bilo djelo onih istih stvorenja to su daleko bacala tapove i kamenje. Ali kad se okviri pretvorie u indijanske atore, kad ih prekrie koama i suknom, Bijeli Onjak se zaprepasti. Iznenadila ga je njihova izvanredna veliina. Nikoe oko njega na sve stra-ne, kao neki nakazan oblik ivota koji brzo raste. Oni mu zagradie gotovo itav vidik. Zloslutno se nadvijahu nad njim, a kad bi ih vjetar njihao, on se skupljao od straha posmatrajui ih oprezno, spre-man da odskoi ako pokuaju da se srue na njega. No, ubrzo nestade i straha pred atorima. Vidio je kako ene i djeca ulaze u njih i izlaze bez ikakve pogibelji, vidio je kako psi esto pokuava-ju da uu i kako ih tjeraju otrim povicima i kame-njem. Poslije izvjesnog vremena on se udalji od Kaji i oprezno dopuza do zida najblieg atora. Na to ga je natjerala radoznalost bia koje raste potreba da ui

i ivi i ini ono to obogauje iskus-tvo. Posljednje centimetre do zida atora prepuzao je izvanredno oprezno i polako. Dogaaji dana su ga pripremili da doivi pojavu nepoznatog u naj-udnijem i najnevjerovatnijem obliku. Konano mu nos dotae ator. On saeka nita se ne zbi. Zatim onjui neobinu stvar, zasienu mirisom ovjeka. Zubima dohvati tkaninu i malo povue. Nita se ne dogodi, mada se pomjerie najblii dijelovi atora. Povue snanije. Pomjeranje se pojaa. To bijae divno. Vukao je jo jae, dok nije zaklatio cijeli ator. Onda neka skvo u atoru ciknu i on pobjee nazad do Kaji. Poslije toga se vie nije plaio glomaznih indijanskih atora. asak kasnije ponovo je odlutao od majke. Njen tap bijae vezan uz koi poboden u zemlju, pa nije mogla za njim. Polako mu prie neko napola odraslo tene razmeui se ratoborno. Ime toga teneta kako Bijeli Onjak kasnije u da ga zovu bijae Lip-lip. On je ve imao iskustva u kavgama meu tenadi i pomalo se ponaao kao siledija. Lip-lip je pripadao vrsti Bijelog Onjaka i, budui da je bio samo tene, nije izgledao opasan. Stoga se Bijeli Onjak pripremi da mu prie kao prijatelj. Ali kad pridolica poe da mu se pribli-ava ukruenih nogu i zarozanih usana, Bijeli Onjak se takoe ukruti i pokaza zube. Obilazili su u polukrugu jedan oko drugoga, ispitujui se, nakostrijeeni, i reei. To potraja nekoliko minu-ta, i Bijelom Onjaku se svidje ova nova igra. Ali, iznenada, Lip-lip priskoi strelovito, dohvati ga zubima i opet odskoi. Ujeo ga je za plee koje je bila ozlijedila risova enka pa je jo boljelo. Iznenaen i povrijeen, Bijeli onjak zaskia, ali ve u iduem trenutku, obuzet gnjevom, skoi na Lip-lipa i poe ga bijesno gristi. Lip-lip je, meutim, rastao u logoru i esto se kavio s ostalom tenadi. Tri, etiri, pet puta nje-govi zubi uhvatie novajliju, sve dok Bijeli Onjak, sramno skiui, ne utee pod majino okrilje. Ovo bijae prva od mnogih borbi koje e voditi protiv Lip-lipa, jer oni od samog poetka bijahu neprija-telji s uroenim nagonom da se stalno sukobljava-ju. Kaji njeno oliza jezikom Bijelog Onjaka i pokua da ga zadri. Meutim, njega je gonila nezasitna znatielja i ve poslije nekoliko trenuta-ka on poe u nove pustolovine. Prie jednoj dvo-nonoj ivotinji Sivom Dabru, koji je uao i radio neto sa tapiima i suvom mahovinom razastrtom po zemlji. Bijeli Onjak se priblii da vidi, Sivi Dabar poe da galami, ali Bijeli Onjak zakljui da to nije nita opasno i prie jo blie. ene i djeca donosile su Sivom Dabru jo ta-pia i granica. To je sigurno bilo neto vano. Bijeli Onjak se priblii jo vie, sve dok nosom ne dotae koljeno Sivog Dabra, zaboravljajui da je to strana dvonona ivotinja. Iznenada vidje kako se pod rukama Sivog Dabra, izmeu tapia i mahovine, uzdie neka udna maglica. A onda se, izmeu samih tapia, pojavi neto ivo, uvijajui se i vrtei, po boji slino suncu na nebu. Bijeli Onjak nije znao nita o vatri. Ona ga privue, isto kao to ga je privlaila svjetlost na ulazu u pilju u prvim nedjeljama njegovog ivota. Priunja se jo nekoliko koraka do plamena. u kako se Sivi Dabar kikoe nad njim, a znao je da ti glasovi nisu opasni. Onda nosom dotae plamen, a u isti as isplazi i svoj maleni jezik prema njemu.

Za trenutak bijae skamenjen. Ono nepoznato, skriveno usred tapia i mahovine, divljaki ga utinu za nos. On odskoi unazad jauui izne-naeno. uvi to, Kaji reei skoi do kraja svoga tapa, bjesnei strahovito to mu ne moe pri-skoiti u pomo. A Sivi Dabar se glasno smijao udarajui se rukama po bedrima, priajui ostali-ma ta se desilo, sve dok se cijeli logor nije orio od smijeha. Bijeli Onjak je sjedio na stranjim noga-ma i skiao bez prestanka, bijedno maleno bie meu dvononim ivotinjama. To bijahu najjai bolovi to ih je ikada osjetio. iva stvar boje sunca, koja je izrasla izmeu ruku Sivoga Dabra, isprila mu je nos i jezik. Neprekid-no je skiao, a svaki njegov novi jecaj izazivao je nove talase smijeha dvononih ivotinja. Pokuao je da jezikom ublai bolove na nosu, ali je i jezik bio opeen, pa dodir dviju ozljeda samo pojaa bolove, na to je poeo da krii bespomonije i beznadenije nego ikada. A onda ga obuze stid. Poznavao je smijeh i nje-govo znaenje. Mi ne shvatamo na koji nain neke ivotinje shvataju znaaj smijeha i kako znaju kad se njima smijemo, ali je Bijeli Onjak znao ta je smijeh. Zastidje se zbog toga to mu se dvonone ivotinje smiju. Okrete se i pobjee, ne od bolova izazvanih opekotinama, nego od smijeha, koji je prodirao sve dublje i dublje, vrijeajui ga do sri. Pobjegao je Kaji, koja je bjesnjela na kraju svoga tapa poput poludjele zvijeri Kaji, jedinom stvorenju na svijetu koje mu se nije smijalo. Spusti se suton i pade no, a Bijeli Onjak ostade da lei uz majku. Nos i jezik su ga jo bolje-li, ali ga poe muiti jo tea nevolja. Osjeao je enju za domom. Osjeao je nekakvu prazninu, nedostajao mu je um rijeke i mir i pilja u stijeni. ivot je postao prenaseljen. Bilo je tako mnogo dvononih ivotinja, ljudi, ena i djece svi su lar-mali i razdraivali ga. Bilo je i pasa koji su se stal-no kavili i gloili, koji su larmali i stvarali guvu. Mirna usamljenost jedini nain ivota koji je poznavao bijae prolost. Ovdje je i sam vazduh odisao ivotom. Neprekidno je zujalo i umilo. Neprestana promjena jaine tih zvukova, iznenad-ni piskavi i visoki glasovi razdraivali su mu ivce tako da postade nemiran i rastrojen i zabrinut zbog sve novih i novih zbivanja. Posmatrao je kako dvonone ivotinje dolaze i odlaze, kako se kreu po logoru. Bijeli Onjak je dvonone ivotinje, koje su se kretale oko njega, posmatrao pomalo kao to ljudi gledaju bogove koje su sebi stvorili. Oni bijahu via stvorenja, istinski bogovi. Za njegovo maglovito shvatanje su oni bili tvorci uda, kao to su to i bogovi u oima ljudi. Bili su mona stvorenja, posjedovali su nepoznatu i nemoguu sposobnost, bili su gospo-dari ivoga i neivoga, kojima se pokoravalo sve to se kree, a kretalo se i ono to inae miruje, tvorci ivota boje sunca, ivota koji ujeda, a izras-ta iz mrtve mahovine i drveta. Oni bijahu gospo-dari vatre! Oni bijahu bogovi!

Druga glava ROPSTVO

Bijeli Onjak je brzo uio obiaje u logoru. Poznavao je nepravdu i prodrljivost starijih pasa kad bi mu bacili meso ili ribu za jelo. Nauio je da su ljudi bili pravedniji, djeca okrutnija, a ene ljubaznije i da e mu one prije dobaciti komadi mesa ili kost. Poslije dva ili tri neugodna doivlja-ja sa majkama poluodrasle tenadi saznao je da je pametno drati se podalje od takvih majki, pa ih je izbjegavao koliko god je mogao i sklanjao se kad je vidio da se pribliuju. Lip-lip mu je zagoravao ivot. Vei, stariji i jai, Lip-lip je odabrao Bijelog Onjaka kao naroit predmet proganjanja. Bijeli Onjak je pristajao da se bori, ali bijae slabiji. Neprijatelj mu je bio isuvie velik. Lip-lip postade mora za njega. Kad god bi se udaljio od majke, nasilnik se odmah pojavljivao, slijedio ga, reao na njega, zakerao i, pazei na priliku kad u blizini nije bilo ljudi, skakao protiv njega izazivajui kavgu. Lip-lip je neizmjerno uivao u takvoj borbi, jer je uvijek po-bjeivao. To mu postade najvei uitak u ivotu, isto kao to za Bijelog Onjaka postade najvea nevolja. Ovo ipak nije moglo da pokori Bijelog Onjaka. Iako je izvlaio krai kraj, iako je uvijek bivao poraen, duh mu osta nepokoren. Imalo je to i ravih posljedica. Postao je zao i mrzovoljan. ud mu po prirodi bijae divlja, ali je usljed stalnog ganjanja jo vie podivljala. Nije se mnogo ispoljavala vesela i razigrana narav svojstvena mladunetu. Nije se nikada igrao i skakao s ostalom tenadi po logoru. To mu nije dozvoljavao Liplip. im bi im se Bijeli Onjak primakao, Lip-lip je skakao na njega, gonio ga i kinjio, ili bi se borio s njim sve dok ga ne bi otjerao. Zbog svega toga Bijelom Onjaku nije bilo dato da proivi kao mladune, ve se ponaao kao da je stariji. Ne mogui da viak energije potroi u igri, povukao se u sebe, ali mu se razvie mentalni pro-cesi. Postao je lukav; imao je dosta vremena da ga posveti smiljanju smicalica. Ne mogui da dobije svoj dio hrane kad je svim psima u logoru bacano meso i riba, postao je vjet kradljivac. Sam se morao snabdijevati hranom i to je inio vjeto, iako je time zagoravao ivot indijanskim enama. Nauio je da cunja po logoru, da bude prepreden, da sve vidi i uje i prema tome donosi zakljuke i da se vjeto snae na koji e se nain rijeiti svo-jih neumornih progonitelja. Ve u prvim danima proganjanja izveo je zaista vjet podvig, koji mu je omoguio da prvi put upoz-na slasti osvete. Kao to je Kaji, kad je bila u vujem oporu, mamila pse iz logora ljudi u propast, tako je i Bijeli Onjak na slian nain namamio Lip-lipa nadohvat Kajinih osvetnikih zuba. Bjeei pred Lip-lipom, Bijeli Onjak se povlaio zaobilazei izmeu mnogih atora u logoru. Bio je dobar trka, bri od svakog teneta svog uzrasta i bri od Lip-lipa. Ali ovaj put nije bjeao punom brzinom. Prednjaio je samo za jedan skok pred progoniteljem.

Uzbuen potjerom i stalnom blizinom rtve, Lip-lip je zaboravio na oprez i nije pazio kuda ide. Kad je vidio gdje se nalazi, bilo je ve kasno. Trei svom snagom oko jednog atora, zaleti se pravo u Kaji, koja je leala na kraju svoga tapa. Kriknu zaprepaeno, a njene se vilice sklopie nad njim da ga kazne. Bila je vezana, ali nije mogao lako da joj umakne. Ona ga prevrte tako da nije mogao trati, a onda ga nekoliko puta zadera i zagrize onjacima. Kad je najzad uspio da se odvalja izvan njenog domaaja, uspravi se na noge, raupan i povri-jeena tijela i duha. uperci krzna su visili gdje god su ga dohvatili njeni zubi. Stajao je tako otvo-rene gubice i poeo tuno da zavija. Ali ni to mu nije bilo dano da zavri. Usred te kuknjave Bijeli Onjak se zaleti na njega i zabi zube u Lip-lipovu stranju nogu. Ovome vie nije bilo do borbe, pa sramotno pobjee, a rtva ga je progonila u stopu sve do njegovog atora. Tu mu pomogoe indi-janske ene, jer one kiom kamenica otjerae Bijelog Onjaka, koji se bijae preobrazio u razbjenjelog demona. Jednog dana Sivi Dabar zakljui da Kaji vie nee bjeati pa je odveza. Bijeli Onjak bijae oduevljen to mu je majka slobodna. Veselo je trao za njom po logoru; dokle god je bio uz nju, Lip-lip se drao na pristojnoj udaljenosti. Bijeli Onjak se ak roguio na njega i iao ukruenih nogu prema njemu, ali se Lip-lip pravio da ne vidi izazov. On nije bio budala i, mada je silno udio za osvetom, znao je da mora ekati dok Bijelog Onja-ka zatekne nasamo. Kasnije, u toku dana, Kaji i Bijeli Onjak dooe do ivice ume, nedaleko od logora. On je majku doveo ovamo, korak po korak; a sada, kad je zastala, nastojao je da je odvue jo dalje. Pri-vlaila ga je rijeka, jazbina i tiha uma, a on je elio da i ona poe. Potra nekoliko koraka, stade i osvrte se. Ona se nije micala. Poe da cvili preklinjui i trei u grmlje i nazad. A ona se nikako nije micala. On stade i poe da posmatra, pret-voren sav u fiziki izraenu odlunost i udnju, ali ovo postepeno sasvim izblijedje kad se ona osvrte gledajui nazad prema logoru. Njega je neto zvalo tamo u slobodi. To je osje-ala i njegova majka. Ali ona je osjeala i drugi zov zov vatre i ovjeka zov koji je izmeu svih ivotinja bio upuen jedino vuku vuku i divljem psu, koji su braa. Kaji se okrenu i polako otkasa prema logoru. Jae nego tap za koji je bila vezana, privlaio ju je logor. Nevidljivo i skriveno su je bogovi drali u svojoj moi i nisu htjeli da je puste. Bijeli Onjak sjede u sjenu breze i poe tiho da cvili. Jak miris borovine i njeni dah ume ispunjavali su vazduh sjeajui ga na ivot u slobodi prije nego to nastupie dani ropstva. Ali on bijae samo napola odraslo mladune, i zov majke bijae jai nego zov ovjeka i zov divljine. U toku cijelog svog kratkog vijeka ovisio je o njoj. Bilo je potrebno jo vremena da postane neovisan. Stoga ustade i poe da izgubljeno kaska prema logoru, zastavi jednom ili dva puta da sjedne i cvili i oslukuje zov, koji je jo odzvanjao iz dubine ume.

U divljini mladunad ostaje uz majku malo vremena, a u vlasti ovjeka ponekad jo manje. Tako se dogodilo i Bijelom Onjaku. Sivi Dabar je morao da vrati neki dug Indijancu koji se zvao Tri Orla. Ovaj je polazio na put uz rijeku Mekenzi, prema Velikom robovskom jezeru. Kao isplata duga odoe komad skerletne tkanine, medvjea koa, dvadesetak metaka i Kaji. Bijeli Onjak vidje kako mu majku ukrcae u kanu Tri Orla i pokua da poe za njom. Tri Orla ga udarcem izbaci na obalu. Kanu zaplovi, a on skoi u vodu plivajui za njim, ne hotei da uje otre povike kojima ga je Sivi Dabar zvao da se vrati. Bio je toliko ustraen to gubi majku da se nije obazirao ni na dvononu ivotinju boga. Ali bogovi su navikli da ih sluaju, i Sivi Dabar gnjevno baci svoj kanu u vodu i poe u potjeru. Kad stie Bijelog Onjaka, uhvati ga rukom za kou na zatiljku i izvadi iz vode. Nije ga odmah stavio na dno amca. Jednom rukom ga je drao u vazduhu, a drugom ga je tukao. To su zaista bile batine. Imao je teku ruku. Svaki udarac je bolio, a bilo ih je mnogo. Pod udarcima, koji su padali po njemu as s jedne a as s druge strane, Bijeli Onjak se njihao kao neko poludjelo klatno. Obuzimala su ga raz-liita osjeanja. Najprije bijae iznenaen, a onda ga zaas obuze strah, pa nekoliko puta zaskia pod udarcem. Ali sve to brzo zamijeni gnjev. Preovlada njegova slobodna priroda, pa on pokaza zube i zarea bez straha u lice gnjevnom bogu. Ovo samo jo vie razgnjevi boga. Udarci poee da padaju bre, tee, bolnije. Sivi Dabar je i dalje tukao, a Bijeli Onjak reao. Ali to nije moglo da potraje zauvijek. Morao je da popusti jedan ili drugi, a taj jedan bijae Bijeli Onjak. Ponovo ga obuze strah. Ovo je bilo prvi put da je osjetio ruku ovjeka. Sluajni udar-ci tapom ili kamenom to ih je ranije primao bijahu milovanje u poreenju s ovim. Vie nije mogao da izdri, pa poe da skii i cvili. U poetku bi zaskiao na svaki udarac, ali mu se strah pojaa tako da je na kraju cvilio neprekidno, a ne vie u ritmu udaraca. Konano Sivi Dabar prestade. Bijeli Onjak je visio mlitavo i cvilio. Ovo je, kako se ini, zado-voljilo gospodara, koji ga grubo baci na dno kanua. U meuvremenu je kanu otplovio niz rijeku. Sivi Dabar uze veslo. Bijeli Onjak mu je bio na putu. On ga divlje odgurnu nogom. U tom trenutku se opet probudi slobodna priroda Bijelog Onjaka i on zari zube u nogu obuvenu u mokasinu. Preanje batine nisu bile nita u poreenju s ovima to ih je sada primio. Straan bijae gnjev Sivoga Dabra, a isto takav straan uas obuze Bijelog Onjaka. Nije ga vie tukao samo rukom nego i tvrdim drvenim veslom. Sav bijae izubijan i boljelo ga je cijelo njegovo maleno tijelo kad je opet bio baen na dno kanua. Sivi Dabar ga opet udari nogom, ovaj put s naroitom namjerom. Bijeli Onjak ne ponovi napad na nogu. Nauio je jo jednu lekciju svoga robovanja. Nikada, bez obzira na okolnosti, ne smije se drznuti da ugrize boga koji mu bijae gospodar i vlasnik; tijelo gospodarevo je sveto i ne smije se

ukaljati zubima takvih kakav je on. To je sigurno najgori od svih zloina, krivica koja se ne oprata i ne ostavlja nekanjena. Kad kanu dotae obalu, Bijeli Onjak je nepokretan cvilio oekujui volju Sivog Dabra. Volja Sivoga Dabra bijae da on ide na obalu i on bi izbaen tako da udari snano bokom o tle i ponovo povrijedi svoje ozljede. Drui, die se i ostade cvilei. Lip-lip, koji je sve to posmatrao s obale, jurnu sad na nj, obori ga na tle i ujede. Bijeli Onjak bijae suvie bespomoan da bi se mogao braniti i loe bi se proveo da Sivi Dabar nije nogom udario Lip-lipa i odbacio ga u vazduh tako snano da je na tle pao nekoliko metara daleko. To je bila pravda dvonone ivotinje; uprkos svome jadu, Bijeli Onjak osjeti prijatan drhtaj. Posluno je za Sivim Dabrom odhramao kroz selo do atora. Tako je Bijeli Onjak nauio da su pravo kanja-vanja bogovi zadrali samo za sebe ne dajui ga niim stvorenjima. Te noi, kad se sve utialo, Bijeli Onjak se sjeti majke i poe da tuguje za njom. Cvilio je suvie glasno tako da se Sivi Dabar probudi te ga izbi. Poslije toga je tugovao tiho kad god su bogovi bili u blizini. Ipak bi ponekad, lutajui ivicom ume, davao oduka svome jadu glasnim cvilje-njem i zavijanjem. U to vrijeme bi ga moda sjeanja na jazbinu i rijeku navela da pobjegne nazad u divljinu. Zadravala ga je samo pomisao na majku. Dvono-ne ivotinje su odlazile u lov i vraale se, pa bi i ona nekad mogla doi u selo. Tako je, ekajui, ostao u ropstvu. Ropstvo nije bilo sasvim nesreno. Mnoge stva-ri su ga zanimale. Uvijek se neto dogaalo. Nije bilo kraja udima koja su izvodili bogovi, a on je uvijek bio radoznao. Osim toga je nauio kako se treba vladati prema Sivome Dabru. Od njega su traili pokornost, krutu i nepokolebljivu pokornost; za uzvrat je bio poteen od batina i podnosilo se njegovo prisustvo. ak bi mu i sam Sivi Dabar ponekad dobacio komad mesa i ne bi dozvolio da mu ga pojedu drugi psi. Takav komad mesa je imao naroitu vri-jednost. Na neki nain je takav komad mesa vrije-dio vie nego deset komada iz ruke indijanske ene. Sivi Dabar nikad nije mazio ni milovao. Moda je na Bijelog Onjaka djelovala teina nje-gove ruke, ili njegova pravda, ili velika snaga, ili moda sve ovo uzeto zajedno; jer se izmeu Bijelog Onjaka i njegovog osornog gospodara poela razvijati izvjesna veza odanosti. Okovi ropstva su vrsto vezali Bijelog Onjaka na neki potajan i neobjanjen nain, a ne samo snagom tapa i kamenica ili udaraca zadanih rukom. Osobine njegove vrste, koje su u poetku bile dozvolile pribliavanje ovjekovoj vatri, bile su odlike pogodne da se i dalje razvijaju. One su se i razvijale u njemu, i ivot u logoru, mada pun bijede, potajno ga je i stalno privlaio. Bijeli Onjak to nije znao. Poznavao je samo tugu za Kaji, nadu da e se ona vratiti i gladnu enju za slobodnim ivotom, kakav je nekad vodio.

Trea glava IZGNANIK

Lip-lip mu je i dalje zagoravao ivot tako da Bijeli Onjak postade zloudniji i divljiji nego to bi inae postao. Divljanost je bila dio njegove prirode, ali je, podsticana na takav nain, prevazilazila prirodne granice. ak je i meu dvononim ivotinjama uivao glas zloudnosti. Gdje god bi u logoru dolo do guve i nereda, bitke ili kavenja, kad god bi neka od ena vikala da je ukraden komad mesa, svi bijahu uvjereni da je umijean Bijeli Onjak i da je on vinovnik svemu. Niko se nije trudio da potrai uzroke njegovom ponaa-nju. Vidjeli su samo posljedice, a one bijahu rave. On bijae kradljivac, lopov, smutljivac, izaziva nereda; indijanske ene su mu gnjevno u oi vikale da je vuk, da ne vrijedi nita i da e ravo zavriti, dok bi ih on oprezno posmatrao, spreman da se izmakne svakom baenom predmetu. Osjeao se kao izgnanik usred naseljenog logo-ra. Predvodnik svih mladih pasa bijae Lip-lip. Postojala je razlika izmeu njih i Bijelog Onjaka. Moda su oni osjeali njegovu divlju umsku pas-minu te instinktivno ispoljavali neprijateljstvo to ga domae pseto pokazuje prema vuku. Bilo kako bilo, oni su se pridruivali Lip-lipu u progonima. A kad su se jednom opredijelili, imali su opravdanje da tako i ostane. Svaki od njih bijae osjetio njegove zube; a bilo mu je na ast to je vie davao nego pri-mao. Mnoge od njih je mogao potui u pojedinanoj borbi, ali mu se za to nije pruala prilika. im bi se zametnula borba, to za sve mlade pse u logoru bija-e znak da dotre i napadnu ga. Pred progonima opora nauio je dvije znaaj-ne stvari: kako da se uva u borbi protiv mnogih i kako da psu pojedincu za najkrae vrijeme nanese najvie povreda. Odrati se na nogama usred neprijateljskog opora znailo je ivjeti. To je dob-ro nauio. Znao je da se odri na nogama vjeto poput make. ak i odrasli psi su ga mogli odbaci-ti unazad ili postrance udarcem svoga tekog tijela: on bi se otisnuo unazad ili u stranu, pada-jui kroz vazduh, ali uvijek s nogama nadolje, pre-ma majci zemlji. Kad se psi biju, oni obino prave uvod prije nego to pone istinska borba ree, kostrijee se i epure ukruenih nogu. Bijeli Onjak je nauio da preskae takav uvod. Oklijevanje je dovodilo sve mlade pse protiv njega. Morao je djejstvovati brzo i zatim se povui. Tako je nauio da ne odaje svoje namjere. Jurnuo bi, zagrizao i zaderao zubi-ma iznenada, bez upozorenja, prije nego to se neprijatelj pripremi da ga doeka. Tako je nauio da brzo zadaje teke povrede. Nauio je i koliko vrijedi iznenaenje. Iznenaen pas, kad mu se zubima zadere plee, ili mu se uho razbuca u rese, prije nego to se snae i shvati ta se dogaa, ve je napola pobijeen. Bilo je, nadalje, neobino lako prevaliti izne-naenog psa, a tako prevrnut pas je uvijek zaas otkrivao mekanu donju stranu vrata ranjivo mjesto gdje se moe ugroziti ivot.

Bijeli Onjak je poznavao to mjesto. Ovo saznanje naslijedio je neposredno od pokoljenja vukova lovaca. Tako je Bijeli Onjak i napadao: najprije bi naao usam-ljenog malog psa; zatim bi ga iznenada oborio, a onda bi zario zube u mekani vrat. Kako bijae samo upola odrastao, vilice mu jo ne bijahu dovoljno velike da bi mogle zadati smrtonosan ugriz; ali je u logoru bilo dosta mladih pasa razderanog grla, to je govorilo o namjerama Bijelog Onjaka. I jednoga dana, uhvativi jednog od svojih neprijatelja samog na ivici ume, poe mu za rukom da ga nekoliko puta obori i zagrize mu grlo, da presijee veliku ilu i kroz nju ispusti ivot. Te noi je bilo mnogo guve. Neko ga je vidio i javio vlasniku ubijenog psa. Indijanske ene se sjetie tolikih kraa mesa i gnjevni glasovi se digoe protiv Sivoga Dabra. Ali on je odluno branio ulaz u svoj ator, u koji je zatvorio krivca, i odbijao da dozvoli osvetu, za kojom je udilo pleme. Bijelog Onjaka su mrzili i ljudi i psi. Za vri-jeme toga perioda svoga razvoja nikad nije ni za trenutak bio siguran. Protiv njega se podigoe zubi svih pasa i ruke svih ljudi. Njegova vrsta doekivala ga je reanjem, a bogovi kletvama i kamenicama. ivio je u stalnoj napetosti. Uvijek je bio napet, spreman za napad, oprezan da ne bude napadnut, pazei na iznenadne i neoekivane pro-jektile, pripravan da djejstvuje naglo i hladno, da skoi iskeenih zuba, ili da izmakne reei. Odmazda Bijelog Onjaka nije prestajala ak ni kad su svi mladi psi shvatili da moraju biti zajedno. On ih je napadao kad bi kojega naao nasamo, a oni su njega napadali u grupi. Bilo je dovoljno da ga vide pa da jurnu protiv njega, pri emu ga je obino spaavala njegova brzina. Ali jao psu koji bi prilikom takve trke izmakao ispred svojih drugova! Bijeli Onjak je znao da se brzo okrene i napadne progonitelja koji je odmakao pred oporom i razbuca ga prije nego to opor stigne. Ovo se deavalo vrlo esto, jer su zahuktali psi bili skloni da se zaborave, uzbueni lovom, dok se Bijeli Onjak nikada nije zaboravljao. Osvrtao se trei i uvijek bijae spreman da se okrene i napadne suvie revnog progonitelja koji bi izmakao ispred ostalih. Mladi psi se moraju igrati, a oni su iskoriavali situaciju da igru ostvare podraavajui borbu. Tako im je lov na Bijelog Onjaka postao najvanija igra uz to smrtonosna i uvijek ozbiljna. A on se, budui najbri od svih, usuivao da poe bilo kuda. Za vri-jeme dok je uzalud oekivao da mu se vrati majka, on je vie puta poveo opor u divlju trku kroz oblinje ume. Ali opor ga je uvijek gubio iz vida. Njihova larma i krici su mu odavali gdje se nalaze, dok je on trao sam, apama mekanim poput somota, tiho kao sjenka meu stablima, kao to su nekad trali njegovi otac i majka. On je, nadalje, bio tjenje povezan sa divljinom nego oni i bolje je poz-navao njene tajne i strahote. Njegov omiljeni trik bio je da zametne svoj trag u tekuoj vodi, a onda lei mirno u oblinjoj gutari dok je njihov zbunjeni lave odzvanjao na sve strane. Da bi se mogao stalno suoavati s opasnou povrede, ili ak unitenja, neobino su se razvile njegove grabljive sklonosti i sposobnost da se za-titi. Pokreti mu bijahu bri nego u drugih pasa. Trao je bre nego drugi psi, bio je snaniji, opas-niji, elastiniji, vitalniji, sa eljeznim miiima i tetivama, izdrljiviji, okretniji, divljaniji i pamet-niji. Morao je

da bude takav, inae se ne bi odrao, niti bi preivio u neprijateljskoj sredini u kojoj se naao.

etvrta glava BOGOVI PUTUJU

Ujesen te godine, u vrijeme kad su dani posta-jali krai i ve se osjeao mraz, Bijelom Onjaku se prui prilika da se oslobodi. Nekoliko dana je u logoru vladao veliki mete. Ruili su ljetni logor i pleme se sa cjelokupnim prtljagom pripremalo za jesenji lov. Bijeli Onjak je radoznalo posmatrao, a kad poee da obaraju atore i tovare u kanue na obali, on shvati ta rade. Kanui su polazili i neki su ve nestajali niz rijeku. On odlui da ostane. Ugrabi zgodnu priliku da iz logora mugne u umu. Tamo je zametnuo svoj trag u rjeici, koja se ve bila poela zaleivati. Zatim se uvukao usred gustoga grmlja i ekao. Vrijeme je prolazilo, a on je na mahove satima spavao. Onda ga probudi glas Sivog Dabra, koji ga je zvao po imenu. Bilo je i drugih glasova. Bijeli Onjak u i skvo Sivog Dabra, koja ga je takoe traila, i glas Mit-Saha, Dabrovog sina. Bijeli Onjak je drhtao od straha. Iako ga je nagon tjerao da se izvue iz sklonita, on mu se odupro. Poslije izvjesnog vremena glasovi utihnue, a jo kasnije on izae da se raduje uspjelom poduhvatu. Mrak se sputao, a on se neko vrijeme igrao oko drvea uivajui u slobodi. A onda izne-nada osjeti usamljenost. Sjede da razmisli oslukujui tiinu ume, koja ga je zbunjivala. Nita se nije micalo, niti se ta ulo, a to je slutilo na zlo. Osjeao je neku skrivenu opasnost, ne-vidljivu i nesluenu. Podozriva bijahu ogromna debla drvea i tamne sjene, koje su mogle da kriju svakakve opasnosti. Bilo je i hladno. Ovdje ne bijae toplih zidova atora, uz koje bi se mogao priljubiti. Noge su mu se smrznule, pa je stalno dizao as jednu, a as drugu prednju apu. Obavi ih svojim upavim repom da ih skrije, a u isti as mu se prikaza privi-enje. To ne bijae nikakvo udo. Njemu je u pamenju bio urezan redoslijed slika. Vidio je opet logor, atore i plamen vatre. uo je prodorne glaso-ve ena, osorne uzvike ljudi i reanje pasa. Bio je gladan i sjeao se komada mesa ili ribe to su mu ih dobacivali. Ovdje nije bilo mesa nije bilo nie-ga osim prijetee tiine, koja se nije mogla jesti. Tre se od velikog straha. Neto ogromno i bezoblino isprijei mu se pred oima. To bijae sjenka drveta obasjanog svjetlou mjeseca, s ijeg se lica izmakoe oblaci.

