Islam P&O (Pitanja i odgovori)

Daniel osi-Dragan

Abstract: Islam Q & A

What is Islam? Is it religion, movement, political idea, type of organization of society, art of culture, science or just an ideology, which supports and gives approval for violence and terrorism? Those questions, normally, ask himself a person after seeing, reading and hearing daily news, full of violence mainly from areas populated by Muslims (Arabic peninsula, Iraq, Afghanistan, Pakistan, Indonesia). Having in mind that there is a significant number of those persons claiming that Islam supports and suggests that violence is acceptable if You are on the way of Allah, author wanted to show other, from an ecumenical perspective, real face of Islam side which is very narrow to other religions (especially to Judaism and Christianity) and positive heritage (for western, Christian Civilisation) from time of conflicts and battles. This short overview and presentation of some terms, activities, names, ideas and persons from the history of Islam, as author hope, can make our knowledge abut Islam wider and deeper and be helpful for spreading the inter-religion and intercultural dialogue.

Uvod
itajui mnogobrojne tekstove u kojima su se spominjali pojmovi islamski terorizam, islamske teroristike organizacije i islamski teroristi, a posebno one koji su se u medijima pojavili nakon teroristikog napada na SAD, 11. rujna 2001., potrebno je postaviti pitanje opravdanosti koritenja, ali i tonosti, navedenih pojmova. To su pojmovi koji mogu nanijeti vie tete nego koristi i u svojoj su biti pogreni. Istovremeno su opa znanja o islamu, o njegovu nastanku, razvoju, podjelama, obiljejima, vrijednostiNATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008, pp.89-121

90

ma i doprinosu dananjem ovjeanstvu nepoznanica za mnoge. Islam nije samo vjera. Islam je nain ivota, ponaanja ali i drutvenog ureenja. Islamski su umjetnici i znanstvenici dali i znatan, pozitivan, obol sadanjosti. Nedovoljno je poznato da je dio, do tada izgubljenih i zaboravljenih znanja starogrkih mislilaca, vraen u europski korpus znanja, odnosno u zapadne kranske civilizacije, tek nakon prodora Arapa na europsko podruje. Takoer je nedovoljno poznata injenica da se i danas koristimo arapskim brojevima. Stoga, kako bi se bolje objasnili pojmovi koji se susreu u svakodnevnom ivotu (neki ee, neki rjee), napisan je ovaj rjenik. Tijekom pisanja, birani su i obraivani oni pojmovi kojima se lake moe opisati nastanak i razvoj islama kao vjere i oblika organizacije drutva. Istovremeno su se pokuale prikazati najvanije osobe u prvoj fazi razvoja islama, podjele u islamu koje su i danas jedan od bitnih razloga estokih sukoba unutar muslimanske zajednice. Meutim, neki su okviri u pisanju morali biti postavljeni. Stoga se u ovom radu gotovo i ne spominju teroristike organizacije i teroristi koji su svojim djelovanjem, na alost, pisali i stvarali modernu povijest, cijelog a ne samo islamskoga svijeta. Istovremeno nisu se obraivale potankosti o islamskoj znanosti, umjetnosti i kulturi, nisu se prikazivali razvoj i djelovanje raznih dinastija koje su obiljeile rane faze razvoja islama, a koje imaju odreenu vanost i danas. Izabrani su osnovni pojmovi koji se vrlo esto javljaju u mnogim tekstovima, pojmovi koji odreuju pripadnost odreenoj grupi odnosno zajednici te pojmovi koji bi trebali pomoi pojedincu u stvaranju osnovne razine znanja o islamu. Kao poseban problem potrebno je istaknuti neujednaenost prevoenja (kako pisanog tako i govornog) arapskog nazivlja i pojmova na druge jezike. Isti nazivi u arapskom jeziku, pojavljuju se napisani na nekoliko, ak i bitno, razliitih naina u drugim jezicima. Time nastaju bitni problemi u raspoznavanju pojmova i naziva to islamisti i teroristi mogu uspjeno koristiti. Stoga smo ovdje pokuali dati prikaz i drugih, nama poznatih, pojavnih oblika pojmova i imena. Na kraju teksta nalazi se i nekoliko grafikih prikaza. Prvi prilog prikazuje podjele u islamu s obzirom na nain tumaenja Kurana te prihvaanja drugih svetih knjiga islama. Neke podgrupe (kao Druze ili Bahai) nisu navedene u prikazu jer su s vremenom postale zasebne vjerske zajednice. Meutim, podjele sunita i iita podrobnije su prikazane da bi se vidjela sva sloenost njihovih unutarnjih podjela i meusobnih odnosa. Drugi grafiki prikaz pokazuje nain donoenja pravnih odluka u islamu, odnosno znanja koja mora stei vjerski slubenik ako eli dobiti poseban status. Odnosno, prikazani su izvori islamskog pravosudnog sustava i njegova organizacija.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2(9) 2008.

Islam i terorizam

Trei grafiki prikaz upuuje na osnovne razlike izmeu sunita i iita, odnosno razlike u izvorima iz kojih crpu svoje stavove, razmiljanja i odluke. Rjenik je nastao tijekom pisanja leksikona izvjetajnog nazivlja i postat e njegov integralni dio.

91

Danas se pod pojmom islamskog terorista kao pripadnika islamske teroristike organizacije, smatra osoba koja u ime islama planira, organizira i izvodi nasilna, teroristika djela. Taj je pojam u svojoj biti netoan jer krivo definira uzroke tog oblika terorizma. Netoan je jer islam nije ni uzrok ni povod teroristikog djelovanja, nego opravdanje koje teroristi koriste da bi lake i bre doveli do ispunjenja svojih politikih ciljeva: istovremeno stvaranje jedinstvene svjetovne i duhovne vlasti utemeljene na nain na koji oni tumae Kuran i druge svete knjige islama (stvaranje kalifata, odnosno zajednice islamskih emirata). Ovi su pojmovi i tetni jer onemoguavaju vru uvezanost struktura koje se ele, ali i mogu vrlo uinkovito, boriti protiv nasilja. Ovaj oblik nasilja, odnosno teroristikoga djelovanja usmjeren je i protiv drugih muslimana (pojedinaca, grupa, ustanova, vladajuih reima) koji ne dijele radikalne i nasilne stavove terorista. Lako je uoiti koliko je reim u Saudijskoj Arabiji na udaru terorizma. Iako je nain organiziranja vlasti u Saudijskoj Arabiji vrlo blizak izvorinim osnovama islama (vahabizam), kraljevska je obitelj jedan od glavnih neprijatelja Al Qaide. Koliko je ta vlast zaista ugroena, uoava se u injenici da je vie od polovice terorista koji su poginuli u samoubilakim napadima u Iraku dolo iz Saudijske Arabije. Istovremeno su vlasti i u drugim zemljama, npr. u Jordanu i Egiptu, najopasniji protivnici islamista i terorista Islam, kao vjera i kao nain ivljenja te drutvenog ureenja, snano ujedinjava mnoge muslimane, bez obzira na njihovu nacionalnost. Stoga je pojam, islamski terorizam, politiki i organizacijski vrlo tetan jer daje dodatno opravdanje i uporite teroristima u njihovim tvrdnjama da su upravo oni, teroristi, jedini i pravi borci za islam, za njegovo irenje i jaanje. Pravilnim definiranjem ovog problema omoguit e se snanije angairanje arapskih, odnosno islamskih drava u uinkovitijoj borbi protiv terorizma, smanjit e se uporite, odnosno ljudska baza, osobito meu mladim muslimanima, koji postaju skloni nasilju voeni eljom za obranom i irenjem islama. I pojam terorizam motiviran islamom, koji se u posljednje vrijeme pojavljuje takoer u sebi krije mogui problem. Naime, taj oblik teroristikoga djelovanja, iako trai opravdanje svog djelovanja u islamu, ipak je i samo terorizam, sredstvo postizanja politikih ciljeva nasilnim djelovanjima na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. To je,

Rjenik

uistinu, terorizam koji za svoje djelovanje pokuava nai opravdanje tumaenjem svetih knjiga islama u skladu sa svojim potrebama i ciljevima. Meutim, postoje mnoga tumaenja, od uenih i priznatih vjerskih osoba, da u tim knjigama ipak ne pie ono to teroristi koriste kao povod svoga djelovanja. Pravilnim odnosom prema islamu i tonijim odreivanjem pojmova, potrebno je stvoriti osnovu za omoguavanje uinkovite borbe protiv ovog oblika terorizma na njegovu izvoritu na irenju prave istine o islamu meu muslimanima, osobito u novoj generaciji muslimana koja koristi mogunosti tehnolokog i drutvenog napretka, ali i meu onima koji i dalje ive nainom i u uvjetima kakvi su vladali prije 50 ili vie godina. Jer su mladi ciljana grupa prema kojoj radikalni islamisti i teroristi usmjeravaju svoje djelovanje, pokuavajui ih dobiti za ostvarenje svojih ciljeva. Pojmovi kao islamistiki terorizam (terorizam koji organiziraju i provode islamisti), ili pak terorizam voen/opravdavan islamizmom, mogli bi se koristiti a da se ne uvrijede ostali muslimani. Abd sluga, esto se koristi u kombinaciji s bojim imenom tako da se dobiva ime Abd Allah (Abdulah) koje znai sluga Boji. Abu (Ebu) otac, koristi se u kombinaciji s imenom sina (Abu + ime sina); ujedno je i ime pod kojim je odreena osoba poznata u drutvu odnosno zajednici; moe imati i znaenje oznake mjesta. Abu Bakr (A Abu Bekr, 572.-634.) prvi je Muhamedov nasljednik na mjestu vjerskog i svjetovnog poglavara, ujedno i njegov svekar (njegova ker Aia bila je Muhamedova supruga) a ujedno i prvi preobraenik na islam; naloio je izradu Kurana. Poznat je i pod nadimkom al-Siddiq (onaj koji vjeruje). Nakon Abu Bakra, ortodoksni muslimani priznaju jo samo tri kalifa (pravovjerni Kalifi; njem. Rechtgeleiteten Kalifen), izravna Muhamedova nasljednika: Omara, Otmana i Alija. Ahmadije (arap. Ahmadiya, engl. Ahmadiyya, Ahmadi, njem. Ahmadiya) 1889. godine, u tadanjoj Indiji (provinciji Punjab), a dananjem Pakistanu, osnovao je Mirza Ghulam Ahmad (1835.-1908.) koji se predstavljao i kao oekujui iitski imam Mahdi. Iako su se razvili u okviru iitske zajednice, vrlo brzo postali su neovisna grupa. Od drugih se struja razlikuju po tome to ne priznaju Idmu, Jihad i Alimu. Veina muslimanskih zajednica ne prihvaa njihov nauk te ak i negira njihovu pripadnost islamu. Podijeljeni su u dvije struje (Ahmadiyya Muslim Community koji se nazivaju i Qadiani po mjestu u kojem je M. G. Ahmad roen, te Lahore Ahmadiyya

