N A R O D N I ZDRAVSTVENI L I S T

mjesenik za unapreenje zdravstvene kulture

Izdaje ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE UPANIJE Za izdavaa doc. dr. sc. Vladimir Miovi, dr.med. Ureuje Odjel socijalne medicine Odsjek za zdravstveni odgoj Redakcijski savjet doc. dr. sc. Vjekoslav Bakaun, dr. med.; Suzana Jankovi, dr. med.; mr. sc. Vojko Obersnel, dipl. ing.; doc. dr. sc. Vladimir Miovi, dr. med.; Vladimir Smeny, dr. med.; prof. dr. sc. Ante krobonja, dr. med.; dr. sc. Marija Varoi; doc. dr. sc. Milan Zgrabli, dr. med.; tel. 21-43-59, 35-87-26, fax 21-39-48 Odgovorni urednik Vladimir Smeny, dr.med. Glavni urednik Suzana Jankovi, dr.med. Lektor Vjekoslava Lenac, prof. Grafika priprema "Welt" d.o.o. - Rijeka Grafiko-tehniko ureenje Ines Volf, graf. in. Rjeenje naslovne stranice Saa Ostoji, dr.med. Urednitvo 51000 Rijeka, Kreimirova 52/a pot. pret. 382 tel. 21-43-59, 35-87-26 fax 21-39-48 http://www.zzjzpgz.hr (od 2000. g.) Godinja pretplata 30.00 kuna iro raun 2300007-1100028208 Godinja pretplata za inozemstvo: SFRS 10.- Devizni raun kod Rijeke banke d.d. Rijeka, SWIFT: RBRIHR 2X 7001-3393585-ZZJZPG RIJEKA Tisak "Neograf" d.o.o. - Rijeka
"NZL" je tiskan uz potporu Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke.

Zloudne novotvorine - vodei uzrok smrti u "drugoj dobi"

loudne novotvorine, ili kako ih ee nazivamo (rabei tuice) maligni tumori, najvea su, a istovremeno u cijelosti nerazjanjena poast modernoga ovjeka. Kad se govori o zdravlju, da podsjetimo, poinjemo od pojma unapreenja pa, preko sprjeavanja nastanka i ranog otkrivanja, dolazimo do pojmova lijeenja i rehabilitacije. Kad se pak govori o zloudnim novotvorinama, ovom prigodom naglaavamo viedesetljetne napore i uspjehe u organiziranju i provoenju raznih oblika programa ranog otkrivanja. Ostale karike u lancu takoer su predmet napora svih sudionika u sustavu zatite zdravlja. I ovom prigodom imamo stajalite Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Kako su zloudne novotvorine smjetene u veliku (raznorodnu) skupinu "neprenosivih - nezaraznih" bolesti, tako im i SZO posveuje jedan (osmi) cilj u projektu "Zdravlje za sve u XXI. stoljeu". On glasi:
8. CILJ - SMANJENJE (NEZARAZNIH) NEPRENOSIVIH BOLESTI

Do 2020. godine treba do najniih moguih razina smanjiti u cijeloj Regiji obolijevanje, invalidnost i prijevremenu smrt, nastale zbog glavnih kroninih bolesti. Posebno treba: 8.2. smanjiti smrtnost zbog karcinoma svih sijela kod ljudi u dobi ispod 65 godina prosjeno za barem 15%, uz smrtnost od karcinoma plua smanjenu za 25%. Cilj se moe postii ako: - zdrava javna politika u svim dravama-lanicama bude usredotoena na izvravanje principa i strategije promicanja zdravlja i sprjeavanja bolesti, s punim sudjelovanjem zajednice; - sprjeavanje i kontrola opih faktora rizika od neprenosivih bolesti budu sastavni dio ivota zajednice, a jak pokret za zdrav nain ivota po cijeloj Europi obuhvati sve zemlje i znaajne meunarodne organizacije; - bude osiguran opsean nadzor nad bolestima, s naglaskom na zdravstvene posljedice i na razvoj kvalitete skrbi, uzimajui u obzir prava i elje pacijenta. Sa svrhom obrazloenja samog naslova i naglaska SZO na dobi do 65 godina u navedenome cilju, evo nekoliko podataka koji se odnose na Primorsko-goransku upaniju. Podaci se odnose na posljednju godinu minuloga tisuljea, na 2000. godinu. Te godine od zloudnih novotvorina ukupno je umrlo 817 osoba, od toga u dobi od 20 do 59 godina 164, te ostali (653) u dobi od 60 i vie godina. Istovremeno su u dobi od 20 do 59 godina ukupno umrle 453 osobe. Zakljuno, od zloudnih novotvorina u "drugoj" dobi umire vie od 1/3 (36,2%) svih umrlih te dobi dok je opa smrtnost (te dobi zajedno) neto manja od 1/4 (24,8%).
Odgovorni urednik

2
rujan-listopad 2002

Maligna oboljenja

KAKO SMANJITI POBOL I POMOR OD RAKA

Citirat u dijelove uvodnog odlomka iz mog rada objavljenog prije 30 godina u Lijenikom vjesniku, dok sam bio voditelj Onkolokog dispanzera u Puli: Maligni su tumori u suvremenoj zdravstvenoj slubi jedan od glavnih problema. Za ilustraciju mogu posluiti neki podaci o kretanju malignih tumora 1971. u Istri. Na ljestvici mortaliteta na prvom su mjestu bolesti cirkulatornog sustava s 50,7% na drugom mjestu neoplazme s 15,8%... Umire svaki drugi oboljeli od malignih tumora... U roku od 10 godina (1962.-1971.) porazno je i kretanje pobola od malignih tumora (porast od 75% i, neto manje, kretanje pomora (porast od 43%). Takvi podaci obvezuju zdravstvenu slubu, ali i itavo drutvo i predstavnike tog drutva, da ozbiljno pristupe rjeavanju problema...

e uvodne rijei, na alost, vie su nego jednako aktualne i danas, trideset godina poslije.

U Hrvatskoj vie oboljelih i umrlih od raka

To potvruju neki brojani pokazatelji o kretanju raka u Hrvatskoj, a za usporedbu i u nekim drugim zemljama. Pobol na 100.000 stanovnika 1978. bio je u Hrvatskoj 266, a 1987. ve 306 (uz godinji porast oboljelih od raka za 1,7%). Pomor je 1981. bio 189,8, a 1990. ve 233,5 (uz godinji porast od 2,4%). Od ukupnog je pomora 1990. pomor od bolesti kardiovaskularnog sustava bio 52%, od raka 21%. Pomor od raka bio je 1996. 21% (uz godinji porast od 1%). Pomor od kardiovaskularnih bolesti bio je 1999. 53,2%, od raka 23%. Pomor na 100.000 stanovnika u 2000. godini bio je: od kardiovaskularnih bolesti 610, a od neoplazmi 267. Od raka dojke oboljela je sredinom sedamdesetih godina jedna od 18 ena, sredinom devedesetih ve jedna od 11. Od oboljelih od raka dojke umrlo ih je 37%, a poetkom sedamdesetih neto manje od 50%. Od europskih zemalja porast stope smrtnosti od raka u posljednjih 20 godina najvei je u Hrvatskoj i Maarskoj. Stopa pomora od raka u SAD manja je nego u Europi. U SAD je od 1973. do 1990. zabiljeen rast broja oboljelih od raka za 1,2%, ali od 1991. do 1997. zabiljeen je pad za 0,8%, kao i pad pomora

za 0,8%. Dok je u nas zabiljeen porast broja oboljelih od raka plua za 80%, a u razvijenim zemljama za 19%, u SAD, Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama zabiljeen je (zbog manjeg broja puaa) ak i pad za nekoliko postotaka. Svuda se biljei porast broja oboljelih od raka dojke i maternice, ali i pad smrtnosti, dok raste i pobol i pomor od raka prostate. U Hrvatskoj raste broj oboljelih i umrlih od kroninih nezaraznih bolesti (bolesti srca i krvnih ila, rak), a smanjuje se njihov broj u onim zemljama gdje je via obrazovna razina (a ona je preduvjet i za vii ekonomski standard).
Uzroci obolijevanja i smrtnosti od raka

mutacije dovode oksidansi (slobodni radikali) koji mijenjaju spomenute stanine dijelove. Oksidansa ima vrlo mnogo u sastavnim dijelovima duhana koji puenjem ulaze u plua, u sastojcima zagaenog zraka, u ivotinjskim mastima, u crvenom mesu, u kemikalijama koje sainjavaju umjetna gnojiva i pesticide, u ionizirajuim zraenjima poput rendgenskih itd., itd. U promiskuitetnih osoba ima karcinogenih virusa koji izazivaju karcinogene mutacije stanica sluznice vrata maternice, kao najei uzrok. Protiv oksidansa uspjeno djeluju antioksidansi, koji zaustavljaju proces oksidacije (i time mutacije) elemenata stanine

I. UZROCI RAKA. Postoje brojne, nepotvrene, teorije o uzroku nastanka raka u ljudskoj stanici. Ono to se pouzdano zna, to su poticaji koji mijenjaju stanine elemente tako da stanice ponu nekontrolirano rasti i razmnoavati se. Ti su poticaji tzv. karcinogene tvari, kojih ima ogroman broj. Te tvari mijenjaju molekularnu i biokemijsku strukturu stanine jezgre, njene kromosome i gene. To se mijenjanje zove mutacija: karcinogene tvari u stvari su mutagene tvari. Mutirane stanice nepovratno su promijenjene, pa se njihovo neobuzdano bujanje moe prekinuti samo tako da ih se sve ukloni ili uniti, operacijom, zraenjem, kemoterapijom. Najvjerojatnije do

jezgre. To su npr. voe i povre, plava riba, biljna i riblja ulja, tvari to nastaju pri tjelesnim aktivnostima itd., itd. enski hormon estradiol moe biti u suviku karcinogen. Estradiola ima vie npr. u ena koje ne raaju, ili malo raaju, ili su kasno prvi put rodile. Skloniji su raku pretili ljudi. Rauna se da je za nastajanje raka odgovorna neispravna ishrana u 35%, duhanski dim u 30%, nasljedni faktor u 5-15% sluajeva.

3
rujan-listopad 2002

Sasvim saeto: prevencija - da se ne oboli od raka - sastoji se u izbjegavanju oksidansa i koritenja antioksidansa. Sve te imbenike koji dovode do raka, ili koji sprjeavaju rak, mora svaki ovjek dobro poznavati kako bi znao to izbjegavati, to koristiti. Kad bi svi prihvatili takve navike, bilo bi za 80% manje oboljelih od raka. II. UZROCI VEE SMRTNOSTI OD RAKA. Dok je poetni rak ogranien na malu, jo oahurenu skupinu stanica, npr. u dojci vori je manji od 0,5 cm, na vratu maternice na povrini od tek kojeg milimetra, on se lako i sigurno izlijei malim kirurkim zahvatom. Kad se on svojim izdancima stane iriti u okolinu i kad stane bre rasti i uveavati se, sve su manji izgledi za lako i sigurno izljeenje. A kad se metastazama proiri po tijelu, ti su izgledi vrlo maleni. to se rak ranije otkrije, to je izljeenje sigurnije i pomor od raka manji. Vana je za izljeenje i mogunost raspolaganja vrhunskom tehnologijom lijeenja. Za pravovremenu dijagnozu ljudi, prvo, moraju znati koji su rani znakovi raka i, drugo, moraju redovno pristupati preventivnim sistematskim pregledima. Ako ljudi znadu koje promjene zdravlja mogu biti rani znakovi raka, ili ako znadu da pripadaju kojoj rizinoj skupini (npr. puai), tada se mogu pravovremeno javiti lijeniku na pregled. ene poinju takvim pregledima poslije 30. godina ivota, a mukarci poslije 45. godine. Da to mogu initi, moraju biti prethodno o tome dobro informirani i motivirani. ene moraju za pravovremeno otkrivanje raka dojke koristiti kombinirano samopregled, i est pregled kod lijenika, i mamografiju po njegovoj uputi. One trebaju ii na godinji pregled ginekologu, a on odreuje treba li uiniti i citoloki Papa-test za rano otkrivanje raka maternice. Mukarci skoro godinje pristupaju rektalnom pregledu za rano otkrivanje raka zadnjeg crijeva i prostate.
Prevencija i rana dijagnostika raka u Hrvatskoj

I. PREVENCIJA DA SE NE OBOLI OD RAKA. ivotne okolnosti i obrazovna razina u nas takve su da se ne znaju zdravstvene navike kojima se sprjeava rak niti ima motiva da ih se pridrava. Trebalo bi se usaivanjem takvih

navika poeti od mladosti: nain ishrane, tjelesne aktivnosti, nepuenje itd. Ali, ve roditelji nisu primjer niti uzor za takvo vladanje. Roditelji jedu (nezdravu) snanu hranu da mogu vie raditi, odmaraju se sjedei i leei, pue da se smire, slabo se dre higijenskih navika. Djeca nesvjesno prihvaaju sve te navike od roditeljskih autoriteta. Prosvvjetni su radnici opsenim kolskim programom skueni, a nisu ni motivirani da troe rijei na takve sporedne stvari. Mediji najradije serviraju senzacije iz medicine, koje su esto znanstveno neosnovane. Ne ita se nita ili malo i povrno, jer nestaje kultura itanja, ak se na Internetu izbjegavaju ozbiljni sadraji. Rezultat je svega toga da se stvara manjkava i iskrivljena slika o zdravlju, da se ne saznaju nikakvi podaci o prevenciji kako se ne bi stvorili uvjeti za nastajanje raka. Zato se sve vie pui, ekologija se prezire, uiva se u nezdravoj hrani poput fast-fooda i u kokainiziranim Cocapiima. Vrlo malo ljudi zato zna da uz ispravnu ishranu ima za 70% manje raka eluca i 50% manje raka debelog crijeva, da uz manje masnoa u ishrani i uz odravanje normalne tjelesne teine ima za 33% manje raka dojke, da bi se uz primjeren spolni ivot moglo skoro iskorijeniti rak grlia maternice. Kao vrhunac, preventivna medicina ostaje siromano nahoe kurativne medicine. Za preventivnu medicinu troi se manje od 1% zdravstvenog prorauna - pa kako da bude dovoljno sredstava za prevenciju raka? II. PRAVOVREMENO OTKRIVANJE RAKA. U menopauzi 90% ena ne ide na sistematske preglede; do 35. godine ivota 60% ena ne zna za rano otkrivanje raka grlia maternice staninim brisom po metodi Papa; samo 3% uenica i studentica zna za ginekoloke preventivne preglede i za vrijednost kon-

trolnih pregleda dojke. Zna se vie o politikim, drutvenim ili portskim skandalima nego o ranom otkrivanju raka. Ide se na pregled ozbiljno bolestan, a ne prividno zdrav. U ordinacijama obiteljskog lijenika nedovoljno se govori niti organizirano upuuje na preventivne preglede. Nema dovoljno sredstava za vrhunsku dijagnostiku (preventivna sistematska mamografija).
to poduzeti u nas

Od mladih dana treba poeti s obrazovanjem o zdravstvenoj kulturi i zdravstvenim sadrajima: u kui i u koli, primjerom i uzorom. U najgledanije televizijske emisije (portske, vijesti, sapunice) svakodnevno treba ubaciti sasvim kratke obavijesti o uvanju zdravlja i o ranom otkrivanju bolesti - to gledaju mnogi, a posebne zdravstvene emisije gleda manje njih. Kratke poune obavijesti, upute i savjeti potrebni su i u ostalim medijima - dnevnicima i asopisima, i na radiju. Urednike treba uvjeriti da je to za zdravlje korisnije od esto neosnovanih senzacija. Treba koristiti autoritete, npr. pjevae i portae, da budu uzor i propagatori zdravoga ivota. Obiteljski lijenici trebaju dijeliti pacijentima kratke pisane upute o nainu ivota, o ranim znakovima raka i o sistematskim pregledima te organizirati i provoditi sve to. Svaka ambulanta trebala bi biti ambulanta za zdrave i za bolesne, npr. ambulanta za mamografiju zdrave i prividno zdrave dojke. Treba uviestruiti u proraunu novana sredstva za preventivnu medicinu. Da se sve to ostvari, mora se uporno poticati i provoditi moralna preobrazba - zbog sticanja navike odgovornosti, radinosti i nesebinosti te jednake brige za svaije zdravlje, imunih i onih siromanih.
Prim. dr. Ivica Ruika

4
rujan-listopad 2002

Upute o mjerama protiv raka Podsjetnik

Preventivni sistematski Pridravanje ivotnih navika pregledi (za pravovremeno (da se sprijei nastanak raka) otkrivanje raka)
1. Ne puiti! 2. Redovne fizike aktivnosti 2. (npr. pjeaenje 40 minuta) 3. est boravak u istoj okolini 4. Umjereno sunanje 5. Jesti mnogo voa i povra, 2. integralne itarice, plavu ribu 6. Piti mnogo mlijeka 7. Smanjiti koliinu (ivotinjskih) masnoa i 2. crvenog mesa, koristiti maslinovo ulje 8. to manje alkoholnih pia 9. Odravati normalnu tjelesnu teinu 10. Zamijetiti rane znakove raka 11. Redovni sistematski pregledi

Rani znakovi raka (samozapaanje)

1. Smetnje probave 2. (pojava estih proljeva ili zaepljenja) 2. Pojava promjene naina mokrenja 3. Neoekivana krvarenja (mokraa, stolica, 2. spolovilo, kaljem, povraanjem) 4. Promuklost 5. Nadraajni kaalj 6. Smetnje gutanja 7. Zadebljanja u dojkama 8. vorovi bilo gdje 9. Ranice koje ne prolaze 10. Promjene na bradavicama ili madeima 11. Gubitak apetita 12. Mravljenje

Svi bi ljudi trebali ii na takve preglede, od 20. do 40. godine ivota svake tri godine, a poslije 40. godine jedanput godinje (osim pregleda za otkrivanje raka, svima se jo moe uiniti EKG, enama i denzitometrija zbog odreivanja gustoe kostiju). ene obavljaju potrebne pretrage od 30. godine ivota, a mukarci od 45. godine - to se odnosi na pretrage radi pravovremenog otkrivanja raka. I mukarci i ene trebaju obavljati ove pretrage: 1. pregled koe (samopregled), 2. pregled titne lijezde, 3. pregled ustiju kod zubara, 4. laboratorijske pretrage (SE, mokraa, diferencijalna krvna slika, masnoe i eer u krvi). Samo ene trebaju obavljati ove pretrage: 1. poslije 18. godine to ei pregled dojki kod lijenika i samopretragu kao pomonu pretragu; mamografiju poslije 30. godine svake tree godine, a poslije 40. godine svake godine, u suglasnosti s lijenikom; 2. ginekoloki pregled od 18. godine svake tree godine, a poslije 40. godine svake godine; citoloki Papa-bris isto kao i ginekoloki pregled, kako trai ginekolog; 3. pregled prstom zadnjeg crijeva (tzv. digitorektalni pregled), gdje je esto sjedite raka. Samo mukarci trebaju obavljati ove pretrage: 1. digitorektalni pregled: a) radi traenja raka zadnjeg crijeva i b) radi traenja raka prostate; poslije 40. godine jedanput godinje, a poslije 50. godine jo i test prostataspecifinog-antigena koji je povien kod raka prostate; 2. pregled testisa (samopregled); rak testisa najei je od 15. do 34. godine.
Prim. dr. Ivica Ruika