Umirivi se, poe da cvili tiho, priguujui glas zbog bojazni da ne privue na sebe panju skrivenih opasnosti. Jedno drvo glasno prte steui se u nonoj studeni. To je bilo tano iznad njega. On zaskia od straha. Obuze ga panika i luaki potra prema selu. Osjeao je neodoljivu potrebu za ovjekovom zatitom i drutvom. U uima mu glasno odzva-njahu glasovi i povici logora. Izae iz ume na mjeseinom obasjanu istinu, gdje nije bilo sjenki ni mraka. Ali njegove oi ne vidjee sela. On je zaboravio. Selo bijae otilo. Naglo zastade u tom divljem bijegu. Nije imao kuda da bjei. Izgubljeno je tumarao po naputenom logoru, njuei hrpe otpadaka, rite i dronjke to ih bogovi bijahu bacili. Sad bi se radovao kad bi neka ljuta skvo poela da ga gaa kamenjem; ili da se na njega spusti gnjev-na ruka Sivog Dabra; s uivanjem bi doekao Lip-lipa i reanje cijelog plaljivog opora. Doe do mjesta gdje je stajao ator Sivog Dabra. Sjede u sredinu kruga koji je ator zauzi-mao. Podie nos u pravcu mjeseca. Grlo mu hvatahu jaki grevi, gubica mu se otvori i tuno zavijajui oplakivae svoju usamljenost i strah, tugu za Kaji, sve svoje nekadanje jade i bijedu, kao i nesluene muke i opasnosti to ga tek oekuju. To bijae dugo vuje zavijanje, iz punog grla i tuno, njegovo prvo zavijanje. Svitanje dana mu odagna strah, ali u isto vri-jeme pojaa osjeanje usamljenosti. Gola zemlja, koja je nedavno bila toliko naseljena, izazva jo snanije osjeanje samoe. Nije mu bio potrebno dugo vremena da odlui. Utra u umu i poe obalom rijeke nizvodno. Trao je cijeli dan. Nije se odmarao. inilo se da je stvoren da tri bez pres-tanka. Njegov eljezni organizam nije poznavao umor. Pa i kad se umorio, naslijeena izdrljivost ga odra u beskrajnom naporu i omogui mu da umorno tijelo tjera dalje naprijed. Kad bi rijeka zala meu okomite klisure, prelazio je preko visokih planina iza njih. Rijeke i potoke pritoke glavne rijeke, pregazio bi ili preplivao. esto je iao po tankom ledu to se poeo hvatati uz obalu i vie puta je propadao i borio se na ivot i smrt sa ledenom maticom. Stalno je pazio da li e vidjeti trag bogova na mjes-tu gdje su napustili rijeku i poli kopnom. Bijeli Onjak bijae pametniji od prosjenih jedinki svoje vrste, ali njegov duhovni vidokrug nije obuhvatao drugu obalu rijeke Mekenzi. A ta ako su bogovi poli drugom stranom? Uopte nije mislio na to. Kasnije, kad je ve vie putovao i bio stariji i mudriji, kad je nauio mnogo vie o trago-vima i rijekama, on bi moda mogao da nasluti i shvati takvu mogunost. Ali takva snaga duha bila je tek stvar budunosti. Sada je slijepo srljao svojom obalom rijeke Mekenzi, o kojoj je jedino vodio rauna. Trao je cijele noi posrui u mraku i nailazei na prepreke koje su ga zadravale, ali ga nisu obeshrabrile. Oko podne drugog dana trao je ve neprestano trideset sati, pa eljezna snaga nje-govog tijela poe da poputa. Iao je dalje za-hvaljujui jedino izdrljivosti duha. Muila ga je glad, jer nije jeo ve etrdeset sati. Nepovoljno je djelovalo i esto kvaenje u ledenoj vodi. Njegovo lijepo krzno bilo je umrljano. iroki jastuii na apama bijahu izgrebani i krvavi. Poeo je da hramlje, i to je dalje iao,

hramao je sve jae. Da zlo bude gore, oblaci prekrie nebo i poe da pada snijeg vlaan, topljiv i ljepljiv, klizav pod noga-ma; snijeg mu je pred oima skrivao kraj kojim je iao i pokrivao neravnine tla, tako da je dalji put bio sve tei i bolniji. Sivi Dabar bijae odluio da logoruje na drugoj strani rijeke Mekenzi, jer su u tome pravcu leala lovita. Ali, malo prije nego to se spustio mrak, jedan sob doe da se napoji i vidje ga Klu-Ku, skvo Sivog Dabra. I da sob nije bio doao na vodu, da Mit-Sah nije skrenuo sanke s puta zbog snije-ga, da Klu-Ku nije vidjela soba i da ga Sivi Dabar nije ubio dobro naciljanim zrnom iz puke, sve to je uslijedilo dogodilo bi se drukije. Sivi Dabar se ne bi ulogorio na blioj strani Mekenzijeve rijeke i Bijeli Onjak bi ga mimoiao i poao dalje, bilo da ugine bilo da nae put do svoje divlje brae i postane jedan od njih vuk do kraja ivota. Pala je no. Sipao je sve gui snijeg, a Bijeli Onjak, cvilei tiho sam za sebe dok je posrtao i hramao, naie na svje trag u snijegu. Trag bijae tako svje da ga je odmah prepoznao. Cvilei udno, on poe za tragom od rijeke prema drveu. Do uiju mu doprijee glasovi logora. Vidje plamen vatre, vidje Klu-Ku kako priprema jelo, Sivog Dabra gdje ui i gloe komad sirovog loja. U logoru je bilo svjeeg mesa! Bijeli Onjak je oekivao batine. Pri pomisli na to, polee i nakostrijei se. A onda poe naprijed. Mrzio je batine koje su ga ekale i bojao se. Ali je takoe znao da e naii na toplinu vatre, zatitu bogova i drutvo pasa neprijateljski raspoloeno, ali ipak drutvo, i tako ispuniti svoje tenje da ivi s drugima. Primae se vatri puzei i uvijajui se. Sivi Dabar ga ugleda i prestade da gloe loj. Bijeli Onjak je polagano puzao potrbuke u jadu svoga ponienja i podlonosti. Puzao je pravo prema Sivom Dabru, sve sporije i bolnije. Konano lee pred noge gospodaru, u iju vlast se dobrovoljno predao duom i tijelom. Sam je odabrao da sjedi uz ovjekovu vatru i da prizna njegovu vlast. Bijeli Onjak je drhtao oekujui kaznu. Ruka se pomae iznad njega. On se i nehotice zgri pred oekivanim udarcem. Ali udaraca nije bilo. On pogleda uvis. Sivi Dabar je lomio napola komad loja. Sivi Dabar mu je pruio pare loja! Vrlo njeno i pomalo sumnjiavo on prvo onjui loj, a zatim poe da jede. Sivi Dabar naredi da mu do-nesu mesa i uvae ga od drugih pasa dok je jeo. Poslije toga, zahvalan i zadovoljan, Bijeli Onjak lee pored nogu Sivoga Dabra posmatrajui vatru koja ga je grijala, mirkajui dremljivo, siguran da ga sutranji dan nee zatei gdje luta izgubljen kroz mranu umu, nego u logoru dvononih ivo-tinja, kojima se predao i o kojima je postao ovisan.

Peta glava SAVEZ

Decembar bijae ve dobro odmakao kad Sivi Dabar poe uz rijeku Mekenzi. Mit-Sah i Klu-Ku pooe s njim. Sam je upravljao jednim sankama sa zapregom pasa koje je pozajmio ili trampio. Drugim manjim sankama upravljao je Mit-Sah, a u njima bijahu upregnuta tenad. To bijae vie nalik na igru nego na ma ta drugo, ali se Mit-Sah radovao, jer je osjeao da obavlja posao odraslog ovjeka. Uz to je uio da tjera pse i da ih vjeba, a i psi su se privikavali na hamove. Bilo je i koristi, jer su sanke nosile gotovo stotinu kilograma stvari i hrane. Bijeli Onjak je vidio kako upregnuti logorski psi vuku teret, pa se nije mnogo alostio kad su mu navukli hamove. Oko vrata mu stavie ogrlicu ispunjenu mahovinom i vezae je pomou dva remena za kolan, koji mu je opasivao grudi i pre-lazio preko lea. Za kolan bijae vezano dugo ue, kojim je vukao sanke. U zaprezi je bilo sedmoro tenadi. Ostali bija-hu okoeni ranije te godine, te imaahu devet ili deset mjeseci, a Bijelom Onjaku bijae tek osam. Svaki pas je bio vezan uz sanke jednim jedinim uetom. Uad nisu bila jednake duine, a razlika je iznosila najmanje koliko duina jednog psa. Sva su uad bila vezana za prsten na prednjem kraju sanki. Same sanke nisu imale salinaca, jer bijahu tobogan nainjen od brezove kore, s uvrnutim prednjim dijelom da se ne bi zarivale u snijeg. Takav oblik je omoguavao ravnomjeran raspored tereta na najveu povrinu snijega, jer snijeg bija-e vrlo mekan i sitan kao prah. Po istom principu najbolje raspodjele tereta, psi su na krajevima svojih konopaca bili rasporeeni u obliku lepeze, tako da nijedan od njih nije gazio po tragu dru-goga. Konopci razliite duine su im spreavali da napadaju prednjake. Ako je koji od pasa htio da napadne drugoga, morao je da se okrene prema psu na kraem uetu. U tom sluaju bi se naao oi u oi s napadnutim, a istovremeno okrenut prema upravljaevom biu. Najvanije bijae to to je pas voljan da napadne onoga pred sobom morao da bre povue sanke, a to su se one bre kretale, to bi i napadnuti bre odmicao. Na taj nain nijedan pas vezan kraim uetom nije mogao da napadne onoga pred sobom. to bi bre potrao, bre je odmicao i progonjeni, a time su bre grabili i ostali psi. Stoga su i sanke jurile bre i tako je ovjek, na posredan nain, vjeto pojaa-vao svoju vlast nad ivotinjama. Mit-Sah je liio na oca i posjedovao je dosta njegove mudrosti. Posmatrao je nekada kako Lip-lip progoni Bijelog Onjaka, ali u to vrijeme je Lip-lip pripadao drugom ovjeku i Mit-Sah se usuivao samo da baci poneki kamen za njim. Ali sada je Lip-lip bio njegov pas, pa mu se svetio time to ga je vezivao za najdui konopac. Time je Lip-lip postao voa, to je naoko predstavljalo ast, ali je u stvari bilo liavanje svake asti, jer vie nije bio nasilnik i gospodar opora, koji ga je sada mrzio i progonio. Kako je trao na kraju najdueg konopca, uvi-jek je bio pred oima svim ostalim psima. A oni su gledali samo njegov upavi rep i stranje noge kako bjee to bijae mnogo

manje divlje i stra-no nego njegova nakostrijeena griva i sjajni onjaci. Uz to su psi, po svojoj prirodi, teili da tre za njim jer im se inilo da on bjei. im su sanke krenule, upregnuti psi poee da vijaju Lip-lipa i to potraja cijeli dan. U poetku bijae spreman da se okrene protiv progonitelja, gnjevan zbog povrijeenog dostojanstva, ali bi ga tada Mit-Sah oinuo po njuki ljutim, deset meta-ra dugim biem, spletenim od crijeva karibua, i natjerao ga da se okrene i nastavi da tri. Lip-lip je mogao da se suprotstavlja oporu, ali ne i tome biu. Tako je preostalo jedino da mu dugi konopac bude zategnut da bi mu bokovi ostali van dohvata zuba njegovih drugova. U Indijanevoj glavi krilo se jo jedno lukav-stvo. Favorizovao ga je vie od ostalih pasa da bi tako jo vie podsticao neprestano proganjanje prednjaka. Ovo je meu psima izazivalo zavist i mrnju. U njihovom prisustvu Mit-Sah mu je davao mesa, i to samo njemu. Ostali su bjenjeli zbog toga. Mahnitali su, van dometa bia, dok bi Lip-lip prodirao meso, a Mit-Sah ga titio. A kad mesa nije bilo, Mit-Sah je drao zapregu podalje i pravio se kao da Lip-lipa hrani mesom. Bijeli Onjak se rado prihvatio posla. On je u potinjavanju vlasti bogova preao vei put nego ostali psi i znao, bolje od njih, koliko je beskoris-no opirati se njihovoj volji. Uz to su progoni koje je trpio od opora doprinijeli da je za njega openito opor znaio mnogo manje nego ovjek. Nije bio navikao da drutvo trai meu pripad-nicima sopstvene vrste. Kaji bijae gotovo zabo-ravljena, te mu kao glavni vid za izraavanje osjeanja ostade privrenost bogovima, koje je prihvatio kao gospodare. Stoga je vrijedno radio, priviknuo se na disciplinu i bio posluan. Ovo su glavna obiljeja vuka i divljeg psa kad se pripito-mi, a Bijeli Onjak ih je posjedovao u izvanredno visokom stepenu. Postojalo je meu Bijelim Onjakom i oporom nekakvo druenje, ali se odlikovalo borbom i neprijateljstvom. Nikad se nije naviknuo da se igra s njima. Znao je samo da se bori i zaista se borio vraajui im stostruko svaki ujed koji mu bijahu zadali u vrijeme dok je Lip-lip predvodio opor. Lip-lip vie nije bio voa, izuzev kad je bjeao pred drugovima na kraju svoga ueta dok su sanke poskakivale za njima. U logoru je ostajao uz Sivog Dabra, Mit-Saha ili uz Klu-Ku. Nije se usuivao da se udalji od bogova, jer su onjaci svih pasa bili upereni protiv njega i sad je do kraja iskusio progone kakve je nekada trpio Bijeli Onjak. Zbacivanjem Lip-lipa je predvodnik opora mogao da postane Bijeli Onjak. Ali on bijae nat-muren i nepogodan za to. On je samo znao da nadbije drugove iz zaprege. Inae ih je ignorisao. Skla-njali su mu se s puta kad bi naiao. Ni najhrabri-ji meu njima nije se usuivao da mu ukrade meso. Naprotiv, sami su svoje meso jeli brzo, bojei se da im ga on ne otme. Bijeli Onjak je dobro poz-navao zakon tlaiti nejake i pokoravati se jaki-ma. Svoj dio mesa bi pojeo to je bre mogao. A zatim, jao psu koji jo nije zavrio! ulo bi se reanje i bljesnuli bi onjaci, pa bi u trenu taj pas mogao da svoje negodovanje jedino isplae ravn-odunim zvijezdama, dok bi Bijeli Onjak svrio s njegovim obrokom.

Tu i tamo bi, dodue, ovaj ili onaj pas planuo gnjevom, ali bi zaas bio pokoren. Tako je Bijeli Onjak odravao kondiciju. Ljubomorno je uvao svoju izdvojenost, koju je zadravao i usred opora i esto se borio da je uvrsti. Kratke bijahu te borbe. Za sve ostale bio je prebrz. Svakoga bi razderao i raskrvario prije nego to bi shvatili ta se deava, potukao bi ih ve prije nego to su, u stvari, poinjali da se bore. Bijeli Onjak je meu svojim drugovima odravao strogu disciplinu, koju su zahtijevali bogovi. Nikad im nije poputao. Meu sobom su mogli da ine ta hoe. To se njega nije ticalo. Ali se brinuo da ga ostave na miru u njegovoj izolovanosti, da mu se uklanjaju s puta kada bi proao izmeu njih i da uvijek priznaju njegovu vlast nad sobom. im bi neki od njih samo pokuao da ukruti noge, da zaroza usne ili kostrijei dlake, on bi skoio neumoljiv i okrutan i brzo bi ih uvjerio da grijee. Bio je udovian ugnjeta. Vladao je elinom krutou. Osvetoljubljivo je tlaio slabije. Nije uzalud bio u prvim danima ivota, u vrijeme kad su on i majka ostali sami, bez pomoi, i odrali se u surovoj divljini izloen nesmiljenoj borbi za odranje. Nije uzalud nauio da se kree oprezno kad naie jaa snaga. Tlaio je slabe, ali je poto-vao snane. Tokom dugog putovanja Sivoga Dabra zaista se kretao oprezno meu svim odraslim psi-ma u logorima stranih dvononih ivotinja na koje su nailazili. Prolazili su mjeseci. Sivi Dabar je jo putovao. Snaga Bijelog Onjaka se razvijala dugim satima putovanja i od stalnih napora dok je vukao sanke. inilo se da je doivio i gotovo potpun mentalni razvoj. Pogledi mu bijahu mrgodni i materijalis-tiki. Svijet u njegovim oima bijae divlji i surov, bez topline, svijet u kome nema milovanja ni ljubavi, niti vedre dobrote duha. Nije volio Sivoga Dabra. Istina, on bijae bog, ali veoma divlji bog. Bijeli Onjak je rado priz-navao njegovu vlast, ali se ta vlast zasnivala na viem razumu i gruboj sili. Postojalo je u prirodi Bijeloga Onjaka neto to je eljelo takvu vlast, inae se ne bi vraao iz divljine da mu ponudi svo-ju pokornost. Dubine njegove prirode nikada nisu bile potpuno ispitane. Da mu je Sivi Dabar rekao koju ljubaznu rije, da ga je pomilovao rukom, javila bi se i ta duboka skrivena osjeanja, ali Sivi Dabar nije milovao, niti je izgovarao ljubazne rijei. To nije bio njegov obiaj. Njegovo prvenstvo bijae divlje, a isto tako divlje je i gospodario dije-lei pravdu tojagom, kanjavajui krivicu bolnim udarcem, dok je zasluge nagraivao na taj nain to nije tukao. Tako Bijeli Onjak nije znao nita o radostima koje moe da mu prui ruka ovjeka. Osim toga, on nije ni volio ruke dvononih ivotinja. One su mu bile sumnjive. Istina, ponekad su pruale mesa, ali su ee zadavale udarce. Ruku se treba-lo uvati. One su gaale kamenjem, vitlale tapo-vima, tojagama, bievima, amarale i tukle, a kad bi ga dotakle, znale su vjeto da zadaju bol tipa-jui, steui ili uvijajui. U tuim selima je naila-zio na djeije ruke i zapamtio da su one okrutne i da zadaju bol. Jednom prilikom mu neki maleni, tek prohodali Indijanac zamalo ne izbi oko. Zbog toga se bojao sve

djece. Nije ih podnosio. Kad bi mu se pribliavala sa svojim zlobnim rukama, on je odlazio. U nekom selu na Velikom robovskom jezeru je, izraavajui negodovanje protiv zloe ljudskih ruku, izmijenio zakon to ga je nauio kod Sivog Dabra naime da je neoprostiv zloin ugristi boga. Bijeli Onjak je tada, kao to rade psi u svim selima, poao u potragu za hranom. Neki momak je sjekirom cijepao smrznuto meso jelena tako da su komadii padali u snijeg. Bijeli Onjak, unjajui se u potrazi za mesom, stade i poe jesti tu parad. Onda opazi kako momak ostavlja sje-kiru i uzima debelu tojagu. Bijeli Onjak odskoi upravo na vrijeme da izbjegne udarac. Momak ga poe goniti, a on, ne poznajui selo, zaluta izmeu dva atora, gdje mu put preprijei visoki zemljani nasip. Bijeli Onjak nije imao kuda. Mogao je samo da se vrati izmeu atora, ali je momak uvao pro-laz. Digavi tojagu na udarac, on poe da se pribliuje rtvi stjeranoj u orsokak. Bijeli Onjak bijae bijesan. Kostrijeio se na momka i reao s povrijeenim osjeanjem pravde. On je poznavao zakon hrane. Svi otpaci i smrznuta parad pri-padali su psu koji ih prvi nae. On nije uinio nikakav prekraj, nije povrijedio nijedan zakon, a ipak se ovaj momak priprema da ga mlati. Teko da je Bijeli Onjak bio svjestan onoga to se dogodilo. A sve se zbilo tako brzo da toga nije bio svjestan ni momak. Znao je samo da je na neki neobjanjiv nain bio sruen u snijeg i da su mu zubi Bijelog Onjaka razderali ruku koja je drala tojagu. Bijeli Onjak je znao da je prekrio zakon bogova. Zario je svoje zube u posveeno meso jed-nog od njih i sam je morao da oekuje najstroiju kaznu. Pobjegao je Sivome Dabru i potraio za-titu iza njegovih nogu kad je ujedeni momak sti-gao s porodicom i zahtijevao odmazdu. Meutim, otili su nezadovoljni. Sivi Dabar je titio Bijelog Onjaka. To su inili i Mit-Sah i Klu-Ku. Slu-ajui svau i posmatrajui ljutite pokrete, Bijeli Onjak shvati da je njegov postupak bio opravdan. Tako je nauio da ima raznih bogova. Postojali su njegovi bogovi, a bilo je i drugih i meu njima je vladala razlika. Iz ruku svojih bogova morao je da primi sve, bez obzira da li je to bilo pravedno ili ne. Ali nije morao da trpi nepravdu drugih bogova. Njegovo je pravo da se brani zubima. I ovo bijae zakon bogova. Istoga dana je Bijeli Onjak nauio jo neto o tome zakonu. Sakupljajui po umi drva za vatru, Mit-Sah naie na ujedenog momka. S njim je bilo i drugih momaka. Zapoe svaa meu njima. A onda svi momci napadoe Mit-Saha. Ovaj se nae u nevolji. Udarci su pljutali po njemu sa svih strana. Bijeli Onjak je isprva samo gledao. To se ticalo samo bogova, a ne i njega. A onda shvati da je to Mit-Sah, njegov sopstveni bog, i da se nalazi u nevolji. Ono to je Bijeli Onjak uinio nije bilo plod razmiljanja. Luaki nastup gnjeva nagna ga da uskoi meu borce. Samo pet minuta kas-nije momci su bjeali na sve strane, a neki od njih su krvarili, to je bio dokaz da zubi Bijelog Onja-ka nisu ostali besposleni. Kad Mit-Sah ispria u logoru ta se desilo, Sivi Dabar naredi da se Bije-lom Onjaku da mesa. Naredi da mu daju mnogo mesa, a Bijeli Onjak, sit i dremljiv pored vatre, znao je da je zakon dobio potvrdu.

Uporedo sa sticanjem ovakvih iskustava, Bijeli Onjak je nauio i zakon svojine i dunosti da uva svojinu. Od zatite gospodarevog tijela do uvanja gospodareve svojine bio je samo jedan korak i on ga je brzo preao. Sve to je pripadalo njegovom bogu moralo se braniti, ak i po cijenu da ujeda druge bogove. Takvo djelo po prirodi nije bilo samo svetogrdno nego i opasno. Bogovi bijahu svemoni i pas nije mogao da im se suprotstavi, ali Bijeli Onjak naui da im se isprijei divlje, ratoborno i bez straha. Dunost je nadvladala strah i bogovi skloni da kradu brzo nauie da ne diraju svojinu Sivoga Dabra. U vezi s tim je Bijeli Onjak uskoro zapazio da je bog koji hoe da ukrade obino plaljiv, spreman da pobjegne im uje uzbunu. Vidio je takoe da, ubrzo poslije uzbune, Sivi Dabar dolazi u pomo. Na taj nain je shvatio da lopov ne bjei od straha pred njim, nego pred Sivim Dabrom. Bijeli Onjak nije lajao na uzbunu. On nikad nije lajao. Navikao je da skae pravo na protivnika i da ga ugrize ako moe. Zbog svoje zle udi i usamljenosti, a budui da se nije mijeao s ostalim psima, on bijae neobino pogodan da uva gospodarevu imovinu; a u tome ga je Sivi Dabar podsticao i vjebao. Usljed toga, Bijeli Onjak postade jo u veoj mjeri divlji, neukrotiv i samotan. Mjeseci su prolazili, a savez izmeu psa i ov-jeka je postajao sve vri. To je bio drevni savez koji je sa ovjekom sklopio prvi vuk kad je doao iz divljine. I kao to su to inili svi sljedei vukovi i divlji psi, Bijeli Onjak je sam sebi izvodio sadraj saveza. Pogodba je bila prosta. Da bi stekao boga od krvi i mesa, davao je svoju slobodu. Hrana i vatra, zatita i drutvo bijahu samo neke od stvari to ih je primio od boga. U zamjenu za to uvao je bogu vlasnitvo, branio mu tijelo, radio za njega i pokoravao mu se. Imati boga znai sluiti mu. Bijeli Onjak je sluio zbog dunosti i straha, a ne iz ljubavi. Nije znao ta je ljubav. Nikad je nije iskusio. Kaji je predstavljala daleku uspomenu. Osim toga, on je napustio divljinu i sopstvenu vrstu i predao se ovjeku, ali su uslovi saveza bili takvi da on i kad bi opet sreo Kaji, ne bi napustio svoga boga da poe s njom. Njegova privrenost ovjeku kao da bijae zakon, jai od ljubavi prema slobodi, vrsti i majci.

esta glava GLAD

Sivi Dabar zavri putovanje pred poetak pro-ljea. Bio je mjesec april, i Bijeli Onjak je upravo napunio godinu dana kad stigoe u zaviajno selo i Mit-Sah ga oslobodi amova.

Iako jo ne bijae sasvim odrastao, Bijeli Onjak je bio, izuzev Lip-lipa, najvei jednogodac u selu. Bio je tu neki Basik, ostario i siv pas, koji bi u svojim mladim danima mogao samim pokaziva-njem zuba natjerati Bijelog Onjaka da povije rep i skloni mu se s puta. Gledajui ga, Bijeli Onjak je sticao pojam o svojoj beznaajnosti, a sad je na isti nain uoavao promjene i razvoj koji je doivio. Dok je Basik stario i slabio, mladost je Bijelom Onjaku davala novu snagu. Za vrijeme dok su sjekli tek ubijenog soba, Bijeli Onjak je spazio promjenu koja je nastala u odnosu izmeu njega i psa. Njemu dopade papak i komad koljenice, uz koju je bilo dosta mesa. On je, povukavi se iz gomile ostalih pasa u stvari skriven za grm jeo svoj dio kad Basik naletje na njega. Bre nego to je shvatio ta ini, on dva puta dohvati napadaa zubima i odskoi u stranu. Basika iznenadi njegova neustraivost i brzina napada. Stajao je posmatrajui tupo Bijelog Onjaka, a krvava koljenica je leala na tlu izme-u njih. Basik bijae star i ve je poznavao sve veu hrabrost pasa koje je nekada gonio. Ta gorka iskustva je gutao mirei se mudro sa sudbinom. Nekada bi on u pravednom gnjevu skoio na Bije-log Onjaka. Ali sad mu je ponestajalo snage i nije se usuivao da to uini. estoko se nakostrijei i, preko kosti, zloudno posmatrae Bijeloga Onja-ka. A Bijeli Onjak poe da osjea nekadanji strah i uini mu se kao da se smanjuje, i poe da razmilja kako da se povue bez velike bruke. I upravo tada Basik pogrijei. Da se zadovoljio samo prijeteim izgledom, sve bi se dobro svrilo. Bijeli Onjak, ve pokoleban, brzo bi se povukao i ostavio mu meso. Ali Basik nije ekao. Pobjedu je ve smatrao svojom, te brzo zakorai do mesa. Kad nepaljivo savi glavu da ga onjui, Bijeli Onjak se malo nakostrijei. ak ni tada ne bijae prekasno da se stvar izgladi. Da je Basik samo stajao iznad mesa dignute glave i gledajui poprijeko, Bijeli Onjak bi se na kraju povukao. Ali svjee meso je drailo Basikove nosnice, a pohlepa ga je gonila da zagrize. Ovo bijae suvie za Bijelog Onjaka. Mjese-cima je ispoljavao prevlast nad ostalim psima u zaprezi i nije mogao podnijeti da stoji mirno i gleda kako mu drugi prodire meso. Napade, po obiaju, bez upozorenja. Prvim ujedom razbuca Basikovo uho u rese. Ovaj bijae zateen iznenadnim napadom. Ali mu se, isto tako iznenada, dogodilo jo neto gore. Bi oboren na tle i ugrizen za vrat. Dok se naprezao da ustane, mladi pas mu dva puta zari zube u plee. Sve se to zbilo neobino brzo. On uzalud jurnu na Bijelog Onjaka, ali zubima doh-vati samo vazduh. Idueg trenutka mu je bila razderana njuka i on se teturajui povlaio. Sad je poloaj bio sasvim drukiji. Nad koljeni-com je stajao Bijeli Onjak, kostrijeio se i prijetio, dok je Basik bio nekoliko koraka dalje, spreman da se povue. Nije se usudio da zametne borbu sa tom munjom, mada je jo jednom s gorinom spoz-nao da mu starost smanjuje snagu. Junaki se tru-dio da sauva dostojanstvo. Mirno okrete lea

mladom psu i koljenici kao da mu je ispod asti da im poklanja panju, i dostojanstveno se udalji. Tek kad se izgubi iz vida, stade da olie krvavo rame. Ovo je Bijelom Onjaku dalo vie samopouz-danja i ponosa. S manje ustezanja se kretao meu odraslim psima; zauzimao je prema njima u ma-njoj mjeri pomirljiv stav. Nije traio neprilike daleko od toga. Jedino je zahtijevao panju. Zahti-jevao je pravo da se nesmetano kree i da se ne mora sklanjati s puta nijednom psu. Htio je da raunaju s njim, i to je bilo sve. Nije vie bilo mogue ne obraati panju na njega i ignorisati ga kao ranije opor tenadi, a i sada svu tenad koja su s njim bila u zaprezi. tenad su se uklanjala s puta odraslim psima i morala su trpjeti da im ovi otimaju meso. Meutim, zaueni stariji psi su morali kao sebi ravnog primati Bijelog Onjaka, inokosnog, usamljenog, mrgodnog psa, koji jedva da je pogledao lijevo i desno, stranog, nepristu-panog i stranog. Brzo su navikli da ga ostavljaju na miru a ve poslije malobrojnih sukoba su rijeili da je tako najbolje. Usred ljeta Bijeli Onjak doivje neto novo. Kaskajui, po obiaju tiho, da istrai nov ator podignut na ivici sela za vrijeme dok je s lovcima gonio soba, on naie na Kaji. Zastade i pogleda je. On se nje sjeao nejasno, ali se ipak sjeao, ali se to nije moglo rei i za nju. Ona zaroza usne u poz-natom prijeteem reanju i njegovo sjeanje posta-de jasnije. Vratie mu se uspomene na zaborav-ljeno doba prve mladosti i sjeti se svega to je bilo u vezi s tim reanjem. Ona bijae za njega sve na svijetu prije nego to je upoznao bogove. Obuzee ga stara sjeanja prema majci iz onog vremena. Radosno joj prie, ali ga ona doeka onjacima i razdera mu njuku. Nije mogao da shvati, ustukn-uo je u nedoumici, zaueno. Kaji nije bila kriva za to. Vuja majka se svo-jih vuia ne sjea poslije godine dana. Tako se ni ona nije sjeala Bijelog Onjaka. On za nju bijae strana ivotinja, uljez; njeni sadanji vuii su joj davali pravo da se opire uljezima. Jedan vui dopuza do Bijelog Onjaka. Oni bijahu polubraa, ali to nisu znali. Bijeli Onjak radoznalo onjui vuia, na to Kaji ponovo jurnu i jo jednom ga uhvati zubima. Na to se on povue. Stara sjeanja i asocijacije nestadoe da se vie nikad ne jave. Posmatrao je kako Kaji lie vuia zastajui samo za as da zarei na nj. Sada ona vie nije predstavljala nita za njega. Nauio je da se snalazi i bez nje. Zaboravio je ta je ona za njega znaila. Za njega ona vie nije postojala, isto kao ni on za nju. Jo je stajao, zaueno i glupo, izgubljenih sjeanja, ne znajui emu sve to, kad ga Kaji napade i trei put, rijeena da ga sasvim otjera iz svoje blizine. Bijeli Onjak dopusti da ga ona tjera. Ona bijae enka njegove vrste, a zakon vrste je branio mujacima da se bore protiv enke. On nije znao nita o tome zakonu, jer zakon nije pred-stavljao uoptavanje stvoreno razumom, niti je bio neto steeno iskustvom. Osjeao ga je kao neki tajanstveni poriv, zahtjev instinkta istog instinkta koji ga bijae naveo da zavija nou prema mjesecu i zvijezdama, koji mu je usadio strah pred smru i nepoznatim. Prolazili su mjeseci. Bijeli Onjak je ojaao, postao tei i temeljniji, dok mu se narav razvijala u pravcu koji je diktiralo nasljee i sredina gdje je ivio. Njegovo nasljee

moglo bi se uporediti sa ilo-vaom. Ona je sadravala razliite mogunosti i mogla se oblikovati u raznim vidovima. Sredina je oblikovala ilovau i davala joj odreen oblik. Da Bijeli Onjak nije priao ovjekovoj vatri divljina bi ga oblikovala u pravoga vuka. Meutim, bogovi su ga postavili u drukiju sredinu i postao je pas, dodue slian vuku, ali ipak pas, a ne vuk. I tako je od ilovae njegove prirode, djelova-njem sredine u kojoj je ivio, njegova narav popri-mila svojstven vid. Tome nije mogao izbjei. Postajao je u sve veoj mjeri sumoran, inokosan, usamljen i divlji; a psi su sve bolje shvatali da je s njim lake u miru nego u borbi, dok ga je Sivi Dabar iz dana u dan vie cijenio. Iako se inilo da je Bijeli Onjak u svakom pogledu dostigao vrhunac snage, ipak je trpio od jedne slabosti. Nije podnosio da mu se smiju. Mrzio je smijeh ljudi. Mogli su da se smiju emu hoe to mu nije smetalo, samo ako se ne smiju njemu. Ali, im bi poeli da se smiju njemu, obu-zimao ga je najstraniji gnjev. Inae ozbiljan, mrk i dostojanstven, postajao je do smjelosti bjesomuan kad bi se neko njemu smijao. Ovo bi ga tako razgnjevilo da se kasnije satima ponaao poput demona. Teko psu koji bi mu se u takvoj prilici zamjerio. Dobro je poznavao zakon da bi se okrenuo protiv Sivoga Dabra. Sivi Dabar je imao tojagu i bogovsku glavu. Ali pse nije titilo nita osim bjekstva i oni su zaista bjeali kad bi se Bijeli Onjak pojavio bijesan zbog smijeha. U treoj godini njegova ivota meu Indijan-cima na Mekenzijevoj rijeci zavlada velika glad. U toku ljeta nije bilo ribe. Te zime karibui ne pooe uobiajenim pravcem. Sobova je bilo malo, a zeevi gotovo sasvim iezoe. Grabljive ivotinje i zvijeri ugibahu. U nedostatku prirodne hrane, malaksali od gladi, napadahu i prodirahu jedni druge. Preivjee samo oni najjai. Bogovi Bijelog Onjaka ivjeli su od lova. Stari i nemoni meu njima pomrijee od gladi. U logoru zavlada pla. ene i djeca se liavahu i ono malo hrane da bi ublaili glad lovaca, koji su, omravjelih i upalih oiju, krstarili kroz umu u uzaludnoj potrazi za div-ljaci. Bogovi bijahu potjerani dotle da su jeli meka-no utavljenu kou svojih mokasina i rukavica, dok su psi grizli amove s lea, pa i same bieve. Psi su jeli jedni druge, a i bogovi su jeli pse. Prvo su bili pojedeni najslabiji i najmanje vrijedni. Pre-ostali psi su posmatrali i shvatali. Nekoliko najhrabrijih i najpametnijih odree se vatre bogova, koja se pretvorila u klanicu, i pobjegoe u umu, gdje na kraju skonae od gladi ili ih prodrijee vukovi. U to teko vrijeme i Bijeli Onjak pobjee u umu. On bijae bolje opremljen za ivot nego ostali psi, jer ga je vodilo iskustvo steeno dok je jo bio vui. Naroito je vjeto vrebao male ivoti-nje. Leao bi sakriven satima posmatrajui svaki pokret plaljive vjeverice, ekajui uz strpljenje veliko poput gladi koju je trpio, sve dok vjeverica ne sie na zemlju. ak ni tada se nije prenagljivao. ekao bi sve dok ne bude siguran da e pogra-biti vjevericu prije nego to joj uspije da se skloni na drvo. Upravo tada, a ne prije, sijevnulo bi iz svog skrovita sivo ule, nevjerovatnom brzinom, nikad ne promaivi cilj vjevericu koja nije bila dovoljno brza da umakne.