92

93

Movement ili Lahoriti). Njihov je cilj irenje reformiranog islama mirnim sredstvima. Raireni su na podrujima Azije i Afrike. Brojnost zajednice procjenjuje se na oko 1 milijun osoba. Poznati su kao graditelji prve damije u Njemakoj (jo 1923. godine u Berlinu). Samo u Njemakoj imaju oko 50 000 pripadnika. Centar njihovog djelovanja u Njemakoj jest Nur damija u Frankfurtu. Aia (614.-678.), (arap. Aisha, engl. Aisha, njem. Aischa) ki je prvog kalifa Abu Bakra i trea Muhamedova ena. Posebno je tuju Suniti. Nakon Muhamedove smrti, aktivno ulazi u politiku i bori se protiv etvrtog kalifa Alija. Do smrti, 678. godine, ivjela je u Medini gdje je i pokopana. Ajatolah (Boji znak, arap. Ayat allah, Ayatullah) naziv je u Iranu za velikog mudahedina/imama koji ima potpunu vlast u cjelokupnoj iitskoj zajednici. Najpoznatiji ajatolah bio je voa iranske islamske revolucije Ruhollah Khomeini. Alaviti (Nusairije, engl. Alawiti, njem. Alawiten, Nusairiya) jedna su od grana kod iita, a sljedbenici ive na podruju zapadne Sirije i jugoistone Turske (Aleviti). Grupu ekstremnih shvaanja i pogleda, osnovao je sredinom 9. stoljea u Iraku Muhammad ibn Nusair an-Namiria. Povod je (ne)prihvaanje desetog imama Ali al-Hadija jer se an-Namiria sam proglasio novim imamom. Ovoj dinastiji pripada obitelj sirijskih predsjednika al-Asad (Alaviti se, kao i Druzi, uglavnom nalaze na podruju Sirije i Libanona). Ali Ibn Abi-Talib (600-661) etvrti je izabrani kalif (656.), Muhamedov zet (oenjen njegovom keri Fatimom) ali i njegov usvojeni sin. Ujedno je prvi imam kod iita. Njegov izbor za 4. kalifa dovodi do snane podjele u muslimanskoj zajednici. Nakon to je u ratu sa Sirijom ubijen, nastaje konana podjela u islamu jer iiti, Alijeve pristalice, ne ele za zakonite kalife priznati nikoga drugog osim Alijevih potomaka. Vrline koje je imam Ali naslijedio od Muhameda, on je, prema vjerovanju iita, prenio i na svoje sinove, Hasana i Huseina, a oni pak dalje na svoje potomke. Alijev mauzolej nalazi se u gradu Najafu (Nadaf, Nadschaf) i smatra se jednim od najvanijih mjesta islama, i za sunite i za iite. Alim - vidi Ulema. Allahu Akbar tekbir (uzreica) koja znai Bog je velik. Bahaizam (engl. Bahaism, arap. Bahai) vjera je osnovana, u iitskoj zajednici u Iranu sredinom 19. stoljea, od Mirza Husain Ali Nuri (Husein, engl. Hoseyn), poznatog i pod imenom Baha Allah (engl. Baha Ullah, Boja slava). Osnova vjerskoga poduavanja uvjerenje je da su Baha Allah i njegov prethodnik Bab olienje Boanskoga. Cilj im je ujedinjenje svih vjera, a naglaava se jedinstvo u humanizmu. irenju vjere u Iranu pridonosila je najava skoroga dolaska

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

94

dvanaestog imama koji treba obnoviti vjeru i povesti vjernike za sobom. Nakon est godina djelovanja, vlasti su uhitile Babu (Sayyid Ali Muhammad Shirazi, arap. Siyyid AliMuhammad, 1819.-1850.) te ga objesili. S vremenom se Bahaizam proirio i izvan Irana. Nakon uspjene izvedene islamske revolucije u Iranu, nove su vlasti odmah ubile oko 200 najutjecajnijih bahaista a potom i zatvorile nekoliko desetaka tisua pripadnika te vjere. Danas ih u Iranu ima oko 300 000. Glavno sjedite zajednice nalazi se u Haifi (Izrael). Izuzetno brojnu i financijski utjecajnu zajednicu imaju i u SAD. Islamski fundamentalisti, ali i velik broj drugih pripadnika drugih grana islama smatraju ih previe bliskima idovstvu i voama idovskih zajednica. S vremenom su bahaisti izgubili vrstu poveznicu sa iitima te su postali posebna vjerska zajednica. Ben - vidi Ibn Bin vidi Ibn Bismila (arap. bismi llahi r-rahmani r-rahim; Bismillahir Rahmanir Rahim; njem. Basmala, U ime milosrdnog i milostivog Boga; U ime Allaha Sveopeg Dobroinitelja Milostivog) izjava je kojom Musliman istie svoju punu odanost Bogu. U Kuranu 113 sura poinje Bismilom, osim sure koja se naziva Tevba (Kajanje). Meutim, budui da se u suri naziva Mravi, Bismila spominje dva puta (na poetku i samoj suri), ukupan broj pojavljivanja odgovara ukupnom broju sura. S njom bi trebala poinjati sva pismena koja Musliman pie. Svaki bi Musliman s Bismilom trebao poeti svoj dan te svaku aktivnost tijekom dana. U sekulariziranim drutvima i zajednicama, Bismila se vie posebno ne istie. Dawa (Dawa) - vidi Poslanje islama Dar al-Harb (Ratno podruje, njem: Haus des Krieges) - vidi Dar al-Islam. Dar al-Islam (Islamski svijet, Islamsko podruje, arap. Daru-lIslam, njem: Haus des Islams) pojam je kojim se oznaavaju zemlje i podruja na kojima vladaju muslimani, odnosno gdje je islam vladajua vjera ali i oblik organizacije drutva i drave. Njegova je suprotnost Dar al-Harb, kao podruje rata u kojem muslimani trebaju voditi bitke radi daljnjih osvajanja i irenja islama. Pojmove su prvi put spomenuli srednjevjekovni islamski teoretiari da bi upozorili na potrebu stalnog voenja ratova protiv nevjernika i u slavu islama. Dar al-Sulh naziv je za podruje ili svijet primirja koje su osmislili Shafiiti da bi prikazali postojanje i treeg, neislamskog podruja, a na kojem muslimani mogu ivjeti, ali ipak potpuno u skladu s odredbama i pravilima erijatskog prava. Na tom podruju nema islamske vlasti i premanjemu se ne mora obvezatno, i odmah, voditi Jihad. Prema dananjem

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

95

tumaenju, takvo bi podruje odgovaralo dravama u EU gdje muslimani ive i rade u drugaijim kulturnim, drutvenim i drugim vrijednostima i nemaju obvezu mijenjanja tih vrijednosti Jihadom. Dervi (mistik, arap. sufi, perz. darwish) pripadnik je jedne od islamskih sekti, ali istovremeno i mistik koji se upornim ponavljanjem Allahova imena, tijekom ritualnog plesa i kretanja, dovodi u posebno stanje ekstaze pri kojem izvodi posebne obrede prema svom tijelu. Osniva je ovog reda Jalal al-Din Rumi. Duodecimiti vidi iiti. Damija (engl. Mosque, njem. Moschee, arap. masjid mjesto na kojem se moli niice) objekt je u kojem se obvezatno moli sredinja molitva petkom. Do 10. stoljea propovijed je obvezatno drao kalif, a kasnije imam. Propovijed petkom ima posebno znaenje u islamu. Ona je esto znala povesti promjene i potaknuti revolucije. Dehenem je muslimanski naziv za pakao. Dihad - vidi Jihad. Ebu - vidi Abu. Emir (arap. amir) naziv je za vou i/ili naredbodavca. Istovremeno je i oznaka vladara/princa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. esto se njime koriste vojni zapovjednici. Enciklopedija (drugi nazivi: Enciklopedija sigurnosti, Enciklopedija Jihada; arap. al-Mawsua al-Amnniyya, njem: der Enzyklopaedie) CD na kojem se nalaze snimljeni podaci o tome kako, na koji nain i uz pomo kojih se sredstava mogu izraditi eksplozivna sredstva u stanovima, kuama, garaama. Prvi se primjerak pojavio 1999. godine. Krajem 2003. godine, Al Qaida je na internetu objavila vrlo opirnu Enciklopediju (pored ve navedenoga, na tom se CD mogu nai upute i naini kako se mogu zatiti sredstva komuniciranja, kako organizirati grupe/elije za irenje promidbe, ali i izvoenje teroristikih akcija). Fatima je Muhamedova ki iz njegova braka s Khadijom (jedino dijete koje je nadivjelo Muhameda) te supruga etvrtog kalifa Alija. Umrla je nekoliko mjeseci nakon smrti svog oca, 633. godine. I suniti i iiti jednako je slave (njezina vanost u islamu moe se usporeivati sa vanou koju djevica Marija, Isusova majka, ima u kranstvu). Fatva (fetva, al-fatwa) pravna je odluka, odnosno tumaenje pojedinoga problema ili pitanja, koji muftija, ili drugi prihvaeni autoritet, donosi u skladu s islamskim naukom, odnosno erijatom. Osoba koja pita za fatvu naziva se Mustefi, a osoba od koje se trai odgovor na postavljeno pitanje naziva se Muftija. Fatva je neporeciva zbog autoriteta osobe koja je izdaje. iitski su je muslimani, i pojedinano i kao zajednica,

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

96

duni potpuno potovati i provesti, a ta obveza kod sunita nije tako vrsta ni obvezujua. U Europi djeluje Europsko vijee za fatve i istraivanja, a u BiH je Rijaset islamske zajednice osnovao Vijee za fatve u BiH. Fidajin (fedajin, fidai) osoba spremna na samo-rtvovanje. Fikh (znanje, fiqh) pravosue, odnosno pravosudni sustav u islamu koji se provodi primjenom erijata, a temelji se na islamskim izvorima na nain prikazan u prilogu. Hadis (predaja, Hadit, Hadeeth, engl. Hadith, arap. Hadith) prie su o Muhamedovu ivotu, djelovanju i njegovim izrekama, iz kojih su crpljeni podaci za stvaranje erijata. Uz Kuran, predstavlja glavni naputak o nainu na koji muslimani moraju ivjeti. Budui da ih ima vie posebni muslimanski pravnici imali su zadau odreivanja stupnja vjerodostojnosti pojedinog Hadisa. Prihvaeni stupnjevi vjerodostojnosti jesu: zdravi (sahih), dobar (hasan), slab (daif), krivotvoren (maudu). Kao sahih priznata su dva djela: al Bukharijevo (umro 870.) i Muslimovo (umro 875.). Potom slijede etiri djela s ocjenom hasan: Abu Dauda (umro 889.), at-Tirmidhija (umro 892.), Ibn Majae (umro 886.) te an-Nasai (umro 915.). iiti smatraju Hadis nevaljanim jer negira vodeu ulogu imama u drutvu, odnosno zajednici. Had (hodoae, hajj, hadd, arap. Hilal, engl. pilgrimage, njem. Pilgerfahrt) peti je stup islama. Oznaava Veliko hodoae u Meku (u mjesecu Zulhide). Malim hodoaem smatra se posjet Meki u drugim mjesecima. Put se naziva hadilukom, a hodoasnik hadijom (arap. hajji). Nekad se taj pojam dodavao prezimenu u znak poasti i priznanja za obavljeni had. Tijekom hada, hodoasnici prvo obilaze Kabu i sedam puta krue oko svetog Crnog kamena, a sve da bi ga uspjeli poljubiti ili dotaknuti. Potom trebaju sedam puta pretrati udaljenost izmeu dva breuljka, a nakon to se napiju vode s izvora Zamzam koji je stvorio Allah da bi od sigurne smrti spasio Abrahama i sina mu Ismaela, hodoasnici polaze na brdo Arafat (udaljeno nekoliko kilometara od Meke). Tamo stoje od podneva do zalaska sunca. Potom se vraaju u Meku, spavaju na Mizdelifi gdje svaki hodoasnik ima obvezu uzeti nekoliko kamenia, koje sljedeeg dana ritualno baca na tri kamena stupa koji se nalaze u oblinjem selu Mina (u znak sjeanja na iskuenja kojima je odolio Abraham). Had se zavrava obrednim rtvovanjem ovce (ili deve). Hafiz (uvar Kurana) naziv koji dobije svaki musliman koji je cijeli Kuran nauio naizust. Halal odobrenje koje se dobiva u skladu s islamskim zakonima, esto se koristi da bi se opisala hrana koju muslimani smiju jesti.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

