PROGRAM OPĆE PEDAGOGIJE

TEMATSKE CJELINE:
1. Znanost o odgoju i pedagogija
2. Vrste i oblici znanja i spoznaja o odgoju i obrazovanju
3. Temeljne pedagogijske i pedagoške kategorije i pojmovi
4. Pedagogija kao poziv
5. Suvremeni izazovi pedagogije

1. TEMATSKA CJELINA: Znanost o odgoju i pedagogija

 ODGOJ I OBRAZOVANJE kao materijalni i formalni objekt spoznaje različitih
znanstvenih disciplina
 značenje interdisciplinarnosti u poimanju i istraživanju odgoja i obrazovanja
 osobenosti pedagogijskog pristupa odgoju i obrazovanju
 diferencijalna pedagogija ili sustav pedagogijskih disciplina
 mjesto praktične pedagogije u sustavu pedagogijskih disciplina
 modeli odnosa teorije i prakse u pedagogiji
 odgoj i obrazovanje kao fenomeni i kao praktična ljudska djelatnost mogu biti i
jesu predmet ljudske spoznaje
 pedagogija kao znanost istražuje odgoj i obrazovanje iz svog posebnog kuta,
kao i sve druge znanosti
 budući da predmet odgoj i obrazovanje nije predmet u tradicionalnom značenju te riječi,
on se ne može neposredno promatrati, nego se kao predmet mora uvijek iznova
misaono rekonstruirati iz raznolike stvarnosti pomoću posebnih znanstvenih pitanja i
uporabom posebnih pojmova i kategorija idu uz pomoć posebnih znanstvenih metodologija
 otuda različite znanosti o predmetu pristupaju na različite načine
 riječ pristup (formalni aspekt) znači vidjeti neki predmet u posebnom svjetlu
 pristup znači pitati se na određen način o nekom predmetu
 otuda postavljanje znanstvenog pitanja predstavlja bitno pitanje tzv.aspekta
upoznavanja nekog predmeta
 umjesto o pristupu, možemo govoriti i o stajalištu, načinu promatranja, itd.

1
  formalni aspekt u proučavanju nekog predmeta usmjeren je na spoznaju tog predmeta,
no ljudska spoznaja je sam dio/aspekt ljudskog djelovanja, otuda i razlikovanje
spoznajno-teorijskog pristupa od moralno-praktičkog pristupa i opredjeljenja
 u literaturi se razlikuju znanost o odgoju i pedagogija
 u nekim zemljama (npr. anglo-saksonskim) prva riječ postoji samo u pluralu
(odgojne znanosti)
 u Europi se već stoljećima koriste riječi pedagogija i pedagogika
 PEDAGOGIJA  znanost o odgoju, koristi se riječ pedagogijski
 PEDAGOGIKA  praktična pedagogija
 kada se koriste riječi pedagogijski, pedagoški, pedagoško,
tada one znače znanost u odgoju, praktična pedagogija i ono što je bitno,
suštinsko za neki fenomen koji se može označiti pedagoškim
 treba razlikovati znanost o odgoju od odgoja kao praktične djelatnosti 
 znanost o odgoju promatra odgoj i obrazovanje s posebnog
spoznajnog stajališta prema kriteriju istine ili provjerljivosti
 pedagogija kao praktično pragmatično umijeće promatra odgoj i obrazovanje
s ciljem njegovog poboljšavanja prema kriteriju primjerenosti

INTERDISCIPLINARNOST ILI ODNOS IZMEĐU PEDAGOGIJE I DRUGIH DISCIPLINA

TRUIZAM – opće prihvaćena istina koja nije točna

2
ODNOS PEDAGOGIJE I DRUGIH ZNANOSTI:
 razjašnjavanje pojma
1. DISCPLINARNOST
 znači razumijevanje predmeta izučavanja iz kuta
posebnih znanstvenih disciplina
2. INTRADISCIPLINARNOST
 odnos izmedu subdisciplina jedne te iste znanstvene
discipline (npr. odnos opća pedagogija i didaktika)
3. INTERDISCIPLINARNOST
 razumijevanje predmeta drugih znanosti ili koordinacija
kooperirajućih disciplina jedne razine na višoj razini apstrakcije
4. MULTI/PLURIDISCIPLINARNOST
 izučavanje odnosa predmeta iz perspektiva pojedinih znanosti
5. EKLEPTIKA
 posebice u formi sinkretizma
6. TRANSDISCIPLINARNOST
 razumijevanje razumijevanja ili tzv. metateorijska pozicija
(razumjeti logiku svake discipline)

PRAKTIČNA PEDAGOGIJA
 mjesto praktične pedagogije u sustavu praktičnih disciplina
 neki autori (primjerice Wolfgang Brezinka) dijele pedagogijske
discipline na 3 discipline:
1. filozofija odgoja i obrazovanja  bavi se pitanjima biti ili suštine,
ciljevima i svrhama odgoja i obrazovanja
2. znanost o odgoju ili empirijska znanost o odgoju  proučava
odgoj i obrazovanje prema kriterijima metodologije znanosti
3. praktična pedagogija  odgovara na pitanje što treba i
kako treba postupati u neposrednom pedagoškom radu

3
  po jednoj drugoj podjeli pedagoške discipline se dijele na:
1. teorijsku pedagogiju ili pedagošku teoriju
2. pedagoško djelovanje / praksu
3. pedagoške vještine i umijeća
(1. i 2. se odnose na praktičnu pedagogiju)

1. TEORIJSKA PEDAGOGIJA
 ima za predmet fenomene odgoja i obrazovanja ili joj je predmet sama praksa
odgoja i obrazovanja
 njen cilj je teorijska spoznaja tih fenomena i te prakse
 ona se zanima za strukture pedagoških fenomena, a nije joj cilj davanje uputa
za rješavanje praktičnih pedagoških problema
_ ona želi unijeti red u definiranje temeljnih pedagogijskih pojmova i kategorija
_ zanima ju što je odgoj i obrazovanje ili nastava i koje su razlike između
tih pojmova i nekih drugih kao npr. školovanje, instrukcija, psihoterapija
_ ona je kritična spram različitih učenja (Walldorf, Montesori) koje ne mogu
izdržati strogu znanstvenu kritiku

2. PEDAGOŠKO DJELOVANJE / PRAKSA

_ odgovorno djelovanje za dobrobit djeteta
_ pedagoško primjereno djelovanje pretpostavlja solidno teorijsko obrazovanje,
ali i razvijanje sposobnosti opažanja, promatranja, prosudbe i djelovanja
_ pedagoško djelovanje je moralno po karakteru i zato se određuje
kao ćudoredno djelovanje
_ ono nije jednostavna primjena znanstvenog znanja, nego je i rezultat
primjerenog prosuđivanja
_ prosuđivanje je u uskoj vezi s karakterom odgajatelja koji je upravo
brana manipulaciji i modifikaciji djece