Iako je vjeto hvatao vjeverice, nije se mogao najesti. Nije ih bilo dovoljno. Stoga je morao da lovi jo sitnije ivotinje. Tako ga je muila glad da mu nije bilo ispod asti iskopavati umske mieve iz njihovih podzemnih gnijezda. Niti je odbijao da se bori s lisicom, koja bijae gladna kao i on, ali mnogo okretnija. Kad ga je pritisla najljua glad, prikrao se opet vatri bogova, ali joj nije priao. Vrebao je iz ume, uvajui se da ga ne otkriju, i pljakao zamke u rijetkim prilikama kad bi se u nju uhvatila divlja. Jednom je iz zamke koju bijae postavio Sivi Dabar ukrao zeca upravo kad je Sivi Dabar doteturao kroz umu sjedajui poesto da se odmori, jer bijae slab i bez daha. Jednog dana Bijeli Onjak naie na mladog vuka, mravog i usukanog, razglavljenog od gladi. Da nije i sam bio gladan, Bijeli Onjak bi poao s njim i moda bi se naao u nekom oporu sa svo-jom divljom braom. Ali ovako, on obori mladog vuka, zakla ga i pojede. inilo se da mu je srea sklona. Kad god bi ga glad najee pritisla, naao bi kakav plijen. S druge strane, kad bi vie oslabio, nije, na sreu, nailazio na nekog veceg grabeljivca. Tako bijae snaan, hranei se dva dana mesom risa, kad se naao oi u oi sa oporom gladnih vukova. Hajka je bila duga, ali im je, bolje uhranjen, konano umakao. I ne samo to nego se i vratio trei ukrug i zaklao jednog od svojih iznurenih progonitelja. Zatim napusti taj kraj i ode u dolinu gdje bijae roen. Ovdje, u staroj jazbini, naie na Kaji. I ona je, po staroj navici, napustila negostoljubive vatre bogova i vratila se u staro skrovite da okoti mlade. Od ovoga legla je ivjelo samo jo jedno, ali kad Bijeli Onjak stie, ni tome jednome ne bijae preostalo da due poivi. Mladunad nije imala nikakvog izgleda za vrijeme takve gladi. Kaji ga ne doeka nimalo prijazno. Meutim, Bijelom Onjaku bijae svejedno. On je prerastao majku. Stoga se okrete i mudro ode uz rijeku. Kod ua pritoke krenu lijevo, gdje nae jazbinu risa, s kojim su on i majka davno vodili borbu. Ovdje ostade jedan dan u naputenoj jazbini da se odmori. Poetkom ljeta, u posljednjim danima gladi, srete Lip-lipa, koji je takoe bio pobjegao u umu, gdje je bijedno ivotario. Bijeli Onjak naie na njega sasvim neoekivano. Oboje su kasali u sup-rotnim pravcima du padine brda i sretoe se oi u oi kod jedne izboene stijene. Zastadoe uzne-mireni i podozrivo se posmatrahu. Bijeli Onjak je izgledao sjajno. Imao je sree u lovu i itave sedmice se dobro hranio. tavie, bio je jo punog eluca od posljednje lovine. Ali u asu kad spazi Lip-lipa, dlaka mu se nakostrijei du cijelih lea. To je bilo nehotino pojava koja je ranije uvijek pratila njegovo duevno stanje izaz-vano Lip-lipovim nasiljem i proganjanjem. Kao to se nekada kostrijeio i reao videi Lip-lipa, tako se i sada automatski nakostrijeio i zareao. Nije gubio vrijeme. Posao je obavio temeljito i brzo. Lip-lip pokua da se povue, ali ga Bijeli Onjak napade otro, ramenom o rame. Lip-lip se prevrte i pade na

lea. Zubi Bijelog Onjaka mu se zarie u mravi vrat. Nastade borba sa smru, koju je Bijeli Onjak posmatrao obilazei ga ukruenih nogu. Zatim nastavi put kaskajui dalje du obro-nka. Poslije toga stie, jednoga dana, na ivicu ume, gdje se uzana istina sputala do rijeke Mekenzi. Ovuda je ve ranije iao, dok je bilo pusto, ali sada se na tome mjestu dizalo indijansko selo. Krijui se jo meu drveem, zastade da izvidi stanje. Bilo mu je poznato sve to je vidio, uo i osjetio njuhom. Ali prizor, glasovi i miris bijahu drukiji nego u vri-jeme kad je pobjegao. Nije bilo jecaja ni plaa. Ui mu pozdravie zadovoljni glasovi, a kad u ljutit povik neke ene, znao je da je to gnjev punog eluca. Vonjala je riba. Bilo je hrane. Glad bijae prola. Hrabro izae iz ume i dokasa u selo, pravo pred ator Sivoga Dabra. Sivi Dabar nije bio tu, ali ga Klu-Ku doeka veselim povicima i itavom tek uhvaenom ribom, a on lee da saeka gospodarev povratak.

ETVRTI DIO

Prva glava NEPRIJATELJ VRSTE

Da je u prirodi Bijelog Onjaka postojala i naj-manja mogunost bratimljenja sa sopstvenom vrstom, i ona bi bila nepovratno izgubljena kad je postao voa zaprege. Jer sad su ga psi mrzili, mrzili ga zbog vika mesa koje mu je davao Mit-Sah; mrzili ga zbog svih naklonosti stvarnih ili umiljenih koje je uivao; mrzili ga jer im je stal-no bjeao naprijed na elu zaprege maui upavim repom dok ih je neprekidno izmicanje njegovih stranjih nogu dovodilo do ludila. Bijeli Onjak je isto tako mrzio njih. Poloaj voe u zaprezi predstavljao je za njega sve prije nego povlasticu. Gotovo nije mogao da podnosi bjeanje pred lajavim oporom iz koga je svakoga psa tri godine tukao i drao u vlasti. Ali morao je da podnosi, ili da

propadne, a ivotna snaga u njemu nije dozvoljavala da propadne. U asu kad bi Mit-Sah naredio da se krene, cijela zaprega bi uz div-lje i poudne krike skoila prema Bijelom Onjaku na elu. Nije se mogao braniti. Kad bi se okrenuo pre-ma njima, Mit-Sah bi ga oinuo otrim biem po njuci. Preostalo mu je samo da tri. Repom i stranjim nogama nije smio doekati lajavu hordu. Teko da bi to bilo pogodno oruje za odbranu od mnotva nesmiljenih onjaka. Stoga je bjeao krei sopstvenu prirodu i ponos svakim skokom, a skakao je po cijeli dan. Nije mogue kriti prirodne pojave a da se priroda ne osveti. To je bilo kao kad se dlaka koja raste iz tijela savije neprirodno u suprotnom smjeru, pa uraste u tijelo, zagnoji se i boli. Tako bijae i s Bijelim Onjakom. Osjeao je silan nagon da skoi meu opor, koji mu je lajao za petama, ali volja bogova to nije dozvoljavala, a za tom voljom nalazio se desetak metara dug bi, ispreden od karibuovih crijeva. Stoga je Bijeli Onjak mogao samo da se grize u srcu od gorine i da sve jae mrzi i postaje zlobniji uporedo sa divljanou i neukrotivou sopstvene prirode. Ako je ikada iko bio neprijatelj sopstvene vrste, to je bio Bijeli Onjak. Nije traio milosti, niti je pratao. Stalno su ga grizli i rovaili zubi opora, a i on je stalno na njima ostavljao tragove svojih zuba. Za razliku od ostalih voa zaprega koji bi se, stigavi u logor, ispregnuti, pribijali uz bogove da se sauvaju, Bijeli Onjak je prezirao takvu zatitu. Smiono se kretao po logoru osveu-jui se nou za ono to je pretrpio danju. U vrijeme dok jo nije bio voa zaprege, opor se bio navikao da mu se sklanja s puta. Ali sada je bilo drukije. Uzbueni samim tim to su ga cijeli dan progonili, u podsvijesti su sauvali njegov lik u bjekstvu i, savladani osjeanjem moi to ih je opijalo u toku dana, nisu mogli podnositi da mu se uklanjaju. Kavga bi se zavrgla im bi se pojavio meu njima. Svaki mu je korak bio praen re\anjem, kljocanjem zuba i mumljanjem. Pa vazduh koji je udisao bijae zasien mrnjom i zloom, to je samo pojaavalo i njegovu mrnju i zlou. Kad bi Mit-Sah uzvikom zaustavljao zapregu, Bijeli Onjak bi stao. U poetku je to stvaralo guvu meu psima. Svi bi skoili na omrznutog prednjaka, ali su uloge sad bile izmijenjene. titio ga je Mit-Sah, u ijoj ruci je fijukao bi. Tako su psi nauili da ne smiju dirati Bijelog Onjaka kad god se zaprega zaustavi po nareenju. Meutim, kad bi zaprega stala bez naredbe, bilo im je slobodno da ga napadnu i unite ako mogu. Poslije nekoliko pokuaja, Bijeli Onjak se vie nije zaustavljao bez nareenja. On je brzo uio. Stvarnost je zahti-jevala da ui brzo, jer inae ne bi mogao opstati u surovim uslovima koji su mu doputali da ivi. Ali psi nisu mogli nikako nauiti da ga u logoru ostavljaju na miru. Gonei ga i prkosei mu danju, uvijek su zaboravljali nauk protekle noi, a uvee bi morali ponovo da stiu isto iskustvo, koje e opet sutra zaboraviti. Uz to je postojao jo jedan jai razlog njihovoj mrnji. Osjeali su da izmeu njih i njega postoji neka razlika to je ve samo po sebi dovoljan razlog za neprijateljstvo. Poput njega, i oni bijahu pripitomljeni vukovi, ali oni su pripitomljavani pokoljenjima. Bijahu izgubili mnoga obiljeja divljine tako da je

divljina za njih bila nepoznata i strana, uvijek prijetea i rato-borna. A on je izgledom, ponaanjem i sklonostima pripadao divljini. Simbolizovao je divljinu i pred-stavljao njeno otjelovljenje i stoga su se oni, poka-zujui mu zube, branili od snaga razaranja koje su vrebale u sjeni ume i u tami izvan dometa logor-ske vatre. Neto su psi ipak nauili, a to je da budu stal-no na okupu. Za svakoga od njih pojedinano Bijeli Onjak bijae suvie straan. Suprotstavljali su mu se zajedniki, inae bi ih sve poklao u noi, jednog po jednog. Ovako mu se nije pruala pri-lika da ubije nijednoga. Mogao je da obori psa na tle, ali bi opor nasrnuo prije nego to je imao vre-mena da zubima zada smrtonosan ujed za grlo. Cijela zaprega se zbijala i suprotstavljala mu se ve na prvi znak neprijateljstva. Psi su se kavili i meu sobom, ali je sve to smjesta zaboravljeno im bi se sukobili sa Bijelim Onjakom. S druge strane, Bijeloga Onjaka nisu mogli da ubiju, ma koliko pokuavali. On je za njih bio pre-brz, suvie opasan i mudar. Izbjegavao je svaki or-sokak i uvijek bi se povlaio kad bi mu se inilo da e biti opkoljen. Nijedan od njih nije imao dovoljno snage da ga obori na tle. Noge su mu se pripijale uz tle istom upornou kojom se on pripijao uz ivot. Uostalom, odrati se na nogama, znailo je preiv-jeti u toj neprekidnoj borbi protiv opora, a to je Bijelom Onjaku bilo poznato bolje nego ikome drugom. Tako je postao neprijatelj sopstvene vrste, pri-pitomljenih vukova, koji bijahu omekali uz ovje-kove vatre i oslabili zatieni sjenkom ljudske sna-ge. Bijeli Onjak bijae ogoren i neumoljiv. Tako je bila oblikovana ilovaa njegove naravi. Svim psima je objavio osvetu. Tako strana bijae njego-va osveta da se Sivi Dabar, i sam surov divljak, morao uditi njegovoj divljanosti. Kleo se da nikada nije bilo takve ivotinje, a na slian nain se zaklinjahu Indijanci u tuim selima kad bi raunali koliko im je poklao pasa. Kad je Bijelom Onjaku bilo gotovo pet godina, povede ga Sivi Dabar jo jedanput na dugo putova-nje. Dugo vremena poslije toga pamtila se pusto koju je on izazvao meu psima u mnogim selima du rijeke Mekenzi, preko Stijenjaka i niz Rijeku bodljikavog praseta, sve do Jukona. Bijesno je iskaljivao osvetu nad sopstvenom vrstom. Bijahu to obini psi, koji nisu nita sumnjali. Nisu oekivali njegovu brzinu i neposrednost, napade bez ikakvog upozorenja. Nisu znali da je on munja koja ubija. Kostrijeili su se prema njemu, izazivaki ukruenih nogu, a on nije troio nimalo vremena za uvod, nego je skakao u akciju kao elina opruga, hvatao ih za grlo i klao prije nego to su mogli da shvate ta se dogaa i da se snau od uda. Postao je vrlo vjet borac. tedio je snagu. Nikad je nije razbacivao, niti se hvatao ukotac. Bio je suvie brz da bi to inio, a kad bi promaio, opet se brzo povlaio. Imao je do najvieg stepena razvijenu vuju naviku da izbjegava borbu izbliza. Nije podnosio dui dodir tueg tijela. To mu se inilo opasnim. Morao je da se odvoji, da bude slo-bodan, na sopstvenim nogama, ne dodirujui nita ivo. Bio je proet divljinom, koja se ispoljavala putem njega. Ovo se jo vie pojaalo izgnanikim ivotom koji je vodio

sve od najranije mladosti. U dodiru se krila opasnost. To je bila zamka, zamka u svakoj prilici, a strah od zamke bijae duboko usaen u njemu i tim strahom bijae sav proet. Stoga tui psi nisu mogli da se ravnaju s njim. Izbjegavao je njihove onjake. On bi ih potukao, ili bi se povlaio neozlijeen. Prirodno je da je bilo izuzetaka. Ponekad bi ga napalo vie pasa odje-danput, pa bi ga izgrizli prije nego to bi uspio da umakne. Ponekad bi ga ozlijedio i pas pojedinac. Ali to su sve bili nesreni sluajevi. Uglavnom, bijae postao tako vjet borac da je prolazio neo-zlijeen. Posjedovao je jo jedno preimustvo da tano procjenjuje vrijeme i udaljenost. Nije to bilo svjes-no. On takve stvari nije prouavao. Oi su mu ta-no zapaale, a ivci su precizne slike donosili do mozga. Njegovi organi bijahu bolje prilagoeni nego organi prosjenog psa. Zajedniki su funkcionisali bolje i postojanije. Ostvarivao je neuporedivo bolju koordinaciju ivaca, duha i miia. Kad bi mu oi dostavile mozgu pokretnu sliku neke akcije, mozak je bez vidljivog naprezanja uoavao prostor koji omeava tu akciju i odreivao vrijeme potrebno za njegovo izvrenje. Tako je mogao da se ukloni suko-bu drugoga psa, ili napadu njegovih onjaka, dok bi istovremeno, u djeliu sekunde, sam izvrio napad. Njegov mozak i tijelo sainjavali su savreniji meh-anizam. Za to nije bilo potrebno hvaliti njega. Priro-da ga je nadarila bogatije nego prosjenu ivotinju i to bijae sve. U ljeto Sivi Dabar stie u Fort Jukon. Sivi Dabar je krajem zime preao razvoe to dijeli Mekenzi i Jukon, a proljee je proveo lovei du zapadnih obronaka Stijenjaka. A zatim, kad se otopio led na Rijeci bodljikavog praseta, sagradio je kanu i odveslao niz rijeku do njenog ua u Jukon, nedaleko od Polarnog kruga. Tu se nalazi-la utvrda kompanije Hadzon Bej. Bilo je mnogo Indijanaca, mnogo hrane i nepoznatih uzbuenja. Bilo je ljeto 1898. godine, kad su hiljade kopaa zlata polazile na Jukon, u Dozon i na Klondajk. Mnogi od njih putovahu ve godinu dana, a od cilja su ih dijelile jo stotine kilometara. Svaki od njih putovao je najmanje 8 hiljada kilometara, a bilo ih je i s drugoga kraja svijeta. Sivi Dabar se zaustavi. I do njega bijae dopro glas o zlatnoj groznici, pa je doao s nekoliko sveanja krzna i jo jednim svenjem mokasina i rukavica proivenih uzicom od upredenih crijeva. Ne bi on poao tako daleko da nije oekivao bogatu zaradu. Meutim, ono to je oekivao bijae nez-natno u poreenju sa stvarnim dobitkom. Rau-nao je da e, u najbolju ruku, zaraditi sto na sto, a zaradio je hiljadu na sto. Kao pravi Indijanac, ostao je da trguje, oprezno i polako, ak i kad bi morao da se zadri cijelo ljeto i ostatak zime dok ne proda svu robu. U Fort Jukonu je Bijeli Onjak prvi put vidio bijele ljude. U poreenju s Indijancima, koje je poznavao, to bijahu bia drugog soja, neka via vrsta bogova. Zadivie ga nadmonijom snagom, a mo bogova se zasniva na snazi. Bijeli Onjak to nije zakljuio razmiljajui, niti je izvodio zakljuak da su bijeli bogovi nadmoniji. To je bilo samo njegovo osjeanje, ali stoga ne i manje sna-no. Dok bijae sasvim malen, veliki atori su

za njega predstavljali izraz snage, a sada je na isti nain bio zadivljen kuama u velikoj utvrdi gra-enim od debelih greda. To je bila mo. Ovi bijeli bogovi su snani. Oni su znali da stvarima uprav-ljaju vjetije nego bogovi koje je on do sada poz-navao, a meu kojima je najmoniji bio Sivi Dabar. Pa ipak je Sivi Dabar bio kao dijete meu ovim bjelokoim bogovima. Bijeli Onjak je, dodue, sve to samo osjeao. On toga nije bio svjestan. Meutim, ivotinja djeluje vie prema osjeanju nego razmiljajui; i sve to je Bijeli Onjak sada inio bijae zasnovano na osjeanju da su bijeli ljudi nadmoniji bogovi. Bili su mu, u prvom redu, veoma sumnjivi. Ko bi mogao znati kakve stra-hote oni kriju, na koji nain mogu da nanesu bol. Radoznalo ih je posmatrao, sve u strahu da ga ne primijete. U prvo vrijeme se zadovoljavao da se unja naokolo i posmatra ih sa pristojne udaljenosti. Onda je vidio da se nikakvo zlo ne dogaa psima koji su stajali uz njih, pa se i on priblii. I on je izazivao njihovu radoznalost. Odmah su zapaali njegov vuji izgled i pokazivahu ga jedan drugome. Ovo je Bijelom Onjaku bilo sumnjivo, pa se povue pokazujui zube kad su pokuali da mu priu. Ni jednom nije uspjelo da ga dodirne rukom, a i bolje je da nije. Bijeli Onjak je ubrzo saznao da ovdje ivi mali broj tih bogova ne vie od njih desetak. Svaki drugi ili trei dan uz obalu je pristajao parobrod (jo jedno golemo olienje sile) i ostajao je po neko-liko sati. Bijeli ljudi su tim brodovima stizali i opet odlazili. inilo se da tih bijelih ljudi ima vrlo mno-go. Ve prvoga dana ih je vidio vie nego to je vidio Indijanaca u toku itavog ivota. Kasnije su, iz dana u dan, stalno dolazili novi uz rijeku, zaus-tavljali se, a onda ponovo ili dalje uz rijeku, gdje su se gubili iz vida. Mada su bijeli bogovi bili svemoni, njihovi psi nisu mnogo vrijedjeli. To je Bijeli Onjak ubrzo shvatio mijeajui se meu one to su izlazili na obalu sa svojim gospodarima. Bilo ih je svakakvih oblika i uzrasta. Neki imaahu kratke noge prekratke; drugima su noge bile due ali pre-duge. Mjesto krzna su imali rjeu dlaku, a neki sasvim rijetku. Nijedan nije znao da se bori. Bilo je razumljivo da se Bijeli Onjak, neprija-telj sopstvene vrste, borio protiv njih. On je to inio i ubrzo je poeo da ih veoma prezire. Ti bespomo-ni mekuci su mnogo larmali i neprestano se saplitali pokuavajui da snagom postignu ono to je on inio okretnou i lukavstvom. Jurnuli bi na njega larmajui. On bi odskoio u stranu. Oni ne bi znali ta se dogodilo, a u tom trenutku bi ih on udarcem u rame prevrnuo na tle i zario im zube u grlo. Ponekad bi udarac uspio i preklani pas bi se valjao na zemlji dok ne bi pritrali indijanski psi, koji su ekali, i rastrgli ga na komade. Bijeli Onjak bijae mudar. Ve odavna je znao da se bogovi ljute kad im neko ubije psa. Ni bijeli ljudi nisu predstavljali izuzetak. Stoga se zadovoljavao da obori kojega izmeu njihovih pasa, da mu zubi-ma rasijee grlo i udalji se ostavljajui oporu da zavri svirepi posao. Tada bi priskakali bijeli ljudi iskaljujui estoko svoj gnjev na oporu, dok bi Bijeli Onjak slobodno odlazio. On bi

zastao malo podalje i posmatrao kako njegove drugove tuku kamenjem, tojagama, sjekirama i svakakvim dru-gim oruem. Bijeli Onjak bijae veoma mudar. I njegovi drugovi su na svoj nain postali mud-riji. Bijeli Onjak je u tome smislu napredovao uporedo s njima. Shvatali su da je najbolja prilika za igru kad brod tek pristane uz obalu. im bi dva ili tri tua psa bila oborena i zaklana, bijeli ljudi bi svoje ivotinje vukli nazad na palubu i divlje se osveivali napadaima. Jedan bijelac, videi kako mu pred oima rastrgnue na komade psa ptiara, izvue revolver, opali redom est puta i ve je est pasa lealo mrtvo, ili je upravo skapavalo. Bijelom Onjaku se ovaj novi dokaz moi ureza duboko u pamenje. Bijeli Onjak se zabavljao. Nije volio sopstvenu vrstu, a bio je dovoljno lukav da se izvue nepovrijeen. U poetku mu je ubijanje pasa bijelih ljudi bilo razonoda, ali s vremenom postade glavno zanimanje. Nije imao ta da radi. Sivi Dabar je trgovao i bogatio se. Stoga se Bijeli Onjak s ozlo-glaenim oporom indijanskih pasa muvao po pristanitu ekajui dolazak parobroda. Dolaskom broda poinjala bi zabava. opor bi se rasprio ve za nekoliko minuta, im bi se bijeli ljudi snali poslije prvog iznenaenja. Zabava bi bila zavrena sve do dolaska sljedeeg parobroda. Ipak, teko bi se moglo rei da je Bijeli Onjak pripadao oporu. Nije se mijeao s ostalim psima, nego je ostajao po strani, uvijek sam. opor ga se ak bojao. Istina je da su radili zajedniki. On bi zametnuo kavgu sa tuim psom, dok bi opor ekao. A kad bi psa oborio, opor je pritravao da ga dokraji. Ali je takoe istina da se on tada povlaio ostavljajui opor na milost i nemilost gnjevnim bogovima. Nije bilo teko zametnuti kavgu. Bilo je dovoljno da se pojavi kad bi tui psi stupili na obalu. im bi ga vidjeli, jurnuli bi na nj. Gonio ih je njihov instinkt. On je za njih predstavljao divljinu, neto nepoznato i strano, uvijek pri-jetee, ono to je vrebalo iz mraka oko prvobitne vatre kad su oni, mijenjajui svoj nagon, poinjali da se boje divljine iz koje su potekli, a zatim je napustili, izdali. S koljena na koljeno, svim poko-ljenjima je bio duboko urezan strah pred divlji-nom. Stoljeima je divljina za njih bila uas i unitenje. I za cijelo to vrijeme gospodari su im dozvoljavali da ubijaju divlje ivotinje. Na taj nain su zatiivali i sebe i bogove, s kojima su ivjeli. Ti psi, stigavi tek sa mekunog juga, silazei preko daske s broda na obalu Jukona, im bi ugledali Bijeloga Onjaka, osjetili su neodoljiv nagon da jurnu na njega i da ga unite. Sasvim isti instinkt osjeali su i psi koji su moda odrasli u gradu. Oni nisu samo svojim oima vidjeli vuje stvorenje, koje je stajalo pred njima u jasnoj svjet-losti dana. Gledali su ga i oima svojih predaka, a naslijeeno pamenje im je govorilo da je Bijeli Onjak vuk, te su se sjetili drevnog neprijatelj-stva. Sve ovo je doprinosilo da Bijeli Onjak provodi dane u zabavi. Ako je tue pse sama njegova poja-va izazivala da ga napadaju, utoliko bolje za nje-ga, a gore za njih. Oni su ga posmatrali kao svoj zakoniti plijen, a isto tako je i on gledao njih.

Nije on uzalud ugledao svjetlost dana u pustoj jazbini, vodio svoje prve borbe protiv ptarmigana, lasice i risa. Nisu uzalud prvi dani njegovog ivota bili zagorani progonima Lip-lipa i opora tenadi. Da je sve to bilo drukije, i on bi sada bio razliit. Da nije bilo Lip-lipa, on bi svoje prve dane bio pro-veo igrajui se sa tenadi, odrastao bi vie nalik na psa i bio bi naklonjen psima. Da je Sivi Dabar bio sklon panji i ljubavi, mogao je iz dubine prirode Bijeloga Onjaka izvui sve ljubazne osobine. Ali nije bilo tako. Ilovaa Bijeloga Onjaka oblikovala se sve dok nije postao ono to je bio mrgodan, inokosan, neljubazan i surov, neprijatelj sopstvene vrste.

