Jrgen Habermas TEHNIKA I ZNANOST KAO IDEOLOGIJA Weber je uveo pojam racionalnosti kako bi odredio formu kapitalistike privredne

djelatnosti, graanskog privatno pravnog prometa i birokratske vladavine. Racionaliziranje ponajprije znai proirenje drutvenih podruja koja podlijeu mjerilima racionalnog odluivanja. Rastu a racionalizacija drutva povezana je s institucijonaliziranjem znanstvenog i tehnikog napretka. !ekulariziranje i otaravanje slika svijeta druga je strana te rastu e racionalnosti drutvenog djelovanja. "arcuse se nadovezao na te teze kako bi pokazao da formalni pojam racionalnosti ima odreene sadrajne implikacije. "arcuse je uvjeren da se u onome to je Weber nazvao racionaliziranjem ne uvodi racionalnost kao takva, nego se u ime racionalnosti name e odreena forma nepriznate politike vladavine. !vrhovito racionalno djelovanje je po svooj strukturi izvravanje kontrole. "arcuse zakljuuje# pojam tehnikog uma moda je i sam ideologija. $e tek primjena tehnike ve i sama tehnika je gospodstvo, metodiko, znanstveno, proraunato i raunaju e gospodstvo. %dreeni ciljevi i interesi gospodstva nisu tek naknadno i izvana nametnuti tehnici. %ni ulaze ve u konstrukciju tehnikog aparata, tehnika je uvijek povijesno drutveni projekt. &akva svrha gospodstva je materijalna pa utoliko pripada samoj formi tehnikog uma. ' industrijski razvijenim kapitalistikim drutvima gospodstvo naginje gubljenju svojeg izrabljivako tlae eg karaktera i postaje racionalno a da pri tome ne nestaje politiko gospodstvo. Racionalnost gospodstva mjeri se odravanjem sistema koji moe sebi dopustiti da osnovom svoje legitimacije uini rast proizvodnih vezan za znanstveno tehniki napredak. 'jedno oznaava i potencijal prema kojem se odricanja i tereti naloeni individuama ine sve nepotrebnijim iracionalnijim. (nanstveno tehnikim napretkom institucionalizirani porast proizvodnih snaga nadilazi sve povijesne proporcije. Racionalnost u smislu Webera pokazuje ovdje svoj dvostruki lik# ona nije samo kritiko mjerilo za stanje proizvodnih snaga kojimse moe razotkriti objektivno suvina represivnost povijesno nadienih proizvodnih odnosa, nego je ujedno apologetsko mjerilo kojim se ovi isti proizvodni odnosi mogu opravdati kao funkciji primjereni institucionalni okvir. )roizvodne snage na razini svojeg znanstveno tehnikog razmaha stupaju u novu konstelaciju s proizvodnim odnosima# u politikom poistovje ivanju nisu svjetsko historijsku novost. vie temelj kritike vae ih legitimacija, nego se same pretvaraju u podlogu legitimacije. &o je ono to "arcuse shva a kao (nanstvena metoda koja je vodila sve efikasnijem ovladavanju prirodom pruila je onda i iste pojmove kao instrumente sve efikasnijeg vladanja ovjeka nad

ovjekom pomo u svladavanja prirode. *anas se gospodstvo ne iri i ovjekovjeuje samo pomo u tehnologije, nego i kao tehnologija koja prua veliku legitimaciju ekspanzivnoj politikoj mo i, koja u sebe poprima sva kulturna podruja. ' tom univerzumu tehnologija prua i veliko racionaliziranje neslobode autonomnosti, odreivanja vlastitog ivota. $esloboda kao pristajanje uz tehniki aparat koji proiruje udobnost ivota i pove ava proizvodnost rada. +loch je razvio stajalite kako kapitalistiki ve izopaena racionalnost znanosti oduzimlje modeernoj tehnici nedunost iste proizvodne snage. $o tek "arcuse pretvara politiki sadraj tehnikog uma u analitiko polazite teorije kasnokapitalistikog drutva. (nanost na osnovi