Dvadeset i est odlika

vaisnave
Satsvarupa dasa Gosvami
Sadraj
Uvod
1 Bhakta |e mosrdan, krpau
2 Bhakta n|e drzak, akrta-droha
3 Bhakta |e stno|ubv, satya-sara
4 Bhakta |e |ednak prema svma, sama
5 Bhakta |e nepogresv, ndosa
6 Bhakta |e vekodusan, vadanya
7 Bhakta |e bag, mrdu
8 Bhakta |e cst, suc
9 Bhakta nema mater|anh pos|eda, akhcana
10 Bhakta se bav dobrotvornm radom, sarvopakaraka
11 Bhakta |e mran, santa
12 Bhakta |e predan Krsn, krsnaka-sarana
13 Bhakta |e bez ze|a, akama
14 Bhakta |e ndferentan, anha
15 Bhakta |e uteme|en, sthra
16 Bhakta vada sesterm osm odkama, v|ta-sad-guna
17 Bhakta |ede samo koko |e neophodno, mta bhuk
18 Bhakta n|e op|en, apramatta
19 Bhakta |e pun postovan|a, manada
20 Bhakta nema os|eca| aznog ugeda, aman
21 Bhakta |e ozb|an, gambhra
22 Bhakta |e samostan, karuna
23 Bhakta |e pr|ate|, matra
24 Bhakta |e p|esnk, kav
25 Bhakta |e strucan, daksa
26 Bhakta |e sut|v, maun
Uvod
Dok |e poducavao Sanatanu Gosvam|a, Gospodn Catanya opsao dvadeset
sest odka vasnave:
krpalu, akrta-droha, satya-sara, sama nidosa, vadanya, mrdu, uci, akincana
sarvopakaraka, santa, krsnaika-arana akama, aniha, sthira, vijita-sad-guna
mita-bhuk, apramatta, manada, amani gambhira, ka runa, maitra, kavi,
daksa, mauni
Bhakta |e uv|ek mostv, ponzan, stno|ubv, |ednak prema svma,
nepogresv, vekodusan, bag cst. Nema mater|anh pos|eda bav se
dobrotvornm radom za sve. Spoko|an |e, predan Krsn nema ze|a.
Indferentan |e prema mater|anm stecevnama uteme|en u predanom
suzen|u. U potpunost vada sesterm osm odkama - pozudom, srdzbom,
pohepom drugm. |ede samo koko |e potrebno n|e op|en. Pun |e
postovan|a, ozb|an, samostan bez os|eca|a aznog ugeda. Pr|ate|sk |e
nakon|en drugma, p|esnk |e, v|est th. Cc. Madhya 22.78.-80.
No bhakta ne se ne mora zasebno trudt da b stekao |ednu od th odka.
Sukadeva Gosvam ob|asno |e u Srmad Bhagavatamu (6.1.15.):
kecit kevaiaya bhaktya vasudeva-parayanah agham dhunvanti kartsneya
niharam iva bhaskarah
R|etka |e osoba ko|a |e usvo|a potpuno, nepomuceno devoc|sko suzen|e
Krsn samo ona moze skor|ent korov gr|esnh d|ea bez mogucnost da on
ponovno nkne. To cn |ednostavno suzec s devoc|om, kao sto sunceve
zrake mogu odmah rasprst magu. Bhakta st|ece sve dobre odke samo
tme sto se csto suz s devoc|om. Gospodn Krsna u Bhagavad-gt (13.8.-
12.) spomn|e dvadeset stavk znan|a, a Prabhupada u tom komentaru
ob|asn|ava da |e nepomoceno devoc|sko suzen|e na|vazn|a stavka: "Ako se
posvet devoc|skom suzen|u u puno| sv|esnost Krsne, samm tm u seb
razv|a ostah devetnaest odka."
Prahada Mahara|a |e devoc|sko suzen|e opsao kao devetorostruk proces
ko| pocn|e p|evan|em, susan|em prs|ecan|em na Gospodna. Ako
devoc|sk suzmo, automatsk cemo razvt sve transcendentane odke.
Srmad-Bhagavatam zato tvrd da bhakta razv|a sve dobre odke
poubogova. Vadan|e os|etma - ko|e cak |og|ma predstav|a veku
poteskocu - bhakt |e vro |ednostavno, |er on svo|a os|eta zaokup|a u
suzen|u Krsn. Za bhaktu |e monstcko osoboden|e pakensko, a uzdzan|e
na ra|ske panete nak prvdu. Samo |e devoc|sko suzen|e savrseno
potpuno.
Zbog cega onda Gospodn Catanya opsu|e dvadeset sest odka bhakte?
|edan od razoga |e ta| da nam pokaze bogatstvo vasnavnog karaktera. To |e
sav|en|e vasnave. Drug |e razog ta| da bsmo m vd|e razv|amo te
odke. Vezano uz dvadeset stavk znan|a z Gte, Sra Prabhupada pse: "Sto
se tce stnskog napretka u duhovnom zvotu, osoba treba na teme|u ovh
odka prosudt koko |e napredovaa."
Susa|uc o tomu kako vek bhakte spo|ava|u ove odke, bo|e cemo shvatt
transcendentanu kuturu. Pokret za sv|esnost Krsne nam|en|en |e tomu da
se prosr c|em sv|etom, pa b zato ovh dvadeset sest odka, na pos|etku,
morao postat standardom za c|eo cov|ecanstvo. Od mosrdnost nada|e,
ove odke va|a shvatt u transcendentanom smsu, a ne onako kako b h
protumaca obcna osoba.
Iako dvadeset sest odka n|e neovsno o devoc|skom suzen|u, pak bsmo
treba tezt tomu da se u devoc|skom suzen|u vadamo tako da h sve
stecemo. Bt bhakta podrazum|eva puno toga. Na prm|er, ako |e btno
propov|edat, propov|edan|e nece bt ucnkovto kod onoga c|e ponasan|e
n|e uzorno. Odnosno, netko moze posvecvat veku pazn|u cstoc, a ne
mantrat Hare Krsna. Puno |e stvar u ko|ma se bhakta mora dokazat.
N|egove su sve odke uzvsene; ntko u n|ma ne moze pronac manu.
1. Bhakta je milosrdan, krpalu
U Svo|em poducavan|u ma|ke Devahut, Gospodn Kapa rasprav|a o
mosrdnost kao |ednom od smptoma sadhua. Prabhupada komentra:
On (vasnava) |e mosrdan zato sto |e dobronam|eran prema svm zvm
bcma. On n|e dobronam|eran samo prema |udskom, vec prema
zvotn|skom drustvu. Ovd|e |e receno: sarva dehnam, cme se ukazu|e na
sva zva bca ko|a su prhvata mater|ano t|eo. Nema samo |udsko bce
mater|ano t|eo, nego druga zva bca, kao sto su macke ps. Gospodnov
|e bhakta mosrdan prema svakome: prema mackama, psma, stabma td.
On se prema svm zvm bcma ophod tako da se ona na pos|etku zbave z
ove mater|ane zapetenost. Srmad-Bhagavatam 3.25.51., smsao
Mog bsmo pomst: "Da, Gospodn Catanya Sra Prabhupada mogu bt
mosrdn, a kako to mogu bt |a?" Odgovor |e da m mozemo d|eovat
mosrdno prema naredb mosrdne veke duse, ako suzmo n|u n|eznu
ms|u. Mozemo suzt mosrdnoga mahatmu, pa na ta| nacn uzet ucesca u
n|egovom d|e|en|u most.
Uz punomoc mosrdne samosne veke duse, mozemo d|et sv|esnost
Krsne na ta| nacn takoder postat mosrdn d|eatnc. Medcnaru na
bo|stu, ko| |e zaokup|en nezaht|evnm posom prev|an|a ran|enka, mozda
nedosta|e dubok os|eca| mosrdnost, a unatoc tomu |e mosrdan, |er
d|eu|e u ms| mosrdnost. On |e suos|eca|an, |er se posveto ms|
suos|ecan|a s drugma. A, mosrdnost se toko dobro ne spo|ava u
zbrn|avan|u t|eesnh potreba drugh, koko u tome da m se povrat n|hov
v|ecn odnos s Krsnom. U stvar, nas|e |e dat osob bo sto drugo osm
sv|esnost Krsne.
Nacea bhagavata-dharme puna su mosrdnost ona| tko h sedcnu karmu.
Ako se prdrzavamo vedskh nacea reg|e, zahva|u|uc samo| svo|o|
posusnost d|eovat cemo na razn mosrdnost prema svm zvm bcma.
Necemo ub|at neduzne zvotn|e, a |udskm cemo bcma dat sv|esnost
Krsne.
Ops odke mosrdnost sastavo sam sk|ucvo u smsu sv|esnost Krsne. Na
ta| cu nacn nastavt s opsom svake od dvadeset 1 sest odka. Na
pos|etku, to su odke vasnave, a on nsta ne cn odvo|eno od Krsne. Krsna
|e sve za svakoga bhakta to zna. Sve |e pod Krsnnom upravom do |e
N|egove energ|e. |edna |e od Krsnnh energ|a mater|ana, nak zatvoru, a
druga |e N|egova nadredena energ|a, transcendentana prroda. Sv smo m
duhovne duse treba bsmo v|ecno zv|et u bazeno|, duhovno| energ|.
Zato cu o svako| odc govort u skadu s tom duhovnom prrodom. Ovd|e
nas ne zanma mater|ana |ubaznost, nt ponznost atesta, nt
stno|ubvost bez Krsne. Ne; sve va|a shvatt u odnosu prema Krsn.
2. Bhakta nije drzak, akrta-droha
Pr|e susreta sa svo|m duhovnm ucte|em, Sra Prabhupadom, ponznost
sam smatrao necm zrazto neshvat|vm mentanm; ako netko postane
ponzan, n|e ponosan na svo|u ponznost? To m |e vse nakovao neko|
apstraktno| gr nego supstanc|ano| stvarnost. A potom sam vdo
ponznost u Sra Prabhupad u vekm vasnavskm acaryama z prosost.
Bhaktvnoda Thakura u svo|em d|eu Saranagat evocra stav ponznost na
nacn ko| |e od veke pomoc bhaktama. ako |e Bhaktvnoda Thakura
opunomocen, osoboden acarya, samog sebe opsu|e kao |ednu od pah
uv|etovanh dusa, pa |adku|e sto |e zvot protrato bez sv|esnost Krsne. On
govor o tomu da do sv|esnost Krsne n|e dosao z vastte kreposne oduke,
nego zato sto ga |e mater|an zvot unsto, pa nema drugog zaza. Potpuno
ponzenoga, kob vremena sudbne prs|ava|u ga da postane ponzan.
Vdec "prbzavan|e tmurne smrt", otkrva da ne moze uzvat u
zadovo|stvma os|eta, pa ponzno susa poruku Gospodna Catanye.
Bhaktvnoda "Thakura sto tako zrazava tugu sto se n|e odavno predao
Krsn, a ta |e tuga devoc|sk os|eca|. Ona |e uveke nadredena s|epom
uzvate|u ko| u neznan|u veseo hta napr|ed. Kao sto |e to skazao
Bhaktvnoda Thakura, ponzan bhakta prkaz |e znacen|a r|ec ponznost z
r|ecnka: "sv|esnost vastth nedostataka". No zvan eksckog znacen|a te
r|ec, Bhaktvnoda Thakura vd sve u odnosu na Krsnu. Dosavs do tocke
beznada, on smatra da mu nema spasa; a pak, nadazec to beznade, prma
poruku ko|u mu mosrdno donos Krsnn cst bhakta. Nada posto|. Krsna |e
spaso toke pae duse, pa moze |os |ednu. Saranagat nas, stoga, uc da
ponznost n|e povrsna stvar. Ona |e duboka, skrena prrodna te nasta|e kad
uv|etovana dusa sageda svo| neusp|eh nepatvoreno mo Krsnu da |o|
oprost uk|uc |e u devoc|sko suzen|e.
U Sr Catanya-cartamrt, Sra Prabhupada r|ec akrta-droha prevod kao
ponzan. Sra Prabhupada, u svo|o|" Bhagavad-gt kakva |est", pse:
"Ponznost znac da ne bsmo treba zud|et za zadovo|stvom da nam drug
skazu|u pocast."
A Gospodn Catanya donos u Sksasfak kra|n| zraz ponznost:
"Gospodnovo sveto me treba p|evat s ponznm stavom, smatra|uc sebe
nzm od travke na uc; treba bt snos|v| od staba, sen svakog os|eca|a
aznog ugeda spreman drugma skazat pocast. S takvm stavom, moguce
|e neprestano p|evat Gospodnovo sveto me."
Ponznost |e savna |edna |e od gavnh odka transcendentano uteme|ene
osobe. Sra Prabhupada kaze: "Odke ponznost krotkost vro ce brzo
odvest do duhovne spozna|e." Sannyas odaz od vrata do vrata z
ponznost; ne zato da b proso, nego zato da obte|ske |ude trgne prema
sv|esnost Krsne. Suocava|uc se s mnogm poteskocama na svo|m
putovan|ma u svo|em propov|edan|u, sannyas osta|e snos|v ponzan, pa
tako dobva snagu ko|om ce nastavt s propov|edan|em.
Ako netko n|e ponzan, n|e spreman prstupt Krsnnm otosovm stopama.
Dakako, pred Krsnom |e ponznost prrodna, |er On |e Svevsn|. Isto |e tako
ponznost prrodna pred vasnavom, |er on suz na|vsega.
Krsnadasa Kavra|a ustnu |e mso kad |e rekao: "Toko sam gr|esan da ces
odmah zgubt sve zasuge za svo|a pobozna d|ea, ako se samo s|ets mog
mena." Medutm, takva ponznost n|e toko |eftna da ce |e osoba razvt
tako sto samo pr|e svog potpsa napse: "Ponzno tvo|". To se ne moze
oponasat, nego se mora postupno razvt. Ako netko skreno ze bt bhakta
posteno se suoc s cn|encama, mora odbact svu ums|enost ponos.
S|edec put ko| su utaba prethodn acarye, zam|ett ce kako |e Gospodn
Catanya pokazao ponznost, drzec se budaom pred svo|m duhovnm
ucte|em, Isvarom Pur|em. Posten ce bhakta zak|uct: "Tko sam |a u
usporedb s Gospodnom Catanyom? Mo|e |e m|esto pod suncem
beznaca|no. Vro sam budaasto kroco u krug roden|a smrt. Cme se
trebam ponost?"
Kad se Gospodn Catanya u Benaresu nasao u drustvu sannyas|a
mayavad|a, ponzno |e s|eo pokra| m|esta na ko|em su sv pra noge.
Sannyas| mayavad| zauze su povsena s|edaa, a kad su vd|e koko |e Sr
Catanya Mahaprabhu ponzan krotak, poms su da za necm |adku|e. Nsu
b u stan|u shvatt n|egovu krotkost. N|egova |e ponznost ba nepo|m|va.
Rupa Gosvam Hardasa Thakura takoder su pokaza ponznost zvec u
kobc poda|e hrama u |agannath Pur|u. Kao prznan|e n|hovo| ponznost,
Gospodn Catanya h |e svakodnevno pos|ecvao, ud|e|u|uc m Svo|e ntmne
bagosove. Sanatana Gosvam |e svo|u ponznost skazao u svakom svo|em
d|eu. Smatra|uc se necstm strahu|uc da b se pu|arf| z hrama mog
ocesat o n|ega na cest, Sanatana |e rad|e hodao nz pazu. C|ena ko|u |e
pato za takvu ponznost b su taban opecen na vreom p|esku. A sava
n|egove ponznost sasto|aa se od toga da on n|e os|ecao zaren|e te ga |e
Gospodn Catanya zagro kao Svog dragog bhaktu.
Preda|uc se Gospodnu Catany, Sanatana Gosvam |e zrazo savrsenu
ponznost ucenka: "Rodo sam se u obte| nska podr|eta sv s ko|ma sam
se druzo nska su roda. I |a sam pao, na|nz medu |udma. Dosta, c|e sam
zvot proveo kao ona| tko |e pao u bunar gr|esnoga mater|azma. Ne znam
sto |e za mene povo|no, a sto pogubno. Pa pak me |ud, u svakodnevnom
ophoden|u, smatra|u ucen|akom, a sto sam msm o seb. Iz Svo|e s me
bezuzrocne most zbavo od puta mater|azma. Sad te mom da m, z te
ste bezuzrocne most, kazes ko|a |e mo|a duznost."(Cc Madhya 50.99.-100)
N|egova Bozanska Most Sra Prabhupada dao |e st prm|er ponznost
dosavs u Amerku. N|e mao nkakvog ugeda; sam |e sebe opsao kao
"beznaca|nog pros|aka". Prozv|ava|uc neprekdne poteskoce starost,
boravec u strano| zem| u opasnom gradu Ka-yuge - u srcu degradac|e
ko|u nt |edan vasnavsk acarya ran|e n|e vdo - Sra Prabhupada |e stano
bo ponzan. Propov|edao |e svakom tko b susao. Podnoso |e uvrede,
p|acku, udost hp|a drogranh LSD-om, neznan|e |ud, stanu bskost onh
ko| |edu meso seksuanh raspustenka, kao vastto sromastvo
nepoznatost, a da se n|e rasrdo nt postao obeshrabren. Prabhupada |e
postupno uspo okupt ucenke ut m v|eru u sv|esnost Krsne. Godnama
kasn|e, kad |e pokret za sv|esnost Krsne bu|ao u c|eom sv|etu, Sra
Prabhupada nkad n|e preuzeo prznan|e za ono sto |e ucno. Rekao |e da
n|e ucno nsta drugo do zvrso naredbe svog duhovnog ucte|a. Tako |e
ponzno prhvato n|egovu naredbu na svo|u gavu, ponzno dosao u Amerku,
ponzno zdrzao poteskoce ponzno ostvaro nev|ero|atan usp|eh.
Momo se da postanemo ponzn bhakte , stav|a|uc naredbu gurua Krsne
na svo|u gavu, zvrsmo n|hove upute: "Koga god sretnete, prca|te m o
Krsn."
. Bhakta je istinolju!iv, sat"a-sara
Da bsmo b stno|ubv, pr|e svega moramo znat stnu. Istno|ubvost n|e
samo stvar suzdrzavan|a od agan|a. Posto| egenda ko|a kaze da |e mad
George Washngton bo vro stno|ubv, |er |e prznao: "Ne mogu sagat. |a
sam pos|ekao tresn|u." A to n|e stno|ubvost. Mad George |e bo skren
utoko sto |e posteno prznao da |e ucno gupost. No prava stno|ubvost
pocn|e kad osoba zna Svevsn|u Bozansku Osobu, Apsoutnu Istnu.
Pokusa| nauct stnu prazec duhovnom ucte|u. Ponzno mu postav|a|
ptan|a suz ga. Samospoznate t duse mogu pren|et znan|e, |er su vd|ee
stnu. Bhagavad-gta, 4.34.
Apsoutna Istna |e Krsna, onakav kakav |e opsan u prvom sthu Srmad-
Bhagavatama (1.1.1.): O Gospodne mo|, Sr Krsna, Vasudevn sne, o
sveprozma|uca Bozanska Osobo, oda|em T ponzno postovan|e. Medtram
na Krsnu, |er |e On Apsoutna Istna prvobtn uzrok svh uzroka stvaran|a,
odrzavan|a unsten|a octovanh svemra. Izravno |e nezravno sv|estan
svh octovan|a, no potpuno |e neovsan, |er vseg uzroka od N|ega nema. On
|e ta| ko| |e na samom pocetku preno vedsko znan|e u srce Brahma||a,
prvobtnog zvog bca. Obman|u|e cak veke .mudrace poubogove, kao sto
uzorn odraz vode u vatr zem|e u vod zbun|u|u |ude. Samo zbog N|ega
mater|an svemr, prvremeno octovan d|eovan|ma tr|u guna prrode,
zgeda|u stvarn, ako su nestvarn. Zato medtram na N|ega, Sr Krsnu, ko|
|e v|ecno prsutan u transcendentanom prebvastu, zauv|ek osobodenom
uzornh prvden|a mater|anog sv|eta. Medtram na N|ega, |er On |est
Apsoutna Istna.
Osoba b c|eoga zvota moga studrat ova| sth da b c|ena kako Krsna |est
Apsoutna Istna. U svo|em Uvodu u Srmad-Bhagavatamu, Sra Prabhupada
z tog stha uzma zraz param satyam te ga prevod kao "Apsoutna Istna".
Potom param satyam denra kao "kra|n| zvor svh energ|a". Drugm
r|ecma, Apsoutna Istna |e uzrok svh uzroka, a Srmad-Bhagavatam |e u
prvom sthu pogodo c| Apsoutne Istne, denra|uc |e u osobnom obku,
kao Svevsn|ega Boga. Bog |e personan zraz ko|m se opsu|e upravte|.
Posto|e mnog bogov, odnosno upravte|, a kad govormo o Svevsn|em
Bogu, msmo na Krsnu, uzrok svh uzroka.
Dake, Apsoutna Istna kao Svevsn|a Osoba, Sr Krsna, opsu|e se u prvom
sthu Srmad-Bhagavatama. To |e receno u Bhagavad-gt (10.8.), aharh
sarvasya prabhavah - sve doaz od Krsne. S tme se saze Vedanta-sutra:
Apsoutna Istna ono |e z cega sve drugo emanra. Buduc da z Apsoutne
Istne doaze bezbro|na zva bca, Apsoutna Istna mora sadrzavat
osobnost. Drugd|e u Srmad-Bhagavatamu n|egov autor, Sra Vyasadeva,
opsu|e da |e Bhagavan, odnosno Svevsn|a Osoba, na|vse ob|ez|e
Apsoutne Istne.
Fozo atest porcu da |e Krsna Apsoutna Istna, a to da |e pov|esna
osoba. Uz to, porcu posto|an|e duhovne duse odbacu|u predodzbu osobnog
Boga. Ipak, unatoc svo|m revouconarnm teor|ama, umovan|ma da zvot
nasta|e z kemka|a, te udm teor| ama 0 stvaran|u, ne mogu ob|asnt zvor
posto|an|a. Ptan|a ko|a su za svako |udsko bce od presudne vaznost - "Ko|a
|e svrha posto|an|a? Odake sam dosao? Ko|u ms|u ma zvot povrh
zvotn|skog prezv|avan|a? Sto doaz nakon smrt?" - ne mogu se svest na
kemka|e booske teor|e. Odgovor na ova ptan|a ez u podruc|u ozo|e.
A, ozo|a bez reg|e suho |e umovan|e, dok |e reg|a bez ozo|e puk
sentment. Medutm, nacn na ko| Srmad- Bhagavatam predstav|a Krsnu
kao Svevsn|u Istnu, zadovo|ava krter|e 1 savrsene ozo|e savrsene
reg|e. Savrsena |e ozo|a Pedanta, u ko|o| |e uzrok svh uzroka ob|asn|en
kroz ogku rasudvan|e, a savrsena reg|ska praksa |est bhakt-yoga,
odnosno devoc|sko suzen|e Svevsn|em Gospodnu.
Osobe ko|e traga|u za Apsoutnom stnom, ko|e su nezadovo|ne mater|anm
ugadan|em os|etma umovan|em, mora|u prstupt pravm autortetma u
ucenckom nas|edu. Cak kad zemo svadat neku sv|etovnu v|estnu,
moramo |e nauct od autorteta. U ozofsko| potraz za stnom, medusobno
se nat|ecu mnog ozo, a sv on spekura|u na umno| razn. A, za
dostzan|e transcendenc|e |edn |e moguc nacn put acarya, prznath sveth
ozofa ko| su sam spozna Apsoutnu Istnu kroz proces ucenckog
nas|eda. R|ec vedskh autorteta, kao sto su Sukadeva Gosvam, Sra
Vyasadeva drug, te dokaz u obku n|hovh duhovnh postgnuca, dovo|n
su da uv|ere skrenog tragate|a.
Kad |ednom prznamo da |e Krsna Apsoutna Istna, posta|emo obvezan da tu
stnu razd|emo nasroko tako pob|emo az. Vecna |ud s|epo pokusava
porec cn|encu da sve u ovom svemru prpada Svevsn|em Gospodnu ko|
tme uprav|a. Samo ako cvzrano cov|ecanstvo przna Bogu vasncko
pravo, na sv|etu ce zavadat mr prospertet. U nedostatku ovog osnovnog
znan|a o Svevsn|o| Bozansko| Osob kao vasnku, |ud krse zakone Boga
prrode, uzroku|uc veko karmcko spastan|e.
Znan|e o stn nas osobada. Predodzba o t|eu kao |astvu azna |e, cemu
moze posv|edoct svatko tko |e nazoco smrt drage osobe. Vdmo da nam |e
pr|ate|, rodak |ubmac otsao, a t|eo |e da|e tu. T|eo, stoga, n|e
|astvo, vec vozo ko|e prenos |astvo, kao sto automob prenos vozaca.
Pravo |e |astvo v|ecna duhovna dusa. Zvot u mater|anom sv|etu, spastan|e
prom|ena roden|a, smrt, boest starost, n|e stnsk prrodeno stan|e za
|astvo. M smo nam|en|en za v|ecn, duhovn sv|et. Duhovn |e sv|et stnt
zva su bca samo zbog krve predodzbe o seb (aznog ega) roden|e za
roden|em zarob|ena u mater|anom sv|etu. D|e|en|e znan|a o sv|esnost
Krsne nam|en|eno |e tomu da osobod dusu z ovh spona ko|e ga drze za
mater|an zvot.
No sto |e s madm Georgeom Washngtonom? Zar stno|ubvost ne znac
"govort stnu", bt vro posten? Da. U Upansadama posto| prca ko|a sav
tu odku. Madc |e rad poduke prstupo Gautam Mun|u. Prema posto|ecem
sustavu, guru b za ucenka prhvato samo brahmanskog sna. Kad |e
Gautama Mun uptao madca tko mu |e otac, ova| to n|e znao. Posao |e
uptat svo|u ma|ku, a ona |e ba promskutetna suskn|a ko|a |e maa
toko muskaraca da n sama n|e sa sgurnoscu moga rec tko |e d|etetov
otac. Madc se vrato Gautam Mun|u neduzno ga obav|esto da ne zna tko
mu |e otac. Vd|evs potpunu skrenost u madca, guru |e rekao: "Zbog svo|e
s stno|ubvost t, u stvar, brahman, te ga |e prhvato za ucenka.
Zapravo, brahmana |e tako posten da nece sagat opovu ko| ga upta: "Gd|e
t |e novac?"
A pak, na pos|etku, posten|e nas ponovno vod do nase denc|e stne:
Krsne. Mozda ne znam tko m |e zema|sk otac, a u transcendentano| |e
stvarnost mo| otac Krsna. Tvrdt da m |e Krsna otac, n|e bezocna az, nego
Apsoutna Isna. Zato, ako me opov upta gd|e m |e novac, a |a kazem da
sam ga dao Krsn, to |e takoder stna. U potpuno| stno|ubvost, n|e
neophodno da Krsnn novac predam opovu. A nkad ne bh nsta trebao
sakrt sttec vastte nterese. Ako Krsna ze da zasttm N|egove nterese,
onda se moram drzat te kra|n|e obaveze. Krsna |e zamoo Yudhsthru da
saze t|ekom btke na Kuruksetr, a on |e ok|evao. Nek komentator krvo
naovde da |e n|egova az razog zbog ko|eg |e Yudhsthra morao vd|et
pakao. N|egova |edna pogreska ba |e u tomu sto |e ok|evao zvrst Krsnnu
naredbu da saze. Istno|ubvost |e, stoga, cnt ono sto ze Krsna.
Od cetr nacea reg|e - strogost, cstoce, mostvost stno|ubvost - u
Ka-yug preostaa |e |os samo stno|ubvost. Kad |e Mahara|a Parkst
pronasao bka reg|e nakon sto ga |e napao ot|eov|en|e Ka|a, bku |e ostaa
samo |edna noga, ko|a |e predstav|aa stno|ubvost. To znac da, ako |ud
zve gr|esnm, hedonstckm zvotom, u ovom dobu pak preosta|e ze|a da se
cu|e o Krsn. Kad |e Sra Prabhupada dosao u Amerku, otkro |e da su man|e
vse sv uk|ucen u gr|esne d|eatnost; no kad |e razotkro gr|esnost th
d|eatnost, a otkro stnu o Krsn, hedonst su se poprav. Bhakte ko|
s|ede Prabhupadu treba|u bt vro stno|ubv, poput pravh brahmana. To
svakako znac da ne b sm|e varat u svom ophoden|u. Gavna |e
stno|ubvost za ucenka ta da odrz svo|e obecan|e da ce zb|egavat gr|esne
d|eatnost uv|ek mantrat sesnaest krugova |ape na svo|o| bro|anc. Uz to,
bhakta se ne b smo uk|uct u nezakonte d|eatnost, ako |e sv|esnost Krsne
transcendentana prema sv|etovnm zakonma, n|h se tek vro r|etko sm|e
prekrst. Cak obcna osoba c|ent ce takvu stno|ubvost. Drustvo mora
prepoznat canove pokreta za sv|esnost Krsne kao regozne osobe. A
stno|ubv moramo bt u konacnom smsu, ne d|eu|uc z vastth nego z
Krsnnh nteresa. Medutm, prvo nam va|a shvatt tko |e Krsna. On |e
Svevsn|a Istna - param satyam dhmahna Svevsn|u Istnu moramo
medtrat pomocu mantran|a Hare Krsna. Tada mozemo csto devoc|sk
suzt bt ucnkovt u svom d|e|en|u Apsoutne Istne, |er samo to moze
spast cov|ecanstvo u ovom strahovtom dobu.
#. Bhakta je jednak prema svima, sama
vidya- vinaya-sampanne
brahmane gavi hastini
uni caiva vapake ca
panditah sama-darinah
"Ponzn mudrac, zahva|u|uc pravom znan|u, vde |ednakm ocma ucena
pementa brahmanu, kravu, sona, psa cov|eka ko| |ede pse (ko| ne
prpada n |edno| kast)." (Bg. 5.18.)
Svatko |e od nas scusna duhovna dusa, po vecn |ednaka desettsuctom
d|eu vrha vas kose. To |e razum|evan|e teme| vz|e |ednakost ko|a n|e n
t|eesn sentment, nt zms|ena ozo|a ko|a tvrd da |e svatko Bog. Ona |e
transcendentana cn|enca: sv obc zvota zapravo su beskra|no maene
duhovne duse prekrvene razctm, zvan|skm obcma. Magstraom se
krecu kamon automob raznh vecna, a sv su vozac |udska bca.
Scno tomu, u svakom se t|eu svake vrste na svm panetma mater|anog
sv|eta naaz beskra|no maena, v|ecna duhovna dusa. Svaka se duhovna
dusa u odredenom t|eu nastana zbog svo|e karme.
purusah prakrti-stho hi
bhuhkte prakrti-jan gunan
karanarh guna-sahgo 'sya
sad-asad-yoni-janmasu
"Zbog dodra s mater|anom prrodom zvo bce u mater|ano| prrod s|ed
puteve zvota, uzva|uc u tr gune prrode. Tako naaz na dobro zo u
raznm vrstama zvota." (Bg. 13.22)
Krsna takoder obznan|u|e da su sva zva bca, odnosno |ve, N|egove "v|ecno
od|e|ve cestce". One su u ova| mater|an sv|et dose zbog svo|h ze|a sad
se bore s os|etma umom. Bhakta sva zva bca vd s ovoga gedsta
znan|a. Gd|e god uoc da zvo bce spo|ava sest smptoma zvota -
pomence, roden|e, rast, tra|an|e, stvaran|e popratnh tvorevna, opadan|e
smrt - zna da se dusa nastana u tom obku, bo da se rad o cov|eku,
zvotn|, kukcu, ptc b|c.
Osm sto uocava prsutnost ndvduane duse, ucen bhakta zna da |e u srcu
svakog zvog bca Vrhovna Dusa. Zato Krsna z|av|u|e u Bhagavad-gt
(15.15.): "Naazm se u svac|em srcu da|em s|ecan|e, znan|e zaborav." On
to ponovno potvrdu|e: "Svevsn| se Gospodn naaz u svac|em srcu, o
Ar|una, uprav|a utan|ma svh zvh bca, ko|a su sm|estena u stro|u
nacn|enom od mater|ane energ|e." (Bg. 18.61) Bhakta zato d|eu|e na
osnovu tog znan|a o dus Naddus. Cu smo za popuarnu ozo|u o
"postvan|u svakog zvota". Fozo|a sv|esnost Krsne da|e nam znanstven
teme| za takav stav nenas|a prema svm zvm bcma. Ne bsmo sm|e
bespotrebno oduzet zvot drugome stvoren|u, |er |e nz stvor u svo|o| bt
|ednak nekom uzvsen|em stvoru. Sve su to duhovne duse ko|e proaze
razcta razdob|a karme. Ako |e cak b|edn kukac duhovna dusa ko|u ne
treba ubt prema |udskome hru, koko tek va|a sttt ne ubt vr|edne
zvotn|e poput krave.
No gedan|e s vz|om |ednakost ne znac da prema svako| osob postupamo
na dentcan nacn. Ipak, nasa b nam|era trebaa bt sta - pod|et sv|esnost
Krsne sa svakm. Gospodn Catanya |e cak tgrove, avove sonove z
dzunge uspo uk|uct u p|evan|e Hare Krsna. Za nas takvo sto n|e moguce,
a se cak prema zvotn|ama mozemo ophodt sa sv|esnoscu Krsne. Barem
h ne bsmo sm|e ubt samo rad zadovo|stva svo|h os|eta. Posebno
mozemo prstupt |udskm bcma - uv|ek h geda|uc kao Gospodnove
v|ecne suge ophodec se prema n|ma u sv|esnost Krsne.