Druga glava LUDI BOG

Malobrojni su bili bijeli ljudi nastanjeni u Fort Jukonu. Ve dugo su ivjeli u toj zemlji i sami sebe nazivali kvascem i bijahu veoma ponosni zbog toga. Prezirali su sve ostale ljude, pridolice. Oni koji su se iskrcavali s parobroda bili su novi. Zvali su ih eakos, a oni su se vrijeali svaki put kad bi se pomenula ta rije. Oni su hljeb priprav-ljali sa prakom za pecivo. Samo zbog ove razlike su im zavidjeli "kvasci", koji su kruh mijesili s kva-som, jer nisu imali praka za pecivo. To, meutim, nije znailo nita. Ljudi iz tvrave su prezirali doljake i zabavljali se nji-hovim neprilikama. Naroito su se zabavljali posmatrajui guvu koju meu psima doljaka izazi-vahu Bijeli Onjak i njegova ozloglaena banda. Kad god bi stigao parobrod, ljudi iz tvrave nisu proputali da siu na obalu i posmatraju komedi-ju. Jedva su ekali takvu priliku radujui se unaprijed, isto kao indijanski psi, a nisu tedjeli pohvala divljoj i lukavoj ulozi koju je pri tome igrao Bijeli Onjak. Jedan izmeu njih je naroito uivao u toj zabavi. On bi dotrao im odjekne zvuk brodske sirene, a kad bi se zavrila posljednja borba, kad bi se Bijeli Onjak i opor razili, vraao bi se tuna lica u tvravu. Ponekad, u trenutku kad bi neki mekuni pas s juga pao u smrtnom ropcu pod zubi-ma Bijelog Onjaka, taj ovjek ne bi mogao da se uzdri, nego bi skakao i vritao od radosti. I uvijek je otro i pohlepno posmatrao Bijeloga Onjaka. Ovoga ovjeka su ostali stanovnici tvrave zva-li "Ljepota". Niko mu nije znao pravo ime, nego su ga u tome kraju svi zvali Ljepota Smit. Meutim, on bijae sve drugo, samo ne lijep. Ta suprotnost je bila razlog to su mu dali takav nadimak. On bija-e neizmjerno ruan. Priroda se okrutno poigrala s njim. Bijae malen, a na mravom tijelu stajala je

izvanredno suvonjava glava. Tjeme mu se zavra-valo iljasto. Dok bijae djeak, prije nego to ga prozvae "Ljepota", drugovi su ga zvali "ioda". Zatiljak mu se od tjemena sputao strmo pre-ma vratu, a sprijeda se lobanja ruila do niskog i neobino irokog ela. Poev odavde, inilo se da se priroda pokajala zbog svoga tvrdiluka, pa ga je bogato nagradila crtama lica. Oi mu bijahu velike i razmaknute tako da je meu njima bilo mjesta za jo dva oka. U odnosu na sve ostalo, lice mu bijae grdno veliko. Da bi ostvarila potreban prostor, pri-roda mu je dala izvanredno isturenu vilicu, iroku i masivnu, povuenu prema dolje, tako da se inilo kao da dotie grudi. Ovo se inilo vjerovatno stoga to tanki vrat nije mogao da podnese toliki teret. Ovakva vilica je davala utisak nesmiljene odlunosti. Meutim, neto je nedostajalo, moda usljed preuvelianosti. Moda je vilica bila suvie glomazna. U svakom sluaju je pojava varala. Ljepota Smit bijae poznat uzdu i poprijeko kao najjadnija od svih plaljivih kukavica. Sliku su dopunjavali veliki uti zubi, koji su virili izmeu tankih usana kao u zvijeri. Oi mu bijahu ute i zamuene. Kao da je priroda bila istroila sve zali-he pigmenta, pa je za njega imala samo ostatke. I kosa mu bijae rijetka i nepravilnog rasta, ukas-ta i prljavouta, strei na glavi i po licu u neoeki-vanim upercima i pramenovima, kao kad vjetar poremeti klasje. Ukratko, Ljepota Smit bijae nakaza, a krivica za to leala je drugdje. On nije bio odgovoran. Nje-gova ilovaa bijae tako oblikovana prilikom stva-ranja. On je kuvao za ostale stanovnike tvrave, prao je posue i obavljao ostale prljave poslove. Oni ga nisu prezirali. Trpili su ga onako ljudski, kao to se podnosi svako stvorenje prema kojemu je priroda bila okrutna. Oni su ga se i bojali. Nje-gov kukaviki gnjev izazivao je kod njih bojazan da ne opali nekome metak u lea, ili da im ne pomijea otrov u kavu. Ali neko je morao kuvati, a uprkos svim manama, Ljepota Smit je znao da kuva. Taj ovjek je posmatrao Bijelog Onjaka, ui-vao u njegovoj divljoj hrabrosti i elio da ga dobi-je. Ve u samom poetku je pokuavao da se prib-lii Bijelom Onjaku. Bijeli Onjak ga je isprva ignorisao. A kasnije, kad je sve upornije pokua-vao da mu prie, Bijeli Onjak se roguio, pokazi-vao zube i uzmicao. Taj ovjek mu se nije sviao. Osjeao je da je zao. Osjeao je da se u njemu krije zloa i bojao se pruene ruke i ljubaznih rijei. Mrzio je ovjeka zbog svega toga. Nia stvorenja lako razlikuju ta je dobro, a ta zlo. Dobro je sve to prua olakanje, zadovolj-stvo i to ublaava bol. Zato treba voljeti sve to je dobro. Zlo je sve to je povezano s neudobnou, prijetnjom i boli i stoga zasluuje mrnju. Bijeli Onjak je osjeao da je Ljepota Smit zao. Iz njego-vog nakaznog tijela i izopaenog duha izbijala su nezdrava zraenja na neki skriven nain, kao to se magla die iz malarinih movara. Bijeli Onjak je osjeao, ne razmiljanjem niti svojim ulima, nego nekim drugim neznanim i dalekim sazna-njem, da je taj ovjek zao i opasan, da je rav i da ga treba mrzjeti.

Bijeli Onjak bijae u logoru Sivoga Dabra kad je Ljepota Smit prvi put doao u posjetu. Prije nego to e ga vidjeti, Bijeli Onjak je uo udaljen i slab topot njegovih nogu, poznao ga je i poeo da se kostrijei. Udobno je leao i odmarao se, ali brzo ustade i, kad je posjetilac stigao, otra pravim vujim korakom na kraj logora. Nije znao o emu je rije, ali je vidio kako taj ovjek razgovara sa Sivim Dabrom. Jednom ovjek upre prstom u njega, a Bijeli Onjak zarea, kao da se ruka sputala nad njega, a ne da je gotovo dvadeset me-tara daleko. ovjek se na to nasmija, a Bijeli Onjak zamae u zaklon ume osvrui se dok je neujno trao. Sivi Dabar ne htjede da proda psa. Obogatio se trgujui i nita mu nije bilo potrebno. Osim toga, Bijeli Onjak bijae dragocjena ivotinja, najjai zapreni pas to ga je ikada imao i najbolji voa. Takvog psa nije bilo na Mekenziju ni na Jukonu. Znao je da se bori. Ubijao je druge pse vjeto kao to ljudi ubijaju komarce. (Na ovo se zakrijesie oi Ljepote Smita, koji poudno obliza jezikom svoje tanke usne.) Ne, Bijeli Onjak nije na proda-ju, ni po kakvu cijenu. Meutim, Ljepota Smit je znao kako treba raz-govarati s Indijancima. esto je dolazio u logor Sivog Dabra i uvijek je pod kapom nosio skrivenu bar jednu crnu bocu. Jedno od svojstava viskija sastoji se u tome to pojaava e. Sivi Dabar poe da edni. Njegovo nadraeno nepce i oeeni elu-dac poee da trae jo vie toga pia to tako pali, dok mu je mozak, zamagljen alkoholom, na koji nije bio naviknut, pristajao da plati svaku cijenu. Poe da se topi novac to ga bijae dobio za pro-dana krzna, rukavice i mokasine. Troio je sve bre, a kako mu se kesa smanjivala, tako je posta-jao sve razdraljiviji. Na kraju nestade i novca i stvari i moi rasu-ivanja. Ne ostade mu nita osim ei velike elje, koja je rasla uporedo sa svakim dahom to ga je trijezan udisao. Tada Ljepota Smit ponovo povede razgovor o prodaji Bijeloga Onjaka, ali ovaj put ponudi da plati bocama, a ne dolarima, tako da Sivi Dabar pristade da se pogaa. Ti uzme pas, nosi njemu, dobro bijae njegova posljednja rije. Boce bijahu isporuene, ali poslije dva dana Ljepoti Smitu ree Sivi Dabar: Ti uzme pas. Bijeli Onjak se uunjao u logor jedne veeri i legao uzdahnuvi zadovoljno. Nije bilo stranoga bijeloga boga. Ve danima je on sve ivlje elio da ga uhvati, pa je Bijeli Onjak bio prinuen da izbjegava logor. On nije znao kakvo mu zlo prijeti od tih upornih ruku. Znao je samo da mu prijeti nekakvo zlo i da je najbolje drati se podalje. Ali tek to je legao, Sivi Dabar dotetura do nje-ga i veza mu oko vrata koni remen. Zatim sjede pored Bijelog Onjaka drei kraj remena u ruci. U drugoj ruci mu bijae boca, koju je svaki as dizao iznad glave, na to bi uslijedilo klokotanje tenosti. Tako proe jedan sat, a onda se ue koraci ovjeka koji se pribliavao. Prvo ih je uo i poznao Bijeli Onjak, te se naroguio, dok je Sivi Dabar pijano klimao glavom. Bijeli

Onjak pokua da polako izvue remen iz gospodareve ruke, ali se la-bavi prsti vrsto stisnue i Sivi Dabar se tre. Ljepota Smit ue u logor i stade iznad Bijelog Onjaka. Ovaj je tiho reao na stranog ovjeka posmatrajui paljivo ta radi rukama. Jedna ruka se oprui i poe da mu se sputa prema glavi. Tiho reanje se pojaa i postade prijetee. Ruka se i dalje polako sputala, a on se povijao pod njom, posmatrajui je zloudno, reei isprekidano i sve ee, ubrzavajui dahtanje do krajnosti. Iznena-da napade udarajui onjacima kao zmija. Ruka se tre unazad, a zubi uhvatie vazduh i sudarie se uz otro kljocanje. Ljepota Smit bijae uplaen i ljut. Sivi Dabar udari Bijelog Onjaka po glavi, na to ovaj posluno lee. Bijeli Onjak je sumnjiavo posmatrao svaki pokret. Vidje kako se Ljepota Smit udalji, a zatim ponovo doe nosei debelu batinu. Onda mu Sivi Dabar prui kraj remena. Ljepota Smit poe. Remen se nategnu. Bijeli Onjak se odupre. Sivi Dabar ga oamari s jedne i s druge strane da bi ga natjerao na posluh. On se pokori, ali jurnu i baci se na stranca, koji je htio da ga odvue. Ljepota Smit ne pobjee. On je samo to i ekao. Vjeto izmahnu batinom, doeka Bijelog Onjaka u skoku i tresnu ga na tle. Sivi Dabar se smijao i odobravao. Ljepota Smit ponovo zategnu remen, a Bijeli Onjak usta-de, mlitav i oamuen. Nije jurnuo drugi put. Jedan udarac batinom bio je dovoljan da ga uvjeri kako bog dobro rukuje njome, a on bijae suvie pametan da bi se opirao onome to bijae neizbjeno. Stoga poe mrzovoljno za Ljepotom Smitom, repa uvuenog meu stranje noge, pa ipak reei tiho. Ali je Ljepota Smit dobro pazio na nj, drei batinu spremnu na udarac. U tvravi Ljepota Smit vrsto veza Bijelog Onjaka i poe da spava. Bijeli Onjak je ekao itav sat. A zatim dohvati zubima remen i za neko-liko sekundi bijae slobodan. Nije gubio vrijeme vakanjem. Pregrizao je remen ukoso, vjeto kao noem. Bijeli Onjak pogleda u pravcu tvrave kostrijeei se i reei. Zatim otra nazad u logor Sivog Dabra. Nije dugovao nikakvu privrenost tom stranom i stranom bogu. On se bio predao Sivome Dabru i smatrao je da mu i dalje pripada. Ali se opet ponovi isto to i ranije, samo malo drukije. Sivi Dabar ga opet veza remenom, a uju-tro ga predade Ljepoti Smitu. Sad se dogodi ono drukije. Ljepota Smit ga izbi. Dobro vezan, Bijeli Onjak je mogao samo da nemono bjesni i otrpi kaznu. Tukao ga je tojagom i biem i to bijahu naj-tee batine to ih je dobio u ivotu. ak ni batine to ih je kao vui dobio od Sivog Dabra ne bijahu nita prema ovima. Ljepotu Smita je zabavljao taj posao. Uivao je. Naslaivao se nad svojom rtvom, a oi su mu tupo sjale dok je udarao biem i batinom i sluao bolne krike i bespomono urlanje i reanje Bijeloga Onjaka. Jer Ljepota Smit bijae svirep onako kao to su kukavice svirepe. Sam je slinio i puzao pred udarcem ili otrom rijei ovjeka, a svetio se na sla-bijim stvorenjima. Sve ivo potuje snagu, pa ni Ljepota Smit nije predstavljao izuzetak. Budui da nije mogao sopstvenu snagu ispoljiti nad sebi sli-nima, udarao je na nia stvorenja i tako se zado-voljavao. Ali Ljepota Smit nije sam sebe stvarao, pa nije bio

kriv to je takav. Roen je izobliena tijela i okrutna duha. Takva bijae njegova ilovaa, a svijet je nije milovao prilikom oblikovanja. Bijeli Onjak je znao zato ga tuku. Kad mu i Sivi Dabar vezao remen oko vrata i kraj remena dao u ruke Ljepoti Smitu, Bijeli Onjak je znao da je volja njegovog boga da poe s Ljepotom Smitom. A kad ga je Ljepota Smit vezao pred tvravom, znao je da mora ostati tamo. Prema tome, on je prekrio volju dvojice bogova i zasluio kaznu koja je uslijedila. Viao je ve i ranije kako psi mijenja-ju gospodara, vidio je kako odbjegle pse tuku, kao to i on bijae izbijen. On bijae razuman, ali su se u njegovoj prirodi privikavale sile jae od razuma. Jedna od njih bijae vjernost. On nije volio Sivoga Dabra, ali mu bijae odan ak i kad je ovaj ispoljavao svoju volju ili gnjev. Drugog puta nije bilo. Odanost bijae svojstvo sadrano u ilovai od koje je bio sazdan. Bijae to svojstvo posebno vezano za njegovu vrstu, svojstvo koje je tu vrstu odvajalo od svih ostalih, svojstvo koje je vuku i divljem psu omoguilo da iz slobode doe i pridrui se ovjeku. Poslije batina Bijeli Onjak bi odvuen u tvr-avu. Ovaj put ga Ljepota Smit veza uz pomo ta-pa. Ali se Bijeli Onjak nije lako predavao. Sivi Dabar bijae njegov bog i, uprkos volji Sivoga Dab-ra, Bijeli Onjak mu bijae privren i ne htijae da popusti. Sivi Dabar ga je izdao i napustio, ali to nije vano. Nije se on tek tako duom i tijelom pre-dao Sivom Dabru. Bijeli Onjak nije priznavao nikakve ustupke u tom pogledu, niti je dozvolja-vao da se veza olako prekine. Stoga je u noi, dok su stanovnici tvrave spa-vali, Bijeli Onjak grizao tap uz koji bijae vezan. Drvo je bilo tvrdo i suvo, vezano tako blizu vrata da ga jedva dohvati zubima. Samo je uz najvee naprezanje miia i savijanje vrata uspio da doh-vati drvo zubima, a onda je, zahvaljujui vjebi i strpljenju, nekoliko sati glodao tap. Psi to nisu nikad inili. Ovo je predstavljalo prvi takav sluaj. Ipak je Bijeli Onjak to uinio i u zoru otkasao iz tvrave s komadom tapa privezanim oko vrata. Bio je mudar. Ali, da je bio samo mudar, ne bi se vraao Sivome Dabru, koji ga je ve dva puta iznevjerio. Meutim, njegova odanost ga je navela da se vrati i da po trei put bude iznevjeren. Opet je dopustio da ga Sivi Dabar vee remenom oko vrata i opet je Ljepota Smit doao po njega. A ovaj put su batine bile jo gore. Sivi Dabar je tupo gledao kako bijeli ovjek izmahuje biem. Nije mu pruio zatitu. Pas vie nije bio njegov. Poslije batina Bijeli Onjak bijae bolestan. Ma koji mekuni pas s juga uginuo bi od toga, ali ne on. On je proao kroz teku ivotnu kolu i bio je sazdan od vre grae. Posjedovao je izvanrednu ivotnu snagu. vrsto se drao ivota. Ipak bijae veoma bolestan. Nije mogao ni da se makne pa je Ljepota Smit morao da eka pola sata. A onda je ne videi nita i posrui, poao za Ljepotom Smitom nazad u tvravu. Sad bijae vezan lancem, koji se nije mogao prekinuti zubima, pa se uzalud naprezao i trzao ne bi li izvukao klin iz grede u koju je bio zabijen. Nekoliko dana kasnije Sivi Dabar, otrijenjen i bez pare, poe uz Rijeku bodljikavog praseta i dalje na dugi put do

Mekenzijeve rijeke. Bijeli Onjak os-tade na Jukonu u vlasti napola ludog i surovog ovjeka. Ali ta bi pas mogao da zna o ludosti? Za Bijelog Onjaka Ljepota Smit bijae pravi bog, mada straan. Bio je u najbolju ruku lud bog, ali Bijeli Onjak nije znao ta je ludilo. Znao je samo da se mora pokoravati volji novoga gospodara, da mora ispunjavati svaku njegovu ud i prohtjev.

Trea glava U VLASTI MRNJE

U rukama ludog boga Bijeli Onjak postade neman. Bio je vezan lancem u nekoj upi iza tvr-ave, gdje ga je Ljepota Smit gnjavio i draio tjera-jui ga, raznim pakostima, da podivlja. Taj ovjek je brzo otkrio osjetljivost Bijelog Onjaka prema smijehu, pa je uivao da mu se smije poto bi ga podmuklo namuio. Smijao bi se grohotom i podrugljivo, upirui prezrivo prstom u Bijelog Onjaka. U takvim prilikama je Bijeli Onjak bio van sebe od gnjeva i jo lui nego Ljepota Smit. Ranije Bijeli Onjak bijae samo neprijatelj sopstvene vrste tavie, surov neprijatelj. Sada je postao neprijatelj svih stvari, suroviji nego ikada. Bio je u tolikoj mjeri muen da je mrzio sli-jepo, bez mrve razuma. Mrzio je lanac kojim bijae vezan, ljude to su ga posmatrali kroz pukotinu na upi i njihove pse koji su bespomono reali divlje na nj. Mrzio je i samo drvo od kojega je upa bila sagraena, ali je na prvome mjestu i najvie od svega mrzio Ljepotu Smita. Ljepota Smit je postupke prema Bijelome Onjaku podeavao imajui u vidu odreeni cilj. Jednoga dana okupi se grupa ljudi oko upe. Ljepo-ta Smit ue s tojagom u ruci i skide lanac s vrata Bijeloga Onjaka. Kad mu gospodar izae, Bijeli Onjak se razgoropadi i poe da bjesni po upi pokuavajui da dopre do ljudi, koji su stajali napo-lju. Bio je izvanredan u svom bijesu. Dug metar i po, visok 75 centimetara u ramenima, teinom je znatno premaivao vukove istog uzrasta. Od majke je naslijedio jae razmjere psa tako da je, bez sala i bez ijednog grama suvinog mesa, bio teak vie od 40 kilograma. Sav bijae sazdan od miia, kostiju i tetiva borbena ivotinja u najboljoj kondiciji. Ponovo se otvorie vrata upe. Bijeli Onjak zastade. Dogaalo se neto neobino. On je ekao. Vrata se jo vie otvorie. Zatim ugurae ogrom-nog psa i zalupie vrata za njim. Bijeli Onjak nikada nije vidio takvog psa (to bijae samsov), ali ga veliina i divlji izgled uljeza nisu pokolebali. Ovo bijae neto na emu je mogao da iskali mrnju, neto ivo, a ne drvo ili gvoe. On pris-koi sijevnuvi onjacima, koji razderae vrat veli-kog

psa. Samsov zatrese glavom, zarea muklo i jurnu na Bijelog Onjaka. Meutim, Bijeli Onjak je stajao as ovdje, as tamo, stalno izbjegavajui napade, priskaui i ujedajui, odmiui uvijek na vrijeme da izbjegne zube protivnika. Ljudi su napolju vikali i pljeskali, dok je Ljepo-ta Smit u zanosu oduevljenja posmatrao kako Bijeli Onjak mrcvari protivnika. Ve od samog poetka samsov nije imao nikakvih izgleda. Bio je suvie teak i spor. Na kraju Ljepota Smit odbi Bijeloga Onjaka tojagom, a samsova odvue nje-gov gospodar. Onda poe plaanje opklada i novac zazvea u rukama Ljepote Smita. Bijeli Onjak je sada jedva ekao da se ljudi okupe oko upe. To je znailo da e biti borbe, a ona bijae jedini put koji mu je pruao priliku da izrazi ivotnu snagu koja se krila u njemu. Muen i gonjen da mrzi, zatvoren u upi, nije mogao da iskaljuje mrnju, izuzev kad bi gospodar odluio da protiv njega napujda nekog psa. Ljepota Smit je dobro procijenio njegovu snagu, jer je iz svake borbe izlazio kao pobjednik. Jednoga dana mu uvedoe redom tri psa. Drugom prilikom ubacie u upu odraslog vuka, tek ulovljenog u divljini. A onda jedanput pustie na njega odjedanput dva psa. Ovo mu bijae najtea borba, mada je zaklao oba, jer i sam ostade polumrtav. Te godine u jesen, kad padoe prvi snjegovi i led poe da se hvata na rijeci, Ljepota Smit poe sa Bijelim Onjakom parobrodom uz Jukon do Dozona. Bijeli Onjak je ve uivao glas u cijelom kraju. Nadaleko bijae poznat kao "Borbeni vuk", tako da se oko njegovog kaveza na brodu okup-ljahu radoznali ljudi. On je bjesnio i reao na njih, ili je leao i posmatrao ih s hladnom mrnjom. A zato da ih ne mrzi? Nikad nije sebi postavljao ovakvo pitanje. Poznavao je samo mrnju, pa se izgubio u njenim strastima. ivot mu je bio poput pakla. Nije bio stvoren za tijesni kavez u koji ljudi zatvaraju divlje ivotinje. A s njim se upravo tako postupalo. Ljudi su zurili u nj, proturali tapove izmeu reetaka da izazovu reanje, a onda bi mu se smijali. Ti ljudi su sainjavali sredinu u kojoj je ivio i na taj nain oblikovali njegovu ilovau da je postao jo divljaniji nego to bi bio po prirodi. Meutim, priroda ga je nadarila savitljivou. Tamo gdje bi druga ivotinja stradala, ili preivjela slomljenog duha, on se prilagoavao i odrao, a i duh mu ostade neoteen. Moda bi njegov najvei mui-telj i dumanin Ljepota Smit uspio da mu slomi duh, ali bar za sada nije bilo nikakvih znakova da mu to polazi za rukom. Ako je Ljepota Smit bio avo, Bijeli Onjak nije nimalo ustupao za njim, pa su neprekidno bjenjeli jedan protiv drugoga. Bijeli Onjak je ranije bio razuman i pokoravao se ovjeku koji dri tojagu, ali ga je sada taj razum napustio. Sama pojava Ljepote Smita nagonila ga je da pob-jesni. A kad bi mu se pribliavao i tukao ga tojagom, on je reao i pokazivao onjake. Nita ga nije moglo prisiliti da ne rei. Bez obzira na strane udarce, stalno je reao, a kad bi Ljepota Smit pres-tao da ga bije i kad bi se udaljio, pratilo ga je prkosno reanje, ili bi Bijeli Onjak skakao na reetke kaveza izraavajui svoj bijes.

Kad je brod stigao u Dozon, Bijeli Onjak se iskrcao. Ali je i tu ivio na isti nain, u kavezu, okruen radoznalim svijetom. Bijae izloen kao "Borbeni vuk" i ljudi su plaali 50 centi u zlatnom prahu da ga vide. Kada bi spavao, bockali su ga iljatim tapom tako da bi gledaoci za svoj novac mogli dobro da ga vide. Draili su ga neprestano da bi izloba bila zanimljivija. Ali najgora od svega bijae atmosfera u kojoj je ivio. Smatrali su ga najstranijom od svih divljih ivotinja, a reetke kaveza su ga inile takvim. Svaka rije, svaki oprezan pokret ljudi uticao je na njegovu strahovi-tu divljanost. To je predstavljalo samo sipanje ulja na plamen njegove divljanosti. To je moglo da izazove samo jedno da postane jo divljaniji nego to je bio. Ovo bijae samo jo jedan primjer savitljivosti njegove ilovae, primjer njegove sposobnosti da se oblikuje pod uticajem sredine. Osim to su ga izlagali, nastupao je i kao ivo-tinja izvjebana za borbu. S vremena na vrijeme, kad god je bilo mogue upriliiti borbu, putali su ga iz kaveza i vodili u umu, nekoliko kilometara od grada. To se obino dogaalo nou da se ne umijea teritorijalna konjika policija. Poslije nekoliko sati ekanja, kad bi svanulo, stizali bi gledaoci i pas protiv kojega je trebalo da se bori. Na taj nain se borio protiv pasa razliitih veliina i pasmina. Budui u surovoj zemlji, meu surovim ljudima, borba se obino vodila na ivot i smrt. Kako je Bijeli Onjak nastavljao da se bori, to znai da su ginuli drugi psi. On nije poznavao poraze. Rano je poeo da vjeba borei se sa Lip-lipom i cijelim oporom tenadi, a to mu je sada dobro dolo. Uporno je prijanjao nogama za tle. Nikakav pas nije mogao da ga obori. To bijae omiljena vjetina svih vrsta pasa da jurnu na njega, bilo direktno ili uz neoekivani zaokret, nadajui se da e ga oboriti udarcem u rame. Psi sa Mekenzija, eskimski i labradorski psi, haki i meljmuti svi su pokuavali ali bez uspjeha. Nikada nije gubio tle pod nogama. Ljudi su priali o tome i svaki put ekali da se to dogodi, ali bi ih Bijeli Onjak uvijek razoarao. On bijae brz poput munje, to mu je prualo ogromnu prednost u odnosu na protivnike. Bez obzira na sopstveno iskustvo u borbi, nijedan od njih nije ranije naiao na psa koji se kretao takvom brzinom kao on. Moralo se raunati i sa njegovim neposrednim napadima. Prosjean pas je navikao na uvod u borbu, reanje, roguenje i mumljanje, a takav bi bio oboren i dokrajen ve prije nego to je poinjao da se bori ili da se pribere od iznenaenja. Ovo se deavalo tako esto da su obiavali drati Bijelog Onjaka sve dok se protivniki pas ne pripremi za borbu ili ak dok sam ne poe u napad. Ipak je najveu prednost Bijelom Onjaku pru-alo njegovo iskustvo. O borbi je znao vie nego ma koji pas to mu se suprotstavljao. On se borio e-e, poznavao je sva lukavstva i naine borbe, dok se njegovom nainu teko moglo togod dodati. S vremenom je borbi bilo sve manje i manje. Vie mu nisu mogli nai ravna protivnika, pa je Ljepota Smit bio prisiljen da protiv njega puta vukove. Njih su za tu svrhu Indijanci lovili u zam-ke, a borba izmeu Bijeloga Onjaka i vuka privla-ila je uvijek mnotvo gledalaca. Jednom uhvatie odraslu risovu enku i tom prilikom se Bijeli Onjak

borio za sopstveni ivot. Njena brzina nije zaostajala za njegovom, a isto tako ni surovost. On se borio onjacima, a ona jo i otrim kandama. Ali poslije borbe s risom, Bijeli Onjak se vie nije borio. Nije bilo ivotinje s kojom bi mogao da se ogleda, nijednu nisu smatrali sposobnom da je puste protiv njega. Tako ga pokazivahu do pro-ljea, kad u taj kraj stie neki kockar po imenu Tim Kinan. On dovede najjaeg buldoga koji je ikada doao u Klondajk. Susret toga psa i Bijelog Onjaka bijae neizbjean i u toku cijele sedmice koja je prethodila borbi ovo bijae glavna tema razgovora u izvjesnim krugovima u gradu.

etvrta glava U KANDAMA SMRTI

Ljepota Smit mu skide s vrata lanac, a zatim se izmae. Ovaj put Bijeli Onjak nije odmah napao. Mir-no je stajao nauljenih uiju, oprezan i radoznao, gledajui neobinu ivotinju pred sobom. Nikada ranije nije vidio takvog psa. Tim Kinan je gurao buldoga naprijed i govorio mu "Idi, dri ga!" Ona-ko kratka, zdepasta i nezgrapna ivotinja odgega prema sredini kruga. Tamo zastade i poe da posmatra Bijeloga Onjaka. Iz gomile se zaue povici: "Dr' ga, eroki! Grizi ga, eroki! Pojedi ga!" Ali erokiju kao da nije bilo do borbe. Osvrte se maui dobroudno batrljkom svoga repa, da vidi ljude koji su mu dovikivali. Nije bio uplaen, nego samo lijen. Osim toga, inilo mu se da ne tre-ba da se bori protiv psa koji se nalazio pred njim. Nije bio navikao da se bori protiv takve ivotinje i ekao je da mu dovedu pravoga psa. Tim Kinan prie i nagnu se nad erokija trlja-jui mu ramena niz dlaku, gurajui ga na taj nain pomalo naprijed. To ga je podsticalo i drailo, pa eroki poe da rei tiho iz dubine grla. Reanje se uskladi sa ritmom pokreta ovjekovih ruku. U grlu se glas uzdizao do najvie visine svaki put kad bi se ruka kretala naprijed, da bi se utialo do poetka sljedeeg povratka. Vrhunac ritma pred-stavljao je kraj svakog pokreta ruku, kad bi se one iznenada zaustavile i reanje naglo pojaalo. Sve je to uticalo na Bijeloga Onjaka. Dlaka poe da mu se kostrijei na vratu i ramenima. Tim Kinan gurnu svoga psa posljednji put i odmae se. eroki poe naprijed i nastavi da koraa brzo svo-jim krivim nogama, ak i kad se izgubila snaga potiska. Tada

Bijeli Onjak napade. Naokolo se zaori uzvik divljenja. On je razmak preao vie poput make nego kao pas, pa istom maijom brzi-nom zagrize onjacima i odskoi. Debeli buldogov vrat je krvario, razderan iza uha. On ne dade od sebe nikakvog znaka, ak i ne zarea, nego se okrete i poe prema Bijelom Onjaku. Oba borca uzbudie gledaoce svojim ponaanjem, jedan brzinom, a drugi upornou, pa ljudi poee da sklapaju nove opklade i poveavaju uloge ranijih. Vie puta je Bijeli Onjak priskakao, hvatao zubima i uzmicao nepovreen, a neobini pas ga je slijedio, ni prebrzo ni sporo, nego promi-ljeno i odluno, na neki nain poslovno. Njegov nain vodio je cilju da uini ono to treba, to na-mjerava da uini i od ega nita ne moe da ga odvrati. Njegovo ponaanje i svaki pokret nosili su peat toga cilja. Bijeli Onjak bijae zbunjen. Nika-da nije vidio takvoga psa. Na njemu nije bilo za-titnog krzna. Bio je njean i lako je krvario. Nije bilo debele naslage krzna da zadri zube Bijeloga Onjaka, kao to ih je zadravalo krzno pasa nje-govoga soja. Svaki put kad je zagrizao, zubi su lako probijali podatno meso, kao da ivotinja ne moe da se brani. Bunilo ga je to to pas nije skiao kao drugi psi protiv kojih se borio. Ovaj pas je udarce primao utke, izuzev to bi ponekad zareao. A nikako nije prestajao da ga slijedi. eroki nije bio spor. Mogao je brzo da se okrene, ali Bijeli Onjak nije nikada bio na mjes-tu. I eroki bijae zbunjen. Nikada se ranije nije borio sa psom kome je nemogue prii. Uvijek su oba borca nastojala da se dohvate. Ali ovaj pas je odravao razmak igrajui i odmiui naokolo. A kad bi ga i dohvatio zubima, nije htio da dri, nego je putao i smjesta uzmicao. Bijeli Onjak nikako nije mogao da dohvati zubima mekano grlo. Buldog je bio prekratak, a ogromna vilica ga je jo bolje titila. Bijeli Onjak je napadao i povlaio se nepovrijeen, dok je eroki zadobio nekoliko rana. Vrat i glava mu bijahu razderani s obje strane. Prilino je krvario, ali nije davao nikakvog znaka da mu to smeta. Stalno je gegao za protivnikom, iako jednom, zauen za as, sasvim zastade posmatrajui gledaoce, mau-i batrljkom repa, kao da hoe da izrazi elju da se bori. U tom trenutku Bijeli Onjak ponovo napade i u prolazu mu razbuca ostatak ve razderanog uha. eroki kao da se malo naljuti, nastavi da ga slije-di kreui se unutar kruga kojim je trao Bijeli Onjak i nastojei da smrtnim zahvatom stegne vrat Bijeloga Onjaka. Buldog promai za dlaku, a meu gledaocima se zaori odobravanje kad Bijeli Onjak izbjee opasnost skoivi u suprotnom pravcu. Vrijeme je prolazilo. Bijeli Onjak je jo igrao izmiui i napadajui, priskaui i bjeei, nanosei svaki put nove ozljede. A buldog je stalno i nes-miljeno uporno iao za njim. Prije ili kasnije on e ispuniti svoj cilj, nainiti zahvat koji e rijeiti bor-bu. U meuvremenu je podnosio sve rane to mu ih je protivnik zadavao. Ui mu bijahu pretvorene u rese, vrat i pleka pune rana, pa ak i usne bija-hu rasjeene i raskrvavljene od munjevitih napa-da koje nije mogao da predvidi i sprijei.