97

Haram oznaava ono to je islamskim zakonima zabranjeno (npr. oznaava hranu koju muslimani ne smiju jesti). Hasan al-Banna - vidi Muslimanska Braa Havala (Hawala, prebacivanje) oznaava proces prebacivanja novca i promjene valuta koji se odvija izvan, za zapadne standarde uobiajenog financijskog i bankarskog sustava, i koji ne ostavlja gotovo nikakve pisane tragove o izvrenim transakcijama. Koristi se za brzo prebacivanje, i promjenu, sredstava u socijalne svrhe. Postoje ozbiljne sumnje koje upuuju na financiranje mnogih nezakonitih aktivnosti (ukljuujui i teroristike aktivnosti) ovakvim djelovanjem. Na primjer: palestinski radnik iz Bonna eli brzo poslati novac svojoj obitelji koja ivi u Gazi. Osoba posjeti lokalnog Havaladara u Bonnu koji preuzme novac, a iljatelju preda odreenu ifru kao potvrdu primljenog novca. ifra moe biti bilo koji skup brojeva, rijei, izraza, pojmova koji u tom trenutku poznaju osoba koja alje novce i lokalni Havaladar iz Bonna (uglavnom su to pojmovi iz Kurana). Potom iljatelj treba osobi kojoj je novac upuen u Gazi dati tu ifru koju ta osoba mora odnijeti svom lokalnom havaladaru. U meuvremenu, havaladari (iz Bonna i Gaze) poveu se, razmjene ifre i vrijednost novca koji se preuzima, umanjen za iznos provizije koji zadrava havaladar iz Bonna. Jedini trag ove transakcije koji ostaje jest odnos potraivanja izmeu dvojice havaladara. Hidra (emigriranje, arap. Hijra) naziv je za prvi odlazak Muhameda sa svojim sljedbenicima iz Meke u Medinu u rujnu 622. Smatra se poetkom nastanka islama. Od tog se dana rauna vrijeme po islamskom kalendaru (hidretska godina). Husain (Husein, Hussein, 625.-680.) drugi je sin imama Alija i Muhamedove keri Fatime, roen u Medini. U bitci kod Kerbale (Kerbela), (10 dana mjeseca Muharema) kao priznati drugi iitski imam, pobijeen je i ubijen od Yazida. Taj se dan slavi kod iita pod nazivom Dan Aure (Ashura) kao dan alosti. Ibaditi (njem. Ibaditen, arap. Ibadiya, arap. Abadiya) jo su jedna u nizu grana rano-islamskog ekstremistikog reda Kharijita (arap. Khawarij, njem. Kharijiten). Nisu se mijeali u sukob izmeu imama Alija i Muawiye. Naknadno su doli u sukob sa sunitima, odbijajui priznavati kalifat, te sa iitima jer su nijekali nepogrjeivost imama. Prema njihovom miljenju, svaki je musliman mogao biti izabran za kalifa, a ne samo nasljednici plemena Kurai (Quraish). Istovremeno su zastupali stav da se moe i mora smijeniti imama koji se ogrijei o erijat. Jedan od osnivaa reda, Abd Allah ibn Ibad, ak je propovijedao da su nevjernici, pored idova i krana, i svi oni koji se nazivaju muslimanima, a ne pripadaju redu

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

98

Kharijita. Danas manji broj lanova reda ivi na rubnim podrujima Arapskoga poluotoka (Oman) te na podruju Alira, Libije i Tunisa. Ibn (ben, arap. ibin, engl. b. ili bin) - prefiks koji oznaava da je osoba, ije se ime nalazi neposredno nakon rijei, sin (Ibn + ime oca) te osobe (npr.: Ahmad ibn Muhamad Ahmad sin Muhamedov) Idma (arap. ijma, engl. ijma) suglasnost je koju daje zajednica muslimanskih vjerskih slubenika, odnosno vodeih islamskih vjerskih znanstvenika i primjenjuje se u erijatu. Idtihad (arap. Ijtihad) suglasnost, odnosno neovisno pravno miljenje koje daje pojedinac. Neki islamski znanstvenici dre da su idtihad i kijas dva razliita naziva istoga procesa. Imam (Imaam) vjerski voa (ali i uzor, autoritet, primjer i uitelj) pripadnika sunitske muslimanske zajednice, koji ujedno i vodi islamsku molitvu. Istim se pojmom oznaava i vjerski i politiki vladar-suveren u iitskoj muslimanskoj zajednici. Inalaah (engl. inshallah) izraz je koji je jako est u arapskom svijetu i koji kae da e do nekog dogaaja doi ako to bude elja Alaha. esto se koristi kao izgovor zbog ega se odreeno obeanje nije izvrilo potpuno ili djelomino. Isl am (rije koja u arapskom jeziku znai podvrgavanje/pokoravanje/potpunu predanost volji Boga) prvi se put pojavljuje u Meki 610. godine kao niz boanskih poruka, odnosno objava, koje je Bog (Allah) slao ljudima putem svog proroka Muhameda. U tim je porukama istican monoteizam kao osnova novog uenja koje je polako poelo stjecati mnoge sljedbenike. Budui se u Meki nalazilo i sredite okupljanja brojnih hodoasnika (Kaba), pripadnika tadanje glavne vjere na podruju dananjeg Arapskoga poluotoka (jedan od oblika stare semitske vjere u vei broj bogova), propovijedanje nove monoteistike vjere utjecalo je na smanjivanje prihoda u gradu. Stoga su bogati trgovci odluili protjerati Muhameda iz Meke. Muhamed, predvodei grupu od sedamdesetak svojih sljedbenika, odlazi u rujnu 622. u grad Medinu. Taj je dogaaj prihvaen kao poetak islama i poetak raunanja vremena po islamskom kalendaru. Dolaskom u Medinu, Muhameda i njegove poruke prihvaa vei dio tada podijeljenoga grada. Mjesna ga idovska zajednica ne prihvaa te nastaju napetosti koje zavravaju protjerivanjem lanova dviju idovskih zajednica te ubojstvima mukih lanova tree idovske zajednice (ene i djecu tree idovske zajednice pretvorio je u roblje). U Medini se islam konano profilira i dobiva svoj konaan oblik, jedinstva vjerske i politike ideje. Poruke koje je Muhamed prenosio sadravale su i mnoge zakonske odredbe. U Medini se i lanovi Muhamedove zajednice poinju nazivati muslimanima.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

99

Nakon nekoliko godina, Muhamed je dovoljno ojaao, te je kao vjerski i politiki voa 630. godine organizirao uspjean vojni pohod na Meku. Osvojena Meka nastavlja biti centar hodoaa, ali sada muslimana, pripadnika nove vjere, islama. Jedan od razloga brzog irenja islama jest blagonaklono gledanje na narode Knjige (sve pripadnike monoteistikih vjera) koji su, da bi preivjeli, trebali prihvatiti novu vlast te plaati namete. Tada su stjecali status zatiene manjine. Prema drugim plemenima i narodima nisu imali toliko milosti. S vremenom su se i mnogi od onih koji su bili pokoreni, pritisnuti tekom i podreenom situacijom, preobraivali na islam. Jaanjem svog utjecaja, Muhamed postaje snani vjerski i svjetovni poglavar, ime se potvruje vjerska i politika dimenzija islama. Osvajakim pohodima (na Zapad do Libije, na istok do Irana) islam se uvruje kao vjera, a kao oblik dravne vlasti/uprave, sve bolje organizira. Prelaenjem preko svojih unutarnjih podjela, prihvaanjem novih znanja prikupljenih na pokorenim podrujima, muslimanska se drava sve vie iri prema zapadu do Gibraltara, potom dalje na gotovo cijelu dananju panjolsku. Na istoku se iri do Pakistana, a

100

na sjeveru do Istanbula (Carigrada) i dalje prema Europi. Islam se istovremeno snano irio i razvojem trgovakih (prvenstveno pomorskih) veza na podruja istone Afrike te Indije, Indonezije i dalje prema podruju srednje Azije. Islam ima pet stupova (arap. arkan) koje Musliman mora tijekom ivota ispuniti i izvriti: ehadet (molitva), salat (moljenje), zekat (milostinja), savm (post), had (hodoae). Prva vanija podjela tadanjeg islamskog svijeta, javila se neposredno nakon Muhamedove smrti. Dananji suniti traili su izbor kalifa iz reda lanova obitelji/dinastije Quraish (Quraysh) kao novog voe muslimana, a umjesto proroka Muhameda. Druga grupacija, dananji iiti, traili su imenovanje Muhamedova zeta, ali i usvojenog sina, Alija, pozivajui se na Muhamedovu navodnu izjavu koju je dao u oujku 632. na putu iz Meke u Medinu kod mjesta Khumm, da njegov zet Ali treba biti njegov nasljednik. Suniti nisu prihvatili taj stav te su negirali postojanje te izjave. To je prouzroilo daljnje podjele u islamu s obzirom na razliitosti uenja i tumaenja Kurana odnosno organizacije vlasti i upravljanja dravom. U prilogu je naveden prikaz glavnih podjela u islamu. Islamisti (engl. Islamists, njem: Islamisten) oni prema ijem tumaenju i shvaanju islama, muslimani trebaju trajno i aktivno raditi na stvaranju drutva potpuno utemeljenog na islamskim zakonima i islamskoj praksi, ali bez primjene nasilnih metoda i sredstava. Prema njihovom miljenju, vjerska i svjetovna vlast jedna su i jedinstvena cjelina. Ideologija koju islamisti ire naziva se islamizam. Veina teoretiara potpuno izjednaava pojmove islamizam i islamski fundamentalizam. Pojedini teoretiari izjednaavaju ak i pojmove islamizam i salafizam. Islamske pra vne kole (arap. madhahib, madhhab, njem. Rechtsschulen) nadregionalne su obrazovne ustanove, zasnovane na tradicijskom uenju radi utvrivanja islamskog pravnog sustava. Svaka glavna grana u islamu, suniti i iiti, ima svoje pravne kole i podravaju njihov nauk. Najvanije su, i pripadaju sunitima, 4 pravne kole koje se nazivaju prema svojim utemeljiteljima: Hanafitska (po Abu Hanifi alNuman bin Thabit bin Zurti, umro 767.), Malikitska (po Malik ibn Anasu, umro 795.), afiitska (po ash-Shafiiu, umro 820.) te Hanbalitska (po Ahmad ibn Hanbalu, umro 855.). S vremenom je vanost tih kola opala, ali nije nezanemariva. Rasporeene su prema podrujima na kojima djeluju i ive muslimani: Hanafitska kola (osnovana u mjestu Kufa) rairena je na podruju biveg Osmanlijskog Carstva (Turska, Sirija, Irak, Egipat), Malakitska (osnovana u Medini) ima snanu ulogu na podruju sjeverne Afrike, Hanbalitska ima