5
rujan-listopad 2002

Rak u djece

RIJEDAK I IZLJEIV
Da mogu birati, roditelji bi sigurno izabrali da oni obole od raka umjesto njihove djece. Ali rak nikada ne prua takav izbor. (Doris Gowen, Leukemia Home Page, 1999., Virginia, SAD)
aznanje da je neko dijete oboljelo od zloudne bolesti budi u nama osjeaj tuge, straha, boli. to je rak? Mogu li mala djeca oboljeti od raka? Ako da, zato? Mogu li se ta djeca izlijeiti? Na spomen ove teme, itatelju se nameu ta i brojna druga pitanja. Pokuat emo odgovoriti na barem neka od njih. Naziv rak podrazumijeva grupu srodnih bolesti koje nastaju u stanicama, osnovnim jedinicama ivota u tijelu. Nae tijelo graeno je od milenija raznih vrsta stanica. U normalnim uvjetima, stanice rastu i dijele se stvarajui nove stanice samo kada su organizmu potrebne. Regularnost tog procesa odrava tijelo zdravim. Ponekad se, meutim, stanice nastavljaju dijeliti i kada nam nove stanice ne trebaju. Nastali viak stanica stvara tkivo koje se naziva tumor. Tumori mogu biti benigni (dobroudni) i maligni zloudni). Benigni tumori nisu rak. Oni se najee mogu odstraniti i u veini sluajeva ne javljaju se ponovo. Stanice tih tumora ne ire se u druge dijelove tijela. Benigni tumori izuzetno rijetko ugroavaju ivot. Zloudni tumori jesu rak ili karcinom. Rak nosi naziv po stanici ili organu iz kojeg potjee. Stanice raka promijenjene su i dijele se bez reda i kontrole. Mogu prodrijeti u okolna tkiva i organe i otetiti ih. Takoer se mogu otkinuti i ui u krvotok ili limfotok. Tako se karcinom iri iz svog ishodinog mjesta i stvara nove tumore - metastaze - u drugim organima u udaljenim dijelovima tijela. Metastaze su graene od iste vrste stanica kao i primarni tumor. Da li je rak bolest modernog doba? Prvi opisi karcinoma u ljudi pronaeni su u staroegipatskim zapisima. Veina se odnosi na karcinom dojke, usnice i

jezika - one koji se mogu lako vidjeti ili osjetiti. Hipokrat (460.-370.) prije nae ere prvi je upotrijebio naziv carcinos ili carcinoma. Prva bolnica za lijeenje pacijenata oboljelih od raka osnovana je davne 1740. godine u Reimsu, Francuska, Dr. Sidney Farber iz Bostona ranih je pedesetih godina ovog stoljea upotrijebio prvi lijek za lijeenje leukemije, aminopterin, i oznaio poetak modernog lijeenja od te opake bolesti. I djeca mogu oboljeti od karcinoma. Rak u djece javlja se rijetko, u 2% od svih sluajeva u opoj populaciji. Godinja incidencija procjenjuje se na 14:100.000 djece do petnaeste godine ivota. Prema podacima Amerikog Nacionalnog Instituta za istraivanje djejeg karcinoma (National Cancer Institute Rescarch on Childhood Cancers) u posljednjih 20 godina zabiljeen je blag porast broja djece oboljele od raka, od 11,4 sluajeva na 100.000 u 1975. godini do 15,2 na 100.000 djece u 1998. godini. Poznata je i razliita stopa javljanja u razliitim regijama svijeta, s najveom godinjom incidencijom za-

biljeenom u Nigeriji (155,6/milijun djece), gotovo etiri puta veom od one u indijskoj populaciji na otoju Fiji (39,7/milijun djece). Nekoliko je objanjenja predloeno za te geografske varijacije: razliita kvaliteta zdravstvene skrbi i mogunosti dijagnosticiranja karcinoma, tonost popisa stanovnitva i preciznost sustava izvjetavanja, razlike u klasifikaciji karcinoma, ali i istinska razlika u javljanju karcinoma u razliitim populacijama svijeta. Unato niskoj incidenciji, u razvijenim zemljama rak je u djece drugi po uestalosti uzrok smrti, odmah iza trauma. Otprilike 10% svih uzroka smrti u djece odnosi se na zloudne tumore. Prosjena dob umiranja od raka u odraslih je 50 godina, to predstavlja gubitak od 20 godina ivota. Nasuprot tome, dijete koje umre zbog karcinoma gubi 60 do 65 godina ivota. Zloudne bolesti u djece bitno se raziliku od istih bolesti u odraslih, zahvaaju razliite dijelove tijela, razliito izgledaju pod mikroskopom i razliito odgovaraju na lijeenje (Tablica 1.).

Tablica 1. Osnovne karakteristike karcinoma u djece i odraslih

Djeca
Primarno mjesto Krv Mozak Limfni vorovi Proirenost u vrijeme dijagnoze Testovi probira Rano otkrivanje Odgovor na kemoterapiju Rezultat lijeenja Prevencija 80% rasprostranjeni Obino nisu korisni Veinom sluajno Obino kasno Vrlo osjetljivi -75% 5-godinje preivljavanje Malo vjerojatna

Odrasli
Plua Dojka Debelo crijevo Veinom lokalni ili regionalni Korisni, npr. mamografija, PAP razmaz Poboljano s edukacijom Slabije osjetljivi <50% 5-godinje preivljavanje Mnogi preventibilni

6
rujan-listopad 2002

Najea je zloudna bolest u djece leukemija ili rak krvnih stanica, slijede tumori mozga, zatim limfomi (zloudne bolesti limfnih vorova). Preostalu treinu ine tumori mekih tkiva, bubrega, simpatikog nervnog sustava, kosti, oka i drugi. Djeca sa zloudnim tumorom danas imaju izvanredne anse za izljeenje. U posljednjih 30 godina stopa preivljavanja porasla je sa 30 na 75%! Neke vrste djejeg raka imaju preivljavanje preko 90%. Nasuprot tome, za rijetke vrste karcinoma stopa preivljavanja je 10%. Prosjeno e, dakle, ak tri etvrtine oboljele djece pobijediti karcinom i ivjeti normalnu duinu i kvalitetu ivota. Iskusni timovi u specijaliziranim centrima, sastavljeni od pedijatara-onkologa, radioterapeuta, transfuziologa, obuenih medicinskih sestara, psihologa, fizijatara, fizioterapeuta, socijalnih radnika, dijetetiara, uz ostale, sudjeluju u kompleksnom lijeenju djece s malignim bolestima. Lijeenje je agresivno i traje jednu do nekoliko godina, ovisno o dijagnozi. esta je kombinacija kemoterapije, zraenja i kirurkog zahvata. Zahvaljujui novim lijekovima i metodama lijeenja, znatno su smanjene nuspojave i dugotrajne neeljene posljedice terapije te poboljana kvaliteta ivota djece oboljele od karcinoma. Zato nastaje rak? Danas jo nema preciznog odgovora na to pitanje iako

smo, zahvaljujui ogromnim istraivakim naporima, odgovoru blii nego ikad. Sve do 1940. godine vjerovalo se da je rak neizbjena posljedica starenja, prirodnog procesa u kojem dolazi do nagomilavanja tumorskih stanica. Niz iduih godina uzroci nastanka raka bili su pripisivani okolinim faktorima. Najpoznatiji je primjer rak plua, koji je u 80 do 85% sluajeva udruen s puenjem. Od ezdeset godina, brojnim

Zato dijete oboli od raka?

istraivanjima jasno je pokazano da je rak genetska bolest, rezultat sloenih viestepenih promjena - mutacija - kromosoma ili gena stanice. Broj, kronoloki redoslijed i karakter pojedinih genetskih dogaanja, specifinih za odreene vrste raka, predmet su brojnih dananjih istraivanja.

Prije nego to nabrojimo mogue uzroke raka u djece, treba upozoriti na sljedee injenice: - Rak nije infektivna bolest, pa se od oboljelog djeteta ne mogu zaraziti druga djeca. - Velika veina karcinoma nije nasljedna te je ekstremna rijetkost da drugo dijete u obitelji oboli od iste bolesti. - Ponekad dvoje djece oboli od maligne bolesti u istoj koli ili u istom mjestu, izazivajui zabrinutost lokalnog stanovnitva. Vrlo paljiva istraivanja govore da su takva javljanja sluajnost. - Roditelji esto osjeaju krivnju jer nisu ranije primijetili simptome bolesti i posumnjali na rak. Ponovo treba naglasiti da se rak u djece javlja vrlo rijetko i nije niti treba biti prvo na to e roditelji ili nadleni pedijatar pomisliti kao na uzrok smetnji. Uz to, neka djeca uope nemaju smetnje. Stoga se rak u djece rijetko dijagnosticira u najranijim stadijima. Niz dogaaja koja dovodi do nastanka djejeg karcinoma vrlo je sloen i jo nije mogue potpuno i sigurno opisati to uzrokuje pojedine vrste raka. Ponekad je, meutim, mogue utvrditi tzv. faktore rizika. Otkriveno je nekoliko faktora rizika u nastanku djejih karcinoma. Ti se faktori mogu podijeliti u priroene i okoline. - Priroeni faktori. Djeji karcinomi jedinstveni su po ranom javljanju koje ukazuje na vei znaaj priroenih konstitucionalnih faktora u odnosu na odrasle. Znatno ea zahvaenost organa koji nisu direktno izloeni okolini (krv, mozak, limfni vorovi) takoer upuuje na manji znaaj okolinih faktora. Ipak, procjenjuje se da je samo 5%

7
rujan-listopad 2002

svih djejih karcinoma povezano iskljuivo s priroenim faktorima. Familijarno javljanje je rijetko. Najpoznatiji je primjer zloudni tumor mrenice oka, retinoblastom, koji je u 40% sluajeva nasljedan. Dokazano je da su djeca sa specifinim abnormalnostima kromosoma sklona obolijevanju od odreenih vrsta karcinoma. Najpoznatiji je primjer Down-sindrom, koji ima 20 puta vei rizik na razvoj leukemije od ope populacije. Koji okolini faktori mogu biti ukljueni u nastanak djejeg raka? Zbog malog broja oboljele djece, gotovo je nemogue dokazati statistiki znaajnost bilo kojeg od tih faktora. Osim toga, esto je teko odrediti stupanj i vrijeme izlaganja pojedinim tetnim faktorima okoline. - Ionizirajue zraenje. Opisano je ee javljanje leukemije u djece nakon eksplozije atomske bombe u Hiroshimi i Nagasakiju. Nakon nuklearne nesree u ernobilu 1986., zabiljeen je vrlo blag porast incidencije leukemije u europske djece, ali geografska rasprostranjenost nije pokazala povezanost s proraunatim izlaganjem radioaktivnim izotopima u atmosferi. Izlaganje majke dijagnostikom rtg-zraenju za vrijeme trudnoe poveava rizik za nastanak leukemije u djeteta. Opisana je dva puta vea uestalost leukemije u djece iji oevi rade u nuklearnoj elektrani Sellafield, sjeverozapadna Engleska. Osobe kod kojih je provedeno terapijsko zraenje u djetinjstvu u podruju glave, vrata i prsnog koa imaju vei rizik za nastanak leukemije, raka titnjae i raka dojke.

- Elektromagnetsko zraenje. Posljednjih petnaestak godina ispituje se utjecaj elektrinih i magnetskih valova iz visokonaponskih elektrinih vodova i ureaja (dalekovodi, trafostanice, radio i TV-odailjai). Rezultati su kontroverzni. vedska i finska studija pokazala je veu uestalost tumora mozga u djece koja ive u blizini elektrana. Slina amerika studija dokazala je 1997. godine da nema povezanosti izmeu stanovanja u blizini elektrane i djeje leukemije.

mijskoj industriji, pasivnog puenja, roditeljskog profesionalnog izlaganja kemikalijama. U Woburnu, Massachusets, detaljno istraivanje (Harvard Public Health Service) pokazalo je da su specifini polutanti u zagaenoj izvorskoj vodi udrueni s poveanom incidencijom djejeg karcinoma. - Infekcije. Postoji vrlo malo dokaza o povezanosti specifinih virusa i djejeg karcinoma. U djece zaraene AIDS-om vea je uestalost nekih vrsta tumora. Budui da su nejasni uzroci nastanka veine djejih karcinoma, nema niti posebnih preporuka o prevenciji. Od molekularne biologije, nove ekspanzivne znanstvene discipline, oekuje se detekcija osoba s priroenom sklonosti za razvoj karcinoma. Roditelje treba upozoriti na vanost redovitih sistematskih pregleda njihove djece. Prevencija karcinoma u kasnijem ivotu zahtijeva stjecanje zdravih navika meu mladim ljudima. Potrebno je izbjegavati tetna izlaganja s nastankom karcinoma u odraslih, kao puenje, uivanje alkohola, prekomjerno izlaganje suncu, ranu seksualnu aktivnost, osobito s vie partnera. Vano je poticanje fizike aktivnosti i pravilne prehrane, s niskim udjelom masti i visokim udjelom svjeeg voa i povra.
Doc. dr. sc. Jelena Roganovi, dr. med.

- Ultrazvuno zraenje. Svakodnevno smo izloeni upozorenjima o prisutnosti velikih koliina UV-svjetla na povrini Zemlje zbog oteenja ozonskog omotaa vanjske atmosfere. Dokazano je da prekomjerno izlaganje suncu s opekotinama u djetinjstvu tri puta poveava rizik malignog melanoma, najzloudnije vrste raka koe, u kasnijoj dobi. Opisano je ee javljanje melanoma u djece koja su ranije nauila plivati u bazenima ili zagaenoj vodi, to je objanjeno kombinacijom uinaka UV-zraenja i tzv. bioprodukata klorinacije vode. - Kemijski faktori. Djeca su izloena brojnim pesticidima. Studije upozoravaju na tetan utjecaj insekticida, atmosferskih zagaivaa, otapala u ke-

8
rujan-listopad 2002

Zloudne bolesti oka

OI OPASNE PO IVOT
Sjeam se kad sam postala specijalizant na Onoj klinici. Bila sam sretna to u, kao okulist, do kraja svoje lijenike karijere biti poteena susreta sa smru i tuge zbog gubitka pacijenta koja neminovno potrese svakog od nas. Mislila sam: Od bolesti oka ne umire se. Naalost, prevarila sam se.

ako vrlo rijetko u odnosu na druge bolesti, npr. srca i krvnih ila, zloudnih bolesti drugih organa, tekih trauma... sa smrtnim ishodom, i oko moe biti mjesto gdje e se zametnuti poneka zloudna stanica koja moe izazvati smrtonosnu bolest. Nemojte se sad uspaniariti. Naglaavam da se to, u odnosu na druge teke bolesti, deava relativno rijetko.
Prepoznati rane promjene

jamenac, ali i zloudna tvorevina. Ustanovi li okulist da se ne radi o obinoj prolaznoj promjeni, uputit e pacijenta specijalistu za kone bolesti, dermatologu. Sloi li se i on da je promjena na koi doista sumnjiva, predloit e kirurko uklanjanje i analizu odstranjenog tkiva. To je uobiajen postupak kod sumnjivih novotvorevina bilo gdje na tijelu.

Ope je pravilo da se zloudna bolest moe potpuno izlijeiti ili uspjeno ublaiti ako se na vrijeme otkrije. to se oka tie, postoje rani znaci koje svatko moe uoiti i na njih odmah reagirati. To su one promjene koje se vide na vanjskom i prednjem dijelu oka obinim pogledom u zrcalo. Meutim, postoje i one zloudne promjene koje se podmuklo razvijaju unutar oka. Nisu vidljive, ne bole niti kvare vid. Za njih neemo uope znati dok ih okulist pregledom ne otkrije. Imamo li sree da se pronau u ranoj fazi, zloudne se promjene dananjim metodama lijeenja mogu uspjeno suzbiti.
Promjena na koi vjea

Zloudni tumor lojnih lijezda gornje vjee

Oiljak i promijenjeni oblik vjea mogu rezultirati nedovoljno dobrim zatvaranjem oka. Tako se moe desiti da se izraslina ukloni u cijelosti, opasnost od zloudne bolesti suzbije u zaetku, ali ostane problem zatvaranja vjea koji dovodi do doivotnog suenja oka, grebanja pri zatvaranju, prelijevanja suza itd. S jedne strane smo izlijeeni, a s druge strane imamo doivotne neugodnosti koje nas podsjeaju na to da je na koi vjea neto raslo. esto se kasnije pacijenti pitaju je li izraslinu uope trebalo dirati. Umjesto da budu sretni to su izlijeeni, vie ih smetaju te kasnije komplikacije. Vjerujte mi, bolje da ne znate kako bi bilo da je izraslina ostala i irila se. Zbog svega toga vrlo je bitno ne odgaati odlazak okulistu. to je manji dio koe zahvaen i mora se odstraniti, to e te kasnije komplikacije biti manje izraene.
Promjene na bjeloonici

Sve promjene na koi lica i vjea moemo vidjeti obinim pogledom u ogledalo ili e nas netko drugi na njih upozoriti. Ne treba odmah pomisliti na najgore. Ako ne prolaze, nego rastu ili ako nestanu pa se opet pojave na istom mjestu, korisno je zatraiti miljenje okulista. Promjene na koi vjea mogu izgledati poput krastice, mekane ili ronate bradavice, madea, pritia, potkone izrasline itd. Moe biti obini

Bradavica na koi donje vjee

Koa vjea, meutim, spada u posebno delikatno podruje iz razloga to je ima malo na raspolaganju. Svako izrezivanje tkiva u podruju vjea zahtijeva natezanje preostale koe da se mjesto defekta spoji. Nekad preostale koe nema dovoljno pa se ona mora presaditi s nekog drugog prikladnog mjesta.

Prednji dio oka takoer je dostupan pregledu pomou ogledala. Na prozirnoj spojnici (konjuktivi) koja prekriva bjeloonicu pacijenti esto sami ustanove postojanje ukastih kvrica. Svi me redom pitaju to im to raste. Drago mi je da vode rauna o sebi. Ako uoe takve, u pravilu dobroudne promjene, zasigurno e reagirati i na one druge. Umirim ih objanjenjem da se blijedoukaste nakupine esto vide u ljudi ije se oi napreu pri gledanju, pa mirkaju. Vjee tada stalno tipaju horizontalni nabor konjuktive. U horizontalnoj liniji, ekvatoru oka, stvori se svojevrsni ulj. Zadebljala konjuktiva jo se ispuni mau koja zadebljanju dade utu boju. Moe smetati samo

9
rujan-listopad 2002

estetski, ali je potpuno bezazlena tvorevina. Ne treba je odstranjivati jer je nekad oiljak od zahvata jo uoljiviji. Treba postii dobar vid optikim pomagalom kako bi se oko prestalo naprezati, a time i mirkati. Meutim, promjena na bjeloonici moe biti smee boje, poput madea. Kao i svaki made na koi, o kojima se ve dosta govori i pie u javnosti, tako i taj na bjeloonici moe biti zloudan ako se stvorio, a prije ga nije bilo. Odmah okulistu! Ako pak postoji od djetinjstva, stalno je iste boje, veliine i oblika, onda je najee dobroudan i treba ga samo povremenim kontrolnim pregledima nadzirati.
Ronica i lea - udo prirode

Ta su tkiva graena od ivih stanica, a ipak su kristalno prozirna poput stakla. Posebna su i po tome to nemaju krvnih ila ije bi prisustvo smanjilo prolaz svijetlu. Takva su tkiva sama poteena zloudnih promjena, ali se ona ipak mogu proiriti iz okoline i prekriti prozirne strukture.
Gdje ima pigmenta, ima i opasnosti

kemijske reakcije u njima. Zato nije udno da se u svakom trenutku poneka stanica, prepuna pigmenta, moe oteti kontroli i poeti stvarati nove stanice promijenjene strukture koje prerastu u neto zloudno. Eto nam jo jednog dobrog razloga da naglasimo vanost noenja naoala sa zatitnim UV-filtrom! Ako su promjene pigmentnih stanica u oku tek u zaetku, mi ni po emu za njih ne znamo. Moe ih otkriti jedino okulist. Rane promjene, malih dimenzija, danas se uspjeno lijee laserom ili radioaktivnim ploicama koje se umetnu na vanjsku stranu oka, to blie promjenama unutra (brahiterapija). Melanomi oka veih dimenzija nisu prikladni za takvo lijeenje? Terapiju e, u dogovoru s pacijentom, odabrati struni tim lijenika koji, osim okulista, ukljuuje jo internista, onkologa i druge. Budui da se tada radi o ozbiljnoj bolesti, po ivot opasnoj, bitno je da pacijent ne klone duhom. Treba, uz podrku blinjih i vjeru u doktora, ustrajati u elji da ozdravi i prkositi bolesti koja kao da samo eka da se preda i da ga svlada.

kojem raste retinoblastom u pravilu ne vidi dobro i zato gleda u kri. Neonatolog jo u rodilitu i pedijatar nakon mjesec dana, uvijek obrate panju na te znake i savjetuju roditelje da se s djetetom jave okulistu ako primijete ita sumnjivo.
Na vid utjeu i tumori mozga

Ima izraslina u podruju hipofize koje svojom veliinom pritiu vidne ivce na mjestu njihova krianja. Jedan je od glavnih znakova takvog tumora u glavi gubitak polovice vidnog polja na oba oka. Iako se ne radi o bolesti samog oka, posljedice po vid bitno umanjuju kvalitetu pacijentova ivota. Lijeenje spada u domenu neurokirurga. Okulist moe pregledom one pozadine i testiranjem vidnog polja samo pratiti uspjenost neurokirurke terapije.
Udaljene metastaze

Svi dijelovi oka dublje od ronice krcati su pigmenta. emu on slui? Pigment je kemijska supstanca tamne boje koja upija svjetlosne zrake i slui poput barijere. Na taj se nain unutranjost oka ponaa kao tamna komora ili unutranjost fotoaparata. Zna se da svjetlo mora ui u oko kroz zjenicu i ostati u oku da bi slika bila to jasnija. Bez pigmenta, oko bi bilo prozirno i zraka svjetla jednostavno bi kroz njega produila dalje. Ono to bismo tada vidjeli, bila bi samo bljedunjava slika, bez jasnih boja i kontrasta. Upravo taj pigment ilnice u oku sijelo je najzloudnijih promjena koje se mogu zametnuti i pretvoriti u maligni melanom. Pigmentne stanice imaju ivahan metabolizam. Stalno se obnavljaju. Kako na koi, tako i u oku, neprekidno su na udaru svjetlosnih, ali i onih tetnih zraka sunevog spektra koje mijenjaju

Retinoblastoma - zjenica zahvaenog oka je sivo-bijela, a zdravog oka crna

Zloudna bolest u djejem oku

Na alost, ni djeje oi nisu poteene. Sreom, zloudni se retinoblastom ustanovi rijetko, jednom na 10 000 novoroene djece. Nasljedan je. Na sumnju nas navede bjelkasti odsjaj iz zjenice jednog ili oba oka. Oko u

Puno ee od primarnih zloudnih tumora, u oku se mogu pronai tzv. sekundarni tumori. To su udaljeni izdanci tumora nekih drugih organa, npr. dojke ili plua. U pravilu se ne lijee izolirano, nego u sklopu ope kemoterapije glavnog tumora, koja bi trebala unititi glavni tumor i njegove metastaze. Evo, ovaj prikaz nekih zloudnih bolesti oka trebao bi vas upozoriti na to da oima posvetite panju koju zasluuju, ne samo zbog kvalitete vida, nego, znajui sve ovo, radi ouvanja zdravlja i produenja ivota. Nemojmo ekati godinama dok nam zatrebaju naoale, jer tada moemo ostati neugodno iznenaeni onim to e okulist ustanoviti. Utjeno je to se, u usporedbi s drugim smrtonosnim bolestima, takve bolesti u oku doista deavaju izuzetno rijetko. Ipak su mogue. To je realnost na koju, na alost, treba biti pripravan. Bitno je upoznati se sa znacima ranog prepoznavanja bolesti kad se, na sreu, jo moemo izlijeiti.