Nekoliko puta je Bijeli Onjak pokuavao da prevrne erokija, ali je razlika u njihovoj teini bila prevelika. eroki bijae prenizak, suvie blizu tla. Bijeli Onjak pokua ovo lukavstvo jedanput vie nego to je smio. Prilika mu se pruila u trenutku kad je odskoio i pokuao da zaobie pro-tivnika s druge strane. erokijeva glava bijae jo okrenuta u drugom pravcu, jer se kretao sporije. Pleka mu ostade nezatiena. Bijeli Onjak napade, ali je njegovo plee bilo visoko, pa ga silan zalet ponese preko protivnikovog tijela. Ljudi vidjee kako Bijeli Onjak, prvi put od kako se bori, izgubi tle pod nogama. Tijelo mu se izvrnu u vazduhu, te bi bio pao na lea da se nije ispravio poput make nastojei da se doeka na noge. Ipak tresnu snano porebarke na zemlju. U iduem tre-nutku uspravi se na noge, ali mu se u isti as erokijevi zubi sklopie oko vrata. Budui prenisko, uz grudi, zahvat nije bio naj-bolji, ali eroki nije poputao. Bijeli Onjak skoi na noge i poe divlje da izmahuje da se otrese bul-doga. Izbezumi ga taj teret to se pripio uza nj i pritezao ga. Vezivao mu je svaki pokret i sputavao slobodu. Bio je poput zamke tako da se on svom snagom bunio i branio. Obuze ga ludi gnjev. Neko-liko minuta kao da bijae sasvim lud. Obuze ga praiskonska tenja za ivotom i elja da se odri. elja da preivi ovlada njime. Razum ga sasvim napusti. inilo se kao da nema mozga. Mjesto razuma javi se slijepa elja da ivi i da se kree, da se kree po svaku cijenu, da se nastavi kretati, jer je pokret bio izraz postojanja. Stalno se kretao ukrug, vrtei se i obrui na jednu i drugu stranu, nastojei da strese onih dvadesetak kilograma tereta to mu se bijae okailo o vrat. Buldog se nije naprezao, ali nije poputao stisak. Rijetko mu je uspijevalo da dopre nogama do tla i za trenutak se odupre o Bijelog Onjaka. Ali ve u sljedeem trenutku gubio je tle pod nogama i Bijeli Onjak je vitlao njime vrtei se luaki. eroki se povodio za svojim nagonom. Znao je da mora odrati stisak i to ga je prijatno uzbuivalo i zadovoljavalo. U takvim trenucima je ak zatvarao oi i putao da protivnik vitla njime na sve strane, kako god hoe, ne marei da li e pri tome biti ozlijeen. To nije bilo vano. Glavno je bilo da ne ispusti ono to je zagrizao, i on to nije isputao. Bijeli Onjak je zastajao samo kad bi se umo-rio. Nije postizao nita i nije shvatao ta se doga-a. Nikad mu se ni u jednoj borbi nije dogodilo neto slino. Psi protiv kojih se borio nisu se borili na ovaj nain. Oni bi napali, zagrizli i odskoili, zagrizli i odskoili. Leao je napola potrbuke, daui. eroki je navaljivao, ne poputajui sti-sak, i nastojao da ga sasvim prevrne. Bijeli Onjak se opirao i osjeao je kako se pomjeraju stisnute vilice poputajui malo, a zatim steui ponovo kao da vau. Svako pomjeranje dovodilo bi ugriz blie grlu. Buldog je nastojao da dri ono to je uhvatio, a kad mu se prui prilika, da zagrize jo dublje. Takva prilika mu se pruila kad bi Bijeli Onjak mirovao. Dok se Bijeli Onjak borio, ero-ki se zadovoljavao onim to dri. Bijeli Onjak je svojim zubima mogao da doh-vati samo erokijev izopaeni zatiljak. On ga doh-vati na mjestu gdje se vrat sastaje s trupom, ali nije znao da stisne protivnika zubima, niti su mu vilice bile prilagoene za to. Grevito je onjacima derao dokle je mogao da stigne, ali mu i to uskoro onemogui izmijenjeni poloaj. Buldogu bijae

uspjelo da ga prevrne na lea i tako se nae nad njim steui mu grlo. Bijeli Onjak povi stranje noge poput make i poe da mu dugim udarcima dere trbuh kandama. Tako mu je mogao prosuti crijeva da se eroki nije brzo izvio i, neprekidno drei vrat Bijelog Onjaka, zauzeo poloaj okomi-to prema njemu. Takvom stisku se nije moglo izbjei. Bio je neu-moljiv kao sudbina. Postepeno se pomjerao uz vrat. Bijelog Onjaka je od smrti spaavala samo labava koa oko vrata i gusto krzno. Od toga se u erokijevoj gubici obrazovala guka, a zubi su mu klizili po krznu. Ipak, malo-pomalo, kad god bi mu se ukaza-la povoljna prilika, on je zahvatao vie koe i dlake. Tako je postepeno davio Bijelog Onjaka. to je borba dalje odmicala, ovaj je sve tee i tee disao. inilo se kao da je sve svreno. erokijevi navijai su likovali i nudili smijene opklade. Navijai Bijeloga Onjaka bijahu potiteni ne hotei primiti ni opkladu od deset ili dvadeset pre-ma jedan, mada se jedan usudio da se kladi na pedeset prema jedan. To je bio Ljepota Smit. On stupi u borilite i upre prstom u Bijelog Onjaka, a onda poe da se smije podrugljivo i prezrivo. To je izazvalo eljeni efekat. Bijelog Onjaka obuze bijes. On nape svu snagu i die se na noge. Dok se otimao na borilitu da otrese onih dvadesetak kilograma to su mu visili o vratu, gnjev mu se pretvori u panian strah. Ponovo ga obuze iskon-ska elja za ivotom i razum ustupi mjesto nagonu da ivi. Uzalud se borio da otrese smrt to mu se bijae zagrizla u grlo, trei naokolo, padajui i diui se, ustajui ak na stranje noge i podiui protivnika visoko iznad glave. Konano pade i prevrte se unazad iscrpljen, a buldog smjesta zahvati blie grlu, steui jo vie krzna i mesa, davei Bijelog Onjaka jae nego ikada. Pobjednika pozdravie pljeskanjem i povici-ma "eroki! eroki!" Na ovo eroki odgovori maui snano batrljkom repa. Ali mu odobrava-nje navijaa nije odvraalo panju od borbe. Mahanje repom nije uticalo na njegove ogromne vilice. Rep je mogao da mae, ali su one stranim stiskom drale grlo Bijeloga Onjaka. U tome trenutku neto odvrati panju posmatraa. Zau se zveket praporaca i povici gonia pasa. Svi osim Ljepote Smita osvrnue se zabrinu-to, jer su se veoma bojali policije. Vidjee, meu-tim, gore na putu, a ne dolje, kako dvojica ljudi jure sa sankama i psima. Vjerovatno se sputahu niz potok na povratku sa potrage za zlatom. Kad vidjee gomilu, oni stadoe i pribliie se elei da saznaju ta je moglo izazvati takvo uzbuenje. Goni pasa bijae brkat, a drugi ovjek, vii i mlai, svjee obrijan. Lice mu se rumenilo od tra-nja po ledenom vazduhu. Bijeli Onjak se u stvari vie nije ni borio. Tu i tamo se grevito opirao, ali bez uspjeha. Jedva je disao, a i ono malo vazduha to je mogao da uhvati smanjivalo se neprestano pod sve jaim nesmilje-nim stiskom. Ni krznena zatita ne bi mogla da spase veliku vratnu ilu samo da buldog nije prvobitno zagrizao previsoko, gotovo u grudi. Zato je erokiju bilo potrebno toliko vremena da stisak pomjeri navie i zato mu je gubica bila toliko puna krzna i koe.

U meuvremenu se praiskonska zvijer budila u Ljepoti Smitu, obuzimala mu razum i guila i ono malo pameti to je posjedovao. Kad je vidio kako se Bijelom Onjaku gasi pogled, znao je da je borba van svake sumnje izgubljena. Onda se pomami. Skoi na Bijeloga Onjaka i poe divlje da ga udara. Iz publike se zaue zviduci i povici protesta, ali to bijae sve. Dok je Ljepota Smit i dalje udarao Bijeloga Onjaka, nastade neko komeanje meu gledaocima. Visoki mladi stranac je krio sebi put kroz gomilu, muvajui ljude ramenom lijevo i desno bez ikakvih obzira. Kad se probi u sredinu, Ljepota Smit je upravo bio podi-gao nogu na udarac. Sva teina mu je poivala na drugoj nozi tako da nije imao stabilnog oslonca. U tom trenutku ga stranac udari pesnicom pravo u lice. I druga noga Ljepote Smita poleti uvis tako da se inilo kao da mu se cijelo tijelo podie, a zatim pade nauznak u snijeg. Doljak se okrete gomili. Bijednici! vikao je. ivotinje! Bio je obuzet gnjevom, pravednim gnjevom. Sijevao je po gomili svojim sivim oima, sjajnim poput elika. Ljepota Smit ustade i prie mu mr-cajui uplaeno. Doljak nije shvatio. Nije znao da je ovaj drugi takva kukavica i mislio je da mu prila-zi spreman za borbu. Zato je, viui "Ti, ivotinjo!", ponovo tresnuo Ljepotu Smita po licu. Ljepota Smit zakljui da je najsigurniji u snijegu, pa ostade da lei gdje bijae pao i ne pokuavajui da ustane. Doi, Mate, pomozi mi pozva doljak goni-a pasa koji ga je slijedio do borilita. Oba ovjeka se nagnue nad pse. Mat prihvati Bijeloga Onjaka, spreman da ga izvue kad se razmaknu erokijeve vilice. Ovo je mladi ovjek pokuavao da uini, uhvativi buldogove vilice rukama da ih razglavi. Bilo je uzalud. Dok je vukao, rastezao i upijao, pri svakom je dahu vikao "ivotinje!" Gomila poe da se komea i neki se pobunie to se tako kvari zabava, ali uutae kad doljak podie glavu sa svoga posla i oinu ih pogledom. Proklete ivotinje ! dreknu on konano i opet se prihvati posla. Ne koristi, gos'n Skote, tako ih nee razglaviti ree na kraju Mat. Oba ovjeka zastadoe gledajui spojene pse. Ne krvari mnogo ree Mat. Jo nije gotov. Ali moe biti svaki as odgovori Skot. Eno! Jesi li vidio? Jo ga je vre stegao. Uzbueni mladi ovjekje sve vie strepio za Bijelog Onjaka. Tukao je erokija po glavi, ali se vilice ne rastavie. eroki je mahao batrljkom repa dajui tako na znanje da zna zato ga tuku, ali isto tako da postupa ispravno i nee da popusti. Hoe li mi iko od vas pomoi? viknu Skot oajniki gomili.

Ali niko ne pomoe. Umjesto toga gomila poe da mu se ruga i daje aljive savjete. Uzmite kakvu polugu savjetovao je Mat. Ovaj se mai kuburlije o pasu, izvue revolver i pokua da cijev proturi izmeu buldogovih zuba. Gurao je sve snanije, dok se nije ulo kako elik kripi na stisnutim zubima. Obojica bijahu na koljenima, nagnuti iznad pasa. Tim Kinan ue u borilite. Zastade kraj Skota, dodirnu mu rame i ree zloslutno: Ne lomite mu zube, strane. Onda u mu slomiti vrat odgovori Skot gurajui i vrtei dalje cijev revolvera. Ja reko' da mu ne lomite zube ponovi koc-kar jo zloslutnije nego prije. Ali, ako je mislio da blefira, to mu nije uspjelo. Skot ne prekide posao, iako ga hladno pogleda pitajui: Va pas? Kockar zaguna u znak potvrde. Onda mu razglavite vilice. Sluajte, strane poe ovaj da razvlai razdraeno. Moram vam rei da ne znam kako se to radi. Ne znam kako bih poeo. Onda se sklonite glasio je odgovor. I ne smetajte mi. Ja imam posla. Tim Kinan ostade nad njim, ali se Skot vie nije obazirao. Uspjelo mu je da uvue cijev izmeu vilice na jednoj strani, a sada je pokuao da je pro-turi i na drugu. Kad je to uinio, razmicao ih je kao polugom polagano i oprezno, sve pomalo, dok je Mat, isto tako postepeno, izvlaio nagrieni vrat Bijeloga Onjaka. Spremite se da prihvatite svog psa naredi Skot odluno erokijevom gospodaru. Kockar se posluno sae i vrsto uhvati erokija. Sad! ree Skot razglavivi mu vilice. Psi su bili rastavljeni. Buldog se snano opirao. Vodite ga! naredi Skot, i Tim Kinan odvue erokija meu svjetinu. Bijeli Onjak uini nekoliko neuspjelih poku-aja da ustane. Jednom se uspravi, ali mu noge bijahu preslabe da ga odre, pa se polako zanjiha i pade ponovo u snijeg. Oi mu

bijahu napola zat-vorene, a njihova povrina staklasta. Vilice mu bijahu razjapljene, a izmeu njih je visio jezik, oputen, mlitav. Izgledao je kao zadavljen pas. Mat ga pogleda. Kao da je gotov, ree ali jo die. Ljepota Smit ustade na noge i prie da vidi Bijelog Onjaka. Mate, koliko vrijedi dobar zapreni pas? upita Skot. Goni pasa, jo na koljenima, pognut nad Bijelim Onjakom, poe da rauna. Trista dolara ree. A koliko vrijedi ovakav izgrien? upita Skot dotaknuvi nogom Bijeloga Onjaka. Polovinu te svote procijeni goni pasa. Skot se okrete Ljepoti Smitu. Jeste li uli, gospodine ivotinjo? Uzeu vae-ga psa i platiu vam za njega stotinu i pedeset dolara. On otvori lisnicu i poe da broji novanice. Ljepota Smit stavi ruku na lea odbijajui da dotakne ponueni novac. Nije na prodaju ree. Jest, na prodaju je uvjeravae ga ovaj. Ja ga kupujem. Evo vam novca. Pas je moj. Ljepota Smit poe da uzmie s rukama pozadi. Skot mu priskoi, pa izmahnu akom da ga mlatne. Ljepota Smit se zakloni oekujui udarac. I ja imam svoja prava poe da cmizdri. Vi ste proigrali svoja prava prema tome psu glasio je odgovor. Hoete li uzeti novac? Ili elite da vas opet mlatim? U redu odvrati brzo Ljepota Smit natjeran strahom. Ali novac uzimam uz protest dodade on. Taj pas je zlatni rudnik. Neu dozvoliti da budem opljakan. Svaki ovjek ima svoja prava. Tano odvrati Skot pruajui mu novac. ov-jek ima svoja prava. Ali vi niste ovjek. Vi ste ivotinja. ekajte dok se vratimo u Dozon zaprijeti Ljepota Smit. Tuiu vas vlastima.

 Ako samo zinete kad doete u Dozon, ja u se postarati da vas protjeraju iz grada. Jeste li razumjeli? Ljepota Smit zaguna. Jeste li razumjeli? zagrmje ovaj. Jesam zaguna Ljepota Smit uzmiui. Jesam i ta jo? Jesam, gospodine zarea Ljepota Smit. Gle! Hoe da ugrize! viknu neko iz gomile i odjeknu smijeh. Skot mu okrete lea i prie da pomogne goniu pasa, koji se bijae zabavio oko Bijeloga Onjaka. Neki ljudi su ve odlazili, dok su drugi stajali u grupicama posmatrajui i razgovarajui. Tim Kinan prie jednoj grupi. Ko je taj ovo? upita on. Vidon Skot odgovori neko. A ko je, doavola, taj Vidon Skot? upita kockar. Jedan od onih najboljih rudarskih strunja-ka. On ti je ovako sa svim glaveinama. Ako nee da nastrada, skloni mu se s puta, ja ti kaem. On ti je dobar sa svim vlastima. Komesar za zlato mu je najbolji prijatelj. Mislio sam da je neka fora zakljui kockar. Zato sam ve iz poetka drao ruke dalje od njega.

Peta glava NEUKROTIVI

 To je beznadeno priznade Vidon Skot. Sjedio je na stepenicama gledajui gonia pasa, koji odmahnu ramenima potvrujui da nema nikakve nade. Obojica su posmatrala Bijeloga Onjaka kako se na kraju zategnutoga lanca divlje kostrijei i rei trudei se da dopre do pasa iz zaprege. Mat je psima iz zaprege podijelio dobru lekciju batina tako da su ostavljali na miru Bijeloga Onjaka; pa i sada su leali podalje pravei se kao da ga uopte ne zapaaju. To je vuk i nije ga mogue ukrotiti ree Vidon Skot. Ne bih ja rekao protivi se Mat. Izgleda da u njemu ima i dosta pasje krvi. Ali jedno znamo sigurno, i u to nema sumnje. Goni pasa uuta i s pouzdanjem klimnu gla-vom prema Planini sobove koe. Hajde, ne tvrdii s tim to zna ree Skot otro poto je neko vrijeme ekao. Govori! ta je u stvari? Goni pasa pokaza palcem u pravcu Bijeloga Onjaka, koji mu bijae za leima. Nije vano je li vuk ili pas, ali je ve bio ukro-en. Nije mogue! Kaem vam da jest i vukao je zapregu. Pog-ledajte malo bolje. Vidite oiljke na grudima? Istina je, Mate. On je vukao sanke prije nego to je doao u ruke Ljepoti Smitu. I nema razloga zato ih ne bi opet vukao. ta hoe da kae? upita Skot radoznalo. A onda nade nestade i on ree odmahujui glavom: Ve je dvije sedmice kod nas i sad je divljaniji nego ikada. Dajte mu priliku savjetovao je Mat. Pustite ga malo. Ovaj ga pogleda ne vjerujui. Da, ree Mat znam da ste pokuali, ali niste imali batinu. Onda pokuaj ti.

Goni pasa uze batinu i prie vezanoj ivotinji. Bijeli Onjak je posmatrao batinu kao to lav u kavezu gleda ukrotiteljev bi. Vidite kako gleda batinu ree Mat. To je dobar znak. Nije on lud. Ne smije me dotai dok mi je batina pri ruci. On zaista nije lud. Kad se ovjekova ruka pribliila njegovom vra-tu, Bijeli Onjak se narogui, zarea i polee. I, mada je gledao ruku koja mu se primicala, nije isputao iz vida ni batinu to mu je prijetei visila nad glavom. Mat mu skide lanac s ogrlice i uzmae. Bijeli Onjak jedva povjerova da je slobodan. Mnogo mjeseci je bio kod Ljepote Smita, a za sve to vrijeme nije ni za as bio slobodan, izuzev kad bi ga odvezali da se bori. A poslije svake borbe opet bi ga zatvarali. Nije znao ta da pone. Moda su mu bogovi pripremili neku novu podvalu. Koraao je oprezno i polagano, stalno oekujui da bude napadnut. Nije znao ta da radi sve bijae tako neoeki-vano. Za svaki sluaj se udalji od dvojice bogova koji su ga posmatrali, te oprezno poe do ugla kuice. Nita se ne dogodi. Bijae zaprepaen, pa poe nazad i stade dva-tri metra daleko od ljudi posmatrajui ih napregnuto. Da nam ne pobjegne? upita njegov novi gospodar. Mat slee ramenima. Moramo kuati sreu. Jedino tako emo saznati. Ubogi avo promrmlja Skot samilosno. Njemu je potrebno malo ljudske naklonosti ree zatim, okrete se i ue u kuu. Vrati se s komadom mesa, koji baci Bijelom Onjaku. Ovaj se odmae od mesa i poe ga sum-njiavo posmatrati. Hej, Majore! povika Mat opominjui, ali prekasno. Major bijae skoio za mesom. Kad ga dohvati zubima, Bijeli Onjak ga napade. Pas je bio oboren. Mat mu priskoi, ali je Bijeli Onjak bio bri. Major se uspravi na noge, dok je krv iz njego-va vrata ostavljala veliku crvenu mrlju u snijegu. teta je, ali neka mu bude ree odmah Skot. Mat je ve bio uzmahnuo nogom da udari Bije-loga Onjaka. Jedan skok, sijevne zubima i otar uzvik. Bijeli Onjak uzmae nekoliko koraka, dok se Mat sae da vidi ta mu je s nogom. Dobro me zahvatio najavi on pokazujui pocijepane hlae i rublje i sve veu krvavu mrlju. Rekao sam ti, Mate, da je beznadeno ree Skot maloduno. Mislio sam o tome, iako preko volje. Ali sad sam odluio. Nema drugog izlaza.

Dok je to govorio oklijevajui kao da mu se nee, izvue revolver, otvori cilindar i provjeri da li je pun. Sluajte, gos'n Skote branio se Mat. Taj pas je proao kroz pakao. Ne oekujte sad od njega da bude bijel kao aneo. Dajte mu vremena. Pogledaj Majora. Goni pasa pogleda ranjenog psa. Ovaj je leao na snijegu u lokvi krvi. Vidjelo se da izdie. Neka mu bude. Sami ste to rekli, gos'n Skote. Pokuavao je da Bijelom Onjaku otme meso pa je zaglavio. Ja ne bih dao pet para za psa koji se ne bori za svoje meso. Ali pogledaj sebe, Mate. Za psa manje-vie, ali negdje se mora povui granica. Neka mi bude jogunio se Mat. ta mi je trebalo da ga bijem? Sami rekoste da je bio u pravu. Onda nisam smio da ga udaram. Bilo bi dobro djelo da ga ubijem insistirao je Skot. Ne da se ukrotiti. Sluajte, gosn' Skote. Dajte ubogom avolu jo jednu ansu. Do sada nije imao anse. Proao je kroz pakao i ovo je sad prvi put slobodan. Pruite mu potenu ansu, pa ako ne bude nita od njega, sam u ga ubiti. Vai? Bog mi je svjedok da ga ne elim ubiti niti elim da ga ubiju odgovori Skot sklanjajui revolver. Neka bude slobodan, pa da vidimo ta emo postii lijepim postupkom. Evo, da odmah pokuamo. On prie Bijelome Onjaku i poe da mu govo-ri blago i pomirljivo. Bolje da uzmete batinu upozori ga Mat. Skot odmahnu glavom i poe da zadobije pov-jerenje Bijeloga Onjaka. Bijeli Onjak bijae sumnjiav. Neto se spre-malo. On je tome bogu zaklao psa, ugrizao drugog boga, njegovog drugara i ta je drugo mogao da oekuje nego neku strahovitu kaznu? No, i to ga nije moglo ukrotiti. Narogui se i pokaza zube, paljivo posmatrajui, potpuno spreman na sve. Bog nije imao batine, pa on trpi da mu se priblii. Bog je pruio ruku i spustio mu je prema glavi. Bijeli Onjak se skupi, polegavi, sav napregnut. Ovdje se krila neka opasnost ko zna kakva prevara. Poznavao je ruke bogova, njihovo osvjedo-eno gospodarenje, vjetinu da nanose bol. Osim toga, oduvijek je mrzio da ga dodiruju. Zarea jo vie prijetei, polee uz tle, a ruka se stalno prib-liavala. Nije elio

da ugrize tu ruku, pa je trpio sve dok nagon ne buknu u njemu i ne savlada ga nezajaljivom eljom za ivotom. Vidon Skot je vjerovao da e dovoljno brzo povui ruku pred zubima ivotinje. Morao je, meutim, tek da upozna izvanrednu brzinu Bije-loga Onjaka, koji napada tano i munjevito kao sklupana zmija. Skot vrisnu iznenaeno hvatajui zdravom rukom onu razderanu i steui ranu. Mat opsova neto krupno i priskoi mu. Bijeli Onjak se i dalje povijao i uzmicao pokazujui onjake sa zloslut-nim izrazom. Sad je oekivao batine, gore od svega to je iskusio kod Ljepote Smita. Hej! ta radi? uzviknu iznenada Skot. Mat bijae utrao u kuu i vratio se s pukom. Nita! ree on polagano i naoko miran. Samo hou da ispunim obeanje to sam dao. Drim da ga moram ubiti, kao to rekoh da u. Ne, nee! Hou, samo gledajte! Kao to se Mat zalagao za Bijeloga Onjaka kad je sam bio ugrizen, tako je sada molio Vidon Skot. Rekao si da mu treba pruiti priliku. Pa prui mu je! Tek smo poeli, ne moemo odmah odustajati. Ovaj put sam ja dobio to sam traio. I gle ga! Desetak metara od njih, uz ugao kue, stajao je Bijeli Onjak i reao divljije ne na Skota, nego na gonia pasa. E, neka me avo... udio se goni pasa. Pogledaj kako je pametan! nastavi Skot brzo. On zna ta je vatreno oruje. Pametan je i treba mu pruiti ansu. Ostavi puku. Neka bude, pristajem sloi se Mat i nasloni puku na gomilu drva. Sad ga pogledajte! uzviknu odmah zatim. Bijeli Onjak se smirio i vie nije reao. Ovo vrijedi da se ispita. Gledajte! Mat se mai puke, a Bijeli Onjak u isti as zarea. On se odmae od puke, a Bijeli Onjak opusti zarozane usne i pokri njima zube. A sada samo kobajagi.

Mat uze puku i poe polako da je die k rame-nu. im podie puku, Bijeli Onjak se ponovo javi reei sve jae to se puka vie dizala. I ba u asu kad je trebalo da cijev bude uperena u njega, on odskoi u stranu i nestade za uglom kue. Mat je zurio u prazno mjesto na snijegu gdje je maloas stajao Bijeli Onjak. Goni pasa sveanim pokretom odloi puku, a onda se okrete i pogleda svoga gazdu. Slaem se s vama, gos'n Skote. Taj pas je suvie pametan da se ubije.

esta glava VOLJENI GOSPODAR

Gledajui kako mu Vidon Skot prilazi, Bijeli Onjak se roguio i reao u znak da se nee pod-vri kazni. Bilo je prolo 24 sata od kada je razde-rao ruku, koja je sada, povezana, visila u povjesku da se sprijei navala krvi. U prolosti je Bijeli Onjak iskusio odlaganje kazne i sad je shvatio da ga to oekuje. Kako bi moglo biti drukije? Poinio je neto to se smatra svetogrem zario je svoje onjake u posveeno meso boga, i to nadmonijeg, bijelog boga. Sudei po svemu doivljenom u dodi-ru s bogovima, sad ga je oekivalo neto strano. Priavi mu na nekoliko koraka, bog sjede. Bijelom Onjaku se to ne uini opasno. Kad bogovi hoe da izvre kaznu, oni to ine stojei. Osim toga, ovaj bog nije nosio batinu, ni bi, ni vatreno oruje. A on sam bijae slobodan. Nije ga sputavao ni lanac, ni tap. Lako e umai dok bog bude ustajao na noge. U meuvremenu treba ekati i vidjeti. Bog ostade nepomian, ne uini nikakav pok-ret. Reanje Bijeloga Onjaka pree u mumljanje, koje se postepeno sasvim utia. Onda bog poe da govori, a Bijeli Onjak se smjesta narogui i mum-ljanje mu navali iz grla. Ali bog nije inio nikakve neprijateljske pokrete, nego je i dalje mirno govo-rio. Neko vrijeme je Bijeli Onjak mumljao s njim uglas tako da se govor i mumljanje uskladie u ritmu. A bog je govorio bez prestanka. Govorio je blago, umirujue, s njenou koja na neki nain dirnu Bijeloga Onjaka. Protiv sopstvene volje i uprkos otrom porivu svoga nagona, Bijeli Onjak poe da poklanja povjerenje tome bogu. Obuze ga neko osjeanje sigurnosti, koje se protivilo svemu to je do sada iskusio s ljudima. Poslije izvjesnog vremena bog ustade i ue u kuu. Bijeli Onjak ga paljivo pogleda kad se opet pojavio. Nije imao ni bia, ni batine, ni oruja, niti je zdravom rukom krio ta za leima. On sjede, kao i ranije, na isto mjesto, udaljeno nekoliko koraka. Prui komadi

mesa. Bijeli Onjak je naulio ui i sumnjiavo ispitivao meso nastojei da ne isputa iz vida ni boga ni meso, spreman na sve, napet i gotov da odskoi na prvi znak nepri-jateljstva. Kazna jo nije dolazila. Jedino mu je bog pred nosom drao komadi mesa. inilo se da je s tim mesom sve u redu. Ipak je Bijeli Onjak jo sum-njao i nije htio da dotakne meso, ipak mu je ono nueno kratkim primamljivim, pokretima ruke. Bogovi su nadasve mudri i niko ne zna kakva se prevara krije iza ovoga naoko bezazlenog koma-dia mesa. Iz ranijeg iskustva je znao da je naroito u susretu s indijanskim enama meso esto bilo najtjenje povezano s kaznom. Konano bog baci meso na snijeg, pred noge Bijelome Onjaku. Ovaj ga oprezno onjui, ali ga i ne pogleda. Dok je njuio, posmatrao je boga. Nita se ne zbi. On dohvati zubima meso i proguta ga. Opet nita. U stvari, bog mu je nudio drugi komad mesa. I ovaj put on odbi da ga primi iz ruke, i ovaj put mu ga bog dobaci. To se ponavlja-lo vie puta. Ali onda bog vie nije htio da mu baci meso. Drao ga je u ruci i uporno mu nudio. Meso je bilo dobro, a Bijeli Onjak gladan. Malo-pomalo, do krajnosti oprezno, on se primae ruci. Konano se odvai da primi meso iz ruke. Ui mu se povie unazad, a dlaka na zatiljku se i neho-tice nakostrijei. Iz grla se zau mumljanje u znak opomene da nee dozvoliti prevaru. Pojede meso i nita se ne zbi. Komad po komad, pojede sve meso i nita mu se ne dogodi. Kazna se i dalje odlagala. On obliza gubicu i oekivae. Bog je i dalje govorio. Iz glasa mu je izbijala dobrota, koju Bijeli Onjak do sada nikada nije upoznao. U njemu se probudie osjeanja kakva, isto tako, nikada nije doivljavao. Osjeao je neko neobino zadovolj-stvo, kao da mu je ispunjena neka elja, kao da je nestalo neke praznine u njegovom biu. A onda se opet javi nagon i uspomene na sve to je doiv-ljavao. Bogovi bijahu suvie lukavi i poznavahu nesluene puteve da ostvare ono to ele. Aha, znao je on to! Evo, sada dolazi, bog je svoju ruku, tako vjetu da nanese bol, pruio pre-ma njemu sputajui mu je prema glavi. Ali bog je stalno govorio. Njegov glas je ulijevao povjerenje, uprkos ruci to je prijetila. A uprkos pomirljivom glasu ruka je izazivala nepovjerenje. Bijeloga Onjaka su razdirali protivrjena osjeanja i pori-vi. inilo se da e se razletjeti na komade, kako se strano naprezao da obuzda sopstvene sile koje su se borile u njemu. On odabra srednji put. Reao je, roguio se i povio ui, ali nije grizao ni skakao u stranu. Ruka se sputala sve blie i blie. Dodirnula je vrhove nakostrijeene dlake. On polee jo nie pod njom. Ruka poe za njim dodirujui ga sve prisnije. Uvlaei se u sebe, gotovo drhtei, uspio je da se savlada. Muio ga je dodir te ruke, koja je vrijeala njegov nagon. Nije mogao za jedan dan da zaboravi sve zlo to ga je doivljavao od ljudskih ruku. Ali takva je bila volja ovoga boga, i on se upinjao da se pokori. Ruka se dizala i sputala milujui ga i tapui. To se ponavljalo, ali svaki put kad bi se ruka podigla, roguila se dlaka pod njom. I svaki put kad bi se spustila, ui su se povijale

unazad, a iz grla bi se zaulo peinsko mumljanje. Bijeli Onjak je mumljao i mumljao stalno opominjui. On je tako davao na znanje da je spreman na odmazdu za sve to bude morao da otrpi. Ko je mogao znati kad e bog ispoljiti svoje prave nam-jere? Svakog asa se taj blagi glas, koji je ulivao povjerenje, mogao pretvoriti u gnjevnu riku, a njena ruka to ga je milovala u snana klijeta spremna da ga zgrabe i podvrgnu kazni. Ali bog je blago i bez prestanka govorio, a ruka se dizala i sputala bez ikakvog znaka neprijateljstva. Bijeloga Onjaka obuzee dvojaka osjeanja. Nje-gov instinkt to nije podnosio, bunila se njegova elja za linom slobodom. A, opet, ovo mu nije zadavalo boli. Naprotiv, bilo je na neki nain pri-jatno. Paljivo i lagano tapanje pree zatim u trljanje uiju, to mu je jo vie prijalo. Ipak se nije oslobodio straha i bio je oprezan oekujui neko nepoznato zlo, naizmjenice trpei i uivajui, ve prema tome u kojoj bi ga mjeri obuzelo ovo ili ono osjeanje. E, neka me... ! Ovo je uzviknuo Mat izlazei iz kue zasukanih rukava, sa posudom prljave vode u kojoj je oprao posue, skamenjen u trenutku kad je, hotei da prolije vodu, vidio kako Vidon Skot tape Bijeloga Onjaka. im je njegov glas poremetio tiinu, Bijeli Onjak odskoi unazad reei bijesno. Mat pogleda svoga poslodavca saaljivo i pri-jekorno: Ako nemate ta protiv, da reknem ta mis-lim, gos'n Skote, biu slobodan da kaem kako ste vi prokleta luda, vea od svih drugih. Vidon Skot se ponosno nasmija, ustade i poe do Bijeloga Onjaka. Blago mu se obraao, ali ne zadugo, a onda mu polako poloi ruku na glavu i nastavi prekinuto tapanje. Bijeli Onjak to otrpi posmatrajui sumnjiavo, ali ne ovjeka koji ga je milovao, nego onoga drugog to je stajao na vrati-ma. Vi moete biti rudarski strunjak broj jedan, nastavi goni pasa kao da prorie sudbinu ali ste promaili ansu svoga ivota to niste kao djeak utekli od kue i poli s kakvim cirkusom. Bijeli Onjak zarea kad mu u glas, ali ne pobjee ispod ruke koja mu je dugim i blagim potezima milovala glavu i zatiljak. To bijae kraj Bijeloga Onjaka, kraj starog naina ivota u vlasti mrnje. Svitao mu je nov dan, nesumnjivo bolji. Da bi to postigao, Vidon Skot je morao da uloi mnogo napora i strpljenja. A u Bijelome Onjaku se zbivala prava revolucija. Morao je da gui porive i podsticanja nagona i razuma, da prezire iskustva i da i sam ivot pro-glasi laljivim.