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

101

snaan utjecaj u Saudijskoj Arabiji i drugim zemljama Arapskog poluotoka te djelomino u Siriji i Jordanu a afiitska dominira u Jemenu, na Rogu Afrike i u jugoistonoj Aziji. Kod iita u poetku je vodea kola bila Akhbariya (nastala na Hadisu imama). Potom je u sukobu s drugom snanom kolom vjere, Usuliyaom, izgubila vanost. Islamski fundamentalizam (Islamizam, Islamski Integralizam, engl. Islamic fundamentalism, njem. Islamistisches fundamentalis-

Vizualni prikaz donoenja pravnih odluka u islamu (prema Hodgson, Marshall G.S.: The Venture of Islam: Conscience and History in a World civilization, Vol. 1. Chicago: University of Chicago, 1974.)

102

mus) pojam je kojim se odreuju osobe, grupe i organizacije koje svojim djelovanjem nastoje vratiti muslimane pravom, iskonskom islamu. Pojam fundamentalizam kao pojam prvi se put pojavljuje na poetku 20. stoljea u SAD prilikom rasprava o nainu tumaenja Biblije. Potom se pojam fundamentalizam iri i na pripadnike drugih vjera koje svoj ivot i djelovanje potpuno temelje na odredbama koje crpu iz vjerskih spisa, a na nain na koji su ih tumaili, i prakticirali, najraniji lanovi te vjere. Islamski kalendar broji 12 mjeseci: Muharem (Muharrem), Safer, Rabi 1 (Rebi ul-evvel), Rabi 2 (Rebi ul-ahir, Rebi us-sani), Jumad 1 (Jumadel-ula), Jumad 2 (Jumadel-uhra, Jumadessanije), Redeb, aban (aban), Ramazan (Ramadan), eval (evval), Zulkade (Zul-ka de), Zulhide (Zul-hijj). Hidretska godina traje 354 dana (besita). Budui je osnova raunanja lunarna, mjeseeva mijena, broj dana u jednoj godini razlikuje se od broja dana koji se rauna po gregorijanskom kalendaru. Prijestupne godine, koje se nazivaju kebisa, imaju 355 dana. U razdoblju od 30 godina, 11 kalendarskih godina mora biti prijestupno. Tjedan poinje nedjeljom, a zavrava subotom. Petak, dan dume odnosno dan molitve, ima posebno znaenje. Prema iranskom, delalijskom kalendaru, mjeseci se raunaju kao i u gregorijanskom kalendaru, solarnim nainom. Godina takoer broji 365 dana, uz neto drugaiji raspored dana po mjesecima (prvih 6 mjeseci traje 10 dana due od drugih 6 mjeseci). Meutim, pored uobiajenog raunanja prijestupnih godina (svaka 4, djeljiva s brojem 4), po ovom je raunanju vremena, i svaka 33 godina prijestupna. Delalijska nova godina poinje prvim danom proljea (Sultan Nevruz). Ismailiti (Ismailije, njem: Ismailiten, Ismailiyya, arap. Ismailiya) jedna su od iitskih struja/grana, a njezini sljedbenici vjeruju da je Ismail Ibn Jaafar (izravni potomak etvrtog kalifa Alija, a istovremeno i sin, po iitskom raunanju, estog imama Jafar as-Sadiqa) sedmi te ujedno i posljednji imam islamskog svijeta. Prema njihovu tumaenju Ismail je nestao, a vratit e se na Sudnji dan. Stoga ne priznaju njegova roenog brata Musu al-Kazima kao sljedeeg imama. lanovi jedne od glavnih grana nastale nakon podjele, nazivali su se i Asasini (Assassins, Heyssessini, Haschaschini) jer su, prema vjerovanju vrlo esto uivali opojne droge (hai, po emu su i dobili to ime) te u takvu stanju ubijali svoje neprijatelje. Poznati su kao sekta koje je ciljano slala ubojice na izvravanje samoubilakih zadataka da bi porazili svoje neprijatelje. Tu je praksu (krajem 11. stoljea) uveo Hasan-i Sabah, poznat i kao starac s planine (dana 16. 10. 1092. godine, odnos-

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2(9) 2008.

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

103

no po islamskom kalendaru 12. Ramazana 485. godine, dobrovoljac Bu Tahir Arrania ubio je vezira Nizam al-Mulka u njegovom atoru). Ismailiti su pak izmeu sebe podijeljeni u nekoliko pod-grana: Nizarite (koji od 2002. godine imaju 49. po redu imama, Aga Khan Shah Karim al-Husayni), Alavite, Druze, Khoje te Mustalite (ili Bohora muslimane) koji vjeruju u tajnog imama koji ne potjee od Alijevih sinova (Hasana i Huseina). Ismailiti su danas, posebno Nizariti, grana iitskih muslimana koja ne prihvaa nasilje i teror kao sredstvo izvravanja svojih ciljeva i posebno se istiu svojim razvijenim socijalnim djelovanjem. Jatrib - vidi Medina. Jeruzalem (arap. Al Quds) nakon Meke i Medine, tree je najsvetije mjesto muslimana. Damija koja se nalazi na Brdu Hrama, s druge strane Zida plaa prema islamu, nalazi se na svetom Abrahamovu kamenu, s kojeg je arhaneo Gabriel ponio Muhameda na nono putovanje. Prethodno je prema istom vjerovanju, nakon dolaska na Sveti kamen, Muhamed

104

susreo Abrahama, Mojsija i Isusa. Prema vjerovanju, na tom se kamenu nalazi i otisak Muhamedova stopala. Jihad (Dihad u potpunosti snani napor koji se ulae za postizanje nekog cilja, Sveti rat, borba, engl. Jihad, njem. Dschihad) pojam je kojim su se oznaavali prvi vojni/osvajaki pohodi muslimanske drave predvoene kalifima radi irenja islama, muslimanske vlasti te stjecanja novih podruja i imetka. Prvi Jihad poveo je prorok Muhamed u pohodu na Medinu 622. godine (Jihad fi sabil Allah Jihad putevima Boga). Tijekom Jihada, Musliman smije ubijati svoje protivnike. U islamskom svijetu Jihad je vrlo astan pojam. Prema Kuranu, Jihad je prirodni nastavak ve navedenih pet stupova islama u smislu ulaganja svih moguih napora da bi se izveo zadani cilj. Jihad ujedno predstavlja i vjersku obvezu za svakog pojedinog lana Muslimanske zajednice koja se mora izvesti da se ne bi podleglo moralnim slabostima (duhovni ili veliki Jihad Jihad-al-akbar). Jihadisti (njem: Dschihadisten) militantni su islamisti, odnosno oni koji ne biraju sredstva da bi postigli ispunjenje islamistikih ciljeva. Kaba (aba kocka, Kaaba, arap. al-kaba, al-musharrafa) jedno je od najsvetijih mjesta islama, iako je izgraen prije njegove pojave kao svetite stare semitske vjere. Nalazi se u sreditu grada Meke i kockastog je oblika (12 m x 10 m x 15 m). U njegovoj se sredini nalazi sveti Crni kamen (koji je prema islamu, arhaneo Gabriel predao Ismaelu). Prema Kuranu, Kabu su izgradili Abraham (Ibrahim) i njegov sin Ismael (Ismail) kao znak svoje predanosti Allahu. Kaba je cilj hada, pravac prema kojem su okrenute damije te istovremeno i mjesto prema kojem se muslimani okreu tijekom svojih molitvi. Kadija (arap. qadi, kadi, kazi, engl. cadi, njem. kadi), sudac koji sudi u skladu s islamskim pravom. Kalif (halif, arap. khalifatu rasuli llah, nasljednik/zamjenik Muhamedov) istovremeno je vjerski i svjetovni poglavar islamske drave. Kalif je poznat i po imenima amir almuminin predvodnik vjernika, ili pak kao imam. Kalif je i poglavar drave, Kalifata. Za iite je kalifat zavrio s imamom Alijem. Kalifat je, kao oblik vlasti u Turskoj, ukinut odlukom turskoga predsjednika Kemala pae Ataturka 1923. godine (tadanje sjedite kalifa bio je Istanbul). Karaditi, sljedbenici etvrtog kalifa Alija koji postoje i danas kao posebna sekta u sjevernoj Africi. Khutba (propovijed, engl. the sermon, njem. Predigt) vidi damija.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2(9) 2008.