Rupa Gosvam nam u Nektaru devoc|e govor kako se va|a ophodt prema
Svevsn|em Gospodnu, prema bhakt, prema neduznma prema demonu.
Svak |e od th suca|eva stvar razm|ene u sv|esnost Krsne. Svevsn|ega
Gospodna, predmet sveg devoc|skog suzen|a, trebamo obozavat suzt. S
bhaktom se trebamo spr|ate|t. Kod neduzne osobe ko|a n|e bhakta
trebamo skorstt sve pogodnost da bsmo |o| da dar sv|esnost Krsne. A
zagrzenog atesta trebamo prepustt samome seb, kako b se s n|me
pozabavo Krsna u skadu sa zakonom karme. Medutm, ponekad posvecen
opunomocen bhakte dopru cak kamenokh srdaca zaketh atesta tako sto
m ud|ee Gospodnovu most u obku prasadama, krtane kn|pevnost o
sv|esnost Krsne.
U suca|u maha-bhagavate, prvorazrednoga bhakte, nesta|e razka zmedu
demona bhakte; on svakoga vd kao v|ecnog Krsnnog sugu. On vd da
nsta n|e zvan Gospodnove uprave te da cak demon gra|u uogu u
N|egovom potpunom panu. Mahabhagavata |e uron|en u medtac|u na
Gospodna zato sve u Gospodnovo| kreac| vd kao duhovno. No, kako b
obavo praktcan msonarsk rad u me Svevsn|ega Gospodna, maha-
bhagavata se ponekad spusta da b preuzeo uogu propov|ednka. Tad, rad
propov|edan|a, vd razke zmedu bhakte onoga tko to n|e, tako da b
unapr|edo Krsnnu ms|u u mater|anom sv|etu.
Kao sto |e bhakta |ednak prema svma, tako |e to Svevsn| Gospodn.
Obrazazuc da Gospodn Krsna neprestano sta|e na stranu pouboga Indre
protv asura, demon su |ednom optuz Gospodna da vse vo poubogove.
No Sukadeva Gosvam |e ob|asno da |e Gospodn Vsnu neprstran. Onma
ko| Mu se preda|u, On nud sobodu od d|eatnost pos|edca pod ut|eca|em
vremenskom cmbenka. Ne treba optuzvat Gospodna. Krsnne su
d|eatnost osobodene sve mater|ane dvostranost. Bez obzra na to
zgeda|u N|egove d|eatnost kao nepr|ate|stvo kao bagosov, sve sto
On cn dobro |e. Zato o zvome bcu ovs hoce shvatt Krsnne sve-dobre
nam|ere pravno prmt N|egove bagosove.
tat te 'nukamparh susamksamano bhuh|ana evatma-krtarh vpakam hrd-vag-
vapurbhr vdadham namas te |veta yo mukt-pade sa daya-bhak
Ona| tko ska Tvo|u samost tako podnos sve vrste nepogodnost ko|e
uzroku|e karma n|egovh prosh d|ea, tko Te uv|ek suz svo|m umom,
r|ecma t|eom te tko T uv|ek oda|e postovan|e, svakako |e kanddat
dosto|an toga da postane Tvo| neoka|an bhakta. (Srmad-Bhsgavatam
10.14.8.)
Bhakta prrodno ma skonost da uv|ek bude nakon|en Svevsn|emu
Gospodnu. A Krsna, ako |e skon svma, posta|e posebno skon Svo|em
bhakt.
samo 'ham sarva-bhutesu
na me dvesyo 'stina priyah
ye bhajanti tu mam bhaktya
mayi te tesu capy aham
Nkome ne zavdm nt sam prema kome prstran. |ednak sam prema svma,
a ona| tko Me suz s devoc|om uteme|en |e u Men, Mo| |e pr|ate| |a sam
n|egov pr|ate|. (Bhagavad-gta 9.29.) U pov|est o Prahad Mahara|
naazmo |asan prm|er |ednakost bhakte prema svma. Asurck Prahadn
ucte| pokusao ga |e poduct znanost o dpomac| - nacnu vadan|a
d|e|en|a, stvaran|u pr|ate|a pokoravan|u nepr|ate|a. A Prahada
Mahara|a |e odgovoro da |e ucen|e ko|e razku|e "mog pr|ate|a" od "mog
nepr|ate|a" tvorevna zvan|ske energ|e (mays) Svevsn|ega. Prahada
Mahara|a |e rekao:
Kad |e Svevsn|a Bozanska Osoba zadovo|na zvm bcem zbog n|egova
predanog suzen|a, ono posta|e pandta ne prav razku zmedu nepr|ate|a,
pr|ate|a sebe samoga. Tad ntegentno ms: "Sv smo m v|ecn suge
Boga zato se ne razku|emo |edn od drugh." (Srmad-Bhsga vatam 7.5.12.)
Takva se staozenost u stavu teme| na ozo| |ednstva svh dusa.
sopansada tvrd: evatvam anupasyatah, zbog prsutnost Svevsn|ega
Gospodna u svakom stcu, ucen cov|ek treba sve |ude gedat |ednako, bez
obzra na prpadnu za|edncu, rasu nac|u. Odka |ednakost prema svma
ostvaru|e se medu Gospodnovm sugama. Sra Prabhupada u |ednom psmu
pse:
Rad suzen|a Gospodnu, sv treba|u bt pr|ate|sk nakon|en drugma. Sv
treba|u savt tude suzen|e Gospodnu ntko ne sm|e bt ponosan na
vastto suzen|e. To |e vasnavsko razms|an|e, razms|an|e s Vakunthe.
Prkom suzen|a, moze doc do suparnstva prvdnog nat|ecan|a medu
sugama, a na panetma Vakunthe tude se suzen|e c|en, a ne osudu|e. To
|e nat|ecan|e na Vakunth. Nema govora o nepr|ate|stvu medu sugama.
Svakome se treba omoguct sa suz Gospodna na|bo|e sto moze svatko
treba c|ent tude suzen|e. Takve su d|eatnost s Vakunthe. Buduc da su sv
suge, na sto| su razn dopusteno m |e suzt Gospodna u skadu s
n|hovm sposobnostma.
$. Bhakta je nepo%reiv, nidosa
Kako tko moze tvrdt da nema pogresaka? No bhakta ko| |e Krsn predan
t|eom, umom r|ecma, uv|ek zvrsava Krsnnu vo|u ponav|a Krsnnu
poruku. Kao sto |e Krsna, Vrhovno Savrsenstvo, nepogresv, nepogresv |e
N|egov potpuno predan bhakta. One stvar ko|e se u bhakt cne kao
pogreska, ne narusava|u n|egovu nepogresvost. Sra Prabhupada u Nektaru
devoc|e ob|asn|ava: "Ovd|e |e naveden prm|er punog m|eseca na ko|em se
naaze mr|e ko|e mogu zgedat kao oz|c. Ipak, to ne moze spr|ect
s|avan|e m|eseceve sv|etost. Scno tomu, maena pogreska usred
nagomanog devoc|skog suzen|a ne sm|e se racuant kao takva. Vezanost
za Krsnu |e transcendentano bazenstvo. U neogranceno| gom
transcendentanog bazenstva, mr|a neke mater|ane mane n na ko| nacn
ne moze bt d|eotvorna. Cak ako bhakta suca|no zastran od csth
devoc|skh d|eatnost, da|e ga va|a smatrat svetm. Nrsmha Purana tvrd:
"Ako |e netko svo| um, t|eo d|eatnost u potpunost uk|uco u suzen|e
Svevsn|em Bogu, a se zvan|sk otkr|e da |e zaokup|en nekm ogavnm
d|eatnostma, te ce ogavne d|eatnost sgurno vro brzo unstt ut|eca|
n|egove nepokoeb|ve devoc|ske snage."
Ispravnost cstoca bhaktne oduke da suz Krsnu toko su veke da
sprav|a|u sve pogreske. No potrebna |e duhovna vz|a da b se to uoco.
Ona| tko n|e bhakta vd|et ce pogreske cak u na|vecem bhakt, dok ce
bhakta vd|et da |e Krsnn cst bhakta nepogresv.
U svom d|eu Saranagat|u |Bha|ana-aasa 6.1.-2), Bhaktvnoda Thakura se
mo da uv|ek ma takvu devoc|sku vz|u: U vodama Gange vd se bato
p|ena, |er to |e prroda r|ecne vode. Pa pak, Ganga nkad ne gub na svo|o|
transcendentano| prrod. Na st se nacn u t|eu vasnave mogu pronac
greske, a n|egovo |e t|eo uv|ek duhovno, a nkad mater|ano. Ona| tko
krtzra t|eo vasnave, zapada u smrtonosnu neregoznost.
Dake, "pogreske" su samo ums|a| onh c|a |e vz|a mater|ana. Ako bhakta
pogresno zgovor sth na sanskrtu, tehnck b se mogo rec da |e pocno
gresku, a ta pogreska ne potkopava n|egov pooza| nepogresvost - on
pokusava suzt Krsnu prema naredb duhovnog ucte|a. U Prvom |e p|evan|u
Srmad-Bhagavatama (1.5.11.) ob|asn|eno:
D|ea puna opsa transcendentanh sava mena, ugeda, obka zabava
neograncenog Gospodna, drugac|e su tvorevne, pune transcendentanh
r|ec ko|ma |e c| da zazovu revouc|u u bezboznm zvotma zavedene
cvzac|e ovoga sv|eta. Takve transcendentane spse, ako su nesavrseno
sastav|en, susa|u, p|eva|u prhvaca|u potpuno skren, procscen |ud.
Prvo zdan|e Sra Prabhupadnog Srmad-Bhagavatama zaso |e u Ind| u vro
teskm uv|etma te |e sadrzavao gramatcke, pravopsne tskarske greske.
A ozo|a |e ba potpuno savrsena u parampar od Gospodna Catanye
Gospodna Krene. Zato onma ko| su "potpuno skren" n|e tesko prevd|et
greske. Sra Prabhupada n|egov ucenc b su vro sretn kad su kasn|e
ob|av novo zdan|e stoga toma, a nkad nsu ms da |e zvorno zdan|e
mao kakav nedostatak u transcendentanom savrsenstvu. Naprotv, ta se
zdan|a danas cuva|u kao koekconarsk prm|erc te h se cta s |ednakm
zadovo|stvom dobt kao tehnck unapr|edena zdan|a.
Same nas greske pods|eca|u na ko| |e nacn Sra Prabhupada u pocetku
zdao te kn|ge, bez kakvog prhoda pomoc, nadgeda|uc sve vdove
stvaran|a, osobno prkup|a|uc sredstva, korgra|uc sam odnosec papr do
tskare. Bhakte tehncke pogreske vde kao bato z Gange ko|e ne ut|ece na
procscava|uc ucnak svete r| eke, a z|avu samoga Sra Prabhupade o to|
stvar kao potvrdu prave prrode nepogresvost:
Sgurn smo, stoga, da ce svatko u |udskom drustvu pozdravt po|avu
Srmad-Bhagavatama, cak ako |e sad predstav|en s toko mnogo
pogresaka, |er preporuco ga |e Sr Narada ko| se mostvo po|avo u ovom
pogav|u. Srmad-Bhagavatam 1.5.11. smsao
Dake, odka nepogresvost octu|e se kad |e bhakta u potpunost zaokup|en
suzen|em Krsn. Stvarn denttet zvog bca |est da |e on suga Svevsn|eg
Gospodna. Kad ta spozna|a sazr|e, bhakta odaz prdruzt se Krsn u svom
osobodenom, v|ecnom, duhovnom t|eu. Medutm, cak dok |e u
mater|anom sv|etu, osoboden |e zahva|u|uc tome sto |e u potpunost
uteme|en u suzen|u Svevsn|em Gospodnu. O nec|o| nepogresvost va|a
oduct na osnovu n|egovh d|eatnost u devoc|skom suzen|u, a ne prema
drugm smptomma. Sve dok |e netko u mater|anom sv|etu, posto|at ce
mater|ane potrebe, boest, nesavrsenost os|eta te razna uoc|va
ograncen|a mane; no ove stvar ne cne pogreske. Bhakta |e svetac, |er |e
spravno oduco suzt Krsnu gurua.
Moguce |e da ce se ntkov maskrat kao nepogresvo cst bhakta, da ce se
pokusat prkazat kao napredan duhovn voda varat |ude rad vasttog
probtka A ntegentan bhakta moze uoct takvu pr|evaru. Bhakta cstog
srca ona| tko csto s|ed n|egove naredbe, nece d|eovat tako da naskod
drugma h povr|ed. Unatoc tomu sto ntkov posto|e, trebamo se punm
pucma posvett tome da postu|emo s|edmo upute cstog bhakte. Varace
su dos prerusen u svece bhakte, a to ne znac da stvarnh bhakta nema.
Prav |e bhakta poznat po svo|em strogom d|eovan|u u skadu s
paramparom. On nkad nece zoupotr|ebt cast, suzen|e nt novac ko|e
prma u Krsnno me; mozemo mu pov|ert svo| zvot. Cnt ce dobro za
c|eo cov|ecanstvo, |er ce zv|et propov|edat Krsnnu poruku.
&. Bhakta je velikoduan, vadan"a
R|ec vekodusan u r|ecnku |e denrana kao "pementa uma duha;
srokogrudan u oprastan|u; uzdgnut znad osvete zam|erke; nesebcan,
dobrostv... od atnske r|ec magnanmus." U svo|o| motv Gospodnu
Catany, Rupa GosvamT zvrsno opsu|e vekodusnost bhakte:
namo maha-vadanyaya
krsna-prema-pradaya te
krsnaya krsna-caitanya-
namne gaura-tvise namah
"Upucu|em postovan|e Catany Mahaprabhuu ko| |e na|mostv|a nkarnac|a
zato sto sobodno da|e ono sto se nkad ran|e n|e d|eo, a to |e csta |ubav
prema Bogu."
Prema ovo| motv, Gospodn Catanya |e na| vekodusn| dobrocnte|, |er
d|e dar |ubav prema Bogu, ko| |e bo| od svakog drugog dara. Svatko ce
se sozt da tra|n|e dobrocnstvo nadaz ono ko|e |e prvremeno. Prm|er
prvremene pomoc |est da d|ete, ko|e smo pronas zgub|eno, pozovemo k
seb, ponudmo mu hranu odmor, a potom ga opet spratmo - da|e
zgub|eno. No od toga |e vece dobrocnstvo da zgub|eno d|ete vratmo
n|egovm mucnm rodte|ma, punm |ubav. Znac, ona| tko nam ukaze
v|ecno dobrocnstvo, nak |e osob ko|a zgub|eno d|ete vrat n|egovom
zvornom, sretnom domu.
Zvot u mater|anom sv|etu pun |e patn|e, pa se onoga tko pokusava
pomoc, a u tome n|e usp|esan, ponekad pogrdno nazva "dobrocnkom"."
N|egov pokusa| da pomogne drugma na kra|u posta|e zabadan|e: on ne
moze ucnt dobro. Zasto? Zato sto su |ud predodreden za spastan|e zbog
pos|edca svo|h gr|eha. Zvot u mater|anom sv|etu nak |e zvotu u
drzavno| kaznonc, ako se u pogedu standarda zatvorskoga zvota mogu
napravt prena- ke, zatvorenku n|e dopusteno da od zatvora naprav
sobodno, sretno m|esto. |edna svrha zatvora |est ogranct prrodno,
sobodno kretan|e zatvorenka. Scno tomu, ova| mater|an sv|et osms|en
|e tako da zada|e nevo|e svma ko| ovd|e potpadnu pod zakone roden|a,
smrt, boest starost.
I, uzmmo prm|er bonce. Pac|ent moze bt na vro strogo| d|et, a ako mu
dobrocnak dade |ako zacn|enu, przenu hranu zdasne satkse, pac|ent ce
se nasmrt razbo|et ce namet|vca zbact z bonce. Dobrocnak ne zna
da |e post nam|en|en z|ecen|u pac|enta. U ovom mater|anom sv|etu
svatko d|eu|e pod som svo|e karme ntko to ne moze prom|ent, ma koko
se trud. Ispastan|e sreca suden su svakom zvom bcu. Dobrocnc ne
mogu shvatt zakone prrode, pa pomocu raznh zms|otna pokusava|u
zb|ec stroge zakone mater|ane prrode. Ipak, n|hov trud uv|ek bva
osu|ecen, tako da nkad ne mogu bt ucnkovte, vekodusne osobe.
Mozda zee cnt dobro, a ne zna|u kako. Ako dobrocnak zaron u r|eku
zapva u pomoc utop|enku, a se vrat samo s cov|ekovom kosu|om, dok
samog cov|eka ostav da se utop u r|ec, svatko ce takvog spaste|a
smatrat beskorsnom budaom. Scno tomu, stvarna osoba u svakome od
nas, v|ecna dusa, nkad ne moze bt spasena pomocu dobrotvornh pokusa|a
ko| |e brnu samo o "kosu|" mater|anog t|ea, ko|a prekrva |astvo.
V|ecno dobrocnstvo moze se ukazat samo kroz proces bhakt, odnosno kroz
d|eatnost suzen|a Krsn s |ubav|u. Impersonana v|ecnost nkome ne moze
pomoc nsta vse od dobrocnstava u okvru prvremene mater|ane srece.
Gospodn Krsna u Bhaga-vadgt (2.12) kazu|e Ar|un: "Nkad n|e bo
vremena da |a nsam posto|ao, n t, n sv ov kra|ev, nt ce u buducnost
tko od nas prestat posto|at."
To dokazu|e da se nasa ndvduanost nkad ne gub; nakon smrt
preuzmamo drugo mater|ano t|eo. I, ako cemo uc u v|ecn zvot, to cemo
takoder ucnt u svo|o| v|ecno| ndvduanost, kao cst suge Bozanske
Osobe. Predodzba o v|ecno osobodenom stan|u u ko|em ndvduanost,
duhovna dusa Svevsn|a Bozanska Osoba ne posto|e, pakena |e umotvorna
spekuatvnh ozofa mayavad|a ko|u neposredna vedska sastra ne
podrzava. Istnsk vekodusan dobrotvorn d|eatnk stoga mora
transcendrat mater|ano zabadan|e kao zms|ene doktrne o v|ecnost u
mpersonanom, bezboznom stan|u. On mora poducavat csto| |ubav prema
Bogu. Odnos ko| v|ecna ndvduana dusa ma sa Svevsn|m Gospodnom
kroz suzen|e s |ubav|u unverzano |e naceo u svm reg|ama. Reg|ska
menovan|a (kao sto su krscanstvo, sam hnduzam) posto|e, a |ubav
prema Bogu |e bt, kao sto se, na prm|er, u Ind|, Amerc Kn |ede na
razcte nacne, a bt |e sta - zadovo|stvo |ezka, uto|en|e gad
prehran|van|e. Ipak, netko moze tvrdt: "Da, a mo|a |e reg|a na|bo|a."
"Na|bo|a reg|a"? Kusn|a toga posto| u Srmad-Bhagavatamu: na|bo|a |e
ona reg|a ko|a u svo|m s|edbencma razv|e smptome cste |ubav prema
Bogu.
Prema Srmad-Bhagavatamu, csta |ubav prema Bogu mora se skazvat bez
prekda motvac|e; samo ce tme |astvo bt u potpunost zadovo|eno.
L|ubav prema Bogu ne naaz se u pos|edu odredene reg|ske s|edbe, vec se
moze nac tamo gd|e posto|e smptom nemotvranog, neprekdnog suzen|a
Bogu. Pod d|eovan|em cste |ubav prema Bogu, bhakta ne suz Boga s
motvom da mu Bog ud|e "kruh svagdasn|", nt da ga u zam|enu za
suzen|e posa|e na nek ra|sk panet. Cst bhakta ma cstu motvac|u u
obku ze|e da zadovo| Vrhovnu Osobu ko|o| |e spontano prvucen u
zanosno| |ubav.
Ime Krsna opsu|e Vrhunsku Osobu kao "sveprvacnu". Zato, kada bhakta
pocne spoznavat Boz|e me, savu, obk d|eatnost ko| su sveprvacn,
odrce se svh drugh obzra u smsu dobtka sgurnost te se |ednostavno
posvecu|e suzen|u Sveprvacne Osobe. Dhruva Mahara|a se podvrgao
pokorama da b vdo Gospodna, s nam|erom da dob|e mater|an bagosov.
To |e poznato pod nazvom prstupan|a Bogu kao vrhovnom dobav|acu. No
kad |e Dhruva ugedao sve|epu Vrhovnu Osobu, odrekao se svh ze|a osm
one da se preda Krsn. Dhruva Mahara|a |e rekao: "Vd|evs Te sad, postao
sam potpuno zadovo|an."
Kad |e suzen|e Vrhovno| Osob |edno sto bhakta ze, tad posta|e kvacran
za odazak u v|ecn, duhovn sv|et. To csto ucen|e o |ubav prema Bogu bt |e
ucen|a Krsta, Krsne Muhameda. Ocgedne razke protur|ec|a u reg|skm
doktrnama u raznm d|eovma sv|eta nastaa su zbog nesposobnost
s|edbenka da se odreknu svo|h mater|anh kompromsa prhvate dusu
svh reg|skh uputa: predavan|e Bogu. V|ecna ucen|a o Bogu ne mogu se
prom|ent uv|ek su otvorena onma ko| traga|u za kra|n|om stnom. Krsna
|e u Bhagavad-gt (18.55) |asno z|avo da Mu se ne moze prstupt drugm
putem osm preko bhakt, cstog devoc|skog suzen|a:
bhaktya mam abhijanati
yavan ya casmi tattvatah
tato mam tattvato jnatva
viate tad-anantaram
"Osoba Me moze spoznat kao Svevsn|u Bozansku osobu samo predanm
suzen|em. Kad zahva|u|uc takvo| predanost postane potpuno sv|esna
Mene, moze uc u Boz|e carstvo." Gospodn Krsna |e Bhagavad-gtu {18.66)
sa sgurnoscu okoncao naredbom: "Ostav sve vrste reg|a samo se preda|
Men. Osobodt cu te svh gr|esnh pos|edca. Ne bo| se." Buduc da obcnom
cov|eku, cak ako ta| v|eru|e u Boga, moze bt tesko s|edt Krsnna csta
ucen|a sve predat N|emu, Gospodn Catanya |e dosao pr|e samo petsto
godna naucavao vro uzvsenu |ednostavnu metodu predavan|a Krsn.
Vedska kn|zevnost otkrva da |e Gospodn Catanya Osobno Gospodn Krsna.
A, u Svo|o| po|av kao Gospodn Catanya, n|e d|eovao kao Bog, nego kao
cst bhakta Boga. Zauzeo |e pooza| na|vecega Gospodnovog bhakte, onoga
tko ma na|vse |ubav, a to |e Srmat Radharan, te |e na ta| nacn sv|etu
pokazao na ko| b nacn cst bhakta trebao |ubt Boga svm svo|m umom,
r|ecma d|ema. Zbog toga |e N|egov prkaz devoc|skog suzen|a
na|autortatvn|. Gospodn Catanya |e sobodno bez uv|eta d|eo dar
|ubav prema Bogu. Pr|e po|ave Gospodna Catanye, nt |edan v|ersk ucte|
n|e poducavao da bhakta Vrhovno Bce moze |ubt svm osobnm os|eca|ma
zarom ko| |edan |ubavnk ma za drugoga.
Medutm, Gospodn Catanya |e uco da ono sto u ovom mater|anom sv|etu
posto| kao na|snazn| os|eca| - |ubav zmedu muskarca zene - |est zapravo
zopacen odraz zvornog, duhovnog odnosa zmedu Boga N|egovh d|eca.
To |e na|vse razum|evan|e |ubav prema Bogu, a n|e ako za shvatt
opcento doaz do pogresnog razum|evan|a kod onh ko| tomu prstupe s
mater|anom, odnosno sponom predodzbom.
Pr|e Gospodna Catanye, na Boga se |e gedao ponesto mpersonano , u
na|bo|em suca|u, kao na Oca, skrbnka. No Gospodn Catanya |e poducavao
da bhakta Boga moze obozavat u raznm rasama, ko|e su poznate kao
"draz". Vrhovno| se Osob moze prstupt kao vrhovnom nepoznatome, kao
vrhovnom gospodaru, vrhovnom pr|ate|u, vrhovnom d|etetu vrhovnom
|ubavnku. Bhakta na ta| nacn sve d|eatnost svog zvota moze posvett
devoc|skom suzen|u svom vrhovnom predmetu |ubav - Krsn, Svevsn|o|
Bozansko| Osob. A Krsna, kao rezervoar svh zadovo|stava rasa, moze
svakom bhakt uzvratt u skadu s n|egovom devoc|skom skonoscu. Znanost
o ras moguce |e shvatt samo tako da se prhvat vodstvo duhovnog ucte|a
u ucenckom nas|edu, onoga tko razum|e |ubav prema Bogu u skadu s
ovastenm uputama gurua, sastre sadhua.
Gospodn Catanya n|e uveo ovu znanost o |ubav prema Bogu kao neku
novu stvar; ona v|ecno posto| kao zvorn odnos ko| sva zva bca ma|u sa
Svevsn|m, kao sto |e opsano u vedsko| kn|zevnost. |ednstven doprnos
Gospodna Catanye |est u tomu sto |e On razd|eo draz cste |ubav prema
Bogu na vro |ednostavan nacn.
Gospodn Catanya se po|avo u Ka-yug, dobu ko|e |e poceo pr|e pet
tsuc|eca ko|e ce se nastavt |os 432,000 godna. Kao sto posto|e
mater|ana godsn|a doba, od ko|h su neka ostra, poput zme, a druga baga,
poput pro|eca, tako |e Ka-yuga na|ostr|e, na|bezbozn|e tsuc|ece. Srmad-
Bhagavatam opsu|e |ude z ovoga doba kao vro nesretne, vro spore u
smsu samospozna|e obcno prevarene.
Zbog toga |e Gospodn Catanya skazao vrhunsku vekodusnost kad |e pam
dusama ovog doba dao |ednostavan proces pomocu ko|eg ce dostc na|vs
standard |ubav prema Bogu. Cak n u ran|m tsuc|ecma, kad su uv|et vse
pogodova duhovnom zvotu, puna most pokreta sahkrtane Gospodna
Catanye n|e ba prsutna u onom om|eru u ko|em |e to sada, za pae duse
Ka-yuge. Zasto |e Gospodn Catanya to ucno? To |e N|egova nepo|m|va
most. On |e na|vekodusn|a osoba to |e N|egov dar. Drug - proroc, snov
suge Boz| - ugavnom su dava morane upute za regozno ponasan|e. Cak
n Sam Krsna n|e razotkro ta|nu predavan|a N|emu s |ubav|u.
Na|vekodusn| dar dao |e tek onda kad se po|avo u obku Gospodna
Catanye. Zbog toga, kad govormo o odc vekodusnost, moramo staknut
prm|er Gospodna Catanye. On |e pokazao sve odke bhakte, a posebno
odku vekodusnost. Metoda Gospodna Catanye za predavan|e Bogu s
|ubav|u bo |e p|evan|e Hare Krsna. Gospodn Catanya |e naucavao da se
Sam Krsna po|av|u|e u Svom svetom menu. Zbog toga se puna |ubav
prema Bogu moze dostc |ednostavno pomocu p|evan|a N|egovog svetog
mena.
Gospodn Catanya |e uz to poducavao da ona| tko p|eva sveto me treba, u
svrhu postzan|a punog ucnka, vodt svet zvot mantrat bez uvreda.
Gospodn Catanya |e spaso dva veka gr|esnka Svoga doba, |aga|a
Madha|a, pokazavs tme da cak na|vec upez mogu bt spasen. A, nakon
sto m |e oprosto bagosovo h, uputo h |e da zve svetackm zvotom.
Gospodn Catanya |e nagasavao pet metoda devoc|skog suzen|a: (1)
p|evan|e Hare Krsna, (2) zvot na svetom m|estu, (3) ctan|e Bhagavad-g|te
Srmad-Bhagavatama, (4) obozavan|e bozanstva Krsne (5) druzen|e s
bhaktama. Proces p|evan|a Hare Krsna zvot u sv|esnost Krsne vekodusan
|e dar Krsne u N|egovu na|mostv|em obku Gospodna Catanye. Svo|e |e
s|edbenke uputo da psu kn|ge sre N|egovu metodu tako da b |e |ud
s|ed u buducnost.
Vek suvremenk s|edbenk Gospodna Catanye bo |e savn ozof
ogcar Sarvabhauma Bhattacarya. On |e sastavo motvu punu postovan|a
prema Gospodnu Catany, u ko|o| |e opsao N|egov vekodusan dar
cov|ecanstvu:
vairagya-vidya-nija-bhakti-yogaTksartham ekah purusah puranah ri krsna-
caitanya-arira-dhari krpambudhir yas tam aham prapadye
Sta|em pod okr|e Svevsn|e Bozanske Osobe, Sr Krsne, ko| |e ssao u obku
Sr Catanye Mahaprabhua da nas poduc pravome znan|u, devoc|skom
suzen|u Sebe odvo|enost od svega sto ne podupre sv|esnost Krsne. Ssao
|e zato sto |e ocean transcendenta ne most. Preda|em se N|egovm
otosovm stopama. Cc. Madhya 6.254.
Dv|e btne kategor|e ovog stha |esu te da |e Gospodn Catanya opsan kao
ona| tko poducava znan|u o odvo|enost znanost o predavan|u. Sv vek
duhovn ucte| uput su nas da se ostavmo ova mater|anog sv|eta te da
|e nas prav dom u v|ecnom kra|evstvu Boz|em. Metoda varagye, odrcan|a,
kod Gospodna Catanye posebno |e agana za osobe u ovom dobu pah. On
|e rekao da treba |est prasadam, p|evat Hare Krsna pesat u zanosu. Ist
program ko| |e Gospodn Catanya pr|e petsto godna prkazao naucavao
d|em Ind|e, moscu N|egove Bozanske Most A.C. Bhaktvedante Swam|a
Prabhupade, dosao |e 1965. u Amerku otkud se prosro c|em sv|etom.
Sra Prabhupada |e osnovao Medunarodno drustvo za sv|esnost Krsne
(ISKCON) kao nacn sren|a ucen|a Gospodna Catanye. Uz to |e ob|avo upute
Gospodna Catanye u mnogm tomovma ovastenh kn|ga.
Br|antnost Sra Prabhupade ba |e n|egova potpuna v|era u naredbu svog
duhovnog ucte|a Gospodna Catanye te vastto, neprom|en|eno sren|e
n|hovh ucen|a. L|ud su ms da Prabhupada nkad nece usp|et, posebce
zato sto |e na Zapad dosao tako kasno u zvotu n|e mao nkakve podrske.
No Prabhupada |e znao prav krter| dobrotvornog rada. Znao |e da nsta
drugo sto b napravo ne b bo n od kakve pomoc, cak n da mu donese
savu s|edbu. Sra Prabhupada |e zato bo spreman dat cstu sv|esnost
Krsne cak u suca|u da |e susao samo cov|ek dva. No, zato sto |e bo cst
mao Krsnno opunomocen|e te zato sto |e devoc|sko suzen|e prrodna
funkc|a duse, mnoge su osobe prhvate n|egovu ponudu sv|esnost Krsne. I
tako pokret za sv|esnost Krsne da|e raste te ce s tme nastavt kroz c|eu
Ka-yugu.
To |e vekodusan dar svetackog zvota u Ka-yug. P|evan|em Hare Krsna cak
na|pa|, m|un m|un |aga|a Madha|a d|em sv|eta, prpadnc raznh
nac|a rasa, mogu praktcrat put predavan|a odrcan|a o ko|em |e
naucavao Gospodn Catanya. On odrcan|e ne mora|u praktcrat odvo|eno
nt uz veke pokore, |er ce ono automatsk doc preko ostvaren|a vseg ukusa
u devoc|skom suzen|u.
vasudeve bhagavati
bhakti-yoga prayojitah
janayatyauu vairagyam
jnanarh ca yad ahaitukam
"Predanm suzen|em Bozanske Osobe, Sr Krsne, odmah se st|ece znan|e
nevezanost za sv|et." (Bhag. 1.2.7)
Sarvabhauma Bhattacarya kaze da nas |e Gospodn Catanya takoder
poduco znanost o predavan|u. S|edbenc Gospodna Catanye uobc su
sest smptoma predavan|a: (1) cnt ono sto |e povo|no za suzen|e Krsne, (2)
zb|egavat ono sto |e nepovo|no za suzen|e Krsne, (3) mat v|eru da nas
samo Krsna uzdrzava, (4) v|erovat da |e Krsna nas zasttnk, (5) spoznat da
se sve odv|a samo s Krsnnm dopusten|em, (6) smatrat se pam
potrebtm Krsnne most.
Ne trudec se n za sto drugo, sve svo|e ze|e treba stopt sa suzen|em Krsne
pomocu standardnh praks devoc|skog suzen|a, pocevs sa susan|em
p|evan|em, pod vodstvom v|esta duhovnog ucte|a. Znanost o predavan|u
|est proces pun bazenstva rezutat mu |e da bhakta posta|e Krsnn
|ubavnk. On ko| da|u ta| devoc|sk proces ustnu su vekodusn.
S obzrom na to da zvmo u mater|anom sv|etu, sv|etu poteskoca, sv|etu
ko|m vada|u se uz|e za, uv|ek posto|e poteskoce u d|e|en|u
vekodusnh darova Gospodna Catanye. No ze|a bhakta da h pod|ee bez
obzra na poteskoce, |os |e |edan znak ko| ukazu|e na prrodu n|hove
vekodusnost. Kao u denc| r|ec vekodusan, on nema|u zam|erk nt su
sebcn. Bhakte sv|esnost Krsne d|ee sobodno, ne rad nagrade nego zato
sto zee pomoc drugma. Zapravo, on posta|u nesretn kad vde tude
spastan|e.
Gospodn Catanya |e Sebe opsao kao vrtara ko| |e ubrao prevse podova.