4
  ključno pitanje karaktera je TKO KOGA IMA?
 karakter čovjeka ili čovjekov karakter
_ praksa kao djelovanje obuhvaća 3 vrste suđenja ili prosuđivanja:
1) RAZUMSKI SUD ili SPOSOBNOST ZA RACIONALNO DJELOVANJE,
odnosno za racionalan izbor sredstava koje vode nekom cilju

2) MORALNI SUD ili SPOSOBNOST ZA PROSUDBU ZADANIH NORMI,

vrijednosti, standarda i očekivanja

3) ESTETSKI SUD ili SPOSOBNOST OPAŽANJA DRUGOG U NJEGOVIM

ŽIVOTNIM SITUACIJAMA

3. PEDAGOŠKA UMIJEĆA / VJEŠTINE

 stoje u pozadini teorijskog i praktičnog znanja  one su most
kojima se premošćuje jaz izmedu teorije i prakse
_ neke od fundamentalnih pedagoških umijeća jesu držanje i takt (podrazumijevaju
i odmak od samoga sebe i od svojih želja, i čak i na vlastiti račun)

5
2. TEMATSKA CJELINA: Vrste i oblici znanja i spoznaja o odgoju i obrazovanju
 Predznanstveno, znanstveno, svakodnevno i praktično ili implicitno znanje i umijeće
_ Oblici mišljenja u pedagogiji (metaforičko, u suprotnostima, polarno i balansirano ili
_ Slike, koncepti i modeli odgoja uravnoteženo)
_ Suština ili bit i stupnjevi pedagoškog mišljenja
_ Razine teorije o odgoju ili subjektivne teorije odgajatelja
_ Teorije znanosti o odgoju i obrazovanju:
- pedagogija kao normativna disciplina
- pedagogija kao empirijska
- znanost o ponašanju
- pedagogija kao hermeneutička disciplina
- pedagogija na osnovu teorije sustava

3. TEMATSKA CJELINA: Temeljne pedagogijske i pedagoške kategorije i pojmovi

_ Odgoj i obrazovanje, učenje i poučavanje, nastava, znanje i držanje, doživljaj, takt,
pomoć, potpora i ohrabrivanje
_ Suodnos osnovnih pedagogijskih pojmova s drugim srodnim i razlikovnim pojmovima:
školovanje, izobrazba, inkulturacija, (samo)spoznaja, socijalizacija, razvoj,
indoktrinacija, manipulacija, trening ili dresura i (psiho)terapija
_ Odgojno-obrazovni ciljevi, norme i vrijednost

4. TEMATSKA CJELINA
PEDAGOGIJA KAO POZIV

_Temeljni oblici pedagoškog djelovanja:

-komuniciranje, nastava, informiranje, savjetovanje, aranžiranje i poticanje i
ohrabrivanje
 Osobenost pedagoškog (po-kazivanje, tumačenje, tematiziranje i dr.)
 Područja djelovanja profesionalnog pedagoga

6
 _ Odnos znanstvenog znanja, držanja, pedagoškog umijeća i djelovanja _
Pedagoške kompetencije ili funkcije nastavnika i njihove bitne značajke

5. TEMATSKA CJELINA
SUVREMENI IZAZOVI PEDAGOGIJE

Ekološki problemi
Genetski inžinjering
Odnos čovjeka i njegovih mašina
Zdravi stilovi življenja
Pitanje tjelesnog u pedagogiji
Interkulturalni odgoj
Alternativne i antipedagogije
VRSTE I OBLICI ZNANJA I SPOZNAJA U ODGOJU

_ odgoj pripada u elementarna ljudska životna područja

_ naime, svi su ljudi bili suočeni s odgojem, svi imaju neko mišljenje o odgoju ili
znaju nešto o odgoju
 odgoj dakle nije izum, niti pedagoških znanja niti pedagogije kao znanosti
 kao ljudska djelatnost on postoji od kad postoji naša vrsta
_ odgoj nije samo područje ljudskog djelovanja, nego nastaje kasnije i kao
institucionalno djelovanje
 javlja se nova profesija _ nastavnička profesija
 na razini sveučilišta ovaj proces se poznanstvljuje
_ usporedno sa znanstvenim znanjem egzistiraju i druge forme znanja među kojima
nisu uvijek jasno povučene granice niti jasno određen njihov odnos
_ u suvremenoj pedagogijskoj literaturi uvažavaju se razlike izmedu različitih oblika
znanja s jedne strane i s druge strane pedagogija kao znanost nastoji ove druge vrste
znanja i na njima zasnovane prakse uzeti za predmet svoje znanstvene reflekse _odgoj
po nekim autorima je svjesno formiranje svijesti i tjelesni razvoj osobnosti
nastao kao rezultat neposrednih ljudskih odnosa i naših suočavanja sa svijetom i

7
 samim sobom
_ u odgoju je riječ o našem ponašanju/držanju, a ne o pukom znanju, nego o ljudskom
karakteru, odnosno uravnoteženom odnosu između razuma, osjećanja i ljudskih
težnji pod vodstvom razuma i uz pomoć odraslih
_ obrazovanje se odnosi na svijest i refleksiju procesa učenja, odnosno samo refleksiju
i kao refleksija svijesti (?)
_ obrazovanje je uzdizanje do općenitosti, odnosno uravnoteženosti između posebnog
i općeg
opće_bitno i univerzalno
posebno_naša osjećanja, doživljavanja i mišljenja
 odgoj ide izvana prema unutra, a u obrazovanju obrnuto
_ obrazovan čovjek je onaj koji se može uzdići iznad posebnog, osobnog na stupanj
općeg, univerzalnog

NEKA ODREĐENJA POJMA ODGOJA I OBRAZOVANJA

ODGOJ
_ po nekima odgoj se ne odnosi na usvajanje znanja i umijeća ili preciznije rečeno ne samo
na posredovanje znanja i umijeća nego na naše «JA», odnosno naše držanje prema
znanju
 riječ je o odnosu našeg «JA», odnosno našeg karaktera i njegovih značajki
_ uravnotežen odnos između razuma, osjećanja i težnji i djelovanja uz vodstvo/pomoć
razuma
OBRAZOVANJE
_ dok se proces odgoja odvija pod utjecajem izvana, proces obrazovanja
podrazumijeva razvoj iznutra
_ obrazovanje podrazumijeva proces dozrijevanja koji uključuje razvijenu sposobnost

8
 refleksije
_ refleksija znači: vidjeti sebe očima drugih, imati odmak spram sebe samoga, imati
mjeru i uzdići se do općeg
_ biti obrazovan znači pronaći uravnotežen odnos izmedu posebnog, partikularnog i
subjektivnog i općeg, objektivnog i univerzalnog
_ odgoj je put do obrazovanja, a jedan i drugi pojam se shvaćaju kao metarefleksija i
metadjelovanje

OBLICI MIŠLJENJA U PEDAGOGIJI

_ uobičajeni oblici mišljenja su:
-mišljenja u suprotnostima/proturječnostima
-(bi)polarno mišljenje
-uravnoteženo/dijalektičko mišljenje
_ proturječnosti u mišljenju često tvore pantinomijama i paradoksima
paradoksalno mišljenje vodi ili izaziva temeljne paradokse (npr. onaj kojeg je
formulirao Kant: «Kako je moguće odgajati se za slobodu (autonomiju i
moralnost) uz pomoć prisile?)
_ ovu vrstu mišljenja treba razlikovati od tzv. cirkularnog (ružnog) mišljenja
(npr. Ti me ne bi tražio da me nisi našao.)