Kijas (arap. Qijas) je analogno zakljuivanje iz zajedniki sagledana tri izvora (Kurana, Sunne i Hadisa) za odreena pitanja, a radi primjene tih zakljuaka u erijatskom zakonu. Kuran (itati, arap. al-Quran, karaa, engl. Quran, Koran, njem. Kuran) sveta je knjiga muslimana koji ga dre zadnjom i savrenom objavom jedinoga Boga istovjetnog izvorniku urezanom na vjenoj ploi koja se nalazi na nebu. Prema njihovu vjerovanju, Kuran je potpuno toan odnosno nepogrjeiv te nepromjenjiv. Kuran je Muhamedu objavljen, tijekom 23 godine, putem arhanela Gabriela (meleka Dibrila). Prema Kuranu Muhamed je posljednji i najvei prorok. Monoteizam je jedna od kljunih osnova i poruka Kurana. Kuran ima 114 poglavlja koje se nazivaju surama. Sure su u Kuranu sloene prema njihovoj duljini poevi od najdulje. Svaka je sura podijeljena na odreen broj stavki koje se nazivaju ajeti (udo). Prema islamskoj tradiciji, nakon

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

105

Osnovne razlike izmeu sunita i iita: 1. u tumaenju vjere i (ne)prihvaanju pojedinih svetih knjiga islama:suniti ne prihvaaju Idtihad (Ijtihad), a iiti ne prihvaaju Idmu (Ijma). 2. za sunite je imam vjerski voa, a kod iita (veine), imam je i vjerski i svjetovni poglavar u iju se nepogrjeivost ne sumnja; 3. iiti dre da imamom moe postati samo ona osoba koja potjee iz obitelji proroka Muhameda, a suniti se tome protive (to je bio kljuni povod za podjelu i snane sukobe

Muhamedove smrti, njegov nasljednik na mjestu kalifa, Abu Bakr izdaje nalog Muhamedovu tajniku Zijdu (Zejdu) da prikupi te sredi sve Muhamedove zapise. Nakon to je to obavljeno, unitene su sve ostale napisane verzije. Stoga sve razliite vjerske grupe u islamu imaju isti Kuran kao izvornik. Neke se grupe vie pozivaju na Hadis, ime nastaju i razliitosti u tumaenjima. U Kuranu se spominju i iskustva ranijih poslanika koji se sreu i u Starom zavjetu. Spominju se i dogaaji iz povijesti koji su se nedvojbeno i dogodili. Takoer se u Kuranu nalaze i mnoge odredbe koje imaju oblik zakona. Mahdi (Muhammad al-Mahdi al-Muntazar, Mehdi) prema iitskom vjerovanju, posljednji/tajni imam, koji je izravan potomak proroka Muhameda, i koji e se pojaviti na kraju svijeta da bi oslobodio svijet od nevjernika te pokorio sve nemuslimanske narode i obratio ih na islam. On nije umro kao njegovi prethodnici nego udesnom voljom Boga i dalje ivi te se sprema za povratak. Za jednu od grana iita, Mahdi je dvanaesti imam, za ismailite je Mahdi sedmi imam. iiti ga poistovjeuju s nestalim (oko 880. godine) Muhammadom al-Mahdijem za kojeg dre da se samo sakrio do svog ponovnog povratka. Povratkom Mahdija (koji mora biti pripadnik obitelji Muhamedovu potomstva), prema vjerovanju, vratit e se na zemlju i svi ehidi, koji su umrli, odnosno rtvovali svoj ivot, u slavu islama. ehidi e pomoi Mahdiju u posljednjoj borbi protiv Dajjala (muslimanska verzija kranskog pojma anti-krist). Njegovim se imenom nazivaju iitske milicije koje djeluju u Iraku (Mahdijeva vojska) da bi i time pokazali svoju pripadnost iitima (u vjerskom i politikom smilsu) te potpunu odlunost i odvanost u totalnoj borbi za ostvarenje svojih ciljeva. Majlis (Mejlis) arapski naziv za skuptinu odnosno parlament. Medina (arap. Madinat an-nabi Grad Proroka; al-Madina alMunawwara prosvijetljeni Grad) grad u kojem je islam utvren istovremeno kao vjera i politika ideja. U vrijeme dolaska Muhameda u grad, 622. godine, zvao se Jatrib (Yathrib). Dugi niz godina, Medina je bila glavni grad islama. Medina je ujedno bila i sjedite prva tri kalifa. Medresa (Madrasa, njem. Medrese) tradicionalna islamska kola visokog obrazovanja. Meka (Mekka, arap. Makka al-mukarrama sveta Meka) najsvetije je mjesto islama. Rodno je mjesto proroka Muhameda te mjesto gdje se nalazi Kaba, cilj hodoaa. Mudahedin (mujahedin, arap. mujahidun, mujahid, onaj koji izvrava Jihad) uitelj je koji, kod muslimana, ima pravo donositi odluke te ispravno tumaiti zakone temeljem svog znanja odnosno autoriteta. Prema erijatu, ima veliku vlast.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

107

Istovremeno i pojam kojim se oznaavaju ratnici koji ratuju u slavu, i za potrebe, islama. Muftija je najvii muslimanski vjerski i pravni autoritet u zemlji ili dijelu zemlje koji stoji izmeu ovjeka i Boga. Ima pravo izdavanja neprijepornih pravnih odluka (fatvi) u pitanjima vezanim na erijatsko pravo, a u skladu s Kuranom, Sunom i uenjem pravnih kola. Muhammad ibn Abd al-Wahab (1703/04-1792.) osniva je jednog od najpoznatijih ekstremistikih islamskih pokreta koji je, po njemu, dobio naziv vahabizam. Pripadnici toga pokreta sebe nazivaju muwahhidunima, odnosno onima kojima je poznato jedinstvo Boga. Roen je u malom mjestu Uyaina u provinciji Najd (njem. Nadschd), u sredinjem dijelu Arapskog poluotoka. Studirao je u Meki, Medini i Basri. Nakon povratka u Najd godine 1739. poinje prakticirati svoje uenje, odnosno svoje tumaenje Kurana i drugih vjerskih knjiga. Njegov nauk dobiva podrku tamonjeg vladara Uthmana ibn Muammara. Meutim, zbog sukoba s lokalnim stanovnitvom, ibn Muammar prisiljen je protjerati alWahaba 1743/44. godine. Odlazi u Diriyu, u kojoj vlada obitelj Saud. Nakon nekog vremena, vladar obitelji emir Muhammad ibn Saud vrsto se povezuje s al-Wahabom. U skladu s tim povezivanjem, al-Wahab nastavlja iriti svoj nauk, navodei da je upravo emir taj koji treba nastaviti vladati u skladu sa wahabitskim uenjem, nad ljudima i nad zemljom. Nakon njegove smrti, ve dovoljno ojaano pleme Saud osvaja i druge dijelove Arapskog poluotoka te iri svoju vlast, a time i vahabizam. Muhamed (Muhammad, Mahomet, punim imenom Abu alQasim Muhammad ibn Abd Allah ibn Abd al-Muttalib ibn Hashim, 20. kolovoza 570. - 6. srpnja 632. neki izvori spominju kao datum njegove smrti i 8. srpnja) roen je u Meki kao sin potomka utjecajne obitelji Quraysh. Po djedu pripada drugoj utjecajnoj obitelji Hashem (iji su izravni nasljednici prestolonasljednici u Jordanu). Kao vrlo mlad ostao je bez oba roditelja (otac Abd Allah umro je neposredno prije njegova roenja, a majka Aminah umrla je kad je imao 6 godina). Brigu o njegovu odgoju prvo preuzima njegov djed Abd al-Muttalib, a potom i njegov stric Abu Talib. Iako je ivio siromanim ivotom, pokazao se kao sposobna i potena osoba. Stoga je vlasnica velikih trgovakih karavana (koji su ili prema Siriji i Egiptu), a za koju je uspjeno radio, Hadida (Khadija, umrla 619. godine), 595. godine, odluila ponuditi mu sebe za suprugu. Time je Muhamed postao utjecajan, bogat i priznat graanin Meke. Nakon nekoliko godina ugodnog ivota, Muhamed se povlai iz obitelji te odlazi na osamu, na pustinjsku planinu Hiru, gdje mu se

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

108

ukazuje arhaneo Gabriel (melek Jibrail Debrail). Od tada Muhamed poinje primati Boje porukeradi njihova daljnjeg prenoenja. Potom se Muhamed vraa u Meku i poinje iriti svoje novo uenje. Godine 622. trgovci ga iz Meke, predvoeni utjecajnim Umar ibn al-Khattabom, protjeruju u Medinu (Al Khatab naknadno je promijenio svoje stavove, prihvatio islam, pomogao u Muhamedovu pobjednikom povratku u Meku, postao drugi kalif nakon Muhamedove smrti). Muhamed se, ojaan i vojnim i politikim utjecajem, kao osvaja vraa u Meku 630. godine. Arhaneo Gabriel prenosi Muhameda u Jeruzalem (u tzv. Nonom putovanju) te dalje do Allahova prijestolja, gdje je dobio naputke za muslimanske vjernike. Nakon smrti, Muhamed svojim nasljednicima ostavlja jedinstvo vjerske i svjetovne vlasti. Kao jedno od racionalnijih objanjenja mnogih slinosti izmeu Kurana te Starog i Novog zavjeta, istiu se i dvije Muhamedove supruge. Jedna je bila idovka, a druga je bila kranka iz Etiopije. Muhamed je umro (preselio na ahiret) u Medini, gdje je i pokopan u Prorokovoj damiji. Mujezin (arap. muadhdhin, engl. Muezzin, njem. Muezzin) osoba je koja, s minareta, poziva ostale muslimane na molitvu. Mula (engl. Mulla, njem. Mullah, perz. Molla) islamski je uitelj, propovjednik i duhovnik nieg ranga. Musliman (onaj koji se potpuno predaje Bogu) osoba je, koja u skladu sa znaenjem rijei, ivi na nain koji odraava Boju, Allahovu, volju. To je osoba koja priznaje Allaha i potpuno mu se pokorno predaje na putu prema spasenju. U poetku su se nazivali i muhamedancima. Muslimanska braa (MB, Muslimansko bratstvo, arap. Jamiyat alIkhwan al-Muslimin, engl. Muslim brotherhood, njem. Muslimbruderschaft) prvi islamski pokret nastao u 20. stoljeu. Osnovao ga je, u mjestu Ismailiya, u Egiptu, uitelj islama Hasan al-Banna 1928. godine. Razlog osnivanja MB elja je za obnovom, zajednitvom i jaanjem islama u Egiptu, ali i cijeloj islamskoj zajednici, Ummi, te primjena erijata. Njihov je moto: Allah je na cilj, Prorok je na voa, Kuran je na zakon, Jihad je na put. Protivili su se jaanju utjecaja zapadne civilizacije u islamskom svijetu i onim muslimanima koji su podravali sekularizaciju drutva. S vremenom su lanovi MB dospjeli u sve pore egipatskog drutva, ukljuujui i vrh kairskog al-Azhar islamskog sveuilita. Na 5. glavnoj konferenciji MB odranoj 1939. godine, Hasan al-Banna iznio je plan kojim je, u 5 koraka, predvidio preuzimanje vlasti i stvaranje islamske drave. Posljednje sredstvo kojim se vlast treba osvojiti jest nasilje. Gotovo stalno bili su u sukobu s reimom koji je bio na vlasti u Egiptu. Uvidjevi da sukobe sa vlastima gube, svaki bi put traili primirje i nudili suradnju, da

