PRAKTIKUM BR.

Izdava ZADRUGA, 2010.

SADRAJ:
I. ZANIMANJE TJEDNA: GRADITELJ ..3
1. ARHITEKTURA I STANOVANJE U HRVATSKOJ TRADICIJI 3

II. ZANATI 12
1. TKANJE: LAN I KONOPLJA .12
- INDUSTRIJSKA KONOPLJA 19
2. FARBANJE PISANICA, TRADICIJA U HRVATA .20
- BOJANJE JAJA 20
- DRUGE TEHNIKE FARBANJA PISANICA ..22

III. IVOTINJE .24

1. IVOTINJA TJEDNA: KRAVA .24
2. MUNJA KOD KRAVA .25
3. VRIJEDNOST GNOJIVA .26

IV. VRT ..28

1. CVIJEE U FARMERSKOM VRT 28
1. BOUR 28
2. JAGLAC ..30
3. JASTUAC (aubrieta) .31
4. PERUNIKA ( IRIS ) ..32
5. CIKLAMA ..35
6. RUA 36
6.1. Podjela i vrste rua .36
6.2 tetnici i bolesti rua ..36
2. ZAINSKO BILJE .42
1. BOSILJAK .42
2. KOPAR 43
3. MAURAN 46
4. NEVEN 48
3. GLJIVE .50
1. BUKOVAE ..51
- UZGOJ GLJIVE BUKOVAE (ukratko) ..51
- VRSTE MICELIJA 51
- UVANJE BUKOVAA 52
- UZGOJ BUKOVAA NA DRVETU .. 52
4. GLISTE - VRTNI POMAGAI 54
- KORITENJE EKSTRAKTA HUMUSA GLISTA 55
5. HUMUS U VRTU ..56
- PRIMJENA HUMUSA U CVJEARSTVU 58

V. KUA ..60
1. POKLADE, KORIZMA, USKRS ..60
2. USKRNJA KUHINJA ..64
- USKRSNI RECEPTI ..64

2
I. ZANIMANJE TJEDNA: GRADITELJ

ovjek se morao negdje skloniti. Izgradio je zaklon. Zatim je izgradio
dom. Ruke graditelja su ruke koje stvaraju. Koje oblikuju, koje
podiu, mijenjaju krajolik. Mijenjaju Farmu. Zato je ovo zanimanje
posebno vano. Gazda farme posebno cijeni graditelje i zato
adekvatno nagrauje njihove vjetine i trud. Graditelji na Farmi grade u skladu
s tradicijom. Time zadivljuju mentora Jou. Gazda farme posebno mora paziti
na tradicionalne elemente u gradnji. Izgled je bio uvjetovan okolnostima u
kojima su ljudi ivjeli.

1. ARHITEKTURA I STANOVANJE U HRVATSKOJ TRADICIJI

Posjedovanje prebivalita, tj. nekog izvdojenog prostora u kojem ljudska bia
mogu zadovoljiti osnovne potrebe, jedna je od najvanijih pretpostavki
svakidanjeg ivljenja. U naoj kulturi ta se pretpostavka ostvaruje kuom,
stambenim objektom.
U okrilju kulture koja je obiljeavala nain ivota hrvatskog seljatva u
razdoblju kraja 19. stoljea i poetka 20. stoljea kua je bila prostor u kojem
su se izmeu obiteljskih narataja prenosila tehnika znanja, drutvene norme,
umjetnike tvorbe. Tamo su se obavljali raznovrsni gospodarski poslovi,
rukotvorne djelatnosti, ali i odravali obiteljski i drutveni rituali, sveanosti.
U tehnolokom smislu GRADITELJI su bili amateri, ali je njihova prednost
pred profesionalcima bila upuenost u potrebe svakodnevice. Arhitekturu je
odreivala svrhovitost. Seoski obrtnici, kako jo nazivamo graditelje,
izgraivali su i stilske specifinosti, ovisno o podneblju i potrebama gradnje.
Na temelju iskustva gradili su graevine za ljude, ivotinje, te pratee
gospodarske objekte uvaavajui socoloko-kulturoloki trenutak i tradicijsko-
iskustveni diskurs.
Gradnja na Farmi pomiruje tradicijske vrijednosti hrvatskog sela, uvaavajui
pojedine specifinosti, ali i u duhu izgradnje moderne samoodrive zajednice,
iji imperativ njeguju eko sela diljem svijeta, temelji se na uenju, istraivanju,
propitivanju uloge i vanosti graditelja. Graditelj je tada osoba koja oblikuje,
osmiljava, mijenja, stvara.
Graditelj na Farmi je, osim toga, arhitekt budunosti. Njegov rad se cijeni i
podrava. Njegova (ili njezina) fizika spremnost rui predrasude da je rije o
mukome poslu. Potie jednakost i potovanje svakog ljudskog bia ruei
predrasude. ene su kroz povijest radile teke fizike poslove. Eskimke nose po
130 kg na svojim leima. ene su bile te koje su uzgajale povre, orale njive,
podizale djecu. S razlogom postoji poslovica Muki posao je gotov kad sunce
zae, a enskom se poslu kraj nikad ne nae. Antropolozi kada govore o
enskom radu kau: Rad prijanjih ena bio je zahtjevan, neprekidan,
raznovrstan i teak. Da se napravi popis primitivnih oblika rada, vidjelo bi se
da su ene imale pet zaduenja na jedno muko. Tek je u posljednja 3 stoljea
ena percipirana kao 'privjesak' mukarcu, tzv. slabiji spol. U gospodskim
kuama i urbanim sredinama ena je viena kao lutka sklona dokolici, dok je