Mr. sc. Inge Bokovi Dragievi, dr. med.

10
rujan-listopad 2002

Rak

OTKLONITI RIZINE IMBENIKE

Od raka su osobito ugroeni: puai duhana koji mnogo pue, operirani od raka, ljudi stariji od 65 godina (meu bolesnicima od raka otprilike svaki drugi stariji je od 65 godina, to se najvie povezuje s njihovim, zbog starenja oslabljenim obrambenim snagama), ene u dobi izmeu 50 i 70 godina (opasnost im prijeti prije svega od raka dojke), pripadnici obitelji u kojima je vie njezinih lanova umrlo ili bolovalo od raka (naslijeena sklonost prema raku), debele (pretile) osobe.
Rizini imbenici

Ameriki kancerolog D. Trichopoulos, u svojoj knjizi Epidemiology of Cancer, 1997. dao je ovakvu procjenu u postocima za uzronike raka: prehrana (pogreke i propusti) 30%, puenje 30%, virusne i druge infekcije 5%, kancerogene tvari na radnim mjestima 5%, alkohol 3%, sjedei nain ivota (tjelesna neaktivnost koja oslabljuje obrambene snage, a pridonosi depresivnim stanjima) 3%, imbenici naslijea, tj. naslijeeni manje vrijedni geni 2%, oneieni okoli 2%, ultravioletna, gama i druga zraenja 2%, prehrambeni aditivi (boje i drugi dodaci) 1%, farmaceutski lijekovi medicinski postupci 1%, ostatak od 16% neutvren (slinu procjenu nalazimo i u Internoj medicini B. Vrhovca i sur., 1991.). Tim procjenama nisu obuhvaeni rizini imbenici (faktori rizika) iji je utjecaj na nastajanje raka velik, ali ga je teko ili nemogue procijeniti u postocima, to se prije svega odnosi na teke kronine stresne situacije koje prethode raku, na poremeaje hormonalne ravnotee i na oslabljene obrambene snage. Utjecaj naslijeenih gena, odnosno naslijeenu sklonost za rak, teko je procijeniti, ali je vjerojatno mnogo vei od navedenog 2%, ako se uzmu u obzir i naslijeene manjkavosti imunolokog i hormonalnog sustava to je usko povezano s nastajanjem i razvojem raka. Svi ti postoci mogu se tumaiti u tom smislu da je rak multifaktorska, vieuzrona bolest, tj. u nastajanju raka sudjeluje meusobno povezano vie uzronih imbenika, a novija istraivanja sve vie upuuju na to da meu njima pretenu, izravnu ili posrednu ulogu imaju prehrambeni imbenici. Treba izbjegavati u prehrani sve ono to prema medicinskim, biokemijskim i drugim istraivanjima moe izravno ili posredno biti rizino za nastanak i razvoj raka, a to se odnosi na sljedee: - Rizine su prekomjerne masnoe, osobito ivotinjskog podrijetla, a to su prije svega masti u svjeem i suhom mesu, slanini, maslacu, masnim sirevima. Rizik je sve vei to veu koliinu takvih masti iznad minimuma unosimo hranom. Orijentacijski, uzima se da je taj nekodljivi minimum za ivotinjske zasiene masnoe u okviru jedne treine od ukupno potrebnih masnoa, 13-17 grama na dan. Naime, ukupnih masnoa tijelo treba otprilike 38-65 grama (20-30% od ukupnih kalorija, a na 1700 kalorija to je 340-510 kalorija,

podijeljeno s 9, jer svaki gram masnoa daje 9 kalorija). Jedno objanjenje za povezanost izmeu prekomjernih masnoa i raka jesu slobodni radikali koji oteuju i unitavaju tjelesne stanice (a time i njihov DNK, poremeujui mehanizam ogranienog razmnoavanja stanica), prije svega napadajem na njihove masne sastojke koji ih privlae, a osim toga, prekomjerne ivotinjske masnoe, ulazei u limfne ile, svojom gustoom ometaju limfocitima (vanim za obrambene funkcije) njihov protok u tim ilama. Takoer, kuhanje, a pogotovo prenje masnoa stvara tetne i opasne spojeve i tvari, osobito kancerogeni benzopiren i slobodne radikale, pa se zato preporuuje kuhati i pei jela sa to manje masnoa, a njih prema potrebi dodavati jelima kada su na tanjuru (izbjegavajui tako mogue tetne spojeve od kuhanih masnoa); - Rizine su prekomjerne kalorije u hrani, tj. ako se jede previe kalorina hrana, nastaje debljina, a smatra se dokazanim da je debljina u velikoj mjeri rizina za rak (takoer za sranoilne bolesti, dijabetes, artritis, hipertenziju i druge kronine bolesti). Objanjenje je opet povezano sa slobodnim radikalima jer, to se vie jede, to se vie u tijelu stvaraju slobodni radikali koji, ako su prekomjerni, djeluju kancerogeno (takoer pospjeuju aterosklerotine procese). Druga su veza izmeu debljine i raka pretjerane masne naslage kod pretilih ljudi, dakle, privlaivi cilj slobodnih radikala - malo je ljudi svjesno koliko je debljina opasna po zdravlje, a taj rizik progresivno raste sa svakim kilogramom vika

11
rujan-listopad 2002

iznad normalne tjelesne teine (tj. visine u centimetrima smanjeno za brojku 100); - Rizini su zbog potencijalne kancerogenosti: na dimu suene namirnice, kao meso i sir, zatim, meso na rotilju na drva, salamureno meso, usoljene ribe, preni krumpir i druga prena jela, suhomesnati proizvodi, a opasnost dolazi od nitrata, nitrita, akroleina, nitrozamina, slobodnih radikala; - Ne piti alkoholna pia (Meutim, za veinu autora jedna aa vina na dan nije rizina), jer alkohol oteuje jetra, unitava neke bjelanevine i vitamine, osobito B1 (tiamin), B3 (niacin) i B9 (folna kiselina) i poveava opasnost od slobodnih radikala - alkohol je osobito opasan za ene, a povezano s nastajanjem raka, jer alkoholom oteena jetra ne mogu metabolizirati enske hormone estrogene, koji se nemetabolizirani, tj. nepromijenjeni, nakupljaju u dojkama, jajnicima i rodnici, to moe pospjeiti tumorske procese; - Ne jesti redovito previe mesa jer je to, prema Holfordu i drugim istraivaima, rizino zbog povezanosti s kancerogenim djelovanjem slobodnih radikala i arahidonske masne kiseline (koja se nalaze u ivotinjskim mastima) kojom se hrani rak; - Ne piti previe mlijeka jer je s tim u vezi ustanovljen rizik nastajanja raka prostate, bubrega, dojke i maternice (pretpostavlja se i zbog arahidonske masne kiseline u mlijeku); - Ne jesti eer, odnosno izbjegavati ga to vie (u kavi, kolaima, piima i dr.) jer oslabljuje obrambene snage (izmeu ostalog, oduzima vitamine C i B-skupine, kao i kalcij; - Preporuuje se, radi zatite od raka, hraniti se uglavnom namirnicama koje obiluju antikancerogenim tvarima, tj. tvarima koje spreavaju nastanak raka ili njegov razvoj, napredovanje, a to su prije svega antioksidansi (istai slobodnih radikala), osobito vitamin C, E i biljni oblik vitamina A beta-karoten, mineralni cink, selen, zatim biljna vlakna koja upijaju i odstranjuju kancerogene nitrozamine, biljni pigmenti kao klorofil, drugi karotenoidi pored betakarotena te flanoidi), nadalje, krologenina, elagina, kafeina i druge organske kiseline, inhibitori proteaza, indoli, limonen, glutation i dr., a sve takve tvari s djelovanjem protiv raka nalazimo najvie u povru i vou (zbog toga rak je, znatnim dijelom, rezultat nedostatka, pomanjkanja biljnih namirnica, prije svega povra i voa u prehrani).
Namirnice koje nas zatiuju od raka

Antikancerogene tvari sadravaju sljedee namirnice: - kupusno povre (kupus, brokula, prokulica i dr.), jer sadre vitamine C, E, beta-karoten, klorofil, indole, polifenole, vlakna i dr.; - tamnozeleni listovi povra, kao i uti, crveni i naranasti plodovi i korijeni voa i povra, jer obiluju beta-karotenom i klorofilom, kao mrkva, bundeva, pinat, blitva, zelena salata, maslaak, paprika, paroga i dr.; - oraasto voe i uljonosne sjemenke (orasi, ljenjaci,

bademi, suncokretove i buine sjemenke i dr.), jer obiluju vitaminom E, elaginom i klorogeninom kiselinom, cinkom, selenom, vlaknima; - enjak, crveni luk, poriluk, luk drobnjak ili vlasac, luk kozjak ili ljutika, jer sadre alicin i druge sumporne spojeve, flavonoide, selen i dr.; - narana, limun i ostali agrumi, jer sadre vitamin C, beta-karoten, limonen, pektine, flavonoide i dr.; - grah, lea i ostale suhe mahunarke jer sadre inhibitore proteaza i vlakna kojima se sprjeava stvaranje kancerogenih nitrozamina; - jogurt i sline vrste fermentiranog mlijeka, jer sadre enzime koji pomou limfocita pospjeuju stvaranje specifinih antitijela protiv malignih stanica, a osim toga jaaju obrambene snage poveavajui stvaranje interferona, jakog antivirusnog agensa; - vitamini i sl.: za zatitu od raka najvaniji su antioksidansi (onemoguavaju razorno djelovanje slobodnih radikala izravno povezanih s nastajanjem malignih procesa), i to osobito vitamini C, E, beta-karoten, cink i selen, a potrebne njihove koliine trebali bismo dobivati iz obilnog povra i voa u okviru pravilne prehrane. Meutim, zbog mnogih razloga (oneienog okolia, gubitka vitamina u uskladitenom povru i vou, virusnih i drugih infekcija, nezdravog naina ivota i dr.) postoji vjerojatnost da u hrani ne dobivamo dostatno takvih prevanih antioksidansa pa ih je potrebno uzimati kao posebne integratore, u obliku tableta i sl., ali nakon to se krvnim i drugim testovima ustanovi antioksidantni status i pomanjkanje pojedinih antioksidansa. Prema dr. Searsu (u knjizi The Zone), novija znanstvena istraivanja pokazuju da su hormonalni poremeaji (osobito stvaranje prekomjernih tetnih elkosanoida, PGE2 i drugih, kao i prekomjerna razina insulina) usko povezani s nastajanjem i razvojem raka, zbog ega dr. Sears pretpostavlja da njegova prehrana za zonu (koja, izmeu ostaloga, ostvaruje stalnu hormonalnu ravnoteu) moe ne samo sprijeiti, nego i lijeiti rak.
Dr. Branko Prijatelj

12
rujan-listopad 2002

Prehrambene namirnice

KUPUS
(Brassica oleracca var. capitata)
simalno iskoritavanje kalcija u organizmu. Crveni kupus sadri neto vee koliine kalcija. Od vitamina sadri puno vitamina C 50 mg, kao agrumi, te vitamin U, koji je 1950. godine izolirao znanstvenik Cheney kao faktor protiv vrijeda. Sadri i vitamine grupe B i karotene. Kupus sadri i Brassica faktor. Kiseli kupus odavno je poznat iz povijesti skorbuta i moreplovca Jamesa Cooka. Osim vitamina C, kiseli kupus sadri i dosta mlijene kiseline koja pogoduje prirodnoj crijevnoj flori. U prehrani se koristi svje, kuhan i kiseli kupus. Kupus je izuzetno vana namirnica u prehrani stanovnika planinskih podruja gdje je prehrana jednolina. Oni kupusom unose u organizam elemente vane za odravanje bioloke ravnotee organizma te obranu organizma od raznih bolesti. U naim planinskim krajevima - Lika, Kordun, Gorski kotar - zimi je kiseli kupus jedini prirodni izvor vitamina C. Kod pripreme hrane kuhanjem, a naroito dugim kuhanjem i prenjem, u kupusu se razaraju njegovi najvaniji sastojci. Sirovi kiseli kupus najbogatiji je hranjivim i ljekovitim sastojcima. U prehrani se, naalost sirovi kiseli kupus malo koristi. Poeljno je da se u kuhani kiseli kupus umijea malo sirovog da mu se pobolja bioloka vrijednost. aa rasola blagotvoran je jutarnji napitak. Eksperimentalno je dokazano da sok od svjeeg kupusa, osim to sadri puno vitamina C, pomae u iscjeljivanju ira na elucu i upale debelog crijeva, to potjee od vitamina U. Zatim potie izmjenu tvari u stanicama i povoljno djeluje na sluznicu crijeva. Sok od svjeeg kupusa uvijek se mora piti svje, iscijeen tog asa kada se uzima. Ne smije se spremati u hladnjak i ostavljati za drugi dan, kao ni zagrijavati, jer gubi najdjelotvornije tvari. Pomijean sa sokom od mrkve i repe odlian je napitak za osobe koje imaju problema s nedostatkom kalcija te kod prijeloma kostiju. Deficit vitamina U preduvjet je za nastanak ira na elucu i dvanaesniku. Kod pravilno ukiseljenog kupusa razvijaju se mikroorganizmi koji suzbijaju proces truljenja u crijevima, pospjeuju probavu i istjeruju toksine tvari iz organizma. Kineski kupus - brassica pekinensis, sastoji se od duguljastih i rahlih listova, vrlo njene grae. Kemijski sastav slian je obinom kupusu. Omiljeno je i popularno povre njenog, blagog okusa. Najvie se upotrebljava za pripremu salata ili kuhan i pirjan s ostalim povrem, mesom i sl. U narodnoj medicini prave se ljekoviti oblozi od lista kupusa. Potrebno je svjei list oprati, odstraniti srednje rebro i omekati ga kuhinjskim valjkom. Oblog treba oviti sterilnom gazom, mijenjati 2 puta na dan (na rane koje sporo zacjeljuju). Ranu treba prethodno oprati ajem od kamilice. Oblozi su se u narodnoj medicini koristili kod sljedeih oboljenja: herpesa zostera, akutne gnojne upale prsta i nekih konih osipa.
Za bolju izmjenu tvari

aziv su mu: zelje, glavati kupus, bijeli kupus, crveni kupus, bijelo zelje, crveno zelje, ratika, kapusta. Kupus je dugogodinja, kultivirana zeljasta biljka iz obitelji krstaica, izvanredno vano povre u prehrani, osobito u krajevima gdje slabije uspijeva drugo povre (brdska i hladnija podruja). Ima vie vrsta i podvrsta kupusa, ali se vie koriste bijeli i zeleni, a manje crveni i kineski kupus. Uzgojen je u dugom vremenskom razdoblju, od divljeg kupusa koji samoniklo raste u Sredozemlju i atlanskom dijelu Europe. Prastanovnici europskog obalnog podruja upotrebljavali su divlji kupus u prehrani jo u povijesno doba. Stari Egipani nisu poznavali kupus. U Grku je dospio u 4. st. p. n. e., gdje je bio vrlo cijenjen, a jo vie neto kasnije u Rimu. Interesantno je da ni stari Grci ni Rimljani nisu poznavali kiseljenja kupusa u dananjem smislu, kao ni germanski narodi. Oni su glavice kupusa posipali solju i prelijevali octom te spremali u glinene posude. Tek su stari Slaveni otkrili postupak kiseljenja kupusa koji se odrao do danas. Kupus ima, poput ostalog lisnatog povra, malu energetsku vrijednost: 100 g slatkog kupusa ima 105 kJ (25 kcal), a kiseli kupus 92 kJ (22 kcal). Sadri, ovisno o vrsti, 1,7-2,8 g bjelanevina, 0,1 gram masti i 2,8-3,8 g ugljikohidrata. Vanost je kupusa u bogatstvu mineralima i vitaminima. Najbogatiji je kalijem, 233 mg% bijeli kupus, a 300 mg% crveni kupus, zatim eljezom, magnezijem, bakrom, malim koliinama natrija, a vrlo povoljnim odnosom kalcija 44 mg i fosfora 36 mg, koji osigurava mak-

Tri puta na dan, samu ili uz obrok, treba jesti salatu od svjeeg ili kiselog kupusa zainjenog s malo ulja, dosta sjeckanog lista perina, s izribanom mrkvom i enjakom. Preporua se piti aj od trenjinih peteljki.
Prim. doc. dr. sc. Elika Mesaro-Kanjski, dr. med.