Podov se usporedu|u s |ubav|u prema Bogu, a Gospodn Catanya |e, kao
vrtar, u|edno ona| ko| podove d|e. Krsnadasa Kavra|a u Sr Catanya-
cartamrt pse: Ne razmatra|uc tko h |e trazo a tko n|e, nt tko |e podoban
da h prm a tko n|e, Catanya Mahaprabhu |e d|eo podove devoc|skog
suzen| a.
Transcendentan vrtar, Sr Catanya Mahaprabhu, d|eo |e podove saku za
sakom u svm sm|erovma kad su |adn, gadn |ud po|e podove, vrtar se
osm|ehnuo s vekm zadovo|stvom. CC Ad9.29.-30.
To |e snazan, zvotn smsao odke vekodusnost. Gospodn Catanya
N|egov s|edbenc zna|u da |e |ubav prema Bogu veca od svega te
nastav|a|u s n|eznm d|e|en|em bez vastth nteresa, bez razocaran|a bez
mogucnost da budu zaustav|en. N|hova vekodusnost ne pozna|e granca,
a srec onh ko| prme n|hove darove nema premca.
'. Bhakta je !la%, mrdu
Zbog po|ave |esen, vode oceana posta|u mrne spoko|ne, poput osobe
napredne u samospozna|, ko|u vse ne uznemru|u tr gune mater|ane
prrode. Krsna, zvor sveg zadovo|stva I., 20: "Ops |esen", 136.
Us|ed uznemrenoga uma os|eta, obcan cov|ek n|e mran spoko|an.
N|egova su os|eta suudo |aovo zaokup|ena naporma da srecu postgne
kroz |eden|e, razmnozavan|e, spavan|e bran|en|e; pak zud da bude
zaokup|en takvm stvarma; |adku|e sto |e srecu uzaudno pokusavao
pronac u zadovo|stvma os|eta uma.
Dok razms|a o predmetma os|eta, osoba razv|a vezanost za n|h. Iz takve
vezanost razv|a se pozuda, a z pozude nasta|e srdzba. Iz srdzbe nasta|e
potpuna uz|a, a z uz|e pomracenost pamcen|a. Kad |e pamcen|e
pomraceno, osoba gub ntegenc|u, a kad zgub ntegenc|u, ponovno
pada u mater|an vrtog. Bhaga vad-gta, 2.62. -63.
Bhakta zb|egava tu |urn|avu za uzornm mater|anm zadovo|stvom
n|egovm pos|edcnm spastan|em. On osta|e mran, |er |e zadovo|an u
sv|esnost Krsne. Cov|ek ko| vec ma m|un doara, ne mahnta pokusava|uc
dobt nekoko tsuca doara uzvat u zadovo|stvma ko|a mu ona mogu
prskrbt. Postenog gradanna ne hvata|u strah panka kad vd poc|sku
ophodn|u. Scno tomu, transcendentasta, ko| |e zadovo|an u spozna| sebe
kao v|ecnog suge Svevsn|eg Gospodna, nt mame zadovo|stva ovog
sv|eta, nt ga potresa|u obrat sudbne. Temperament mu |e bag, |er nema
sto stec, nt ga tko moze st n|egove sv|esnost Krsne. Ob|asn|ava|uc
yoga-samadh u Sestom pogav|u Bhagavad-gte, Gospodn Krsna korst
metaforu sv|et|ke na m|estu bez v|etra ko|om opsu|e stanu, neuznemrenu
medtac|u bhakte na n|egovog obozavanog Gospodna. Bhakta
petogodsn|ak, Prahada Mahara|a takoder |e ostao bag staozen unatoc
tome sto ga |e otac hto muct, |er Prahada nkad n|e zaboravo Krsnna
otosova stopaa. Takve spoko|ne bhakte Gta usporedu|e s oceanom: kao sto
ocean osta|e spoko|an, ako se mnoge r|eke u n|ega u|eva|u, bhakta osta|e
mran unatoc neprestanom prt|ecan|u ze|a.
Samo zanosna |ubav prema Bogu moze drnut u staozenu, bagu prrodu
bhakte. Ocean osta|u mrn unatoc prt|ecan|u tsuca tona r|ecne vode, a
kad se na vecern|em nebu pokaze pun m|esec, vsoka pma prepav|u|e
obae oceana. Scno tomu, kad bag bhakta mantra Krsnno sveto me,
katkad dozv|ava zanosan nemr te p|eva, pese pace, ne marec za svo|
pooza| u drustvu. Medutm, bhakta u burama mater|anog zvota osta|e
mran, |er |e dosegnuo vrhovn c| zvota. To se zove atmarama, zadovo|stvo
u |astvu. Rezutat toga |e da bhakta zv zvotom ko| os|eta ne podrazu|e
bespotrebno. N|egove su navke u pogedu |eden|a spavan|a |ednostavne
drz h se samo zato da ocuva zdrav|e rad devoc|skog suzen|a. N|egovo
regurano um|ereno |eden|e, p|en|e spavan|e pomaze da se razv|e
neuznemrena, nenasna cud. Ona| tko konzumra znatne kocne zacn|ene
hrane, akohonh pca opo|nh sredstava, c|a |e vz|a uv|ek uznemrena
b|utavm, bezumnm scenama ko|e se prkazu|u na teevz|, tko uv|ek susa
p|esme o seksu geda ske ko| ma pobudu|e svo|u sponu zudn|u - gor u
strast propada u neznan|e. Cak mu se na sveucstu servra |edan
spekuatvn proces za drugm, bez da se kad dode do zak|ucka.
M|era n|egovog "obrazovan|a" |est stupan| uznemrenost uma sposobnost
da neprestano skace s |ednog ms|en|a na drugo, bez doaska do konacnog
odgovora. Kako uopce takva osoba moze bt spoko|na, osm ako ne posegne
za sredstvma s kem|skm d|eovan|em, kao sto su kava, ca|, sredstva za
smren|e, barbturat, marhuana kokan? A sv on stvara|u strasne zcke
pshooske pos|edce te ga zapravo odvace |os da|e od prrodnog, spoko|nog
stan|a.
Osm uznemrenost ko|a prozaz z droge, os|etnog zadovo|stva
umovan|a, takva neovadana osoba s vremena na vr|eme poma da svo|m
uzaudnm d|eatnostma dozva smrt. Pos|edca toga |e da ponekad
dozv|ava nocne more drugo ose znamen|e ko|e pretkazu|e zo. ako su
demonskog kra|a Karhsu stte ogromne vo|ske, tvrdave, oruz|e mocno
t|eo, n|e naazo spoko|a pred strahovma da ce Krsna |ednog dana doc
ubt ga.
Kamsa |e, u snu na |av, vdo razne vrste nepovo|nh znakova. Kad |e
pogedao u ogedao, n|e vdo svo|u gavu, ako |e ba prsutna. Na nebu |e
vdo dvostruk bro| zv|ezda, ako se zv|ezde n| e prom|eno. U svo|o| s|en
|e vdo rupe, a u usma mu |e bru|ao vsok ton. Sva staba pred n|m
zgedaa su zatna n|e mogao vd|et otske svo|h stopaa u prasn
vazno| zem|. U snu |e vdo razne vrste duhova ko| su se voz u koma s
upregnutm magarcma. Takoder |e san|ao da |e popo otrov ko| mu |e netko
dao. Krsna, zvor sveg zadovo|stva ., 41: "Krsna om uk u zrtveno| aren",
257.
|os |edan razog zbog cega abhakte nsu spoko|n |est zbog zraztog
potkanstva. Uv|ek se nat|ecu za pooza| u neko| vrst prevarantskog,
suparnckog odnosa, bo da |e to u sroko| aren profesonane potke, u
uobca|enom zanman|u ko|m se bave pak u krugu pr|ate|a obte|.
Strahu|uc da ce h saveznc znev|ert, a nepr|ate| nad|acat, povezu|u se s
razctm strankama da zastte svo|e utvrdene nterese. Takav mentatet
stvara neprestanu t|eskobu. No kako |e bhakta predan sk|ucvo Krsn, ne
brne se za stranacku potku; bezbrzan |e.
U takvom |e mrnom stan|u zvota bo Hardasa Thakura. Cak |e n|egovo
boravste, ako |ednostavno, odrazavao n|egov cst um: "Tko god |e vdo
|epotu pecne Hardase Thakure, s b|kom tuas na cstom otaru, os|eto |e
zapan|enost zadovo|stvo u srcu." N|e samo Hardasna pecna ba spoko|na
ocscena, nego su mu srce um takoder b toko posto|an cst da cak n
sama Maya Dev, ko|a |e dosa u obku zamamne zene, n|e moga odvratt
Hardasu od zanosa p|evan|a Hare Krsna.
Bhakta |e takoder bag u svom ophoden|u prema drugma. Na ravno, zreka
kaze da |e "vasnava mek poput ruze tvrd poput gro ma". Zbog toga
ponekad n|e bag, prm|erce kad odgovara ke vetnku. Gospodn Catanya
n|e bo bag kad |e sa Svo|om s darsanom cakrom pohtao ubt |aga|a
Madha|a. A bhakta opcento reagra bago, posebce kad |e r|ec o tome da
strp kakvu nepravdu nanesnenu n|emu samom. N|egova baga cud prema
dogada|ma sukadna |e s odkom krotkost, odsnosno ponznost. On ne
gaam ako se osobno nade u neugodnostma, vec d|eu|e bago, poput
ophoden|a Hardase |hakure prema |udma ko|ma |e naredeno da ga
zbatna|u na dvadeset dva trga. Opet, ta bagost ne prozaz z pas|vost,
nego z dubokog zadovo|stva u seb. Poput vekog oceana, on |e mran.
Drug bva|u uznemren gaame zbog sv|etskh dogadan|a, osobne
frustrac|e bo|azn, a bhakta ovs o Krsn pokusava zvrst N|egovu
naredbu. Tako |e nenasna, neuznemrena, transcendentana bagost |os
|edna prvacna odka u bhakt.
(. Bhakta je )ist, su*i
Dakako, to znac da |e cst zvana znutra. Um, srce, ntegenc|a, t|eo,
od|eca, zvotn prostor, radno m|esto, m|esto obozavan|a, osobno posovno
ophoden|e - sve |e to u bhakte csto, suc. "Cstoca |e sus|eda
bogobo|aznost"* engeska |e uzrecca puna mudrost za one ko|e zanma
duhovn zvot.
Kad smo 1972. tek zapocn|a s prvom skoom u ISKCON-U, N|egova
Bozanska Most A. C. Bhaktvedanta Swam Prabhupada sav|etovao nas |e
ovako, nagasava|uc cstocu:
Buduc propov|ednc u pokretu za sv|esnost Krsne mora|u nauct da budu
suc, apsoutno cst u svakom pogedu, pa |e zbog toga teme|no naucavan|e
ono o praktcnom cscen|u, npr. da se usta ne dodru|u ncm pr|avm. Posto|
r|ec vskanya ko|a opsu|e potku postupnog trovan|a pre|epe d|evo|ke tako
da se ona na to prvkne, tako da otrov na n|u ne d|eu|e, a na ta| nacn
postane ubo|ta, |er nepr|ate|u preko svo|h usta prenese zarazu. Voda |e
sama po seb antseptcna, pa sapun n|e uv|ek neophodan. D|ecake, kao
bhakte, treba nauct da peru vastto posude, ruke, usta - to znac da stano
peru. Treba m se dat onoko koko ce po|est, tako da nsta ne osta|e, a za
vr|eme kupan|a mogu prat vasttu od|ecu. Vasa ce zem|a, Amerka, postat
vro degradrana, a c|ent ce nas, ako budemo revouconarno cst.
Revouc|a u cstoc! Cak |e ono sto abhakta |ede necsto: meso krv, suz z
rakova, zvotn|ske znutrce, mozak, rbe, svn|e, bube. Prehrana meso|etca
zvuc kao v|estc|a popara! Dovrsvs obrok, ponekad kao "pran|e" samo ruke
otare o hace. Moderna |e kupaonca cesto oprem|ena barsunastm tephom,
stakom za casopse eektrcnom cetkcom za zube - a pak |e moderan
cov|ek tako prmtvan u pogedu hg|ene da se nakon obav|an|a veke
nuzde ne okupa, nego se ocst paprom, a potom ruke nakratko stav pod
savnu. N|egovu necstocu u paren|u ne treba ovd|e n opsvat. Krsna ovako
opsu|e asure, demonske osobe: "Ne ponasa|u se pravno, nt su cste
stno|ubve." Cstoca |e takoder |edno od cetr nacea reg|e ko|a su, zbog
doba Ka, trenutno u opadan|u. Sra Prabhupada ob|asn|ava o Srmad-
Bhagavatamu (1.17.25.): Nacea reg|e ne pocva|u na dogmama
formuama ko|e |e stvoro cov|ek, vec na cetr osnovna propsana prava,
strogost, cstoc, mosrdu stno|ubvost. ... Cstoca |e potrebna umu
t|eu.
T|eesna cstoca moze pomoc u odredeno| m|er, a cstoca uma |e pr|eko
potrebna. Ta se cstoca postze sav|en|em Svevsn|ega. Ntko ne moze
procstt um od nagomane prasne bez sav|en|a Gospodna. Bezbozna
cvzac|a ne moze procstt svo|u sv|esnost |er nema po|ma o Bogu zbog
toga |ud u takvo| cvzac| ne mogu mat dobre osobne, bez obzra na
svo|e mater|ane pos|ede. Izvan|ska |e cstoca vazna, a n|e se treba
prdrzavat u vez s Krsnom. Vsok standard cstoce u obozavan|u Bozanstva u
hramu ukazu|e na devoc|u obozavate|a. Catanya-cartamrta prpov|eda o
Raghav Pandt ko| |e poduzmao vek napor da Gospodnu Krsn u hramu
ponud vro cste kokose. Ako b uoco na|man|u nesavrsenost, Raghava
Pandta b smatrao kokos neprkadnm da bude ponuden Gospodnu:
Kad su kokos donesen, preostao |e mao vremena za ponudu, |er |e vec bo
kasno. Drzec posudu s kokosma, suga |e ostao uz vra-ta.
Raghava Pandta |e uoco da |e suga stom rukom prvo dotaknuo strop znad
vrata, a potom kokose. Raghava Pandta zatm rece: "L|ud uv|ek uaze
zaze kroz ta vrata. Prasna s n|hovh stopaa se podze dodru|e strop.
Nakon sto s dotaknuo strop, dodrnuo s kokose. Sad h se vse ne moze
ponudt Krsn, |er su onecscen."
Sra Bhaktsddhanta Sarasvat Thakura tvrd da Raghava Pandta n|e
|edostavno bo nek udak ko| |e boovao od fob|e cstoce. On n|e prpadao
ovome sv|etu. Kad se u nzo| sv|esnost za duhovno prhvat ono sto |e
zapravo mater|ano, to se nazva bhauma-|yadhh. Raghava Pandta |e
v|ecno bo Krsnn suga, pa |e sve sto |e vdo bo povezano sa suzen|em
Gospodnu. On |e uv|ek bo une sen u transcendentane ms o tome na ko|
b nacn mogao stano svme suzt Krsnu. Pocetnc, bhakte na nzo| razn,
ponekad pokusava|u oponasat Raghavu Pandtu na razn mater|ane cstoce
necstoce. Takvo oponasan|e nkome nece pomoc. Cc. Madhya 15.80.-83.
Drugm r|ecma, bhakta z cste devoc|e ze na na|bo| na|csc nacn
obozavat Gospodna. Nas nas |e duhovn ucte| ohrabro z|avom da cstec
paraferna|u za Bozanstvo, zapravo cstmo svo|a srca.
Odnedavno |e va sponog promskuteta prekro os|eca| da |e necsto
ophoden|e pogresno. Prema Bhagavad-gt, spon se odnos, kao sve drugo,
treba|u skorstt samo za suzen|e Svevsn|emu. Krsna kaze: "|a sam seks
ko|m se ne krse reg|ska nacea." To znac da seksa treba bt samo u braku
rad stvaran|a d|eteta ko|e ce bt odgo|eno u sv|esnost Boga. Danas |e zasa
z mode predodzba 0 tome da |e nezakonta spona vezna pogresna
"pr|ava", pa se ona smatra staromodnom navnoscu zadrtoscu. Profanost
opscenost od|eku|u u govoru na|pron|en|h osoba. Zapravo, znak |e
pron|enost suzt se opscenm r|ecma bez |ednog traga srama.
Pornogra|a u kn|zevnost, na mu u drugm obcma zabave postaa |e
|edna od na|vech ndustr|a na sv|etu ko|u stte mocn posovn nteres
ko|o| sobodu da|u vsok sudov.
Trenutnu modu na stranu, nezakonte zopacene spone d|eatnost uv|ek ce
stvort duboku necstocu srca. A ono sto |e necsto, na kra|u znac da |e
protvno sv|esnost Krsne. Kakva nas god necstoca uma, srca t|ea
spr|ecava da se prbzmo Vrhovno Cstome, Svevsn|o| Bozansko| Osob -
takva |e "pr|avstna" nemorana na na|ozb|n| nacn. Moranost cstoce ne
ovso o purtanskm predodzbama spravnog ponasan|a, nego o tome da
postanemo cst 1 scscen kako bsmo mog csto predano suzt Svevsn|eg.
Krsna |e osudo necstu hranu, necst seks necste zvotne navke; zato h
bhakta strogo zb|egava.
Fozo|e ko|e nsu ozo|a cstog devoc|skog suzen|a Svevsn|o| Bozansko|
Osob, takoder su necste. Opsu|uc mpersonanu predodzbu osoboden|a,
Srmad-Bhagavatam korst zraz avsuddha- buddhayah, "necsta
ntegenc|a". Ze|e ko|e nsu ze|a da se suz Krsna "necste su stvar u srcu".
Rupa Gosvam, ucenk Catanye Mahaprabhua ko|eg |e On neposredno
opunomoco, denra devoc|sko suzen|e:
anyabhilasita-sunyarh
jnana-karmady-anavrtam
anukulyena krsnanu
ilanarh bhaktir uttama
Transcendentano suzen|e Svevsn|emu Gospodnu Krsn s |ubav|u treba bt
povo|no bez ze|a za mater|anom dobt, pak za dobt od podonosnog
d|eovan|a ozofskog umovan|a. To se nazva cstm devoc|skm
suzen|em. Bhakt-rassmrta-sndhu 1.1.11.
N|egovan|e znan|a ko|e se ne odnos na csto devoc|sko suzen|e, kao ze|a
da se steknu mater|ane nagrade, pa makar one doaze od reg|skh
napora, smatra|u se necstocama suprotstav|en su zak|ucku o csto|
bhakt. Srmad-Bhagavatam (1.2.17) sav proces p|evan|a susan|a kao ona|
ko| brzo da|e ucnke u cscen|u srca od svh nepoze|nh, necsth stvar: Sr
Krsna, Bozanska Osoba, Paramatma (Naddusa) u srcu svh zvh bca
dobrocnte| skrenoga bhakte, procscava od ze|e za mater|anm uzvan|em
srce bhakte ko| |e razvo zarku ze|u za susan|em N|egovh poruka.
Kad |e Narada Mun pokusao ponovno dobt vz|u Gospodna Krsne u svo|o|
medtac|, Gospodn mu se obrato rekao mu da bhakta mora bt potpuno
"osoboden od svh mater|anh |aga" pr|e nego sto moze ocekvat da ce Ga
vd|et. U ovom dobu, vekodusno d|e|en|e p|evan|a Hare Krsna Gospodna
Catanye da|e nam na|ucnkovt|u metodu za cscen|e pr|avog uma srca te
nam tme da|e cstu vz|u Krsne.
Prm|er dnamcnog odnosa zmedu nase zvan|ske unutarn|e cstoce
pokazao |a Gospodn Catanya u Svo|o| zabav cscen|a Gundcnog hrama.
Kao voda vasnava, Gospodn Catanya n|e samo smbock, nego |e
praktcno pokazao vaznost cstoce. Prprema|uc hram za po|avu Gospodna
|agannathe, Gospodn Catanya |e osobno predvodo bhakte, cstec na
Svo|m rukama ko|enma. Savo |e one bhakte ko| su prkup na|vse
prasne, a koro one ko| |e nsu prkup dovo|no. Zaposvs mnoge
pometace, pomeo |e c|e hram dvorste, a potom sve stao prat vodom z
Gange. Bhakte Gospodna Catanye vodom su po|eva vsoke svodove
zdove hrama, a sam |e Catanya Mahaprabhu obrsao kamen otar Svo|om
od|ecom. U komentaru na ova| do Catanya-cartamrte, Bhaktsddhanta
Sarasvat na ove zabave geda znutra te kaze da, ako bhakta svo|e srce u
potpunos ne procst od svh mater|anh |aga ze|a, ne moze ocekvat da
ce se u n| emu po|avt Krsna, ko| |e u potpunost cst.
Potckm nteektuanm vodama ovog doba tesko nedosta|e svh dvadeset
sest odka vasnave, a n|hov |e nedostatak cstoce ako uoct. Potck vode
u drzav tvrde da zee vodt |ude pomoc m, a u seb ma|u drugac|e
motve. U na|bo|em suca|u, vode nac|e zee zaokupt |ude naconazmom
potragom za uzornom srecom. C|ev ko|ma on zee da |ud teze ko|e zee
da |ud dostgnu |esu anarthe, kamen|e spotcan|a na putu samospozna|e.
Tamo gd|e posto| neznan|e, necsto srce, nescscena vz|a - gd|e |e sve
pr|avo - ntko ne moze ocekvat da ce vd|et cstocu. Cak n od preds|ednka,
oca svecenka ntko zapravo ne oceku|e csto ophoden|e.
Pokret za sv|esnost Krene posvecen |e tome da sv|et postane
"revouconarno cst" kroz nacea hg|ene , |os vazn|e, kroz cscen|e srca
p|evan|em Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare
Rama, Rama Rama, Hare Hare. Kad su nek Sra Prabhupadn ucenc b
optuzen za pran|e mozga (ta |e optuzba na sudu ba brzo odbacena), Sra
Prabhupada |e r|ec "pran|e mozga" sagedao na povo|an nacn te |e rekao da
to ustnu |est nasa ms|a. "Buduc da su m mozgov pun zmeta," rekao |e,
"moramo m oprat mozgove p|evan|em Gospodnovog mena."
Kao s bo ko|om od ovh odka vasnave, cudo |e sto se one vro brzo
po|av|u|u cak u d|eatnostma bhakte pocetnka. One se postupno
povecava|u, poput rastuceg m|eseca. Bhakta ce ustnu bt stno|ubv,
ustnu ce bt mosrdan ustnu ce bt cst. Sra Prabhupada |e mao
zadovo|stvo osobno se osv|edoct u preobra zbu nastau kod n|egovh
ucenka, pa |e u d|eu Krsna, zvor sveg zadovo|stva (I., 20: "Ops |esen", str.
132.) napsao ovo: Za vr|eme ksnog doba, sva zva bca na zem|, na nebu
u vod bva|u osv|ezena, poput osobe ko|a se posveta transcendentanom
suzen|u Gospodna s |ubav|u.
To mozemo opazt na svo|m ucencma u Medunarodnom drustvu za
sv|esnost Krsne. Pr|e nego sto su se prdruz pokretu sv|esnost Krsne,
zgeda su vro pr|avo, ako su po prrod ma |epa osobna ob|ez|a. A
buduc da nsu zna za sv|esnost Krsne, zgeda su vro pr|avo b|edno.
Otkako su prhvat sv|esnost Krsne, n|hovo zdrav|e se pobo|sao, a n|hov
t|eesn s|a| povecao, zahva|u|uc prdrzavan|u propsanh prava. Kad obuku
od|ecu bo|e safrana, ukrase cea takom oko vrata stave ogrce od b|ke
tuas drzec u ruc bro|ancu, zgeda|u kao stanovnc Vakunthe.
+. Bhakta nema materijalnih posjeda,
akih*ana
janmaivarya-ruta-ribhir
edhamana-madah puman
naivarhaty abhidhatum vai
tvam akincana-gocaram
Gospodne mo|, Tvom Gospodstvu mogu ako prc samo on ko|e |e
mater|an zvot potpuno scrpo. Ona| tko kroc putem (mater|anog)
napretka, nasto|ec pobo|sat svo| pooza| ugednm podr|etom, vekm
ob|em, vsokom naobrazbom t|eesnom |epotom, ne moze T prc s
skrenm os|eca|ma. Srmad-Bhagavatam 1.8.26.
L|ud se ponekad bune protv potpune posvecenost na ko|u se bhakta
oducu|e kad doaz u sv|esnost Krsne. "Zasto se morate odrec svog
vasnstva?" za se ona| tko n|e bhakta. "Bog ne traz da se odreknemo svog
bogatstva. On ze da budemo sretn." A, Bog traz da se odreknemo svog
bogatstva.
Da, Bog ze da budemo sretn zato traz da se odreknemo svog bogatstva.
Mater|an nas pos|ed nece ucnt sretnma. Mozemo bt sretn samo u
v|ecnom, duhovnom sv|etu, osoboden nesreca roden|a, smrt, starost
boest. Gospodn Isus nagasava stu mudrost odrcan|a: "Teze |e bogatasu
uc u kra|evstvo Boz|e nego dev proc kroz uscu ge." Ako cemo Krsnu
vo|et svo|m umom, r|ecma t|eom, zasto ne svo|m bogatstvom?
Predavan|e mater|anog vasnstva va|a ucnt sa sv|esnoscu da se osoba
odrce tereta, da se osobada zapetenost. Mater|ano bogatstvo stvara
uz|u. Svo|u v|eru poazemo u moc bankovnog racuna. Ovsmo o svo|o|
zem|, obte| pr|ate|ma. Vomo svo|e mater|ane pos|ede. A cnec tako,
ne mozemo os|ett da |e nase |edno okr|e Krsna. Potpuna ovsnost o Krsn
uk|ucu|e to da postanemo akncana, mater|ano scrp|en. Kra|ca Kunt
zbog toga se obraca Gospodnu Krsn kao akncana-gocar. Krsnu ce dostc
samo ona| tko svo|u v|eru ne poaze u mater|ane pos|ede.
Krsna N|egov predstavnk za nase nam dobro govore da se odreknemo
svo|h mater|anh pos|eda. Maya, uz|a, |est smatrat da nam prpada
odredeno bogatstvo. U trenutku smrt, morat cemo se odrec svh svo|h
pos|eda; a kama, mater|ana ze|a zbog ko|e doazmo u pos|ed svog
bogatstva, ot|erat ce nas u drugo t|eo gd|e cemo ponovno pokusat ostvart
srecu kroz mater|ane pos|ede gd|e cemo ponovno spastat u okovma
roden|a, smrt, boest starost. Stoga transcendentast, kao sto mora
nauct "|a nsam ovo t|eo, |a sam duhovna dusa", mora znat : "Vasnstvo
ko|e pos|edu|em n|e mo|e." Sra Prabhupada ob|asn|ava kako mater|ano
vasnstvo moze "opt" osobu do te m|ere da |o| onemoguc pravno
mantran|e Krsnnog svetog mena.
U sastrama |e receno da se gr|esnk |ednokratnm zgovaran|em Gospodnova
svetog mena osobada vse gr|eha nego sto h |e u stan|u pocnt. Takva |e
moc zgovaran|a Gospodnova svetog mena. U ovo| z|av nema n na|man|eg
pret|ervan|a. Gospodnovo sveto me dosta ma tako veku moc. Medutm,
kvateta zgovaran|a ovs o os|ecan|u. Bespomocna osoba moze zgovort
Gospodnovo sveto me s dubokm os|eca|em, dok ona| tko |e pun
mater|anh ob|a ne moze bt tako skren. Srmad-Bhagavatam 1.8.26.,
smsao
Sra Prabhupada |e opsao kako se u Ind| star| |ud odrcu obte| doma te
odaze u Vrndavanu da b pos|edn|e dane prove mantra|uc Hare Krsna, a
pak pokusava|u zadrzat svo|e bogatstvo. Borave u Vrndavan mantra|u na
bro|ancama sve dok su sgurn u to da m |e novac u banc da odaz
canovma n|hove obte|. No Krsna, ko| |e sve-ntegentan, vd da se ta|
cov|ek |os uv|ek ne preda|e. Dakako, on |e kao baba| dosao zv|et u
Vrndavan zazvat Krsnna mena, to |e dobro, a Krsna ze da on preda
svo| novac. Mater|ast ne moze shvatt |ednostavnu cn|encu da |e n|egova
ovsnost o bogatstvu maya. On ne shvaca da ga to uvac u ocean roden|a
smrt. Da|uc svo|u |ubav, v|eru ovsnost bogatstvu, nece stnsk moc
zv|et u Vrndavan nt mantrat sveta mena dok to bogatstvo ne preda
Krennm otosovm stopama. Tako se budaaste osobe drze nekocne svo|h
mater|anh pos|eda, a odrcu se pravog bogatstva, |ubav prema Bogu.
Sm|emo se udost nd|anskog pemena ko|e |e Europ|anma prodao
Manhattan za trcar|e u vr|ednost od dvadesetak doara. A m smo m|un
puta ud kad se hvatamo ovog sv|eta, um|esto v|ecnost, bazenstva
znan|a. Mater|ast |e svo|u dusu prodao za trcar|e ne moze s os|eca|em
rec: "O, Govnda! O, Krsna! Sva sava Radh Krsn!" Zas|ep|en aznom
moc mater|anh pos|eda, on ms da |e Bog za sromasne budaaste |ude.
A on sam uskoro posta|e na|sromasn|a budaa. N|egova vezanost za
mater|ano bogatstvo pretvara ga u sgurnu zrtvu za Yamara|u, gospodara
smrt, te on na ta| nacn propusta veku prku |udskog zvota - devoc| sko
suzen|e Gospodnu Krsn.
Sra Prabhupada pse: "Doke god mamo na|man|e zrno de|e da cemo na
nek nacn postat mater|ano sretn, morat cemo prhvatt drugo mater|ano
t|eo." Sestorca Gosvam|a z Vrndavane kascn su prm|er odrcan|a u
sv|esnost Krsne. Rupa Gosvam Sanatana Gosvam zauzma su vsoke
mnstarske pooza|e, a Raghunatha dasa |e bo sn vro mucnog
zem|opos|ednka. On su se odrek svo|h mater|anh pos|eda, smatra|uc h
beznaca|nma, te su zv|e u Vrndavan od|eva|uc se samo u pregace
prezv|ava|uc kao pros|ac.
Medutm, Rupa Gosvam |e bo ta| ko| |e zagovarao naceo odrcan|a na nacn
da se stvar korste u suzen|u Krsn:
anasaktasya visayan
yatharham upayunjatah
nirbandhah krsna-sambandhe
yuktam vairagyam ucyate
prapancikataya buddhya
hari-sambandhi-vastunah
mumuksubhih parityago
vairagyam phalgu kathyate
Kad osoba n|e vezana n za sto, no stovremeno prhvaca sve u odnosu s
Krsnom, pravno |e sturana znad posesvnost. S druge strane, ona| tko
odbac sve, bez znan|a o odnosu th stvar prema Krsn, nepotpun |e u svom
odrcan|u. Bhakt-rasamrta-sndhu, 2.255. -256.
Sra Bhaktsddhanta Sarasvat Thakura prv |e aktvno propov|edao ovo
dnamcno naceo odrcan|a. Pr|e n|ega, vasnave su obcno smatra
povucencma ko| su se u Vrndavan posvet bha|an na osam. No
Bhaktsddhanta Sarasvat |e zeo stvort aktvan sv|etsk pokret za sv|esnost
Krsne gd|e b bhakte b na ceu svh d|eatnost. Vek su vasnave mnuh
vremena cesto b aktvn u sv|etu, ako su b osoboden mater|ane
posesvnost. Otac Bhaktsddhante Sarasvat|a, Bhaktvnoda |hakura,
takoder |e zagovarao naceo predavan|a mater|anh pos|eda na nacn da h
se korst u suzen|u Krsn: Sve svo|e pos|ede - t|eo, bracu, pr|ate|e
s|edbenke, zene, d|ecu, osobno vasnstvo, kucu dom - sve da|em Teb, |er
sam postao Tvo| suga. Sad zvm u Tvo|o| kuc. Ako da|e odrzavam svo|e
bogatstvo, canove obte|, dom zenu, to |e zato sto su Tvo|. |a sam tek
suga. (Saranagat, "Atma-nvedanam", 3.1.)
Naravno, mater|ane stvar ne treba hrovto n prhvatt, nt h odbact.
Samo vro napredan bhakta, ko| d|eu|e pod neposrednm autortetom
duhovnog ucte|a, zna na ko| se nacn drz korak s mater|anm sv|etom, a
osta|e cste sv|esnost d|ea. S|edec stope svog duhovnog ucte|a, N|egova
Bozanska Most A.C. Bhaktvedanta Swam Pabhupada cudesno |e skorsto
ovo naceo u sren|u pokreta za sv|esnost Krsne. Sra Prabhupada |e
rasudvao: buduc da |e sv|esnost Krsne od na|vece vaznost za |udsko
drustvo, zasto ne b bhakte korst novac, zem|u druge korsne stvar da b
sr sv|esnost Krsne suzec Svevsn|emu? Mater|an predmet nsu sam po
seb z, nt vode u ponovno roden|e smrt; tme h cn n|hova uporaba zvan
neposrednog suzen|a Krsn. Sra Prabhupada to ovako komentra u Nektaru
devoc|e.