MISAONI POLARITETI

LOGIČKO MIŠLJENJE INTUITIVNO ili VIZIONARSKO MIŠLJENJE

_ produktivno -> procesualno
_ sustavno -> fenomenološko

9
 _ tipološko -> varijabilitetno
(npr. Svi su muškarci....) (npr. Svi su muškarci isti, osim tog...)
_ načelno (principijelno) -> situacijsko
_ aksiomatsko -> empirijsko
_ kauzalno -> koincidencijsko
_ linearno -> kompleksno
_ konvergentno -> divergentno
_ ekskluzivno -> inkluzivno

12 ŽIVOTNIH NAČELA

1. načelo polariteta (npr. jing-jang)

2. načelo preobrazbe (konzervirati ono što je / promijeniti)
3. načelo reda (stvoriti red / stvoriti nered)
4. načelo autonomije (dati se voditi / sami se određivati)
5. otvoriti granice / zatvoriti granice
6. načelo uplitanja
7. standardizirati / blamirati
8. načelo prilagodbe (prilagoditi se / ustrajati)
9. načelo kretanja (aktivno se kretati / aktivno mirovati)
10. načelo tumačenja (suzdržati se od tumačenja / interpretirati)
11. načelo informacija (izbrisati informaciju / pohraniti informaciju)
12. načelo vrednovanja (vrednovati stvari / promatrati stvari bez vrednovanja)

«SLIKE» ODGOJA

(METAFORE, ANALOGIJE ILI USPOREDBE U PEDAGOGIJI)

_ metafore, analogije ili usporedbe se koriste ne samo u pedagogiji, nego i u drugim

10
 znanostima (npr. u fizici)
_ kada o nekom objektu ili fenomenu govorimo na način koji nije znanstven, nužno
koristimo metafore; međutim, metafore posjeduju i spoznajnu funkciju jer ukazuju
na tzv. «višak» značenja kojega ne možemo dokučiti uz pomoć znanstvenih metoda _
metafore nam pomažu da premostimo jaz (hijatus) između onoga što nam je o
nekom fenomenu poznato i onoga što o tom fenomenu tek trebamo s-poznati
_ metafore nisu samo prethodnice još nepronađenih znanstvenih pojmova, nego one
posjeduju njima svojstvenu kontekstualnu točnost, koju ne posjeduju razlikovni
znanstveni pojmovi
_ za razliku od matematičkog ideala egzaktnosti one (metafore) participiraju u našoj
čulnoj egzistenciji (npr. raz-umjeti; s-hvatiti; u-vidjeti;...)
_ to znači da su pojmovi kojima objašnjavamo kognitivnu domenu tjelesno usidreni;
možemo identificirati njihovu čulno-tjelesnu genezu, a sve to nam jezik otkriva na
svoj način, međutim ljudska kognicija se može odmaknuti / apstrahirati od onog
čulnog i tjelesnog
_ afektivno i voljno ljudsko djelovanje je međutim tijesno povezano sa čulnim i
tjelesnim
 metafore se javljaju i u obliku šala, viceva, aforizama, itd.
 kada neki fenomen ne možemo riječima objasniti/definirati, tada nam te šale mogu
pomoći (samo tada i u torn slučaju)
 metafore omogućavaju tjelesno opredjeljenje našeg odnosa prema svijetu
MOSCHE FELDENTWAIS
_ sudjelovao u ekipi M. CURIE, vrhunski fizičar (poč.20.st.)
_ izumio preko 1000 vježbica za sve bolesti

SLIKE ODGOJA ili PREDZNANSTVENO SHVAĆANJE ODGOJA

_ odgoj se u svakodnevnom govoru uobičajeno objašnjava slikama ili metaforama i
one imaju visoku uporabnu vrijednost
_ one ljudima nude jednu sintetičku predodžbu o procesu koji svatko doživljava ili ga

11
 je iskusio bilo da je odgajan ili da sam nekoga odgaja; pritom se često primjenjuju
analogije sa biljnim i životinjskim svijetom (konja možete dovesti do vode, ali ga ne
možete navesti da pije)
_ «SLIKE» se još nazivaju i tzv. unutarnjim ubijeđenjima ili implicitnim znanjima
koje djeluju na ponašanje osobe nesvjesno i pri-svjesno
 ta implicitna znanja/slike su praćenje u točno određenim tjelesnim obrascima
_ ove slike o odgoju utječu na:
1. opažanje i tumačenje pedagogijskih situacija
2. ponašanje i djelovanje u tim situacijama

_ u pedagoškoj literaturi se slike upotrebljavaju kako bi se fenomen odgoja bolje

shvatio
_ one su često predmet znanstvene analize na način da se pokušava otkriti koja teorija
stoji iza tih slika ili na koje načine ove slike zamjenjuju definiciju odgoja
_ u literaturi se navode različite slike (npr. odgoj kao puštanje sjemenke da raste; kao
utiskivanje na voštanoj ploči; kao pomoć pri «rađanju», kao vođenje na pravi put,
itd.)
_ ovdje predstavljamo nekoliko slika odgoja koje dominiraju u svakodnevnom govoru
o odgoju i u pedagogijskom promišljanju odgoja (misli se na 2 vrste mišljenja: -
misliti na nešto i misliti o nečem)
_ SLIKE:
1. Odgoj kao izvlačenje
2. Odgajanje kao vođenje
3. Odgajanje kao upravljanje i stega
4. Odgajanje kao «pustiti rasti», kao neodgajanje
5. Odgajanje kao prilagođavanje
6. Odgajanje kao pomoć u životu

1. ODGAJANJE KAO IZVLAČENJE

12
_ dijete koje je u razvoju uspoređuje se s biljkom ili drvetom koje mora izrasti visoko _ u
ovom slučaju nije dostatno biljku pustiti da raste, nego je treba podupirati,
obrezivati i njegovati (zalijevati vodom) da bi narasla do optimalne visine i dala
dobre plodove
_ odgajatelj je nalik vrtlaru koji brine o uvjetima rasta biljke
_ nije dovoljno biti samo vrtlar
_ ali ljudi se opiru i zato pedagog mora primijeniti silu da bi ih zadržao na putu
spoznaje
_ smisao odgoja ovdje se pojavljuje na 2 načina:
1) kao oslobađanje ljudi od nečega tj. od njihove potlačenosti i vezanosti,
odnosno od njihovog neznanja i neosviještenosti
2) odgoj se pojavljuje kao oslobađanje «za nešto» ,tj. kao oslobađanje za pravi
put, odnosno ne povjerovati sjenama, nego naučiti razlikovati sjene koje baca
svjetlo od svjetla samog
 u ovoj slici o odgoju odgoj vodi do spoznaje i istine uz uporabu vlastitog razuma
 odgajanje pritom predstavlja težak posao i zbog toga što se u procesu odgoja mora
uskladiti s jedne strane svrha i cilj odgoja (istina i spoznaja) i s druge strane pitanje
kako uz pomoć «sile» možemo nekoga dovesti do spoznaje istine

(Zašto se do sada niste ubili?)