vlastitih metoda i pojmova projektira i unapreuje takav univerzum u kojem je mogu e ovladavanje prirode ostalo vezano za vladanje ljudima. (nanstveno pojmljena i svladana priroda ponovno se pojavljuje u tehnikom aparatu proizvoenja i razaranja, koji odrava ivot individua i ini ga boljim, a ujedno ih podreuje s gosodarima aparata. Racionalna se hijerarhija tako stapa s drutvenom. *vije su vrste vladavine# represivna i takva koja oslobaa. $ovovjekovna se znanost moe shvatiti kao historijski jedinstven projekt samo ako se moe zamisliti barem jedan alternativni projekt a alternativna bi nova znanost morala ukljuivati definiciju nove tehnike. ,ko zamislimo da tehniki razvitak slijedi odreenu logiku, logiku strukture svrhovito racionalnog i uspjehom kontroliranog djelovanja, a to znai# odgovara strukturi rada, nemoemo shvatiti kako bismo ikada mogli odustati od tehnike, nae tehnike u korist neke kvalitativno druge. "arcuse ima na umu alternativni stav prema prirodi, no iz tog stava nije mogu e dobiti idjeu nove tehnike. &ek kada bi ljudi mogli komunicirati bez prinude i svatko bi se mogao prepoznati u drugome, ljudski bi rod moda mogao prirodu spoznati kao drugi subjekt. !ebe kao drugo tog subjekta. *ostignu a tehnike to ih se kao takvih nemoemo odre i, sigurno ne bi mogla biti supstituirana nekom prirodom koja otvara oi. ,lternativa postoje oj tehnici, zamisao prirode kao protuigraa umjesto kao predmeta onosi se na alternativnu strukturu djelovanja#na simbolino posredovanu interakciju. Jednodimenzionalni ovjek .revolucioniranje u toj knjizi ipak znai institucionalnog okvira, koja ne zadire u proizvodne snage kao takve. -deja nove tehnike samo promjenu &ada bi struktura nemoe se utemeljiti a isto je tako malo mogu e dosljedno misliti na ideju nove znanosti.

znanstveno tehnikog napretka ostala ouvana, promijenile bi se jedino vrijednosti koje time upravljaju. %no novo bio bi pravac tog napretka. -apk se moe inzistirati na tome da je mainerija tehnologijskog univerzuma kao takva indiferentna prema politikim svrhama. /lektronski raunar moe sluiti i socijalistikom i kapitalistikom reimu. Weber iznosi tezu o dvostrukoj funkciji

znanstveno tehnikog napretka 0kao proizvodne snage i ideologije1. %n je pojam racionaliziranje pokuao shvatiti kao povratno djelovanje znanstveno tehnikog napretka na institucionalni okvir drutava u kojima se zbiva moderniziranje. &aj mu je interes zajedniki sa starijom sociologijom. ' toj se sociologiji javlja isti problem oko pojmovnog konstruiranja institucionalne promjene iznuene proirenjem subsistema svrhovito racionalnog djelovanja. "nogo je pojmovnih parova i jednak broj pokuaja da se pogodi strukturalna promjena institucionalnog tradicionalnog drutva na prijelazu u moderno. 2abermas eli ponovno definirati Weberovu racionalizaciju 0znai proirenje drutvenih podruja koja podlijeu mjerilima racionalnog odluivanja1. 3. radom ili svrhovito racionalnim djelovanjem smatra bilo instrumentalno djelovanje, bilo racionalni izbor, bilo kombinaciju obadva. -nstrumentalno se djelovanje ravna po tehnikim pravilima, koja se temelje na empirijskom znanju. %dnos racionalnog izbora usmjerava se prema strategijama koje poivaju na analitikom znanju. !trategije impliciraju izvoenje iz pravila preferencije. !vrhovito racionalno djelovanje uozbiljuje definirane ciljeve u danim uvjetima4 no dok instrumentalno djelovanje organizira sredstva koja su primjerena ili neprimjerena po kriterijima efikasne kontrole zbilje strategijsko djelovanje ovisi samo o korektnom vrednovanju mogu ih alternativnih ponaanja. 