13
rujan-listopad 2002

Prehrambene namirnice

OCAT LJIVA
(Prunus domestica)
ljiva, kotunjavo voe ukusnog ploda, podrijetlom iz Male Azije, poznata je jo u starom vijeku. Danas se uzgaja preko 2000 vrsta ljiva. Najpoznatije su talijanka, poegaa, aenka i mirabel. U prehrani se ljiva koristi svjea i suena. Od nje se prave pekmez, dem, kompot, slatko i rakija. Svjei plod ljive sadri u 100 grama:84% vode, 0,6% bjelanevina, 10% ugljikohidrata i 2,1 g biljnih vlakana. Od vitamina ima: 220 g karotena (provitamin A), 3 mg vitamina C, 0,70 mg vitamina E, 3g folne kiseline, 1,2 mg niacina i vitamin B6, te obilje minerala: 190 mg kalija, 16 mg fosfora, 11 mg kalcija, 7 mg magnezija, natrij, eljezo i bakar. ljiva sadri i pektine i jabunu kiselinu. U 100 grama ploda suhe ljive ima 23 grama vode, 2,4 g bjelanevina, 44 g ugljikohidrata i 16,1 g biljnih vlakana. U koticama ima najvie masnog ulja 45%, amigdalina i benzojeve kiseline. Vrlo dobar okus ljive potjee od dobrog odnosa eera (5 razliitih vrsta) i vonih kiselina. ljive imaju nisku energetsku vrijednost, oko etiri puta manju od kruha. Zbog obilja vitamina, minerala, biljnih vlakana i prirodnih eera, ljiva zauzima vano mjesto kao voe u prehrani. Ona pridonosi i poboljanju pravilne prehrane, tim vie to njen sastav u bioloki najprihvatljivijim oblicima ljudski organizam prihvaa i time je iskoristljivost velika. Laksativno djelovanje ljive ima naroitu prednost jer je, zbog nedovoljne fizike aktivnosti i naina prehrane, aktivnost crijeva, naroito kod starijih osoba, oteana i usporena, s nepovoljnim posljedicama. U narodnoj medicini svjea i osuena ljiva oduvijek se koristila protiv kroninog zatvora. ljivu bi trebalo mnogo koristiti u prehrani, u njenim raznim oblicima, od svjeeg i suenog ploda do kompota, dema i pekmeza, a manje je koristiti u obliku rakije, poznate ljivovice, koja se sobom donosi mnoge probleme, od naruenog zdravlja do ruenja obitelji, pogoranja meuljudskih odnosa i sl. ljiva pomae kod raznih zdravstvenih problema: regulira probavu, isti organizam i odstranjuje iz njega tetne tvari, potie rad jetre, popravlja apetit.

cat je namirnica dobivena octenim vrenjem razrijeenih alkoholnih otopina, koje mogu imati razliito podrijetlo. Octeno vrenje izazivaju mikroorganizmi koji pripadaju grupi Mycoderma aceti ili Bacterium aceti. Sirovine za preradu u ocat jesu: vino, vona vina, pivo, razrijeeni etanol, fermentirani slad, surutka i sve eerne otopine koje se najprije podvrgavaju alkoholnom vrenju pa fermentaciji. Ovisno o vrsti sirovine od koje je dobiven, ocat moe biti: vinski, voni, mijeani voni, aromatizirani, ocat od surutke, od slada, od piva, alkoholni ocat.
Voni ocat

Osnova za dobivanje kvalitetnog octa je kvalitetna sirovina. Koristi se vona komina, pa takav ocat nosi tipine mirisne i okusne karakteristike voa od kojeg se dobiva. Nain proizvodnje takvog tipa octa jest prirodna fermentacija. Voni ocat treba sadravati najmanje 4% octene kiseline i najmanje 12 g/L ekstrakta bez eera. Takav je ocat kvalitetniji s obzirom na obini alkoholni destilat zbog razlike u mineralnim sastojcima. Ocat ubrajamo u zaine, a voni ocat zdraviji je od obinog alkoholnog octa zbog toga to je blai, tj. manje kiseo, i zbog svog mineralnog sastava (kalcij, fosfor, eljezo, kalij, magnezij, bakar, natrij). Vinski ocat dobiva se iz prirodnog izvora - vina, octenim vrenjem bez ikakvih dodataka. Mora sadravati najmanje 4% octene kiseline i 12 g/L ekstrakta bez eera. Moe sadravati do 300 mg/L ukupnog, a do 300 mg/L slobodnog SO2. Sirovina je iskljuivo vino, obino slabije kvalitete ili vino koje je octano defektno, tj. sadri povienu octenu kiselinu zbog aktivnosti octenih bakterija. Vinski ocat ima karakteristian ugodan miris, crvenkaste je ili ute boje, to ovisi o boji upotrijebljenog vina. Na tritu imamo crveni i bijeli vinski ocat. Sadri hlapljive (octena kiselina) i nehlapljive organske kiseline (vinska i limunska kiselina), anorganske (fosforna kiselina), aminokiseline, hlapljive tvari (alkoholne, karbonilne spojeve, karbonsku kiselinu i estere, glicerol i ostatni etanol, polifenole: katehini - flavonidi, kalijev hidrogentartarat, acetilmetilkarbinol). Ocat ima kiselost od pH 3,2-3,6. Vinski ocat koristi se kao zain i konzervans. Meutim, poznat je po svom anti-

septinom i protuupalnom djelovanju u narodnoj medicini. Poznato je da ocat ima antibakterijsko djelovanje, ovisno o koncentraciji. Od davnina je u narodnoj medicni vinski ocat poznat kao sredstvo za ispiranje rana, dezinfekciju posjekotina, za obloge kod udaraca i nagnjeenja, dezinfekciju koe, kod upala i poviene temperature, za ispiranje usne upljine i inhalacije kod prehlade. Kao sredstvo za opu dezinfekciju, vinski ocat primjenjivao se kod raznih epidemija, a Hipokrat je oko 400. g. p. n. e. opisao inhalacije para vinskog octa. U povijesti medicine opisana je primjena vinskog octa kod epidemije kuge i kolere u srednjem vijeku, kada je nazvan i kuni ocat, a u XVIII. i XIX. st. kod pojave kolere u Europi. Primjena vinskog octa kao lokalnog antiseptika za ruke spominje se za vrijeme Austro-Ugarske 1830.-1864. godine. Kao kuriozitet navodi se kamena posuda kod ulaza u Lazaret u Martinici (Rijeka), koja je sluila za dezinfekciju kovanog novca vinskim octom, pa se nije mogla izbjei dezinfekcija ruku onih koji su novac davali, odnosno primali. Navodi se da se na taj nain izvodila i dezinfekcija dokumenata. Nai su pomorci vinski ocat tradicionalno primjenjivali kao vienamjensko dezinfekcijsko sredstvo. Prof. Emili sa svojim suradnicima istraivao je 5%-tni vinski ocat za primjenu u dezinfekciji voa i prijesnih salata. Utvrdili su da unitava vibrione kolere, shigele i salmonele u vremenu od 10 do 15 minuta (Lijeniki vjesnik, 1972. i 1974.). Ili sa svojim suradnicima utvrdio je da 4%-tni vinski ocat ima dobar uinak na vegetativne oblike bakterija (Pula, 1984.). Prirodni antiseptici nemaju tako snana antimikrobna svojstva kao sintetski, ali su gotovo netoksini, nemaju nuspojava i ekoloki su opravdani. Vinski se ocat u domainstvu upotrebljava za pripremu raznih salata, umaka, juha, preljeva i kao dodatak glavnim jelima. Marinada za sirove salate: 3 lice ulja, 2 lice vinskog octa, prstohvat soli, zainske biljke ovisno o vrsti salate za koju upotrebljavamo marinadu (luk, papar, kim, list perina, vlasac, enjak i sl.). Ulje, ocat i sol dobro se izmijeaju u gustu tekuinu i zatim dodaju fino usitnjene zainske biljke te prelije po salati, promijea i ostavi da odstoji. Prim. doc. dr. sc. Elika Mesaro-Kanjski, dr. med.

14
rujan-listopad 2002

Prehrana i karijes (II)

KAKO JESTI DA BI SAUVALI ZUBE

anas se nastoji pridobiti ljude da jedu bioloki punovrijednu, a uravnoteenu hranu sa to manje rafiniranja i k tome pravilno pripremljenu. Takva hrana treba zadovoljiti sve potrebe organizma za rastom, razvojem, i za zatitu zuba od kvarenja. Prvo valja spomenuti kruh. Trebao bi biti nainjen od integralnog, cijelog zrna i brana razliitih itarica. Crni, kukuruzni, raeni, heljdin ili bilo koji, svaki je bolji od kruha nainjenog iz rafiniranog, bijelog peninog brana. Takoer su za zdravlje zuba loi svi proizvodi iz takvog bijelog brana. Proizvodi punog zrna nisu samo bioloki vrijedna hrana, nego su i manje ljepljivi, tvri su i zahtijevaju vre, snanije vakanje. To sve pridonosi boljem ienju usne upljine i spreava kvarenje zuba. Pravilna prehrana obuhvaa i odgovarajuu prisutnost biljne hrane u jelovniku. Treba potivati raznovrsnost jela i esto jesti sirovo voe i povre. Uz uobiajene salate koje smo navikli jesti sirove, treba rabiti i drugo povre koje nam je pri ruci, kao to su cikla, cvjetaa, pinat, blitva, ampinjoni, celer itd. Termikom (pomou topline) obradom, kuhanjem, mnogi se sastojci gube ili unitavaju, osobito neki vitamini, ali se smeka tvrda biljna graa. To olakava probavu, iako se ini medvjea usluga zubima. Za njih vrijedi

pravilo energino gristi i upotrebljavati ih, a ne tedjeti. Mlijeni su proizvodi veoma poeljni u pravilnoj prehrani openito, a napose za rast, razvoj i kasniju zatitu zuba. Ve i sama prisutnost mlijene hrane u ustima djeluje na zube zatitniki zbog mlijene bjelanevine kazeina. Zato bi trebali u dnevnom jelovniku obogatiti svoje jelo obranim mlijekom, jogurtom, svjeim i fermentiranim sirom. Ako pri jelu grijeimo uzimajui rafinirane eere, greku je lako ispraviti tako da uzmemo kriku sira u usta i pojedemo je. Prisutnost mlijenih proizvoda u ustima ostavlja iza sebe relativnu istou. To isto ine kikiriki i njegov maslac, te kokice kukuruza ili jaja. Zato nije na odmet zapamtiti da nam takav dodatak jelu, takav snack, moe bolje posluiti od slatkia. Iako je eer neosporno najvei krivac za kvarenje zuba, teko se odrei slatka jela. Ali postoji rjeenje: primjena umjetnih sladila. Ne sadre eer, a mnoga nemaju kalorijsku vrijednost, ne uzrokuju debljanje. Ne sudjeluju u kvarenju zuba, naprotiv, tite ih. Idealne prilike zato jesu vone salate, kreme, pudinzi, kolai i druge vrste slatkia zaslaene umjetnim, neenergetskim sladilom. U nas se moe dobiti npr. Natreen, koji je kombinacija saharina i ciklamata. Slatka pia koja se piju na brzinu, kao kava, aj i slatki sokovi, iako zaslaena eerom, ne predstavljaju veu opasnost. Ali ako ih se polagano i dugo pijucka uz gledanje televizora, askanje ili itanje, opasna su za zube. Svaki dugi kontakt eera i zuba vakanjem obinih vakaih guma kvari zube. Zato je industrija stavila na trite vakae gume napravljene s umjetnim, neeerenim sladilima. Ponudila je i druge slatke proizvode, kao to su

bomboni, sladoledi, kolai, dem i slini slatki proizvodi napravljeni s umjetnim sladilima, bez eera. Tako se uvaju i zubi, ali i vitka linija, ne debljamo se. elimo li ipak zadrati rafinirani eer u jelu, pokuajmo barem umanjiti opasnost od njega za nae zube. Slatko jelo treba jesti uz ostali obrok, a nikako ne izolirano meu obrocima. Nakon toga razumno je oprati zube. Za meuobrok najbolje je izabrati, umjesto takvih slatkia, voe ili, ako volite, povre. Sigurno je za sladokusce strano ako mu se umjesto krike torte ponudi mrkvica ili krika celera.

Konano valja rei da opasnost za zube vreba i od prirodnih, slatkih i ljepljivih namirnica. Pravi mali koncentrati eera kriju se u datuljama, bananama, rozinama i smokvama. Med je poeljno razrijediti s vodom, ajem (ne vruim) ili sokom, a moe ga se dodati i mlijenim kaama ili nekom slinom jelu. Isto to vrijedi za sve ostale slatke i ljepljive namirnice. Konano treba naglasiti pravilo da svatko mora voditi rauna o sebi samom. Tako e sauvati zdrave svoje zube i posjedovati lijep osmijeh, te izbjei bliski susret sa zubarskom builicom i klijetima.
Iz knjige: Roko ivkovi: Hranom do zdravlja

15
rujan-listopad 2002

Vanost obiteljskog tjelesnog vjebanja

TAKMIARSKI DUH JAA OBITELJSKE VEZE

Iznimno mali broj djece i roditelja zadovoljan je obiteljskom atmosferom i primjerenim odnosima u njoj. Sretne obitelji najee podravaju jednakost svih lanova obitelji, posveuju pozornost duhovnosti, prilagodljive su, iskrene, posebno obraaju pozornost poticanju uestalih razgovora.
eina zdravih obitelji provodi slobodno vrijeme na raznolikim mjestima, uivajui u razliitim sportsko-rekreacijskim aktivnostima. Nesretnih je i neprimjerenih obitelji mnogo, uglavnom s opravdanim i neopravdanim razlozima. Najee dananja, posebice urbana djeca nisu zadovoljna svojim obiteljima, odnosno usamljenim, zlostavljanim, kritiziranim i prestraenim roditeljima. Sami roditelji nisu ili u kolu za roditelje te su, neeljeno i nesvjesno, pomogli poticanju razvoja (poput spuve) zlostavljanog, kritiziranog i prestraenog djeteta. Iako roditelj eli svako dobro svojem djetetu, neprimjerenim ponaanjem verbalno, duevno i tjelesno zna maltretirati prigovaranjem, vikanjem, divljakim ispadom, tjelesnim blaim, srednjim i jaim i najjaim napadom, elei ukorititi svoje neposluno dijete (divlje dijete divljeg roditelja). Najee naivnim isprikama tipa bio sam umoran, napet, nervozan, roditelj pokuava opravdati sebe, a zapravo bi trebao ponavljati razred kole za roditelje, ali toga u nas jo nema.
Nemam vremena

Zakonodavac u razvijenim dravama jasan je i nedvosmislen u pogledu roditelja s inklinacijom patolokim konativnim dimenzijama. Na dan, mjesec ili godinu, ve godinama djeca sama pitaju, odgovaraju, ruaju, gledaju TV, sluaju svoju glazbu. Komini izgovori roditelja o pretjeranom radu i neimanju vremena za dijete izazivaju sarkazam. Naime, tolerantan razgovor, to-

plina, panja, mir, ljubav, igra obino se ne mogu kupiti, naruiti, ve podijeliti, razvijati u gnijezdu obiteljskog doma. Roditelji najee ne razumiju svoje dijete, a lano klimaju glavom jer zapravo ne znaju sluati, razgovarati pa ne uju svoje dijete. Uz hranu, san i kretanje, potrebe su za tjelesnom i emocionalnom sigurnou, pripadanjem i ljubavlju. Dijete nije i ne moe biti krivo za roditeljeve umore (od posla, efa, okoline i kompletnoga nesreenog ivota), vrednovanje dananjih lanih vrijednosti i pokuaje natjecanja za posjedovanjem svekolikih tehnolokih dostignua. Najvea je nagrada i najvee bogatstvo zdravlje svih lanova obitelji jer znamo da je zdravlje pretpostavka svih ljudskih aktivnosti. Samopotovanje i potovanje lanova obitelji pomae razvoju potovanja ostalih, a ta potovanja omoguuju pravilan razvoj samoaktualizacije. I djeci i roditeljima potrebni su njihovi vrnjaci. Ipak, i u tuzi, i u radosti svi, pa i dijete, ele ivjeti u luci sigurnosti. Kada nas dijete poasti otvaranjem svojih misli, prihvaajmo taj unikatni poklon kao delikatesu ivota. Ako nas neemu naui, tada smo najsretniji roditelji, s najpouzdanijim kamatama, jer ima li ljepega i kvalitetnijega osjeaja od usklaenosti i ponaanja uvaavanjem svakoga lana obitelji posebno.
Druenje uz sport

Obiteljski badminton ne trai puno prostora, a idealan je za svaku obitelj, sa dva reketa (koji se mogu nai za svega 30 kuna za rekreativno oputanje), na malo prostora, recimo na travnatom te-

renu. Mogue je obiteljski badminton igrati u parovima: npr. tata i mama protiv keri i sina, ili ki i tata protiv mame i sina. Individualno prvenstvo obitelji isto je vrijedno, upravo stoga to se stvarno nikada ne zna tko e biti prvi. Reket za vrhunski badminton vrijedi najmanje 50 eura. Vani, recimo u Sloveniji, a kod nas u Zagrebu, Rijeci obitelji su rasadnici kvalitetnoga badmintona. Najbolji primjer vrhunskoga obiteljskog tjelesnog vjebanja imamo u skijakoj obitelji Kosteli. Za nadarenu obitelj Kosteli pobjeivanje je obiteljski posao, izjavljuje poslije Zimskih olimpijskih igara 2002. godine K. Noble. Izjava mame Marice o stalnom padanju tada male, trogodinje Janice na snijegu, kada je smetala ostaloj djeci na skijalitu, i o mislima kako nikada nee nauiti skijati, pomae razumijevanju bitnosti ulaganja slobodnoga vremena roditelja u mlae lanove obitelji cjeloivotnim upornim radom. Uz osvajaicu naslova slalomske i ukupne pobjednice Svjetskoga kupa sestru Janicu, brat Ivica pobjeuje u slalomu. Tati Kosteliu znali su zamjeriti na prevelikim ambicijama. On se nije obazirao, ve je u gotovo nemoguim uvjetima odlazio s djecom. I popeo se sa svojom djecom doslovno do zvijezda. Uz jednostavne rekreativne, kineziterapeutske (danas nekima dosadne) obiteljske etnje, obiteljska planinarenja, obiteljska tranja, primjerena dobi, spolu, uzrastu, osobnim duevnim, tjelesnim i socijalnim sposobnostima, na svim moguim prirodnim i umjetnim

16
rujan-listopad 2002

podlogama, u svim godinjim dobima, zanimljiva je i obiteljska orijentacija svih lanova obitelji, najee u umi. Orijentacijska karta i kompas bitna su pomagala koja omoguuju kretanje nepoznatim terenom, uz posjet nekoliko kontrolnih toaka na raznolikim zemljinim detaljima. Ispravnim tumaenjem karte izabire se put izmeu dviju kontrolnih toaka, kojih je vie, i to po tonom, zadanom redoslijedu.

Obiteljsko klizanje (na klizalitu ili vanjskom terenu), posebice zimi, prihvaeno je od mnogih obitelji. Specifina psihomotorika i oprema potiu raznolikost tog rekreacijskog sadraja. Obiteljsko ronjenje moe se preporuiti samo iskusnim, opreznim i zdravim roditeljima, s bitnim znanjima o osnovama ronjenja. Umjerenost u duini boravka u vodi, moru, dubini urona te ostalim relevantnim znaajnostima, omoguava razvoj ljubavi prema svijetu mora i vode. Za razliku od etnji, tranja, ronjenje zahtijeva ronilaku dozvolu, materijalna ulaganja u opremu i skupljanje znanja. Kod ronjenja na dah isto je vano drati se granica svojih mogunosti, ne prejesti se prije ronjenja, ne konzumirati alkohol, lijekove ili drogu.

BITNA PRIDRAVANJA OSNOVNIH PONAANJA U RONJENJU

Od svekolikih natjecanja unutar orijentacije, najprihvaenije je u nas pojedinano orijentacijsko tranje. Biciklisti uivaju u orijentacijskom brdskom biciklizmu, skijai u skijakoj orijentaciji, a hendikepirani u orijentaciji hendikepiranih osoba. Obiteljski biciklizam (kuni i vanjski) potie poeljnu kondicijsku pripremljenost i zdraviji ivot. Posao i kune obveze trebaju nam biti poticaj za pronalaenje vremena za tu sportskorekreacijsku aktivnost koja umjerenim radom pomae srcu, pluima te rekonvalescentima nakon preboljelih bolesti. Velik broj znanstvenika u svijetu dokazao je korist pravilnih praenja i treniranja srca lakim optereenjima biciklom za srane bolesnike. Preleanim tekim plunim bolesnicima, onima koji su izgubili teinu, s loom krvnom slikom preporua se voziti bicikl. Rekreacijsko koritenje bicikla poeljno je uz primjerena optereenja. Do sada uglavnom kod laika, uvrijeeno je miljenje da je bitno utjecati na razvoj tjelesne muskulature u biciklista. Ipak, svatko moe znati da vei pluni kapacitet omoguuje potpuni izraaj plua, a to potvruje miljenje da je izuzetno vaan razvoj plunih miia. Starije osobe trebaju voziti u skupini, jedna iza druge, tako da bi najslabiji trebao biti prvi, a najbolje tjelesno pripremljeni posljednji.

1. Nikada ne roni sam. Uvijek roni u paru! 2. Crvenom (s bijelom crtom) ronilakom plutaom uvijek obiljei mjesto ronjenja. 3. Roni iskljuivo s ispravnom ronilakom opremom. 4. Svoju opremu sam sloi i provjeri. 5. Svako ronjenje isplaniraj. 6. Odroni, a ronjenje zabiljei u ronilaku knjiicu.

Obiteljsko plivanje, poput ronjenja kod neznalica i neopreznih osoba, posebice djece pa roditelja, dovodi ponekad do utapljanja. U Hrvatskoj se godinje utopi gotovo 200 osoba. Plivanje potie interdisciplinarni razvoj organizma: zimi, na proljee, u jesen u bazenima, a ljeti na otvorenim, prirodnim i umjetnim vodama i bazenima. Obiteljsko jedrenje izvrsna je aktivnost (za sve lanove familije, od naj-

mlaih do najstarijih) ako se ima ljubavi, strpljenja, elje i osnovnih znanja iz ivota na moru, o osnovama jedrenja, kvalitetnom razumijevanju pokretanja jedrilice kroz vodu, more, samo snagom vjetra, razvijenog osjeaja za dobre interpersonalne odnose na malome prostoru. Mnoge nae obitelji ive za jedrenje. Rijeka obitelj Marina Lovrovia samo je jedna od mnogih istinskih jedriliarskih obitelji. Obiteljski stolni tenis rairen je i prihvaen upravo stoga to prihvaa sve lanove obitelji. Moe se igrati pojedinano te u parovima. Preporuaju se kao to je prijedlog za obiteljski badminton. Ako je neto prihvaeno kao poseban specijalitet, tada je to obiteljski nogomet. Posebno vrijedi u siromanijim, nerazvijenim zemljama. Obiteljska odbojka koristi se ee u obitelji intelektualaca. Ljeti je izuzetno prihvaen obiteljski picigin, igra u pliaku mora, s malom plastinom lopticom. Obiteljska koarka iskljuivo na jedan ko igra se najee ispred obiteljske kue. Na kopnu obitelji koriste raznolike sadraje, poput jahanja konja, odbojke na pijesku, boanja, minigolfa, pikada, biljara, aha, doginga, aerobika, fitnesa, bejzbola, maevanja, specijaliziranih kola tenisa, plivanja, skijanja, jahanja... U bazenima plivaju, u bazenima s termalnim vodama kupaju se, relaksiraju. Na rijekama uivaju u raftingu, ribolovu, kajakatvu... Na moru vole daskanje, paraglajding, vodeni tobogan, podvodni ribolov, skokove u vodu, vaterpolo, veslanje... Na plesnim, otvorenim i zatvorenim podijima pleu. Nemogue je nabrojati sve nove, nepoznate ponuene sadraje u kojima uivaju obitelji. Vanost obiteljskog tjelesnog vjebanja oituje se u boljem upoznavanju, odravanju, razvijanju te podizanju tjelesnih, duevnih, socijalnih blagih stanja svih lanova obitelji, kako bi se ulagalo u vrijednu uteevinu - cjelokupno obiteljsko zdravlje.
Albin Redi, prof. Maja Redi, prof.