_ odgajatelj (po Platonu) ne vrši svoju zadaću zbog vlastitog prohtjeva ili u službi
neke sile ili moći nego poradi same spoznaje, pritom mu na raspolaganju stoje
različita sredstva:
1. ubjeđivanje
2. razgovor
3. savjetovanje
4. primjena nagrada i kazni
5. vlastiti angažman
_ sva ova sredstva i mnoga druga opravdavaju se visokim ciljem kojemu odgajatelj
služi

13
 _ on leži u samoodgoju ljudi, tj. u njihovoj sposobnosti da sami sebe i svoju okolinu
organiziraju na putu do istine
_ ključno pitanje: Čime se opravdava sila, odnosno primjenjena sredstva? Kako
izbjeći temeljni paradoks da se ljude ne može voditi do samoosvjestenja i
autonomije uz primjenu sile, posebice kada je riječ ne samo o spoznaji, nego i o
dobroti ili vrlinama (morala) i ljepoti

2. ODGAJANJE KAO VOĐENJE

_ u ovoj slici o odgoju polazi se od socijalnog iskustva da uvijek postoje stariji i mladi,
iskusni i neiskusni, oni koji znaju i oni koji manje znaju i oni stoje u odnosu vođenih
(sljedbenik) i vođe
 (slijediti-nekritički prihvaćati ideje određene skupine/vođe)
 natraške niz stepenice-meditacija (?)
 odgajanje kao vodenje pretpostavlja određenu vrstu legitimiranja
(opravdavanja vođenja)
 zahtjevi odraslih mogu se opravdavati na više načina:
-legitimiranje badicijom
-legitimiranje zakonom
-legitimiranje putem osobene osobnosti (karizmatičko legitimiranje)
-legitimiranje procedurom
(dogovaranje kroz diskusiju i raspravu)
_ odgoj kao vođenje pretpostavlja autoritet (sila argumenta), a ne autoritarnost
(argument sile)
_ autoritet _ u svom ponašanju vjerodostojan i pravedan, a ono što on iznosi i
zastupa je istinito ili valjano
_ autoritarni odgajatelj _ argumentom sile nastoji nametnuti željeno ponašanje

3. ODGOJ KAO UPRAVLJANJE I STEGA

_ ova slika o odgoju nastala je u 17. i 18.st.

14
 _ upravljanje i discipliniranje djeteta se smatralo preduvjetom odgajanja
_ discipliniranje ne bi trebalo «slomiti» djecu, nego bi trebalo pridonijeti formiranju
unutrašnjeg morala (unutrašnjem moralnom formiranju)
 za pedagogiju se postavlja pitanje gdje se u praksi postavlja granica
 ova slika o odgoju se uvijek iznova pojavljuje, i u suvremenosti, npr. kada se
govori o potrebi poslušnosti, ili poštivanje volje starijih

4.ODGAJANJE KAO SLOBODAN RAST (NE-ODGAJANJE)

_ ova slika o odgajanju formirala se u doba prosvjetiteljstva u djelu «Emil» Jean
Jacquesa Rousseaua
_ Rosseau polazi od shvaćanja da društvo tog doba negativno utječe na odgoj djece
_ zbog toga je on tražio da se odgoj mora izmjestiti iz društva u tzv. društveni rezervat
(internati, domovi,...)
_ kod ovog autora moguće je govoriti o trostrukom odgoju:
-odgoj putem prirode
-odgoj putem stvari
-odgoj od ljudi

_ cilj odgoja je unapređivanje unutarnjeg razvoja organa i sposobnosti, tj. pravi odgoj
se svodi na prirodni rast djeteta i sazrijevanje njegovih unutarnjih organa
 odgajatelj ne smije aktivno utjecati na odgojenika
 njegova funkcija se sastoji u tome da znalački pripremi uvjete koji potpomažu
spontani i slobodni razvitak odgojenika
 zbog toga se ovaj oblik odgoja u literaturi označava kao ne-odgoj
 odgajatelji i učitelji više nisu vođe, ni oni koji izvlače, niti oni koji discipliniraju,
nego oni koji potiču, imaju povjerenje u djecu i potiču ih da se koriste vlastitim
razumom u otkrivanju svijeta
 odgajatelj raspolaže moralnim kompetencijama
 odgajatelj mora biti ubijeđen u ideju dobre prirode i djece i mora uspješno aranžirati

15
 dobre situacije učenja u kojoj oni (odgajatelji) neizravno usmjeravaju i pružaju
potporu
4. ODGAJANJE KAO PRILAGOĐAVANJE
_ ova slika o odgoju dolazi «odjevena» u psihološke i pedagoške teorije u
svakodnevnu predodžbu o odgoju, ali također i u pedagošku teorijsku građu kao i u
znanstvena istraživanja o odgoju
_ pored ostalog, ovdje je riječ o psihologijskim teorijama učenja biheviorističke
orijentacije, ali i fizioloških učenja nekih ruskih znanstvenika
 na zapadu najpoznatiji psiholog je Skiner, a na istoku Pawlov
 i ujednom i u drugom učenju socijalno ponašanje i životinja i ljudi se poima kao
učenje uz pomoć kojega se trajno mijenja i uspostavlja poželjan način ponašanja
_ sredstva pomoću kojih se to učenje odvija poznata su kao pozitivne ili negativne
sankcije ili potkrepljenja
_ u horizontima ovih teorija odgoj se shvaća kao utjecajno ponašanje ili kao utjecaj na
psihičke dispozicije odgajanika
_ prilagođavanje društvenim normama i vrijednostima uz odsustvo kritičnosti može
pretvoriti odgoj u manipulaciju i indoktrinaciju (tipičan primjer: reklame)