5. komunikativnim djelovanjem smatra simbolino posredovanu interakciju. %na se ravna po obavezno vae im normama, koje definiraju reciprona oekivanja o ponaanju. *rutvene su norme osnaene sankcijama. $ekompetentno ponaanje koje ne potuje provjerena tehnika pravila ili pravilne strategije per se, je zbog neuspjeha osueno na propast. 6azna je takore i samo ugraena u relani neuspjeh, odstupaju i ponaanje koje ne potuje vae e norme dovodi do sankcija koje su samo izvanjske. *rutvene sisteme moemo razlikovati po tome protee li se u njima svrhovito racionalno djelovanje ili interakcija. -nstitucionalni okvir nekog drutva satoji se od normi koje vode jeziki posredovane interakcije. )ostoje subsistemi kao to su privredni sistem ili dravni aparat, u kojima su prije svega institucionalizirane postavke svrhovito racionalnog djelovanja. ! druge strane imamo isteme poput obitelji i srodstva koji poivaju na moralnim pravilima interakcije. &radicionalno drutvo uvrijeilo se kao oznaka za sve drutvene sisteme koji op enito odgovaraju kriterijima visokih kultura. &e kulture predstavljaju odreeni stupanj u razvojnoj povijesti ljudskog roda. %d primitivnijih drutvenih formi razlikuju se postojanjem centralizirane snage vlasti, dijeljenjem drutva na socioekonomijske klase, na snazi im je neki oblik centralne slike svijeta radi efikasnog legitimiranja vlasti. 7isoke kulture su sazdane na temelju relativno razvijene tehnike i radno diobene organizacije drutvenog procesa

proizvodnje koje omogu uju viak proizvoda dakle viak dobara. !voju egzistenciju zahvaljuju rjeavanju problema koji se postavlja tek nastajanjem vika proizvoda. 6riterij nadmo i moe se dakle primijeniti na sva ona stanja dravno organiziranog klasnog drutva koja karakterizira to da se kulturno vaenje intersubjektivno dijeljenih tradicija ne dovodi eksplicitno i s posljedicama u pitanje po mjerilima univerzalno vae e racionalnosti. 6apitalistiki se nain proizvodnje moe shvatiti kao mehanizam koji jami permanentno proirenje subsistema svrhovito racionalnog djelovanja i time naruava tradicionalistiku nadmo institucionalnog okvira nad proizvodnim snagama. 6apitalizam je svjetsko povijesno prvi nain proizvodnje koji je institucionalizirao samoregulirani privredni rast# tek je kapitalizam stvorio industrijalizam koji se zatim mogao odvojiti od institucionalnog okvira kapitalizma i vezati uz mehanizme koji se razlikuju od oplodnje kapitala u privatnoj formi. )rag izmeu tradicionalnog drutva i drutva koje ulazi u modernizaciju. Racionalnost jezikih igara vezana za komunikativno djelovanje biva sada na pragu moderne konfrontirana s racionalno u odnosa svrhe i sredstva, vezanom uz instrumentalno i strategijsko djelovanje. 8im moe do i do te konforntacije poinje kraj tradicionalnog drutva. -nstitucija trita obe aje pravednost ekvivalentnosti razmjenskih odnosa. %va graanska ideologija kategorijom uzajamnosti jo uvijek pretvara odnos komunikativnog djelovanja u podlogu legitimacije. $o princip uzajamnosti sada je princip organiziranja samih drutvenih procesa produkcije i reprodukcije. &radicionalno gospodstvo bilo je politiko gospodstvo. &ek s kapitalistikim nainom proizvodnje legitimiranje institucionalnog okvira moe se izravno povezati sa sistemom drutvenog rada. &ek sada se poredak