L|ud nas ponekad pta|u: "Zasto korstte mater|ane prozvode, ako
osudu|ete napredak mater|ane cvzac|e?" No, m ga u bt ne osudu|emo.
|ednostavno od |ud trazmo da sve sto cne rade u sv|esnost Krsne. To |e
sto naceo na teme|u ko|eg |e Krsna, u Bhagavad- gt, sav|etovao Ar|un da
svo|u sposobnost borbe skorst u devoc|skom suzen|u. Scno tomu, m ove
stro|eve korstmo za suzen|e Krsne. Uz takav os|eca| za Krsnu sv|esnost
Krsne, mozemo prhvatt sve. Ako se psac stro| moze skorstt za
promcan|e naseg pokreta za sv|esnost Krsne, moramo ga prhvatt. Scno
tomu, moramo skorstt dktafon bo ko| drug stro|. Nasa vz|a |est da |e
Krsna sve. Krsna |e uzrok pos|edca, pa nama ne prpada nsta. Krsnne se
stvar mora|u korstt za suzen|e Krsn.
Sra Prabhupada |e snvao da ce devoc|sko suzen|e prosrt svo| ut|eca| na
sva podruc|a drustva potke. Bhaktsddhanta Sarasvat Thakura obcavao
|e govort da cemo usp|eh pokreta za sv|esnost Krsne zapazt po tome sto
ce suc na vsokom sudu pocet nost vasnavsku taku. To |e daeko od ske
vasnava kao onh ko| s|ede na osam mantra|u sveta mena. Pomocu te
vse spozna|e akncane, v|est bhakta moze sve skorstt u suzen|u Krsn te
na ta| nacn c|e mater|an sv|et preobrazt u duhovn, u Vakunthu.
Aksomatska stna ko|a ep u pozadn svega ovoga |est da |e Krsna Vrhovn
Vasnk. Zbog toga |e svako poagan|e prava na pos|ed neka vrsta udost
opovuka. Kao sto |e receno u |sopansad: "Svevsn| Gospodn uprav|a
svme u svemru pos|edu|e sve u n|emu. Zato trebamo prhvatt samo ono
sto nam |e dod|e|eno kao kvota." No sto |e ta "kvota"? ako sps dopusta|u
ogranceno os|etno uzvan|e mater|ano pos|edovan|e, to odobren|e ne
sacn|ava csto devoc|sko suzen|e. Krsnna |e pos|edn|a uputa da se treba
odrec cak th reg|skh ustupaka:
sarva-dharman-parityajya
mam ekam aranarh vraja
aharii tvarh sarva-papebhyo
moksayisyami ma ucah
"Ostav sve vrste reg|a samo se preda| Men. Osobodt cu te svh gresnh
pos|edca. Ne bo| se." {Bg. 18.66) Dake, na|vsa spozna|a |e sve sagedat
kao Krsnno. Odvazan, nadahnut samostan bhakta n|e, medutm,
zadovo|an |ednostavno tme da vd kako sve prpada Kren, vec on rad
kako b sve stvar skorsto u suzen|u Gospodnu - tako da c|e sv|et od toga
ma dobrobt. Vada, um|etnost, arhtektura, gopodarstvo, znanost, obte| -
sve se treba krsnzrat. U takvom produhov||enom sv|etskom drustvu, sv b
gradan prm Krsnne bagosove, stek spoko| prospertet te se nakon
ovog zvota vrat kuc, Bogu. Znac, predodzba akncane, "senost
mater|anh pos|eda", ma dnamcno znacen|e.
1,. Bhakta se !avi do!rotvornim radom
za sve, sarvopakaraka
Srmad-Bhagavatam (10.22.35) kaze: "Duznost |e svakog zvog bca bavt se
dobrotvornm radom za bagostan|e drugh uz. pomoc svog zvota, bogatstva,
ntegenc|e r|ec."
Vsnu Purana (3.12.45) z|av|u|e: "Integentan cov|ek svo|m radom, msma
r|ecma mora cnt d|ea ko|a ce bt bagotvorna za sva zva bca u ovom
u s|edecem zvotu." Upravo smo rasprav|a 0 sposobnost opunomocenog
bhakte da u suzb za Krsnu produhov mater|ane stvar. Stoga ona| tko zna
tehnke bhakt-yoge, moze svakome koga sretne svuda gd|e pode ucnt
kran|e dobro. Kao sto |e mudrac Parvata rekao Narad Mun|u: "T s kamen
mudrac, |er se zahva|u|uc druzen|u s tobom cak vek ovac pretvoro u
bhaktu." Savec deanog vasnavu, Sanatanu Gosvam|a, Catanya
Mahaprabhu |e rekao: "Snagom svog devoc|skog suzen|a t procscavas c|e
svemr."
Bhakta se moze bavt dobrotvornm radom za sve, |er |e sv|esnost Krsne
prm|en|va na c|e |udsk rod, kao na sve vrste. Ona n|e nam|en|ena
samo odredeno| ras, naconanost spou; nam|en|ena |e svm zvm
bcma. Komentra|uc od|e|ak catur-sok z Srmad-Bhagavatama, Sra
Prabhupada govor o unverzano| prm|en|vost sv|esnost Krsne: - |
Sra |va Gosvam Prabhupada zbog toga r|ec sarvatra sarvada komentra
govorec da su nacea bhakt-yoge, odnosno devoc|skog suzen|a Gospodnu,
pogodna za svaku prku: to |est, bhakt-yoga se preporucu|e u svm
razotkrvenm spsma, n|u praktcra|u sv autortet, vazna |e na svm
m|estma, korsna |e u svm uzrocma pos|edcama 1 tako da|e... Scno
tomu, soboda transcendentanog suzen|a Gospodnu s |ubav|u posto| u
svakome, cak u zenama, sudrama, sumskm pemenma bo ko|m drugm
zvm bcma ko|a su se roda u gr|esnm okonostma. Srmad-Bhagavatam
2.9.36., smsao
Bhakta sv|esnost Krsne d|e svma, dokazu|uc tme n|eznu unverzanost.
Gospodn Catanya |e ovu duznost d|e|en|a sv|esnost Krsne zadao svma.
bharata-bhumite haila manusya-janma yara
janma sarthaka karikarapara-upakara
"Ona| tko se rodo kao |udsko bce u zem| Ind| (Bharata-vars) treba svo|
zvot ucnt usp|esnm radt za dobrobt svh drugh |ud." (Cc. Ad9.41.)
N|egova Bozanska Most A.C. Bhaktvedanta Swam Pabhupada |e, bez
pret|ervan|a, transcendentan d|eatnk ko| se stce medu drugma u
prm|en para-upakare. (Zam|ette da gore naveden sth sadrz r|ec para
upakara, "dobrobt za druge", ko|e su vro scne zrazu sarvopakaraka.)
Tsucama |e godna vr|edno znan|e o bhaktyogostao unutar granca Ind|e.
Cak |e Gospodn Catanya Mahaprabhu putovao samo unutar Ind|e. L|ud
zvan Bharata-varse b su smatran necvzranm mecchama. Cak n on
ko| su sebe drza vasnavama nsu ms da |e moguce zbavt te pae
mecche. Nt |edan bhakta n|e mogao pobt sastrcku z|avu da sv|esnost
Krsne mogu treba|u prm|ent cak Europ|an Afrkanc, a kasn|e |ud u
novootkrvenm zem|ama kao sto |e Amerka, a sastrcka |e uputa ostaa na
teoretsko| baz. Srmad-Bhagavatam (2.4.18.) tvrd:
kirata-hunandhra-pulinda-pulkaa
abhlra-umbha-yavanah khasadayah
ye 'nye ca papa yad-aparayarayah
sudhyanti tasmai prabhavisnave namah
Krate, Hune, Andhre, Punde, Pukase, Abhre, Sumbhe, Yavane prpadnc
rase Khasa, pa cak drug ko| su ovsn o gr|esnm d|ema mogu se procstt
zahva|u|uc Gospodnovo| vrhovno| moc, ako stanu pod okr|e N|egovh
bhakta. Zem Mu odat svo|e sm|erno postovan|e.
Dake, to |e ba sastrcka uputa, a tko b otsao u N|emacku Rus|u? Kako
su se afrcka pemena moga uzdc? Kako |e to bo moguce? Cak se
nedvosmsena z|ava Gospodna Catanye da bhakte treba|u prosrt
sv|esnost Krsne c|em sv|etom cna zbun|u|ucom. |os su se u dvadesetom
sto|ecu nek vasnave z Gau - dya-sampradaye obcava zaptat nad ovom
uputom Gospodna Catanye razms|at va|a |e shvatt smbock. A
N|egova Bozanska Most A.C. Bhaktvedanta Swam Pabhupada sve |e to
prom|eno. Krenuvs sam samcat, prstgao |e u S|edn|ene Drzave 1965. te
zapoceo p|evat Hare Krsna u New York Cty|u postupno stekao s|edbu
madca d|evo|k. Strogo s|edec ucencko nas|ede od Catanye
Mahaprabhua Gospodna Krsne, Pokret za sv|esnost Krsne sad poducava
ovo naceo para-upakare posto|ano se sr c|em sv|etom.
To n|e duznost samo Ind|aca, nego svakoga, vro mo sretn sto madc
d|evo|ke z Amerke Europe ozb|no suradu|u s ovm pokretom. Osoba treba
dentvno znat da na|bo| dobrotvorn rad za c|eo |udskog drustvo |est
buden|e cov|ekove sv|esnost Boga, odnosno sv|esnost Krsne. Stoga sv
treba|u pomoc ovom vekom pokretu. (Cc. Ad9.41., smsao)
I Srmad-Bhagavatam Gospodn Catanya Mahaprabhu nagasava|u da |e
csto devoc|sko suzen|e gospodnu Krsn otvoreno |udma svh drustvenh
staeza u c|eome sv|etu. Pronosec duh ovog sve-prgr|u|uceg pokreta za
bhakt-yogu, Sra Prabhupada |e od onh ko| su roden odgo|en kao
meso|ed stvoro brahmane. Tako |e Sra Prabhupada dokazao da |e
devoc|sko suzen|e svemocan dobrotvoran rad da ga treba dat na|pa|ma.
Nek hndus pret|erano zagrzen za svo|u kastu prgovara su Sra
Prabhupad sto |e drugu nc|ac|u svet konac dao Zapadn|acma, a t
krtcar nsu mog sastrck podupr|et svo|u krtku. Iz|ave poput s|edece
tvrdn|e Narade Mun|a sv|edoce u korst Sra Prabhupadnog d|ea:
yasya yai laksanam proktam
pumso vamabhivyanjakam
yad anyatrapi drsyeta
tat tenaiva vinirdiet
"Ako netko spo|ava smptome brahmane, ksatrye, vasye sudre, ko| su
ran|e opsan, treba ga prhvatt u skadu s tm smptomma kaskac|e, cak
ako se po|avo u drugom staezu." (Bhg. 7.11.35.)
Har-bhakt-vasa, vodc za vasnave ko| |e napsao Sanatana Gosvam, pruza
|os dokaza:
yatha kahcanatam yati
karhsyam rasa-vidhanatah
tatha diksa-vidhanena
dvijatarh jayate nrnam
"Kao sto se bronca pom|esana u akemcarskom procesu sa zvom pretvara u
zato, tako ona| kog |e v|erodosto|n duhovn ucte| pravno obuco ncrao
stom posta|e brahmana."
Sra Prabhupada |e takoder stvoro sannyas|e gurue. Postav|ene su nove
prm|edbe, a on |e svo|e postupke obrano kroz sastre. Iznova znova,
navodo |e vedske dokaze da podrz svo|e d|eatnost te |e ukazao na |epo
ponasan|e svo|h skrenh ucenka ko| su ustnu b osoboden nezakontog
seksa, |eden|a mesa, op|an|a kockan|a, ko| su svakodnevno mantra
sesnaest krugova Hare Krsna mantre ko| su b potpuno zaokup|en
suzen|em u sv|esnost Krsne. Prabhupada |e stcao teoretske praktcne
dokaze: mantran|em Hare Krsna, cak on roden u gr|esnm obte|ma mog
su doc na raznu vasnave.
Preprcava|uc prcu o tomu kako |e Narada Mun uputo Dhruvu Mahara|u u
mantran|e vedskh mantr obozavan|e Bozanstva, Sra Prabhupada |e
skorsto prku da ob|asn svo|e propov|edan|e d|em sv|eta: Nas pokret za
sv|esnost Krsne odv|a se u c|eom sv|etu m takoder ustocu|emo
Bozanstva u raznm centrma. Ponekad nas nd|sk pr|ate| to krtzra|u,
napuhan zms|enm predodzbama: "Ovo se ne rad. Ono se ne rad." A on
zaborav|a|u ovu uputu ko|u |e Narada Mun dao |ednome od na|vech
vasnava, Dhruv Mahara|. Osoba mora razmotrt stanovto vr|eme, m|esto
mogucnost. Ono sto |e prkadno u Ind| ne mora bt prkadno u Zapadnm
zem|ama. On ko| nsu zasta u n| Scarya, ko| osobno nema|u znan|a o
nacnu d|eovan|a u uoz acsrye, bespotrebno krtzra|u d|eatnost pokreta
SKCON-a u zem|ama zvan Ind|e. Cn|enca |e da takv krtcar osobno ne
mogu ucnt nsta za sren|e sv|esnost Krsne. Ako netko pode propov|eda,
poduzma|uc rzk uzma|uc u obzr vr|eme m|esto, moze doc do
prom|ena u nacnu obozavan|a, a prema sastrama, to n|e pogresno.
Srman Vraraghava Acarya, Scarya u ucenckom nas|edu Ramanu|a-
sampradaye, u svom |e komentaru staknuo da se, u skadu s okonostma,
moze ncrat candae, odnosno uv|etovane duse ko|e su rodene u obte|ma
nzma od sudranskh. Formanost se tu tamo moze agano zm|ent da b
on posta vasnave.
Gospodn Catanya Mahaprabhu |e preporuco da se N|egovo me treba cut u
svakom zakutku sv|eta. Kako |e to moguce, ako se ne propov|eda
posvuda? ... Ovm procesom, c|e sv|et moze bt preobracen na sv|esnost
Krsne. Srmad-Bhagavatam 4.8.54., smsao
Drug prm|er Sra Prabhupadne unverzane vz|a |est n|egova dobrodosca
zenama u redove Medunarodnog drustva za sv|esnost Krsne. Kako |e bo za
pretpostavt, kastom okupran hndus tomu su se usprotv. A, na ko|em
se to sastrckom ozofskom teme|u zenama moga zan|ekat prka da
prhvate sv|esnost Krsne? Gospodn Krsna |e u Bhagavad-gt (9.32) potvrdo:
& marh h partha vyapasrtya ye 'p syuh papa-yonayah stryo vasyas tatha
sudras te 'p yant param gat m "O, Prthn sne, on ko| uzmu Mo|e utocste,
cak ako su nska roda - zene, vasye (trgovc) sudre (radnc) - mogu dostc
vrhovno odredste." Sra Prabhupada |e ob|asno da to sto |e dopusto
zenama da postanu ncrane ucence, propov|ednce cance hramova, ne
znac da |e dopusto nezakont seks. U Catanya-cartamrt (Ad 7.38) napsao
|e: "Sr Catanya Mahaprabhu po|avo se da b zbavo pae duse. Zato |e
smso mnoge metode da b h zbavo z maynh kandz."
Sra Prabhupada pse u smsu: Ne zna|uc da se madc u d|evo|ke u
amerckm europskm zem|ama sobodno druze, budae ntkov krtzra|u
madce d|evo|ke u sv|esnost Krsne zbog druzen|a. A t b ntkov treba
razmotrt da se drustven obca| |edne za|ednce ne mogu od|ednom
zm|ent. Medutm, madc d|evo|ke obucava|u se da postanu
propov|ednc, pa te d|evo|ke nsu obcne d|evo|ke vec su |ednako dobre kao
n|hova braca ko|a propov|eda|u sv|esnost Krsne. Zbog toga |e pan
nam|en|en tome da se pokret za sv|esnost Krsne prosr tako da se madc
d|evo|ke uk|uce u potpuno transcendentane d|eatnost. Ove zavdne budae
ko|e krtzra|u druzen|e madca d|evo|aka |ednostavno ce se morat
zadovo|t vasttom guposcu, |er ne mogu smst nacn da prosre sv|esnost
Krsne usva|an|em nacna ko| tome pogodu|u. Cc. Ad 7.32.
Katkad navodn s|edbenc hnduzma kazu da se vedska poruka osoboden|a
ne treba srt. On kazu da |e vedsko znan|e duhovno mstcno, pa da ga
zbog toga svatko mora pronac sam za sebe; propov|edan|e tomu nece
korstt. A to |e |os |edna zms|otna ko| u sastre ne podrzava|u, ako |e
Svevsn| Gospodn stvoro ova| mater|an sv|et rad uzornog uzvan|a zvh
bca, pak |e od praskozor|a kreac|e sro poruku o povratku kuc, Bogu. Svaka
od mnogh Gospodnovh nkarnac|a ssa |e da b obznana tu poruku. Iskren
snov bhakte Svevsn|ega on ko| razum|u smsao sastra, pomazu
Gospodnu Krsn u N|egovo| ms|. Gospodn Krsna prepozna|e takve
d|eatnke u Bhagavad-gtr. ya darh paramam guhyam mad-bhaktesv
abhdhasyat bhaktm may param krtva mam evasyaty asamsayah na ca
tasman manusyesu kascn me prya-krttamah bhavta na ca me tasmad
anyah pryataro bhuv Ona| tko ob|asn|ava ovu uzvsenu ta|nu bhaktama
sgurno ce dostc csto predano suzen|e na kra|u doc k Men. Nema suge
na ovom sv|etu ko| M |e draz od n|ega, nt ce M kad tko bt draz. Bhaga
vad-gta 18.68-69.
Vedska kn|zevnost kaze, yasmn tuste |agata tusta. "Ako |e Krsna zadovo|an,
c|e |e sv|et zadovo|an." A, z gore navedenh sthova z Gte vdmo da |e
Krsna zadovo|an kad N|egov skren bhakte aktvno sre N|egove poruku.
Krsna n|e bo zadovo|an kad |e Ar|una zeo samo s|edt na koc|, ako |e
Krsna Ar|unn drag pr|ate|, Ar|una n|e rekao: "Krsna, T s mo| pr|ate|, pa se
T bor dok |a ovd|e s|edm." Naprotv, Krsna |e sovto propov|edao Ar|un,
potcuc ga da krene u akc|u protv nepr|ate|a. Ar|una |e zadovo|o Krsnu
Gospodn |e sa zadovo|stvom pob|edo Dhrtarastrne ogromne vo|ske.
Zapravo |e Krsna obavo ub|an|e, a Ar|una |e pokupo zasugu za to, |er |e
svu svo|u vo|u snagu uno u suzen|e Gospodnu.
Krsna ze da se N|egova poruka "povratka kuc, Bogu" prosr c|em sv|etom
ze da se to postgne sovtm d|eatnostma bhakta ko| propov|eda|u u
N|egovo me. Uz sektaske hnduse, tvrdn|u vasnave da|e dobrotvorn radnk
napada|u agnostc atest. On zee znat: "Sto cnte da bste pomog
sromasnma, potck potacenma? Na osnovu cega tvrdte da ste
dobrotvorn radnc?" On mse da |e devoc|sko suzen|e puk sentment. U
odgovoru na to, Krsnadasa Kavra|a, autor Catanyacartamrte, pozva
ntegentne |ude da svo|e argumente ogku prm|ene na razum|evan|e
humantarnog rada Gospodna Catanye. "Ako vas ustnu zanma|u ogka
argument, |ubazno h prm|ente na most Sr Catanye Mahaprabhua. Ako
to ucnte, otkrt cete da |e zapan|u|uce cudesna." (Cc. Ad8.15) Vec sam, pod
odkom "mosrdnost", govoro o tomu da nema prave most bez sv|esnost
Krsne. L|ud u mater|anom sv|etu spasta|u zbog svo|e karme to se
spastan|e ne moze |ednostavno ukont pomocu mater|anh pragodb.
L|ud se obcno zaokup|a|u humantarnm radom na teme|u t|ea. No
mater|ano t|eo |e u konacnc podozno unsten|u, dok |e duhovna dusa
v|ecna.
Fantropske d|eatnost Gospodna Catanye povezane su s v|ecnom du som.
Ma kakva da se dobrobt ukaze ovom t|eu potck, drustveno medcnsk,
takvo |e r|esen|e tek povrsnsko. Na kra|u ce t|eo bt unsteno osoba ce, u
skadu s d|eatnostma z ovog zvota, morat prhvatt drugo. Ako ne
razum|e znanost transmgrac|e prhvat t|eo kao |astvo, naaz se u
neznan|u. A svak dobrotvorn d|eatnk ko| ne da|e podatke o tm zvotnm
cn|encama |est varaca. Program Gospodna Catanye Mahaprabhua
nagasava duhovnu nuzdu, pravu potrebu |udskog drustva, ne zanemaru|uc
mater|ane potrebe.
Prm|er zraztog vekodus|a kod bhakte ko|e ze dobro drugma vd|v su u
zvotma Hardase Thakure Vasudeve Datte, dvo|ce s|edbenka Gospodna
Catanye. Gospodn Catanya |e Hardas Thakur pov|ero Svo|u t|eskobu
povezanu s zbav|en|em yavana (osoba ko|e se protve vedskm nacema).
Hardasa Thakura |e uv|ero Gospodna Catanyu da ce yavane bt spasen
nenam|ernm p|evan|em Gospodnovog svetog mena. Bhakta u zanosno|
|ubav p|eva "ha rama' (O, mo| Gospodne Ramacandra!", a yavane
zgovara|u "ha ramet', msec pr tom na nesto drugo. Takvo suca|no
p|evan|e svetog mena, rekao |e Hardasa fhakura, spast ce yavane.
Hardasa Thakura |e potom obav|esto Gospodna Catanyu da su sva
pokretna nepokretna zva bca vec osobodena zahva|u|uc tomu sto |e
Gospodn provodo gasnu sahkrtanu.
A u buducnost, yavane ce zbavt on ko| dodu u nas|edu Gospodna
Catanye. Hardasa Thakura |e rekao: "Kad on ko| s|ede Tvo|e stope u
c|eom sv|etu gasno p|eva|u mantru Hare Krsna, sva pokretna nepokretna
zva bca pesu u zanosno| devoc|sko| |ubav." Drugom |e prkom Gospodnu
Catany s mobom prsao Vasudeva Datta. On |e rekao da ga |ako bo kad
vd spastan|a svh uv|etovanh dusa. "Mom Te," rekao |e Vasudeva Datta,
"prenes karmu n|hovh gr|esnh zvota na mo|u gavu." Potpuno spreman
prhvatt gr|ehe svakoga u svemru spastat n|hove pos|edce, Vasudeva
Datta |e pokazao neshvat|vu ze|u za tudm bagostan|em. Bo |e spreman
rskrat sve kako b spaso uv|etovane duse od mater|anog posto|an|a. S
vekm |e os|eca|em Gospodn Catanya potom ob|asno da ce, |ednostavno
zahva|u|uc ze| Vasudeve Datte, Krsna zbavt zva bca.
Odgovara|uc na ze|e Svog cstog bhakte, Svevsn| Gospodn ako moze
zbavt c|e sv|et. Isto su to raspoozen|e prekn|an|a Krsne da zbav sve
uv|etovane duse zraze ot|eov|ene Vede ko|e su se na pocetku kreac|e
moe Maha-Vsnuu. Kreac|a znac da uv|etovane duse uaze u mater|an
sv|et pod ut|eca|em maye, no ot|eov|ene su se Vede moe Gospodnu da
skaze Svo|u most tako sto ce uv|etovane duse prvuc natrag kuc, Bogu: O,
Gospodne mo|! O, neporazv! O, gospodaru svh moc. momo Te, pokaz
Svo|u unutarn|u moc kako b porazo neznan|e svh pokretnh nepokretnh
zvh bca. Zbog neznan|a, on prhvaca|u razne vrste pogresnh stvar,
dovodec tme do strasnh okonost. O, Gospodne, momo Te, pokaz Svo|e
save! T to ako mozes ucnt, |er |e Tvo|a unutarn|a moc znad van|ske moc,
a T s zvor sveg ob|a te skazu|es mater|anu moc. Zaokup|en s Svo|m
zabavama u duhovnom sv|etu. Pokazu|es Svo|u posebnu unutarn|u moc, a
ponekad pokazu|es van|sku moc tako sto pogedom preazs preko n|e. Na ta|
nacn octu|es Svo|e zabave. Vede potvrdu|u Tvo|e dv|e moc prhvaca|u
ob|e vrste zabava ko|e nasta|u zbog n|h. Krsna, zvor sveg zadovo|stva II.,
86: "Motve ot|eov|enh Veda"
Dobre ze|e, motve, nam|ere samopozrtvovne d|eatnost bhakte donose
nezm|erno dobro svm |udma u mater|anom sv|etu. Bhakte r|etko prma|u
pocast za takav rad dok su u mater|anom sv|etu, a Krsn su |ako drag. Sv
smo duznc stnskm humantarnm d|eatncma, Gospodnovm bhaktama.
11. Bhakta je miran, santa
Medu dvadeset sest odka, neke su nazged prcno scne. Vec sam
rasprav|ao o odc "bag", c|e |e znacen|e vro bsko "mrnom", a govort cu
o "neman|u ze|a", sto |e teme| mra. Takoder sam rasprav|ao o "neman|u
mater|anh pos|eda", a kasn|e doaz "ndferentnost prema mater|anm
stecevnama". O "mosrdnost" |e vec bo govora, a n|ezn ce bsk snonm,
"samost", tek doc. Stoga cesto posto|e ne razke u razctm znacen|ma,
s odredenm prekapan|em ponav|an|em. To ukazu|e na to da su odredena
karakterna ob|ez|a posebno vazn d|eov vasnavnog karaktera. Ove scne
odke predstavt cu strogo kroz paramparu, a z razcth kuteva gedan|a.
Bhakta |e mran zato sto shvaca da |e Krsna sve.
Posto| uzrecca, "pomrt se s Bogom". To ukazu|e na to da osoba "ratu|e" s
Bogom ne moze postat mrna dok sa Svevsn|m ne skop mr. To |e tocno.
Moramo se pomrt s Krsnom; tad cemo se pomrt sa samm sobom, sa
svo|m t|eom, s drugma sa c|em svemrom. I tad mozemo ostat mrn
cak u vremenma ko|a obu|u nevo|ama. Da bsmo se pomr s Bogom,
prvo moramo znat tko |e On na ko|em se pooza|u naaz. Bhagavad-gta
opsu|e ovo znan|e, vasudevah sarvam tr. "Krsna |e sve." Krsna kaze da se
takvo razum|evan|e moze postc tek nakon sto mnoge zvote strazu|emo
Apsoutnu Istnu. "R|edak |e ona| mahatma' ko| spozna da |e Krsna sve. To |e
puno vse od pukog prznavan|a da Bog posto|; to |e spozna|a da ne posto|
nsta osm Krsne da se zato zvot treba vodt u potpuno| devoc| prema
N|emu. Mst da posto| sta zvan Krsne pravt panove da se uzva
odvo|eno od N|ega uz|a |e ne moze nas ucnt sretnma n mrnma.
Narada Mun, govorec svom ucenku Sr Vyasadev, u Srmad Bhagavatamu
(1.5.14) z|av|u|e: "Sve sto s zeo opsat odvo|ene od vz|e Gospodna,
uznemrava um razctm obcma, menma rezutatma, kao sto v|etar |u|a
brod bez sdrsta." Ako ne usp|emo prhvatt Krsnu kao teme| sve stvarnost,
nas ce umov ostat ne mrn uznemren, poput broda zgub|enog na moru.
Gospodn Krsna nas u Bhagavad-gft(5.29.) obav|estava: bhoktaram ya|na-
tapasam sarva-oka-mahesvaram suhfdam sarva-bhutanam |hatva marh
santm rcchat Osoba potpuno sv|esna Mene, ko|a zna da sam vrhovn
uzvate| svh zrtvovan|a strogost, gospodar svh paneta poubogova te
dobrocnte| dobronam|ernk svh zvh bca dostze mr osobada|uc se
patn|e uzrokovane mater|anm b|edama.
Sra Prabhupada ova| sth nazva "formuom za mr". M kazemo da |e "Bog
sve", a zapravo posto|e tr znaca|ne spozna|e o Bogu: (1) sve sto radmo
zapravo |e nam|en|eno tome da bude ponudeno N|emu; (2) Svevsn|a
Bozanska Osoba vasnk |e upravte| svh paneta, pa |ud nac|e ne b
treba tvrdt da su vasnc on; (3) Krsna |e pr|ate| svh zvh bca. Ona| tko
przna|e ova tr Krsnna atrbuta, tko Ga suz obozava "dostze mr od patn|
uzrokovanh mater|anm b|edama". Prv Krsnn atrbut opsan u sthu ko| |e
"formua za mr" |est da |e On "kra|n| c| svh zrtvovan|a pokora". Sve bsmo
treba cnt za Krsnu; to nam |e prrodeno stan|e. Kao duhovne duse, v|ecn
smo d|eov Boga. Sve |e Krsna - octovan u razctm ekspanz|ama. Krsna |e
kor|en potpunog staba, zeudac potpunog t|ea. Kao sto se stabo pravno
za|eva davan|em vode kor|enu, kao sto hran|en|e zeuca da|e energ|u svm
d|eovma t|ea, tako zvo bce, ko|e |e tek |edan d|ec, posta|e zadovo|no
|edno kad povo|no d|eu|e u odnosu na c|enu.
Ponekad cu|emo da pshooz o govore o samospozna| samoaktuazac|,
a potpuna samospozna|a |est ovo: sv|esnost da smo ndvduano |astvo u
v|ecnom odnosu suzen|a Krsn s |ubav|u. U tom duhu Krsna sav|etu|e u
Bhagavad-gt (9.27): "O Kuntn sne, sve sto rads, sve sto |edes, sve sto
nuds sve strogost ko|e vrss, ponud Men." Svatko mora nesto radt da b
prezvo u ovom sv|etu, a takve se propsane duznost treba|u cnt kao
ponuda za Krsnu. Devoc|sk rad ponuden Krsn poznat |e kao ya|ra (zrtva).
Ako svo| rad ne obav|amo kao ya|hu, bt cemo zapeten u pos|edce karme.
Radt za Krsnu N|ega ucnt uzvate|em n|e nam samo duznost prrodeno
stan|e, nego |e prvenstven zvor bazenstva zadovo|stva za dusu. U
pogedu sretnh rezutata ya|he, Gospodn Krsna obecava: Na pocetku
stvaran|a, gospodar |e svh zvh bca stvoro narasta|e |ud poubogova,
za|edno sa zrtvovan|ma za Vsnua, bagosovo h rekavs: "Budte sretn s
ovom ya|hom (zrtvovan|em), |er ce vam zvoden|e ya|he podart sve sto |e
poze|no za sretan zvot dostzan|e osoboden|a. Bhagavad-gta 3.10.
Kao zvor svega, Krsna poboznom cov|eku ud|e|u|e mater|ana dobra. No
znad toga |est v|ecno zadovo|stvo duhovne duse u suzen|u Krsn kao
uzvate|u svh propsanh regoznh d|ea: Na|uzvsen| |e obk d|eovan|a
(dharma) svh |udskh bca ona| ko|m se moze dostc predano suzen|e
transcendentanog Gospodna s |ubav|u. Takvo predano suzen|e mora bt
bezuzrocno neprekdno da b u potpunost zadovo|o dusu. Srmad-
Bhagavatam 1.2.6.
|ednom zauv|ek moramo se odrec sm|esnog pretvaran|a da smo vrhovn
uzvate| te prepoznat stvarnost svemocnog Boga. Doazak do ovog
probudenog stan|a u ko|em prepozna|emo da smo d|ec Boga da Mu
trebamo suzt, da|e sguran mr. U "formu za mr" uk|uceno |e to da |e
Krsna vasnk svh sv|etova. Zbog toga cm, na prm|er, pomsmo da nesto
pos|edu|emo, posta|emo opov. Lopov |e uv|ek u t|eskob da ga svak cas
poc|a moze uhvatt bact u zatvor , kao p|ackas banaka |ohn Dnger,
da ga poc|a sm|e ustr|et cm ga ugeda.
Naravno, cov|ek moze bt opov ko| za sebe uzma Krsnno vasnstvo mat
uged u drzav, a na pos|etku ce ga kaznt na|mocn| poc|sk odred,
agent maye. Prsva|at s vasncko pravo bez obazran|a na vrhovnog
vasnka, Krsnu, |est pr|evara. Kuca |e, na prm|er, zgradena od mater|aa
kao sto |e zem|a, drvo, kamen ze|ezo - a sve su to srovne ko|e, pod
upravom Svevsn|ega, da|e mater|ana prroda. Ako cov|ek te eemente
sastav obku|e h svo|m radom, |e on konacan vasnk? Za nekoko ce ga
godna smrt nat|erat da ode z zgrade ko|u navodno pos|edu|e. Amerck su
Ind|anc |ednom pos|edova zem|u ko|a sad cn S|edn|ene Drzave, a neka
ce |e druga grupa mozda pos|edovat u buducnost. |asno |e da |e prav
pooza| cov|eka takav da mu vs autortet vasnk da|e zem|u druge
predmete na korsten|e. Nt |edna drzava, bo da |e kaptastcka
komunstcka, n|e stvarn vasnk |ednog d|ea ovog paneta; sve |e Krsnno
vasnstvo.