6. ODGAJANJE KAO POMOĆ

- ova slika odgoja polazi od čovjekove bespomoćnosti, a ne od sustava društvenih normi,

vrijednosti i stavova kojima se čovjek mora prilagoditi
- u ovoj slici riječ je o bespomoćnim bićima kao što su mala djeca, bolesni i hendikepirani
i svi ostali koji se podvode pod pojam marginalizirani ljudi, tj. svi oni kojima treba
pomoći da preuzmu odgovornost za sebe same; zato se ova slika još zove pomoć za
samopomoć i ona dominira u socijalnoj pedagogiji
- u pedagogiji predškolskog odgoja ova slika javlja se u skladu s poznatim sloganom
«pomozi mi da to uradim sam»

16
MODELI ODGOJA

4 grupe modela :

1. INTENCIONALNI ODGOJ
FUNKCIONALNI ODGOJ
EKSTENZIONALNI ODGOJ
2. ODGOJ KAO PEDAGOŠKI ODNOS
3. ODGOJ KAO PROMJENA PONAŠANJA
4. ODGOJ KAO SIMBOLIČKA INTERAKCIJA

- teškoća da se opiše predmet znanosti o odgoju sastoji se u tome što odgoj nije unatoč
uobičajenom shvaćanju «vidljiv» ili «opipljiv» predmet nego to postaje tek
razumijevanjem i rekonstrukcijom pedagoških situacija
- odgoj je rezultat pedagoške interakcije
- jedni odgoj razumiju iz osobnog iskustva (primjerice učenici i učitelj), drugi ga
pokušavaju razumjeti iz obzora stanovitog praktičnog odgoja (npr. mlade majke), dok
treći odgoj uzimaju kao predmet svog spoznajnog interesa (primjerice znanstvenici)
- svako određenje odgoja je dakle rezultat perspektive iz koje se on promatra, pretpostavki
od kojih se polazi i razina na kojima se definira
- definicije odgoja se tako mogu razumjeti samo u kontekstu određene slike, koncepta,
modela ili teorije
- modeli su obrasci mogućeg djelovanja, oni se smatraju predstupljem pedagoškog
koncepta, a ponekad mu se pridružuje neko znanstveno stajalište
- treba razlikovati pojam odgoja od fenomena odgoja

17
 - razumijevanje odgoja kao praktične djelatnosti je otežan time što se odgoj teško može
prostorno i vremenski locirati

FUNKCIONALNI ODGOJ :

- obuhvaća one socijalne norme koje nisu pokretane pedagoškom namjerom (ne postoji
jasan cilj), odnosno sve one socijalne događaje i odnose koji utječu na formiranje čovjeka
- na strani funkcionalnog odgoja djeluju čimbenici svih vrsta medija, društvene norme i
pravila (uključujući i one «s ceste») koji zajedno utječu na mlade često i više nego
namjerni i svjesni odgoj
- oni utječu na razumijevanje svijeta od strane mladih kao i na razumijevanje sebe samih

- bitne značajke funkcionalnog odgoja (f.o.) :

1. -f.o. pretpostavlja neuspješno sudjelovanje u socijalnim djelatnostima

2. -f.o. pretpostavlja homogenost raznolikog iskustva (primjer djeteta majke koja skuplja
male životinje – može ih nabrojati bez da je učio; mali Eskimi – 300 vrsta snijega)
-f.o. je od tuda adaptiran, odnosno konzervativan, jer se tim putem ponašanje značajno za
neku zajednicu reproducira i konzervira (tradicija se prenosi)
3. f.o. rasterećuje napore vezane za odgoj, ali od tuda proistječe i njegov osnovni nedostatak
(košta vremena)
4. f.o. je vezan uglavnom za konkretnije stvari
5. f.o. ostavlja «tragove» i zbog toga je funkcionalan

GOETHE:
« Sve što nas susreće ostavlja tragove, sve pridonosi neprimjetno našem obrazovanju.»
INTENCIONALNI (NAMJERNI) ODGOJ :

18
- odgajanje kao pedagoška djelatnost počela se izdvajati iz socijalizacije koja se oslanja
samo na ponavljanje kulturno-socijalnog obrasca ponašanja, tek u tijeku procesa
društvenog diferenciranja i uspostavljanja različitih područja prakse (npr. pravo, religija,
medicina, ekonomija)
- sa sviješću zapadnog čovjeka u mogućnosti utjecanja na vlastiti razvoj u smislu
unapređivanja pojedinca, preko njega i čitavog društva pojavljuje se pedagoško
shvaćanje odgoja i pedagoška institucionalna djelatnost s kojima odgajanje postaje puno
više od svakodnevne tradicijom prenošene prakse
- odgoj tako postaje odnos čovjeka prema samom sebi
- razvija se tzv. intencionalni odgoj čije su bitne značajke slijedeće :

1. namjernost ili intencionalnost (npr. roditelji žele odgajati svoju djecu, a treneri ne
žele odgajati sportaše)
2. namjernost ne implicira
3. namjera nije djelovanje te se ne može izravno promatrati
4. intencionalnost pretpostavlja samorazumijevanje odgoja i time doprinosi da
pojam odgoj ostaje nedefiniran

- za razliku od funkcionalnog, intencionalni odgoj znači :

1. njegov temeljni odnos jest susret između odgajatelja i odgajanika
( Kad smo se posljednji put susreli sami sa sobom? Zašto se do sada niste ubili? Zašto
smatrate da je vrijedno živjeti? Što ćemo raditi, kako ćemo izgledati i misliti za 10god.? )
2. odgoj je uvijek odgovorna djelatnost
3. odgojni autoritet (kad je odgajatelj vjerodostojan i bezuvjetno prihvaća dijete)
4. briga i obzirnost (s taktom)
5. pozitivne valencije normi i vrijednosti

19
EKSTENZIONALNI ODGOJ :

- proširuje ili proteže (lat.extensio) odgojnu namjeru prostorno i vremenski na situacije u

kojima odgajatelj nije fizički prisutan
- ovaj pojam je sličan pojmu indirektan odgoj (shvaćanje ne-odgajanja po Rousseau)
- moć odgajatelja se ovdje sastoji u tome što odgajatelj ne utječe izravno na samog
odgajanika nego na uvjete u kojima živi, a koji utječu na aktivnost i interese mladih, a
time i na njihov odgoj i obrazovanje
- i namjerni odgoj je zapravo indirektan, jer mi nemamo izravan pristup nekom sustavu
odgajanika u kojem se odvijaju namjerni i nenamjerni procesi učenja
- odgojni procesi se označavaju kao ekstenzionalni kada se odvijaju intencionalno, ali sa
svjesnom namjerom (na zapadu postoji običaj da roditelji šalju svoju djecu na jednu
godinu u inozemstvo)

- pedagoške namjere roditelja su slijedeće :

1. moje dijete će se naučiti potvrditi u sasvim novoj sredini u koju je bačeno
2. moje dijete će steći samosvijest, prodornost i toleranciju frustracija
3. moje dijete će razviti socijalne kompetencije i upoznati druge kulture
4. pritom će naučiti jedan važan svjetski jezik
5. djeca pritom mogu doživjeti kulturni šok i prekinuti svoj boravak ili drastičnije –
samoubojstva…

- ekstenzionalni odgoj je dakle odgoj kada odgajatelj odluči namjerno funkcionalno

odgajati

STUPNJEVI PEDAGOŠKOG MIŠLJENJA

Primjer jedne pedagoške situacije :

20
3-godišnji dječak se igra u sobi na podu s lego-kockicama. U jednom trenutku ugleda majku koja
upravo namjerava izaći u kupovinu i postavlja joj pitanje :
«Mogu li i ja s tobom?». Majka odgovara: «Naravno, ali prvo spremi igračke!»