3
istovremeno ena radnica bila manje plaena i njezin se rad manje vrednovao
od mukoga. Prije shvaanja da su ene slabiji spol, pod utjecanjem Crkve
bilo je uopeno shvaanje diljem patrijarhalnog svijeta (koji je naravno
obuhvaao i nae krajeve) da su ene imovina mukarca, u svakom sluaju,
manje bitne.

Farma je zajednica ljudi koja njeguje graditeljstvo duha i solidarnosti. Ne

zanemaruje nikoga i ne istie nikoga osim one koji se svojim doprinosom
potvruju i istiu sami.
Kada kaemo da graditelji na Farmi prouavaju tradicijske naine gradnje,
govorimo o prepoznavaju pojedinih elemenata funkcionalonosti seoske
arhitekture koja se u Hrvatskoj razlikovala prema podneblju i nainu ivota.
Preko arhitekture graditelji na Farmi otkrivaju i nain na koji su ljudi nekada
ivjeli, kako su doivljavali i odnosili se prema ivotinjama i biljkama, a kako
jedni prema drugima.
Graevinski materijal u tradicijskoj arhitekturi ovisi o kulturnoj zoni i
materijalu pojedine kulturne zone.

Jadranska kulturna zona po primjeni materijala prepoznaje kamen kao

glavni graditeljski element. Po primjeni graevinskog materijala i graevinskih
tehnika, uporabi stambenih povrina te po poimanju prostornih odnosa,
izdvaja se na zapadu i jugu Hrvatske jadranska kulturna zona. U podruju
priobalja - od Istre do Konavala; dalmatinskog zalea - od Bukovice do
jadranskih otoka - od Krka do Mljeta, osnovni je graevni materijal kamen.
Raspon mu je upotrebe velik i okvirno see od grae za panjake ograde,
morske gatove preko poljskih sklonita i nastambi za domae ivotinje do
stambenih i javnih sakralnih zgrada. Raspon tehnike gradnje u kamenu je od
neobraenog kamena (bez meuvezanja tzv. suhozid), a zavrava znalaki
obraenim kamenim blokovima kojima su seoski klesari veui ih bukom
vjeto zidali uivo ili klesali plastine oblike.
Na rubovima krkih polja, kraj vrtaa, nastala su ratrkana ljudska naselja
sastavljena od meusobno udaljenih objekata, kako bi se izmeu njih, na
svakoj jedinici obradive povrine zasijala odreena kultura.
Pojedini gospodarski objekt opasivala je ograda tvorei dvorite (pridvorje,
kortu) ili kao u Istri, kamene portale (portun) s drvenim ili eljeznim vratima.
Usprkos razdvojenim kuama, postojalo je zajedniko sredite s javnim
objektima (crkvom, grobljem, seosko sredite koje bismo danas nazvali trgom
prije bi bio prostor pod nadstrenicom - kameni stol pod stablom).
Uz morske uvale naselja su se gradila puno gue, s malim okunicama
(dvorima) koje su se meusobno doticale. Skupine zgrada bile su odvojene
kamenom poploenim ulicama, a zbog nekadanje gusarske opasnosti, gradili
su se i zidovi prema moru.
U dalmatinskome zaleu naselja su esto poloena na kosinama kako bi zimi
priskrbila toplinu, a ljeti imala ugodnu temperaturu.
Gospodarski objekti, posebice stoarski, bili su zbijeni, nikako neposredno
blizu kue ve na vanjskom obodu sela. Izmeu njih i kua za stanovanje sadila
se na svakom pedlju humusnog tla mediteranska biljka, zaini i druga hrana.