17
rujan-listopad 2002

Vedrina duha, smijeh i suze

LIJEK BOLJI OD TABLETA

Tajna da se sauva zdravlje, da se produi ljudski ivot ili da se dosegne duboka starost nalazi se u mudro izabranim pravilima ivota i zdravlja, a ne u ljekarnama!

ko pjeva, zlo ne misli - kae na narod, a tko se smije, dulje ivi - tvrde znanstvenici. Pjesma, smijeh, ala i humor izraz su zdravlja, vedrine i zadovoljstva. Njima osoba iskazuje svoju radost, dobro raspoloenje, sreu i druge pozitivne emocije. Pokazuje okruju da je spremna za veselo druenje, a ne za svau i sukobe. Smijeh je svojstven samo ljudskom biu. Odgovor je na radosne poticaje, vedre i aljive doivljaje. Nasuprot smijehu, pla je pokazatelj patnje, boli, tuge, nezadovoljstva, oaja, dakle, negativnih emocija. Iako su to dvije suprotne emocije, ipak imaju mnogo zajednikih svojstava. Ponajprije, oslobaaju od napetosti, smiruju, oputaju, relaksiraju, pomau ovjeku da lake prevlada kunju, izazov i nezadovoljstvo, da izbjegne sukobe, krize, da se lake nosi sa svakodnevnim tekoama, pritiscima i konfliktima. Kad se ovjek isplae, umiri, kad osjeti olakanje, prikupi snagu za poslove koji dolaze, postaje poduzetniji, uinkovitiji i otporniji na probleme, bol i krizu.
Smijeh - djelotvorna terapija

Smijeh je lijek - kae flamanska mudrost. Novija fizioloka istraivanja pokazuju da on povoljno djeluje na ljudsko zdravlje. Smisao za humor, alu, dosjetku, vic te zdrav smijeh, dobro raspoloenje i vedrina duha, po svojoj djelotvornosti, posebno osjeajnoj i psiholokoj, zasluuju visoko mjesto u terapijskim sredstvima dre lijenici. Dugo ivi onaj koji se esto smije! - tvrdi narodna mudrost. Zato njegujte dobro raspoloenje, alu i humor. Radujte se vie i ee. Izbjegavajte uzrujavanje i ljutnju. im osjetite malo vee neraspoloenje koje moe vedrinu pretvoriti u ljutnju, iznaite neku kominu i smijenu stranu. Smijeh, dosjetka i humor prava su protutea i najefikasnija preventiva uzrujavanju. Istraivai s Harvarda Medical Schoola, koji su prouavali vitalnost osoba u zrelim godinama i izglede za dugotrajan ivot, otkrili su da ljudi s pravim osjeajem za humor imaju veliku priliku doivjeti stotu. Utvrdili su da posjedovanje smisla

za humor i alu znatno produljuje ivot, potie ljudsku sreu, jaa obrambene sposobnosti, oplemenjuje duu i tijelo. Prema izvjeu dr. Margery Hutter Silver, znanstvenice koja je vodila taj istraivaki projekt, smijanje donosi iste rezultate kao i svakodnevna tjelovjeba, tranje ili neke druge fizike aktivnosti. Ono dovodi do zdrave relaksacije, oputanja miia, dubljeg disanja i bolje ventilacije plua, poboljava cirkulaciju i opskrbu krvlju svih, a poglavito perifernih dijelova tijela, opskrbu organizma kisikom, aktivira metabolizam (mijenu tvari), jaa tjelesno i mentalno zdravlje, umiruje ivce i misli. Ipak, najvaniji je psiholoki uinak smijeha, zdravog i vedrog raspoloenja na stvaranje toplog, ugodnog i poticajnog ozraja u obitelji, na radnome mjestu i u ivotnom okruju. U tako oputenoj, vedroj, ugodnoj i poticajnoj atmosferi, produktivnost, radni elan, uinak i kvaliteta uratka mnogo su bolji, a meuljudski odnosi na visokoj razini. Valja naglasiti da sukobi, krize, uzrujavanja i loi odnosi u kolektivu podrivaju radnu disciplinu, poduzetnitvo, stvaralaki polet, a smisao za humor, alu i jaanje morala djelatnika podie ih na viu razinu. Pogreno bi bilo sve zasluge za dobre meuljudske odnose i visoke radne uinke pripisati samo humoru i vedrom duhu. Oni su znaajan, ali ne i najvaniji dio pokretake snage koja djeluje u zajednitvu i interakciji s drugim motivacijskim i poticajnim imbenicima. Makarenko je govorio da ovjeka nije mogue nauiti kako e postati sretan, ali ga je mogue odgojiti da se osjea sretnim. Srea, vedro raspoloenje, smisao za humor i dosjetku postiu se ljubavlju, dobrotom, razumijevanjem, osobnim uzorom, nikako silom i represijom. Moemo nekoga prisiliti da radi, ali ne i da uiva u radu, da bude radostan, vedar i da se zadovoljno smjeka. Ilustrirat emo to berlinskom alom: Izmlatio sam ga kao vola u kupusu, a on svejedno nee da se smije, pa nee! Mnogo je poslova koji se ne mogu poticati ni pokretati humorom i alom. Jo vie je problema, tegoba, sukoba i kriza koji se ne daju ukloniti, pa ni ublaiti vedrinom duha

Tissot i isprikom. Smijeh, vedrina i humor unutarnje su vrijednosti i duboko korijenjeni pogled na svijet i ivot. Oni su dar srca i izviru iz dubine ljudske due. Dua koja pati ispunjena je gorinom pa nema vedrine i nije joj do smjeha. Nemogue je maskom smijeka prikriti boli, brige, patnje i probleme. Duboko povrijeen, ponien, oajan, traumatiziran ili teko bolestan ovjek, ovjek koji je izgubio voljenu osobu, nije raspoloen za alu. No, i tu su topla ljudska rije, suosjeanje za njegove probleme, vedrina duha, staloenost, smirenost i potpora uvijek dobrodoli. Vedrina duha, veselo ozraje, prijazan smijeak i ohrabrenje pojaavaju vjeru, nadu, volju i elju za ozdravljenjem. Smijeh, humor, ala i vedrina lijekovi su samo za one svakodnevne brige i probleme koje smo suvie uzeli k srcu, od njih stvorili vee brige i probleme nego to jesu, koji, ako ih ne uklonimo pravovremeno, mogu prerasti u ozbiljan problem i krizu. Valja razlikovati prirodan i iskren smijeh od ironinog podsmijeha i cinikog ismijavanja, koje duboko omalovaava, vrijea, poniava i predstavlja najljui otrov za meuljudske odnose i razdor u kolektivu. Smijeh gradi, a podsmijeh rui dobre odnose. Dr. Herbert Lefcourt s Univerziteta Waterloo iz Ontarija u Kanadi proveo je eksperiment na skupini bolnikih pacijenata, oboljelih od razliitih bolesti i s razliitim stadijem oboljenja. Usporedbom ispitanika koji su imali smisao za humor i alu s onima koji ih nemaju, utvrdio je da su ispitanici koji su se tijekom eksperimenta najvie smijali, zbijali ale, iskazivali vedrinu i radost, imali najveu razinu porasta novonastalih antitijela u organizmu. Njegova studija dokazuje da smijeh i vedrina poboljavaju imunitet jer potiu tijelo na poveano stvaranje prirodnih antitijela za borbu protiv razliitih vrsta bolesti. Dr. Peter Derks (The College of William and Mary, Virginia) tvrdi da je smijanje vrlo sloen proces, a da je smijeh nauen odgovor na emocionalne poticaje. Ukljuen je u mnoge vjetine, poput spo-

18
rujan-listopad 2002

sobnosti brzog rjeavanja problema. Pomae kod ublaavanja i uklanjanja svekolikih ivotnih, socijalnih i drugih meuljudskih nesporazuma, problema, kriza i sukoba. Ne kae se bez razloga da su osobe koje imaju vedrinu, dobar smisao za alu i humor obino vrlo inteligentne, tople i posebno dobro prihvaene u drutvu. Analizirajui uzroke modanih valova, znanstvenik Derks otkrio je da su lijeva i desna strana mozga mnogo bolje koordinirane kod osoba koje imaju razvijen smisao za humor, alu i koje se esto smiju. Utvrdio je da lijeva strana biljei ono to je reeno, a desna prepoznaje ono to je smijeno u tom sadraju. Smijeh ima vrlo znakovitu ulogu u ivotu ljudi. Onaj tko puno ne gleda na crnu stranu ivota, ve u svemu trai ono to e ga nasmijati, razveseliti, pomoi mu da zaboravi probleme, tekoe, krize i nelagode, a ivot uini ljepim, veselijim i boljim - sretan je i mentalno zdrav ovjek. I u najdelikatnijim situacijama, tekim izazovima, kunji i krizi on ne pada u depresiju. U stanju je sauvati spokojstvo, mirnou i dostojanstvo, nositi se s problemima, ne reagirati nepromiljeno niti grubo. Kad ga naljute neraspoloena supruga, nestana djeca, agresivni susjed, namrgoen kolega, ivani ef, obino odgovori nekom alom, humorom, ispria prikladnu anegdotu, dosjetku, nasmijei se, pa s vedrim raspoloenjem, radou i osmijehom na licu nastavi raditi. Time smeka, razorua i privoli na poputanje i najljueg, goropadnog, uzrujanog i nasilnog mukarca i enu. On je uvijek razborit, obazriv prema drugima, ima osjeaj mjere, dobar smisao za ponaanje u drutvu, vjetinu u socijalnom ophoenju. Nikad ga nije lako izbaciti iz takta, uvui u sukob, svau ili obraun. Takvoj osobi i u vrijeme oluje svijet izgleda vedro. Smisao za humor i umijee smijeha karakterno su svojstvo osjeajno toplih, uravnoteenih, samosvjesnih, fleksibilnih, duhovitih i tolerantnih ljudi. Oni zrae dobrotom, a svojim duhovitim dosjetkama i alom izvuku osmijeh na licima veine ljudi. Smijeh je odraz radosti i oduevljenja pa se ne bi trebalo smijati na silu kad nas obuzme tuga i kad nam se plae. Ne moe se istovremeno biti prijazan i bijesan, plakati i pjevati, ljutiti se i smijati. Svaka emocija ima svoju vrijednost, treba ju svjesno doivjeti i objektivno izraziti: kad nam se smije, smijati se, a kad nam se plae, plakati do mile volje.

Suza - uinkoviti lijek za patnju

Pla je fizioloka pojava svojstvena ljudima, popraena suzama. Suza na licu ljudi u pravilu je znak njihove patnje, bola, tuge, oaja, psihike i/ili tjelesne nelagode. Ponekad moe biti izrazom iznenadne radosti, golema oduevljenja, prevelika izljeva pozitivnih emocija ili nekontrolirana smijeha - tzv. suze radosnice. Plakanje je golemo olakanje jer pridonosi zdravlju. Svaka prolivena suza donosi pregrt koristi: rastereuje od ivane napetosti, oputa, snai zdrav duh i predstavlja sigurnosni ventil olakanja. Zato onda skrivamo vlastite suze i pla? Uvrijeeno je miljenje da je plakanje izraz slabosti, da je sramota plakati, poglavito kad je rije o mukarcima. Vidjeti suze u oima mukarca ravno je katastrofi. enama se ve nekako progleda kroz prste. One lake zaplau i ee trae rame za plakanje. Kad ne zadovolje na ispitu u koli, kad ih roditelji naljute, kad ih ef nasekira na poslu, kad doive neki poraz ili ih mue ljubavni jadi - one se dobro isplau, ublae tugu, smanje ivanu napetost, nezadovoljstvo, opuste se i olakaju vlastite tegobe. Koliko puta smo se nali u jadu, boli, koliko puta nam je osjeaj tuge kao knedla zastao u grlu i samo bi ga suza mogla potisnuti, ali se ipak nismo htjeli obrukati, pustiti suzu olakanja, taj otponac koji e otvoriti ventil, omoguiti da se rijeimo nagomilanog naboja oaja, tjeskobe, nezadovoljstva i patnje! Skrivali smo svu gorinu u sebi, potajno jecali, uzdisali, patili i trudili se da okolina ne otkrije na jad, ne spozna nau bol i oaj. Potiskivanjem tuge u sebe, potiskujemo svoje tjeskobe, krize, frustracije, pojaavamo napetost, konfuziju, kaos u vlastitoj dui. To se postupno gomila, jaa i kad prevri svaku mjeru, pukne nam film, izgubimo mo nadzora pa nastane prava eksplozija emocija, iskaljivanje bijesa na nedunim osobama: supruzi, djeci, prijateljima, suradnicima. Zbog dugotrajnog zadravanja gorine u sebi, guimo se i tonemo u ponor vlastitih slabosti. Svaka emocija trai svoj izraz, a suza je najzdraviji i najuinkovitiji izraz tuge, boli i patnje. emu ju onda skrivati i guiti? Nitko se iv ne srami osmijehom izraziti svoju radost, sreu i zadovoljstvo, ali se mnogi srame suzom pokazati okruju svoju nesreu i oajanje. Pravi mukarina nikad ne plae. Svoju patnju gui, skriva iza zavjese plaviastog nikotinskog dima, puei cigaretu za cigaretom, ili je utapa u aici estokog pia. Nije ga sram opijati se i biti pijan, ali

se stidi suzom javno iskazati svoje nezadovoljstvo, tugu, bol i patnju. Naalost, tako odgajamo svoje adolescente, prikraujui ih za vanu samoterapiju. Formiranjem navike skrivanja suza, odnosno negativnih i tunih emocija, inimo sebi medvjeu uslugu, radimo otvoreno protiv sebe jer se postupno privikavamo na podizanje praga osjetljivosti na bol i patnju znatno iznad onog koje nae tijelo i psiha mogu podnijeti bez veih potresa, poremeaja, oteenja psihikog i tjelesnog zdravlja. Suza je pouzdan znak neke boli, a svaka bol, tjelesna ili duevna, upozorava da s naim unutarnjim stanjem i zdravljem neto nije u redu. To je alarm, izravan poziv na odreenu intervenciju, poduzimanje mjera za saniranje nepovoljnog stanja, traenja izlaza iz nastale negativne situacije. Neosjetljivost na bol, tugu, patnju i nezadovoljstvo, stvara neosjetljivost za radost, ugodu i sreu. Tko je neosjetljiv na vlastite nedae i probleme, tko se ne zna radovati vlastitoj srei, bit e, jednako tako, neosjetljiv i hladan prema drugima i njihovim patnjama, bit e nesposoban podijeliti s njima dobro i zlo. Da bismo to izbjegli, oslobodili se tuge, zadovoljno uivali u radosti i srei, plaimo kad nam se plae, a smijmo se kad za to osjeamo elju. inimo to otvoreno, bez straha, srama i bojazni da e to netko krivo protumaiti. Pla nije izraz slabosti, nego prirodna potreba, zdrav nain izraavanja vlastitih osjeaja. Onaj tko ne skriva svoje suze, postie dvije koristi: oslobaa se patnje, izravno pokazuje da ga neto mui, pa e se okolina prema njemu kvalitetnije postaviti, pomoi mu prevladati probleme ili mu ih barem nee oteavati. A to je i te kako vano. Budite otvoreni u drutvu, pokaite svoj vedri duh, humor, ljubav, suosjeanje, ali se ne sramite pustiti koju suzu kad vas ponu guiti unutarnje krize, ivotni i drugi problemi pa e vas svi razumijeti i voljeti. Imat ete ponos prijatelja i simpatizera. Vae veze i odnosi bit e iskreni, stabilni. Svoje emocije iskaite i darujte prijateljima, kolegama, poznanicima i suradnicima. Uzvratit e vam panjom i ljubavlju. Uvijek imajte dovoljno senzibiliteta za druge i osjeaja za tue probleme, ali ne zanemarujte ni vlastite jer tko sebi ne posveuje dovoljno pozornosti, ne moe ju posveivati ni drugima. I. Mill kae: Odgoj treba privesti ovjeka tome da prije svega usrei samoga sebe, a zatim ljudsku zajednicu kojoj pripada. Mr. sc. Ivica Stani

19
rujan-listopad 2002

Emocionalna inteligencija

LJUBOMORA - zain ljubavnog odnosa (I)

Kad je rije o zainu bilo koje vrste, vrijedi pravilo: u maloj e koliini od neega bezlinog i bljutavog napraviti izvor aromatinog uitka. U velikoj e koliini unititi svaki uitak.

jubomoru uglavnom poznajemo kao razaraku energiju koja donosi bol mnogim obiteljima, uznemiruje susjede ili puni stupce crne kronike. Rjee je sreemo u suptilnom obliku, u kojem e nas razbuditi iz umalosti i potaknuti na ponovno osvajanje ljubavnog partnera. No, tako ne mora biti.
to je ljubomora

Ljubomora je vrsta straha da e nas naa voljena osoba prestati voljeti zbog nekog drugog ili da e nekog drugog voljeti vie nego nas. Preduvjet su za postojanje ljubomore ljubav i postojanje osobe koja bi mogla ugroziti nau poziciju. U ljubavnom odnosu mi ne elimo imati bilo kakvu poziciju. Zanima nas samo ekskluzivna. Ljubomora se vrlo esto brka s nekim slinim emocijama. Mogue je da osoba ne voli partnera, a ipak strepi od njegovog naputanja. Tada je rije o strahu od odvajanja, egzistencijalnom strahu ili strahu od gubitka imagea. Vjerujemo da sami neemo moi preivjeti, snai se ili odrati ugled i poziciju, no to nije ljubomora. Isto tako, mogue je da se bojimo da e ljubav nae voljene osobe prema nama prestati kad se u naem odnosu izgubi neto vano, ili ako se razvijemo u razliitim smjerovima, ili izgubimo zajednike interese, iako se nije pojavila nikakva nova osoba. Moda emo zbog toga biti tuni, oekivati gubitak, moda e nas to ljutiti, no ni tada se nee pojaviti ljubomora. Moe nam se dogoditi da budemo zavidni kad osjetimo da netko ima neto to ne zasluuje, a mi koji to, po naem miljenju, zasluujemo ipak nemamo. Niti tu nee biti mjesta ljubomori.