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

109

bi dobili novo vrijeme tijekom kojeg bi se pokuavali ojaati i pripremiti se za nove pokuaje preuzimanja vlasti. Nakon to su 1948. godine organizirali ubojstvo tadanjeg premijera Egipta, Mahmuda Fahmia an-Nuqrashia, reim je snano udario na MB. Poetkom 1949. Hasan al-Banna je ubijen, najvjerojatnije od pripadnika egipatskoga sigurnosnog sustava. Drugi val represije slijedio je 1965. godine kad je objeen tadanji duhovni voa Saiyid Qutb. Naime, Qutb je egipatsku vlast proglasio nevjernicima protiv kojih treba pokrenuti Jihad. Njegova ideologija, opisana u knjizi Maalim fi t-tariq (Putokaz) predstavlja uzor militantnog islama, odnosno ishodite u razmiljanjima onih koji zagovaraju nasilni islam. MB s vremenom su rairila svoj utjecaj i izvan Egipta: u Sudan, Siriju, Libanon, Jordan, Palestinu, Irak. Izmeu 1979. i 1982. godine sudjelovali su na strani islamista u snanom sukobu sa sredinjom vlasti u Siriji. Nakon to su u sukobu poraeni, povlae se iz Sirije te poinju iriti svoje aktivnosti prema Europi. Osnivaju (iz Sirije izbjegli Said Ramadan) Islamski centar u Genfu (vicarska). U Jordanu, gdje su opstali dajui podrku vladajuoj haemitskoj kraljevskoj obitelji, djeluju kroz organizaciju Islamski akcijski front (Jabhat al-amal al-islami). S vremenomsu nastale podjele u MB. Radikalniji se dio organizacije odvojio te osnovao islamsku radikalnu organizaciju Islamska grupa (arap. Jamaa al-Islamiya, engl. Gamaa al-Islamiyya, Gamaat al Islamiya). Nakon to je vodstvo GI odluilo prestati nasilno djelovati, grupa lanova GI pod vodstvom Aymana al-Zavahirija (njem. Aiman al-Zawahiri, alSawahiri) osnovala je Egipatski islamski Jihad, a nedugo potom i Ayman al-Zavahiri grupu. Nakon toga ujedinjavaju se s Osamom Bin Ladenom, ime se stvara vrsta jezgra Al Qaide (do tada uglavnom saudijska grupa AQ, postaje organizacija/struktura kroz koju poinju djelovati osobe razliitih nacionalnosti i iz razliitih podruja islamskog i neislamskog svijeta). Muwahhidun vidi Muhammad ibn Abd al-Wahab. Namaz vidi Salat. Nasib (Alijev protivnik) pogrdan je naziv koji iiti koriste za sunite (mnoina nawasib). Nono putovanje proroka Muhameda (arap. alIsra wal-Miraj, engl. Prophets ascension, njem. Himmelsreise) oznaava (prema Suri 17.1) prelazak Muhamedov iz Meke prvo u Raj, potom odlazak u Jeruzalem, potom ponovni odlazak prema nebu i prolazak kroz sedam rajeva, sve do konanog susreta s Bogom. Cijelim ga je putem vodio arhaneo Gabrijel. To je ujedno i put kojim, prema islamu, putuju svi pravovjerni nakon svoje smrti.

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

110

Omar (Umar ibn al-Khatab) drugi je kalif (vladao od 634.-644. godine). Proirio je islam do Egipta i Irana, uveo je raunanje vremena po Hidri, ubio ga je kranski rob u damiji u Medini. Njegova ker Hafsa bila je jedna od nekoliko Muhamedovih ena, to mu je omoguilo dobivanje poloaja Muhamedova savjetnika. Njegov nadimak bio je Amir alMuminin, odnosno vladar/zapovjednik vjernika. Otman (Osman, Utman, Uthman) trei je kalif (vladao je od 644.-656. godine). Bio je bogati trgovac te Muhamedov zet. Ubijen je nakon razdoblja pobuna jer je smatran slabom osobom. Panislamizam (engl. Panislamism, njem. Panislamismus) ideoloki pokret koji tei k ujedinjenju muslimana te povezivanju zemalja i podruja koja muslimani naseljavaju (osnivanje odnosno nastanak Umme). Osnova je ujedinjenja islam kao vjera i nain politikog djelovanja. Panislamizam je nastao kao odgovor na politiku koloniziranja Bliskog, Srednjeg i Dalekog istoka od europskih kolonijalnih sila. Glavni pokreta ove ideologije bio je Jamal al-Din al-Afgani. Nakon Drugog svjetskog rata, ideja panislamizma ponovno poinje jaati. Saudijske je vlasti poinju koristiti da bi ojaale svoju ideju panarabizma (kao svoje arapske nacionalistike ideologije). Krajem 20. stoljea, islamske zemlje osnivaju Ligu islamskih zemalja i Islamsku konferenciju kao organizacije koje trebaju raditi na jaanju i irenju ideje panislamizma. Prema nepotpunim podacima s kraja 20 stoljea, muslimansko stanovnitvo u nekim zemljama rasprostranjeno je ovako: 1. Albanija oko 70 % stanovnitva muslimani su, koji pripadaju sunitskohanafitskom vjerovanju. 2. Afganistan oko 99 % stanovnitva muslimani su. Oko 80 % suniti su (Patuni, te veina Tadika, Uzbeka i Turkmena). iiti (koji su uglavnom sljedbenici 12 imama) uglavnom su etniki mongolski Hazari te pojedini Tadiki. U provinciji Badakhshan ive ismailiti. 3. Alir oko 99 % stanovnitva muslimani su. Uglavnom pripadaju sunitimamalakitima, a manjina pripada ibaditima. 4. Bosna i Hercegovina oko 44% stanovnitva muslimani su, koji pripadaju sunitsko hanafitskom vjerovanju. 5. Egipat - oko 92 % stanovnitva muslimani su. U Gonjem Egiptu prevladavaju sunitimalikiti, a u Donjem Egiptu sunitiafiiti. Zbog utjecaja Turske, znatan dio muslimana povezan je sa sunitskom hanafitskom kolom. 6. Filipini oko 5 % stanovnitva muslimani su, sunitskoafiitskog vjerovanja. 7. Francuska - oko 5 milijuna muslimana (to je oko 8,6 % populacije) muslimani su, uglavnom suniti. Velika veina podrijedlom je iz zemalja sjeverne Afrike

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

8. Gaza/Zapadna obala oko 80% stanovnitva muslimani su, sunitsko hanafitskog i sunitskoafiitskog vjerovanja. U posljednje vrijeme jaa utjecaj sunitsko-hanbalitskog vjerovanja. 9. Irak oko 90% stanovnitva su muslimani. Na sjeveru ive Kurdi, Arapi i Turci koji u veini pripadaju sunitsko-hanafitskom i sunitsko afiitskom vjerovanju. U junom Iraku ive iiti, sljedbenici 12 imama. 10. Iran oko 98 % muslimani su. Dravna je vjera iitska sljedba 12 imama. 11. Izrael oko 14 % stanovnitva (ne raunajui podruja Zapadne obale i Gaze) muslimani su, sunitskoafiitskog vjerovanja. 12. Indonezija drava u kojoj ivi broano najvei broj muslimana, oko 197 milijuna ili oko 90 % ukupne populacije, sunitskoafiitskog vjerovanja. 13. Jemen oko 99 % muslimani su. Gotovo polovica stanovnitva sa sjevera zemlje iitski su Taiditi te oko 50 000 ismailita. Ostatak su, kao i veina koja ivi na jugu, sljedbenici sunitskoafiitskog vjerovanja. 14. Jordan oko 96 % muslimani su sunitskoafiitskog vjerovanja. Ima manji broj pripadnika Hanblitia i Malikita. 15. Katar gotovo svi stanovnici muslimani su, sunitskovahabitskog vjerovanja. 16. Kuvajt gotovo svi stanovnici Kuvajta muslimani su, sunitskovahabitskog vjerovanja. Doseljenici iz Irana i iz zemalja Azije gdje prevladavaju iiti, iitskog su vjerovanja. 17. Libanon od oko 4,3 milijuna stanovnika Libanona, procjenjuje se da su oko 60 % muslimani (neto vie od polovice sunitskoafiitskog vjerovanja, a ostali pripadaju iitskom vjerovanju). U Libanonu takoer ivi veina Druza kao neislamske vjerske zajednice koja je proistekla iz iitskog vjerovanja. 18. Maroko oko 95 % stanovnitva muslimani su, uglavnom sunitskomalakitskog vjerovanja. 19. Njemaka oko 4 % ukupnog stanovnitva muslimani su. Veina su suniti. Procjenjuje se da iita u Njemakoj ivi oko 125 000. 20. Pakistan oko 97 % stanovnitva muslimani su, od ega 80 % sunitskohanafitskog vjerovanja. Oko 20 % sljedbenici su iita 12 imama. 21. Saudijska Arabija gotovo svi stanovnici muslimani su sunitskovahabitskog vjerovanja. U istonom dijelu zemlje ive iiti sljedbenici 12 imama, a na jugu zemlje iiti Zejdije.

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

111

112

22. Sirija oko 87 % stanovnitva muslimani su. Veina od oko 68 % sunitskoafiitskog su vjerovanja, a ostali pripadaju Alavitima, Druzima i Ismailitima. 23. Sudan oko 72 % stanovnitva muslimani su (uglavnom naseljavaju sjeverni dio zemlje). Uglavnom pripadaju sunitskomalakitskom vjerovanju, a dijelom i hanafitskom. 24. Tunis oko 92 % stanovnitva muslimani su. Uglavnom su sljedbenici sunitskomalakitskog vjerovanja, dijelom i hanafitskoga. Na otoku Djerbi ivi nekoliko tisua ibadita. 25. Turska gotovo 98 % stanovnitva muslimani su, pripadaju sunitskohanafitskom vjerovanju. Pored njih ivi i manjina iita sljedbenici 12 imama i alavita. 26. Ujedinjeni Arapski Emirati oko 97 % stanovnitva u sedam emirata muslimani su, sunitskomalikitske, odnosno sunitskohanbalistke kole. Doseljenici iz Irana i Indije iiti su sljedbenici 12 imama. Poslanje islama (arap. Dawa), pored irenja islamske vjere na dotadanje nevjernike, ujedno je i uvrivanje postojee vjere samih muslimana. Naime, prema miljenju islamskih teologa, pod utjecajem zapadne kulture (sekularizam i materijalizam), mijenja se i u muslimana stupanj i razina prihvaanja te prakticiranja islama. Stoga je prijeko potrebna njihova reislamizacija. Takvo je miljenje pokrenuo Hasan alBanna (1906-1949.) osniva Muslimanskog bratstva. Prema njegovu miljenju, Musliman mora raditi prvo na sebi, tek potom moe proiriti svoje djelovanje na rodbinu, prijatelje, znance te na ukupnu muslimansku zajednicu Ummau, odnosno, mora se vratiti izvornom, pravom islamu. Primirje (arap. sulh, njem. Waffenstillstands) obveza je muslimana koji su u politikom, gospodarskom te posebno u vojnom pogledu slabiji od svog protivnika. Provodi se u ratnim podrujima (arap. dar-al-harb) kao pauza u provoenju Jihada koja ne smije trajati dulje od 10 godina i za vrijeme koje muslimani moraju toliko ojaati da bi mogli uspjeno nastaviti prije zapoeti Jihad. Proroci (arap.al-anbiya, an-nabi, njem. Propheten) u islamu su (najvaniji), prema Kuranu: Abraham (arap. Ibrahim, alKhalil), Mojsije (arap. Musa, njem. Moses), Isus (arap. Isa), Hud, Shuaib, Salih, Muhamed. Potrebno je napomenuti da muslimani vjeruju u Isusa kao jednog od najveih proroka, ali vjerovanje da je Isus i sin Boji smatra se najveim grijehom. Radikalni islamizam ideologija prema kojoj su sva sredstva, ukljujui nasilna i teroristika, doputena da bi se ispunila ideja islamizma. Ramazan (Ramadan) deveti je mjesec islamskoga kalendara tijekom kojeg muslimani moraju postiti od zore do sumraka kao znak sjeanja na objavu koju je Muhamed primio od