- u čemu se sastoji posebnost ove pedagoške situacije?

- Ključna riječ je «pospremi»: ona upućuje na određenu normu, odgojno-obrazovni sadržaj
ili vrijednosni cilj u odgoju koji je za majku u tom trenutku značajan
- Majka reagira neposredno, spontano i kvazi-automatski
- Od tuda naziv prvog stupnja : STUPANJ NEPOSREDNOG PEDAGOŠKOG
MIŠLJENJA ILI DJELOVANJA
- Majka ne reagira u onom dijelu znanstvenog mišljenja; ona se ponaša pedagoški, a ne
pedagogijski
- Majka ne iskazuje znanje o ovoj situaciji, jer se ona nalazi u situaciji, tj.ona je uključena
u situaciju u smislu da je aktivna i emocionalno uključena, jer se njoj to i događa
- Majka ne može izaći iz sklopa elemenata koji čine situaciju
- Neposrednost pedagoškog djelovanja isključuje razinu refleksije ili promišljanja vlastite
reakcije
- U navedenom primjeru mogu se identificirati 3 neizrečene pretpostavke:

a) da je sadržaj pedagoških zahtjeva za ljude uopće smislen i vrijedan

b) da je ovaj zahtjev u ovoj situaciji također smislen za dijete
c) da onim zahtjevom majka postiže svoj cilj

- međutim što se događa ako dijete ne posluša majku?

- Majka može reagirati na različite načine :
a) majka može primijeniti silu
b) majka može mehanički ponoviti zahtjev s malo povišenim tonom

21
 c) majka može reducirati svoj zahtjev pa reći: «Samo ih skloni u stranu.»
(postoji opasnost da dijete idući put spomene majci da mu je prošli put
rekla da smo skloni igračke)
d) majka može promijeniti svoju metodu pa reći : «Ja ću pospremiti
igračke, ali kockice će biti jako tužne ako ih ti ne pospremiš u krevet!»

DRUGI STUPANJ PEDAGOŠKOG MIŠLJENJA ILI STUPANJ METODIČKOG

MIŠLJENJA O SADRŽAJIMA ODGOJA I OBRAZOVANJA :

- kako pronaći primjerene alternativne metode i kako pronaći sadržaje koji nisu samo
slaganje kockica

TREĆI STUPANJ PEDAGOŠKOG MIŠLJENJA ILI UČENJA I TEORIJE O ODGOJU :

a) PRAKTIČNA PEDAGOGIJA ili PRAKTIKA

b) ZNANSTVENE TEORIJE ODGOJA

- postoje stupnjevi pedagoške teorije :

- prvi stupanj obuhvaća neizrecive ponutrene predstave i stavove o odgoju – ove razine
teorije praktičar nije svjestan
- drugi stupanj obuhvaća praktična znanja praktičara koja se označavaju kao teorija
praktičara; teorija drugog stupnja obuhvaća iskustva stečena procesom socijalizacije i
iskustva
- u različitim odgojnim institucijama treći stupanj – teorija teoretičara/znanstvena teorija –
njena zadaća je znanstvena spoznaja o odgoju i do određene mjere poboljšavanje prakse
odgoja

22
TEORIJE ZNANOSTI O ODGOJU :

1. ZNANOST O ODGOJU KAO NORMATIVNA DISCIPLINA

2. ZNANOST O ODGOJU KAO EMPIRIJSKA ZNANOST O PONAŠANJU
3. ZNANOST O ODGOJU KAO HERMENEUTIČKA DISCIPLINA
4. ZNANOST O ODGOJU NA OSNOVU TEORIJE SUSTAVA

Slučaj male Maje :

Majka (30god.) javlja se na razgovor s pedagogom u vrtiću. Traži savjet. Radi se o samo jednom
pitanju koje ona sama ne može riješiti. Partner s kojim živi već 2god. ne može joj pri tome
pomoći. Riječ je o kćerki Maji iz prvog braka koja ima 6god. Od svoje 4.5god. Maja ne može po
mišljenju majke, podnijeti posjete ocu svaka 2 tjedna. Maja stoji pred obiteljskom dramom.
Majka najradije ne bi viđala svoga bivšeg supruga, jer svaki put kad on dođe po Maju ona se
sjeti negativnog iskustva s njim. Ne može vjerovati niti razumjeti da je ona nekada toga čovjeka
voljela. Ne može si ni predstaviti da se upustila u bračnu vezu s njim. Ljubav to vjerojatno nije
bila, već jedna seksualna privlačnost. Ubrzo je primijetila da njezin suprug misli samo na seks, te
ju je takvo njegovo ponašanje od njega sve više udaljavalo. Kad je Maja imala 4god. majka je
uložila zahtjev za rastavu. U međuvremenu on ima drugu ženu, ali i dalje inzistira da kći
posjećuje svaka 2 tjedna kao što i stoji u sudskoj presudi. Maja se izgleda osjeća jako dobro u
kući svoga oca. No, nije čudo kad ju je toliko razmazio. Ali kad se vrati nedjeljom navečer doma
treba joj 2-3 dana da opet dođe u normalu. Tijekom ta 2-3 dana Maja je hiperaktivna, «tutnji»
kroz kuću i po mišljenju majke je potpuno luda. Majka ne razumije zašto u odluci suda stoji da je

23
to za dobro djeteta. Majčino pitanje pedagogu glasi: «Možete li mi pomoći da se na sudu
promijeni odluka po kojoj dijete posjećuje oca svaka 2 tjedna?»

(pitanje za 5) :

Na slučaju male Maje objasnite pomoću navedenih teorija ( I.i II.) različitost pristupa u :
a) korištenju pojmova i kategorija
b) istraživanju slučaja
c) uputama, naputcima ili načinima rješavanja slučaja

Radi se dakle o razlikama u dijagnozi, analizi, interpretaciji i praktičnim postupcima u rješavanju

slučaja. Pri tome navedite koji od modela odnosa teorija i praksa ste koristili u analizi slučaja.