Ljubomora je, dakle, strah da e naa voljena osoba zavoljeti nekog treeg i da emo zbog toga izgubiti ekskluzivnu poziciju u njenom ivotu. Kako oko nas uvijek postoje zanimljivi ljudi koji zasluuju panju, odreena doza straha te vrste opravdana je. Ona nas podsjea da nam je stalo do voljene osobe, daje nam potrebnu energiju da svoj ljubavni odnos sauvamo i zatitimo kao posebnu vrijednost. Zbog ljubomore neemo mirno gledati kako nam netko osvaja parnera ili to na partner nekome ini. Uloit emo napor da vratimo svog partnera i odnosu obnovimo stari sjaj. Tako nas ljubomora motivira na ulaganje u kvalitetu ljubavnog odnosa, kako bi bio konkurentan kad se pojave druge ponude. No, kao i sve druge emocije, ta moe imati ekstremne intenzitete, biti neopravdana ili je moemo potpuno potisnuti kao neprihvatljivu. Tada e postati izvor ivotnih problema.
Izvori pretjerane ljubomore

Kada postajemo izrazitije ljubomorni? Kad nismo sigurni da nas naa voljena osoba stvarno voli i da smo joj stvarno na prvom mjestu, tada u svim njenim kontaktima i ljubaznostima s drugim osobama moemo vidjeti prijetnju svom odnosu. Tu nesigurnost ponekad potie ponaanje voljene osobe i izrazit interes za nekog drugog, a nekad naa vlastita mata, vjerovanja i osjeaji. Jedan je od najutjecajnijih OSJEAJ MANJE VRIJEDNOSTI ili inferiornosti. Njime moemo sami sebe ugroziti vie no to bi to mogla bilo koja druga osoba. Inferiorna osoba vjeruje da je izabranik njenog srca puno vrednije bie od

nje same i da ih okruuje itav niz ljudi koji su takoer kvalitetniji i vredniji od nje. Moe ih smatrati pametnijima, ljepima, armantnijima, uspjenijima, sposobnijima, potentnijima, zavodljivijima ili im na neki drugi nain davati prednost pred sobom. Ona vjeruje da e njen partner kad-tad usporediti s ostalim ljudima koje upozna i zaljubi se u nekog boljeg. Tako je gubitak partnera za nju samo pitanje vremena. Iako je u tom trenutku u njihovom odnosu moda sve OK i nema znakova koji bi upuivali na postojanje druge osobe, ona u sebi stvara ljubomornu strepnju pred budunou, u kojoj e se gubitak zasigurno dogoditi. Strepnja u njoj potie stalno usporeivanje s drugima, izrazitu kontrolu i svog i partnerovog ponaanja, sumnjienja i ljubomorne scene, koje na koncu i otjeraju partnera. Drugi je razlog pretjerana POSESIVNOST. Svi mi voljenu osobu na neki nain smatramo SVOJOM. Ona je upravo to po tome drugaija od ostalih. Prema njoj upravo zato primjenjujemo drukije kriterije: nekad smo stroi jer joj elimo dobro, nekad smo pretolerantni, pa doputamo i ono to drugima ne bismo. No, kada voljenu osobu shvatimo kao produetak sebe, tada ona na neki nain postaje na teritorij koji pokuavamo kontrolirati. Brinemo o njoj kao da ona sama to nije u stanju, odluujemo umjesto nje, biramo umjesto nje, znamo to je za nju najbolje. Istovremeno taj svoj teritorij pokuavamo zatititi od moguih vanjskih ugroavajuih utjecaja, pa s netrpeljivou gledamo na izbivanja voljene osobe ili na njene kontakte s drugima. Ti bi joj drugi mogli podgrijati elju za izmicanjem kontroli. Posesivne oso-

20
rujan-listopad 2002

be tako svoju voljenu osobu IZOLIRAJU od svijeta, a pojavu samoinicijativnosti i kontakte s drugim ljudima interpretiraju kao IZNEVJERIVANJE ZAJEDNITVA i pomanjkanje ljubavi. Postaju ljubomorne na svakoga tko podrava partnerovu razliitost i individualnost. Malo je ljudi koji pristaju na toliku kontrolu, pa se ponovo dogodi ba ono od ega se posesivne osobe ele zatititi: njihova voljena osoba odabere nekog manje sklonog kontroli. Korijen posesivnosti najee je iskustvo u velikim obiteljima, u kojima su djeca teko uspijevala neto svoje zadrati za sebe. Uvijek bi se pojavila braa ili sestre koji bi im to uzeli. Jedini nain bio je da to svoje strogo izoliraju, esto sakriju i stalno brane od konkurencije. Postoje i tzv. paranoidne ljubomore, koje se temelje na nepovjerenju prema bilo kojoj osobi, pa tako i partneru. Osoba neprestano sumnja u iskrenost partnera, oekujui da bude prevarena, iskoritena ili na neki drugi nain zloupotrijebljena. I opet se to i dogodi, ali ne zato to su ljudi u svojoj biti zli, ve zato to se spaavaju od proganjanja. Druga su varijanta tzv. projektivne ljubomore u kojima ljubomorna osoba od svog partnera oekuje ono to sama ini ili prieljkuje. Postoje psihotine ljubomore koje se temelje na fiksnim idejama i koje ne moraju imati nikakve veze s realnou. To su vrlo ozbiljni poremeaji. Vrlo esto rezultiraju agresivnim ispadima, pa je ponekad potrebna i prisilna hospitalizacija.
Potiskivanje ljubomore

osjeamo nezamjenjivima i presigurni smo u na odnos pa u njemu sve doputamo. Tada moemo previdjeti da se netko bori za naklonost nae voljene osobe i ne reagirati na vrijeme. Isto se ponaamo i kad nam do partnera zapravo nije stalo. Ljubomora moe biti i zabranjena emocija. esto je sami sebi zabrane ljudi odrasli u obiteljima u kojima im je ona zagoravala ivot. Smatraju je glavnim neprijateljem ljubavi i zajednitva, pa je samima sebi ne doputaju ni u najmanjem intenzitetu. Ona se tada transformira u neku drugu doputenu emociju, somatizira ili pretvara u none more. Ljudi sa zabranom na doivljavanje ili izraavanje ljubomore ne doputaju je niti svojim partnerima. Ljute se na njih, kritiziraju ih, podcjenjuju i ne razumiju da moe biti izraz voljenja i brige o ljubavnom odnosu. Ljubomoru je neciviliziranom emocijom oznaila i seksualna revolucija koja je trajala do sredine osamdesetih. Dovela je do vrlo povrnih ljubavnih odnosa bez ljubomore, ali i bez istinske ljubavi i bliskosti. Tamo gdje je pak postojala, ljubomora je morala biti potisnuta, pa je potkopavala odnose umjesto da ih uvrsti.
Kako se ljubomora razvija

Kao i u ljubavnom odnosu odraslih ljudi, tako i u djetinjstvu, dijete najprije spoznaje da ga roditelji vole, pa tek potom razvija strah da bi to moglo prestati ili se umanjiti zbog neke druge osobe. Te druge osobe najee su braa i sestre. Starije se dijete osjea ugroeno mlaim jer mora dijeliti panju svojih roditelja s pridolicom, a mlae se osjea ugroeno starijim jer je ono spretnije, sposobnije,

ima neke privilegije i isticano je kao uzor. I u jednom i u drugom sluaju postoji prijetnja da e se nekoga manje voljeti ili e ak biti posve uskraen za ljubav roditelja. Djeja se ljubomora najee manifestira u agresivnosti, zaostajanju u razvoju, mucanju, poremeajima sna, tikovima, nonom mokrenju i sl. Sva ta ponaanja zapravo su vapaj za panjom, ali i nain razvijanja obrasca IZNUIVANJA tue panje i ljubavi kroz bolest i poremeaje. U kasnijim periodima djetinjstva djeca mogu postati ljubomorna na roditelja istog spola, doivljavajui ga kao rivala u borbi za ljubav oca ili majke. U adolescentskom se periodu to rivalstvo prenosi na istospolne vrnjake. Tako ostaje tijekom srednje ivotne dobi, da bi se u starijoj ivotnoj dobi ponekad pretvorilo u rivalstvo istospolnih partnera svoje djece. Sve je to isti strah, sve je to elja da se osiguramo i zadrimo ekskluzivnu poziciju kod voljenih osoba. No, ljubavi mogu biti razliite. Svi mi imamo velike kapacitete voljenja. Potrebno je samo ne mijeati i ne usporeivati ljubav prema partneru s ljubavima prema djeci, roditeljima, brai i sestrama, prijateljima, ovjeanstvu openito, hobijima, ivotinjama i sl. NE postoji ILI, sve ih moemo voljeti na razliite naine. Ljubomora nam je takoer potrebna. Ona nas motivira da brinemo o voljenom i poduzimamo akcije kojima emo sauvati kvalitetu ljubavnog odnosa. Ona je alarm na granici ekskluziviteta ljudi koji su u ljubavnom odnosu.
Vesna palj, prof.

Kada odlazimo u drugu krajnost pa uope nismo ljubomorni? To se dogaa kada smo pomalo narcisoidni, kad se

Ako se elite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je da nazovete telefonski broj 21-43-59 ili poaljete dopisnicu sa svojim podacima (ime, prezime, adresa) u Zavod za javno zdravstvo, Odjel socijalne medicine, 51000 Rijeka, Kreimirova 52a.

21
rujan-listopad 2002

Emocije u psihijatriji

ROBOVI STRASTI
Prilagoenu ravnoteu i mudrost stari su Grci, a zatim i Rimljani rastumaili, a rana kranska crkva oznaila pojmom temperatia, umjerenost, suzdravanje od emocionalnih krajnosti. Cilj je ravnotea, a ne potiskivanje emocija: svaki osjeaj ima svoju vrijednost i vanost.

ivot bez strasti bio bi siv, bezlian, odvojen i izoliran od njegova bogatstva. Kada su priguene, emocije stvaraju dojam o ispraznosti i rezerviranosti; kada izmaknu kontroli, kada su ekstremne i ustrajne, prelaze u sferu patolokoga, kao u sluaju depresije koja paralizira, tjeskobe koja obuzima itavo bie, neobuzdana bijesa, manijakalne razdraenosti. Dakako, to ne znai da trebamo osjeati samo jednu vrstu emocija. Neprestana srea na odreeni nain podsjea na ispraznost onih znaaka sa utim nasmijeenim licima. O patnji se moe rei puno toga kao o konstruktivnom doprinosu kreativnom i duhovnom ivotu; patnja moe ovrsnuti duu.
Siva sredina

Padovi daju okus ivotu jednako kao i usponi, ali moraju biti uravnoteeni. U matematici srca, dojam o zadovoljstvu svojim ivotom odreuje se na temelju odnosa pozitivnih i negativnih emocija, to je zakljuak brojnih istraivanja raspoloenja na stotinama mukaraca i ena. Nije rije o tome da ljudi, kako bi se osjeali zadovoljnima, trebaju izbjegavati neugodne osjeaje, nego da uzburkani osjeaji ne bi trebali biti preputeni sami sebi i zamijeniti sva ugodna raspoloenja. Osobe koje doivljavaju epizode intenzivnog bijesa ili potitenosti, svejedno mogu osjeati zadovoljstvo ako kao protuteu imaju niz jednako radosnih ili sretnih trenutaka. Jednako kao to u pozadini rada uma postoji neprestano brujanje drugih misli, tako postoji i neprekidno emocionalno

brujanje. Upozorite nekoga signalom u est ujutro ili sedam naveer i on e uvijek biti u odreenome raspoloenju. ini se da su ekstremno intenzivni osjeaji u veini ljudi razmjerno rijetki, veina nas pripada u sivu srednju kategoriju, uz tek blage uspone i padove u vonji nae emocionalne vijugave eljeznice. Velik dio onoga to inimo, naroito u slobodnom vremenu, pokuaj je upravljanja raspoloenjem. Sve, od itanja romana ili gledanja TV do aktivnosti i drutva koje odabiremo, moe biti nain koji e nam pomoi da se ponemo bolje osjeati. Emocionalno vrsta djeca ue kako se trebaju umirivati tako to se prema sebi odnose na nain na koji su se prema njima odnosile osobe koje o njima brinu, zbog ega su manje osjetljiva na bure koje potjeu iz emocionalnoga mozga. Djelomino moemo utjecati na to koliko dugo e ta emocija potrajati. To pitanje ne postavlja se kod uobiajene tuge, zabrinutosti ili ljutnje; takva raspoloenja obino nestaju s vremenom i strpljivou.
Stanja koja treba lijeiti

Ali kada su te emocije silno intenzivne i zadravaju se due nego to bi bilo normalno, polako prelaze u tee i ekstremnije oblike, u kroninu tjeskobu, neobuzdani bijes, depresiju. A u najteim i najnepopustljivijim sluajevima, za promjenu stanja bit e potrebni lijekovi ili psihoterapija, moda i oboje. U takvim situacijama, jedan od znakova sposobnosti emocionalne samoregulacije moglo bi biti prepoznavanje trenutka kada je kronina razdraenost emocionalnog mozga prejaka da bi se mogla nadvladati bez pomoi lijekova. Na primjer: dvije treine osoba koje pate od manino-depresivnih stanja nikada nije lijeeno zbog poremeaja, ali LITIJ

ili noviji lijekovi mogu promijeniti karakteristian ciklus depresije koja paralizira i maninih epizoda u kojima se mijeaju kaotina stanja! Jedan od problema koji se javljaju u vezi sa manino-depresivnim stanjima jest to to osobe zahvaene maninim stanjem nerijetko osjeaju tako pretjerano samopouzdanje da ne vide nikakvu potrebu za traenjem pomoi bilo kakve vrste unato katastrofalnim odlukama koje donose. Kod takvih tekih emocionalnih poremeaja psihijatrijski lijekovi pomoi e im pri boljem upravljanju ivotom. Ne postoji opi konsenzus o filozofskoj premisi da loa raspoloenja treba mijenjati. Priblino je pet posto ljudi koji su izjavili kako nikada ne pokuavaju promijeniti raspoloenje jer su, dre oni, sve emocije prirodne i treba ih proivljavati upravo onako kako nam se pojavljuju, bez obzira na to koliko bile depresivne. Zatim postoje oni koji su, iz pragmatinih razloga, kod sebe redovito pokuavali izazvati neugodno raspoloenje ne bi li (na primjer) pacijentima lake priopili nepovoljne novosti; tu su i drutveni aktivisti koji su poticali vlastitu ogorenost nepravdom kako bi bili uinkovitiji u borbi protiv nje. Ali, osim tih rijetkih sluajeva poticanja neugodnoga, gotovo svi ispitanici tuili su se kako su preputeni na milost i nemilost raspoloenjima.
Mr. sc. George Salebi, dr. med.

22
rujan-listopad 2002

Da li je ljubav bolest

ZBOG LJUBAVI VRIJEDI IVJETI

Da li je ljubav zaista dijete boemstva? Izgleda da ljubav, koja se ne pokorava nikakvim zakonitostima, naprotiv, funkcionira prema biolokim procesima. Prema istraivanju Donatelle Morazziti, psihijatrice s univerziteta u Pizi, ljubav znanstveno analizirana izlazi iz domene romantizma, a ulazi u podruje psihijatrije.
sobe pogoene opsesivno kompulsivnim poremeajem (TOC) priznaju da su njihove opsjednutosti nerazumne, ba kao to zaljubljeni odustaju od objanjenja svoje prekomjerne strasti. Potaknuta tim slinostima, psihijatrica Donatella Morazziti istraivala je da li ta ponaanja imaju bioloko podrijetlo. Sustav koji u mozgu regulira razine serotonina i dopamina, dvaju neurotransmitera, utjee iz vie pravaca, manje-vie poznatih, na ljudsko ponaanje, a Donatella Morazziti nedavno je otkrila da rtve TOC-a imaju nenormalno nisku razinu serotonina (5-TH).
Testiranje ljubavnih pojava

kod zaljubljenih ugasile prve vatre i ekipa znanstvenika utvrdila je povratak serotoninske aktivnosti na normalu u trombocitima, a i kod rtava TOC-a desila se ista normalizacija nakon odgovarajueg medicinskog tretmana. Iz toga se vidi da razgarajua ljubav i pa-

Ekipa Donattele Morazziti odluila je obaviti istraivanja na tri grupe ispitanika glede kontrole razine serotonina u mozgu ispitanika. U 1. grupi bilo je dvadeset mladih studenata, koji su ivjeli u primarnoj fazi ljubavnog zanosa, zvanog romantina ljubav. Oni su trebali biti zaljubljeni najmanje 9 mjeseci, nisu smjeli imati seksualne odnose s voljenom osobom i morali su najmanje 4 sata dnevno misliti na voljenu osobu. U 2. grupi bili su pacijenti pogoeni TOC-om (da bi bila priznata kao opsesivnost, povratna ideja trebala je izazvati gubitak vremena vei od jednog sata dnevno). U 3. grupi bile su zdrave osobe kao kontrolna grupa. Dobiveni rezultati istraivanja ukazali su da se nivo serotonina smanjio za 40% kod zaljubljenih i kod oboljelih od TOC-a u odnosu na kontrolnu skupinu. Testovi su za 12-18 mjeseci obnovljeni kod 6 ispitanika, kada su se

toloka opsjednutost ne pokazuju samo zajednike simptome, ve imaju i istu varijaciju znaajnog biolokog markera - serotonina. Razliita su miljenja o ovoj studiji meu psihijatrima. Psihijatar Hagop Abiskal s Kalifornijskog univerziteta u San Diegu, koautor studije, kae: Strast nije obvezno sinonim za sreu. To je stanje fizioloke razdraenosti (ekscitacije), praeno lupanjem srca, poremeajem temperature, uznemirenou i nesanicom. Kad se to dovede do krajnosti, nismo daleko od distrofije. Za njega ljubav nije neizbjeno prolazna, a prolazna je estina koja postoji u trenutku zaljubljivanja, dok trajnost zavisi od nebiolokih inilaca. Nakon prvih uzbuenja, zaljubljeni par tkat e razliitu afektivnu vezu, dok e simptomi opsesivnosti nestajati.
Zaljubljivanje nije tetno

Edouard Zarifian, profesor psihijatrije u Canu, optuuje znanstvenu tendenciju koja sve vie tei da jedno nor-

malno ponaanje pretvori u mentalnu patologiju. Donatella Morazziti reagira na kritike: Ja ne kaem da su zaljubljeni ludi, ve samo da oni predstavljaju disfunkciju serotoninskog sustava slinu pojavi koja se utvruje kod TOC-a. Eli Antu, psihijatar, podsjea da ima izvjesne logike u svakoj opsjednutosti. Kod oboljelih od TOC-a opsesivni ritual odgovara, iako to izgleda iracionalno, stvarnoj unutranjoj logici, koja nalae da se ruke peru sto puta dnevno kako bi se otklonile tetne klice; na isti nain, pasionirana opsesivnost mogla bi imati za cilj harmonizaciju ljubavne selekcije. Stendhal hvali ljepotu premisa ljubavi, koje su veoma superiorne u odnosu na vezu koja prati tjelesno sjedinjavanje: U ljubavnoj strasti bliskost nije u onoj mjeri savrena srea u kojoj je to posljednji korak koji treba uiniti da bi se do te bliskosti stiglo. Donatella Morazziti otvara nov put k razumijevanju biolokih procesa koji utjeu na nae ponaanje, utvrujui pritom ulogu serotonina. Ona unosi trunku romantike u svoj znanstveni postupak, naglaavajui izuzetno svojstvo ljubavnih poetaka. Od skoro prirodne opsesije, doivljene u poetku strasti, do patolokog ponaanja ljubavna paleta, u svakom sluaju, nije tako ruiasta kako se eli vjerovati, ali to ne znai da je zaljubljivanje tetno. Ljubav je jedna od onih ekstremnih okolnosti koje ine da ivot vrijedi da bude proivljen. Nitko ne moe tvrditi da opsesivni poremeaji u ljubavi nisu neophodni, a teko je provjeriti da li ljubav raa opsesivnost ili obrnuto.
Petar Radakovi, dr. med.