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

113

Allaha zadnjih dana tog mjeseca. Trudnice, dojilje te stari i bolesni izuzeti su od posta, uz obvezu naknadnog, kad se za to steknu uvjeti, ispunjavanja te obveze. Ramazanski post vidi Saum. Reislamizacija javlja se krajem 70-ih godina 20. stoljea u mnogim zemljama islamskog svijeta kroz pojavni oblik stalnog noenja odjee u skladu s islamskim pravilima. U javnosti se sve vie poinje traiti povratak tradicionalnih islamskih vrijednosti kao osnove organizacije u obitelji i zajednici. Glavni su zagovornici bili Mustafa Mahmoud (roen 1921.) i slijepi eik Abd al-Hamid Kishk (roen 1933.). Uspjeno izvedena islamska revolucija u Iranu dodatno je potaknula poticatelje islamizacije drutva. Dodatnu vanost tim nastojanjima pruila im je injenica da je zapadni svijet ovisan o energetskim izvorima koji su uglavnom pod kontrolom islamskih zemalja. Salafiti (prethodnici) pripadnici su iste islamske sunitske sekte koja se pojavila u 19. stoljeu u Egiptu, kao intelektualni pokret na sveuilitu al-Azhar koji su poveli Muhhamd Abduh (1849.-1905.), Jamal al-Din al-Afgani (1839.-1897.) te Rashid Rida (1865.-1935.). Budui da su iskljuivo prihvaali autoritet Kurana i Sune, s vremenom su se, u vjerovanju, pribliili Vahabitima. Inzistiraju na potpunom i nedvosmislenom povratku naina ivljenja u skladu s islamskim naukom. Stoga svakim svojim djelom i postupkom pokuavaju imitirati proroka Muhameda. Istovremeno aktivno rade na irenju islama i jaanju panislamizma. Danas je taj pojam gotovo potpuno povezan s islamskim fundamentalistima. Pojam salafitijihadisti vrlo se vrsto povezuje s Osamom Bin-Ladenom i Al Qaidom jer Osama bin Laden opravdanje i povod svog djelovanja crpi upravo iz salafizma. Salat (moljenje, perz. Namaaz) drugi je stup islama i oznaava obvezu vrenja molitve u tono odreeno vrijeme i na tono odreeni nain (suniti pet puta dnevno: u zoru, u podne, poslije podne, na zalazak sunca, uveer; iiti mogu moliti samo tri puta dnevno). Savm (saum, post, arap. Saum, njem. Fasten) etvrti je stup islama i oznaava post u mjesecu Ramazanu (Ramadan) koji musliman mora provoditi tako da se potpuno uzdri od jela i pia, u tono odreenom vremenskom razdoblju od zore do sumraka. Svrha je posta zahvalnost Bogu (Allahu). Sekularizacija (engl. secularization, njem. Saekularisierung) odvojenost drave od vjere kao jedno do temeljnih naela muslimanamodernista. Selam Alejkum (arap. Es-Selamu Alejkum, Assalamu alaikum, njem: Selam Aleikum; tur: Selam Aleyuem) pozdrav kojemu

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

je znaenje: Mir s tobom. Na pozdrav se odgovara: Alejkumu Selam. Septimiti vidi iiti. Sufisti pripadnici su jednog od najvanijih islamskih mistikih pokreta, sufizma (tesavuf, arap. tasawuf, perz. Erfan), nastalog u 8. stoljeu. Protivili su se svjetovnosti tada vladajue kalifske Omejidske dinastije, odricali se imovine, pokuavali ivjeli asketskim nainom ivota. Nosili su halje od grube vune (arap. suf), po emu su i dobili ime. Sufisti su esto imali problema s vladajuima u islamu zbog svojih stavova, ali u obinom su puku bili vrlo cijenjeni i potovani. Danas su lanovi ovog reda prihvaeni i od sunita i od iita zbog bliskosti njihovih stavova. Stoga Sufisti svojim djelovanjem pokuavaju povezati i sjediniti stavove sunita i iita. Organizirani su, od 12. stoljea, kroz tarikate (dobro organizirana, vrsto povezana mistina bratstva koja predvodi duhovni voa eik (ejh, pir). Suna (arap. sunna, Sunet, uobiajeno djelovanje, uvedeni obiaj) skup je zapisa o ivotu i djelovanju proroka Muhameda, odnosno skup vjerskih naela izvedenih iz uobiajene tradicije svakodnevnoga ivota lanova muslimanske zajednice. Drugi je izvor pravnih i vjerskih normi koje musliman mora potovati. Postoji nekoliko priznatih sunna, ovisno o vjerskim kolama u kojima su iste nastale (uglavnom u 8. stoljeu). Prema vjerovanju Sunita, Suna i Hadit vrlo su bliski i jedno drugo nadopunjuju.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

114

Suniti (arap. sunni, njem. Sunniten) prihvaaju autoritet i djelovanje etiri kalifa kao legitimnih nasljednika proroka Muhameda te zakonodavstvo kojim rukovode pravi strunjaci muslimanske zajednice. ine veinu od oko 85 % dananjih muslimana. Takoer priznaju djelovanje i nauk po kojem se

115

ravnaju, etiri islamske pravne kole (Hanafitske, Hanbalitske, Malikitske, afiitske), koje poduavaju nauk proroka Muhameda i sudjeluju u definiranju muslimanske zajednice. S vremenom su se suniti podijelili na nekoliko grana i podgrana (glavna podjela prikazana je u tablinom prilogu). ehadet (ehada, molitva, arap. shahada, engl. shahadah) prvi je stup islama i odreuje javno ispovijedanje monoteistike naravi islamske vjere. Svaka molitva poinje iskazom potvrivanja ovog stupa islama rijeima: La Ilaha Illa Allah; Muhammad rasul Allah nema drugog Boga do Allaha te se nastavlja rijeima i Muhamed je njegov Prorok.. ehid (muenik, svjedok u krvi, svjedok vjere, arap./perz. shahid, njem. Maertyrer, Schahid) svaka je osoba koja je u borbi za islam ili branei islam izgubila ivot. Prema Kuranu, svaki muenik vjere prima nagradu za svoje muenitvo: svi njegovi ili njezini grijesi trenutno su oproteni, otvorena su mu rajska vrata, bit e okrunjen krunom slave, moe se zauzeti kod Boga za svojih 70 roaka, oenit e 72 djevice iz Raja, u grobu e ga oba anela smrti Munkar i Nakir traiti te e se vratiti na zemlju u vrijeme posljednjega suda (nakon povratka Mahdia), kad e ponovo moi slavno umrijeti za svoju vjeru. Da bi se pokazalo da su umrle osobe stekle status muenika, pokapaju se u odjei u kojoj su bili u trenutku svoje smrti. Na grobu muenika ne se mole molitve kao za druge umrle jer se smatra da su inom svoje muenike smrti odmah stekli pravo na svoje mjesto u raju. Pojam muenitva se, kod iita, dodatno potie muenikom smru imama Huseina (sina imama Alija). Kult muenitva osobito je ojaao meu iitima tijekom Iransko-irakog rata (1980.-1988. godine). Prema rijeima Ajatolaha Khomeinija, smrt u ratu za vjeru najuzvieniji je dogaaj koji se moe dogoditi muslimanu. eik (arap. shaikh, engl. Sheik, njem. Scheich astan ovjek) ima nekoliko znaenja. U opem smislu, naziv eik dobiva starija osoba koja je voa odreenog plemena ili zajednice. Taj naziv ujedno nose i voe sufistikih bratstava. Ujedno i glavni profesori/direktori na Sveuilitu al-Azhar nose titulu eika. erijat (arap. sharia, njem. Scharia) islamski vjerski zakonik (osnova pravnog sustava u drutvu organiziranom prema odredbama Kurana), koji dijelom proizlazi iz Kurana, a drugim se (veim) dijelom oslanja na praktino djelovanje proroka Muhameda. Odredbe erijata takoer se izvode i iz Idme i Kijasa. Obino se dijeli na ono to je Allah naredio, ono to je preporuio, ali izvoenje ega nije obvezatno, ono to je ostavio neodreeno, ono to je otklonio a nije zabranio te na ono to je izriito zabranjeno. erijat je tijekom vreme-

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

116

na pretrpio mnoge izmjene jer je razvijan u skladu sa stavovima razliitih generacija islamskih pravnih znanstvenika. iiti (ije, lan Alijeve stranke, Alijev sljedbenik, od arap. shiat Ali, engl. Shia, Shiite, njem. Schiiten) manjinska su grupa dananjih muslimana. ine oko 10-15 % muslimanske populacije i uglavnom su naseljeni u Iranu, junom Iraku te Libanonu. Najbrojniji su sljedbenici grane koja priznaje 12 imama (Duodecimiti, arap. ithna asharya, engl. Twelvers, imami, 12. Shias; njem. Zwoelferschia). iiti, za razliku od sunita, vjeruju da je etvrti kalif Ali (Alija) jedini pravi nasljednik Muhamedov i zato ga nazivaju imamom. Zbog toga se iiti ponegdje nazivaju i imamiti (engl. Imami, arap. Imamiya, njem. Imamiten). Takoer se negdje nazivaju i po estom imamu Jafar alSadiqu, Jafarije (arap. Jafariya). Za iite je imamat, kao oblik organizacije drutva nasljedan i pripada iskljuivo imamima, potomcima imama Alija. Prema njihovu miljenju, imami su jedini i stvarni nepogrjeivi tumai Kurana. U isto vrijeme samo jedna osoba moe biti imam, nasljednik Prorokov. Kod iita je muenitvo i patnja vrlo izraena zbog injenice muenitva imama Alija i njegova sina Huseina (koji se obiljeava ritualnim obredima desetog dana prvog mjeseca muharema). Prema iitskom vjerovanju (grane sljedbenika 12 imama, duodecimita koji su najbrojniji meu iitima) ove su osobe priznati imami: 1. Ali ibn Abi Talib, poznat i kao Amir al-Muminin (vladar/zapovjednik vjernika), umro 661. godine, pokopan u Nadafu, Irak; 2. al-Hasan ibn Ali ibn Abi Talib poznat i kao al-Mujtaba (izabrani), sin Muhamedova (proroka) usvojenog sina i prvog imama Alija, roen 624. u Medini, umro 669. godine, pokopan u Medini; 3. al-Husain ibn Ali ibn Abi Talib, poznat i kao Saiyid ashshuhada (glavni muenik), sin Muhamedova (proroka) usvojenog sina i prvog imama Alija, umro 680. godine, pokopan u Karbali (Kerbela), Irak; 4. Ali Zayn al-Abidin, poznat i kao ukras rtvovanih, umro 714. godine, 5. Muhammad al-Baqir, poznat i kao stvarni raskolnik, umro 733. (neki izvori spominju 731.) godine, pokopan u Medini; 6. Jafar al-Sadiq poznat i kao Iskreni, umro 765. godine, pokopan u Medini; 7. Musa al-Kazim, umro 799. godine, pokopan u mjestu Kazimiya pored Bagdada u Iraku; 8. Ali al-Rida (perz: Ali al-Riza), poznat i kao onaj koji se svia Bogu, umro 818. godine, pokopan u mjestu Tus, Iran;

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

9. Muhammad al-Jawad al Taqi poznat i kao Hrabri, umro 835. godine, pokopan u mjestu Kazimiya pored Bagdada u Iraku, 10. Ali al-Hadi an-Naqi, poznat i kao Predvodnik, umro 868. godine, pokopan u mjestu Samarra, Irak; 11. al Hasan az-Zaki al-Askari, (Hassa al-Askari) poznat i kao isti, onaj koji ivi kod Boga, umro 874. godine, pokopan u mjestu Samarra, Irak; 12. Muhammad al-Mahdi al-Muntazar, poznat i kao oekujui Mahdi, gdje Mahdi znai i (onaj koji je voen od Boga).