vlasnitva moe iz politikog odnosa pretvoriti u odnos proizvodnje jer se legitimira racionalno u trita ideologijom razmjenskog drutva. -nstitucionalni okvir drutva samo je posredno politiki i neposredno ekonomski. $admo kapitalistikog naina proizvodnje nad prethodnim utemeljena je i u jednom i u drugom. &aj proces prilagoavanja Weber shva a kao racionaliziranje pri tome moemo razlikovati 5 tendencije# odozgo i odozdo. %dozdo nastaje stalni pritisak na prilagoavanje im se institucionaliziranjem teritorijalnog razmjenskog prometa ne e novi nain proizvodnje. Racionaliziranom pritisku odozdo odgovara racionalizacijska prinuda odozgo. &radicionalne slike svijeta i objektivizacije gube svoju mo i vaenje kao mit, kao javna religija, preoblikuju se u subjektivne mo i vjerovanja i etike koje osiguravaju privatnu obvezatnost modernih vrijednosnih orijentacija, i bivaju preraene u konstrukcije koje pruaju istovremeno i jedno i drugo. "oderne znanosti stoga proizvode znanje po svojoj formi, znanje koje s emoe tehniki koristiti, iako se

op enito mogu nosti primjene pokazuju tek naknadno. !ve do kasnijeg 39.st. nije bilo interdependencije znanosti i tehnike. "odeerna znanost do tada nije pridonijela ubrzavanju tehnikog razvitka. "ar: je proveo kritiku graanske ideologije u formi politike ekonomije, njegova teorija radne vrijednosti razara privid slobode pomo u kojeg je postao nevidljiv odnos socijalnog nasilja u pravnom institutu slobodnog ugovora o radu koji je podloga odnosa najamnog rada. $jegova se analiza nemoe tek tako primijeniti na Weberovu viziju kasnokapitalistikog drutva. %d posljednje etvrtine 39.st. u najrazvijenijim se kapitalistikim zemljama oituju dvije razvojne tendencije# rast intervencionistike dravne djelatnosti koja mora osigurati stabilnost sistema, te rastu a interdependencija istraivanja i tehnike koja znanosti pretvara u prvu proizvodnu snagu. "arcuseova osnovna teza je da tehnika i znanost danas preuzimaju funkciju legitimiranja znanosti. 6ritika politike ekoomije bila je po "ar:u teorija graanskog drutva samo kao kritika ideologije. $o kada se raspada ideologija pravedne razmjene, ni sistem vlasti se vie ne moe izravno kritizirati na proizvodnim odnosima. $akon raspadanja spomenute ideologije politikoj je vlasti potrebna nova legitimacija. %noliko koliko je dravna djelatnost sada usmjerena na stabilnost i rast privrednog sistema, politika poporima osebujno negativni karakter# orijentirana je na odstranjivanje disfunkcionalnosti i na izbjegavanje rizika koji ugroavaju sistem . rjeavanje tehnikih pitanja. 6ako uiniti da depolitiziranje masa postane tim masama prihvatljivo; "arcuse kae tako da tehnika i znanost ujedno preuzmu ulogu ideologije. %d kraja 39.st. sve se jae name e druga razvojna tendencija karakteristina za kasni kapitalizam# poznanstvljenje tehnike. -nstitucionalni pritisak da se proizvodnost rada pove a uvoenjem novih tehnika. -novacije su ovisile o sporadinim otkri ima. -ndustrijsko istraivanje u velikom stilu povezuje znanost, tehniku i oplodnju u sistem. &o se istraivanje u meuvremenu povezuje s istraivanjem po dravnoj narubi koja pomae znanstveni i tehniki napredak na vojnom *rutveni interesi jo uvijek odreuju pravac , podruju. &ehnika i znanost pretvaraju se u prvu proizvodnu snagu i time nestaju uvjeti za primjenu "ar:ove teorije radne vrijednosti. funkcije i brzinu tehnikog napretka. $adaje se perspektiva u kojoj se ini da je razvitak drutvenog sistema odreen logikom znanstveno tehnikog napretka. "odel po kojemu treba da se odvija planska rekonstrukcija drutva preuzet je od istraivanja sistema. )ojedina poduze a i organizacije moe se shvatiti kao sisteme koji se sami reguliraju. %noliko koliko je homo faber, ovjek nemoe sam sebe po prvi put samostalno objektivirati i postaviti se nasuprot osamostaljenim dostignu ima u vlastitim proizvodima. %n moe, kao homo fabricatus biti i sam