U ivotu kakav je on poznavao ne samo da nije bilo mjesta za mnoge stvari koje je sada doivljavao nego su se i sva njegova zbivanja protivila ovome, kome se sada predao. Ukratko, kad se sve uzme u obzir, sad je morao da stekne mnogo ira saznanja nego u vrijeme kad je svojevoljno bio doao iz divljine i priznao Sivoga Dabra za gospodara. U ono vrijeme bio je samo vui, tek roen, mekan i jo neuoblien, spreman da se podvrgne prstu sudbine da ga oblikuje. Ali sada je bilo drukije. Prst sud-bine je izvrsno obavio zadatak. Bio je oblikovan i ovrsnuo kao Borbeni vuk, divlji i nesmiljen, koji ne voli i koga ne vole. Ispunjenje ovoga bilo je kao odliv bia, i to u vrijeme kad bijae prolo doba savitljive mladosti, kad su mu vlakna postala kruta i vornovata, a osnova i potka izrasle u nesalomljivo tkanje, oporo i nesavitljivo, kad mu je duh oeliio i svi se nagoni i zakoni iskristalisali u vrsta pravila, oprez, nesvianje i udnje. I u ovoj novoj prilici prevaspitavanja oblikovao ga je prst sudbine, ublaavao sve to bijae suvie kruto i davao mu ljepi oblik. U stvari je Vidon Skot bio taj prst. On je prodro u dubinu prirode Bijeloga Onjaka i blagou razbudio sve one skri-vene mogunosti to su bile uspavane, da zamalo sasvim nestanu. Jedna od tih mogunosti bijae ljubav. Ona zauze mjesto naklonosti, do sada najvieg osjeanja to ga je uzbuivalo u zajednici sa bogovima. No, ta ljubav nije nastala za jedan dan. Poela je u vidu naklonosti, a onda se polako razvijala. Bijeli Onjak nije pobjegao, iako mu je bilo dozvo-ljeno da ostane odvezan, jer mu se sviao novi bog. Ovo je zacijelo bilo bolje od ivota koji je vodio u kavezu Ljepote Smita, a bilo mu je potrebno da ima nekakvog boga. Njegova priroda je zahtijevala da joj gospodari ovjek. Peat njegove ovisnosti o ovjeku bio mu je urezan u ono rano doba kad je okrenuo lea divljini i dopuzao Sivome Dabru pred noge da primi oekivanu kaznu. Taj peat mu je bio ponovo i nezaboravno urezan kad se drugi put vratio iz divljine, kad bijae prola duga glad i kad je opet bilo ribe u selu Sivoga Dabra. I tako je Bijeli Onjak ostao, jer mu je bio potre-ban bog, a Vidona Skota je volio vie nego Ljepotu Smita. U znak vjernosti je preuzeo da uva gospo-darevo vlasnitvo. Cunjao je oko kue dok su zap-reni psi spavali, a prvi noni posjetilac je morao da se od njega brani tojagom dok mu Vidon Skot nije doao u pomo. Meutim, Bijeli Onjak je brzo nauio da potenog ovjeka razlikuje od lopova, da ocjenjuje njihov nain hoda. Kad bi neko koraao pravo prema vratima kue, ne nastojei da se pri-taji, on bi ga putao, mada je budno posmatrao sve dok se ne bi otvorila vrata i gospodar ne bi dao saglasnost. Ali ovjek koji se unja okoliei, oprezno se prikradajui, u tenji da ne bude vien, takav ovjek nije mogao oekivati da e Bijeli Onjak odlagati odluku i povlaio bi se naglo, urno i bez imalo dostojanstva. Vidon Skot je preuzeo obavezu da iskupi Bije-loga Onjaka, tanije reeno da iskupi ljudski rod, koji mu je nanio nepravdu. To bijae pitanje principa i savjesti. Osjeao je da je za sve zlo nane-seno Bijelome Onjaku kriv ovjek i da se to mora ispraviti. Stoga je bio naroito ljubazan prema Borbenome vuku. Svaki dan ga je mazio i milovao, i to dugo.

U poetku sumnjiav i neprijateljski raspolo-en, Bijeli Onjak je s vremenom zavolio to milo-vanje. Ali nikada nije mogao da se odvikne od mumljanja. Poinjao bi mumljati im bi ga dotak-la gospodareva ruka i mumljao bi sve do kraja. Ipak je to mumljanje sadralo neki novi prizvuk. Stran ovjek ne bi osjetio taj prizvuk i za njega bi mumljanje Bijeloga Onjaka predstavljalo izraz praiskonske divljanosti, koja kida nerve i od koje se ledi krv. Ali grlo Bijeloga Onjaka, ogrubjelo od bijesnog reanja ve od prvih dana kad je, kao maleni vui, u jazbini poeo da ispoljava gnjev, i on sad nije mogao umekati glas iz svog grla da njime izrazi njenost koju je osjeao. Uprkos tome, Vidon Skot je svojim uhom i naklonou osjetio novi prizvuk, priguen divljinom, prizvuk koji je predstavljao najtananiji nagovjetaj zadovoljnog mumljanja i koji niko osim njega nije mogao da uje. S vremenom se naklonost sve bre pretvarala u ljubav. To je osjeao i sam Bijeli Onjak, mada u njegovoj svijesti nije postojalo saz-nanje ljubavi. Ono se manifestovalo kao praznina u njegovom biu gladna, bolna i enjiva prazni-na, koja trai da bude ispunjena. Izazivala je bol i nemir, a olakanje je davalo samo gospodarevo prisustvo. Tada je ljubav za njega predstavljala radost divlje, uzbudljivo zadovoljstvo. Ali kad ne bi bio uz svoga boga, ponovo je osjeao bol i nemir; praznina u njemu se budila, pritiskala ga svojim nitavilom, a udnja ga je kinjila i muila bez prestanka. Bijeli Onjak je nalazio sam sebe. Uprkos zre-lom uzrastu i divljoj krutosti kalupa koji ga je obli-kovao, njegova priroda je doivjela razvitak. U njemu su se razvijala nepoznata osjeanja i novi porivi. Mijenjao se i zakon njegovog ponaanja. On je ranije volio udobnost i prestanak bola, pa je prema tome podeavao svoje ponaanje. Sad je bilo drukije. Zbog novih osjeanja koja su ga obuzimala, on je esto birao neudobnost i bol za ljubav svoga boga. Tako je zorom, mjesto da se skita da bi togod naao, ili da lei u zaklonjenom skrovitu, satima ekao na neudobnom trijemu da vidi gospodarevi lice. A nou, kad bi se bog vraao kui, Bijeli Onjak je naputao topli leaj, koji je bio izdubio u snijegu, da bi uo prijateljsko pucketanje prstima i rijei pozdrava. Odrekao bi se ak i mesa da bude uz svoga boga ili da smije s njim poi u grad. Naklonost je zamijenila ljubav. A ljubav je bila sonda koja je doprla do dubine u koju nita drugo nije dopiralo. A iz te dubine se, kao odgovor, javlja nova stvar ljubav. Uzvraao je ono to mu je bilo prueno. Ovo zaista bijae bog, voljeni bog toplote i svjetlosti, u ijem scijetu je priroda Bijelog Onjaka poela da se razvija kao to se cvijet iri na suncu. Bijeli Onjak nije to pokazivao. Bio je suvie star, suvie vrsti izvajan da bi se mogao izraavati na nov nain. Bio je suvie pribran i vrsto ustaljen u svojoj samoi. Predugo je ivio povueno, izdvojeno i tmurno. Nikada u ivotu nije zalajao i sada nije mogao da gospodara pozdravlja lajanjem kad ga ugleda. U izraavanju svoje ljubavi nije nikada bio nametljiv, nije pretjerivao niti pudovao. Nikada ne bi trao u susret gospodaru. ekao bi ga na izvjesnom rastojanju, ali je uvijek ekao, uvijek je bio tu. Narav mu je poprimila vid oboavanja nijemog, neizgovorenog, tihog. Ljubav prema gospodaru izraavao je samo pogledom svojih oiju, kojima je pratio svaki pogled svoga boga. Kad bi ga njegov bog posmatrao i govorio mu, on je odavao nekakvu nezgrapnu zbunjenost izazvanu naporima njegove ljubavi da se izrazi i fizikom nemogunou takvog izraavanja.

Nauio je da se na vie naina prilagoava novom ovitu. Znao je da ne smije dirati gospodareve pse. Ipak se isticala njegova dominantna priroda, pa je morao da im pokae svoju nadmonost i prvenstvo. Kad je to bilo ostvareno, nije bilo mnogo neprilika s njima. Uklanjali su se kada bi zaao meu njih ili etao meu njima i pokoravali se njegovoj volji. Na isti nain je podnosio Mata kao sopstvenost svoga gospodara. Gospodar ga je rijetko hranio. To je inio Mat, jer to bijae njegov posao, ali je Bijeli Onjak znao da jede gospodarevu hranu i da ga to hrani gospodar putem svoga zastupnika. Mat je htio da ga upregne u amove da bi vukao sanke sa drugim psima, ali Matu nije uspjelo. Razumio je tek kad mu je Vidon Skot naavukao am i potjerao ga na posao. Prihvatio je kao gospodarevu volju da ga Mat upree i tjera kao i ostale pse. Na Klondajku su sanke sa salincima bile drukije nego tobogani na Mekenziju. Razlikovao se i nain gonjenja pasa. Zaprega nije bila razastrta u vidu lepeze. Psi su vukli u jednoredu, jedan za drugim, vezani uz sanke dvostrukim remenjem. Ovdje, na Klondajku, voa je zaista bio voa. To je bio najjai i najpametniji pas, a drugi su mu se pokoravali i bojali ga se. Bilo je neosporno da e Bijeli Onjak uskoro zauzeti to mjesto. On se nije zadovoljavao niim manjim, to je Mat shvatio tek poslije mnogih neprilika i nevolja. Bijeli Onjak zauze sam to mjesto, a Mat, poslije izvrene probe, podra njegovu odluku snanim izrazima. I mada je danju vukao sanke, Bijeli Onjak nije proputao da nou uva gospodarevu imovinu. Tako je uvijek bio na dunosti, uvijek budan i vjeran, najvredniji od svih pasa. Biu slobodan da reknem ta je u meni, poe Mat jednoga dana moliu, da kaem da ste bili pametni to ste platili onu cijenu za tog psa. Vi ste podvalili Ljepoti Smitu i jo ste ga pes-nicom po nosu. Sive oi Vidona Skota planue gnjevom i on promrmlja ljutito: "Zvijer!" Krajem proljea velika nevolja zadesi Bijeloga Onjaka. Bez ikakvog upozorenja nestade voljenog gospodara. Bilo je znakova, ali Bijeli Onjak, nevian, nije shvatao znaaj pakovanja putnike torbe. Kasnije se sjetio da je pripremanje torbe prethodilo gospodarevom nestanku, ali u ono vri-jeme nije slutio nita. Te noi je ekao da mu se gospodar vrati. U pono ga ledeni vjetar nagna da se skloni za kuu. Tu je drijemao u polusnu, nauljenih uiju, da uje prvi zvuk gospodarevih kora-ka. Oko dva sata u noi ga bojazan natjera da doe na hladni trijem pred kuom, gdje lee oekujui. Ali gospodar nije dolazio. Ujutro se otvorie vrata i Mat izae. Bijeli Onjak ga tuno pogleda. Nije bilo nikakvog zajednikog jezika koji bi mu pomogao da sazna ono to je elio znati. Dani su pro-lazili, a gospodar se nije vraao. Bijeli Onjak, koji nikad u ivotu nije bio bolestan, sada se razboli. Bio je ozbiljno bolestan, tako bolestan da ga je Mat morao unijeti u kuu. U pismu upuenom gospodaru Mat je dodao i nekoliko rijei o Bijelom Onjaku.

itajui pismo u Sirkl Sitiju, Vidon Skot nae i sljedee redove: Onaj prokleti vuk nee da radi. Nee da jede. Ne zna ta je s vama, a ja ne mogu da mu objas-nim. Moda e lipsati. Bilo je upravo kao to ree Mat. Bijeli Onjak vie nije uzimao hranu, izgubio je volju za ivotom i sad ga je tukao svaki pas iz zaprege. Leao je u kui kraj pei, ne pokazujui interesovanje za hranu, ni za Mata, ni za ivot. Bilo mu je svejedno da li mu se Mat obraa blagim rijeima ili psuje; on bi ga samo pogledao svojim tunim oima, a onda bi, po obiaju, spustio glavu na ispruene prednje ape. A jedne noi, dok je Mat miui usnama itao i sricao slogove, iznenadi ga tiho cviljenje Bijeloga Onjaka. Ovaj je ustao na noge, naulio ui prema vratima i napregnuto oslukivao. asak kasnije Mat zau korake. Vrata se otvorie i ue Vidon Skot. Dvojica ljudi se rukovae, a onda se Skot osvrte po sobi. Gdje je vuk? upita. A onda ga spazi kako stoji kraj pei, tamo gdje je leao. Nije pritrao gospodaru, kao to rade ostali psi. Stajao je, posmatrao i ekao. Tako ti svega! uskliknu Mat. Gle ga, mae repom! Vidon Skot poe prema njemu zovui ga isto-vremeno. Bijeli Onjak mu prie, dodue ne sko-kom, ali ipak brzo. Bio je nespretan, onako obuzet sam sobom, ali kad prie blie, oi mu poprimie neobian izraz. Oi mu se ispunie neizrecivo sna-nim osjeanjem poput svjetlosti i zasjae njome. Nikad me nije gledao tako dok vas nije bilo primijeti Mat. Vidon Skot nije uo. uao je na petama, licem u lice s Bijelim Onjakom milovao ga je, trljao mu korijene uiju, gladio ga rukama niz vrat sve do plea, tapao ga njeno po leima, vrcima prstiju. Bijeli Onjak je odgovarao mumljajui, a prijateljski prizvuk njegovog mumljanja bijae izraen jae nego ikada. Ali to ne bijae sve. Kako e u velikoj radosti, velikoj ljubavi, koja je sve jae teila i borila se, da se pokae, da pronae neki novi nain izraavanja? Iznenada poe glavom naprijed i ugura je gospo-daru pod miku. I ovdje, uhvaen izmeu ruke i trupa, skriven sve do uiju, nije vie mumljao, ali je i dalje gurkao gospodara njukom i priljubljivao se uz njega. Dvojica ljudi se zgledae. Skotu su blistale oi. Boga mu! ree Mat zaprepaen. as kasnije, kad se pribrao, on ree: Uvijek sam tvrdio da je taj vuk pas. Gle ga!

Poto mu se vratio gospodar, Bijeli Onjak se brzo oporavljao. U kui je ostao dvije noi i jedan dan, a zatim izae. Psi iz zaprege bijahu zabora-vili njegovu hladnokrvnost. Sjeali su se samo posljednjih dana, kad je bio slab i bolestan. im ga vidjee kako izlazi iz kue, skoie na nj. Vidi guve mrmljao je veselo Mat posmatrajui s vrata. Pokai im, vue! Udesi ih, i to dobro! Bijelom Onjaku nije bilo potrebno ohrabrenje. Dovoljno je bilo to mu se vratio gospodar. Kroz njegove ile opet je tekao ivot, snaan i nepokorljiv. Borio se s uivanjem nalazei tako jo jedan nain izraavanja za sve to je osjeao, a to nije mogao da iskae. Borba se mogla zavriti samo na jedan nain. Psi se razbjeae sramno poraeni i vraahu se tek poto pade no, puui jedan po jedan, pokazujui poniznou i pokornou svoju podlonost Bijelome Onjaku. Nauivi da se pribija uz gospodara, Bijeli Onjak je to esto inio. To je bilo najvie to je znao. Dalje nije mogao. Od svega je uvijek najpaljivije uvao glavu. Nikad nije volio da mu je dotiu. Izraz divljine to se krila u njemu, strah od povrede i zamke izazivali su panine porive da bi izbjegao svaki dodir. Njegov instinkt je zahtije-vao da mu glava bude uvijek slobodna. A sada, uz voljenoga gospodara, pribijanje uz njega bijae dobrovoljan akt predavanja u poloaj beznadene bespomonosti. To bijae izraz potpunog povjere-nja, apsolutnog predavanja, kao da kae: "Pre-dajem se tebi u ruke. Uradi sa mnom to hoe!" Jedne noi, ne dugo poslije povratka, Skot i Mat su igrali partiju kribeda prije nego to e poi da spavaju. Petnaest dva, petnaest etiri i par, to je est brojao je Mat, kad sa izvana u krik i reanje. Pogledae jedan drugoga i skoie na noge. Vuk je priklijetio nekoga ree Mat. Divlji krik strave i uasa nagna ih da poure. Donesi svjetlo! viknu Skot iskaui iz kue. Mat iznese fenjer, pri istoj svjetlosti vidjee da neki ovjek lei nauznak u snijegu. Ruke mu bijahu sklopljene, jedna preko druge, tako da je njima titio lice i vrat od zuba Bijeloga Onjaka. A imao je i od ega da se titi. Bijeli Onjak bijae podivljao. Napadao je najosjetljivija mjesta. ovje-ku su od ramena do zapea visili u ritama pode-rani rukavi kaputa, plave flanelske koulje i potkoulje, a i ruke bijahu strano razderane zubima i raskrvavljene. Oba su to uoila na prvi pogled. U iduem tre-nutku Vidon Skot uhvati Bijeloga Onjaka za vrat i odmae ga. Bijeli Onjak se otimao i reao, ali nije pokuavao da bjei i brzo se umirio na otru gospodarevu rije. Mat pomoe ovjeku da ustane. Kad se digao, iza sputenih ruku se ukaza ivotinjske lice Ljepo-te Smita. Goni pasa ga spusti naglo, kretnjom kao da je uhvatio ivu travu.

Ljepota Smit je mir-kao pri svjetlosti fenjera i ogledavao se. Kad ugle-da Bijeloga Onjaka, na licu mu se ukaza uas. U isti as Mat opazi dva predmeta u snijegu. On primae fenjer blie i nogom pokaza svom gos-podaru elini lanac za psa i debelu tojagu. Vidon Skot vidje i klimnu glavom. Niko ne ree ni rijei. Goni pasa poloi ruku na rame Ljepoti Smitu i okrete ga nalijevo krug. Rijei nisu bile potrebne. Ljepota Smit ode. U meuvremenu je voljeni gospodar milovao Bijeloga Onjaka i govorio mu: Pokuao je da te ukrade, zar ne? A ti nisi dozvolio. Eto, vidi, prevario se, zar ne? Sigurno je mislio da ga je zgrabilo sedamna-est avola! smjekao se goni pasa. Bijeli Onjak je, jo naroguen, mumljao i mumljao, dlaka mu se postepeno smirivala, a pri-jazni prizvuk u mumljanju bijae dalek i tanan, ali se stalno pojaavao.

PETI DIO

Prva glava DUGO PUTOVANJE

Neto je visilo u vazduhu. Bijeli Onjak je osjeao da se blii nesrea, ak i prije nego to su se mogli vidjeti opipljivi znaci. Osjeao je na neki nejasan nain da se sprema promjena. Sam nije znao kako ni zato, ali je od samih bogova saznao da e se neto dogoditi. Oni su, ne znajui ni sami kako, odavali svoje namjere psu-vuku, koji je bdio na trijemu kue, tako da im je itao misli, iako nije ulazio u kuu. Sluajte, molim vas! uskliknu goni pasa jedne noi za veerom.

Vidon Skot je oslukivao. Kroz vrata je dopiralo jedva ujno cviljenje, nalik na tiho jecanje. A onda se zau dugo njuenje kad se Bijeli Onjak uvjeravao da je njegov bog jo unutra, da jo nije poao na tajanstveno i samotno bjekstvo. Ja mislim da bi vuk htio s vama ree goni pasa. Vidon Skot uputi svom drugu preklinjui pog-led, iako je rijeima to poricao. Kojega avola e mi vuk u Kaliforniji? upita on. To i ja kaem odgovori Mat. Kojega avola e vam vuk u Kaliforniji? Ali ovo nije zadovoljilo Vidona Skota. inilo se da ga onaj drugi osuuje, ali ne eli da se izjasni. Psi bijelih ljudi se ne mogu mjeriti s njim nastavi Skot. On e ih ubijati im ih spazi. Ako me i ne upropasti parnicama za odtetu, vlasti e mi ga oduzeti i ubiti na elektrinoj stolici. Znam, on je pravi ubica primijeti goni pasa. Vidon Skot ga pogleda sumnjiavo. To nikada ne bi uspjelo ree odluno. Ne bi nikada uspjelo potvrdi Mat. Pa morali biste uzeti ovjeka da naroito pazi na nj. Skotova sumnjiavost se stia. On veselo klimnu. U tiini koja je uslijedila ulo se na vratima tiho cviljenje, a zatim dugo ispitujue njukanje. Nema ta, mnogo vas voli ree Mat. Onaj drugi ga pogleda iznenada razljuen. Do vraga, ovjee! Ja i sam znam ta je naj-bolje! Slaem se s vama, samo... ta samo? dreknu Skot. Samo goni pasa poe tiho, a onda se pre-domisli i nastavi sve ee: Pa ne treba se ljutiti zbog toga. Sudei po tome ta radite, rekao bih da ba i ne znate ta je najbolje. Vidon Skot oklijevae zaas, a onda ree pomirljivo: Tako je, Mate. Nevolja je u tome to ni sam ne znam ta u.

 Pa bilo bi smijeno da povedem toga psa nastavi on poslije jo jedne pauze. Slaem se s vama odgovori Mat, ali ni sada ne zadovolji svoga poslodavca. Ali kako, za ime velikog Sardanapala, on zna da odlazite, eto tome se udim! nastavi goni pasa bezazleno. Ne mogu to da shvatim, Mate odgovori Skot odmahujui tuno glavom. A onda, jednoga dana Bijeli Onjak vidje kroz otvorena vrata sudbonosnu torbu na podu i volje-nog gospodara kako pakuje stvari u nju. Osim toga je dolaenje i odlaenje u inae mirnu atmos-feru kue unijelo neobinu pometnju i nemir. To bijahu nesumnjivi dokazi. Bijeli Onjak je to ve ranije osjeao, a sada je znao. Njegov bog se priprema na novo bjekstvo. Ranije ga nije vodio sa sobom, pa e ga i sada ostaviti. Te noi je zavijao dugo, kao to ine vuci. Isto kao i nekad, dok je jo bio vui, kad je pobjegao iz divljine nazad u selo i nije naao nita osim mjes-ta gdje bijae podignut ator Sivoga Dabra, tako je i sada njuku uperio prema hladnim zvijezdama i jadao im svoju nevolju. U kui su dvojica ljudi upravo bila legla. Opet nee da jede ree Mat sa svoga leaja. Sa leaja Vidona Skota zau se gunanje i komeanje ebadi. Prema onome to je bilo kad ste prvi put otili, sad se ne bih udio da ugine. ebad su se ivo komeala na drugom leaju. Oh! Prestani! uzviknu Skot kroz tamu. Gnjavi gore nego ena. Slaem se s vama odgovori goni pasa, a Vidon Skot nikako nije znao da li mu se on pod-smjehuje. Idueg dana Bijeli Onjak postade jo zabrinutiji i nemirniji. Slijedio je gospodara kud god bi ovaj iao, a nije silazio sa trijema dok je gospodar bio u kui. Kroz otvorena vrata vidio je prtljag na podu. Uz torbu stajahu dvije velike platnene vree i jedan sanduk. Mat je gospodarevu ebad i krz-nenu odjeu zamotavao u votano platno. Bijeli Onjak je cvilio gledajui ta se radi. Neto kasnije stigoe dva Indijanca. Izbliza je gledao kako digoe na ramena gospodarev prtljag i Mat ih povede nizbrdo, nosei posteljinu i torbu. Bijeli Onjak nije poao za njima. Gospodar je jo bio u kui. Poslije izvjesnog vremena Mat se vrati. Gospodar izae i pozva Bijeloga Onjaka u kuu.

 Jadnie moj ree mu blago trljajui mu ui i milujui leda. Ja idem daleko, stari moj, kuda ti ne moe da me slijedi. Hajde sada, zamumljaj mi posljednji put, zamumljaj za rastanak. Bijeli Onjak nije htio da mumlja. Mjesto toga, poslije dugog ispitujueg pogleda, zari njuku izmeu gospodareve mike i trupa. Eno, ve svira! vikao je Mat. S Jukona se uo grubi zvuk sirene rjenog parobroda. Pourite. Ne zaboravite zakljuati prednja vrata. Ja izlazim pozadi. Polazimo! Dvoja vrata se zalupie u isti as i Vidon Skot prieka dok Mat obie oko kue. Iza vrata se ulo tiho cviljenje i jecaji. A zatim, dugo i snano njukanje. Dobro ga uvaj, Mate! ree Skot kad pooe nizbrdo. Pii mi da znam kako mu je. Svakako odgovori goni pasa. Ali ujte ga samo, molim vas! Oba ovjeka zastadoe. Bijeli Onjak je zavijao kao to ine psi kad im umre gospodar. On je izraavao najveu tugu, krici su se penjali para-jui srce, a onda se utiavali u drhtavom jadu, da bi se ponovo javili sve gnjevniji i gnjevniji. "Aurora" bijae prvi parobrod koji je te godine polazio u svijet. Paluba bijae puna srenih pus-tolova i neuspjelih tragaa za zlatom, a svi su oni podjednako eznuli da se vrate u svijet, isto kao to su ranije udili da dou ovamo. Uz dasku kojom se ide na obalu Skot se rukovao s Matom, koji se spremao da se vrati na kopno. Ali Matova ruka olabavi u ruci drugog ovjeka, dok mu oi ostadoe prikovane na neemu iza Skotovih lea. Skot se osvrte da vidi. Nekoliko koraka iza njega stajao je na palubi Bijeli Onjak i posmatrao ga eznutljivo. Goni pasa, iznenaen, psovao je tiho. Skot je samo zaueno gledao. Jeste li zakljuali prednja vrata? upita Mat. Ovaj potvrdi glavom i upita: A ta je sa stranjim vratima? Moete biti sigurni da sam ih zatvorio odgovori Mat revno. Bijeli Onjak je, umiljavajui se, priljubio ui uz glavu ali je ostao na mjestu, ne pokuavajui da se priblii. Morau da ga izvedem na obalu. Mat poe prema Bijelom Onjaku, ali mu ovaj umae. Goni pasa potra, a Bijeli Onjak se provue izmeu nogu nekoliko ljudi. Izmiui i vrda-jui, bjeao je po palubi ne dajui Matu priliku da ga uhvati.

Meutim, kad ga pozva voljeni gospodar, on mu odmah posluno prie. Nee da prie ruci koja ga je mjesecima hranila promrmlja goni pasa negodujui. A vi, vi mu niste nikada davali hranu poslije onih prvih dana kad ste ga pripitomili. avo ga znao kako je dokuio da ste vi gazda. Skot, koji je milovao Bijeloga Onjaka, sae se iznenada i pokaza svjee posjekotine na njuci i rasjeenu kou meu oima. I Mat se sae i opipa trbuh Bijeloga Onjaka. Sasvim smo zaboravili prozor. Sav je isjeen odozdo. Bogami, mora da je skoio pravo kroz staklo. Ali Vidon Skot ga nije sluao. Misli su mu jurile kroz glavu. Brodska sirena "Aurore" davala je posljednji znak pred polazak. Ljudi su hitali niz dasku na obalu. Mat odveza maramu sa svoga vrata i poe da njome vee Bijeloga Onjaka. Skot ga uhvati za ruku. Zbogom, Mate, stari moj! A to se tie vuka, nee morati da mi pie. Vidi, ja sam... ta? dreknu goni pasa. Ne mislite rei da... Upravo to hou da kaem. Evo ti marame. Ja u pisati tebi kako mu je. Mat zastade nasred daske. On vam nee podnijeti klimu! vikao je. Jedino ako ga oiate ljeti! Dasku uvukoe i "Aurora" se odmae od obale. Vidon Skot jo jedanput mahnu na rastanku. A onda se osvrte i nae nad Bijelog Onjaka, koji je stajao pored njega. A sada mumljaj, vrag te odnio, mumljaj! ree mu tapui glavu, koja se umiljavala, i eui polegle ui.