4
Stambene zgrade u cijeloj jadranskoj zoni bile su graene od vapnenca (uivo),
vezanog bukom, sastavljenom od gaenog vapna i pijeska. Dovratnici i
doprozornici bili su klesani, a mala prozorska okna (50x50 cm) zakrivala bi se
drvenim kurama kako bi zimi uvala od jakih vjetrova, a ljeti od nepodnoljive
ege. Gradnjom irokih zabatnih zidova tedjelo se na drvenoj grai potrebnoj
za krovnu konstrukciju. Krovovi su bili blagih nagiba. Kao krovni prekriva
sluio je valjkasti crijep (kanalice, kupe) i u novije vrijeme vapnenake ploe,
ponegdje i trska pa i slama. Jedna od arhitektonskih znaajki je ugradnja
kamenih konzola (zub). U obliku plohe na vanjskome zidu kue konzola je
mogla biti podlogom za vjedro za vodu, a u obliku prstena kao dra drvenih
stupaca za sjenicu, kao i mjesto za vezivanje stoke pri munji.
Uz te graevinske znaajke istonojadranska stambena zgrada imala je i svoje
drutveno obiljelje.
Kue su se sastojale od prizemlja i kata - djelomino graditeljski uvjetovane i
vrstom naselja. U ratrkanim selima este su bile prizemnice, u zbijenim
obalnim naseljima katnice. Prizemnica se primarno sastojala od grijane
prostorije u kojoj se spremalo jelo i boravilo danju. Na nju su se vezale
negrijane prostorije namijenjene spavanju. Pod istim krovom nadovezivalo se
spremite za prirod i orue, pa i tala. Istom krugu pripada i potleuica,
jednodijelna kua prisutna u dalmatinskom zaleu graena od zidova u suho,
od krlja ili slame bez stropa s podom od utabane zemlje. U jednom dijelu
imala je ognjite s kojega se dizao dim prema otvoru u krovu (vidjelica). U
drugom dijelu, odvojenom pregradnom gredom od prepletenog prua zvanog
perda bilo je spremite za stoku.
Mnogo zastupljenija katna nastamba bila je model kue s okomitom
tendencijom razvoja. Prizmlje takve kue zauzima spremite za prirod
(konobu), katkad i staju. Vanjske kamene stepenice (stube) vodile su na kat,
irei se prema vratima u kamenu terasu zvanu balatura (baladura, solar),
poloenu na bavasti svod (voltu) koji je bio izgraen ispred konobe. Katni je
dio zauzimala kuhinja (kuina) i soba (kamara). U nekim oblicima ovog
graditeljstva, kuhinja se nalazila u prizemlju uz konobu. Sredinji dio kue bilo
je otvoreno ognjite (ognjie, komin) koji se zadrao do sredine 20. stoljea.
Ognjite je bilo od ilovae, plohom od opeka nabijeno uz zid. Sofisticiranije bi,
pak, imalo drveni okvir. Uz bone strane kuhinje stajale bi klupe i drugi
kuanski predmeti izraeni kod seoskih stolara. Sjedalo bi im bilo poklopac
sanduka za spremanje namirnica.
Kuina je bila sredinje mjesto obiteljskog okupljanja i boravljenja. Pa je vano
mjesto imalo ognjite. Loenje vatre predstavljalo je snaan psiholoki i
simboliki element.
Uobiajeni pribor za ognjite bio je ara, hvataljke za eravicu (mulete) i cijev
od trke za raspirivanje plamena (puhalo). Jelo bi se kuhalo u dubljem
metalnom loncu ili neostakljenom keramikom posuu s rukom (pijata)
objeeno o komotre; pirjalo u pliim posudama (tee, lopie) poloeno na
eljezni stalak (tronoge); peklo na posebnoj metalnoj reetki (gradele).
Kuhinjska oprema je ukljuivala i keramiku posudu za pitku vodu zvanu ara,
te drvenu zidnu policu za odlaganje tanjura i zdjelica. Omanji tronoci