23
rujan-listopad 2002

Kloniranje

UDA GENETIKE
Jezgra bilo koje somatske stanice i bilo koje diploidne stanice embriona, fetusa, djeteta ili odraslog prenosi se u oocitu i dobiva se identini sisavac. Tehnologijom nuklearnog transfera ostvareno je kloniranje ivotinja (mi, zec, svinja, ovca). Ta metoda ima znanstveno, biomedicinsko i komercijalno znaenje. Kloniranjem ivotinja mogu se proizvesti vakcine, spaavati ugroene vrste i razumjeti razvoj primata. Nuklearni transfer moe se koristiti kod humanog infertiliteta. Zasad postoji moratorij na primjenu kod ovjeka u sljedeih 3-5 godina. Po nekim anketama, samo 7% ljudi kloniralo bi se ako bi imalo tu ansu.
loniranje nas uvodi u drugi svijet, koji brzo moe postati kaotian ako ne bude pod kontrolom. Nude se novi izazovi i otvaraju se biobanke. Zbog nestaice organa u transplantaciji, razvija se nova biotehnologija i, uz odsustvo etike, nudi neprihvatljive alternative. Genetsko inenjerstvo ima primjenu i u stvaranju novih vrsta biljaka i ivotinja, dodavanjem nasljednog materijala jedne vrste drugoj i tako nastaju transgene biljke i ivotinje, a tako se dobivaju kvalitetnije namirnice, ali i mogui izbor za transplantaciju u medicini. Ubacivanjem ljudskih gena u ivotinje postie se odreena modifikacija, odnosno vea slinost s organima ovjeka, a time nastaju i dva problema: 1) to ako se ivotinje koje nose dijelove nasljednog materijala ovjeka nau na trpezi?, 2) da li se transplantacijom ivotinjskih dijelova u tijelo ovjeka mogu prenijeti nepoznate infekcije? Molekularna biotehnologija i genetsko inenjerstvo moraju biti pod strogom kontrolom kako bi se sprijeila svaka zloupotreba. Primjena te tehnike moe biti sljedea: mapiranje gena, kontrola genetskih bolesti, dijagnoza bolesti, lijeenje genetskih bolesti, sinteza odreenih produkata (inzulin, interferon), zamjena defektnih gena. U terapiju genima ulau se velike nade u budunosti. Znanje iz genetike raste, kloniranje nije vie fantastika, to je mnogo vie od stvaranja i raanja - to je tehnologija. Jednojajani blizanci slini su klonu, ali ih nitko ne doivljava sa strahom, dok o kloniranju mnogi znanstvenici imaju negativno miljenje. Da li je kloniranje misterij ivo-

ta? Da li se mi to igramo Boga? Zar nije Bog stvorio Evu iz Adamovog rebra? Kloniranje je akt egoizma jer se umnoava neija osobnost i identitet. Namjena kloniranja moe biti pozitivna i negativna. Opasna je mogunost stvaranja klona radi transplantacije organa. Tako npr. roditelji bolesnog djeteta mogu klonirati drugo dijete, koje bi bilo donator kotane sri. Klonirano dijete mora biti potovano i voljeno kao individua sa svim svojim pravima. Druga je zloupotreba zamjena izgubljenog lana obitelji, a klon ne smije biti reinkarnacija nekog drugog. Postoji strah da bi se mogle napraviti kopije odreenih osoba (vojnici, kriminalci, diktatori, sportai, glumci, uenjaci), ali tu se ignoriraju utjecaj sredine i iskustvo koji sigurno utjeu na

razvoj osobnosti. Klonovi su ljudi i oni se ne smiju dehumanizirati jer to nije armija identinih automata. Klon nije vlasnitvo niti itko ima pravo i privilegij nad njim. Nagomilavanje klonova, tj. osoba s istim genetskim materijalom, moe utjecati na konsagvinitet i imitirati izolirane zajednice. Godine 1997. amerika je vlada zabranila rad na humanom kloniranju iz religioznih, etikih i zakonskih razloga. Debata oko kloniranja tek je zapoela, a na vagu se stavljaju dva utega - individualna ansa i zatita javne sigurnosti i interesa.
Djeca sa dva oca

Najnovija dostignua suvremene medicine i genetskog inenjeringa pruaju do sada nevjerojatnu mogunost - da se dijete stvori od genetskog materijala dva mukarca, bez ikakvog genetskog sudjelovanja ene. kotski uenjak Kalum Maceler, profesor bioetike i biokemije na univerzitetu u Edinburgu, istraujui u domeni genetskog inenjeringa, izjavio je: Na putu smo stvaranja mukih jajnih stanica, pomou kojih e dva mukarca moi biti roditelji djeteta, bez ikakvog genetskog sudjelovanja ene. to se tie humane reprodukcije, za sada je problem zakonske prirode, mada postoji izvjesna mogunost da se sline metode odobre u okviru legislative kojom se regulira humani genetski inenjering i slina istraivanja - s tom razlikom to se tu radi o procesu kloniranja u kome e se koristiti iskljuivo muki genetski materijal. Tehniki slian postupak proveo bi se i kod humane reprodukcije. I u tom bi se sluaju koristila enska jajna stanica donatora, ali samo kao stanina sredina,

24
rujan-listopad 2002

jer bi njen genetski materijal, sadran u nukleusu, bio otklonjen, a usaen nukleus spermatozoida, ime bi se stvorila muka jajna stanica. Ona bi u potpunosti podsjeala na ensku jajnu stanicu i, kao i svaka druga, sadravala bi polovinu potrebnog broja kromosoma, s tom razlikom to bi nosila genetsko naslijee mukarca iji je nukleus transplantiran. Dalji postupak ne bi se razlikovao od klasine in vitro oplodnje - takva izmijenjena jajna stanica jednostavno bi se oplodila spermatozoidom drugog mukarca, koji nosi nedostajuu polovinu broja kromosoma. Na taj nain dobivamo zametak od genetskog materijala dva mukarca ili, jednostavnije reeno - budua beba imala bi dva oca. Ostaje neophodnost nalaenja ene, surogat - majke, koja e iznijeti trudnou s dobivenim zametkom, kao i ene koja e biti donator originalne jajne stanice. Ta procedura moe se izvriti samo ako bar jedan od dva spermatozoida namijenjena takvoj oplodnji sadri X-kromosom, jer u suprotnome ne bi dolo do oplodnje (poznato je da jajna stanica uvijek sadri X-kromosom, dok spermatozoid moe imati X i Y-kromosom, to zapravo odreuje spol djeteta - XX kombinacija daje enski spol, XY muki spol, a kombinacija YY ne postoji). Za sada je to samo teorija, ali u dosadanjim eksperimentima na ivotinjama, gmazovi i ptice uspjeli su se razviti na taj nain iz oploenih mukih jajnih stanica. U razvoju sisavaca stvorenih na taj nain uoeni su odreeni poremeaji i nenormalnosti za koje se ispostavilo da su prouzroeni nedostatkom odreenih komponenti genetskog materijala, koje postoje samo u enskoj DNA (u nukleusima enskih jajnih stanica). Embrion od genetskog materijala dvije majke lake je stvoriti, jer je to jednostavna oplodnja jedne jajne stanice genetskim materijalom druge jajne stanice (pri tome se dobiva uvijek XXkombinacija, odnosno enski zametak). Dr. Macelar kae: Vrijeme u kome e taj postupak biti standardna praksa uope nije tako daleko kako to sada izgleda. Takve vijesti svakako ohrabruju homoseksualne parove da slobodnije istupaju sa svojim zahtjevima da imaju djecu, bez obzira na svoje homoseksualne sklonosti. Do sada su rijetki parovi uspijevali

dobiti odobrenje da usvoje dijete, ali sada se otvara potpuno nova mogunost za njih - da, bez obzira na to to su partneri istoga spola, imaju vlastito zdravo dijete, koje je zapravo njihova genetska kombinacija, bez mijeanja s genetskim materijalom donatora. To predstavlja znaajnu etiku dilemu, povrh postojee dileme vezane za genetski inenjering sam po sebi. O tome tek treba razmiljati, ali to je veoma bliska budunost. Ne tako davno svi su mislili da je medicinska tehnika koja je kasnije upotrijebljena za stvaranje ovce Dolly samo znanstvena fantastika. Sada je ona veoma realna i ona se i dalje razvija pa je zakonodavstvo mora pratiti. Bila bi greka ne obuhvatiti i muke jajne stanice u isto vrijeme, jer one su naa bliska budunost. Pri tome, naravno, moraju biti podrobno razmotrena i sva etika, filozofska i teoloka pitanja i dileme.
Mijenjanje nasljednog materijala

Danas je u svijetu poznato oko 3000 nasljednih bolesti, od kojih su najrasprostranjenije talasemija, anemija srpastih stanica, cistina fibroza, miina distrofija, hemofilija i dr. Lijeka protiv tih bolesti nema, a pacijenti tretirani simptomatskom terapijom umiru, i to najee mladi. Razvojem molekularne biologije i genetskog inenjeringa omogueno je identificiranje oteenog nasljednog materijala (gena) kod tih bolesti, izoliranje zdravog gena i razvoj metoda za njegovu inkorporaciju u oteeni kromosom (genska terapija). Dosadanji nain lijeenja nasljednih bolesti, koje se manifestiraju nefunkcionalnim stanicama u krvi, bazirao se na zamjeni kotane sri oboljelog. Transplantacijom kotane sri zdravog ovjeka u bolesnog, prenose se i matine stanice kotane sri, koje teoretski sada mogu i doivotno opskrbljivati krv oboljelog zdravim krvnim stanicama. Meutim, osnovni je problem pri tom tretmanu problem odbacivanja transplantata, kao i razarajue djelovanje transplantiranih limfocita na organizam u koji su uneseni. Smisao genske terapije tih bolesti bio bi u tome da se od oboljelog uzme njegova vlastita kotana sr, da se u matine stanice kotane sri ubaci zdravi gen i da se potom tako tretirana ozdravljena kotana sr vrati u obolje-

log. Da bi taj proces bio uinkovit, da bi se u to vei broj stanica ubacio eljeni gen, koriste se retrovirusi. Kada se jedanput integrira u kromosom, retrovirus koristi stanine mehanizme za umnoavanje i izlazak iz stanice, ali ona stanica koja je jednom integrirala retrovirusni kromosom, zauvijek ga nosi u sebi i pri svim diobama, sve kerke stanice nasljeuju i integrirani retrovirus. Taj prirodni put integracije stranog nasljednog materijala iskoriten je u genskoj terapiji za konstrukciju defektnih retrovirusa koji mogu dati samo jedan ciklus infekcije u kojima je vei dio nasljednog materijala uklonjen i zamijenjen npr. humanim genom. Ta terapija, iako je u laboratorijima konstruiran itav niz defektnih gena i na njima ureen velik broj eksperimenata na mievima, psima i majmunima, nailazi na mnoge potekoe. Postoji npr. vjerojatnost da, pored svih poduzetih mjera zatite, virus nastavi svoj infektivni ciklus i inficira cijeli organizam. Takoer, prilikom ugradnje u kromosom stanice, virus moe aktivirati neke nepoeljne gene i izazvati fatalne posljedice. Drugi je problem etike prirode pri promijeni nasljednog materijala ovjeka (kreacije ovjeka): smijemo li dirati u nasljedni materijal ovjeka, pa makar samo u pojedine stanice, tako da se ta intervencija izvana ne prenese na njegovo potomstvo? Tim postupkom medicina ulazi u novu eru. Prodrla je duboko u stanicu, do kromosoma i stvorila mogunost lijeenja defekata na samom nasljednom materijalu.
Petar Radakovi, dr. med.

25
rujan-listopad 2002

to je homeostaza

STABILNOST I RAVNOTEA ORGANIZMA

Homeostaza znai zdravlje. Odravanje optimalnih uvjeta u ivotnoj sredini organizma oznaava se kao homeostaza. Brojni organski sustavi, kroz stotine regulacijskih mehanizama, odravaju homeostazu, odnosno zdravlje, a poremeaj homeostaze znai bolest.

tanica predstavlja osnovnu strukturu i funkcionalnu jedinicu ive materije. U ljudskom organizmu ima oko 200 vrsta razliitih stanica, od 1014 (100 bilijuna) stanica. One su organizirane u cjelinu i ne bi mogle opstati ni funkcionirati bez optimalnih (relativno konstantnih) uvjeta u svojoj okolini. Taj pojam uveo je francuski fiziolog Vlaude Bernard, a tu ideju inaugurirao je u pojam homeostaza ameriki fiziolog Walter Cannon.
Uzroci bolesti kroz povijest

Praktina medicina prola je kroz svoju povijest epohalne faze razvoja (paradigme). To su periodi (epohe) nagomilanog iskustva, znanja i znanstvenog pogleda na medicinske probleme i pitanja. 1. paradigma je starokineski koncept, star vie od 4000 godina. Po njemu bolest nastaje kao posljedica poremeene ravnotee izmeu pojedinih komponenti ljudskoga tijela, zbog loe ishrane, nespavanja, nedovoljne tjelesne aktivnosti, disharmonije u porodici i drutvu. 2. paradigma je starogrko poimanje zdravlja, iz vremena 400 godina prije Krista, prema kojoj zdravlje zavisi od ekvilibrija izmeu faktora vanjske sredine (vjetrovi, temperatura, voda, zemlja i hrana) i naina ivota individue (ishrana, pie, seksualni ivot, rad i rekreacija). Ta ravnotea izmeu ovjeka i njegove sredine odreuje njegovu unutarnju ravnoteu. Lijenik treba pomoi prirodnim snagama ozdravljenje i preventivno djelovati na osnovi razumijevanja ljudskog ekosustava. 3. paradigma je socijalno-medicinski koncept, koji je dominirao u XVIII. do sredine XIX. stoljea. Utvreno je da loi uvjeti stanovanja, loa ishrana, nedovoljna ishrana i razni tetni imbenici na radnom mjestu uzrokuju naruavanje zdravlja. Od tada je poela borba socijalnih reformatora, potenih politiara i lijenika za poboljanje uvjeta ivota radnike klase, sa zahtjevom da drava vodi brigu o zdravlju naroda. 4. paradigma je doktrina o specifinoj etiologiji (uzroniku) bolesti, a poinje otkriem mikroskopa i identifikacijom mikroorganizama, kao specifinih uzronika najveeg broja zaraznih bolesti. Specifini agensi, kao to su radijacija, buka, stres, alkohol, razni kemijski agensi, zagaenost vode i zraka, duhan, smatrani su uzrocima mnogih bolesti. 5. paradigma je doktrina o stupnju osjetljivosti individue na djelovanje razliitih imbenika iz okoline, a nastupila je s razvojem imunologije. Poinje prevencija bolesti putem vakcinacije.

Koncept o postojanju strogo individualne otpornosti, odnosno obrane organizma od djelovanja imbenika rizika od izvanrednog je znaenja. 6. paradigma vezana je za istraivanje hemodinamike i biokemijskih promjena na nivou stanice. 7. paradigma je razvoj medicinske misli o mutaciji, ekspresiji gena, genetskom inenjeringu i genskoj terapiji. U 19. stoljeu francuski fiziolog Claude Bernard (1813.1978. g.) ukazao je da volumen i sastav tekuine u kojoj se nalaze stanice naeg organizma moraju biti konstantni te da stabilnost unutranje sredine organizma (milieu organique interieur) omoguava stanicama normalnu funkcionalnost usprkos varijacijama u vanjskoj sredini (milieu cosmique ambiant). Stabilnost unutranje sredine odrava se zajednikim sudjelovanjem svih tkiva, organa i sustava u organizmu. Ameriki fiziolog Walter Cannon (1929. g.) dao je za Bernardov status quo unutranje sredine naziv homeostasis - zdravi uvjeti u organizmu. To je posebna paradigma, zaeta u 19. stoljeu, ali jo uvijek traje.
Petar Radakovi, dr. med.

u Narodnom zdravstvenom listu! Ako elite oglaavati u naem listu, javite se Urednitvu na telefon: 21-43-59

Promidbeni

26
rujan-listopad 2002

prostor

Promidbeni prostor

Buhe

Nepoeljni podstanari
Buhe su maleni, smei insekti bez krila, tijelo im je uzduno spljoteno. Imaju tri para vrlo snanih nogu koje im omoguuju nevjerojatno velike skokove. Upravo na taj nain, skakanjem, buha prelazi s jednog domaina na drugog.
rsta buhe koju najee nalazimo na psima i makama jest tzv. maja buha (Ctenocephaloides felis). Iako je njen prvi domain nekada bila maka, danas nije vrstno specifina, pa emo je nai i na psu. Ono to je najbitnije: ta vrsta buhe ugrist e i ovjeka, iako veina vlasnika kunih ljubimaca misli da buha ne ide na ljude. Do neke mjere to je i tono jer e u prisutnosti psa ili mace buha radije odabrati njih. No, u nedostatku boljeg ili ako je infestacija buhama vrlo jaka, buha e ugristi i ovjeka. Ugriz buhe izgleda kao sitna, crvena papulica, a karakterizira je vrlo jak svrbe. Kod ovjeka, ugrizi su uglavnom locirani na nogama, ali i na tijelu. Neke ljude buhe grizu radije nego druge, no u vrlo infestiranim kuanstvima nitko nee ostati poteen. Nerijetko nam se javljaju vlasnici koji su sami postali metom buha, a da uope nisu znali da njihov ljubimac u svojoj dlaci skriva cijelu vojsku tih nametnika. Da stvar bude jo kompliciranija, one buhe koje vide na psu ili na maki ine samo 5% od ukupne populacije buha u vaem stanu. Naime, buhe na toplokrvne ivotinje, pa tako i na ovjeka, dou samo marendati, a sve ostalo vrijeme provode na tlu, u tepisonima, u pukotinama izmeu parketa i slino. Zato je to tako, objasnit u na nain da opiem razvojni krug tog vrlo neugodnog nametnika.
Razvojni ciklus buhe

Dezinsekcija muha i komaraca

se otkotrljaju na tlo. Za koliko e se vremena iz takvog jajaca izlei odrasla buha ovisi o uvjetima u okolini. Iz jaja se za 20 dana izlee larva koja se moe preobraziti u buhu ili ostati uahurena. Naime, ako su uvjeti povoljni, izai e iz ahure odmah; ako uvjeti nisu povoljni (nema potencijalnih domaina, hladno je, nema dovoljno vlage), buha moe ostati u ahuri mjesecima i ekati povoljan trenutak. To i jest najvei problem u kontroli infestacije buhama. Treba imati na umu da se ta zakukuljena buha nalazi na podu u vaem stanu.

Dosadni prenosnici bolesti

Obavljanje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (DDD) na podruju javnog zdravstva i komunalne higijene ima dugu i zanimljivu povijest. Prvi podatak o najranijim poecima DDD-slube na podruju Primorsko-goranske upanije datira jo iz 1530. godine. Iz tog dokumenta vidljiva je potreba za provoenjem i odravanjem javne higijene zbog ouvanja zdravlja stanovnitva.
tom podruju DDD djelatnost od samih poetaka razvoja zauzima vano mjesto kao preventivna i protuepidemijska mjera u spreavanju irenja zaraznih bolesti. Meutim, uloga suzbijanja vektora u sklopu mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije sve je manje izraena. Poslije eradikacije malarije, eliminiranja problema pjegavca, ak i u tekim ratnim prilikama, te openitog napretka osobne i komunalne higijene do razine koju dijelimo sa suvremenim razvijenim zemljama svijeta, uloga zdravstveno-komunalnog DDD-a ne moe se iscrpiti samo kao dio higijensko-epidemioloke slube u prevenciji zaraznih bolesti.
S pesticidima oprezno

to uiniti

Odrasla buha ivi na svom domainu. im locira potencijalnog domaina, buha skoi na njega i u roku od 24 sata poinje lei jajaca. Dnevno poloi oko 40 jajaca. Ako se ivotinja ne ee, buha na njoj moe preivjeti i 100 dana, no veina opstane 2 do 3 tjedna jer ivotinje eanjem i grickanjem uspiju odstraniti dio buha, i to otprilike 20% prisutne populacije. Buha sie krv domaina, a znatan dio te krvi izluuje fecesom koji slui kao hrana larvi koja e se izlei iz jajaca. Poloena jajaca ne ostaju na domainu jer nisu ljepljiva, ve

Da do te situacije uope ne bi dolo, najbolje je preventivno tretirati kune ljubimce preparatima protiv nametnika. Dakle, nemojte uope dopustiti da buhe dou u va stan. Ako su ve tu, ako ih je malo, bit e dovoljan tretman vaeg ljubimca nekim od antiparazitika dueg djelovanja, pa e sve buhe koje dou po hranu na psa ili macu uginuti. Ako je broj buha velik, bit e potrebna dezinsekcija prostora, to je najbolje prepustiti strunim slubama. to je broj buha vei, problem se tee rjeava.

Populaciju buha treba drati pod kontrolom tijekom cijele godine jer zapamtite: buhe ive unutra i sasvim im je svejedno da li je vani ljeto ili zima.
Tamara Ferari, dr. vet. med.