4 OSNOVNA MODELA ODNOSA TEORIJE I PRAKSE :

1. MODEL «ZASNIVANJA» ili UZEMLJENJA

- prva varijanta ovog modela- TEHNOLOŠKI MODEL-prema kojemu se znanje shvaća

kao množni i u načelu dostatni uvjet profesionalnog umijeća
- umijeće je primjena znanja
- u osnovici ovog modela stoji tzv. intelektualistička legenda : «Ljudi prvo razmišljaju, a
onda vjeruju!»
- druga varijanta ovog modela je - ZDRAV RAZUM MODEL-prema kojemu između
teorije i prakse posreduju ljudske rasudne moći/moći prosuđivanja
- treća varijanta – MODEL NAOČALA- svaka teorija je vrsta naočala; prema ovom
modelu eksperti se razlikuju od laika ne samo po tome što već i kako vidi posebne
naočale

24
2. MODEL PODUDARANJA

- modeli zasnivanja znanje i iskustvo razdvajaju tako da znanje informira iskustvo

- u modelu podudaranja taj se model koncipira dvosmisleno i teži se sveobuhvatnijem
podudaranju i prožimanju iskustva i prenošenja znanja (kako studenti medicine uče
rendgensku dijagnostiku bolesti)

3. MODEL «RAZLIKOVANJA»

- prema ovom modelu teorija i praksa imaju vlastiti identitet i ne nalaze se u odnosu
subordinacije
- znanstvenik nije nužno praktičar, a praktičar ne mora biti znanstvenik
4. MODEL «OMETANJA»

- prema ovom modelu znanje i refleksija ometa intuitivno umijeće

- pri tome su važna 3 aspekta :

a) tzv. SINDROM STONOGE

- čovjek je pri sebi samo tada ako je orijentiran na neko djelo ili na neku osobu ( samo ako
smo pri nečemu/nekome mi smo pri sebi i uistinu sretni )

b) refleksija/promišljanje ima mjesta u onom modelu samo u naknadnoj/misaonoj

obradi ljudskog djelovanja; tijekom djelovanja refleksija ometa djelovanje

c) stav raspolaganja nasuprot otvorenosti prema riziku može postati

osobna crta, značajka

25
 - za neke svijet znanja i mišljenja postaje prebježište, jer se boje nesigurnosti djelovanja
(ona/on maštaju, ali ne mogu učiniti prvi korak)
- zaokupljenost znanjem postaje nadomjestak za stvarni život i tada čovjek u obliku
studenta prispjevši u nebo nailazi na dvoja vrata sa slijedećim natpisima : 1.ulaz u carstvo
nebesko, 2.ulaz za predavanje o carstvu nebeskom, i nažalost ulazi kroz druga vrata

TRADICIJA INDIVIDUALNE PSIHOLOGIJE PO DREYCHTUSU I ADLERU

- oni se ne služe horizontalnim nego hermeneutičkim postupcima

- ljudski postupci se ne mogu objasniti uzročno, jer posjeduju značenja tj.ljudske radnje su
usmjerene na ostvarivanje ljudskih ciljeva (spoznati značenje ponašanja – npr. Male
Maje, znači spoznati njegove ciljeve i svrhe
- po Adleru i Dreydusu bitna obilježja ponašanja djece su :
a) svako ponašanje je svrhovito i ciljno usmjereno
b) cilj ponašanja je njegov uzrok (namjera da se dostigne neki cilj objašnjava
ponašanje)
c) motivacijska snaga bilo kojeg ljudskog djelovanja jest cilj kojeg osoba slijedi
d) ljudi su socijalna bića i od tuda je njihov najvažniji cilj pronaći svoje mjesto u
zajednici kojoj pripadaju tj. u njoj steći uvažavanje i priznanje
e) ponašanje djece pokazuje sredstva i puteve pomoću kojih ona pokušavaju
ostvariti svoje ciljeve
f) svatko je za svoje ponašanje sam odgovoran, jer sve što mu se događa, događa se
i temeljem vlastitih potreba i ciljeva
g) svatko ima svoju «privatnu logiku», tj.opaža okolinu na različite načine, npr.
dijete može slijediti pogrešne ciljeve, jer polazi od pogrešnih interpretacija
okoline
h) tijekom života svaki čovjek razvija određene, tipične obrasce ponašanja da bi
osigurao svoje mjesto u zajednici

26
 - Dreydus razlikuje 4 osnovna životna stila kojim se dijete povodi kako bi kod drugih
steklo uvažavanje i priznanje :
1. ono pokušava pridobiti pozornost («Želim da na mene obratite pažnju»)
2. ono pokušava pokazati svoju nadmoć («Pokazat ću vam tko je jači.»)
3. ono pokušava izvršiti odmazdu ili osvetiti se («Želim vam nanijeti bol.»)
4. pokušava iskazati svoju nemoć («Želim da me ostavite na miru.»)

-svaki od ova 4 cilja mogućeje ostvariti na ova 4 načina :

a) aktivno-konstruktivno
b) aktivno-destruktivno
c) pasivno-konstruktivno
d) pasivno-destruktivno

- postoje 2 pouzdana načina pomoću kojih možemo otkriti koji od ova 4 cilja slijedi dijete
koje pokazuje nepoželjno ponašanje :

1. moramo obratiti pozornost na naše spontane reakcije na dječje ponašanje

- ako se ljutimo, jer dijete ne reagira na naše opomene i objašnjenja, tada imamo pred
sobom dijete koje želi pridobiti pozornost
- ako se osjećamo ugroženo ili izazvano, jer dijete ne želi surađivati, a pritom se
osjećamo neugodno ili ga želimo prisiliti da učini ono što od njega zahtjevamo; pred vama je
dijete koje želi pokazati nadmoć
- kad smo sve pokušali bez uspjeha i kad smi sebi kažemo
«Odustajem!», tada je riječ o djetetu koje iskazuje svoju nemoć

2. cilj/-evi djeteta se pokazuju u načinu na koje ono reagira na naše mjere

- kad dijete prestaje sa svojim ponašanjem, tada znamo da je samo željelo pobuditi
pozornost

27
 - kad dijete sa svojim ponašanjem ne prestaje usprkos opomenama i kaznama, teži
nadmoći, a ako ga stavimo pod veći pritisak, njegovo nepoželjno ponašanje se čak može
pogoršati
- kad se na naše mjere dijete osjeća povrijeđeno, nepravedno tretiran, tada znamo da ono
teži odmazdi
- kada dijete ne čini ništa nakon što je opomenuto ili je dobilo neki zadatak, znamo da ono
želi time iskazati svoju nemoć

HAMBURŠKI MODEL KOMUNIKACIJE ili KVADRAT OBAVIJESTI PO S.von TUNU

- obavijest je bilo koja iskazana rečenica ili bilo koja neverbalna gesta

Aksiomi komunikacije po P.Watszlavu:

1. ne možemo ne-komunicirati
2. svaka komunikacija posjeduje aspekt odnosa i aspekt sadržaja
3. priroda odnosa u tijeku komunikacije je uvjetovana interpretacijom odnosa
4. ljudi se u komunikaciji služe digitalnim (verbalnim) i analognim (neverbalnim) načinom
5. međusobna komunikacija je simetrična ili komplementarna, ili asimetrična, ovisno o
tome da li između partnera postoji odnos jednakosti/nejednakosti