5
(kanjii) bili su prikladni za boravak uz ognjite. Visoki stol uz zid je novijeg
datuma i predstavlja gradski utjecaj na seosku kuhinju jadranskog kruga.
Sobe su bile oskudno namjetene, od postelja domae izrade sastavljenje od
dasaka postavljenih preko drvenih nogara. Starci bi zimi noili u kuhinji, a
djeca bi spavala u kuhinji na prostirkama. Za dojene bila je predviena zipka
poluvaljkasta oblika.
Za posteljinu koristile su se navlake od domaeg platna, pokrivai s vunenom
preom koji su se stupanjem pretvarali u sukno. Kako u sobama nije bilo pei,
zimi bi krevete zagrijavali keramikim bocama s toplom vodom ili prenosivom
grijalicom rupiastog poklopca napunjenom eravicom, a za istu svrhu
ponekad bi koristili i obinu opeku (matun).
Viestruku namjenu u kui imale su krinje. Bile su ustvari ovei sanduci
ravnog poklopca ukraene duborezom i crtorezom (drvorezom), niskih
masivnih nogu esto u obliku lavlje ape. U kuu supruga esto bi ih kao miraz
donosile nevjeste.
Za rasvjetu se rabilo ulje. Keramike i metalne posudice oblika naslijeenih od
antike modificirale su se vrlo malo. Dodavani su im mjedeni stalci.
Za higijenu se koristio lavor. Umivalo bi se u kuhinji, rjee u sobi. Zahodi se
prvo pojavljuju kao zakloni za gnojite, a vremenom kao prigradnja uz kuu, ali
bez ikakvog ispiranja.
Voda se nosila do kue i u tom podruju oduvijek je predstavljala problem.
Tijekom 19. stoljea kue se opremaju cisternama s kinicom.
U modelu domainstva u ograenim dvoritima gospodarski objekti su se
nastavljali na kuu - nastambe za kokoi, svinje, tala za goveda, pelinjak,
pote za koze i ovce, nadstrenice za kola i vea orua s prostorom za krmivo u
potkrovlju. Objekti su bili izvedeni u kamenim zidovima, pokriveni crijepom ili
biljnim krovom. U zbijenim ljudskim naseljima, pak, ivotinjske su nastambe
bile takoer zbijene, na rubovima sela graene od suhozida, krovova
prekrivenih granjem. U tim naseljima postojali su zajedniki bunari (vrulji)
gdje su obiavali prati rublje.
Za zaklon na udaljenim agrarnim terenima gradile su se kamene kuice
(poljske kuice zvane sinice), koje su bile prostori za odmor i sklanjanje ljudi
od nevremena i za spremanje orua. Sinice su bile prislonjene o kamene
ograde-gromae to su omeivale kultivirana tla ili panjake. U Istri se te
kuice, krune gradnje nazivaju kauni. Bili su graeni od neobraenog
kamena u suhozidu, bez komada drva.
Za boravak pastira u dalmatinskom zaleu gradile su se kuice s torovima za
sklanjanje stoke. Dinarska kulturna zona obuhvaa gorsku Hrvatsku od Like i
Gorskog kotara, Korduna, Banovine do umberka. Zbog otre kontinentalne
klime stambeni objekti ovdje su drugaije graeni. Glavni graevni materijal
bilo je drvo, u prvom redu hrastovina koja se kalala, tesala u brvna, a kasnije
pilila u grede i stupove. Hrastovina se upotrebljavala za oploje zgrada, dok se
jelovina i smreka pilei se u daice (imla, indra) ili daske koristila za
pokrivanje kosih krovova. Umjesto indre, u siromanija vremena koristila se
slama od rai, a kasnije i limene ploe.
Zbog konfiguracije tla razlikujemo ratrkana naselja podignuta na krevine i na
panjacima, te na trasi nekadanjih karavanskih putova. Gorskokotarska