Da|uc "formu za mr" pr|eoman znaca| za suvremeno doba, Sra
Prabhupada ob|asn|ava aternatvu ko|u cov|ecanstvo ma: Nukearne su
bombe u rukama komunsta kaptasta, pa ako ob|e strane ne przna|u
vasncko pravo Svevsn|eg Gospodna, sgurno |e da ce h na pos|etku te
bombe unstt. Zbog toga, da b spase sebe don|ee mr sv|etu, ob|e se
strane mora|u prdrzavat uputa Sr sopansade. Sr sopansada, Prva
mantra, smsao Grub mater|ast ne moze po|mt savno odredste Boz|h
sugu. On ms da |e postat sugom ponzava|uce. No bt Krsnn suga
na|dvn|a |e stvar. "Postante vek suzec vekoga", rekao b Sra
Prabhupada. U duhovnom sv|etu, v|ecn Krsnn suge d|ee gotovo sva ob|a
Svevsn|e Bozanske Osobe, a pak Ga uv|ek, v|ecno suze s |ubav|u. A u
mater|anom |e sv|etu Gospodn Krsna, Vrhovna Osoba, zasttnk Svo|h
bhakta, tako da nema|u pred cm strahovat. Mst da |e bo ko|a osoba,
nac|a sa upravte| znad Krsne nkad ne moze don|et mr. Mr doaz kad
prepoznamo da sve prpada Svevsn|em.
Prema "formu za mr", Gospodn Krsna |e opsan kao na|draz pr|ate| svh
zvh bca. To sto |e Bog svemocan ne znac da |e nepr|ate| ko|emu se sv
mora|u kan|at z straha. On |e nas na|bz pr|ate|; u svakom |e srcu samo
On zna nase patn|e nasu vr|ednost. Nek muskarac neka zena nkad nam
ne mogu bt na|bo| pr|ate|. Mnog "pr|ate|" cak nsu n dobronam|ern.
Cak kad |esu, ne mogu nam pomoc u trenutku smrt. Pr|ate| moze
suos|ecat s nama, a Krsna nam moze pomoc da se zbavmo z svake
nevo|e.
Prav pr|ate| u ovom sv|etu |est ona| ko| nam kaze: "Krsna |e tvo| pr|ate|."
Kao Ar|unn pr|ate|, Krsna |e deaan vtesk drug, na|bo| pov|erenk
vrhovn duhovn ucte|. Na Krsnaok, Krsna se zabav|a sa Svo|m
transcedentanm pr|ate|ma u Svom zvornom d|ecackom obku, bez
kakvh formanost postovan|a, u csto| |ubav. Svatko od nas ma
|ednstven, v|ecan odnos, t|. rasu, s Krsnom. No, bez obzra na tu rasu, Krsna
|e pr|ate| svma - bhakt kao onome tko to n|e. |ednostavno Mu se trebamo
okrenut. Krsna obeca|e. "Nkome ne zavdm nt sam prema kome prstran.
|ednak sam prema svma, a ona| tko Me suz s predanoscu uteme|en |e u
Men, Mo| |e pr|ate| |a sam n|egov pr|ate|." |Bg. 9.29) Kad se |ednom
pomrmo s Bogom, mozemo se pomrt sam sa sobom. Spekuator kazu da
cov|ek moze postat sretan kad udovo|ava svo|m proht|evma kad pokusa
shvatt sebe kao |ednstvenu osobu - bez kakve veze s devoc|skm
suzen|em.
Medutm, takv spekuator ne pozna|u stvarno |astvo. N|e stna da svaka
osoba mora poduzmat ndvduanu potragu kako b pronasa svo| teme|n
denttet. Identtet svakog |astva staan |e, kao v|ecn d|ec Krsne. P|evan|em
Krsnnh mena osoba spozna|e svo| |edstven odnos s Krsnom. Ne poznavat
sebe svakako |e ozb|na dema. Ako ne znate tko ste, kako mozete bt
sretn? No proces samospozna|e, proces ko| da|e znan|e o |astvu mr, |est
bhakt-yoga. Moramo se s Krsnom povezat kroz suzen|e tad cemo znat tko
smo. Osoboden neznan|a o |astvu, konacno mozemo bt sobodn sretn.
Sra Prabhupada opsu|e zadovo|stvo |astva. Duhovna dusa ze zac z
ograncenog sv|eta mater|anog ropstva spunt svo|e ze|u za potpunom
sobodom. To su n|ezne potrebe. Ze napustt goem svemr s n|egovm
prekrvacma ugedat bezgrancno sv|eto duh. Potpunu sobodu dostze
kad susretne savrseno duhovno bce. Bozansku Osobu. Srmad-Bhagavatam
1.2.8., smsao
Pomrt se s Bogom automatsk uk|ucu|e pomrbu s |astvom, kao s t|eom.
Kad pokusavamo postat sretn kroz os|eta mater |anog t|ea, padamo u
veku nesrecu. Na prm|er, |ud zvotno zadovo|stvo teme|e na sponom
uztku, a t|eo nakon nekoko kratkh godna postane prestaro za uzvan|e.
Sto tad? U potraz za uztkom kroz seks druga mater|ana, t|eesna
zadovo|stva, na svakom se koraku susrecemo s frustrac|om, sve dok |ednom
smrt ko|a nas uv|ek vreba ne okonca sve to. Za dusu ko|a u neznan|u
prhvat t|eo za |astvo, posto| urodena t|eskoba. Osoba u t|eesno| sv|esnost
naaz se u nezahvano| stuac|; cak ako to porce, nesv|esno se pas da u
svakom trenutku moze bt bacena u zaborav.
Medutm, bhakta razum|e da se pravo |astvo razku|e od t|ea stoga moze
bt u mru s t|eom. On razum|e da proht|eve t|ea ne treba zanemart nt
h treba prenagastt. To |e opsano u Srmad-Bhagavatamu (1.2.10.): Zvotne
ze|e nkad ne sm|u bt usm|erene na zadovo|avan|e os|eta. Trebamo ze|et
samo zdrav zvot samoodrzan|e, |er |e |udsko bce nam|en|eno rasptvan|u
o Apsoutno| Istn. Nsta drugo ne b sm|eo bt c| n|egova d|eovan|a.
Bhagavad-gta metaforck opsu|e |udsko t|eo kao grad s devet dver.
(Devet se dver odnos na devet prrodnh t|eesnh otvora: usta, us td.)
Krsna kaze da osoba u gun vrne zv sretno u gradu s devet dver, dok ona
ko|a |e u strast neznan|u spasta zbog razcth nevo|a bo|k. Bhakta ne
tetos svo|e t|eo pret|eranm |eden|em spavan|em, nt t|eo bespotrebno
takvh stvar sava. Bhakta na t|eo geda kao na Gospodnov hram, |er se
Naddusa transcendentano naaz u srcu za|edno s dusom. Korstec svo|e
t|eo kao orude za suzen|e Krsn, bhakta se o n|emu redovto brne, zvec
mrnm, reguranm zvotom. Tako |e n|egovo t|eo mrno. A ako dode do
obrata, sto ce se prrodno po|avt u mater|anom sv|etu, bhakta h prma
onakve kakv |estu. On ne posta|e zbun|en u vez t|eesnh nevo|a, zna|uc da
su one prvremene. Uc podnost zadovo|stva bo. Mran |e, |er ne popusta
proht|evma t|ea. Bhakta |e mran u svom ophoden|u prema drugma. Ne
svada se. Ovs o Krsn n|e uk|ucen u borbu za opstanak, nt tez za tudm
pos|edma. To |e teme| bratske |ubav. Kao sto |edan brat suradu|e s drugm,
tako svo cov|ecanstvo moze suradvat, ako spozna da |e sredste posto|an|a
Vrhovn Otac.
Mrnoca, u skadu s formuom u sv|esnost Krsne, pruza dobrobt svm
|udma u svm d|eovma sv|eta. Mr se ne moze dobt mater|anm
manpuac|ama, nego samo tako da se przna Krsna. U 1940-tma, pr|e
uteme|en|a U|edn|enh naroda po zavrsetku Drugog sv|etskog rata, Sra
Prabhupada |e zapoceo svo| casops, Back to Godhead ("Povratak Bogu").
Aktvno |e psao propov|edao, obraca|uc se sv|etskm vodama.
U vremenu ko|e |e us|edo nakon rata, vode mnogh nac|a s opreznm su
cnzmom zrazava sumn|u da b netom zavrsen sv|etsk rat mogao tek bt
prethodnk novom. Sv su snazno ze|e mr - a kako su ga mog ostvart sa
sgurnoscu? U mnogm cancma psmma sv|etskm vodama, Prabhupada |e
stcao da |e rat karmcka pos|edca prozasa z zod|ea cov|ecanstva. Ako
vode nac|e ne budu d|eova u skadu s Krsnom - kra|n|m uzvate|em svh
d|ea, Svevsn|m Gospodarem svh svemra na|bo|m pr|ate|em c|eog
cov|ecanstva - rat ce sgurno us|edt kao zakon prrode.
Prabhupada |e napsao da |ud nkad ne usp|eva|u vasttm sredstvma
zb|ec unsten|e. Mnog sv|etsk vode traze predah od rata, a n|hove ce se
m|ere pokazat beskorsnma, |e se n|hov pokusa| za stvaran|e mra naaze u
okvru mater|ane predodzbe o zvotu. N|hov pokusa| naku|u pokusa|u da
se tama odagna tamom. Mr - medunarodan, naconaan, obte|sk, vastt -
moguc |e samo kroz s|eden|e mostve upute Krsne N|egovog
predstavnka. "Ona| tko n|e povezan sa Svevsn|m ne moze mat n
transcendentanu ntegenc|u n posto|an um. Bez n|h ne moze nac mr, a
bez mra nema srece." (Bg. 2.66) R|ecnk denra mrnocu kao
"neuznemrenost sukobma, obratma nesagan|em."
Dakako, u mater|anom |e sv|etu nemoguce pronac m|esto stuac|u ko|a
|e posve spoko|na. Zbog toga, da b osoba ba mrna, mora bt
neuznemrena unatoc tomu sto posto|e sukob obrat. Bhagavad-g|ta
ob|asn|ava ova| krter| transcendentane sv|esnost: U tom radosnom stan|u
os|eca beskra|u transcendentanu srecu, ko|u spozna|e transcendentanm
os|etma, Tako uteme|en, nkad se ne odva|a od stne ms da nema
vecega dobtka. Uteme|en u takvom pooza|u, nkad se ne dvoum, cak n
usred na|vece nevo|e. Bhagavad-gta 6.21.
Dake, mrnoca se ne odnos na zck deano okruzen|e ko|e, zapravo, u
svakom trenutku moze bt unsteno. Mrnoca |est stan|e duse pomrene s
Krsnom moguca |e za bhaktu ko| vd da |e Krsna sve. Sra Prabhupada u
Bhagavad-gtpse: "Spozna|a da nema posto|an|a osm Krsne |est razna mra
neustrasvost." Sv|esnost Krsne znac da bhakta moze uv|ek mst na
Krsnu p|evat Hare Krsna, bo da |e u ra|u u paku. Ta t|eka mrnoca
Krsnn |e bagosov za onog tko skreno ude u devoc|sko suzen|e N|emu, te
se odrekne nemrnog sv|eta mater|anh ze|a.
12. Bhakta je predan -rsni, krsnaika-
arana
Ova odka vasnave ekspctno |e devoc|ska. Sanskrtske r|ec krsna-eka,
"samo Krsn" sarana "predan komu cemu" |asne su same po seb. ako su
"mostvost", "stno|ubvost" druge odke takoder strogo povezane s
Krsnom, kod krsnaka-sarane veza |e sasvm |asna, a znacen|e prozeto s
bhakt. A pak posto|e ozo mpersonazma - mayavad| - ko| b pokusa
pogresno nterpretrat krsnaka-sarana druge odvest od Krsne. Kad |e
|ednom profesor hnduzma pos|edo Sra Prabhupadu, Prabhupada ga |e
uptao: "Sto |e hnduzam?" Kad |e profesor hnduzma odgovoro: "Ne znam",
Prabhupada |e rekao: "Zete rec da ako v poducavate hnduzmu, ne
znate cak n sto |e to?"
Profesor |e prznao da |e hnduzam toko sozen razgranat da ne zna kako
b ga opsao. Sra Prabhupada |e potom ob|asno kako |e "hnduzam"
pogresno prd|evena r|ec te da |e stvarna svrha vedske kn|zevnost poduct
|udsko bce o n|egovom odnosu s Apsoutnom Istnom, Bozanskom Osobom.
Prabhupada |e naveo Bhagavad-gtu {18.66.): sarva-dharman-partya|ya
mam ekarh saranam vra|a aham tvarh sarva-papebhyo moksaysyam ma
sucah "Ostav sve vrste reg|a samo se preda| Men. Osobodt cu te svh
gr|esnh pos|edca. Ne bo| se." Um|esto da prhvat zak|ucak Bhagavad-gte,
profesor hnduzma |e uptao Prabhupadu moze dat etmoosko znacen|e
r|ec saranam. Prabhupada |e |ednostavno odgovoro: "Saranam znac
'predat se'."
Profesor |e poceo argumentrat. N|e zeo prhvatt zak|ucak da |e Krsna sve
da |e c| vedske, t|. hnduske kuture shvatt N|ega. Trazo |e od Prabhupade
drugac|e etmoosko ob|asn|en|e saranama. Kad |e Prabhupada ponovno
odgovoro da saranam znac predavan|e, profesor |e ob|asno: "Ne, ne. To |e
denc|a. |a sam od vas trazo etmoog|u. Ko| |e kor|en te r|ec? Ko|a |e
n|ezna pov|est?" Vd|evs da n|egovog gosta ne zanma pokorno susan|e,
Prabhupada |e rekao kako b za ob|asn|en|e kor|ena r|ec bo bo|e da
razgovara sa sanskrtskm ucen|akom, um|esto s duhovnm ucte|em.
Prabhupadnu su v|estnu prevoden|a u Srmad-Bhagavatamu Bhagavad-gt
pohva profesor sanskrta z c|eog sv|eta, pa ne bsmo sm|e mst da |e
n|egova zravna denc|a r|ec saranam pogresna nenaucna. Uv|ek
posto|e on ko|, ne zeec se predat Krsn, zb|egava|u temu pozva|uc se na
ucen|astvo. Mayavad| pob|a|u r|ec Krsna. |edan |e poznat ucen|ak
pokusavao zb|ec Krsnu u svom komentaru na s|edec sth z Bhagavad gte
(9.34.): man-mana bhava mad-bhakto mad-ya| marh na mask uru mam
evasyas yuktvavam atmanam mat-parayanah "Uv|ek ms na Mene,
postan Mo| bhakta, odava| M postovan|e obozava| Me. Tako ces, potpuno
sv|estan Mene, sgurno doc k Men." Znacen|e |e |asno; sanskrt n|e
dvosmsen.
Medutm, ova| ucen|ak kaze da se ne trebamo predat Krsn nego neosobnom
naceu unutar Krsne. Pravec razku zmedu Krsne zvana znutra, ova|
spekuatvn ozof pokazu|e svo|e nepoznavan|e prave prrode Bozanske
Osobe. Kao sto |e receno u Kurm Puran, deha deb vbhedo 'yam nesvare
vdyate kvact. "Kod Svevsn|eg Gospodna, Krsne, ne posto| razka zmedu
N|ega N|egovog t|ea." Sve povezano s Krsnom - N|egovo t|eo, N|egov um
On sam - |edno |e apsoutno. Buduc da sanskrtsko me Krsna ma razcta
etmooska znacen|a, ozo mayavad| na apsurdan su nacn pokusa
pogresno nterpretrat sveto me. No osta|e cn|enca da |e Krenno me
dentcno sa Svevsn|om Bozanskom Osobom, uzrokom svh uzroka. Sv|esnost
Krsne |ednostavna |e za one ko| su cst, a teska za nepostene. Znan|e o
Krsn predstav|a se kroz c|ee Vede n|emu poducava|u vek acarye.
Neposredn s|edbenc Gospodna Catanye, sestorca Gosvam|a, pomno su
prouc sve razotkrvene spse s c|em da Krsnu predstave kao uzrok svh
uzroka kao predmet sveg obozavan|a. U Bhagavad-gt, na|sre prhvacenom
na|postovan|em d|eu vedske kn|zevnost, govor Sam Sr Krsna otkrva:
"Ne posto| stna vse od Mene. Od Mene sve doaz." Srmad-Bhagavatam
(1.3.28.) donos st zak|ucak: ete carhsa-kaah purhsah, krsnas tu bhagavan
svayam. "Sve su nkarnac|e Boga potpun d|eov d|eov potpunh
d|eova Svevsn|ega, a Sr Krsna |e zvorna Bozanska Osoba."
Sra Bhaktsddhanta Sarasvat |ednom |e prredo opsezan zbr Krsnnh
atrbuta ko|e |e preuzeo z Desetog pogav|a Srmad-Bhagavatama. Ovo su
nek od n|h: Krsna |e nedostupan os|etnom znan|u (16/46) Krsna |e
Gospodar neograncenog bro|a sv|etova (69/17) Krsna uprav|a moc
stvaran|a neograncenoga (87/28) Krsna nos ob|ez|e bezgrancne moc
(87/14) Krsna pos|edu|e nepo|m|vu snagu (10/29) Krsna |e neroden (59/28,
74/21) Krsna bva porazen sk|ucvom devoc|om (14/3) Krsna |e Unutarn|
Vodc (1/7) Krsna |e Prvotn Bog (40/1) Krsna |e Prvotna Osoba, Purusa
(63/38) Krsna |e prepav|u|uca popava bazenstva (83/4) Krsna razgon noc
pseudoreg|e (14/40) Krsna |e |edna stna (14/23) Krsna |e Osoba ko|a |e
vr|eme (1/7) Krsna |e |astvo Vremena (70/26) Krsna |e cak Vr|eme vremena
(56/27) Krsna |e u srcu svakog pokretnog bca prsutan kao sto |e vatra
prsutna u drvu (46/36) Krsna unstava ponos arogantnh (60/19) Krsna |e
uzrok sv|eta (4/1) Krsna |e stvorte| sv|eta (70/38) Krsna se za dobro sv|eta
po|av|u|e u t|eu ko|e naku|e onome sv|etovnh bca (14/55) Krsna |e Guru
(sredste gravtac|e) sv|eta (80/44) Krsna unstava nevo|e osoba ko|e se
zaokupe medtac|om na N|ega (58/10) Krsna |e Bog bogova (80/44) Krsnna
prsutnost sm|ava sv|et cov|eka (70/40) Krsna octu|e svo sv|eto (63/34)
Krsna se bez zadrsk da|e onome tko Ga se s|eca (80/11) Svo| napredak u
sv|esnost Krsne mozemo prosudt prema prvacnost ko|u mamo za
susan|e o Krsn devoc|skom suzen|u N|emu. Znanost o Krsn |e nem|er|va,
a osnovno prznavan|e Krsne kao Svevsn|e Osobe n|e tesko. Predavan|e
Krsn n|e tesko nt za razum|et nt za provest.
Prema Gospodnu Catany, osoba moze predat cetr stvar: svo| zvot, svo|e
bogatstvo, svo|u ntegenc|u svo|e r|ec. Potpuno predavan|e |est dat c|e
svo| zvot. Ako netko ne moze ucnt to, barem moze dat nesto od svog
bogatstva, ntegenc|e r|ec. Proucavan|e Bhagavad-gte |est predavan|e
ntegenc|e Krsn; govoren|e necega povo|nog o Krsn |est predavan|e r|ec.
Ne mozemo se predat ako nsmo osoboden od ponosa (Bg. 15.15., smsao).
Predavan|e pocn|e tako sto se predamo duhovnom ucte|u, kao sto |e to
ucno Ar|una: "Sad sam Tvo| ucenk dusa predana Teb. Mom Te, pouc
me." |Bg. 2.7.)
Ba Mahara|a |e Krsn predao sve. Tad, kad vse n|e bo nceg, Krsna |e
da|e trazo |os. Ba |e rekao: "Zato Te mom da Svo| trec otosov korak
poozs na mo|u gavu." (Bhag. 8.22.2) Bhaktvnoda Thakura |e predao svo|e
t|eo, svo| um, svo|u obte|, svo| dom; rekao |e da ce |ednostavno zv|et kao
skrbnk za te Krsnne pos|ede. (Saranagat) Predavan|e znac dat Krsn sve,
ne razmatra|uc nagradu. (Sksastaka 8 ) Predat bogatstvo druge pos|ede
ne znac odbact h, vec zv|et u sv|esnost Krsne skorstt sve za suzen|e
Gospodnu (Rupa Gosvam). Na|vece predavan|e ucne su gop|e ko|e su
rskrae drustvenu propast opasnost sume nocu te ko|e su Krsn dae svu
svo|u |ubav prvrzenost. One su Krsn dae svo|e umove uv|ek su mse
na N|ega, cak nakon sto |e otsao z Vrndavane. (Krsna, zvor sveg
zadovo|stva /., "Krsna se skrva odgop|a") Predavan|e guruu |e bezuv|etno.
"Mo| Guru Mahara|a m |e zadao zadatak, a mo|a su me braca po Bogu uv|ek
obeshrabrvaa. A |a ga n za trenutak nsam zaboravo oduco sam
provest svo|u duznost." (Sra Prabhupadno psmo, 5. studenoga 1972.)
Krsna nas nagradu|e u skadu s tm koko Mu se predamo. (Bg. 4.12) ' Ona|
tko zna kako se preda|e Svevsn|o| Osob dostze v|ecno kra|evstvo. {Bg.
15.15) Predvan|e znac rano se ustat, okupat se, otc na mahgaa-arat, cak
kad vam nedosta|e spontana |ubav da to cnte. (Bhakt-rasamrta- sndhu)
Predavan|e znac prdrzavat se svh prava, cak na|man|h. (Sra
Prabhupada) Sarvabhauma Bhattacarya opsu|e da |e Gospodn Catanya
dosao poduct odvo|enost, znan|u o Seb znanost o predavan|u, bhakt-
yog. P|evan|e Hare Krsna |est predat govoren|e, susan|e um u ya|n svetog
mena.
Gospodn Catanya |e uco da bsmo treba zb|egavat deset uvred prkom
mantran|a te svo|e zvote posvett uput duhovnog ucte|a. Predavan|e n|e
hrovto, vec |e ovasteno znanstveno. Ako praktcramo, nauct cemo kako
se predat. Bhakta zaokup|en u zvotu potpunog predavan|a ma mnoge
stvar za ucnt te ne trat nt |edan trenutak. N|egov |e c| potpuno se
predat Krsn tako da se moze r|est svh mater|anh ze|a suzt Krsnu sve
vse vse, tragom suge od suge od suge gop|a.
1. Bhakta je !ez elja, akama
Ova se odka ne b sm|ea razmatrat na negatvan nacn, kao da bhakta
konacno postze stan|e nstava, bez ze|a. Devoc|sko suzen|e znaz
postzan|e punne; ponekad se usporedu|e s m|esecom ko| raste. Zbog toga
bhakta, ostvarvs potpuno devoc|sko suzen|e, otkrva da |e n|egovo
potpuno posvecvan|e sv|esnost Krsne udovo|o svm n|egovm ze|ama.
Nemoguce |e posto|at bez kakve ze|e. Ze|a |e smptom zvog bca. Kao sto
smo vec ob|asn, pravo |astvo |e v|ecno, duhovno; dusa ne umre kad umre
t|eo. Zv|et znac ze|et nesto. Pokusa| medtanata mpersonasta vodsta
da potpuno pokrenu ze|e |e beskorsno.
Dusa, kao d|ec Vrhovne C|ene, ma prrodnu funkc|u da ze. Korstec
veeumne r|ec o samoporcan|u pak prvremeno potsku|uc ze|e,
mpersonast samo vara sebe da |e zb|egao egu ze|ama. Na pos|etku, on
se mora uda|t od svog um|etnog pooza|a, bo tako da se ponovno posvet
mater|anom zvotu u krugu roden|a smrt , ako tako zabere, da se
posvet cstom suzen|u Krsn s |ubav|u. Prav c| stan|a bez ze|a otkrven |e
u dosovnom znacen|u r|ec akama, "bez pozude". Dv|e r|ec ko|e nam ovd|e
va|a razmotrt |esu kama prema. Kama znac pozuda, t|. mater|ana ze|a,
a prema znac |ubav. Kad muskarac vo zenu, svo|u obte|, svo|u drzavu
svo|e nteektuane kar|erstcke tezn|e, n|egova |e "|ubav" zapravo kama,
"pozuda", a ne prema, |ubav. L|ubav |e rezervrana za Krsnu. Prvrzenost
vezanost za stvar ko|e nsu Krsna uv|ek su neka vrsta kame. Cak |e ze|a za
stapan|em s neosobnm duhom rad vasttog zadovo|stva kama.
Srmad-Bhagavatam (2.3.-7) navod razcte vrste kama, mater|anh ze|a,
n|ma sukadno mater|ano obozavan|e ko|e osoba treba provest da b h
spuna: Ona| tko se ze stopt s neosobnm s|a|em brahma|yot|a treba
obozavat gospodara Veda; ona| tko ze mocan seks, treba obozavat kra|a
ra|a, Indru; a ona| tko ze dobro potomstvo, treba obozavat veke praoceve
Pra|apat|e. Ona| tko ze srecu, treba obo zavat Durgadev, nadgedncu
mater|anog sv|eta. Ona| tko ze bt vro mocan, treba obozavat vatru, a
ona| tko zud za novcem Vasue. Pops se nastav|a, a svak |e c| opsan
r|ec|u kama. Ispun|en|u takvh ze|a teze man|e ntegentn (Bg. 7.20)
Integenc|u takvh stovate|a zbuna |e maya, |er n|edan mater|an c| ne
moze osobodt od roden|a smrt nt moze don|et zadovo|stvo |astvu. Tek
kad osoba dostgne premu, |ubav prema Krsn, moze doc na raznu stan|a
bez ze|a. Ze|et samo zato da b se zadovo|o Krsna |est akama. U
spun|avan|u cste ze|e da se suz Krsna osoba mora bt |ako posto|ana.
Mater|ane ze|e puno, puno zvota progone svaku uv|etovanu dusu za
osobu n|e ako od|ednom h se odrec. Gospodn Krsna sav|etu|e da se kame
ne moze um|etno odrec: vsaya vnvartante nraharasya dehnah rasa-
var|arh raso 'pyasya param drstva nvartate / Ut|eov|ena se dusa moze
suzdrzavat od os|etnog uzvan|a, premda da|e os|eca prvacnost prema
predmetma os|eta, a ako okust uzvsen|u draz odbacu|e takve skonost
bva uteme|ena u posto|ano| sv|esnost. Bhagavad-gta 2.59.
Ako osoba skreno s|ed proces sv|esnost Krsne pod vodstvom gurua, sastre
sadhua, skust ce vs ukus odrec se mater|anh ze|a cak dok |e |os
uv|ek na pocetnckom stupn|u devoc|skog suzen|a. To moze zvucat kao
odvazna tvrdn|a, a ona |e stnta; cak nov bhakta ko| se zaokup
p|evan|em, susan|em suzen|em otkrva da su mu gr|esne d|eatnost poput
|eden|a mesa nezamsve. Svo|e ze|e za ukusnom hranom spun|ava tako sto
|ede samo onu hranu ko|a |e ponudena Krsn.
Opo|na sredstva uskoro pocne smatrat bespotrebnm onecscen|em; n|egov
zvot posta|e toko spun|en u transcendentano| sv|esnost da nema potrebe
ovst o kem|skm stmuansma. A nezakontog se seksa odrce u korst
devoc|skog suzen|a Radh Krsn. Krtzer ne mogu shvatt vs ukus
sv|esnost Krsne nt ga mogu skustt. Ako osoba pokusava proc|ent okus
meda u stakenc tako sto ga geda ze van|sku st|enku stakenke, nece
c|ent okus. Stakenku va|a otvort zahvatt sadrza|. Ako osoba skreno
ude u devoc|sko suzen|e tako sto p|eva susa o Gospodnovm savama, cak
|edna kap tog transcendentanog znan|a transcendentanog zadovo|stva
zadrzat ce ga od degradac|e u gr|esan zvot.
U Nektaru devoc|e, Rupa Gosvam navod tr vrste srece: (1) sreca ko|a
prozaz z mater|anog uzvan|a, (2) sreca ko|a prozaz z postov|ecvan|a s
Vrhovnm Brahmanom (3) sreca ko|a prozaz z sv|esnost Krsne.
Nadredenost srece ko|a prozaz z sv|esnost Krsne opsana |e u svm
sastrama: Drag mo| Gospodne, neprestano se mom Tvo|m otosovm
stopama da budem snazn| u devoc|skom suzen|u. |ednostavno se mom
da mo|a sv|esnost Krsne bude snazn|a posto|an|a, |er |e sreca ko|a prozaz
z sv|esnost Krsne devoc|skog suzen|a toko mocna da osoba uz n|u
dobva sva druga savrsenstva regoznost, gospodarskog razvo|a, os|etnog
uzvan|a, pa cak dostzan|a osoboden|a od mater|anog posto|an|a. Har-
bhakt-sudhodaya
Octo |e, doduse, to da ce bhakta da|e ponekad razmatrat mogucnost da
kroz mater|ane ze|e postane sretan, sve dok ne dostgne neoka|ano
devoc|sko suzen|e. Narottama dasa Thakura usporedu|e osoboden|e (mukt)
mater|ano os|etno uzvan|e (bhukt) s dv|ema v|estcama ko|e progone
uv|etovanu dusu. U drugo| p|esm, Narottama |nanu (ze|u za nedevoc|skm,
ozofskm znan|em) karmu (ze|u za mater|anm stecevnama kroz rad)
usporedu|e s "dvama vrcevma otrova". Na ko| nacn bhakta ustra|e u
odo|evan|u mater|anm ze|ama cak pr|e nego sto |e u potpunost skusto
vs ukus spontane sv|esnost Krsne?
Odgovor |e tapasya, strogost. Pshooz atest odbacu|u ovu de|u o
samosuzdrzavan|u, ako n na|man|e ne razum|u sto |e ona. On zagovara|u
potpunu sobodu, ako |e de|a sobode u vez s t|eom sm|esna. Nase |e
t|eo prmorano postvat mnoge prrodne zakone, pa ako t|eesne d|eatnost
podvrgnemo moranm nacema sv|esnost Boga, to n|e neprrodno, barem
za |udsko bce. Sv prm|en|u|u naceo samosuzdrzavan|a kako b postg vs
c| povezan sa srecom, cak kad se rad o obcnm mater|anm c|evma.
Na prm|er, pac|ent se prstane prdrzavat |ecnckh uputa o tomu da ne
sm|e putovat |est odredenu hranu ko|a mu se svda. L|ecnk ne potsku|e
normanu osobnost pac|enta. Naprotv, pac|ent ce, s|eden|em |ecnckh
ograncen|a, ponovno doc u svo|e normano stan|e za uzvan|e. Na pos|etku,
nase |e normano stan|e duhovno; treba bsmo zv|et v|ecno u bazenstvu
znan|u. A, u obo|eom stan|u, msmo da smo ovo t|eo. Posto|e dv|e vrste
srece: preyah, trenutna, sreyah, konacna. Zreo |udsko bce zanemart ce
preyah da b postgo sreyah. Na prm|er, d|eca se zee po c|e dan grat;
kad b se n|h ptao, nkad se ne b obrazovaa u sko. Ipak, mad se student
ponekad odrce trenutnog zadovo|stva vecern|eg druzen|a kako b uco
napredovao u obrazovan|u. Strogost su takve. M smo uv|etovan tme da
cnmo d|ea ko|a su suprotna sv|esnost Krsne, a kad |ednom dob|emo cak
mao znan|a z sastra, znamo da |e |udsk zvot nam|en|en za nesto vse od
pukog zvotn|skog uzvan|a. Zato, korstec svo|u dobru ntegenc|u,
vadamo umom os|etma da bsmo dostg vs c|. Strogost su potrebne
da bsmo dostg procsceno stan|e sv|esnost ko|e |e, opet, potrebno da
bsmo dostg transcendentanu srecu. Ako se ne mozemo odrec os|etnog
uzvan|a suzt Krsnu, ne mozemo postat sobodn.
A, Srmad-Bhagavatam nam sav|etu|e da se, cak dok smo |os u
uv|etovanom stan|u, posvetmo devoc|skom suzen|u: akamah sarva-kamo
va moksa-kama udara-dhh tvrena bhakt-yogena ya|eta purusarh param
"Bo da |e pun mater|anh ze|a, bez kakvh mater|anh ze|a da ze
zadovo|stvo, ona| tko ma sroku ntegenc|u po svaku c|enu mora
obozavat vrhovnu c|enu, Bozansku Osobu." (Bhag. 2.3.10) Scan sth z
Drugog pogav|a Srmad-Bhagavatama (2.1.11) - etan nrvdyamananam -
kaze da ce osoba, cak ako ma mater|ane ze|e zud za osoboden|em,
doc na vs stupan| zahva|u |uc p|evan|u Krsnnog svetog mena. Gospodn
Catanya u Svo|o| Sksastak potvrdu|e da ce p|evan|e Hare Krsna uvecat
ocean transcendentanog nektara za ko|m uv|ek zudmo.
Rupa Gosvam opsu|e da bhakta u pocetku proaz kroz redovne stupn|eve:
v|eru, druzen|e s bhaktama, prman|e nc|ac|e od duhovnog ucte|a,
odrcan|e od osh navka, posto|anost , napos|etku, ruc odnosno ukus.
Iskren bhakta progresvno automatsk doaz na ova| stupan|. Nakon ruc|a,
doaz do vseg zanosa te vezanost bhave preme. Stoga bhakta nema
zam|erke strogostma; on se vo|no trud da nadde svo|u nzu prordu. Nsta
se vr|edno ne postze bez truda, a sv|esnost Krsne |e na|vr|edn|a stvar.