Druga glava JUNA ZEMLJA

Bijeli Onjak se iskrcao iz parobroda u San Francisku. Bio je zaprepaen. U sebi je, dublje od razuma i podsvijesti, silu povezivao s bogovima. Nikad mu bijeli ljudi nisu izgledali toliko udesni bogovi kao kad je koraao klizavim plonicima San Franciska. Kolibe od brvana, koje je poznavao, bijahu zamijenjene visokim graevinama. Ulice su bile pune opasnosti kola, koija, automobila; veli-ki konji vukli su ogromna teretna kola, dok su sre-dinom ulice udovini tramvaji trubili i zvonili pri-jetei poput risova koje je viao u umama sjevera. Sve su to bili izrazi moi. Nad svim tim, iza svega toga, stajao je ovjek, vladao i nadzirao pokazujui, kao i uvijek, svoju vlast nad materi-jom. Sve bijae ogromno i udno. Bio je zastraen. Obuzeo ga je strah. Kao to je svoju siunost i slabanost bio osjetio kad je, kao vui, prvi put doao iz divljine u selo Sivoga Dabra, tako je i sada, ve u zrelo doba, ponosan i snaan, osjetio da je malen i slab. Koliko je samo tu bilo bogova! Zavrtjelo mu se od guve. Ulina buka mu je zagluila ui. Bijae iznenaen strahovitom i beskrajnom jur-njavom i kretanjem stvari. Osjetio je, vie nego ikada, koliko ovisi o voljenom gospodaru i stalno mu bijae za petama, ne gubei ga iz vida ma ta se dogaalo. Ali Bijelog Onjaka je ekalo jo i vie, a ne samo strano privianje grada doivljaj koji ga je, poput more nestvarne i uasne, progonio dugo vremena u snovima. Gospodar ga ostavi u furgo-nu, vezanog lancem u kutu, usred gomile kovega i kofera. Ovdje je sa mnogo larme vladao neki zde-pasti i miiavi bog, bacajui kovege i sanduke na sve strane, vukui ih kroz vrata i stavljajui na gomilu, ili ih grubo i s treskom ubacujui drugim bogovima, koji su ih primali. Bijeli Onjak pomisli da ga je gospodar napus-tio i ostavio u ovom paklu prtljaga ili je pomislio da je naputen, dok ne nanjui gospodareve plat-nene vree i stade da ih uva. Ba je vrijeme da doete zaguna bog vago-na sat kasnije, kad se Vidon Skot pojavio na vrati-ma. Ovo vae pseto ne da mi da taknem vae stvari. Bijeli Onjak izae iz vagona. Bio je zapanjen. Nestalo je runog privienja grada. Vagon je za njega bio samo soba u kui i nita vie. Kad je uao, oko njega se prostirao grad. U meuvre-menu je grada nestalo. Buka mu vie nije brujala u uima. Pred njim se otvorio nasmijan predio, pun sunca, miran i nepokretan. On nije imao vre-mena da se udi preobraaju. Primio ga je kao i sve ostale neobjanjive postupke i djela bogova. Takav je bio njegov obiaj. ekala ih je koija. Neki ovjek i ena pribliie se gospodaru. ena rairi ruke i sklopi ih gospodaru oko vrata ovo je neto opasno! U iduem trenutku se Vidon Skot istrgao iz zagrljaja i rvao se sa Bije-lim Onjakom, koji je reao i ponaao se kao bijesni demon. Sve je u redu, majko govorio je Skot drei vrsto Bijeloga Onjaka i umirujui ga. On je mislio da e mi nanijeti neko zlo, a to ne bi dozvo-lio. Sve e biti dobro. On e se brzo naviknuti.

 A u meuvremenu ja u smjeti da volim svoga sina samo kad u blizini nema njegovog psa nasmija se ona, iako bijae blijeda i ustraena. Posmatrala je Bijeloga Onjaka, a on je reao, roguio se i zloudno gledao. On e nauiti, mora nauiti, i to bez odlaga-nja ree Skot. Blago je govorio Bijelome Onjaku dok ga nije umirio, a onda mu ree otro: Lezi! Lezi dolje! Ovo ga je gospodar bio nauio i Bijeli Onjak poslua, mada oklijevajui i nevoljko. Sada, majko. Skot joj rairi ruke u susret, ali ne skidae oka sa Bijeloga Onjaka. Lezi! upozoravao ga je. Lezi! Bijeli Onjak se kostrijeio, ali bez glasa, diui se pognuto, ali lee nazad gledajui kako se ponav-ljaju one opasne kretnje. Ali ne dogodi se nita loe, kao ni iz zagrljaja nepoznatog boga, koji je uslijedio. Onda vree sa stvarima stavie na kola, nepoznati bogovi i voljeni gospodar se ukrcae, a Bijeli Onjak potra ivahno, as iza kola, a onda opet sav naro-guen uporedo uz konje, opominjui ih kako on pazi da se togod loe ne dogodi bogovima, koje oni tako brzo vuku po zemlji. Poslije etvrt sata koije skretoe kroz kamenu kapiju i uoe u drvored orahovih stabala, ije su grane inile svod i meusobno se ukrtavale. S obje strane su se protezali travnjaci, ije su pros-transtvo tu i tamo prekidali ogromni hrastovi debelih grana. Neto dalje su od svjeeg zelenila njegovane trave odudarale pokoene livade, opa-ljene suncem, smee i zlatne, dok su se jo dalje nalazili tamni bregovi i brdski panjaci. Pri vrhu travnjaka, na uzviici to se uzdizala iz doline, stajala je kua sa dubokim trijemovima i mnogo-brojnim prozorima. Bijeli Onjak nije imao dovoljno vremena da sve to vidi. im su kola ula na imanje, napade ga ovarski pas blistavih oiju i iljate njuke oprav-dano ogoren i gnjevan. Pas je utrao izmeu nje-ga i gospodara i preprijeio mu put. Bijeli Onjak ne zarea u znak opomene, ali mu se dlaka nakostrijei kad jurnu da izvri smrtonosni napad. Ali napad ne bi izvren. On zastade, nezgrapno zadr-avajui ukoenim nogama sopstveni zalet, tako da gotovo sjede na stranje noge, jer je na svaki nain elio da izbjegne sudar sa psom, koga je poao da napadne. To bijae enka, a zakon njego-ve vrste je postavio ogradu izmeu njih. Da bi je napao, on bi morao da prekri sopstveni nagon. S ovarkom bijae drukije. Budui enka, ona nije osjeala takav nagon. S druge strane, ona je kao ovarski pas posjedovala naroito razvijeno strahovanje od divljine, a osobito od vuka. Bijeli Onjak bijae za nju vuk, vjeiti pljaka koji je upadao meu stado, sve

do vremena kad je prve ovce savio i uvao neki od njenih pradavnih pre-daka. A sada, kad se on zaustavio u naletu i ukoio da izbjegne sudar, ona skoi na nj. On i nehotice zarea kad osjeti njene zube na svojoj pleki, ali ne uini nita da je povrijedi. Izmae se ukruenih nogu i pokua da je obie. Pokuavao je lijevo i desno, vrtio se i vrdao ali mu nita ne pomoe. Ona mu je stalno bila na putu. Ovamo, Koli! pozva je nepoznati ovjek u koiji. Vidon Skot se nasmijao. Nema veze, oe. To mu je dobra lekcija. Bijeli Onjak e morati da naui mnogo toga, a sad upra-vo poinje. On e se ve prilagoditi. Koija ode naprijed, a Koli zaprijei put Bije-lom Onjaku. Pokuao je da pree siavi s puta i trei naokolo po travnjaku, ali se ona kretala po manjem krugu i uvijek ga je prestizala i doekiva-la sa dva reda sjajnih zuba. On poe nazad i nao-kolo po drugom travnjaku, ali ga ona opet pres-tie. Koija je daleko odvela gospodara. Bijeli Onjak je spazi gdje nestaje meu drveem. Poloaj bijae oajan. Ponovo pokua da tri ukrug. Ona poe za njim trei velikom brzinom. A onda se on iznenada okrete i doeka je. To je bilo staro lukavstvo u borbi. Sudarie se rame o rame. Ona se preturi i ne samo to. Trala je tako brzo da se sada kotrljala, as na leima, as porebarke, nastojei da se zaustavi, grebui apama po ljunku i skiei gnjevno zbog povrijeenog ponosa. Bijeli Onjak nije gubio vrijeme. Put bijae slo-bodan, a on je samo to elio. Koli potra za njim stalno urlajui. Put bijae ravan, a kad je trebalo potrati, mogla je da naui kojeta od Bijelog Onja-ka. Trala je pomamno i histerino, napreui se do krajnosti, odajui svakim skokom napor koji je inila; a za to vrijeme je Bijeli Onjak glatko izmi-cao, bez naprezanja, klizei iznad tla poput aveti. On sustie koiju kad je zala za kuu do kol-skog ulaza. Koija se zaustavila i gospodar je silazio. U tom trenutku, trei jo punom brzinom, Bijeli Onjak iznenada osjeti napad sa strane. Prema njemu je jurio lovaki pas. Bijeli Onjak pokua da ga doeka, ali je trao suvie brzo, a pas bijae preblizu. Udari ga porebarke, a kako je bio u zaletu i nije oekivao udarac, Bijeli Onjak pade i preturi se. Uspravi se na noge kao suto olienje zloe poleglih uiju, zarozanih usana, zgrena nosa i kljocnu zubima tako da mu onjaci za dlaku promakoe vrat lovakog psa. Gospodar je prilazio trei, ali bijae prilino daleko. Ovaj put je Koli spasila ivot lovakom psu. Koli stie prije nego to je Bijeli Onjak uspio da zada smrtonosan udarac, upravo u trenutku kad je skoio. Bila je prevarena i prestignuta u tranju, a da se ne govori kako je surovo bila oborena na ljunak, te je sad njen dolazak bio kao pravi uragan rezultat uvrijeenog dostojanstva, pravednog gnjeva i nagonske mrnje prema tome pljakau iz divljine. Pod pravim uglom je nalet-jela na Bijeloga Onjaka i udarila ga s boka upra-vo u trenutku kad je skakao, pa je opet pao i prevr-nuo se.

Tada stie i gospodar i jednom rukom zadra Bijelog Onjaka, dok mu je otac odazvao pse. Rekao bih da je ovo suvie topao doek za jednog usamljenog vuka s Arktika ree gospodar dok se Bijeli Onjak smirivao pod rukom koja ga je milovala. U cijelom ivotu je samo jedanput bio oboren, a sada su ga sruili dva puta za trideset sekundi. Koija se odveze, a iz kue izae jo nekoliko nepoznatih bogova. Neki od njih su s puno poto-vanja stajali podalje, ali dvoje, i to ene, ponovie onaj neprijateljski in savivi gospodaru ruke oko vrata. Meutim, Bijeli Onjak se poe navikavati da to trpi, jer glasovi koje su bogovi isputali zaci-jelo nisu bili opasni. Ipak ih on opomenu rea-njem, a to uini i gospodar rijeju. U takvim pri-likama bi se Bijeli Onjak priljubio uz gospo-dareve noge, a ovaj ga je umirivao tapanjem po glavi. Lovaki pas je na zapovijed "Dik! Lezi!" poao uz stepenice i legao na kraju trijema, stalno reei i mrko gledajui doljaka. Koli bijae povjerena brizi jedne ene-boga, koja joj je obje ruke savila oko vrata i milovala je; ali Koli bijae zgranuta i zabrinuta, nemirno je cviljela, ogorena to se doz-voljava prisustvo toga vuka, osvjedoena da bogovi grijee. Svi bogovi krenue uz stepenice da dou u kuu. Bijeli Onjak je u stopu pratio gospodara. Dik je reao na trijemu, a Bijeli Onjak se na ste-penicama kostrijeio i odgovarao mu na isti nain. Uvedi Koli i ostavi njih dvojicu neka raspra-ve meu sobom predloi Skotov otac. Tako e se sprijateljiti. Onda bi Bijeli Onjak, da dokae prijateljst-vo, morao da bude glavni oaloeni na pogrebu nasmija se gospodar. Stariji Skot pogleda s nevjericom prvo Bijelog Onjaka, pa Dika, a zatim se obrati sinu: Zar misli da bi... ? Vidon Skot potvrdi glavom. Upravo to mis-lim. Dik bi bio preklan za minutu, najkasnije za dvije. Zatim se obrati Bijelome Onjaku: Ovamo, vue! Ti e morati u kuu. Bijeli Onjak je uz stepenice i preko trijema koraao ukruenih nogu i vrsto ispravljena repa, pazei da ga Dik ne napadne s boka, u isto vrijeme spreman da doeka bilo kakvu nepoznatu strahotu koja bi mogla da navali na nj iz kue. Ali nita slino se ne pojavi, a kad ue, on se paljivo osvrte na sve strane, ali ne vidje nita opasno. Zatim, uzdahnuvi, lee zadovoljno pored gospodarevih nogu posmatrajui ta se dogaa, spreman da

sva-kog asa skoi i bori se na ivot i smrt sa svim stra-hotama koje su se mogle kriti ispod kunoga krova.

Trea glava IMANJE BOGOVA

Bijeli Onjak se ve po svojoj prirodi lako prilagoavao, a i mnogo je putovao pa je znao koliko je to potrebno. Ovdje na Sijera Visti, kako se zvalo imanje sudije Skota, Bijeli Onjak se ubrzo osjeao kao kod kue. Vie nije bilo ozbiljnih neprilika sa psima. Oni su znali mnogo vie o navikama bogo-va s juga nego on, a priznali su njegovo prisustvo kad su vidjeli da je s bogovima uao u kuu. Iako je bio vuk i mada se neto slino nikad nije doga-alo, bogovi su odobrili njegovo prisustvo, a oni, psi tih bogova, mogli su samo da to prihvate. Dik je u poetku doivio nekoliko neprijatnih susreta, dok nije mirno primio Bijeloga Onjaka kao novoga lana domainstva. Da je bilo po Dikovom, oni bi postali dobri prijatelji, ali Bijeli Onjak nije bio sklon prijateljstvu. Od pasa je traio samo da ga ostave na miru. Cijeloga ivota bijae izdvojen od svoje vrste, pa je elio da tako i ostane. Nije volio da mu se Dik pribliuje, pa bi ga reanjem tjerao od sebe. Na sjeveru je nauio da ne smije dirati gospodareve pse i to nije zaborav-ljao. Ipak je teio za samoom i tako je ignorisao Dika da se ova dobroudna ivotinja konano okanila i za nj se zanimala isto toliko kao za stub za vezanje konja kod staje. Drukije se ponaala Koli. Pomirila se s nje-govim prisustvom jer takva bijae volja bogova, ali to nije bio razlog da ga ostavlja na miru. Njeno bie bilo je proeto sjeanjem na bezbrojne zloine to su ih on i njegovi preci poinili protiv njenih predaka. Opustoeni torovi ne mogu se zaboraviti za jedan dan, ak ni za jedno pokoljenje. Sve je to nju nagonilo i podbadalo na osvetu. Ona nije mogla da se opire volji bogova, ali joj to nije smeta-lo da mu sitnim pakostima zagorava ivot. Dije-lilo ih je prastaro neprijateljstvo, a ona se brinula da se to ne zaboravi. Tako je Koli, zahvaljujui okolnosti to je bila enka, mogla da zlostavlja Bijeloga Onjaka. Nagon mu nije dozvoljavao da je napadne, dok je zbog njene upornosti nije mogao ignorisati. Kad bi ga napala, podmetnuo je njenim zubima svoju ple-ku, zatienu krznom, i dostojanstveno se uda-ljavao ukruenih nogu. Kad bi ga napala ee, bio je prisiljen da se kree ukrug izlaui joj pleku, odvrativi glavu na drugu stranu s izrazom dosade i strpljivosti. Ponekad bi, meutim, osjetio njene zube pozadi, to bi ubrzalo njegovo nimalo dostojanstveno odstupanje. Ignorisao je njeno pri-sustvo kad

god bi mogao i trudio se da joj se ukla-nja s puta. Kad bi je vidio ili uo da dolazi, ustajao bi i udaljavao se. Bijeli Onjak je morao da naui jo mnogo stvari. ivot na sjeveru bijae sasvim jednostavan u poreenju sa sloenim odnosima na Sijera Visti. Morao je, najprije, da upozna gospodarevu poro-dicu. O tome je ve neto znao. Kao to su Mit-Sah i Klu-Ku pripadali Sivome Dabru i dijelili s njim hranu, vatru i ebad, tako su sada na Sijera Visti svi stanovnici pripadali njegovom voljenom gospo-daru. Ipak je bilo razlike, i to mnogo. Sijera Vista bijae mnogo prostranija nego ator Sivoga Dabra. Trebalo je voditi rauna o mnogima. Tu je ivio sudija Skot i njegova ena. Bile su i dvije gospo-dareve sestre, Bet i Meri. Pa onda njegova ena Alis i djeca Vidon i Mod, maliani od etiri i est godina. Nikome nije bilo mogue da mu govori o njima, a i sam nije znao niti je mogao ita znati o rodbinskim vezama i odnosima. Ipak je brzo shva-tio da svi ovi pripadaju gospodaru. Onda je posmatrajui, kad god mu se za to pru-ila prilika, prouavajui akcije, govore i same into-nacije glasa, postepeno shvatio prisnost i stepen naklonosti to su ga uivali kod gospodara. Bijeli Onjak im je prilazio prema tom ustaljenom mjer-ilu. Cijenio je ono to je cijenio i gospodar. Volio je i paljivo uvao sve to je gospodaru bilo drago. Tako je bilo s njegovo dvoje djece. Nikad nije volio djecu. Mrzio je njihove ruke i bojao ih se. Sjeao se gorkih iskustava s njihovom okrutnosti i nasiljem iz vremena koje je proivio u indijan-skom selu. Kad mu Vidon i Mod prioe prvi put, on zloudno zarea opominjui ih. Gospodareva otra rije i uka privolie ga da primi njihovo milovanje, iako je mumljao i mumljao pod nji-hovim ruicama, mada to nije liilo na predenje. Kasnije je uoio da gospodar veoma voli djecu. Od tada nije vie bila potrebna rije ili uka da im dozvoli milovanje. Ipak Bijeli Onjak nije pokazivao prevelike znake ljubavi. Gospodarevoj djeci se preputao poteno, mada preko volje, i trpio je njihovu igru kao to ovjek podnosi bolnu operaciju. Kad vie ne bi mogao da izdri, ustajao bi i odluno ih naputao. Ali poslije izvjesnog vremena je ak zavolio djecu. Ni tada to nije pokazivao. Nije im prilazio. S druge strane, nije bjeao kad bi mu djeca prilazila, nego bi ih ekao. A jo kasnije, oi bi mu zadovoljno zasjale kad bi vidio da mu pri-laze, a alostio se im bi ga napustila da se zabave neim drugim. Sve ovo bijae pitanje razvoja i zahtijevalo je vremena. Slijedei po vrijednosti, poslije djece bio je sudija Skot. Vjerovatno su za ovo postojala dva razloga. Kao prvo, on je bio, bez sumnje, vrijedna gospodareva svojina, a zatim se nije nametao. Bijeli Onjak je volio da lei pored njegovih nogu dok bi ovaj itao novine na irokom trijemu, poastivi Bijelog Onjaka s vremena na vrijeme pogle-dom ili rijeju lako podnoljivim znacima da priznaje njegovo prisustvo i postojanje. Ali sve to se dogaalo kad je gospodar bio odsutan. A im bi se pojavio, za Bijelog Onjaka nije postojao niko drugi.

Bijeli Onjak je svim lanovima porodice doz-voljavao da ga miluju, iako im nikada nije pruio ono to je davao gospodaru. Nikakvo njihovo milo-vanje nije moglo da izazove mumljanje puno ljubavi, niti su ga mogli privoljeti da se pribije uz nekoga od njih. Takav dokaz zaborava i predava-nja, izraz potpunog povjerenja, bio je rezervisan samo za gospodara. U stvari, on je sve lanove porodice posmatrao jedino kao gospodarevu svo-jinu. Takoe je Bijeli Onjak brzo shvatio kakva razlika postoji izmeu lanova porodice i posluge. Sluge su ga se bojale, a on se uzdravao da ih ne napadne samo s toga to je i njih smatrao gospo-darevom svojinom. Izmeu Bijelog Onjaka i njih vladala je neutralnost i nita vie. Oni su kuhali za gospodara, prali posue i obavljali razne druge poslove, isto kao to je inio Mat na Klondajku. Oni su, jednom rijeju, pripadali domainstvu. Izvan domainstva je bilo jo vie stvari koje je Bijeli Onjak morao da naui. Gospodarevo imanje bilo je prostrano, ali je i ono imalo svoje granice. Granicu zemljita inila je cesta. Napolju je bilo zajedniko dobro svih bogova putevi i ulice. Zatim, iza drugih ograda su bila imanja ostalih bogova. Mnotvo zakona je upravljalo svim tim stvarima i odreivalo kako se treba ponaati, a on nije poznavao jezik bogova niti je mogao da ui na drugi nain osim iskustvom. Povodio se za svojim prirodnim porivima sve dok ga ne bi naveli da pre-kri neki zakon. Kad bi to ponovio nekoliko puta, nauio bi zakon i kasnije bi ga potovao. Najjau ulogu u tome uenju igrala je gospo-dareva uka ili prijekor. Budui da je neizmjerno volio gospodara, uka bi ga boljela vie nego batine to ih je dobijao od Ljepote Smita i Sivoga Dabra. Od njihovih batina boljelo je samo tijelo, a duh je i dalje likovao, divan i nepobjediv. Gospoda-reva uka nije nanosila bolove tijelu, bila je uvi-jek preblaga da bi ga mogla povrijediti, ali je prodirala duboko. Bila je izraz gospodarevog neo-dobravanja, i duh Bijeloga Onjaka je patio zbog nje. uke su uistinu bile veoma rijetke. Dovoljan bijae gospodarev glas. Po glasu bi Bijeli Onjak znao da li je postupio ispravno ili nije. Po glasu je ravnao svoje ponaanje i podeavao radnje. To bijae putokaz po kojemu se upravljao i uio obiaje nove zemlje i novog naina ivota. Na sjeveru pas bijae jedina pripitomljena ivotinja. Sve ostale su ivjele u divljini i, ako nisu bile strane, predstavljale su zakonit plijen sva-kog psa. Cijeloga ivota je Bijeli Onjak lovio ive stvari sebi za hranu. Nije mogao da shvati da je na jugu drukije. Morao je stoga da ui odmah im je doao u dolinu Santa Klara. Lutajui jednom rano ujutro oko kue, nabasa na pile koje je bilo pobjeglo iz kokoinjca. Prirodni nagon je upuivao Bijeloga Onjaka da ga pojede. Nekoliko skokova, sijevanje zuba, uplaeni krik i on epa pustolovno pile. Ono je bilo uhranjeno, debelo i mekano. Bijeli Onjak se obliznu i zakljui da je to bio dobar zalogaj.

Kasnije u toku dana naie pored staje na jo jedno zalutalo pile. Jedan od sluga pritra u pomo. On nije poznavao soj Bijeloga Onjaka i stoga se posluio samo laganom kandijom. Poslije prvog udarca, Bijeli Onjak ostavi pile i poe na ovjeka. Moda bi ga bila zaustavila tojaga, ali ne i bi. Bezglasno, bez uzmicanja, primi u naletu i drugi udarac, a kad skoi momku za vrat, ovaj vrisnu "Boe moj!" i zatetura unazad. Ispusti kandiju i pokri rukama grlo. Otri zubi mu razderae podlakticu, sve do kosti. ovjek bijae grdno uplaen. Slugu nije toliko ustravila divlja ud Bijeloga Onjaka koliko njego-va bezglasnost. Stalno titei vrat i lice razderanom i okrvavljenom rukom, pokua da se povue u ambar. Slabo bi se proveo da se na popritu nije pojavila Koli. Kao to je ranije spasla ivot Diku, tako je sada spasla i slugi. Ona jurnu na Bijeloga Onjaka obuzeta divljim gnjevom. Ona je bila u pravu. Znala je bolje nego lakomisleni bogovi. Opravdane bijahu sve njene sumnje. Stari razboj-nik je opet poeo svoju nekadanju rabotu. Sluga pobjee u ambar, a Bijeli Onjak ustuk-nu pred Kolinim opasnim zubima podmeui joj plee i trei ukrug. Ali Koli nije poputala, kao to je obino inila poslije propisne lekcije. Napro-tiv, bijae uzbuenija i gnjevnija tako da na kraju Bijeli Onjak okai svoje dostojanstvo o klin i pob-jee preko polja. Nauie on da ne dira kokoi ree gospodar. Meutim, ja mu ne mogu objasniti sve dok ga ne uhvatim na djelu. Dva dana poslije toga dogodilo se opet, ali u mnogo irim razmjerama nego to je gospodar mogao da predvidi. Bijeli Onjak je paljivo posmatrao kokoinjac i navike pilia. U noi, poto je perad pola da spava, on se popne na gomilu nedavno dovuene grae. Otuda se vinu na krov peradarnika, pree preko sljemenjae i uskoi u prostor ograen za ivinu. as kasnije ue u pera-darnik i poe pokolj. Kad ujutro gospodar izae iz kue, doeka ga pedeset bijelih leghorna, koje je sluga poredao na trijemu. On tiho zazvida prvo od uda, a zatim udivljeno. Doeka ga i Bijeli Onjak, ali bez ikak-vog znaka stida ili krivnje. Ponosito je stajao, kao da je zaista izvrio zasluno i pohvalno djelo. Nije bio svjestan krivnje. Gospodaru se stisnue usne pred neprijatnim zadatkom. Poe otro da grdi nesvjesnog krivca, a u grlu mu ne bijae niega osim boanskog gnjeva. Snano je amarao Bijelo-ga Onjaka i gurao mu njuku prema poklanim kokoima. Bijeli Onjak vie nikada nije napadao koko-injac. To se protivilo zakonu, a sada je to znao. Onda ga gospodar povede u ivinarnik. Kad vidje kako mu iva hrana lepra ispred nosa, Bijeli Onjak po svom prirodnom nagonu htjede da sko-i. Posluao je nagon, ali ga zaustavi gospodarev glas. Tako on naui zakon prije nego to napusti ivinarnik i ne osvrtae se vie za kokoima, kao da ih nije ni bilo. Nikada se ne moe odviknuti pas koji pone da kolje kokoi. Sudija Skot je tuno odmahivao glavom sjedei za rukom, dok mu je sin priao kakvu je lekciju dao

Bijelome Onjaku. Kad se jednom navikne i okua krv... On opet tuno odmahnu glavom. Ali Vidon Skot se nije sloio s ocem. Zna li ta u uraditi? upita on na kraju. Zatvoriu Bijeloga Onjaka cijelo popodne meu kokoi. Ali pomisli samo na kokoi! bunio se sudija. tavie, nastavi sin za svako pile to ga zakolje platiu dolar u zlatu. Trebalo bi odrediti globu i za oca primijeti Bet. Sestra je podra i za stolom se zaori glasno odobravanje. Sudija Skot klimnu glavom u znak pristanka. Odlino! Vidon Skot zastade malo dok se sjeti. A onda, ako u toku popodneva Bijeli Onjak ne bude dirao kokoi, za svakih deset minuta pro-vedenih u ivinarniku, ti e mu po jedanput rei, ozbiljno i dostojanstveno, kao da sjedi u sudu i sveano proglaava presudu: "Bijeli Onjae, ti si pametniji nego to sam mislio!" Sa pogodnih skrivenih mjesta posmatrali su ta e se dogoditi. Poraz bijae potpun. Kad ga je gospodar zatvorio u dvorite i napustio, Bijeli Onjak lee i zaspa. Jednom se die i poe do valova da se napije vode. Na pilie se nije ni osvr-tao. Ponaao se kao da ih uopte nema. U etiri sata se zaleti i skoi na krov kokoinjca, otuda se spusti na zemlju i poe polako prema kui. On je nauio zakon. A na trijemu, pred oduevljenim lanovima porodice, sudija Skot, gledajui u oi Bijelome Onjaku, izree esnaest puta polagano i sveano: Bijeli Onjae, ti si pametniji nego to sam mislio! Meutim je mnotvo zakona zbunjivalo Bijelog Onjaka i dovodilo ga esto u nepriliku. Nauio je da ne smije dirati kokoi koje pripadaju drugim bogovima. Nije smio napadati ni make, zeeve i urane. U stvari, kad je tek djelimino nauio zakon, inilo mu se da ne smije dirati nikakvo ivo bie. Na panjaku su mu prepelice mogle bez bojazni leprati pred nosom. Iako napet i uzdrhtao od revnosti i elje, savladao je sopstveni instinkt i ostajao miran. Pokoravao se volji bogova. A onda, jednoga dana, opet na panjaku, vidje kako Dik goni divljeg zeca. Gledao je i gospodar i nije mu branio. tavie, podsticao je i Bijeloga Onjaka da mu se pridrui. Tako je nauio da nije zabranjeno loviti divlje zeeve. Konano je shvatio cijeli zakon. Izmeu njega i svih domaih ivotinja ne smije da bude neprijateljstava. Mora se odrati bar neutralnost ako ve ne i prijateljstvo. Ali dru-ge ivotinje vjeverice, prepelice i zeevi bijahu stvorovi divljine koji nikada nisu prili ovjeku i priznali njegovu vlast. Oni bijahu zakonit plijen svakog psa. Bogovi su titili jedino pripitomljene i njih nije bilo dozvoljeno ubijati. Bogovi su odlui-vali o ivotu i smrti svojih podanika i ljubomorno su uvali tu vlast.

ivot u dolini Santa Klara bijae sloen u poreenju sa jednostavnim odnosima koji su vladali na sjeveru. Zamreni ivot civilizacije zahtijevao je, na prvom mjestu, vladanje sobom i savlaivanje ponaanje delikatno poput pauine, a istovreme-no kruto kao elik. ivot je imao hiljadu lica, a Bijeli Onjak uvidje da ih mora sve upoznati. Kad je, trei za koijom, poao u grad San Hoze, zvje-rajui ulicom kad bi koija zastala, pored njega je prolazio ivot dubok, irok i raznolik, draei stalno njegova ula, zahtijevajui da se stalno prilagoava i saobraava i prisiljavajui ga, gotovo uvijek, da potiskuje prirodne porive. U mesarama je meso visilo tako da bi ga mogao dohvatiti. Nije smio dirati to meso. U kua-ma koje je gospodar posjeivao bilo je maaka i njih je morao ostavljati na miru. Svugdje je bilo pasa koji su reali na nj, a on nije smio napadati. Na prepunim plonicima bilo je mnotvo ljudi iju je panju privlaila njegova pojava. Oni bi zastali da ga vide, pokazivali ga prstom, ispitivali, govo-rili mu i, to je najgore, dodirivali ga. Morao je da otrpi sve te opasne dodire nepoznatih ruku. Uspijevalo mu je da sve to otrpi. ak vie nije bio nespretan ni obuzet sam sobom. Ponosito je pri-mao panju koju mu je poklanjalo mnotvo nepoz-natih bogova. Njihovu snishodljivost primao je sa snishodljivou. Ipak je neto u njemu spreavalo veu bliskost. Milovali su ga po glavi i prolazili zadovoljni zbog svoje smionosti. Nije sve bilo lako Bijelome Onjaku. Trei za koijom na prilazima San Hozeu, susretao je djeake, koji su obiavali da ga gaaju kamenjem. A on je znao da ih ne smije progoniti i obarati. Tako je morao da vri nasilje nad sopstvenim instinktom samoodranja. On je to inio, jer je postajao pitom i pripremao se za civilizaciju. Ipak Bijeli Onjak nije bio sasvim zadovoljan takvim stanjem stvari. Nije poznavao apstraktnih ideja pravde i potene igre. Uza sve to je postojalo neko osjeanje pravednosti u ivotu i to osjeanje u njemu je negodovalo zbog nepravde, koja mu ne dozvoljava da se brani od onih to su bacali kame-nje na nj. Zaboravio je da su, po savezu izmeu njega i bogova, ovi morali da se brinu za njega i da ga brane. Ali jednoga dana gospodar iskoi iz koije s biem u ruci, pa iiba djeake koji su bacali kamenje. Poslije ga vie nisu gaali, a Bijeli Onjak je razumio i bijae zadovoljan. Doivio je jo neto slino. Oko jedne krme, na putu prema gradu, upravo na raskru, bila su tri psa, koja su obiavala da ga napadnu svaki put kad je prolazio. Poznajui njegov nain borbe, gospodar mu je stalno ponavljao da ne smije napa-dati. Stoga se Bijeli Onjak uvijek nalazio u nepri-lici kad god bi prelazio raskre. Poslije prvog napada bi reanjem zadravao pse na pristojnom rastojanju, ali oni bi trali za njim i vrijeali ga kavenjem i kevtanjem. To je trajalo izvjesno vri-jeme. Ljudi iz krme su ak podsticali pse da napadnu Bijeloga Onjaka. Jednoga dana ih otvo-reno napujdae. Gospodar zaustavi koije. Dr' ih! ree on Bijelome Onjaku.