integriran u svoja tehnika postrojenja. -nstitucionalni okvir drutva po ovoj bi ideji sada bio sa svoje strane usisan u subsisteme svrhovito racionalnog djelovanja koji su bili smjeteni u njega. %va tehnokratska intencija nigdje nije ak ni u zametku uozbiljena. $o ona s jedne strane slui kao ideologija za novu politiku uspravljenu na tehnika pitanja. "anifestna vlast autoritativne drave ustupa mjesto manipulativnim prinudama tehniko operativne uprave. 8ini se da s einustrijski razvijena drutva pribliavaju modelu kontrole ponaanja koja je prije upravljanja eksternim draima nego voena normama. *iferencija izmeu svrhovito racionalnog djelovanja i interakcije ne nastaje samo iz svijesti znanosti o ljudima, nego i iz svijesti samih ljudi. -deologijska snaga tehnokratske svijesti pokazuje se u prikrivanju te difrencijacije. 6apitalistiko se drutvo radi toga toliko promijenilo da vie nije mogu e primijeniti dvije kljune "ar:ove teorije, ideologiju i klasnu borbu. +orba socijalnih klasa konstituirala se kao takva tek na temelju kapitalistikog naina proizvodnje stvorivi tako objektivan poloaj s kojega se moe tek spoznati klasna struktura tradicionalnog drutva s izravnim politikim ustrojstvom. -nteresi vezani za odravanje naina proizvodnje u drutvenom se sistemu ne mogu vie jednoznano lokalizirati kao klasni interesi, jer sistem vlasti usmjeren na izbjegavanje ugroenosti sistema upravo iskljuuje vlast ako se izvrava na taj nain da se jedan klasni subjekt suprotstavlja drugome kao grupa koja se moe identificirati. &o ne znai dokidanje nego latentnost klasnih suprotnosti. )olitika je vlast u dravno ureenom kapitalizmu prihvatila interes za odravanje fasade kompenzacijske raspodjele koja prelazi preko latentnih klasnih granica. )omicanje podruja konflikta na potprivilegirana podruja ivota nipoto ne znai odstranjivanje veoma tekog potencijala konflikata. )otprivilegirane grupe nisu socijalne klase, one ni potencijalno nikada ne predstavljaju masu stanovnitva. $jihova obespravljenost i pauperiziranost nisu vie isto to i izrabljivanje , zato to sistem vie ne ivi od njihova rada. ' najboljem sluaju one mogu predstavljati bivu fazu izraljivanja. $a mjesto ekonomijskih interesa dolaze izravno vojni interesi. ' kasnokapitalistikom drutvu deprivirane i privilegirane grupe ne sueljavaju se vie kao socioekonomske klase. ' liberalnom se kapitalizmu pojavila klasna suprotnost meu partnerima koji se nalaze u institucionaliziranom odnosu nasilja, ekonomijskog izrabljivanja i politike podreenosti, pri emu je komunikacija izopaena. !ada je prva proizvodna snaga# dirigirani znanstveno tehniki napredak sam postao osnovom legitimacije. $ova forma legitimacije izgubila je stari oblik ideologije. &ehnokratska je svijest s jedne strane manje ideologijska od svih prethodnih ideologija 0nema snagu zaslijepljenosti koja stvara privid zadovoljstva1. ! druge je strane dosta staklena pozadinska ideologija koja pretvara znanost u feti.