Bhakta prma ogromnu pomoc od duhovnog ucte|a Krsne u srcu. Krsna
obecava: "Onma ko| me uv|ek suze s |ubav|u da|em ntegenc|u
zahva|u|uc ko|o| mogu doc Men." (Bg. 10.10) Gospodn takoder ponekad
som pomaze neoducnom bhakt. Ako bhakta skreno ze dostc |ubav
prema Bogu, a stovremeno ma snazne mater|ane ze|e, Gospodn Krsna
se ponekad u to upete. yasyaham anugrhnam harsye tad-dha nam sanah
tato 'dhanam tya|antyasya sva-|ana duhkha-duhkhtam "Kad os|ecam
posebno mostvu skonost prema nekome, postupno mu oduzmam sve
mater|ane pos|ede. N|egov pr|ate| rodac tad odbacu|u tog sromaska
b|ednka." (Bhag. 10.88.8 )
Dv|e razne napretka u devoc|skom suzen|u su sadhana bhakt;
prdrzavan|e prava propsa z obaveze prema duhovnom ucte|u, te
raganuga bhakt, napredan stupan| spontanog suzen|a Krsn s |ubav|u.
Vazno |e zam|ett da su sv, pa cak pocetnck stupn|ev uk|ucen u bhakt.
Bhakt se moze usporedt s mangom ko| |e na pocetnom stupn|u zeen, a
kad dozr|e, zreo |e ukusan. Medutm, cak kad |e nedozro, mango |e da|e
mango. Scno tomu, sva |e bhakt apsoutna pod vodstvo cstog bhakte cak
se pocetnk moze zaokupt cstm devoc|skm suzen|em. Ako se ze|ezna
spka posto|ano drz u pamteco| vatr, spka ce s vremenom posta|at sve
top|a dok se ne uzar. Tad ce d|eovat kao vatra. Na scan ce nacn sv ko|
se posvete ovastenom procesu devoc|skog suzen|a postupno odbact svo|
azan denttet vd|et sebe kao v|ecnog Krsnnog sugu. Cak t|ekom
probnog razdob|a, prm|ena os|eta uma u suzen|e Krsn spasava bhaktu
od mater|anh ze|a.
Ntko ne b trebao krtzrat bhaktu pocetnka ko| se, ako |os uv|ek n|e u
potpunost osoboden od v|estca bhukt|a mukt|a, skreno trud protv
takvh ze|a pokusava doc na raznu pune sv|esnost Krsne. Buduc da on
skreno pokusava suzt Krsnu, bo| |e od mnogh otpr|e usavrsenh ozofa
spekuatora ko| nema|u devoc|e. On zvrsava pravu funkc|u |udskog zvota
tako |e vec zvo|evao pob|edu. Rupa Gosvam kaze da |e ntenzvna ze|a
c|ena za cstu |ubav prema Krsn. Zbog toga |e potrebno vr|eme trud. No,
skrenom praktkantu usp|eh |e za|amcen, a sve sto cn n|egova |e tra|na
dobt.
1#. Bhakta je indi.erentan prema
materijalnim posjedima, aniha
Ponekad ce odredena odka vasnave doc u prv pan zas|at, kao sto se
nocu prvo zna po|avt |edna zv|ezda, a potom ostae. U drugo| prc,
zatrebat ce po|avt ce se neka druga odka. A ponekad se, kao pro|etn cvat
staba, mnoge mogu pokazat od|ednom. Cst |e bhakta sposoban skazat
|ednu odku za drugom, ne kao predstavu, vec onako kako |e potrebno
t|ekom suzen|a Krsn vasnavama. A sve transcendentane odke doaze
prrodno, bez odvo|enog truda, kao ntegran do n|egove sv|esnost Krsne.
U bhaktnom prkazvan|u ovh odka ne bsmo treba zaht|evat dos|ednost
ko|a |e u skadu s mater|anm standardma. N|egova krotkost ne znac da s
vremena na vr|eme ne moze postat srdt. Nevezanost ne znac da u suzb
za Krsnu ne moze skorstt mater|ane stvar. On |est dos|edan, a ne
ograncen. Sve d|eatnost bhakte dos|edne su n|egovom cstom,
neoka|anom, devoc|skom suzen|u Krsn. Odka anhe, ndferentnost prema
mater|anm pos|edma, |os |e |edan do vasnavnog ob|a. On ne mora
st|ecat stvar, |er |e vec zadovo|an u devoc|skom suzen|u. Bhakta ce
skorstt mater|ane stvar prkom suzen|a Krsn, a nece postat vezan za
n|h nt ovsan o n|ma. On Krsnu moze suzt s m|unma doara, podzat
gradevne 1 na veko tskat teraturu o sv|esnost Krsne; a cak ako nema
nsta mater|ano na raspoagan|u, moze Ga suzt samo p|evan|em Hare
Krsna.
Ova |e odka |epo opsana u prc o na|star|em cov|eku. B|ase |ednom |edan
mudrac ko| |e bo tako star da se |edva mogo zracunat koko godna ma.
Receno |e bo da ce zv|et sve dok mu ne spadne svaka vas s t|ea, a tek
b mu |edna vas spaa t|ekom |edna Brahmnog zvota (311 b|una 40
m|ard godna). Mudrac |e bo vro ma|av, pa |e n|egov zvotn v|ek bo
nezracun|v. |ednog su mu dana prs ucenc, zeec za n|ega zgradt neko
skonnste. "Ucte|u," rek su, "nsta te ne stt od sunca kse dok ovd|e, na
oba r|eke Gange, p|evas Hare Krsna. Sm|emo t sagradt |ednostavnu
kobcu?" Mudrac |e odvrato: "Ne. Ova| |e zvot prvremen." Zbog
prvremenost zvota u ovom mater|anom sv|etu, bhakta transcendentast
zanemaru|e "pos|ede" ko|e ce pr|e kasn|e morat ostavt za sobom.
Dake, ovo |e teme| n|egove ndferentnost prema mater|anm
stecevnama. Sama r|ec " mater|ano' ukazu|e na prvremenost. A, na
pos|etku, mater|ane se stvar gube smrcu. Medutm, kama, ze|a da se
stvar dob|u zadrze, osob ce prouzroct spastan|e roden|e za roden|em.
Bhakta |e ndferentan prema tr|umfu u osva|an|u nekog pooza|a nagrade,
a ne vo nt zazt da b kupo nesto za sebe (ako obozava kupovat za
suzen|e Krsn). On ne ze zenu, trofe| pooza|. Ne ze na svo| zd stavt
pun|enu gavu neke zvotn|e, nt cuvat suvsak od|ece, nakta posebne
hrane. Bva mater|ano sromasan, a srce mu |e ocsceno od svh mater|anh
stecevna, ako mnoge stvar korst da b suzo Gospodna. Mahara|u
Parksta, cara sv|eta, okruzvao |e veko ob|e, a ono n|e ut|ecao na
n|ega, |er |e sve korsto za suzen|e Gospodnu. No kad |e prmo obav|est o
tomu da ce za sedam dana umr|et, smatrao |e da b bo bo|e ostavt svo|u
kra|evsku paraferna|u te s|est uz Gangu bez |ea pca, susa|uc pr tom
Srmad-Bhagavatam od Sukadeve Gosvam|a.
Bhakta mora bt cvrsto uteme|en u spozna| svog duhovnog dentteta,
aharh brahmasm. On zna da n|e ovo t|eo dozv|ava zadovo| stvo
duhovne duse - brahma-bhutah prasannatma. Cvrstom uteme|enoscu u
vsem ukusu za sv|esnost Krsne povecava se n|egova odka anhe. N|ega ne
prvace mater|ane stvar, ako u svrhu propov|edan|a mora bt u dotca|u
sa zenama novcem, na|opasn|m mater|anm mamcma. |ednom |e netko
uptao Sra Prabhupadu moze , buduc da |e sannyas, zabt noz u ruku ne
os|ett pr tom bo. Sra Prabhupada |e odvrato da takav podvg n|e
savrsenstvo; zapravo, moze ga se zvest |ednostavnm uzman|em
anestetka. Rekao |e da swam zapravo znac to da cov|ek moze bt medu
|epm zenama, a da one nad n|m nema|u ut|eca|a. Bhakta samosno d|eu|
e tako sto osta|e u mater|astckom drustvu, um|esto sto se skrva na osam
da b spaso sebe; on se krece medu mater|anm drazma uznemren|ma.
Zbog toga mora mat odku anhe.
Bhakta odvazno praktcra anhu ponekad prstupa osobama ko|e su
potpuno zaokup|ene mater|anm zvotom. Ponekad s|eda s karm|em
govor mu o sv|esnost Krsne, a ponekad mu se nude mater|ane draz
mater|an probem. A on uv|ek osta|e anha, a uz to odvac os|etnog
uzvate|a od mater|anh stecevna. Sva sava mrnm vasnavama
sturanma u anh ko| zbav|a|u c|e sv|et! Kako |e cudesno Krsna
bagosovo Svo|e cste bhakte! Sto vse opsu|emo n|hove odke, to vse
vdmo da su odke vasnava nam|en|ene dobrobt drugh. Bhakte zve medu
nama da b nas pouc kako da se osobodmo nepoze|nh stvar kako da
postanemo prvucen Krsnnm otosovm stopama, gd|e su cst bakte sam
cvrsto sturan.
1$. Bhakta je utemeljen, sthira
Odke vasnave mozda se nece po|avt cm se osoba posvet devoc|skom
suzen|u, a postupno ce se razv|at uz bhaktno sazr|evan|e. Ntya-sddhe,
bhakte ko| nkad ne pada|u u uv|etovano stan|e, v|ecno pos|edu|e sve
vasnavske odke. No kad uv|etovana dusa dode u sv|esnost Krsne, mora
strp|vo suzt s vremenom ce razvt svh dvadeset sest odka. Odke
bhakte su u samo| prrod duse, pa su unutar svake osobe octu|u se kroz
proces bhakt. Kao sto sbca u seb sadrz vatru, m|eko masac, a tup noz
ostrcu kao sto ce spravnm procesom - pa|en|em sbce, buckan|em
m|eka ostren|em noza - prrodena odka zac na sv|eto, tako bhakt-yoga
razotkrva odke vasnave.
L|ubav prema Bogu dvadeset sest popratnh odka bhakte naaze se u
svakom od nas. Rupa Gosvam opsu|e postupan napredak bhakte.
Uv|etovana dusa prvo mora s v|erom (sraddhorrt) susat o Krsn. Potom se
druz s bhaktama (sadhu-sanga). Zatm prhvaca nc|ac|u od v|erodosto|nog
duhovnog ucte|a (bha|ana-krya). I, prdrzava|uc se prava propsa
devoc|skog suzen|a pod naredbama svog duhovnog ucte|a, gub ose
navke (anartha-nvrtt).
S|edeca stuba |e posto|anost, nstha, sto |e bzak snonm za sthru,
uteme|enost. Ako netko uteme|enog bhaktu zazove atestckom
mpersonastckom ozo|om, n|ega to nece uzdrmat. On smatra da su
besmsen sv zak|ucc osm sv|esnost Krsne. Nece dogodne prom|ent
svo|u ozo|u osvanut s novom teor|om o stn. U Srmad- Bhagavatamu
(6.5.14) Narada Mun suprotstav|a posto|anost bhakte s prevrt|voscu
karm|a: Neposto|ana ntegenc|a pom|esana s odkom strast u svakog
zvog bca, naku|e prosttutk ko|a m|en|a od|ecu samo da b prvuka
pazn|u. Ako se osoba u postpunost zaokup prvremenm podonosnm
d|eatnostma, ne shvaca|uc kako se to zbva, sto zapravo dobva?
Karm| svakog trena m|en|a|u svo|e zanman|e, a osoba sv|esna Krsne to
ne cn, |er |e n|ezno |edno zanman|e to da prvuce Krsnnu pazn|u tako sto
p|eva mantru Hare Krsna zv vro |ednostavnm zvotom, ne pratec
svakodnevne prom|ene mode. U nasem se pokretu za sv|esnost Krsne
pomodne osobe uce da prhvate |ednu modu - od|ecu vasnave s obr|anom
gavom takom. Ucmo h da budu cst u umu, od|evan|u |eden|u tako da
mogu bt uteme|en u sv|esnost Krsne. Kakva |e korst od m|en|an|a od|ece,
povremenog nosen|a duge kose brade, da b se drug put od|enuto
drugac|e? To n|e dobro. Vr|eme se ne b trebao tratt na takve sprazne
d|eatnost. Osoba uv|ek treba bt uteme|ena u sv|esnot Krsne s cvrstom
oducnoscu prmt |ek sv|esnost Krsne. Neposto|an bhakta pocetnk, ko| se
pod povo|nm okonostma moze bavt duhovnom praksom, zastran|u|e
suocen sa snaznm mamcma. Vedska nam pov|est govor o mudracma ko|e
su u medtac| omee |epe zene. Na pocetnckom stupn|u, bhakta moze
postat zrtvom prvacnost prema suprotnom spou. I pak nekakva nevo|a
moze potrest sab|eg bhaktu. On ko| nsu bhakte cesto napada|u bhakte
onemogucava|u m propov|edan|e. Medutm, ako |e bhakta uteme|en, nece
ostavt p|evan|e Hare Krsna cak n po c|enu vasttog zvota. Bhakte se
ponekad svada|u zmedu sebe, a to |e |os |edno obeshrabren|e ko|e sabog
bhaktu moze odvuc od toga da s|ed naredbu svog duhovnog ucte|a.
Cvrsta v|era u duhovnog ucte|a od na|veceg |e znaca|a.
Vsvanatha Cakravart nas u svo|o| Gurv-astak poucava da zadovo|t gurua
znac zadovo|t Krsnu, dok guruovo nezadovo|stvo znac gubtak cvrstog ta
u duhovnom zvotu. Ona| s km guru n|e zadovo|an, gub svo| sgurn sm|er
te besc|no uta poput broda bez korma. Bez cvrste v|ere u duhovnog
ucte|a, osoba ne moze bt sthra. Razmatra|c svo| dug prema duhovnom
ucte|u, Prahada Mahara|a kaze: "Zapadao sam na put obcnh |ud, a mo|
me |e duhovn ucte|, Narada, spaso. Kako bh ga kad mogao ostavt?"
Bhakta |e uteme|en u ozo| o Apsoutno| Istn, ne samo nteektuano vec
z |ubav. I kao sto |e bhakta usredotocen samo na Krsnu n na koga
drugoga, tako |e Krsna usredotocen samo na Svog bhaktu. "Cst |e bhakta
uv|ek u dubn Mog srca |a sam uv |ek u srcu cstoga bhakte. Mo| bhakte
ne zna|u n za sto do za Mene, nt |a znam za koga osm za n|h." (Bhag.
9.4.68.)
Krsna |e tako usredotocen na Svo| odnos sa Svo|m bhaktama da nkad ne
odaz z Vrndavane, vec tamo uv|ek osta|e zaokup|en zabavama sa Svo|m
v|ecnm pratocma. Kako se bhakta moze uteme|t u ovom pooza|u? Kect
kevaaya bhaktya: tako da praktcra devoc|sko suzen|e. Treba bsmo s
vekom pazn|om nastavt sa svo|m mantran|em, susan|em suzen|em
naredbe duhovnog ucte|a kao zvotne duznost. Uteme- I|enost ce sgurno
doc na ova| nacn, redovnm praktcran|em. Kako bhakta da|e susa, sva
uv|erenost ko|a mu |os nedosta|e doc ce kao postupna spozna|a.
Kad bhakta pocetnk mantra Hare Krsna, on ne kusa potpunu srecu z
mantran|a sveth mena. No kako to da|e bude cno, octovat ce se zvorna
satkoca svetog mena. Ona| tko |e napredan u mantran|u, uteme|en |e u
ponav|an|u svetog mena kao sto |e pcea uteme|ena u skup|an|u peuda z
cv|eta - nsta |e od toga ne moze odvuc. Oducno praktcran|e mat ce
ze|en ucnak; pravna ce sadhana dovest do uteme|enost. To vr|ed za sve
odke, a ne samo za odku sthre. Mantran|e susan|e dovest ce do
stno|ubvost, mosrdnost, cstoce, predavan|a Krsn, ndferentnost prema
mater|anm stecevnama tako da|e. Kao sto ob|asn|ava Srmad-
Bhagavatam. "Sve necstoce u srcu sman|u|u se na na|man|u mogucu m|eru,
a bud se |ubav prema Krsn."
1&. Bhakta u potpunosti vlada sa est
loih
odlika, vijita-sad-%una
Duhovna dusa u mater|anom sv|etu uv|ek ma skonost da padne pod
maynu vast, ako |e nemoguce da Svevsn|a Bozanska Osoba dode pod vast
Svo|e maye, rubne|ve ponekad doaze pod mater|anu energ|u, a ponekad
su pod duhovnom energ|om, ako su cst bhakte rubne energ|e, on uv|ek
borave pod okr|em unutarn|e energ|e; tako nkad nsu podozn osm
odkama.
Kao sto kaze Bhagavad-gta (2.70). "Ze|e doaze kao sto se r|eke u|eva|u u
ocean ko| su uv|ek pun vodom, a osta|e mran. Samo ona| tko n|e
uznemren neprestanm t|ekom ze|a moze dostc mr, a ne ona| tko nasto|
zadovo|t takve ze|e." Sest osh odka su pozuda (kama), srdzba (krodha),
pohepa (obha), uz|a (moha), udo (mada) zavst (matsarya). Cst bhakta
vada tm odkama zahva|u|uc potpuno| zaokup|enost suzen|em Krsne,
ako su te odke mater|ane, mogu se skorstt u suzb za Krsnu. To ce h
preobrazt. Lose su odke zopacen odraz odka ko|e u zvorno cstom
stan|u posto|e u duhovnom sv|etu. Narottama dasa fhakura pse, kama
krsna-karmarpane: "Pozuda se moze preobrazt u |ubav prema Krsn."
U Srmad-Bhagavatamu (7.1.31) Narada Mun obav|estava kra|a Yudhsthru
na ko| se nacn Gospodn Krsna moze suzt tako da se mater|ane odke
preobraze u devoc|sko suzen|e: Drag mo| kra|u Yudhsthro, Krsnnu su
most gop|e dobe zahva|u|uc svo|m pozudnm ze|ama, Kamsa
zahva|u|uc svom strahu, Ssupaa drug kra|ev zahva|u|uc zavst, Yadu
zahva|u|uc obte|skom odnosu s Krsnom, v, Pandave, zahva|u|uc svo|o|
veko| prvrzenost Krsn, a m, bhakte opcento, zahva|u|uc svom
devoc|skom suzen|u. Razmotrmo svaku od sest osh odka na ko| nacn
bhakta n|ma vada tako sto h uk|ucu|e u suzen|e Krsn.
1. /ouda, kama. Predstavnk |e pozude spona ze|a. Gop|e su Krsn
prstupe kao pre|epom madcu, a pak znamo da |e to potpuno suprotno
mater|ano| pozud. Opomenut smo da ne oponasamo gop|e. Kako onda m,
ko| pokusavamo praktcrat csto devoc|sko suzen|e, mozemo shvatt
pozudu u suzb za Krsnu? Bhagavad-gta (7.11) kaze, dharmavruddho
bhutesu kamo sm. "|a sam seks ko|m se ne krse reg|ska nacea." Kad |e
kama ovadana, n|e nezakonta moze se korstt za suzen|e Krsn.
U pocetku mater|ane ze|e mogu posto|at, a kad |e seks reguran kad se
korst za suzen|e Gospodnu, posta|e transcendentaan. Prabhodananda
Sarasvat navod prm|er zm|e ko|o| su ukon|en otrovn ocn|ac. Sam poged
na otrovncu bud vek strah, a ako su zm| ukon|en ocn|ac, ona presta|e
bt strasna. Scno tomu, neovadana os|eta usporedu|u se s otrovncama
ko|e grzu ako nsu be provocrane. No gr|eh bva skor|en|en z sponh
d|eatnost kad bhakta svo|e t|eo korst kao orude za Krsnu. Osm gop|a,
Krsn |e Kub|a prsa s pozudnm os|eca|ma. Ze|ea |e suzt Krsnu tako sto
Mu |e ponuda svo|e t|eo. Medutm, cm su |e dotaknua Krsnna otosova
stopaa, n|ezna zagadenost pozudom |e nestaa. Scno tomu, domorotkn|e
z sume Vrndavane prse su Krsn zdaeka.
Srmad-Bhagavatam opsu|e da su be toko pozudne da h n|e mogo
zadovo|t cak n to sto su m vastt |ubavnc dodrva grud. A kad su na
tu ugedae tragove kunkume s Krsnnh otosovh stopaa, tom su prasnom
pospae svo|e grud tme |e n|hova pozuda ba zadovo|ena. Takv su
os|eca| sasvm sgurno transcendentan, |er se sv|etovna pozuda ncm ne
moze zadovo|t. U Bhagavad-gt (3.37) Ar|una pta sto nagon cov|eka da
cn gr|esna d|ea, cak protv svo|e vo|e. Krsna odgovara: "To |e samo
pozuda, Ar|una, ko|a nasta|e zbog dodra s mater|anom gunom strast
kasn|e se probrazava u srdzbu. Ona |e sveprozdruc gr|esn nepr|ate| ovoga
sv|eta."
Pozuda |e zvorna |ubav ko|u duhovna dusa os|eca za Krsnu, nakon sto bva
onecscena dodrom s odkom strast. Kao sto se m|eko u dodru s ksem
tamarndom pretvara u |ogurt, tako se prema (|ubav prema Bogu) "ukse" u
kamu. Kad |ve pogresno zee va stto os|etno uzvan|e, Krsna m dopusta
da dodu u ova| mater|an sv|et preuzmu razcta mater|ana t|ea. A
pozuda nkad ne moze zadovo|t dusu |vu. Tek kad svo|u ze|u ponovno
prenese na suzen|e Krsn, ponovno ce kusat v|ecno bazenstvo. |va cak
dok |e u mater|anom sv|etu moze ozv|et svo|u cstu ze|u, ako, zahva|u|uc
most duhovnog ucte|a vasnava, utvrd svo| odnos s Krsnom. Kad se |va
|ednom posvet devoc|skom suzen|u pod uputama duhovnog ucte|a,
n|ezna se pozuda pretvara u |ubav. Csta prsutnost Krsne ukan|a sve
necstoce. Devoc|sko se suzen|e moze usporedt sa suncem. Sunce |e tako
mocno da kad obas|a nesto necsto - prm|erce, okvcu mokrace - ono to
necsto m|esto sterzra.
Naveo sam prm|ere osoba ko|e su se procste u dodru s Krsnom t|ekom
N|egove e na ovo| zem|, a kako mozemo ocekvat da cemo bt toko
sretn te se sam procstt na st nacn? Odgovor |e da u Krsnnu u
mozemo uc susan|em z ovastenh zvora. Medutm, ako se o N|emu susa
na neovasten nacn, to moze dovest do toga da se postane prakrta-
saha|ya. Prakrta-saha|ya |e zopacn obk vasnavzma u ko|em se praktkant
pokusava prbzt Krsn dok |e da|e zaokup|en sv|etovnm seksom.
No kad se krsna-a susa z pravog zvora, ona ukan|a sv|etovnu pozudu
bud duhovnu ze|u da se o Krsn cu|e sve vse vse. Susan|e o Krsnnm
zabavama s gop|ama u pesu ras speccan |e |ek za pozudu. Zaokup|a|uc
se obozavan|em Bozanstva u hramu, bhakta takoder moze prstupt Radh
Krsn u skadu s naredbom duhovnog ucte|a.
2. Srd!a, krodha. Pozuda nkad ne moze bt zadovo|ena zato |e s|ed
srdzba. Srdzba s|ed pozudu nak mademu bratu. Zapavs u neobuzdan
b|es, osoba moze ubt cak na|bo|eg pr|ate|a dragog rodaka. Kad se
srdzba prosr, bva zagadeno c|eo t|eo. A srdzba se takoder moze
skorstt u suzb za Krsnu, tako da se usm|er na Krsnne nepr|ate|e. Savan
prm|er |e Hanuman, ratnk-suga Gospodna Rame, ko| se boro protv
Ravannh snaga. Gospodn Catanya |e takoder skazao transcendentanu
srdzbu kad |e cuo da su |aga Madha napa Gospodna Ntyanandu.
Devoc|ska srdzba stoga moze poprmt obk borbe. Bhakta ko| |e ksatnya
ne moze podn|et da Gospodnov bhakta neduzna osoba budu poz|eden.
Mahara|a Parkst |e tako postao srdt vd|evs sudru ko| |e tukao kravu.
Ar|una n|e bo srdt zbog toga se n|e mogao bort na bo|nom po|u
Kuruksetr. Krsna |e pomocu Svog propov|edan|a potaknuo Ar|unu na borbu
u transcendentano| srdzb. Bhakta moze srdzbu usm|ert prema aznm
guruma drugma ko| zavode |ude na krv put. Kad bhakta cu|e osu
propagandu protv devoc|skog suzen|a, moze napsat canke protv demona
aktvno propov|edat na drug nacn. Neobav|esten hndus ponekad mse
da sadhu nkad ne moze pokazat srdzbu. Takve osobe ne razum|u
transcendentanu srdzbu.
Dakako, srdzba ne b sm|ea bt neovadana nt se n|ome sm|e korstt da se
pob|e uvreda prema samome seb. |ednom |e neka zm|a, susrevs se s
Naradom Mun|em, postaa vro mrna. No kad su d|ecac z sus|ednog sea
nacu o nenasnost zm|e, poce su |e gadat kamen|em. Kad se zm|a
pozaa Narad da |e n|ezno nenas|e prouzroco te napade, Narada |e
sav|etovao zm| neka ostane mrna, a da se podgne pokaze svo| kobuk te
tako da prepas d|ecake. To |e prm|er kako se korst ovadana srdzba.
Srdzbom va|a ovadat korstt |e samo u suzen|u Gospodna.
Ponekad ce ucte| pokazat srdto ce ucnt srdt pokret da pouc ucenka.
On poucava kroz |ubazne r|ec, ohrabren|e, a povremeno kroz pr|ekore
prkaz srdzbe. A ta |e srdzba ovadana; srdzba se moze korstt samo u
devoc|skom suzen|u. Srdzba se takoder octu|e u vro naprednom stupn|u
devoc|skog suzen|a kao vrsta zanosne vezanost za Krsnu; mnog prm|er
toga naaze se u Nektaru devoc|e. Kad se Krsna |ednom sa Svo|m
pr|ate|ma vrato z sume Vrndavane, d|ecac pastr su ma|ku Yasodu
obav|est da |e Krsna sam otsao u sumu Taavanu ubo Dhenukasuru. Kad
|e ma|ka Yasoda cua kako su d|ecac zamo Krsnu da sam pode na tako
opasan poduhvat, postaa |e uznemrena te h |e srdto pogedaa.
Drugom prkom, kad |e na skupu Ra|asuye demon Ssupaa uvr|edo Krsnu,
Krsnn rodak Nakua srdto |e odgovoro: "Ako tko sm|e Krsnu, ovd|e kao
Pandava z|av|u|em da cu mu |em udart |evom nogom pogodt ga
svo|m str|eama ko|e su |ednako dobre kaoyamadanda, Yamara|no zezo!"
. /ohlepa, lo!ha. Pohepna osoba ze prkupt sto vse toga za sebe -
puno vse nego |o| |e zapravo potrebno. Ops|ednuta uzman|em za sebe,
doaz u sukob s drugma nema most prema n|ma. Iz pohepe, |edna
nac|a dopusta da m|un |ud u drugm d|eovma sv|eta umru od gad.
Pohepn |ud |edne nac|e uzma|u puno puta vse hrane gorva nego m |e
neophodno, dok drug toga uopce nema|u. Tako pohepa moze postat veko
zo. No, buduc da |e bhakta pohepan za tm da sve skorstt za zadovo|stvo
Svevsn|e Bozanske Osobe, n|egova pohepa cn dobro svma. Bhakta ze
c|e sv|et pod Krsnnm otosovm stopama. On ze da sve pae duse, a ne
samo on, stanu pod okr|e uputa n|egovog duhovnog ucte|a. On ze da se
sto vse |ud okup pred Bozanstvom Krsne n|e zadovo|an sve dok |os toko
|ud n|e predano Krsn. Posto| zreka da ce se vasnava, ako mu date m|un
doara, s|edeceg dana ponovno nac na vasem pragu. A kad ga uptate:
"Gospodne, zasto ste se vrat? |os |ucer sam vam dao m|un doara", on ce
vam odgovort: "Da, na tome vam puno hvaa. A vec sam h potroso na
suzen|e Krsn. Mozete m, mom vas, dat |os?"
Cst bhakta moze potrost bo ko|u kocnu novaca na Krsnu. Krsna |e
neograncen , pos|edncno, moze se zdat neograncen bro| kn|ga,
neograncen se bro| hramova moze otvort sve se gradanske d|eatnost
mogu skorstt za sav|en|e Svevsn|e Bozanske Osobe. Takva medtac|a o
nacnma na ko|e se sve moze skorstt za suzen|e Krsn vrsta |e pohepe, a
ta |e pohepa transcendentana bagotvorna za c|e sv|et. Ze|a da se sv z
svemra spase od pakenskog spastan|a n|e mater|ana emoc|a. Bhakta s
nkad ne moze pronac dovo|no suzbe. Dvadeset cetr sata na dan n|e mu
dosta za suzen|e Krsn. Bhakta ze da|e sve vse vse ctat o Krsn, ze
da|e propov|edat.
A, pr tom ne ze pohepno monopozrat devoc|sko suzen|e; naprotv, on
razum|e da |e ono neogranceno. Ze da ga drug prhvate, kao sto ga sam
ze sve vse vse. U svo|o| ambcozno| ze| da suz Krsnu, bhakta ponekad
nt |ede nt spava. Ta transcendentana pohepa za suzen|em Krsn vrhunac
dostze u auyamu, ntenzvno| zudn| za suzen|em Krsn. Sra Prabhupada u
Nektaru devoc|e pse da bhakta toko snazno treba ht|et suzt Krsnu da b
za tm trebao pakat. Kad |e osoba zaokup|ena u ntenzvno| zudn| za
suzen|em, ne posto| mogucnost za po|av|van|e mater|ane pohepe.
#. 0luzija, moha. Gavna uz|a uv|etove duse |est to sto svo|e t|eo smatra
|astvom, a mater|an sv|et svo|m domom. Ta ce ga uz|a ubt, kao sto
zvotn|a u pustn| pogba trcec prema vod u fatamorgan.
Ona| tko ne zna za Krsnu, tko sebe smatra apsoutnm, u potpuno| |e uz|
zbog toga |e n|egov |udsk zvot osuden na propast. No kad osoba dode na
stupan| da v|erno susa o Krsn, s razum|evan|em da |e Krsna Svevsn|, a da
su sva zva bca N|egov scusn d|eov, kako se moze naazt u uz|?
Bhakta ko| ma v|erodosto|na duhovnog ucte|a trebao b mat znan|e bt
osoboden pogresnh predodzb. Kad su Krsnna ucen|a z Bhagavad-gte
prosv|eta Ar|unu, on |e obznano, nasto mohah: "Mo|a |e uz|a nestaa."
Medutm, posto| transcendentana uz|a poznata kao yoga-maya.
Zahva|u|uc yoga-may osoboden bhakta moze mst da |e postao Krsnn
rodte|. Krsn zasttnk n|e potreban, a pak prhvaca ma|ku Yasodu kao
Svo|u zasttncu grdte|cu.
Kad |e kao d|ete Krsna pao u r|eku Yamunu, n|egov |e otac, Vasudeva, bo u
uz| strasne t|eskobe zbog Krsne. Krsna se n|e mogao zb|a utopt u r|ec,
a Vasudeva |e postao ud od t|eskobe sto |e bo zraz |ubav prema N|emu.
Krsnn pad u vodu bo |e N|egovo ureden|e pomocu ko|eg |e povecao ocnske
os|eca|e Svog bhakte. Krsna |e toko vezan za Svo|e cste bhakte, gop|e, da
h nkad ne moze zaboravt nt odbact, pa pak m u |ubavnm razm|enama
dopusta da d|eu|u kao napustene |ubavnce, samo da b povecao n|hov
uzvsen os|eca| odvo|enost od N|ega. Te razm|ene yoga-maye nsu stvarna
stan|e ops|ene, nego pov|er|ve zabave zmedu Svevsn|eg Gospodna
N|egovh v|ecnh pratoca. One su konacna stvarnost, a se ne octu|u svm
bhaktama.
$. 1udilo, mada. Kad osoba razms|a o predmetma os|eta, u n|emu se
razv|a ze|a. Potom posto|e srdta, sto vod to uzornog stan|a pomracen|a
pamcen|a. U ekstremnm suca|evma uda, osob otkazu|u cak t|eesne
funkc|e te posta nak b|c dv|o| zv|er. No sve su uv|etovane duse, cak
one ko|e proaze kao prsebne, man|e vse ude. Kao sto |e opsano u
Srmad-Bhagavatamu (5.5.4.): nunart pramattah kurute vkarma yad ndrya-
prTtaya aprnot na sadhu manye yata atmano "yam asann ap kesada asa
dehah Kad netko smatra da |e os|etno zadovo|stvo c| zvota, sasvm
sgurno posta|e ud za mater|astckm zvotom te bva zaokup|en raznm
vrstama gr|esnh d|eatnost. On ne zna da |e zbog svo|h prosh ned|ea vec
prmo t|eo ko|e |e, ako prvremeno, uzrok n|egove b|ede.
Zapravo, zvo bce n|e trebao dobt mater|ano t|eo, a ono mu |e
dod|e|eno rad os|etnog uzvan|a. Zbog toga drzm da ntegentnom
cov|eku ne prc ponovo se zaokupt os| etnm uzvan|em zbog ko|eg
dobva |edno mater|ano t|eo za drugm. Gorn| sth, ko| |e zgovoro
Gospodn Rsabhadeva, opsu|e da ono sto potce na udo |est os|etno
zadovo|stvo. Zbog neovadanh os|eta, |ud su spremn zakat kavu ubt
d|ete u ma|cno| utrob. Do ub|an|a doaz u ratno doba, u udu
naconazma. Zbog svo|h udh d|ea u svrhu os|etnog uzvan|a, |ud se
mora|u set z |ednog t|ea u drugo. Ludost |e ovo t|eo prhvatt kao |astvo,
|er ce u trenutku smrt nestat sve za sto smo zv|e.