KVADRAT:

- gornja strana sadržaja kvadrata – o čemu informira obavijest

- lijeva strana – strana samoočitovanja (što pošiljatelj kazuje o sebi); 2 podaspekta:
a) aspekt predstavljanja
b) aspekt nesvjesnog samootkrivanja

- aspekt podrazumijeva što pošiljatelj misli o primatelju i kako se odnosi prema njemu
- strana apela – na što pošiljateljeva informacija želi potaknuti primatelja

OBAVIJEST – sve ono što pošiljatelj želi priopćiti nekom primatelju

28
SADRŽAJ – ono o čemu pošiljatelj priopćava
APEL – ono na što pošiljatelj želi potaknuti primatelja
SAMOOČITOVANJE – 2 aspekta :
a) sebe predstavlja
b) nehotimično otkrivanje

- po S.von Tunu ne možemo, a da ne komuniciramo na sve 4 strane

- primatelj vraća pošiljatelju feedback – povratnu poruku kako je on njegovu obavijest
shvatio
- primatelj je odgovoran za ono kako će poruku shvatiti

- po S.von Tunu bi trebali imati 4 uha:

Vježbice:

1. Na sekretarici cura sluša slijedeću poruku : «Nazvao sam te već 10 puta!»

(odnos-bliskiji,mora biti takav da joj on to može reći; apel-nazovi me, javi se)

2. Supruga vozi, a suprug do nje kaže: «Tamo naprijed je zeleno.»

3. Prvi bračni ručak. Juha na stolu. Mladenci sami. Suprug: « Što je to zeleno u juhi?»

4. Majka posprema sobu svog sina tinejdžera i kaže: « Tvoja plahta je opet puna onih
mrlja!»
(ne može izravno o tome razgovarati)

5. Pismeni ispit iz engleskog jezika. Nakon što je nastavnica podijelila pitanja za pismeni,
jedan od učenika joj prilazi i baca papir: «Goni se i ti tvoj papir!»

29
 ( Opišite unutarnji razgovor nastavnice prema modelu S.von Tuna! Kako bi mi reagirali s
učenikom kojeg ne volimo i s miljenikom? Kako bi ona trebala voditi razgovor u sebi po von
Tunu? )

Samoočitovanje:
- test je za njega nesavladiv
- on to ništa ne shvaća
- već ima jedinicu i ovo mu je posljednja prilika za ispravak

Odnos:
- ona je uzrok sve agresije prema njoj

Pitanje majke male Maje:

- aspekt samoočitovanja: želi se predstaviti kao majka koja skrbi za svoje dijete
- ona otkriva da uopće nije zainteresirana za dijete, nego brine samo o tome da više nema
nikakve odnose s bivšim mužem
- nije odgojena i obrazovana osoba, njeni osjećaji vladaju njom, ona se ne može brinuti o
svojoj kćeri
- ona ne vidi pravi problem, već vidi problem gdje ga nema
- majka od Maje ne može shvatiti da su odnosi poremećeni između nje i njenog bivšeg
supruga, te da je zapravo pravi problem ona sama

DRŽANJE I TAKT

- odnos teorije i prakse može se razmatrati i kao odnos teorijskih znanja i praktičnih
umijeća- tzv. IMPLICITNA ili PREŠUTNA ZNANJA
( TACITNA ZNANJA)

30
 - nemogućnost planiranja ponašanja u svim situacijama i osobitost pedagoških situacija su
bitna obilježja pedagoškog djelovanja
- pedagogija ne raspolaže vlastitom tehnologijom
- pedagoški djelatnik nije međutim bespomoćno izložen nepredvidivim situacijama – u tim
situacijama on može aktivirati tzv. djelatno znanje koje mu omogućava primjereno
ponašanje u dinamičkim i nepreglednim pedagoškim situacijama
- držanje i takt su takvi oblici ponašanja i znanja koji postaju značajni kada nam znanje
kojim raspolažemo nije dostatno, a obrasci ponašanja više nisu učinkoviti
- držanje i takt označavaju proces dozrijevanja ljudi
- filozofski gledano čovjeku je dana dvostruka zadaća: oslikavati svijet dijelom, te
dozrijevati na unutarnjem putu

- o držanju govorimo kao o:

a) držanje spram drugih (što držim o drugima)

b) držanje spram samoga sebe (što držim o sebi)
c) držanje spram sadržaja (što držim o određenoj temi)
d) držanje u situacijama (kako se držim u određenoj situaciji)

- pri tome razlikjemo položaj tijela od držanja tijela – razlika između kralježnice i kičme –
svi imamo kralježnicu, ali ne i «kičmu» za postavit se u određenoj situaciji
- stajati uspravno ne znači i biti uspravan
- držanje je tjelesna i duhovna ukupnost stavova, vrijednosti, mogućnosti djelovanja koja
uključuje i oblike tjelesnog izražavanja, a koji se stječu u procesu životne i procesne
socijalizacije
- držanja su talozi realno doživljenih i tjelesno određenih međuljudskih interakcija koji
uključuje i društvene odnose
- kao što godovi na drvetu pokazuju starost drveta ili rušnost godina, tako je i naše tjelesno
držanje rezultat doživljenog u međuljudskim interakcijama

31
- formirana držanja određuju ponašanje prema drugim ljudima-naravno, kad držanja nisu
dostupna svijesti – pitanje je da li čovjek ima karakter ili karakter ima čovjeka
- držanje je ukupnost pedagoških, socijalnih i političkih predstava i interesa s jedne strane i
mogućnosti tjelesnog izražavanja i praktičnog djelovanja s druge strane
- držanje – uvjetno rečeno: vanjska i unutarnja strana
- unutarnja satrana : komprimirani stavovi, osjećaji i vrijednosti
- vanjska strana: tjelesna figura, statika tijela, veličina tijela, spol, kao i mogućnost
tjelesnog i jezičnog izražavanja unutarnjih stanja
- držanje podrazumijeva i tjelesno u smislu ne-materijalnog fizičkog tijela samog, nego
ponajprije tijela koje sebe osjeća bez pomoći osjetila
- riječ je o osjećanju vlastitog tijela i osjetljivosti za situacije i raspoloženja drugih na
svom tijelu
- usvojeno znanje određuje što zna, no ne i do kraja što mogu, umijeće ovisi o držanju i
taktu
- držanje stručnjaka je pritom uvjet za primjereno reagiranje u određenim situacijama; to je
bitan preduvjet za stjecanje povjerenja drugih i za primjereno reagiranje u delikatnim
situacijama – TAKTIČNO PONAŠANJE – imati dobro držanje znači da je osoba pri
sebi, a kada ste pri sebi, to je bitan uvjet da drugi dođu k sebi

32