&ehnokratska svijest nije nikakva racionalizirana fantazija prieljkivanom, nije iluzija u <reudovom smislu. &ehnokratska svijest vie nije samo ideologija. $ova ideologija, slui kao i stara, da bi se sprijeilo tematiziranje drutvenih fundamenata. )rije je to bilo socijalno nasilje koje je izravno utemeljivalo odnos izmeu kapitalista i najamnih radnika, danas su to strukturalni uvjeti koji unaprijed definiraju zadatke odravanja sistema. )rivatno privredna forma oplodnje kapitala i politika forma diobe socijalnih nadoknada koja osigurava lojalnost masa se ipak razlikuju u dvjema tokama. &ehnokratska svijest ne moe u istoj mjeri poivati na kolektivnom potiskivanju kao starije ideologije. ' tehnokratskoj svijesti se odraava prijelom u udorednoj povezanosti, nego potiskivanje udorednosti kao mogu e kategorije ivotnih prilika. *epolitiziranje mase stanovnitva legitimirano tehnokratskom svije u, ujedno je i samoobjektivizacija ljudi u kategorijama koje su u istoj mjeri kategorije svrhovito racionalnog djelovanja kao i adaptivnog odnoenja# postvareni modeli znanosti ulaze u sociokulturni svijet ivota i dobivaju objektivnu vlast nad samorazumijevanjem. -deologijska jezgra ove svijesti je eliminiranje razlike prakse i tehnike. $ova ideologija stoga pogaa interes. Refelksija koja se hvata ukotac s novom ideologijom mora se vratiti iza historijski odreenog klasnog interesa i iznijeti na svjetlo vezu interesa roda koji konstituira samog sebe kao takvu. )rag moderne po tome bio bi oznaen onim procesom racionaliziranja koji zapoinje kada institucionalni okvir vie nije imun od napada subsistema svrhovito racionalnog djelovanja. !ada se tradicionalne legitimacije mogu kritizirati mjerilima racionalnosti odnosa svrha=sredstvo. %brazac sociokulturnog razvitka roda od samog je poetka odreen rastu om snagom tehnikog raspolaganja nad izvanjskim uvjetima egzistenicje s jedne te pasivnog prilagoavanja institucionalnog okvira proirenim subsistemima svrhovito racionalnog djelovanja s druge strane. !vrhovito racionalno djelovanje reprezentira formu aktivnog prilagoavanja kojom se kolektivno samoodravanje podrutvljenih subjekata razlikuje od naina na koji ivotinje odravaju svoju vrstu. ' javnu svijest spomenuti nerazmjer stupa tek kritikom graanske ideologije. "ar: je kritikom htio i ono sekundarno prilagoavanje instituconalnog okvira pretvoriti u aktivno i dovesti pod kontrolu samu strukturalnu promjenu drutva. )roblem da se povijest stvara s voljom i svije u, "ar: smatra zadatkom praktinog svladavanja procesa to ih se do sada nije moglo kontrolirati. *rugi su to shvatili kao tehniki zadatak. ' budu nosti e se reprtoar tehnika upravljanja znatno proiriti. 'pozorava na podruje budu ih mogu nosti da se ljudsko ponaanje odvoji od sistema normi vezanih za gramatiku jezikih igara i umjesto toga integrira u samoregulativne subsisteme tipa ovjek=stroj. Rast proizvodnih snaga ne podudara se s

intencijom dobrog ivota, on u najboljem sluaju moe sluiti toj intenciji. $ovo konfliktno podruje moe nastati samo tamo gdje se kasnokapitalistiko drutvo pomo u depolitiziranja mase stanovnitva mora imunizirati protiv dovoenja u pitanje njegove tehnokratske pozadinske ideologije# upravo u sistemu javnosti kojom upravljaju masovni mediji. >avno doputene definicije proteu se na ono to elimo za ivot, a ne i na# kako bismo eljeli ivjeti ili kako bismo mogli ivjeti. &eko je proricati tko e oivjeti ovo konfliktno podruje. >edini protestni potencijal koji se pomo u prepoznatljivih interesa usmjerava na novo konfliktno podruje za sada nastaje u grupama studenata i uenika. &e su grupe privilegirane. $aje e je rije o grupama studenata koje su socijalno privilegirane te su se regrutirale iz socijalnih slojeva osloboenih ekonomskog pritiska. ,ktivni studentni koji relativno esto dolaze sa drutveno znanstvenih i filologijsko historijskih strunih podruja, imuniji su od tehnokratske svijesti. ' toj grupi nema konflikta zbog vrste naloenih odricanja. %ve tehnike odgoja mogu omogu iti iskustva i promicati orijentacije koje se sukobljavaju s konzerviranom ivotnom formom ekonomije siromatva. -z toga e nastati nova politika snaga samo ako senzibiliziranje naleti na nerjeiv sistemski problem. >edini problem koji 2abermas vidi u budu nosti, a tie se toga je sve tea dodjela statusa.