6
naselja uz Karolinu i Lujzijanu graena u 18. i 19. stoljeu bila su poredana u
nizove, to je razliito od prvo spomenutih, likih.
Lika je okunica najee graena plotom od dasaka ili kolaca (proe).
Gospodarstvo je bilo utemeljeno u stoarsko-ratarskoj djelatnosti i zahtijevalo
je vie stonih objekata (tala za goveda, pojate za ovce i koze, konjunica za
konje, krmeak za svinje) s gnojitem i lokvom za napajanje u neposrednoj
blizini. Uz spremite za kola bila su ratarska pomagala (sua, kolnica) u ijem
se potkrovlju pospremalo sijeno, a na drugom kraju dvorita bila je duguljasta
graevina od prepletenog prua za smjetaj kukuruznih klipova (kukuruzana) i
posebna ostava za krumpir (trap) iskopana veim dijelom u zemlji i pokrivena
zatitnim kroviem.
Lika brvnaica prizemna je ili zbog nagiba, polukatna zgrada. etiri su
masivne grede oslonjene o kamenu podlogu bile temelj na koji se vodoravno
slagalo brvna za zidove. Visok i strm krov mogao je biti atorlika oblika sa etiri
plohe ili iskoen, ako su dvije plohe na uim stranama bile krae i stvarale
zabat. Graditelji su krovne strehe znatno produavali preko oploja kue radi
zatite drvenih stijena od utjecaja oborina. Ponegdje bi produili jednu stranu,
pod koju bi se sklanjala sitna stoka. Ta se nadstrenica nazivala ajat ili vajat. U
brvnima su bili usjeeni mali prozori (penderi) koji su se prije ostakljivanja
pokrivali janjeom mjeinom napetom na pominom drvenom okviru. Tipino
za ovu gradnju bilo je da se nasuprot ulaznim vratima nalaze vrata prema
dvoritu koja su omoguavala provjetravanje kuhinje. Umjesto dimnjaka na
krovu bio je otvor s pominim zaklopcem (bada) koji se posebnim dugakim
kolcem mogao pokretati. Brvnaica je primarno bila dvodijelna zgrada,
sastavljena od kuhinje (prva kua, ugljenica) i sobe. Ipak, ee je u
prizidanom dijelu bila ostava i staja (katkad unutarnjim ljestvama spojena s
kuhinjom), a gornja se razina sastojala od sobe, kuhinje i manje sobe. U
stambeni dio brvnaice vodile su vanjske stube na koje se nastavljao trijem
(ganak) postavljen uz jednu ili dvije strane kue. Nadsvoen drvenom
produnom strehom i opasan drvenom ogradom zavravao je sa zahodom. I u
likim kuama dominiralo je kao i u jadranskim ognjite. Dinarsko obiljeje
ognjita je lanac (verige) sastavljen od karika uvren na drvenoj gredici koju
su zvali verinjaa. Takvom je ognjitu pripadalo neocakljeno posue (lonci)
koje su na runom kolu proizvodili liki lonari. Stil namjetaja je nisko
ognjite, blizu tlu pa razlikujemo niski stol s krunom ploom (sinija, stolica),
koji je bio objeen u kut kad se nije jelo. Uz uobiajene tronoce ubraja se i
posebni tronoac s polukrunim naslonom na kojem je sjedila glava obitelji, ili
za cijenjenog gosta. Uz drveni ormar za spremanje mlijeka i kruha stajao je i
badanj s ukiseljenim kupusom, a o zid je bio objeen koi s drvenim licama.
Kuhinja nije imala strop, iz nje su vodile ljestve prema krovitu, prema
tavanskom prostoru gdje su bile pored soba prostorija za pohranu suhog mesa,
sanduci sa itom, branom.