117

ura (engl. Shura, vijee, savjetovanje, naziv 42. Sure u Kuranu) nain je na koji su, kako se vjeruje, u rano doba Arapi birali vou plemena. Liberali u islamu (modernisti) dre da se islamske voe trebaju birati upravo u uri, odnosno parlamentu, jer je to jedan od pokazatelja razvoja demokracije u islamu, ali i nastavak tradicije jer su prvi kalifi birani upravo na sastancima ure. Istovremeno, ura ima i pokretaku ulogu u promjenama i revolucijama, kao to je bila u Iranu 1979. godine. Treba naglasiti razliku u prihvaanju biranja

118

kalifa/imama od ure kod sunita i iita: suniti je prihvaaju i predlau kao neto to je jasno utvreno Kuranom, a iiti je u tom sluaju odbacuju. Taliban (arap./perz. onaj koji trai) pojam je koji ima nekoliko znaenja: oznaava studenta islamskih znanosti ali i utjecajnu fundamentalistiku grupu u Afganistanu (iji su lanovi uglavnom Patuni). Tumaenje islama kod Talibana, nastalo je pod utjecajem Deobandske (sunitsko hanafitske) vjerske kole JUI (Jamiyat-e Ulama-e islam) iz Pakistana. Njezino ideoloko sredite nalazi se u Ustanovi za struna i pravna miljenja (Dar al-ifta wa-l-irshad) u Karachiu. Voditelj te ustanove muftija je Rashid Ahmad, za kojeg se dri da je i duhovni uitelj talibanskog voe mule Muhammada Umara (Omar) Mujahida. Talibani su, osvojivi vlast u Afganistanu, u skladu sa svojim vjerovanjem, osnovali dravu naziva Islamski Emirat Afganistan. Tavhid (tevhid, engl. Tawheed, njem. Tawhid) jedan od sredinjih pojmova u islamu jer potpuno i nedvosmisleno oznaava monoteistiku narav islama (za razliku od npr. kranstva u kojem se istie tro-jedinstvo Boga Otac, Sin i Duh Sveti). Tekbir - vidi Allahu Akbar Ulema (arap. alim, ulama, njem. Gelehrte), oni koji znaju, uitelji islamskoga prava u islamskom drutvu koji imaju iskljuivo pravo davanja pravnih tumaenja pojedinih pitanja (oblik je jednine alim). Svoje stavove temelje na Kuranu, Hadisu, Kijasu, Idmi, Duruji (arap. dururiyya naelo nunosti upravljanja) i Istihsanu (u dobroj namjeri). Kod iita uleme imaju osobitu vanost i ulogu jer su uitelji najvieg ranga, ajatolasi, izravni nasljednici imama koji imaju zadau upravljanja odnosno vladanja zemljom i drutvom. Umm (Um, Umme) majka, koristi se uz ime neke osobe (Umm + ime djeteta) da bi se poblie oznaila dotina osoba (npr. Umm Ahmad znai Ahmadova majka); u varijanti naziva Umm Ahmad bint Muhamad znai: Ahmadova majka i istovremeno ki Muhamedova. Umma (Umet, arap. Ummah Wahida jedna zajednica) naziv je za cjelokupnu islamsku zajednicu svih muslimana (Kuran 3:104) koja se temelji na zajednikoj vjeri i pravnom sustavu. Stoga u islamu ne postoji nacionalizam kao takav (koji se povezuje s pripadnou nekom narodu, naciji, etnicitetu) nego kao vjerska zajednica bez obzira na nacionalnu pripadnost. Umma, kao nadnacionalna jedinstvena zajednica islamskih vjernika oblik je organiziranja i djelovanja muslimana (o tome je u Islamskoj deklaraciji pisao Alija Izetbegovi), a u skladu s pravilima izreenim u Kuranu, Suni i prema erijatskom zakonu. Prva je Umma organizirana nakon Muhamedova dolaska u Medinu 622. godine kao jedinstve-

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

119

na politika i vjerska zajednica Muhameda i njegovih sljedbenika. Kroz Ummu se podrava i potie panislamizam kao oblik povezivanja lanova islamske zajednice bez obzira na granice drava u kojima ive, ukljuujui i nemuslimane kao manjinu. Njezino ponovno osnivanje u smislu u kojem je postojala za vrijeme proroka Muhameda i prvih nekoliko kalifa (kad je imala znaenje vjerskog i politikog jedinstva) prihvaaju i danas islamski fundamentalisti. Vahabiti (Wahabiti, engl. Wahabbiya, njem. Wahhabiten) lanovi su istog islamskog fundamentalistikoga pokreta koji je osnovao Muhammad ibn Abd al Wahhab (1703.-1792.). Vahabiti prihvaaju, jedino i potpuno, autoritet Kurana i Sune te istiu prijeku potrebu ivljenja na nain na koji je ivot (a samim time i zajednitvo i neodvojivost vjere i politike) ivio prorok Muhamed. Vahabiti istiu snani monoteistiki smisao islama, tvrdnjom da su svi drugi, osobito politeisti, nevjernici (arap. kafir) protiv kojih je voenje Jihada obveza. Jihad se treba voditi sve dotle dok se nevjernici ne pobijede, odnosno dok ne prihvate vahabitsko tumaenje islama. Pobijeeni istovremeno moraju i priznati potpunu svjetovnu vlast vladara (emira) iz obitelji Saud. Vahabiti provode potpunu zabranu konzumiranja alkohola i duhana. Brijanje, odnosno ianje brade i brkova, te koritenje islamske krunice vahabitima je zabranjeno jer je u suprotnosti s Prorokovom Sunnom. Odlazak na zajedniku molitvu petkom (salat) obveza je svakog muslimana. ak se i oni muslimani koji ne ispunjavaju tu obvezu kao i oni koji ne daju zekat, proglaavaju nevjernicima i njih se, u Jihadu, smije ubijati. Vahabiti su u svom vjerovanju dali iznimno veliku vanost pojmu Jihada. Ova vjera ima iznimnu vanost i utjecaj u Saudijskoj Arabiji, odakle se iri na druga podruja. Naime, 1746. godine vahabizam se iri na Arapskom poluotoku jer je prihvaen od lanova najutjecajnijeg plemena, Banu Saud. Potom voa plemena, Muhammad ibn Saud poinje Jihad protiv drugih muslimana na Arapskom poluotoku jer ih je, u skladu s vahabizmom, proglasio nevjernicima. Godine 1805. osvaja Meku, a godinu kasnije i Medinu. Rijad je posljednje mjesto koje je vahabitski voa Abd al-Aziz ibn Saud, osvajio 1902. godine. Vahabizam se danas iri uz snanu financijsku i drugu podrku Saudijske Arabije (dijeljenjem Kurana na matinim jezicima naroda na tim podrujima, gradnjom damija, organiziranjem vjerskog odgojno-obrazovnog sustava). Studenti dobivaju stipendije, plaena putovanja u Saudijsku Arabiju i druge pogodnosti da bi se bolje i vre povezali sa naukom vahabizma te ga nakon povratka u zemlje i podruja odakle su doli, mogli uspjeno nastaviti iriti.

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

Zejdije (arap. Zaidiya, engl. Zaydis, Fiver, njem. Zaiditen) jedna su od grana iita, ive uglavnom na podruju dananjeg Jemena (Hasanidi). Njihov je osniva Zaid, sin Ali Zain alAbidina. Za razliku od ostalih iita, ne ograniavaju broj imama na 12 te njihovu ulogu tumae na nain blii ulozi kalifa u sunitskom vjerovanju (zato ih esto nazivaju i sljedbenicima 5. sunitske vjerske kole). Odnosno, imam nije superioran nego se za svoj status mora izboriti osobnim postignuima koja moraju biti prepoznata u zajednici. Budui su u svom vjerovanju odreuju prema petom imamu, naziva ih se i kao sljedbenicima 5. imama. Prema njihovu uvjerenju, a to je bitno drugaije u odnosu na druge iite, 12. imam Mahdi nije nestao nego ga je naslijedio drugi imam. Tako je red imama uspjeno nastavljen i do sadanjosti. Zekat (milostinja, Zakat) trei je stup islama i oznaava vjerski doprinos koji osoba mora dati zajednici, odnosno onima koji su manje sretniji od onoga koji daje, a iz iste su vjerske zajednice. Zemlja dva sveta grada (njem. Land der zwei Heiligen Staetten) pojam kojim se rjenikom terorista oznaava Saudijska Arabija (sveti gradovi su Meka i Medina). Zemlja dviju rijeka (engl. Land of the Two Rivers, njem. Zweistromland) pojam kojim se rjenikom terorista oznaava Irak (dvije su rijeke Eufrat i Tigris).

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008.

Izvori:
1. Ralf Elger (izdava, urednik), Friedrike Stolleis (suradnica): Kleines Islam-Lexikon Geschichte Alltag Kultur, Bundeszentrale fuer Politische Bildung, Bonn, 2004. 2. Peter Heine: Terror in Allahs Namen Extremistische Kraefte im Islam, Bundeszentrale fuer Politische Bildung, Bonn, 2004. 3. Werner Ende/Udo Steinbach (urednici): Der Islam in der Gegenwart, Bundeszentrale fuer Politische Bildung, Bonn, 2005. 4. Religije svijeta Enciklopedijski prirunik Kranska sadanjost/Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1987. 5. C. Partridge (ur.): Enciklopedija novih religija, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. 6. Richard C. Martin (ur.): Thomson-Gale Encyclopedia of Islam and Muslim World, 2004. 7. www.globalsecurity.org/millitary/intro/islam-salafi.htm, 25.05.2007. 8. http://engl.wikipedia.org/wiki/Salafism", 25.05.2007.

120

Daniel osi-Dragan: Islam P & O

9. www.ic.omskreg.ru/~religion/eng/islam/kult/bahaism.htm, 25.05.2007. 10. www.bbc.co.uk/religion, 25.05.2007. 11. www.znaci.com, 09.08.2007. 12. Hans Hoefer (urednik): Yemen, APA Publications, Singapore, 1992.

121