&. 2avist, matsar"a. Prema Canaky Pandt, nsta n|e gore od zavdnog
cov|eka. Zm|a se smatra vro zavdnm stvoren|em, |er bezrazozno napada
druge zvotn|e. No zm|u moze potcnt krotte| zm|a, dok zavdnm
cov|ekom ntko ne moze ovadat. Zavdna |e osoba nesretna kad vd tudu
srecu, a radu|e se tudm neusp|esma. Medutm, kad se osoba posvet
devoc|skom suzen|u, gub ta| otrovan stav; posta|e ponzna ze suzt
Krsnu. Medu bhaktama ponekad posto| duh nat|ecan|a, a on su na kra|u
medusobno dobronam|ern ne uznemrava|u Krsnu. Sra Prabhupada |e zato
rekao da u duhovnom sv|etu zavst ne posto|. Ssupaa |e prstupo Krsn sa
zavscu, a se u dotca|u s N|m procsto. Medutm, ne sav|etu|e se da m
pokusamo postat osoboden tako da zavdmo Krsn.
Sra Prabhupada |e ob|asno da osoboden|e ko|e dobva|u demon n|e
na|vse: Karhsa drug Krsnn nepr|ate| stop su se s posto|an|em
Brahmana, a zasto b Krsnn pr|ate| bhakte dob st pooza|? Krsnn
bhakte dostzu Gospodnovo drustvo kao N|egov stan pratoc, bo u
Vrndavan na panetma Vakunthe. Srmad-Bhagavatam 7.1.31., smsao
ako sam opsao na ko| nacn bhakta moze ovadat sesterm osm odkama
tako sto h uk|uc u suzen|e Krsn, |edno drugo mo|e ptan|e da|e sto|: "Sto
bhakta cn, ako os|eca potrebu za nekom osom odkom u n|eznom
mater|anom obku?" Kad se to dogod, moramo prm|ent samoovadanost.
Kad |e Bhrgu nam|erno zanemaro ukazat pocast gospodaru Brahm da b
skusao hoce se on rasrdt ne, gospodar Brahma |e postao srdt, a
gotovo |e odmah potom ovadao srdzbom pomocu svo|e ntegenc|e.
Krsna takoder sav|etu|e da u praktcran|u yoge osoba mora stano dovodt
nestaan um pod vast vseg |astva. Sposobnost vadan|a osm odkama
krter| |e za gosvam|a, onoga tko vada os|etma. Bhakta mora stec snagu
ko|om ce ze|ama za mater|anm stvarma kazat "Ne!" Gosvam|u |e
suprotan godasa, ona| tko suz vastta os|eta. Sto god mu |ezk genta|e
narede, godasa posusno zvrsava. No godasa ne moze bt bhakta. Kad |e
Hranyakaspu uptao svog sna, Prahadu, kako postat sv|estan Krsne, on |e
odgovoro da |e to nemoguce. Hranyakaspu n|e mogao postat bhakta zbog
svo|h neovadanh os|eta. Vadan|e os|etma ne bva omoguceno n suhm
suzdrzavan|em nt mehanckm obuzdavan|em, nego transcendentanm
znan|em (|nanom) transcendentanm ukusom (v|nanom).
1'. Bhakta jede samo koliko je
neophodno, mita !huk
Kad b osoba od svh dvadeset sest odka praktcraa samo ovu, ne b
postaa cst vasnava. Zbog toga bsmo "mta bhuk" mog smatrat man|e
btnom odkom. No, s druge strane, ako bhakta na nek nacn ne usp|e
praktcrat mta bhuk, to b moga bt ozb|na pogreska. Ova odka stoga
n|e nevazna, pa |u |e Catanya Mahaprabhu uk|uco u Svo| pops. Bhagavad-
gta (6.16.) postav|a standard |eden|a za bhaktyog|a: "Osoba ne b trebaa
|est prevse premao." Sto znac |est prevse premao? To |e ndvduana
stvar ko|a |e u skadu s vecnom po|ednog t|ea. Svatko moze skreno
os|ett kad po|ede dovo|nu kocnu potrebnu za snagu prehran|van|e.
|ednom sam uptao Sra Prabhupadu ko|a |e kocna hrane spravna, a on |e
odgovoro: "Po|ed onoko koko mozes ako probavt." Takoder |e ctrao
zdravorazumsku posovcu: "Moguce |e pocnt dv|e greske prkom |eden|a.
|edna |e da se po|ede prevse, a druga |e da se po|ede premao. Ako vec
moramo pogr|est, bo|e |e po|est premao." |os |edna posovca ko|u |e
navodo Sra Prabhupada: "D|ete ne moze po|est prevse; starac ne moze
po|est premao."
U skadu s |ogckm ovadavan|em os|eta, |ezk, zeudac spon organ
naaze se u ravno| n| svma |e moguce vadat, ako se ovada |ezkom. Ako
|e |ezk neovadan, osoba ce |est prevse. Zeudac ce mu bt preopterecen,
pa ce prtskat na genta|e, pa ce rezutat bt veka potreba za seksom.
Bhakta uv|ek |ede krsna-prasadam, ostatke ponude Krsn. Ipak, pravo mta
bhuk da|e vr|ed, kao sto Sra Prabhupada b|ez u Nektaru poducavan|a:
Medutm, ako netko prhvat prasadam samo zbog n|egovog ukusa, pa se
zato pre|ede, takoder bva zrtvom pokusa|a da udovo| proht|evma |ezka.
Sr Catanya Mahaprabhu nas |e poduco da zb|egavamo ukusna |ea cak
kad |edemo prasadu. Ako ukusna |ea ponudmo Bozanstvu s nam|erom da
takvu nu hranu sam po|edemo, uk|ucen smo u pokusa| da udovo|ma
proht|evma |ezka. Ako prhvatmo pozv bogatasa s de|om da cemo dobt
ukusnu hranu, takoder pokusavamo udovo|t proht|evma |ezka.
Upadesamrta, Prv sth, smsao |edna od svrha proucavan|a odka vasnava
|est vodstvo u devoc|skom suzen|u. Zbog toga su upozoren|a vezana uz
pre|edan|e prasadamom btna treba h se prdrzavat. Ako pre|edan|e stvara
probavne smetn|e, pret|erano spavan|e, spono uznemren|e, onda |e
octo da bhakta mora sman|t kocnu hrane. To |e prakcno korsten|e
ntegenc|e. Bhakta svo|u ntegenc|u treba korstt zato da prevada porve
os|eta uma. Ako znam da mo| um od mene traz nesto ose, trebao bh se
od toga suzdrzat prm|en|u|uc ntegenc|u. Pravna nas ntegenc|a moze
vodt onda kad od duhovnog ucte|a Nadduse dobvamo upute. Zbog toga
se mozemo suzdrzat od pre|edan|a - z strogost , konacno, z zanosne
unesenost u sv|esnost Krsne.
U Catanya-cartamrt posto| naoko protur|ecan ops vasnavnog |eden|a.
Krsnadasa Kavra|a opetovano zapsu|e da b Gospodn Catanya naredvao
Svo|m bhaktama neka se na|edu "do gra". Ponekad b bhaktama vasttom
rukom posuzo veke kocne prasadama. U Catanya-cartamrt, zm|ena
davan|a prman|a prasadama octo |e vazna zabava zmedu Gospodna
N|egovh bhakta, prepuna |ubav. Katkad b bhakte pun |ubav potak
Gospodna da po|ede veke kocne prasadama. U pokusa|u da shvatmo ova|
fenomen, pomoc ce nam |edan Sra Prabhupadn zraz: "U sv|esnost Krsne,
gostt se |e postt, a postt |e gostt se."
Drugm r|ecma, bo da se gost da post, bhakta ma st c|: suzen|e
Krsn. Ako Gospodn Catanya duhovn ucte| osobno posuzu|u prasadam,
bhakta ne moze na teme|u prava propsa odbt da |ede. A u
svakodevnom zvotu, bhaktu ne b trebao zanmat pret|erano |eden|e.
Raghunatha dasa Gosvam savan |e zato sto |e u Panhat|u u Bengau
posuzo veku gozbu Gospodnu Ntyanand vasnavanama. A on |e savan
po tome sto |e vastto |eden|e sman|o na ekstreman mnmum. "|edte
obno," obcavao |e rec Sra Prabhupada, "a ne prevse."
1(. Bhakta nije opijen, apramatta
Apramattah |e suprotnost pramattahu, sto znac udost. Mater|ast |e ud, |er
d|eu|e prema proht|evma os|eta, bespotrebno se prs|ava|uc da nastav
sa svo|m krugom roden|a smrt. No bhakta |e apramattah, prseban. Sra
Prabhupada |e tu r|ec preveo kao "neop|enost", sto se narocto odnos na
ntokskac|u. Osoba ntokscrana, prm|erce, akohoom, gub svo|u
uravnotezenost te posta|e preos|eca|na, nasna nesuvsa.
U me duhovnog zvota, netko se ponekad hrovto preod|eva ms da |e
Isus Krst ko|a druga nkarnac|a Boga. Pogeda uprtog u da|nu, govor
cudno kod |ud stvara utsak da |e ud. Takav cov|ek mozda ma neku
prmsao da |e duhovn zvot poze|an, a bez vodstva upao |e u uz|u u me
svetackog zvota. No ona| tko |e stnsk na devoc| skom putu pod vodstvom
gurua, sadhua sastre, prseban |e. N|egova od|eca paraferna|a su
vasnavske te su, ako cudnovate neupucenma, vro ortodoksne. N|egove su
navke cste, n|egov |e govor parampara. Moze se prsebno, pa cak
dpomatcno ophodt prema karm|ma posovma z mater|anog sv|eta.
Prsebnost bhakte de, medutm, da|e od puke hadnokrvne po|ave.
Shvaca|uc svo| pooza| kao scusn do Gospodna, nema poremecen poged
prema ko|em |e on sam sredste svemra prema ko|em su os|etn uzc
zvotna svrha. Nt |e poremeceno vezan za canove obte|.
U Srmad-Bhagavatamu (2.1.4.), Sukadeva Gosvam korst r|ec "pramattah"
da opse obte|skog cov|eka ko| se ne rasptu|e o probemma zvota: tesam
pramatto ndhanam. Sra Prabhupada to prevod zrazom "prevse vezan".
Obte|sk |e cov|ek toko vezan za svo|e t|eo, d|ecu zenu da zanemaru|e
rasptvan|e o Apsoutno| Istn. Sukadeva Gosvam kaze: "ako su dovo|no
skusn, pak ne vde svo|u nezb|eznu propast." Ona| tko n|e bhakta cesto
bhaktu promatra kao udaka. Madhavendra Pur |e napsao da ce unatoc
tomu sto ga "bogat s|edbenc Mamona smatra|u udm" da|e bt posvecen
sv|esnost Krsne.
Da b se u potpunost posveto Krsn, bhakta ponekad ostav|a obecava|ucu
kar|eru, stav|a po stran doktorat napusta prvacnu d|e vo|ku, pa ga zbog
toga smatra|u udm. Zvec ozo|u prema ko|o| "buduc da |e neznan|e
bazenstvo, udo |e bt mudar", karm| ne vde nt |edan dobar razog z
ko|eg bhakta ostav|a tezn|u za srecom na mater|anom po|u. On mse da |e
mozda pshck zaknut, da |e eskapst, mozda cak da su mu spra mozak
da |e ponesto ud. Kad su rodte| |ednog Prabhupadnog ucenka prm|et
da svog sna smatra|u udm, Sra Prabhupada |e napsao ese| pod nasovom
"Tko |e ud?" Rekao |e da bhakta ms da |e abhakta ud, a karm ms da |e
bhakta ud. Ptan|e se mora razr|est ob|ektvnm rasudvan|em. Vec sam
zrekao Sra Prabhupadn za|ucak: ona| tko zv rad za prvremeno t|eo |e
ud, dok ona| tko svo|u energ|u uaze u ono sto |e v|ecno |est prseban.
U dobu Ka c|e |e sv|et ud. Prema standardu Apsoutne Istne, bhakta |e
postgao pravu ravnotezu zmedu mater|anh duhovnh duznost.
Bhaktvnoda Thakura |e ob|asno da se mater|ane duhovne duznost
mora|u zvrsavat usporedno. No, ako zvrsavan|e mater|anh duznost
ozb|no skod putu samospozna|e, onda mater|ane duznost treba uman|t.
Bhakta n|e op|en. N|e |ednostran. N|e ntokscran mater|anm
zadovo|stvma. Uman|u|e svo|e mater|ane potrebe do |ednostavne razne
strp|vo posvecu|e svo| zvot suzen|u Krsn. N|egov |e zvot zbog toga prav
prm|er um|erenost, uravnotezenost prsebnost.
1+. Bhakta je pun potovanja, manada
Sksastaka opsu|e da bhakta ukazu|e postovan|e drugma ne oceku|uc
postovan|e za sebe. Pun |e postovan|a cak prema mravu. Zasto? Zato sto
sva zva bca vd kao Krsnne d|ece. Materast n|e spun|en postovan|em
prema drugma, |er se brne kako da to postovan|e dob|e za sebe. No bhakta
ze bt suga, a ne gospodar, pa z tog ponznog pooza|a postu|e zvote
drugh. On postu|e n|hovo pravo da zve nkoga ne ze povr|edt nt
uznemrt. Postu|e to da |e svm zvm bcma zvot dao Krsna zna da m ga
on nema pravo oduzet. Sva zva bca vd |ednako |ednako h postu|e.
Abhakta, medutm, ma krtck poged: "Ne msm da |e bhakta bas tako pun
postovan|a. On ne postu|e amerckog preds|ednka, nt poubogove, nt
obte|, nt ma|cnstvo, nt spone sobode, nt kuturu, potku, tradc|u -
nsta! Stvara veku buku oko spasavan|a krava uskadvan|a s Bogom, a na
mnoge nacne zgeda da nema nmao postovan|a. Po vama, zvuc kao da
bhakta postu|e sve. No, koko |a mogu vd|et, ako zb|a sto| za svo|h
ms|en|a u skadu sa sv|esnoscu Krsne, prezre sve drugo. Ne prm|ecu|em da
|e n|egovo postovan|e unverzano."
Na takve argumente, bhakta odgovara: "Postovan|e vasnave |e pravo - n|e
uteme|eno na strahu dpomac|, kakvo |e u|udno postovan|e ko|e
posovn |ud potcar ma|u |edn prema drugma. Postovan|e bhakte |est
unverzano, |er on sve vd u vez s Krsnom. Cak ako u Krsnno me snazno
govor protv abhakta, da|e |e ponzan prrodno spun|en postovan|em
prema svma. Ako netko uvr|ed Krsnu, bhakta se mora usprotvt, a u tomu
nema poman|kan|a postovan|a."
Prema sastr, abhakta ne moze mat dobrh odka. Nt b tko smo trazt
postovan|e za svo|a postgnuca u mater|anom sv|etu. Bhakta ga postu|e
kao duhovnu dusu, a ne zbog bombastcne farse n|egovh postgnca u ovom
sv|etu uz|e. Kad kazemo da bhakta postu|e amerckog preds|ednka
|ednako koko postu|e mrava, to n|e poman|kan|e postovan|a prema
preds|ednku. Bhakta postu|e svaku vrstu, |er su sv duhovna bca. Na teme|u
toga, kompment |e stavt preds|ednka na stu raznu kao mrava. N|e da
bhakta postu|e samo |ude, a zvotn|e ub|a. I svakako ne postu|e |ude zbog
n|hovog drustvenog pooza|a vo|ne snage. Ako Krsna nared bhakt da
nekog ne postu|e, bhakta se nece usudt to| osob ukazat azno postovan|e.
Bhakta n|e svo|egav. Kad Krsna kaze da |e abhakta magarac ntkov
(mudha), bhakta n|e u pooza|u to pobt.
Postovan|e ko|e bhakta ukazu|e drugma u skadu |e s n|egovm
razum|evan|em u sv|esnost Krsne. N|egovo |e postovan|e unverzano, a on
pak prav razke, shvaca|uc da |e Krsna poubogu dao veku odgovornost, a
mravu beznaca|an zvot. U Desetom pogav|u Bhagavad-gte ctamo da sva
cudesna octovan|a - snaga snaznh, znan|e mudrh sve |epe stvar - doaze
od Krsne. Upravo |e zbog te krsnost bhakta pun postovan|a. Bhakta postu|e
mayu kao mocnog agenta Svevsn|ega. Medutm, u suca|u maye,
postovan|e skazu|e zdaeka. ako bhakta postu|e svakoga, ne obozava
nkoga osm Krsne Krsnnog cstog bhakte. Obozavan|e |e nam|en|eno
|edno Svevsn|o| Bozansko| Osob. No to ne znac da bhakta nema
postovan|a. Kad sk|ucvo obozavan|e ne b sacuvao-za Svevsn|eg
Gospodna, to b bo na|teze poman|kan|e postovan|a prema Svevsn|o|
Bozansko| Osob.
Na|uzvsen| bhakta, mahabhagavata, postu|e cak demone, |er svakoga na
odredenom m|estu vd kao sugu u panu Svevsn|ega. No, rad
propov|edan|a, bhakta mora napravt razku zmedu bhakte demona. A
propov|edan|e |e tako vazno ukusno da se mahabhagavata u svrhu
propov|edan|a ponekad spusta na sredn| pooza| u ko|em se prav razka.
Krsna nas u Bhagavad-gt poducava da pravmo razku zmedu bhakte
abhakte te da sva zva bca vdmo kao N|egove d|ece.
U Sesnaestom pogav|u opsu|e dv|e vrste |ud ko|e posto|e na sv|etu -
bhakte abhakte. A sto tako kaze, mamavamso |va-oke: sve su |ve
N|egov v|ecn d|ec. Krsna ob|asn|ava da kako Mu |ve praze, tako h On
nagradu|e. A N|egova pos|edn|a uputa |est da se |va treba odrec svh
mater|anh d|eatnost postat N|egov cst bhakta. Ona| tko preuzme ovu
Krsnnu ms|u propov|eda, na|draz |e Gospodnov suga, ako takav bhakta
na pos|etku moze uvd|et da sve |ve suze Gospodna da, u bt, ntko ne
moze c protv Gospodnove vo|e, pak s ponznoscu prstupa abhakt
pokusava mu pruzt sv|esnost Krsne.
U uzvsen|em smsu, propov|edan|e |e zraz dubokog postovan|a prema
abhakt. Bhakta postu|e abhaktu kao v|ecnog Krsnnog sugu. Postva|uc
atentan duhovn denttet u srcu mater|asta, bhakta svakog ohrabru|e da
se vrat u svo| pooza| kao Gospodnov suga spun|en |ubav|u. Postovan|e
znac c|ent svo|stvenu dobrotu nadredenost druge osobe, pa |e zato
propov|edan|e, kako b se z abhakte zvuko ono na|bo|e, sasvm sgurno
zraz postovan|a. U propov|edan|u sv|esnost Krsne, bhakta prav razku
medu razctm |vama. Sps propsu|u da propov|ednk treba zb|egavat
demone.
Uz demone, posto|e neduzn abhakte ko|ma propov|ednk ponzno pruza
sv|esnost Krsne. On ne moze skreno postovat n|hov mater|an pooza|, |er
su abhakte; no prstupa m s ponznoscu, os|eca|uc se na|obcn|m sugom,
da b m pruzo sv|esnost Krsne.
Pr tome se abhakt moze obratt onako kako |e sav|etovao Prabhodananda
Sarasvat: "O, V ste vro ucena osoba predvan gospodn." Kad mu askavo
prstupte, abhakta moze postat skon askavcu. Bhakta tada da|e mo.
"Drag mo| ucen gospodne, ako vec znate toko stvar, mom Vas, ostavte
h po stran sasusa|te ozo|u Gospodna Catanye." Bhakta ma odnose s
raznm kasama bhakta, pa u skadu s tm takoder mora spravno ukazat
postovan|e. Nektar poducavan|a z|av|u|e da se postovan|e u umu treba
skazat svakome tko p|eva Krsnna mena, cak ako takva osoba ne s|ed
reguatvna nacea. To |e potvrdeno u Catanya-cartamrt (Madhya 15.106.):
"Ako nekoga cu|emo da cak |edan |edn put kaze Krsna, trebamo ga
prhvatt za na|bo|eg cov|eka z skupne obcnh |ud."
Ako bhakta nade drugog bhaktu ko| redovno mantra Hare Krsna mantru
s|ed reguatvna nacea, treba ga smatrat svo|m pr|ate|em. Stane
razm|ene |ubav medu |ednakm bhaktama |esu d|e|en|e prasadama,
davan|e prman|e pokona te medusobno pov|eravan|e. Kad bhakta sretne
vro naprednog bhaktu, treba mu odat potpuno postovan|e ophodt se
prema n|emu kao prema duhovnom ucte|u. Rasprav|a|uc o tm stvarma u
Nektaru poducavan|a, Sra Prabhupada nam sav|etu|e da saznamo na ko|em
se pooza|u sam naazmo te da ne oponasamo napredne bhakte. Vedska |e
kn|zevnost prepuna sav|eta o postvan|u nadredenog vasnave.
Kao sto |e receno u Nektaru devoc|e: "Pun postovan|a |est ona| tko prm|erno
skaze postovan|e duhovnom ucte|u, brahman star|o| osob." Ucenk svom
duhovnom ucte|u skazu|e sto postovan|e kao Bogu, a sto god duhovn
ucte| kaze, on b trebao pokusat odmah zvrst. Sve sto pos|edu|e trebao b
dat guruu suzt ga kao obcan suga.
Ako duhovn ucte| sprav ucenka, pr|ekor treba prhvatt ponzno. Duhovn
ce ucte| obuct skrenog ucenka da postane samostan cov|ek sv|estan
Krsne tako da on moze skazat postovan|e svm zvm bcma kroz
dobrotvoran rad u sv|esnost Krsne.
2,. Bhakta nema osje3aj lano% u%leda,
amani
Lazan uged se moze razmotrt na dva nacna: (1) predmet ugeda azno su
stek uged (2) azno |e nase poagan|e prava na nek predmet ugeda
pooza|. Bhakta |e osoboden ob|e vrste aznog ugeda. Ne prvac ga s|a|
poze|nh mater|anh pos|eda, a sve prvacno drz tek odrazom Krsne,
sveprvacnog uzroka svh uzroka. Pod|ea kvatete u mater|anom sv|etu -
na prvo, drugo trecerazrednost - azna |e.
Catanya-cartamrta kaze da ako se neke mater|ane stvar smatra|u
povo|nma a druge nepovo|nma, zapravo su sve one nepovo|ne. Ludost
pret|ervan|a u vez mater|anh razkovan|a opsana |e u prc o cov|eku ko|
|e c|eno razku zmedu suhog mokrog zmeta. Hoda|uc cestom, nek |e
cov|ek zam|eto hrpcu zmeta pokazao |e svom pr|ate|u. Prokomentrao |e
da |e dobar samo gorn| do ko| se osuso na suncu, a da |e don|, |os uv|ek
mokar, os. A u cemu |e ta znaca|na razka? Suh mokar, da|e |e zmet.
Iuz|a aznog ugeda toko |e potpuna da cov|ek postov|ecu|e ugeda
vr|edne pos|ede sa svo|m |astvom. Vozac Ros Roycea ms da |e postao
"cov|ek od Rosa". A cak da |e, vozec se u svom ugeda vr|ednom
automobu, dosta postao osoba kvatete Ros Roycea, kako ce ga to spast
od kandz sudbne?
Pos|edovan|e na|bo|h kredtnh kartca, zvot u na|bo|em sus|edstvu, brak s
prekrasnom zenom, prav pr|ate|, odmor na na|egzotcn|m m|estma -
takva zvrsnost ne moze r|est probeme roden|a, smrt, starost boest.
Kra|ev kra|ce, Rockefeer Bre - sv umru. T|eo m bva pokopano
spa|eno kao svako drugo te se mora|u suoct sa svo|om karmom.
Bhaktvnoda Thakura |e zato obznano da sto vse mater| anog napretka
netko postgne, to vec magarac posta|e. R|ec prestz (uged) doaz z
francuskog |ezka, a znacen|e mu |e "uz|a stvorena mag|om". Latnska r|ec
praestgae ma scno znacen|e: "zongersk trkov". Carobn trenuc u zvotu
- kad gumac prm apauz, kad psac dob|e prznan|e, kad osoba sretne
osvo| deanog partnera - sve su "zongersk trkov". Uged mozete stec na
neko vr|eme, a ga vro brzo mozete z gubt. I bt cete vro ogorcen zbog
gubtka ugeda. |ucerasn| be|zbosk |unak naprav pogresku pa mu se
ruga|u; kanddat ko| |e pob|edo na prosm zborma kasn|e trp
nepoznatost. Krsna zato u Bhagavad-gt kaze da |e N|egov drag bhakta
"staozen u cast necast, sav sramot."
Prema Bhaktsddhant Sarasvat|u, sava mater|ana sreca ma|u |ednaku
vr|ednost kao zmet dv|eg vepra. |os |edna vrsta aznog ugeda |est preuzet
zasuge za vastta postgnuca. Krsna u Bhagavad-gt kaze da |e On
sposobnost u cov|eku te da ntegenc|a pamcen|e doaze od N|ega. Pa pak,
cak osoba ko|a se bav transcendentanm zvotom moze azno tvrdt da |e
cnte| vasnk. Na pocetnckom stupn|u, dok |e azn ego |os uv|ek snazan,
cak transcendentast moze obo|et od te necstoce. Moze postat ponosan
na to sto |e asketa, yog s odredenm mocma, naobrazen bhakta-ucen|ak,
obozavan|a dosto|an guru pak zanosan mantrac pesac.
Imao sam osobno skustvo s neprm|erenm ponosom 1968. Godnu dana
ran|e, otsao sam u Boston otvort ISKCON-ov centar tamo, pa sam svrato u
New York pos|ett Sra Prabhupadu. Prznao sam mu svo|u osu navku uma
|ezka da pokusam preuzet zasuge za svaku dobru stvar ko|a se dogod u
nasem bostonskom centru. Sra Prabhupada |e msaono zatvoro oc rekao:
"Ta| os|eca| ko| mas, '|a sam nesto', n|e sam po seb os. A moras znat tko
s. Kad dodes do toga da mss: '|a sam Krsnn suga', onda ce t ego bt u
redu." Moscu gurua Krsne, suga Boz|eg suge dobo |e ono sto |e ustnu
ut|eca|no dv|en|a vr|edno. On |e postao pov|er|v pratac Svevsn|e
Bozanske Osobe.
Druzen|e s stnskm bhaktama, rad kao ucenk acarye u ucenckom nas|edu,
dopusten|e za zvot u Krsnnom hramu, suzen|e Bozanstva zaokup|enost
na|vecm dobrotvornm radom za cov|ecanstvo - to su pos|ed ustnu
dv|en|a vr|edn. No dok cst bhakta razmatra takve stecevne kao vek
prveg|, on zna da |e to most Krsne, a ne nesto sto |e stvoro pomocu svog
teskog rada osobnog usp|eha.
Cak na|man| cn u devoc|skom suzen|u, kao sto |e poran|e broncanh
premeta na Gospodnovom otaru, vazn| |e od bo kakvog ugednog,
nedevoc|skog d|ea, |er poran|em Gospodnove paraferna|e bhakta moze
zadovo|t Svevsn|u Bozansku Osobu. Kad |e Krsna zadovo|an, c|e |e sv|et
zadovo|an, a bhakta posta|e prosav|en medu svetm |udma u sva tr
mater|ana sv|eta, kao u duhovnom sv|etu. Kad bhakta zgub sav azan
uged u potpunost se zaokup ponznm suzen|em uz otosova stopaa
Gospodna Krsne, posta|e dosto|an da ode Krsn te se druz s N|m u
v|ecnost, bazenstvu znan|u. Asprra|uc bhakta tesko se bor da odbac sve
okove aznog ugeda mo se Krsn: "O, spaste|u pah, mom Te, nemo| me
odbact, vec m dopust da suzm Tvo|e suge. |a sam ntkov prepun
mater|anh ze|a azno preuzmam zasuge za stvar ko|e prpada|u Teb, a
ne Men. Mom Te, zbav me."
21. Bhakta je oz!iljan, %am!hira
Nektar devoc|e kaze: Ozb|nom se nazva ona osoba ko|a se ne pov|erava
svakome c|u |e mentanu d|eatnost pan d|eovan|a vro tesko shvatt.
Nakon sto |e Brahma uvr|edo Gospodna Sr Krsnu, zamoo Ga |e da mu
oprost. No unatoc tome sto |e Krsn uputo |epe motve, Brahma n|e
mogao shvatt |e Krsna postao zadovo|an |e da|e nezadovo|an.
Drugm r|ecma, Krsna |e bo tako ozb|an da Brahmne motve n|e uzeo za
ozb|no.
Drug prm|er Krsnne ozb|nost naazmo u vez n|egovog |ubavnog odnosa
s Radharan. Krsna |e uv|ek bo vro th u vez Svog |ubavnog odnosa s
Radharan, pa zbog takve ozb|nost Baadeva, N|egov star| brat stan
pratoc, n|e mogao shvatt Krsnne preobrazbe. Emoc|e usredotocenost
bhakte ne bva|u pometen zato sto mu |e sus|ed prevrt|v mrzovo|an.
Nema obavezu da se odmah odmakne od svo|e medtac|e na Krsnu kako b
govoro besmsce, samo zato sto se sus|edu prca o besmscama, ako n|e
nedrustven, pr|e svega se uv|ek mora s|ecat Krsne. To |e osnovno pravo:
uv|ek se s|ecat Krsne nkad Ga ne zaboravt. Ako ce kako pomoc drugo|
osob, bhakta smatra da to moze ucnt samo kad |e sam usredotocen na
Krsnu.
U Srmad-Bhagavatamu (3.22.21.), u razgovoru zmedu Kardame Mun|a
Svayambhuve Manua, naazmo prm|er vasnavne ozb|nost. Car
Svayambhuva Manu dosao |e do Kardamne kobce kako b mudraca zamoo
da se ozen n|egovom kcerkom. Mudrac |e prstao pod uv|etom da, nakon sto
|o| da d|ete, uzme sannyasu u skadu s vo|om Gospodna Vsnua. Kardama |e
tada uthnuo osm|ehnuo se, msec na Gospodna Vsnua. Izgeda da |e
Kardama Mun bo potpuno unesen u sv|esnost Krsne, |er cm |e uthnuo,
odmah |e poceo mst o Gospodnu Vsnuu. Tako se cn u sv|esnost Krsne.
Cst su bhakte toko unesen u ms o Krsn da nema|u drugog posa; ako
nazged mse d|eu|u drugac|e, uv|ek mse na Krsnu.
Osm|eh takve osobe sv|esne Krsne toko |e prvacan da ona prdobva
mnoge pokonke, ucenke s|edbenke |ednostavno tme sto se osm|ehu|e.
Kad |e Sra Prabhupada |ednom stgao u austrasku zracnu uku, novnarka
ga |e uptaa: "Dok ste saz sa zrakopova, zgeda ste vro ozb|no.
Zasto?" Sra Prabhupada |e odgovoro da uv|ek ms na Krsnu, Svevsn|u
Bozansku Osobu, a kako |e Krsna toko vek, "m prrodno posta|emo
ozb|n". Novnarka |e potom uptaa Prabhupadu sm|e se on kad. Kao
odgovor, Prabhupada se osm|ehnuo, uv|erava|uc nas ne samo da se moze
osm|ehvat nego da|e razms|at o Krsn. Po ptan|u Krsnne ozb|nost, sth
z Srmad-Bhagavatama (3.16. 14.) opsu|e cuden|e Kumara kad su z ust|u
Gospodna Vsnua na Vakunth cu pron|en govor: Gospodnov zvrstan
govor bo |e tesko shvatt zbog n|egovog neposrednog znacen|a dubokog
znaca|a. Mudrac su ga susa nacu|enh us|u proms|a o n|emu. A, ako
su Ga cu, nsu mog shvatt sto nam|erava ucnt.
Va|a shvatt da ntko ne moze nadmast Svevsn|u Bozansku Osobu u
govoru. Nema razke zmedu Svevsn|e Osobe N|egovog govora, |er se On
naaz na apsoutno| razn. Mudrac su nacu|enh us|u pokusava shvatt
r|ec ko|e su doaze s usana Svevsn|eg Gospodna, a unatoc tomu sto |e
N|egov govor bo vro sazet pun znacen|a, nsu mog u potpunost po|mt
smsao tog govora nt ono sto |e Svevsn| Gospodn zeo ucnt. Nsu mog
shvatt nt to srd se Gospodn na n|h |e zadovo|an s n|ma. Ako netko
cu|e pron|ene govore Svevsn|e Bozanske Osobe, posta|e ozb|an. Scno
tomu, ako se netko druz s ozb|nm bhaktama, sam posta|e staozen
ozb|an. Posto|e mnog zabavn trenuc u sv|esnost Krsne, a za duhovnu
dusu n|e saa ostavt svo| mater|an zvot te se prpremt na povratak
Bogu. Ta |e svrha vro duboka. I kad, pomocu p|evan|a susan|a, bhakta
spozna nesto od svetog mena Srmad-Bhagavatama, n|egov se ozofsk
poged na sv|et |os vse produb|u|e.
22. Bhakta je samilostan, karuna
Nektar devoc|e opsu|e samost: Samosnm se nazva ona| tko ne moze
podn|et tudu nevo|u. Krsna |e skazao samost prema unesrecenma kad |e
osobodo sve kra|eve ko|e |e Magadhendra zatoco. D|ed Bhsma se |e na
samrt moo Krsn te Ga |e opsao kao sunce ko|e skor|en|u|e tamu. Kra|ev
ko|e |e zatoco Magadhendra nas su se u tamnm ce|ama, a kad se tamo
po|avo Krsna, sva |e tama odmah nestaa, kao da se po|avo sunce.