Suzbijanje glodavaca i insekata u urbanim sredinama u slubi je osiguravanja zdravog, ugodnog i sigurnog ivota ljudi. Bolesti, tete i neugode koje nanose lankonoci, glodavci i mikrobi sve vie postaju jednakovrijedni razlozi za DDD intervencije. Gledano s ekolokog aspekta, va-

27
rujan-listopad 2002

no je imati pod kontrolom uporabu pesticida koji se koriste za provedbu DDD-mjera u smislu ograniavanja njihove prekomjerne upotrebe, to se moe negativno odraziti na okoli (vodu, tlo, zrak), odnosno preko hranidbenog lanca na zdravlje ovjeka. Vanost komaraca i muha, u smislu njihova utjecaja na kvalitetu ivota domicilnog stanovnitva, kao i na kvalitetu boravka turista, ne treba posebno isticati. Opine i gradovi koji su orijentirani turizmu donekle osiguravaju dezinsekciju (sustavno i planirano suzbijanje insekata, lankonoaca ili njihovih razvojnih oblika koji mogu prenositi uzronike zaraznih bolesti), dok preostale jedinice lokalne samouprave, zbog nedostatka financijskih sredstava to zanemaruju. Higijensko je znaenje muha u njihovu pasivnom prenoenju niza opasnih oboljenja. Zbog svog naina ivota, one mogu biti prijenosnici bacilarne dizenterije, paratifusa, enteritisa, razliitih alimentarnih infekcija, kolere, kampilobakterijaze, Entamoebae hystoliticae, Lambiae, Balantidiuma, djeje paralize, Q-groznice, trahoma, epidemijskog konjuktivitisa i niza infekcija koe i rana. Dodamo li tome infekcije jajacima crva, stone mijaze, ali i ljudske, vidi se njihovo znakovito javnozdravstveno znaenje.
Stajae vode izvor komaraca

Dobro je poznato da su komarci vektori zaraznih bolesti. Njihova osobina da siu krv na nekoliko domaina uzastopce pogoduje prijenosu mikroorganizama koji ive u krvi i krvnim stanicama od jednog

domaina do drugog. Meu najpoznatije bolesti prenoene komarcima spadaju malarija i uta groznica te veina arbovirusnih encefalitisa. Komarci naruavaju mir ljudi i njihovo zdravlje u irem smislu, ak i onda kada ne prenose nikakve uzronike zaraznih bolesti. Na mjestu uboda enke komarca razvija se urtika, kao alergijska reakcija na sastojke njene sline kojima spreava zgruavanje krvi. Veliina konih promjena i intenzitet svrbea koji se redovito javlja variraju od osobe do osobe, ali su openito izraeni, te velika veina ljudi doivljava ubode komaraca kao vrlo neugodne. Borba protiv komaraca poinje ve u proljee, preventivnim larvicidnim tretmanom stajaih voda koje su potencijalan izvor komaraca. Pravovremenim suzbijanjem larvi komaraca spreava se pojava odraslih oblika. Suzbijanje se provodi tako da se jednom mjeseno obilaze sve stajae vode i adekvatno tretiraju. Takav detaljan posao zahtijeva i temeljitu pripremu jer je potrebno napraviti kartoteku izvorita te ih sustavno obilaziti. Do sada izdvajana sred-

stva uglavnom nisu dovoljna za cjelovit i sveobuhvatan pristup rjeavanju te problematike. Najosjetljivije su priobalne jedinice lokalne samouprave. Meutim, nije bolja situacija ni u ostalim jedinicama, samo to tamo nema turista te se o tome vodi manja briga. S obzirom na navedeno, a s ciljem preventivnog djelovanja u spreavanju razvoja i razmnoavanju muha i komaraca, Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske upanije ove je godine u edukativnom smislu putem plakata informirao puanstvo o poduzimanju potrebnih mjera. Takvim pristupom pridonosi se rjeavanju javnozdravstvenog problema, okoli se manje optereuje insekticidima, tite se neciljane vrste insekata, a ujedno se pridonosi rjeavanju estetskog problema, spreavanju irenja neugodnih mirisa te odbojna izgleda. Dipl. sanit. ing. Vesna unji

POZOR
Bez vode nema ivota komaraca! U vodi se razvijaju komarci. Svaka stajaa voda koja ne presuuje u roku od 10-ak dana moe predstavljati leglo komaraca. U jednoj bavi ispunjenoj vodom moe se razviti 100.000 komaraca. Da biste sprijeili pojavu komaraca u svom okoliu, provedite sljedee mjere: 1. Uklonite sve predmete u kojima se voda moe zadravati (automobilske gume, kante, konzerve, stare odbaene friidere, kade, olupine automobila i dr.). 2. Hermetiki zatvorite septike jame, a na oduke postavite mreice. 3. Ukaite ovlatenim djelatnicima koji postavljaju sredstva za zatitu od komaraca na mjesta na kojima se zadrava voda kako bi vas mogli zatititi. Komarac prevaljuje velike razdaljine (2-16 km), stoga se akcija borbe protiv komaraca provodi na irem podruju.

POZOR
Muhe su prijenosnici razliitih bolesti! Da biste sprijeili pojavu muha u svom okoliu, provedite sljedee mjere: 1. Odloite kuno smee u zatvorene spremnike ili u za to iskopane jame i prekrijte ga zemljom. 2. Pokupite i odloite ivotinjski izmet na gnojita. 3. Redovito istite kokoinjce, svinjce i staje, a izmet odloite na gnojita. 4. Zakopajte ivotinjske otpatke. 5. Gnojita ljeti prekrijte plastinom folijom jer se u vruem gnoju muhe ne razvijaju.

28
rujan-listopad 2002

Jo o puenju

DA, SVAKA CIGARETA NAM TETI...

Oni koji svakodnevno preko Hrvatskog radija sluaju oglas kojim se struno animiraju puai da se vrate zdravijem ivljenju, prepoznat e povod ovom napisu. No, poticaj je dala jedna vremenija slubenica ibenskog Ureda za prostorno ureenje, koja je jednog ljetnog jutra, kod irom otvorenih prozora, obilazila sobe s cigaretom u ustima tuei se da nema zraka, koji je osjetno i vidljivo strujao raznosei oblaie plavkastog dima njene cigarete.

ao e mi biti ako autori oglasa shvate ovo kao kritiku ili popovanje. Naprotiv! Upuujem im estitke za saete istine o posljedicama puenja i za simpatino pozivanje na prekid ovisnosti. Nadam se da se nee dogaati da sluaoci tog istog radija iskljuuju aparate, kao onda kad se reklamira drogu: kad novo jutro svane - kavica! To e se najbolje izbjei navoenjem sadraja oglasa, koji sam o sebi dovoljno govori: Svaka cigareta Vam teti, jer sadri vie od 4.000 raznih kemijskih spojeva! Oni negativno djeluju na Vae dine puteve, plua i stijenke arterija. Oni izazivaju srana oboljenja, modane udare i uzrokuju sljepou. Svaka cigareta Vam teti, jer svaki put kad zapalite cigaretu poveavate rizik oboljenja od raka plua! Znanstveno je dokazano: prestanete li puiti, moete popraviti do sada uinjenu tetu na Vaem tijelu i nastaviti ivjeti punim pluima! Recite DA nepuenju - jer svaka cigareta Vam teti!!!"

ku ivljenja punim pluima bilo bi pravilnije rei PUNIJIM pluima, naroito kod onih s duim puakim staom. Evo i zato: Od prvog udisaja duhanskoga dima nativan (prirodan) organizam reagira zaustavljanjem daha ili kaljem. Kaalj je obrambeni mehanizam zvunog izdisanja zraka organizmu nepoeljnog sadraja. Svako to kaljucanje i kaljanje (posebno jutarnje u puaa) ima za posljedicu puckanje pregrada plunih mjerhuria (alveola), presudnih za razmjenu kisika i ugljinog dioksida pri disanju. To zovemo emfizem ili proirenje plua. Kod toga stanja, i pored plua punih zraka, bolesnik osjea nedostatak zraka. Vjerojatno je to uvjetovalo glad za zrakom kod spomenute gospoe (ako nije bila poza, emu su puai skloni). I to stanje se ne popravlja ni prestankom puenja, ili boravkom u zadimljenim prostorima, niti primjenom sprejeva kakve koriste astmatiari. Astma je hiperalergina reakcija plua na neku tvar (najee polen ili plijesan) iz okoline, koja se oituje suenjem disajnih puteva i otokom sluznice bronha. Duhanski dim, kao to se iz oglasa vidi, obiluje mnotvom kemijskih spojeva na koje pojedinci reagiraju alergino, a to znai smanjivanjem koliine udahnutoga zraka (diu na krge). Puai takoer zapaaju te tekoe, zbog ega poseu za promjenom duhana, a osjetljivi nepuai bjee iz zadimljenog prostora, ili se bore za reguliranje puenja na javnim mjestima. Pasivno udisanje duhanskoga dima dovodi do istih oteenja zdravlja kao kod puaa, samo u manjim postocima. Neki istraivai utjecaja prisilnog puenja ipak nazivaju njegove posljedice ljudskom klaonicom (menslaughter) za nepuae. Zbog toga se duhanske kompanije upor-

Tijelo se brani

Iz toga je vidljivo kako to izgleda kada medijski strunjak iz brda podataka izvue najbitnije injenice i sroi ih u motivirajuu agitku. Meutim, o nastav-

no protive neovisnim istraivanjima utjecaja okolinskog duhanskog dima na nepuaku populaciju i troe velike sume na vlastita istraivanja ne bi li spasili kakav light nikotinski proizvod. Uzgred spomenimo da cigarete s manje katrana nemaju i manji kancerogeni uinak! Kontrola u maini za puenje ne daje iste rezultate kao ivi organizam. Dokazani su smrtni sluajevi astmatiara koji su radili pored puaa, ili oboljeli od raka plua, zbog ega su tuiteljima dosuene goleme odtete. Na stvaranju Okvirne konvencije o nadzoru nad duhanom u okviru Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) odrani su 4. meunarodni pregovori u oujku 2002. godine, koji po miljenju Generalne direktorice SZO pokazuju napredak i pored estih formulacija trebalo bi i moda i zaprljanih pepeljara ispred nekih pregovaraa. Vano je ne posustati, jer okorjeli puai raunaju sa zamorom aktivista, nakon ega utke ire svoj aromatizirani miris u prostoru. Zato DAAA nepuenju, jer svaka cigareta nam teti. A najvie ona prva u ivotu!
Prim. dr. Petar Konjevi

29
rujan-listopad 2002

Ljekovito bilje

ZATO CVIJEE JAE MIRIE POSLIJE KIE

Uivamo u ljepoti cvijea. Osobito cijenimo upravo one biljke koje imaju mirisavo cvijee. Dobri promatrai ve su odavno primijetili da cvijee jae mirie poslije kie. Kemiari su objasnili zato je to tako. Cvijee mirie zbog toga to s njegovih latica hlape razliita mirisava ulja.
Kad padne kia, njezine kapljice prodru do hlapljivih ulja. Kinica se pomijea s njima. Nastala smjesa hlapi bre nego to je hlapilo samo ulje (znanstvenici su otkrili da se smjesa dviju tekuina bre isparava nego svaka tekuina posebno). Kad poslije kie grane sunce, mirisavo ulje u vjeniima cvjetova, pomijeano s kinicom, jae hlapi. Dakle, oko cvijeta ima vie mirisavih para pa zato cvijee jae mirie poslije kie.
Koju smo biljku ubrali

vjeru je potrebno istraivanu biljku usporediti s njenom slikom ili crteom. Kako u toj knjizi nema i slikovnog dijela, toj svrsi mogu posluiti razni slikovni materijali, ali oni su manjkavi jer obino ne sadre jasno sve dijelove biljke, esto vrlo vane. Za pravilno odreivanje biljaka, osim dobrog poznavanja vanjske grae biljaka, potrebno je i dosta iskustva te pomoi onih iskusnih i upuenih. Taj prirunik moe posluiti ak i amaterima, i svima koji ele saznati ime biljke koja ih zanima.

Biljke nisu jednolino rasporeene na Zemlji. Svaka biljna vrsta ima svoje podruje rasprostranjenosti - areal. Rijeju flora oznaujemo sve biljne vrste nekoga podruja (veeg ili manjeg), bez obzira na to koju povrinu pokrivaju. Moemo govoriti o flori okolice Rijeke, Uke, Hrvatske, Europe. elimo li prikazati floru nekog podruja, treba da popis biljaka uinimo sustavno (po porodicama). Opisujemo li sve biljne zajednice nekog podruja, npr. razne ume, livade i sl., prikazujemo vegetaciju tog podruja. Oznaimo li geografsko mjesto gdje neka biljka ivi, kaemo da je to njezino nalazite. Opiemo li uvjete koji vladaju na mjestu gdje biljka raste, posrijedi je stanite te biljke. Za tono i samostalno odreivanje, jednostavno iz ljubavi prema biljnom svijetu, kojem razredu, porodici, rodu ili vrsti pripada neka biljka, moemo se posluiti prirunikom za odreivanje bilja "Flora Hrvatske". Za odreivanje zeleni, biljka po pravilu mora imati sve dijelove tijela. Ako se radi o drvenastim biljkama, meutim, dovoljno je imati granicu biljke s cvjetovima i plodovima te poznavati izgled njezina debla i kronje. Nakon to se biljka pomou "Flore Hrvatske" odredi, bilo bi nuno provjeriti je li to odreivanje dobro obavljeno ili nije. Za pro-

Mnotvo razliitih naziva

Pogledamo li u kojem strunom botanikom djelu ili u djelu o ljekovitim biljnim drogama opis droga, vidjet emo da kod svake od njih stoji, osim imena, jo i njeno znanstveno, botaniko ime, najee u dvije rijei, na latinskom jeziku, npr. Urtica dioica L. To je ljekovita biljka dvodomna kopriva. Rije Urtica ime je njezinoga roda - roda Urtica (kopriva), dok je rije dioica L. ime vrste (dvodomna kopriva). Taj rod ima jo vrsta. Uz obadvije rijei stoji ovdje jo i kratica (ili itavo ispisano ime) koja oznauje ime botaniara koji je tu biljku prvi opisao i tako nazvao. Kratica L. znai Linne. vedski botaniar Carl Linne prvi je, jo 1738. godine, sve do tada poznato bilje svrstao u sreen biljni sustav. Tako emo kraj velikog broja latinskih imena biljnih vrsta nai kraticu njegova imena, ili imena ostalih botaniara.

Imena porodica sastoje se od imena tipinog roda s dodatkom aceae. Tako je npr. ime porodice trava Poaceae izvedeno od imena roda Poa, porodice abnjaa, Ranunculaceae iz imena roda Ranunculus. Inae se ime vrsta u cjelini sastoji od dvije rijei, a pravilo je poznato kao binomna nomenklatura, npr. Althaea officinalis (ljekoviti bijeli sljez). Prva rije imena, Althaea, ime je roda i uvijek poinje velikim slovom. Druga rije imena, officinalis, specifini je epitet vrste i uvijek poinje malim slovom. Specifini epitet obino djeluje kao pridjev i u tipinom sluaju ima latinski zavretak. On moe opisivati vrstu, npr. Adonis microcarpa, to znai "sitnoplodi" Adonis. U drugom sluaju moe oznaavati geografsko podrijetlo vrste ili njezinu ekoloku karakteristiku, npr. Helycrysum italicum. Katkad je epitet izveden od imena neke osobe, njoj u ast, npr. Aquilegia kitaibelii, tj. kitaibelov pakujac u ast botaniara P. Kitaibela. Imena rodova latinske su ili latinizirane, odnosno grke ili grecizirane imenice. Uz svaku biljku stavlja se i narodno ime na jeziku pojedine zemlje. U "Flori Hrvatske" nai emo hrvatska imena rodova.
Primjena bilja

Ljekovito bilje, samoniklo ili kultivirano, zbog sadraja bioloki aktivnih tvari primjenjuje se u lijeenju ljudi i ivotinja. Aromatino se bilje, zbog sadraja aktivnih tvari koje poboljavaju okus, upotrebljavaju u prehrambenoj industriji. Uz to, slui za dobivanje eterinih ulja. Nema otrih granica izmeu biljnih vrsta u tim skupinama jer se iste biljke iskoriuju u sve te svrhe. Na primjer, paprena metvica slui u medicinske svrhe, za dobivanje eterinog ulja, za dobivanje aroma. Prema biolokim, odnosno morfolokim svojstvima (morfologija prouava vanjsku biljnu grau),

30
rujan-listopad 2002

ljekovito je bilje mnogo razliitije od kultiviranih biljnih vrsta. Divlje vrste, zbog poveane potranje za njima, prelaze u kultivirane. Kako je tekao proces upoznavanja korisnih biljaka, najbolje se vidi na primjeru ljekovitih biljaka, kojih ima i najvie jer se, s vie ili manje prava, moe rei da je skoro svaka biljka ljekovita. Kad se jednom uvjerio da mu neke biljke mogu posluiti kao lijek za ublaivanje raznih bolova te za uklanjanje raznih tegoba i bolesti, ovjek je i svjesno poao u potranju za takvim biljkama.
Prirodni biljni sustav osnova je "prikaza" biljaka

Treba naglasiti primarnost upoznavanja biljnog sustava, kao i samih biljaka, jer one slue kao izvori ove ili one sirovine ili preraevine. Zato je i potrebno poblie upoznavanje - openito i pojedinano. Poznavanje izvorne biljke, kao i poznavanje njezine sustavne pripadnosti, bit e od koristi i onima koji se zanimaju za samo neku biljnu sirovinu ili preraevinu. Pogotovo e to koristiti onima koji se ele upoznati s itavim biljnim skupinama te s njihovim karakteristikama. Prikazati sustavno genetska obiljeja neke korisne biljke potrebno je naroito zbog toga to se redovito i vie sustavne jedinice, kao to su npr. porodice, odlikuju naroitim zajednikim svojstvima, od kojih se mnoga mogu i praktiki iskoristiti kod pojedinih pripadnika takvih sustavnih skupina. Zato se i istiu takva zajednika svojstva. Sistematika u botanici istrauje srodne veze izmeu biljaka i na osnovi njih svrstava biljne skupine u sustave.
Jednogodinje, dvogodinje i viegodinje zeleni

kako se latinski naziv ita, odnosno izgovara. Korijen = Radix (radiks); Podanak = Rhizoma (rizoma); Gomolj = Tuber, gomolji = tubera; Lukovica = Bulbus; Zelen = Herba; Cvatua zelen = Herba florida; Vrak = Summitas, vrci = Summitates; Cvatui vrak = Summitas florida, cvatui vrci = Summitates floridae (summitates floride), (vrci se obiavaju zvati i Herba); Pup ili pupoljak = Gemma, pupovi ili pupoljci = Gemmae (gemme); Cvijet = Flos, cvjetovi = Flores; Njuka (od tuka) = Stigma, njuke = Stigmata; Cvijet bez ake = Flos sine Calyce (flos sine kalice); Cvijet sa akom = Flos cum Calyce (flos kum kalice); Plod = Fructus (fruktus); Boba = Bacca (bakka) bobe = Bacccae (bakke), (I boba je plod pa se i za nju moe upotrebljavati naziv Fructus); Usploe, perikarp = Pericarpium (perikarpium); Stapka, drak = Stipes, stapke, drci = Stipites; Sjeme = Semen, sjemenke = Semina; List = Folium, listovi = Folia; Kora = Cortex (korteks); Kora korijena = Cortex e Radice (korteks e radice) ili Cortex Radicis (korteks radicis); Spora ili truska = Spora, spore ili truske = Sporae (spore); Guma ili teklina = Gummi; Smola = Resina; Smoloteklina ili gumiresina = Gummiresina; ika = Galla, ike = Gallae (galle); Ulje = Oleum; Eterino ulje = Aetheroleum (eteroleum); eer = Strobulus. vrsta cvjeta ili donosi plodove svake godine jer ta vrsta ima podzemnu stabljiku - gomolj, podanak ili lukovicu, ili korijenje prekriveno debljim slojem pluta. Takve su zeleni trajnice. Pripadaju im npr. trave i aevi, perunika, crveni luk, georgina, bijela umarica, gladiola i visibaba.
Biljni organi Farmakopeja

Korijenje se, znamo, vadi iz zemlje u razliito vrijeme: kod jednogodinjih ljekovitih biljaka u proljee, kod viegodinjih u jesen. Inae, zeleni se mogu pojaviti kao jednogodinje zeleni, koje samo jednom u ivotu cvjetaju i donose plod, a zatim uginu. ive jednu godinu, odnosno jedan vegetacijski period, pa i krae (mijakinja). Takvi su npr. kopar, graak, grah. Druge, dvogodinje ive i dvije godine. Tek druge godine cvjetaju i donesu plodove. Takvi su repa, mrkva, pastrnak, perin, celer i druge. Viegodinje zeleni ive vie godina, a prepoznat emo kod njih dvije vrste: jednoj vrsti pripadaju one koje tek u posljednjoj godini cvjetaju i donose plodove pa nakon toga uginu (agava), dok druga

Ljekovitim organima smatraju se veinom samo pojedini dijelovi biljki, a rjee itave biljke. Nalaze li se djelujue tvari u cijeloj biljci, tada se ona upotrebljava cijela, ali obino samo nadzemni dio, bez korijena, i to veinom u cvatuem stanju, na primjer Centaurii herba zelen ili herba od kiice (Centauriim umbellatum Gilib). Takve itave zeleni ili herbe redovito su zeljaste, neodrvenjene, a ako su donji dijelovi odrvenjeli, sabiru se samo gornji, posve zeljasti dijelovi (pelin, timijan itd.). Ovo to slijedi narodni su i latinski nazivi pojedinih biljnih dijelova (droga), koji se upotrebljavaju. U zagradi je navedeno

Svaka drava izdaje zakonik u kome su opisani najvaniji lijekovi koji slue znanstvenoj medicini za lijeenje ljudi, pa i ivotinja. Meu tim lijekovima nalazi se i stanovit broj biljnih organa ili droga koje se u ljekarnama upotrebljavaju za izradu nekih biljnih lijekova prema odreenim propisima. Taj se zakon zove farmakopeja (ljekopis). U starijoj je literaturi o biljkama pri imenovanju droge na prvome mjestu bio oblik droge, potom naziv biljke: Herba Centaurii. Vie se tako ne pie - taj nain pisanja je promijenjen. Pridravamo se meunarodnog standarda (ICBN 1983.) - nakon to smo napisali ime biljke u genitivu, stavlja se naziv vrste droga: Centaurii herba. Slubene droge prihvaene su farmakopejama. Ljekarniki naziv te iste biljke pie se latinskim nazivom biljke, uz dodatak naziva droge koja se od iste biljke koristi, npr. Centaurium umbellatum herba.
Jadranka Grini

31
rujan-listopad 2002