Bijeli Onjak nije mogao da povjeruje. Pogle-dao je gospodara pa onda pse. A zatim opet upitno pogleda gospodara. Gospodar potvrdi glavom. Dr' ih, stari moj! Pojedi ih! Bijeli Onjak nije vie oklijevao. Okrete se i bez glasa skoi meu neprijatelje. Sva tri psa se suprotstavie. Nastade glasno reanje, mumlja-nje, kljocanje zubima i guva tjelesa. Podie se praina i sakri poprite borbe. Ali ve za nekoliko trenutaka dva su se psa koprcala na tlu, a trei je bjeao glavom bez obzira. Preskoio je jarak, provukao se kroz plot i zagrabio preko polja. Bijeli Onjak ga je slijedio vuijim korakom i vuijom brzinom, otro i bezglasno. Stie ga nasred polja, obori i zakla. Poslije ovog trostrukog ubistva prestadoe uglavnom neprilike s psima. Po cijeloj dolini pue glas o dogaaju, pa se ljudi pobrinue da njihovi psi ne dosauju Borbenom vuku.

etvrta glava ZOV VRSTE

Prolo je vie mjeseci. U junoj zemlji bilo je mnogo hrane, a nije trebalo raditi, tako da je Bijeli Onjak ivio sreno u slasti i lasti. Nije se samo geografski nalazio na jugu ve je doivljavao i jug svoga ivota. Ljudska dobrota grijala ga je poput sunca i on je ivio kao cvijet zasaen u plodnu zemlju. Ipak se razlikovao od ostalih pasa. Poznavao je zakon, ak i bolje nego psi koji nisu znali za drugi nain ivota i tano se drao njegovih propisa, iako se u njemu mogla naslutiti skrivena surovost, kao da je jo bio proet divljinom i da je u njemu spa-vao vuk. Nikada nije prijateljevao s ostalim psima. ivio je i ranije izdvojen od sopstvene vrste, pa je tako i nastavio. Dok je bio vui, proganjao ga je Lip-lip i opor tenadi. Tada i u danima provede-nim kod Ljepote Smita, ispunjenim borbom, raz-vila se u njemu odvanost prema psima. Prirodni tok njegovog ivota bio je izmijenjen i on se, odvrativi od sopstvene vrste, pribliio ovjeku. Osim toga, svi psi u junoj zemlji su ga sum-njiavo posmatrali. On je u njima izazivao instink-tivni strah pred divljinom, tako da su ga doeki-vali reanjem i s ratobornom mrnjom. A on bijae nauio da ne mora na njih troiti svoje zube. Openito, bijahu

dovoljni ogoljeli onjaci i zarozane usne da zaustave psa koji bi larmajui jurio da ga napadne. Jedinu nepriliku za Bijeloga Onjaka pred-stavljala je Koli. Nije mu davala ni trenutka mira. Ona se nije pokoravala zakonu kao to se poko-ravao on. Opirala se svim gospodarevim nastoja-njima da je sprijatelji sa Bijelim Onjakom. U nje-govim uima odzvanjalo je njeno resko i uzbueno reanje. Nikad mu nije oprostila pokolj pilia i stalno je vjerovala da ima zle namjere. Za nju je predstavljao krivca i prije poinjenog djela, pa se tako i ponaala prema njemu. Postala je prava napast za njega, slijedei ga kao policajac oko staja i po imanju, podiui larmu, indignirana i gnjevna, im bi on radoznalo samo pogledao golu-ba ili pile. On je najvolio da je ignorie na taj nain to bi legao, naslonio glavu na prednje ape i pra-vio se da spava. Nju bi to uvijek zapanjilo i uutkalo. Osim Koli, sve je Bijelome Onjaku bilo potaman. Nauio je da se savlada i postie ravnoteu i poznavao je zakon. Postigao je staloenost, mir-nou i filozofsku strpljivost. Nije vie ivio u nepri-jateljskoj sredini. Vie nije na nj svugdje vrebala opasnost, pov-reda i smrt. S vremenom je izblijedio pojam nepoz-natog kao strahote i stalno prisutne prijetnje. ivot mu bijae udoban i lak. Tekao je mirno, bez straha i neprijatelja. Nije ni primjeivao da nema snijega. Da je mislio o tome, pomislio bi sigurno da je nastupilo neobino dugo ljeto, ali ovako je samo podsvjesno i maglovito osjeao da nema snijega. Na isti nain je, naroito kad bi za ljetne ege trpio od sunca, osjeao nejasnu tenju za sjeverom. Ovo se manifestovalo samo kao nemir i nelagodnost a da ni sam nije znao zbog ega. Bijeli Onjak nije nikada rado odavao sopstvena osjeanja. Osim priljubljivanja uz gospodara i prijateljskog prizvuka u mumljanju, nije poznavao neki drugi nain kako da izrazi svoju ljubav. Ipak mu je bilo dano da naui jo i trei nain. Uvijek bijae osjetljiv na smijeh bogova. Smijeh ga je nagonio u ludilo, inio je da mahnita od gnjeva. Ali on nije mogao da se ljuti na voljenog gospodara i, kad je taj bog odluio da mu se smije dobroudno ga zadirkujui, on bijae zabezeknut. Osjeao je kako ga bocka i ee stari gnjev, koji se budio u njemu, ali se bunio protiv ljubavi. Nije mogao da se ljuti, a ipak je morao neto da uini. U prvi as se drao mudro, a gospodar se sve vie smijao. Onda je pokuao da se jo vie uozbilji, a smijeh postade jai. Na kraju gospodarev smijeh razbi njegovu ozbiljnost. Vilice mu se lako razdvojie, usne se zadigoe malo, a oi mu poprimie podrug-ljiv izraz, koji je odavao vie ljubav nego humor. Nauio je da se smije. Isto tako je nauio da se igra s gospodarem, da ga ovaj obori i prevrne mnogim trikovima. Za uzvrat se pravio da je ljut, kostrijeio se i divlje reao, kljocao ba kao da ima ubilake namjere. Zubi su mu se uvijek sklapali hvatajui vazduh. Na kraju takve igre, poslije brzih udaraca, zahva-ta, skljocanja i reanja, oni bi iznenada zastali, udaljili se nekoliko metara jedan od drugoga, te bi se posmatrali. A zatim, isto tako iznenada kao to

se sunce najednom pojavljuje na olujnom moru, poeli bi da se smiju. Ovo bi se uvijek zavravalo tako da gospodar rukama ogrli vrat i plea Bije-loga Onjaka, koji bi pjevuio i mumljao izraava-jui tako svoju ljubav. Niko drugi se nikad nije igrao sa Bijelim Onjakom. On to nije htio. Drao se dostojanstve-no, a kad bi neko pokuao, opominjue reanje i nakostrijeena griva bijahu nalik na sve, samo ne na igru. Ako je to i dozvoljavao gospodaru, ipak nije bilo razloga da se ponaa kao obino pseto, da voli svakoga i slui svakome za igru i zabavu. Volio je punim srcem i nije htio da dijeli ni sebe ni svoju ljubav. Gospodar je esto izjahivao, a Bijelom Onjaku bijae najvanija dunost u ivotu da ga prati pri takvim izletima. Na sjeveru je vjernost pokazivao argatujui u amovima, ali ovdje nije bilo sanki niti su psi nosili teret. Tako je pokazivao privrenost na nov nain, trei uz gospodarevog konja. Ni naj-dui dan ga nije mogao zamoriti. Gazio je vuijim korakom, laganim, neumornim i bez napora i, poslije pedeset pretranih milja, kaskao je neu-morno ispred konja. Ovo jahanje je navelo Bijeloga Onjaka da ost-vari jo jedan vid izraavanja znaajan po tome to se njime posluio samo dva puta u ivotu. Prvi put se to dogodilo kad je gospodar htio da vatrenog pastuha naui kako se kapija otvara i zatvara a da jaha ostane u sedlu. Mnogo puta je tjerao konja uz kapiju i pokuavao je da je zatvori, ali se konj pla-io, uzmicao i bjeao. Bio je plaljiv i sve se vie uzbuivao. Kad se propinjao, gospodar ga je mamuzama prisiljavao da prednje noge spusti na zemlju, na to bi poeo da se rita stranjim nogama. Bijeli Onjak je sve zabrinutije posmatrao ta se dogaa, a kad vie nije mogao da podnese, skoio je pred konja i zalajao divlje i opominjui. Iako je i kasnije pokuavao da laje i gospodar ga u tome hrabrio, uspjelo mu je samo jo jedan-put, ali ne u prisustvu gospodara. U trku preko livade konj bijae naiao na zeca, koji mu je izne-nada skoio pred noge. Naglo je skrenuo, spotakao se i pao na tle tako da je gospodar slomio nogu. Bijeli Onjak gnjevno skoi za vrat nemirnome konju, ali ga zadra gospodarev glas. Kui! Idi kui! govorio mu je gospodar poto je ustanovio kako je povrijeen. Bijeli Onjak nije bio sklon da ga ostavi. Gospodar je htio da napie poruku, ali je uzalud po depovima traio papir i olovku. Ponovo je naredio Bijelom Onjaku da ide kui. Ovaj ga je udno posmatrao, uputio se, a zatim se vratio i tiho zacvilio. Gospodar mu je govorio, blago ali ozbiljno, a on je naulio ui i sluao s bol-nom panjom. U redu je, stari, ti samo tri kui tako mu je govorio. Poi kui i reci im ta mi se dogodilo. Idi kui, vue! Idi kui! Bijeli Onjak je znao ta znai "kui" pa, iako nije shvatao znaenje ostalih rijei, razumio je da gospodar eli da on poe kui. Okrete se i otkasa oklijevajui. Zatim stade neodluno i osvrte se.

 Idi kui! naredi gospodar otro i on se ovaj put pokori. Porodica je bila okupljena na trijemu, uiva-jui u svjeini popodneva kad stie Bijeli Onjak. Utrao je meu njih drui i pun praine. Vidon se vratio ree Vidonova majka. Djeca doekae Bijeloga Onjaka radosnim povicima i potrae mu u susret. On im se izmae i pree trijem, ali ga djeca stjerae izmeu stolica za ljuljanje i ograde. On zamumlja i pokua da se pro-bije izmeu njih. Majka uplaeno pogleda djecu. Moram priznati da se bojim zbog djece ree ona. Strah me da ih jednoga dana iznenada ne napadne. Reei divlje, Bijeli Onjak skoi iz ugla oborivi djeaka i djevojicu. Majka ih pozva i poe da ih tjei govorei im da se ne osvru na Bijeloga Onjaka. Vuk je vuk govorio je sudija Skot. Ko mu moe vjerovati? Ali on nije istokrvni vuk umijea se Bet branei odsutnog brata. To je samo Vidonovo miljenje odgovori sudi-ja. On jedino pretpostavlja da Bijeli Onjak ima i neto malo psee krvi, ali i sam e ti priznati da ne zna nita o tome. A to se tie njegova izgleda... Nije zavrio reenicu. Bijeli Onjak je stajao pored njega reei divlje. Odlazi! Lezi dolje! naredi sudija Skot. Bijeli Onjak se okrete eni voljenog gospoda-ra. Ona kriknu uplaeno kad joj on zubima dohvati haljinu i poe da potee sve dok se tanka tkanina ne raskide. Sad se svi zainteresovae za nj. Nije vie reao, nego je stajao uzdignute glave i posmatrao ih. Grlo mu se grevito stezalo, ali nije ispu-talo glasa dok se borio svom snagom, obuzet napo-rom da se oslobodi onog neeg neizrecivog to je trailo svoj izlaz. Nadam se da nee pobjenjeti ree Vido-nova majka. Govorila sam Vidonu kako se bojim da arktika ivotinja nee podnijeti toplu klimu. Mislim da on hoe da nam neto kae ree Bet. U tom trenutku Bijelome Onjaku se razveza grlo i on glasno zalaja. Vidonu se neto dogodilo! ree njegova ena odluno. Svi skoie na noge a Bijeli Onjak poe niz stepenice osvrui se da vidi slijede li ga. Bio je zalajao po drugi i posljednji put u ivotu, i posti-gao da ga shvate.

Poslije toga dogaaja zavoljee ga na Sijera Visti, pa ak i sluga kome bijae razderao ruku ree da je pametno pseto, uprkos tome to je vuk. Sudija Skot nije odstupao od svoga uvjerenja, i to je dokazivao, na opte nezadovoljstvo ostalih, mje-renjem i opisima iz enciklopedije i raznih djela iz oblasti prirodnih nauka. Vrijeme je proticalo, a sunce je neprekidno gri-jalo dolinu Santa Klara. Ali kad okraae dani, kad poe druga zima Bijeloga Onjaka na jugu, Kolini zubi ne bijahu vie tako otri. Dohvaala ga je kao da se igra, a neka blagost joj je branila da ga ozbiljno povrijedi. Zaboravio je kako mu je zagor-avala ivot, a kad je poela da igra oko njega, on je doekao sveano, upinjui se da bude nestaan, ali ispade jedino smijean. Jednoga dana ona otra pred njim preko livade prema umi. Bilo je popodne i gospodar se spre-mao da izjae, a Bijeli Onjak je to znao. Pred vra-tima je ekao osedlan konj. Bijeli Onjak je oklije-vao. Meutim, ono u njemu bijae jae od zakona koji je nauio, od navika to su ga oblikovale, jae od ljubavi prema gospodaru i od same elje za ivotom. I kad ga u trenutku oklijevanja Koli nje-no dohvati zubima, a zatim pobjee, on se okrete i poe za njom. Gospodar je toga dana izjahao sam a meu drveem su, rame uz rame, trali Bijeli Onjak i Koli, isto kao njegova majka Kaji i stari Jednooki prije vie godina u tihoj umi sjevera.

Peta glava USPAVANI VUK

U to vrijeme su novine bile pune vijesti o drskom bijegu jednog osuenika iz zatvora Sen Kventin. Bio je to straan ovjek. Ve od roenja bijae naopak. Nije bio roen u normalnim pri-likama niti mu je sredina pomogla da se razvije kako treba. Ruke drutva su grube, a taj ovjek bijae oit primjer njegovog uticaja. On bijae zvi-jer uistinu ovjek-zvijer ali tako straan da mu je najbolje pristajao naziv mesodera. U zatvoru Sen Kventin bio je nepopravljiv. Kazne ga nisu mogle slomiti. Mogao je da umre borei se luaki do kraja, ali nije htio da ivi i podnosi udarce. I to se vie borio, sredina je grub-lje postupala prema njemu, a jedini rezultat gru-bosti bijae da je postajao jo divljaniji. Luaka koulja, izgladnjavanje, batine i premlaivanje bijahu pogrean postupak za njega. Tako se s njim postupalo jo u vrijeme kad bijae mekan djeak u sirotinjskoj etvrti San Franciska podatna ilovaa u rukama drutva, pogodna da se preo-brati u ma ta.

Za vrijeme izdravanja tree kazne u zatvoru Dim Hol naie na kljuara koji bijae gotovo ista takva zvijer. Kljuar ga je nabjeivao kod nad-zornika, zakidao njegova prava i progonio ga. Raz-lika meu njima sastojala se u tome to je kljuar nosio sveanj kljueva i revolver. Dim Hol je pos-jedovao jedino ruke i zube. Ipak jednoga dana on zaskoi kljuara i dohvati ga zubima za grlo, upra-vo kao kakva ivotinja iz dungle. Poslije toga bacie ga u eliju za nepopravljive. elija bijae sva od gvoa pod, zidovi, strop. Nikako nije izlazio iz nje. Nije viao neba ni sunca. Dan mu bijae sumrak, a no crna tiina. Bio je iv sahranjen u gvozdenom grobu. Kad su mu donosili hranu, reao je poput divlje ivotinje. Mrzio je sve. Danima i noima je iskaljivao svoju mrnju prema svijetu. Nedjeljama i mjesecima ne bi isputao ni glaska grizui sopstvenu duu u gluhoj tiini. Bio je ovjek i nakaza, najstraniji proizvod luakog mozga. A onda jedne noi pobjee. Nadzornik je tvrdio da je nemogue pobjei, ali elija bijae prazna, a na pragu je leao ubijeni kljuar. Put kojim je pro-lazio do spoljnjeg zida oznaavahu jo dva ubijena uvara, koje je zadavio rukama da ne diu buku. Snadbjeven orujem zadavljenih uvara, bje-ao je preko brda kao ivi arsenal, a progonila ga je organizovana vlast drutva. Za njegovu glavu bi raspisana visoka ucjena u zlatu. Pohlepni farmeri tragali su za njim naoruani lovakim pukama. Njegova krv bi mogla isplatiti dug za kuu ili pos-lati sina na studije. I graani, zabrinuti za javno dobro, dograbie puke i pooe da ga trae. opor pasa-tragaa slijedio je tragove njegovih okrvav-ljenih nogu. A njukala zakona, plaene borbene ivotinje drutva, bijahu mu na tragu i danju i nou, sluei se telefonom, telegrafom i specijal-nim vozovima. Ponekad bi ga nali i ljudi mu se junaki suprotstavljahu ili bjeahu glavom bez obzira kroz ogradu od bodljikave ice na radost onih koji su o tome za dorukom itali iz novina. Poslije takvih susreta bi mrtve i ranjene prevozili u grad, a nji-hova mjesta su popunjavali drugi elei da i oni uestvuju u lovu na ovjeka. Tada Dim Hol iznenada nestade. Psi su se uzalud trudili da ponovo otkriju izgubljeni trag. Naoruani ljudi zaustavljali su bezazlene stoare iz udaljenih dolina i zahtijevali od njih da dokau ko su. Pohlepni lovci na ucjene tvrdili su da su na desetak planinskih padina pronali ostatke Dima Hola. U meuvremenu su na Sijera Visti novinske izvjetaje itali vie zabrinuto nego radoznalo. ene bijahu uplaene. Sudija Skot se junaio i smijao, ali nije bio u pravu, jer on je u posljednjim danima svoga slubovanja bio izrekao presudu Dimu Holu. A Dim Hol je u sudnici, pred svima, izjavio da e se jednoga dana osvetiti sudiji koji ga je osudio. Ovaj put je Dim Hol bio u pravu. Nije bio kriv za zloin za koji su ga osudili. Takav sluaj se na jeziku lopova i policije naziva "pakovanje". Dim Hol bijae "spakovan" u zatvor za zlodjela koja nije poinio. Zbog ranijih dviju presuda sudija Skot mu je izrekao kaznu od pedeset godina robije.

Sudija Skot nije znao da uestvuje u zavjeri policije, nije znao da su dokazi rezultat podvale i krivog svjedoenja, da je Dim Hol nevin za ono za to ga optuuju. A, s druge strane, Dim Hol nije znao da je sudija Skot neobavijeten. Dim Hol je vjerovao da sudija zna sve i da radi u dosluhu sa policijom u izricanju nakazne nepravde. I tako, kad mu je sudija Skot izrekao kaznu da pedeset godina bude iv sahranjen, Dim Hol je, mrzei sve u drutvu koje je tako postupalo prema njemu, ustao i poeo da divlja po sudnici, dok ga nije savladalo nekoliko njegovih neprijatelja u plavoj odjei. Za njega sudija Skot bijae glavni krivac te nepravde i on iskali na sudiji sav svoj gnjev pri-jetei osvetom koja e ga stii. Zatim Dima Hola odvedoe u njegovu ivu grobnicu, otkuda je pob-jegao. Bijeli Onjak nije znao nita o tome. Meutim, postojala je tajna za koju su znali samo on i gospo-dareva ena Alisa. Svake noi, poto bi svi u Sijera Visti poli na poinak, ona bi ustajala i putala Bijeloga Onjaka da spava u velikom holu. Kako Bijeli Onjak nije bio kuno pseto i nije smio da spava u kui, ona bi zorom silazila i putala ga napolje, prije nego to se porodica razbudi. Jedne noi, dok su u kui svi spavali, Bijeli Onjak se probudi, ali ostade da lei mirno. Vrlo tiho je njuio vazduh i osjetio prisustvo nekog stranog boga. Do uiju mu dopre kretanje stranog boga. Bijeli Onjak nije bijesno zalarmao. To nije bio njegov obiaj. Strani bog se kretao neujno, ali jo neujnije se kretao Bijeli Onjak, jer nije imao odjee koja bi mu se trla o tijelo. Bezglasno ga je slijedio. U divljini je lovio vanredno plaljive ivo-tinje i poznavao je vrijednost iznenaenja. Strani bog je zastao na dnu velikog stepenita da osluhne, a Bijeli Onjak je ekao i posmatrao, nepokretan kao da je mrtav. Uz te stepenice se ilo voljenom gospodaru i njegovim najmilijim. Bijeli Onjak se nakostrijei, ali jo oekivae. Strani bog podie nogu i poe uz stepenice. Tada Bijeli Onjak napade. Jurnuo je bez upo-zorenja, bez ikakvog reanja. Kroz vazduh skoi stranome bogu na lea. Prednjim nogama mu se pripi uz ramena, zarivi istovremeno onjake u zatiljak. Tako je ostao jedan trenutak, dovoljno da ga prevali nauznak. Zajedno padoe na pod. Bijeli Onjak odskoi i, dok je ovjek nastojao da se digne, ponovo ga napade onjacima. Sijera Vistu razbudi uzbuna. inilo se da se na dnu stepenita bori dvadesetak protivnika. Odjeknue revolverski pucnji. Jedan ovjek zaurla bolno i uasno. Jako reanje pomijea se sa lupom prevrnutog pokustva i zveketom razbijenog stakla. Guva se smiri gotovo isto tako brzo kao to se bila podigla. Borba nije trajala vie od tri minute. Ustravljeni lanovi domainstva okupie se na vrhu stepenita. Odozdo, kao iz crnog bezdana, dopiralo je krkljanje, kao da mjehurii vazduha izbijaju iz vode. Ponekad bi krkljanje postajalo itavo, gotovo nalik na zviduk. Ali i to se ubrzo umiri i utia. Vie

se iz tame ne u nita osim tekog dahtanja nekog stvorenja koje se s naporom borilo za vazduh. Vidon Skot pritisnu dugme na stepenitu, i svjetlost obasja prizemlje. Zatim on i sudija Skot oprezno sioe s revolverima u rukama. Opreznost je bila suvina. Bijeli Onjak bijae obavio sve sam. Meu polomljenim i prevrnutim pokustvom leao je, dijelom postrance, neki ovjek, ija ruka pokrivae lice. Vidon Skot se sae i prevrte ga tako da mu se vidjelo lice. Razderano grlo objanjavalo je uzrok njegove smrti. Dim Hol ree Sudija Skot, pa se otac i sin pogledae znaajno. Onda se obratie Bijelome Onjaku. I on je leao postrance. Oi mu bijahu sklopljene, ali se kapci s naporom malo razmakoe kad je nastojao da vidi ko se naginje nad njim, dok se rep vidljivo trzao u bezuspjenom pokuaju da zamae. Vidon Skot ga pomilova, a njemu iz grla izbi mumljanje u znak priznanja. Ali ono bijae slabo i ubrzo prestade. Kapci mu se ponovo sklopie i tijelo se opusti i isprui na podu. Gotov je, jadnik promrmlja gospodar. Vidjeemo jo ree sudija Skot idui prema telefonu. Iskreno govorei, anse su mu jedan prema hiljadu ree hirurg poto se sat i po bavio oko Bijeloga Onjaka. Jutro je prodirale kroz prozore i zasjenjivalo svjetlost sijalica. Cijela porodica, izuzev djece, oku-pila se oko ljekara da uje njegovu presudu. Slomljena stranja noga nastavljao je on. Tri slomljena rebra i bar jedno od njih je probilo plua. Izgubio je vrlo mnogo krvi. Vrlo je vjerovatno da ima unutranjih povreda. Mora da je ovjek pao na njega. Da i ne govorimo o ranama od tri kuruma, koja su probila skroz. Jedan prema hilja-du je mnogo. Njegove su anse prije jedan prema deset hiljada. Ne smijemo propustiti nita to bi mu moglo pomoi uzviknu sudija Skot. Trokovi ne igra-ju ulogu. Stavite ga pod rendgen, uinite sve. Vidone, telegrafii smjesta doktoru Nikolsu u San Francisko. Ne zamjerite, doktore, vi ete shvatiti, duni smo da mu pruimo sve to se moe. Hirurg se smjekao povlaujui: Razumije se, ja vas shvatam. On zasluuje sve to moe da se uini. Morate ga njegovati kao ljud-sko bie, kao bolesno dijete. I ne zaboravite to sam rekao za temperaturu. Ja u ponovo doi u deset.

Dobro su ga njegovali. Djevojke ogoreno odbie prijedlog sudije Skota da se dovede prava bolni-arka, i same se prihvatie te dunosti. A Bijeli Onjak izdra uprkos predvianjima hirurga, koji mu je davao jednu ansu prema deset hiljada. Meutim, njemu nije trebalo zamjeriti. On je cijeloga ivota lijeio i operisao neotporne civilizovane ljude, koji su ivjeli pod krovom, potomke mnogih generacija koje su tako ivjele. U poreenju sa Bijelim Onjakom, oni bijahu njeni i mli-tavi, a uz ivot prijanjali bez snage. Bijeli Onjak bijae doao pravo iz divljine, gdje nejaki rano pogibaju i gdje nikome nije zajameno skrovite. Ni otac ni majka mu ne bijahu slabi, a isto tako ni pokoljenja njegovih predaka. Bijeli Onjak je nas-lijedio gvozdenu konstrukciju i ivotnu snagu div-ljine, a drao se ivota svim svojim biem i svakim njegovim djeliem, duhom i tijelom, upornou, koja je od pamtivijeka bila svojstvo svih stvorenja. Vezan kao robija, ne mogui da se pokrene od zavoja i gipsa, Bijeli Onjak je nedjeljama visio izmeu ivota i smrti. Duge sate je provodio spa-vajui i mnogo je sanjao. Kroz sjeanje mu prooe mnoge vizije sjevera. Vratie mu se sve aveti pro-losti. Opet je ivio u jazbini sa Kaji, puzao drui prema koljenima Sivoga Dabra da mu prui svoju odanost, trao da se spase pred Lip-lipom i cijelim luaki razlajanim oporom tenadi. Ponovo je trao kroz tiinu i lovio ivu hranu u mjesecima gladi; opet je trao na elu zaprege, dok su za njim odjekivali pucnji bia Mit-Saha i Sivoga Dabra, a oni uzvikivali "Ra! Ra!" kad bi naili na tijesan prolaz, a zaprega se sklapala poput lepeze da se provue. Jo jedanput je preivljavao vri-jeme provedeno kod Ljepote Smita i borbe to ih je vodio. U takvim trenucima je cvilio i reao u snu, a oni koji su ga gledali govorahu da runo sanja. Ali najvie ga je proganjala jedna mora elek-trini tramvaji, koji su mu se, zveei i zvonei, pri-kazivali kao dinovski razjareni risovi. On bi leao skriven u grmlju, ekajui da se vjeverica odvai i sie na tle, daleko od svoga skrovita na drvetu. Onda bi skoio na nju, a ona se pretvarala u elek-trini tramvaj, straan i prijetei, pun zveketa, sipajui vatru na nj. Isto bi bilo i kad bi ekao soko-la da se spusti s neba. On bi se sruio i padajui se prometao u neizbjeivi elektrini tramvaj. Ili bi se naao u kavezu Ljepote Smita. Pred kavezom su se okupljali ljudi, i on je znao da predstoji borba. Gledao bi vrata da vidi ulazak protivnika. Vrata bi se otvorila i prema njemu bi ugurali strani elek-trini tramvaj. Ovo se ponavljalo hiljadu puta i svaki put je izazvalo jednako velik i snaan uas. Jednoga dana skidoe mu gips i posljednje zavoje. To bijae svean dan. Oko njega se okupilo sve ivo sa Sijera Viste. Gospodar mu je trljao ui, a on je mumljao svoju pjesmu. Gospodareva ena ga nazva "Hvaljeni vuk" i svi prihvatie to ime i ene ga zvahu Hvaljeni vuk.

On poe da ustane, ali pade od slabosti poslije nekoliko bezuspjenih pokuaja. Leao je tako dugo da su mu miii olabavili i izgubili svu snagu. Malo se stidio svoje bolesti, kao da prema bogovima zaista ne ispunjava dunosti kao to treba. Stoga se junaki napregnu da ustane i konano stajae na sve etiri, teturajui i njiui se naprijed i nazad. Hvaljeni vuk! rekoe ene uglas. Sudija Skot ih pogleda likujui. Neka se uje i iz vaih usta! ree on. Upravo kako sam ja stalno tvrdio. Nijedan pas ne bi ovo mogao uiniti kao on. On je vuk. Hvaljeni vuk! rekoe ene uglas. Da, Hvaljeni vuk sloi se sudija. I neka mu odsada to bude ime. Morae da naui hodati, ree hirurg pa moemo poeti odmah. Nee mu koditi. Izvedite ga. I on poe napolje, poput kralja, praen svim stanovnicima Sijera Viste. Bijae veoma slab, a kad stie do travnjaka, lee da se malo odmori. Zatim se povorka uputi dalje, dok mu se snaga vraala u miie i krv poe da protie kroz njih. Stigoe do staje, gdje je na ulazu leala Koli, a oko nje se na suncu igralo petoro ili estoro zdepaste tenadi. Bijeli Onjak je zaueno posmatrao. Koli ga opomenu reanjem, a on je pazio da se ne priblii. Gospodar pomoe prstima noge jednom tenetu da se dovue do njega. On se sumnjiavo nakostrijei, ali ga gospodar uvjeri da je sve u redu. A Koli, u rukama jedne od ena, posmatrae ljubomorno i zarea u znak da nije sve u redu. tene se oprui pred njim. On nauli ui i pos-matrae radoznalo. Onda im se njuke dodirnue i on osjeti topli jezik teneta na svom licu. Bijeli Onjak, ne znajui ni sam zato to ini, isplazi jezik i obliza njuku teneta. Ovo pozdravie svi pljeskom i radosnim uzvici-ma. On bijae iznenaen, te ih je posmatrao ne shvatajui. Onda, ga ponovo obuze slabost i lee nauljenih uiju, nasloni glavu na jednu stranu i posmatrae tene. I ostala tenad pooe prema nje-mu, na veliku alost Koli, a on im sveano dopusti da se penju i prevru po njemu. U prvi mah, usred aplauza bogova, on pokaza neto od svoje nekada-nje zbunjenosti i nezgrapnosti. Ali ovo proe kad se nastavi nespretna igra tenadi i on lee strpljivo s napola sklopljenim oima, drijemajui na suncu.

BILJEKA O PISCU

Jack LONDON (Dek London) je popularni ameriki pisac. Rodio se 1876. godine i ivio do 1916. godine. Njegovo roeno ime je Don Grifit. Romansijer je i pripovjeda. Siromako djetinjstvo, burna mladost i plodan ivot. I dvije velike ljubavi: ljubav prema ivotu, i ljubav prema znanju. Bio je radnik, mornar, krijumar, kopa zlata (proitati roman "Zlato"), a to je za nas najvanije: bio je i ostao veliki knjievnik. U ruskojapanskom ratu bio je ratni dopisnik, a novinar-stvom se bavio neprekidno. Sve to je inio inio je estoko, mono, sa ljubavlju, do kraja osjeajui sam ivot, pa je tako i pisao. Jedan njegov savremenik (V. B. Hargrav), dok je Dek London boravio u gradu Dejvisonu, na rijeci Jukon, u potrazi za zlatom, o njemu zapisao i ovo: "Nijedan drugi ovjek nije u mojoj uspomeni ostavio tako snaan dojam kao Dek London. On je tada bio jo djeak, ali je posjedovao duevne osobine zrela ovjeka. I ja nikada nisam ni mislio o njemu kao o djeaku, osim kad se radilo o njegovom srcu, istom, veselom, njenom, i blagom mladenakom srcu. Njegova linost svugdje je izazivala divljenje. Ne samo po svojoj ljepoti, jer bio je lijep mladi, nego je u njemu bilo neto to se ne da opisati, ono ime se genij razlikuje od prosjenosti. /.../ Bio je idealist, koji je iao za tim da postigne ono to je nedostino; sanjar, koji je bio ovjek meu jakim ljudima; ovjek, koji je s dubokom vjerom gledao u ivot, a koji je isto tako nepokolebljivo znao gledati i smrti u oi." Neka Londonova djela su: Ljudi sa dna (1903), Bijeli Onjak (1907), Morski vuk (1904), eljezna peta (1907), Zlato (1910), Mjeseeva dolina (1913), Martin Idn (1909), Kralj alkohol (1913), Rat klasa (1905) Zov divljine (1904) i druga djela. Godine 1899. objavio je London svoju prvu knjigu novela, pod naslovom "Sin vuka", a to ime Indijanci sjevera upotrebljavaju za bijelog ovjeka, osvajaa. A. H. Duboanin