Drugm r|ecma, ako |e Magadhendra uspo zatoct toke kra|eve, sv su b
osoboden kad se po|avo Krsna. Krsna |e to ucno z Svo|e skrene samost
prema kra|evma. Krsnna samost |e takoder zasa na vd|eo dok |e d|ed
Bhsma ezao na poste| od str|ea ko|ma |e bo prostr|e|eno n|egovo t|eo.
Dok |e ezao u tom pooza|u, Bhsma |e zarko zeo vd|et Krsnu, pa se Krsna
tamo po|avo. Vd|evs Bhsmno saza|ena vr|edno stan|e, Krsna |e
progovoro sa suzama u ocma. Ne samo da |e o suze, nego |e u Svo|o|
samost zaboravo Sebe.
Zato, um|esto da oda|u postovan|e neposredno Krsn, bhakte oda|u
postovan|e N|egovo| samosno| prrod. Zapravo, buduc da |e Krsna
Svevsn|a Bozanska Osoba, vro Mu |e tesko prc. No bhakte se, korstec
prednost N|egove samosne prrode ko|u predstav|a Radharan, uv|ek moe
Radharan za Krsnnu samost. Krpau (mosrdnost), vadanya (vekodusnost)
sarvopakaraka (d|eovan|e za dobrobt svh), scn su karun (samost).
Bzec se kra|u sav|en|a dvadeset sest odka vasnave, ponovno bsmo
mora skazat prznan|e tomu sto su bhakte d|eatnc u me onh ko|
spasta|u. Dobre odke vasnava nam|en|ene su tome da suze drugma.
Gorn| ctat z Nektara devoc|e opsu|e Radharan kao zasttncu devoc|skog
suzen|a svh bhakta ko| zee prstupt Gospodnu. Kao sv stnsk bhakte,
Radharan ze pomoc drugma da postanu Krsnn bhakte.
Zbog toga se ta ob|ez|a - mosrdnost, vekodusnost, dobrotvoran rad,
samost - ponav|a|u cesce nego ostae odke bhakte. Gospodn Catanya
Mahaprabhu nas duhovnve ucte|, Sra Prabhupada, poducava su tm
odkama. A za praktcno obav|an|e samosnog rada u pokretu za sv|esnost
Krsne, Sra Prabhupada nam |e dao cetr aforzma: (1) propov|edan|e |e
sustna, (2) cstoca |e snaga, (3) kn|ge su osnova (4) korsnost |e naceo.
Sustna samost |e propov|edan|e. No snaga ko|a pokrece propov|edan|e |e
cstoca. Propov|edan|e pocva na skrenm, cstm srcma umovma bhakta.
Kad se bhakta preda Krsn, Krsna bagosv|a n|egov trud. Tad kazemo da |e
bhakta opunomocen za propov|edan|e. Ono n|e samo stvar po|av|van|a
nekog bhakte uz vazno ce na teevz| nt n|egovo guran|e uz sv|etsk
poznatu osobu da b ga novnar fotograra za novne. Bhakta ko| de
propov|edat mora bt zb|sk cst. Cstoca n|e apstraktna stvar.
Cst bhakta mora mantrat sesnaest krugova na dan, mora zb|egavat cetr
vrste gr|esnh d|eatnost mora svo| zvot dusu posvett svom duhovnom
ucte|u pokretu za sv|esnost Kfsne. Gd| e god cst bhakta pode, |epo ce ga
prmt on ko|e zanma stvarn duhovn zvot. Medutm, ako n|e cst, ako se u
to um|esa nek motv za zadovo|en|e os|eta, onda cak n da se po|av u
novnama, nece bt u stan|u potaknut |ude na sv|esnost Krsne. Kad kazemo
da su "kn|ge osnova", msmo na Sra Prabhupadne kn|ge. Sra
Prabhupadu |e n|egova predanost duhovnom ucte|u Krsn opunomoca da
sastav gotovo sezdeset vekh kn|ga, ko|e su pr|evod komentar vedske
kn|zevnost. Sra Prabhupadne kn|ge nsu samo pr|evod; one su
transcendentana kn|zevnost ko|a ce c|e sv|et bhakta vodt u s|edech
deset tsuca godna.
Prema vedskom kaendaru, ako |e sad Ka-yuga, sv|esnost Krsne moze se
vro ucnkovto srt t|ekom s|edech deset tsuca godna. Zakon, um|etnost,
potka, znanost, ozo|a socoog|a te ere sv|esnost Krsne naaze se u
Sra Prabhupadnm kn|gama. Sve |e tamo, |er |e Krsna tamo. Sra
Prabhupada |e opetovano sav|etovao sve svo|e s|edbenke da znova znova
sctava|u n|egove kn|ge, |er se moze postat sv|estan Krsne samo to cnec.
Skanda Purana tvrd: "Ona| tko |e neprestano zaokup|en ctan|em terature
ko|a potce n|egovan|e vasnavskog predanog suzen|a uv|ek |e savan u
|udskom drustvu Gospodn Krsna sgurno posta|e zadovo|an s n|m. Ona|
tko s pazn|om takvu teraturu drz kod kuce oda|e |o| svo|e puno
postovan|e, osobada se svh gr|esnh pos|edca te na kra|u posta|e dosto|an
postovan|a cak za poubogove."
ako ce osobe ko|e praktcra|u devoc|sko suzen|e posebno c|ent Sra
Prabhupadne kn|ge, n|hova |e vr|ednost za onoga tko nkad n|e cuo o Krsn
nezm|erna. Uv|etovana dusa, u potpunom neznan|u u pogedu vastte
buducnost, |ur k svom usudu, poput kade ko|a se r|ekom va|a prema
vodopadu. No, cta|uc Srmad-Bhagavatam, uv|etovana dusa se moze spast
svo|e sudbne ponav|an|a roden|a smrt, kao sto se kada ponekad nasuka
na obau bva spasena od unsten|a u vodopadu. Na|bo| rad z samost |est
mat ud|ea u tskan|u d|e|en|u ove terature o sv|esnost Krsne na
razctm |ezcma d|em sv|eta.
Sra Prabhupada |e rekao da ce pov|est |ednog dana zab|ezt kako su ove
kn|ge spase sv|et. Trenutno se one ne c|ene u potpunost, a to |e zato sto
se Krsna |os uv|ek ne c|en. Obcno |udsko bce budaastm d|eatnostma
trat svo| zvot od madost do starost, ne rasptu|uc se o Bogu. No Krsnn |e
pan da ce se On sve vse vse octovat u ovom sv|etu u okvru s|edech
deset tsuca godna - kroz Sra Prabhupadne kn|ge. Kad su mudrac u
Namsarany pr|e pet tsuca godna upta kako ce duhovna dusa doc u
dodr s Krsnom, |er |e On otsao s paneta kad |e Ka-yuga pocea, Suta
Gosvam |e odgovoro da |e Krsna sad prsutan: krsne sva-dhamopagate
dharma-|nanadbhh saha kaau nasta-drsam esa puranarko 'dhunodtah Ova
Bhagavata Purana |e bstava kao sunce. Po|ava se odmah nakon sto |e Sr
Krsna otsao u Svo|e vastto prebvaste, pracen reg|om znan|em. Osobe
ko|e su zgube vd zbog guste tame neznan|a u dobu Ka, prmt ce sv|eto
od ove Purane. Srmad-Bhagavatam, 1.3.43.
Aforzam "korsnost |e naceo" odnos se na korsten|e mater|anh stvar u
suzen|u Krsn. Kad bhakta spozna da moze srt sv|esnost Krsne u svako|
zem|, pragodava|uc stvar u skadu s vre menom, m|estom okonostma -
a ne m|en|a|uc pr tom paramparu - posta|e ozv|en nada|e prosv|et|en
u pogedu da|n|eg sren|a sv|esnost Krsne. U skadu s n|egovom devoc|om,
Krsna mu da|e ntegenc|u kako b praktcno propov|edao. Nadeznost
sv|esnost Krsne ne pozna|e grance, a propov|ednk sv|esnost Krsne ko| to
spozna na|vec |e odrcate|. S|edec duh Sra Prabhupadna cetr aforzma,
d|eatnc u pokretu za sv|esnost Krsne mogu razvt samost prema svma.
Odka samost n|e rezervrana za nekocnu r|etkh svetaca. Naprotv,
svetastvo |e sad, zahva|u|uc most Gospodna Catanye, otvoreno svma
ko| pokorno susa|u prhvate pokret sankrtane.
2. Bhakta je prijatelj, maitra
Bhakta |e pr|ate|, |er vas upucu|e Krsn ko| |e na|bo| pr|ate| svh zvh bca.
|a vam mogu bt pr|ate|, a cak ako mam na|bo|e nam|ere, ostavt cu vas
za nekoko godna, bo zbog sudbne, nesagan|a smrt. Mogu vam bt
pr|ate|, a ne bt u stan|u shvatt vas vam pomoc; a u samrtnom trenu
sasvm vas sgurno ne mogu spast, |er ne mogu spast n samog sebe. A
mogu bt stnsk pr|ate| tako sto vas pods|etm da p|evate Hare Krsna. ako
|e bhakta, zahva|u|uc tome sto nas usm|erava prema Krsn, nas pr|ate|,
n|egovo pr|ate|sko d|eovan|e n|e puka formanost kao prometnk ko|
pokaze ko|m putem trebate c. Bhakta-pr|ate| ma sve vrne pr|ate|a u
na|prav|em smsu pr|ate|stva. Bhakte za|edno zve, mantra|u, d|ee t|ese
se u duhovno| prsnost.
Buduc da u sv|esnost Krsne nema os|etnog uzvan|a, bhakte ne kvare svo|e
pr|ate|stvo sebcnm pobudama. Krsna opsu|e u Bhagavad-gt (10.9.)
druzen|e bhakta: "Mo| cst bhakte uv|ek mse na Mene potpuno posvecu|u
svo|e zvote suzen|u Mene. Uv|ek prosv|et|u|u |edn druge razgovara|u o
Men u tome naaze veko zadovo|stvo bazenstvo." Narottama dasa
Thakura kaze: "Uv|ek zudm za drustvom Ramacandre (svog brata po
Bogu)." U zabavama Gospodna Catanye, bhakte poput Rupe Gosvam|a
Hardase Thakure b su dobr pr|ate| zbog scnog mentateta. Sestorca
Gosvam|a takoder su se redovno druz medu sobom te d|e svo|e
spozna|e u sv|esnost Krsne, p|eva bha|anu |e prasadam. Za svako |e
pr|ate|stvo btno da pr|ate| osta|u za|edno, cak u tegobama. Bhakte to
cne. On za|edno obozava|u Krsnu, rade za|edno, za|edno odaze p|evat Hare
Krsna; a ponekad su prmoran cak u zatvor otc za|edno. A ponekad
za|edno doaze pred svog duhovnog ucte|a d|ee svo| ntmn napredak u
duhovnom zvotu.
Cak ako h drug ne c|ene, cn|enca |e da su pr|ate| svm duhovnm
dusama. Nek su senztvn msoc zam|et da |e vazan do |udskog odnosa
kad |edan pr|ate| podrzava potpomaze samocu drugoga. A samo bhakta
dosta zna kako pomoc tudo| samoc. U sv|esnost Krsne, samoca se ne
odnos na puk egozam u ncemu. U poztvnom smsu, samoca znac
po|ednacan v|ecn odnos s Krsnom. Pr|ate| moze postvat po|ednacan
odnos drugoga s Krsnom te ga pokusat u tome ohrabrt. Sttt tudu samocu
ne znac |ednostavno ostavt pr|ate|a na samo, vec, kao pr|ate|, znat da |e
on, kad |e sam, s Krsnom.
Pr|ate| u sv|esnost Krsne pomazu |edn drugma poput pota na tu pr|e
po|etan|a. On d|ee svo|a skustva strateg|e, |er kad uzete u svo|m
zrakopovma, |edan pot ne moze pomoc drugome. Samotno po|etan|e u
zrakopovu metafora |e ko|om se opsu|e samotan put duhovne duse nakon
smrt. U to vr|eme, svaka se osoba mora suoct s pos|edcama vastte
karme. No, ako |e svo|e vr|eme dobro provea u sv|esnost Krsne, shvata |e
srz o s|ecan|u na Krsnu te ce u trenutku smrt bt u stan|u vratt se kuc,
Bogu. Pr|ate|stvo u sv|esnost Krsne stoga |e v|ecno, |er se sv cst bhakte
na pos|etku susrecu na odredstu, u duhovnom sv|etu.
2#. Bhakta je pjesnik, kavi
U Catanya-cartamrt, Ramananda Raya sav cudesne p|esncke opse ko|e |e
sastavo Rupa Gosvam: "Kakva |e korst od str|ee str|eca poez|e
p|esnka, ako prohodu srce, a ne zavrte gavom? Bez Tvo|e most, za obcno
b zvo bce bo nemoguce napsat takve p|esncke zraze. Msm da s mu T
dao tu moc." Sr Catanya Mahaprabhu odvrat: "Susreo sam Sra Rupu
Gosvam|a u Prayagu. N|egove su Me odke prvuke zadovo|e." Sr
Catanya Mahaprabhu |e savo metafore druge p|esncke ukrase u
transcendentano| poez| Sra Rupe Gosvam|a. Bez takvh p|esnckh
atrbuta, rekao |e, n|e moguce propov|edat o transcendentanm drazma.
Cc. Antya 1.95.-98.
Iz z|ave Gospodna Catanye cn se da osoba ne moze c|ent Krsnu u
N|egovo| v|ecno| ras, ako ne moze razms|at u p|esnckm metaforama.
|edno od Krsnnh bro|nh mena |est Uttamasoka, sto znac da Ga se sav
na|bran|m p|esnckm r|ecma. Bez p|esnckog |ezka nemoguce |e opsat
|epotu Krsnnog obka, N|egove zabave, nektar N|egovog svetog mena,
save N|egovog prebvasta, Vrndavane, te satkocu N|egove |ubav.
Sastav|ac sastra, kao Sra Vyasadeva , kasn|e, Krsnadasa Kavra|a, b su
vro usp|esn p|esnc. Sastre usporedu|u Krsnnu put sa sv|ezm ksnm
obakom, N|egove oc s otosma, a zrake s N|egovh nokt|u s bagom
|esen|om m|esecnom.
Kad Gospodn Catanya kaze da bhakta ne moze opsat Krsnne zabave bez
p|esnckh metafora, to ne znac da |e Krsna zms|en nestvaran. Naprotv,
sv|esnost Krsne traz poez|u, |er n|e neka tupa stvar. Krsnne odke
zaht|eva|u opsvan|e pomocu na|bran|h p|esnckh r|ec, a cst |e bhakta
dorastao tom zadatku, |er ga Krsna opunomocu|e. Nakon sto |e Sanatana
Gosvam od Gospodna Ca tanye prmo sve upute, pomoo se za bagosov
nadahnuca da sve to zapse: "Ako zes ucnt da boga| poput mene zapese,
|ubazno me obasp Svo|m transcendentanm bagosovma tako sto ces
Svo|a otosova stopaa poozt na mo|u gavu. Bud |ubazan sad kaz m:
'Neka se sve cemu sam te poduco u potpunost octu|e kod tebe.' S tm ces
m bagosovom dat snagu da sve to opsem." Cc. Madhya 23.122.
Na mnogm |e m|estma receno da samo ovasten bhakte sm|u psat
transcendentanu kn|zevnost, bo u poez| proz. Preduv|et za bhaktu ko|
|e prmo bagosove Krsne gurua |est da moze opsat Krsnu kroz
paramparu. Opunomocen kav nkad ne preuzma sve zasuge sam, vec
potvrdu|e da mu sve sto pse u pero kazu|e Gospodn u srcu. Bhakta stoga
nkad ne b smo napsat nekakvu umotvornu. Sve sto napse treba|u
potvrdt Krsna vasnave. Treba psat samo po naredb vsh autorteta u
sv|esnost Krsne. N|e u n|egovom d|eokrugu da postane ambcozan p|esnk
autor te da se prosav vasttm sastavcma. Krsnadasa Kavra|a ob|asn|ava
da |e n|egova pobuda za psan|e ze|a da se procst da bagosov sv|et
zabavama Gospodna Catanye.
Sastav|ac sastra nsu obcna |udska bca, nt su sastre n|hova d|ea, |er m
h u pero kazu|e Sam Krsna. Sra Vyasadeva, sastav|ac Veda, Vamk, autor
Ramayane u svo|m su medtac|ama vd|e Svevsn|eg Gospodna, pa m |e
ntegenc|a nepogresvo ba usm|erena na sastav|an|e savrsenh soka na
sanskrtu. Pr|e samo pet stotna godna, Rupa Sanatana Gosvam us su
neposredno u zabave Radhe Krsne te h opsa u svo|m p|esmama
dramama. N|hova d|ea na sanskrtu pokazu|u um|esno vadan|e gramatkom,
ogkom metaforom. Sam |e Gospodn Catanya pokazao da vada
um|etnoscu kn|zevne krtke kad |e porazo Kesavu Kasmr|a u Navadvp.
Gospodn Catanya |e u sastavcma tog savnog p|esnka pronasao mane tako
sto |e v|esto prm|eno razna prava sanskrtske gramatke za sastav|an|e
d|ea. |va Gosvam |os |e |edan vsoko c|en|en sanskrtst c|e su ozofske
dzertac|e dubokoumne p|esnck obkovane. Kav, osm "p|esnk", znac
"ucen|ak", a |va Gosvam bo |e obo|e. Nsu sv vasnavsk p|esnc u
ucenckom nas|edu stvara u vro psmenm sanskrtskm mantrama.
Narottama dasa Thakura |e svo|e p|esme sastavo na |ednostavnom
benga|u, a ucen vedsk acarya, Vsvanatha Cakravart Thakura, kasn|e |e
potvrdo da su one |ednako dobre kao vedske mantre. Sustna vasnavske
poez|e |e, stoga, devoc|a prema Krsn. N|e btan |ezk sam po seb, vec
tema ko|a se obradu|e. Prm|er toga naazmo u tome koko |e Krsna c|eno
sav|en|e sto su mu nam|ene gospe z Hastnapure ko|e su nazoce
N|egovom odasku za Dvaraku: Zaokup|ene msma o transcendentanm
odkama Gospodna, ko| |e op|evan probranm sthovma, zene na krovovma
svh kuca u Hastnapur pocee su razgovarat o N|emu. Ta| |e razgovor bo
prvacn| od vedskh hmn.
Sve sto |e sp|evano u savu Gospodna |e srut-mantra. Vedske hmne u
Upansadama katkada nezravno upucu|u na Svevsn|ega Gospodna.
Medutm, razgovor zena zravno su se odnos na Gospodna te su stoga b
ugodn| srcu. Izgeda su vredn| od bagosova ucenh brahmana. Amerck
p|esnk Aen Gnsberg nekoko se puta susreo sa Sra Prabhupadom, a on ga
|e |ednom ohrabro da pse p|esme o Krsn. Aen |e rekao da se ne ze
ogranct na |edan |edn k, Krsnu. Napusta|uc Krsnu, Apsoutnu Istnu, takv
se p|esnc baca|u u sv|et uz|e. On ne zna|u da |e sve Krsna da m
|ednostavno nedosta|e vz|a ko|om b sve vd|e unutar N|ega. Krsna |e sve.
On |e c|e svemr, uk|ucu|uc svaku osobu, svaku dusu, svako stabo, svak
cv|et, sav zvot - pocetak, sredna, kra| ono znad svega. Nema govora o
tome da |e Krsna ograncen k. P|esnstvo ko|e ne obradu|e Krsnu |est nak
"ukrasma na mrtvom t|eu".
T|eo na pogrebu moze bt od|eveno u svecano od|eo ha|nu, a da|e |e
beskorstan es. Scno tome, v|este nventvne metode sastav|an|a ko|e su
kroz mnoga doba korst razn p|esnc mogu sv|edoct o n|hovo| predanost
|ezku n|hovo| potreb za evocran|em. A on su promas sredsn|u poantu,
Krsnu, pa bez obzra na to koko v|esto n|hove r|ec be skop|ene, one
da|e osta|u "ukras na mrtvom t|eu". Ntko ne moze mat dobrobt od
ctan|a d|ea nespoznath dusa ko|e zms|a|u vastt smsao posto|an|a.
Takva poez|a |os nkoga n|e osoboda. Osm p|esnckh sastavaka, bhakta |e
p|esnk po svo|o| p|esncko| percepc|. On n|e tup. On kusa Krsnu u csto|
vod vd sunce kao Krsnno oko. On korst |ezk da b opsao Boga. U svom
umu drz vz|u snazne |epote, transcendentaan obk Sr Krsne, Svevsn|e
Bozanske Osobe.
Svo| zvot osobada okova onoga sto sv|etovn |ud nazva|u stvarnoscu te se
posvecu|e suzen|u Vrhovnog Apsouta. Bhakta uv|ek susa transcendentane
zvukove ko| se prenose od vekh p|esnka z davnna, uv|ek p|eva mantru
Hare Krsna, pese p|eva u zanosu te zud za tm da zadovo| Krsnu. Na ta|
nacn z mnute u mnutu zv u uv|ek sv|ezo| sv|esnost Krsne. On |e p|esnk.
2$. Bhakta je stru)an, daksa
Bhakte korste mnoge v|estne u sv|esnost Krsne. Kn|ga Krsna, zvor sveg
zadovo|stva opsu|e v|estne ko|e |e Krsna nauco u guruku kod Sandpan|a
Mun|a. U svrhu suzen|a Krsne, bhakta ponekad moze otc na teca| uct
neku v|estnu, kao sto |e rukovan|e komp|utorom tskarskm stro|em. No
bhakte puno cesce uce "z prve ruke" o tome kako postat strucn|ak za Krsnu.
V|estna se moze nauct kroz praksu, a |os |e vazn|e to sto Krsna moze
poduct bhaktu svemu sto mu treba, |er se naaz u n|egovom srcu. Krena u
bt poducava svakoga, |er |e On ta| ko| da|e s|ecan|e ntegenc|u. No u
suca|u bhakta, on obecava: "|a da|em ntegenc|u ko|om mogu doc k Men."
Zato vdmo da bhakte prm|en|u|u svo|e v|estne na zgradn| hramova,
svadavan|e um|etnost zanata, posovnom ophoden|u, kuhan|u, skan|u
tako da|e. No bhakte nsu |edn ko| su stucn u tm stvarma. Zapravo,
mnog su abhakte strucn| po tm ptan|ma. Zbog toga se bhaktna
strucnost ne moze odnost samo na n|egovo prm|en|van|e odredenh
manuanh nteektuanh v|estna za suzen|e Krsn. Prava strucnost cstog
bhakte |est u tomu da |e on sposoban spest sebe druge z kompcrane
mreze maye.
Uv|etovana |e dusa zarob|ena u mater|anom sv|etu pod Krsnnom
bozanskom energ|om (mama maya duratyaya), a mater|an |e svemr |os
sam prekrven mnogm so|evma mater|anh eemenata: zem|om, vodom,
zrakom td. od ko|h |e svak srok na tsuce kometara. Eneg|a ops|ene,
maya, sama |e vro strucna te uv|etovane duse drz u uz| sponama.
Srmad-Bhagavatam usporedu|e mater|astckog obte|skog cov|eka sa
svenom bubom ko|a |e oko sebe nacna kuku|cu z ko|e se ne moze
spest. Ona| tko se osobod maye, kruga roden|a smrt, strucan |e. Na|vec
strucn|ak |e Krsna On nam da|e strucan proces devoc|skog suzen|a.
Dharman tu saksat-bhagavat-prantam: ntko osm Svevsn|eg Gospodna ne
moze progast sto |e to stnska reg|a. Gospodn Krsna |e u Svom
vekodusnom obku Gospodna Catanye dao metodu pomocu ko|e cak
na|pa|e na|spor|e duse z Ka-yuge mogu ponovno ozv|et svo|u cstu
sv|esnost Krsne - "p|eva|te Hare Krsna".
Gospodn Catanya |e znao da |ud u ovom dobu nece bt u stan|u podvrgnut
se vekm strogostma nt shvatt Vedantu kroz medtac|u sanskrt. Zato
nam |e vro strucno dao maha-mantru |edostavan proces susan|a Srmad-
Bhagavatama Bhagavad-gte od csth bhakta u ucenckom nas|edu. Nama
|e potrebna |ednostavna um|esnost: trebamo se uhvatt za otosova stopaa
prakse Gospodna Catanye u sv|esnost Krsne. Zbun|eno| se uv|etovano| dus
nude m|un vrsta zvota m|un razcth nacna za os|etno uzvan|e.
Osm toga, posebce u sadasn|em dobu, osoba ma sve man|e man|e
mogucnost da se osobod maye. Ut|eca| maye se prosro, pa |e vro
v|ero|atno da ce osobu, cak ako |e ona nakon|ena duhovnom zvotu,
prevart nek azn guru. Zbog toga se ne pogravamo r|ecma kad znacen|e
r|ec strucan tumacmo kao "ona| tko se osobod maye zahva|u|uc
predavan|u Krsn".
Takav strucan bhakta zb|egava na|vecu opasnost dostze na|vs c|. Tko |e
dosto|n| mena strucn|aka? |os |edna strucna strana kod bhakta |est
pronaazen|e nacna sredstava da se propov|eda sv|esnost Krsne te da se
na ta| nacn drug zvuku z zapetenost u mayu. Kad |e Gospodn Catanya
zapoceo svo| pokret sankrtane, morao |e otkrt nacn na ko| b mogao
dosegnut neoducne. Da b Ga |ud postva, oduco |e uc u red sannyase.
Kao prv vasnava ko| |e propov|edao na Zapadu, Sra Prabhupada |e
morao prm|ent strucne metode ko|e b be u skadu s vremenom
m|estom. Pod odkom vekodusnost vec smo spomenu kako |e Sra
Prabhupada skapao brakove medu svo|m ucencma napravo druge
prenake u svom pokretu za sv|esnost Krsne. N|egova |e strucnost ba u tome
sto |e sv|esnost Krsne ucno popust|vom bez da |e ugrozo n|ezna nacea.
Opunomocen cst bhakta poput Sra Prabhupade prhvaca veku
odgovornost t|eskobu prkom razms|an|a o tome kako da prosr sv|esnost
Krsne. On se danonocno brne o rukovoden|u pokreta za sv|esnost Krsne o
bhaktama pocetncma. Pa pak ne preuzma zasuge za svo| usp|eh nt krv
Krsnu za neusp|ehe. No kad Krsna vd u koko| |e N|egov bhakta t|eskob oko
propov|edan|a, On mu pomaze. Na|veca strucnost ko|u bhakta ma ez u
skrenom predavan|u.
Ako se Gospodn Krsna brne za nase posove, onda smo svakako u strucnm
rukama. Treba bsmo mar|vo nauct um|etnost predavan|a Krsn csto |e
prm|ent. Od Sra Prabhupade sam cuo |os |edno ob|asn|en|e odke
strucnost. On |e rekao: "Bhakta |e strucan. To znac da |e spreman ucnt
sve. On ne kaze da ne moze obavt obcan posao zato sto |e brahmana."
Ponovno, ovo znacen|e strucnost uk|ucu|e predavan|e. Ovom nas |e
denc|om Sra Prabhupada ohrabrvao da se prhvatmo bo ko|eg zadatka
ko| treba obavt u sv|esnost Krsne.
Pokazate| strucnog bhakte |est sposobnost predavan|a zvrsavan|a
neophodnog. O strucn|aku cesto msmo u uskom smsu spec|asta, a pr
devoc|skom suzen|u mozemo vd|et da strucn|ak cst kupaoncu, pora
karatae pere od|ecu. Bogu nas nece vratt strucnost u svadavan|u
v|estna nego strucnost u sagedavan|u svog pravog pooza|a suge
Gospodnovog suge. Sra Prabhupada |e u svakom smsu bo |edan od
na|strucn|h vasnava. On nas |e potcao: "Postante strucn". Moramo
nauct na ko| se nacn sv|esnost Krsne pruza onma ko| "strucno"
zb|egava|u N|egovu most. Trebamo otkrt nacne sredstva za to.
Aternatva ne posto|. Krsna nece bt zadovo|an ako ostanemo neum|esn.
Moramo nauct to da budemo strucn.
2&. Bhakta je utljiv, mauni
Bhakta nkad ne govor besmsce; to |e n|egova sutn|a. Maun se ne odnos
na zav|ete sutn|e man|ka komunkac|e ko|e praktcra|u ponek yog|.
Dakako, ako osoba ne zna za Krsnu, bo|e |o| |e da sut. Zbog toga ce guru od
v|etroprastog ucenka ko| ne vada svo|m govorom katkad zatrazt da
praktcra potpunu maunu. Govor |e vro btan. Budau ne mozemo prepoznat
dok ne pocne govort. Kao za neva|ao d|ete, za mpersonanog medtanta
bo|e |e da bude sasvm th.
A ako moze nesto rec za suzen|e Krsn, onda |e bo|e da govor. Bhakta
moze govort o Krsnnm savama te c|eog dana predstav|at ozo|u
sv|esnost Krsne. Bhakta uv|ek ze p|evat Hare Krsna Hare Krsna, Krsna
Krsna Hare Hare / Hare Rama Hare Rama, Rama Rama Hare Hare. Zasto b
bo sut|v? Ima tako veku |ubav prema Sr Krsn da svma ze rec nesto o
N|emu. N|egova Bozanska Most Sra Prabhupada neprestano b
propov|edao, bo pred vekom pubkom u man|o| skupn bhakta, pa cak
kad b bo na samo sa svo|m sugom. Obozavao |e govort o Krsn; nkad se
n|e umarao od toga. I nkad n|e zastrano od Apsouta.
Ipak, Prabhupada |e bo savrseno sut|v u tome da |e govoro samo o
zak|ucku sv|esnost Krsne. Sra Prabhupada ponekad uopce ne b govoro.
Prato sam ga na dugackom etu z Frankfurta za Mebourne t|ekom ko|eg |e
progovoro tek nekoko puta. Vecnu |e vremena ctao tho mantrao na
svo|o| bro|anc. |ednom sam Sra Prabhupad postavo ptan|e o sut|vost
bhakte u vez zbun|u|uceg uomka ko| sam pronasao u kn|z Krsna: "U |esen
se sapov ponekad spusta|u s vrha br|ega kako b prskrb cstu vodu, a
drug put h nema. Scno tomu, vek svec ponekad d|ee csto znan|e, a
drug put su sut|v."
T|ekom |utarn|e setn|e pazom |uhu u Bombayu, uptao sam Sra Prabhupadu
o ovom uomku. "Sto znac", uptao sam, "da bhakta ponekad govor, a drug
put sut?" Sra Prabhupada |e odgovoro: "To znac da n|e obvezan." To sam
shvato kao do ozb|nost cstog bhakte. On |e svakako uv|ek skon tomu da
govor o Krsn, a ako, prm|erce, nek budaas od n|ega traz da razotkr|e
Krsnne pov|er|ve zabave ga na nek nacn ze skorstt, n|e obvezan to
ucnt.
Nek drug put, bhakta |e u zanosnom raspoozen|u u ko|em n|e u stan|u
govort. I mu netko znese tako budaast pr|edog da |e sutn|a na|r|ect|
odgovor. S|ecam se madca ko| |e opetovano trazo od Sra Prabhupade da
govor o svom os|eca|u odvo|enost od duhovnog ucte|a, Bhaktsddhante
Sarasvat|a. Prabhupada |e na svaku tu mobu odgovarao sutn|om, a na
pos|etku |e rekao: "Nema potrebe za tm", u smsu da o tome nece govort.
Drug prm|er nacna na ko| vek bhakta korst sutn|u |est sut|vo susan|e
Gospodna Catanye dok mu |e Sarvabhauma Bhattacarya sedam dana
znoso ozo|u Vedante. Sarvabhauma |e na kra|u postao frustrran te |e
uptao Gospodna Catanyu zbog cega sut. Sarvabhauma |e rekao ba b
Gospodn Catanya barem trebao postavt ptan|e, ako ga ma, zn|et
svo|e nesagan|e s zrecenm. A zasto sut? Gospodn Catanya |e na ta|
nacn ukazao postovan|e vekom ucen|aku, a stovremeno |e dramatcno
skazao Svo|e neodobravan|e. Kad |e Gospodn Catanya konacno progovoro,
pobo |e sve de|e mayavad|a ko|e |e Sarvabhauma znoso t|edan dana:
Sutn|a Gospodna Catanye uz to |e ba pokazate| N|egove snos|vost.
Sra Prabhupada |e |ednom nekocn nas u svo|o| sob rekao da bsmo
navecer, pred pocnak, treba u tsn razmotrt ono sto |e rekao t|ekom
dana. Dake, u sv|esnost Krene sutn|a se moze skorstt na razne nacne, a
n|ezno gavno znacen|e |est da bhakta sut o besmscama, a |e uv|ek
ze|an govort o Krsn. * * *
Kad se dosta octu|u u zvotu, odke stnskog bhakte duboke su poput
nezm|ernog oceana. Doc u dodr s cstm bhaktom vd|et na ko| nacn on
octu|e ma |ednu |ednu odku, kao sto |e mosrdnost sut|vost, moze nas
potaknut na to da ga pun obo zavan|a c|enmo. Nemoguce |e u potpunost
ob|asnt sustnu ovh odka u zvotma csth bhakta. Dok h zapsu|em,
zam|ecu|em vastte nedostatke u tom pogedu. Ov se ops dvadeset sest
odka ne b treba smatrat konacnma. Naprotv, |a pokusavam zn|et tek
nekoko prm|edb u skadu sa zak|uccma sastra. Nadam se da ce to
potaknut druge da |os vse c|ene vasnave devoc|ske odke.
(kra|)