7
Pei su bile od ostaklenih keramikih lonia (petnjaci) i gorjele su cijelo
vrijeme. Sa zaravnjenom gornjom plohom bile su idealne za zagrijavanje
mlijeka pri sirenju, za suenje odjee pa i za sjedenje djece.
Postelje su bile na visokim nogama jer su pod njih danju smjetali djeje
krevetie. Pokrivali su se vunenim pokrivaima (biljcima) tkani od runa
vlastitih ovaca obojeni domaim bojama.
Osvjetlavalo se svijeama od voska, kozjeg loja ili posudicama zvanima luerne
u ije se laneno stijenje stavljala mast od puha ili jazavca.
Pastiri u Lici boravili su na panjacima. Nou su zbog opasnosti od vukova
ovce zatvarili u tor, a u kolibici kraj drvene ograde bio bi im tek leaj. Kuica je
bila na drvenim gredama, mogla se rastaviti i prenijeti na drugu lokaciju.
Za razliku od like kue, goranska je pod jednim krovom okupljala to vie
prostorija. Unutranjost kue je razvedenija, a dvorite siromanije. Zbog
hladnoe stavljali su pojaanja, oplate od indre ili dasaka kao oblik toplinske
izolacije. U prizemlju su bile gospodarske prostorije, a kat je bio namijenjen
stanovanju. Glavno boravite u toj kui koja je imala pet ili est prostorija bila
je hia/hia. U njoj je pe od petnjaka, uz pregradni zid u kuhinji, s obiju
strana opasana klupama. U suprotnom kutu postavili bi stol sa stolcima gdje bi
se blagovalo, odmaralo, primalo posjete.
Izmeu like i goranske kue smjestilo se graditeljstvo umberka, Banovine,
Korduna gdje se osjea i panonski utjecaj. Na breuljkastim predjelima
prevladavaju naselja sastavljena od nekoliko odvojenih zaselaka, s objektima
smjetenima na hrpi. Okunice nisu bile graene, dok su stambeni i
gospodarski objekti locirani bez nekog reda. Zaseoci su veinom nastajali
stvaranjem novih okunica kao posljedica grananja obitelji. Gradnju ovog
podruja obiljeavaju krae grede. Panonsko se obiljelje vidi u krovu ovih
kua koji je nii i blaeg nagiba, prekriven slamom. Osim jednodijelnih kua
ovdje ima i dvodijelnih i trodijelnih stambenih objekata. Ulazna kuhinja (vea)
bila je mjesto za pripremanje hrane, a soba (kua) namijenjena jelu, spavanju,
obavljanju rukotvornih poslova, druenju. Treu su prostoriju nazivali komora
i rabili je kao ostavu.
Gospodarski objekti bili su odvojeni od stambene zgrade. Ti objekti su bili:
tagalj - ovea zgrada kombinirane namjene - tala i poluotvoreni kolnik u
prizemlju, na katu sjenik. Selu su pripadale i vodenice (mlinice), male drvene
zgrade uz potok namijenjene za mljevenje ita. Mlinovi liari, tipini za ovo
podruje, imali su vodno kolo poloeno vodoravno. Na odgovarajui mjestima
nastajali su ovakvi pogoni, meu kojima se istiu Rastoke kod Slunja.

Panonska kulturna zona protee se istonom Hrvatskom, a podijeljena je u

tri skupine koje razlikujemo po osnovi graevinskog materijala i stilu gradnje.
Jednom skupinom dominiraju brvnare, u drugoj je rije o mjeovitoj grai, u
treoj ilovaa ini osnovu graevinskog materijala.

1) Prva skupina obuhvaa podruje Pokuplja, Turopolja, Posavine, Moslavine,

zapadne Slavonije. Kao nizinski kraj obilovao je hrastom lunjakom iz kojeg su
domai graditelji klesali i tesali po 10 metara dugake oblice koje su kasnije
pilili i oblikovali skladne i prostrane kue. Zbog opasnosti od poplava, kue su

8
bile na visokim stupovima (soje, sohe), a ove sojenice bile su uz Savu, naroito
izmeu Slavonskog Broda i Jasenovca u obliku stambenih zgrada i
gospodarskih objekata kojima je pristup bio preko daane rampe.
ardak je turska rije koja je oznaavala model niske brvnare-katnice, iji je
oblik potekao od sojenica. Nakon regulacije vodenih tokova, sojenice gube
svoju namjenu i nizinske kue postaju uobiajene. ardaci su imali vezu donjeg
i gornjeg kata sa stepenicama u vanjskom stubitu zvanom shodi. Krov im je
bio polunakoen, od slame ili indre koji se u 40-ima zamijenio crijepom. Ove
su brvrnare bile uim dijelom okrenute porema vodenom toku ili cesti, pa su
na zabatnom proelju imale po dva mala prozora (okna).
Drvena je graa bila pristupana za ukraavanje pa su prisutni cvjetni motivi,
natpisi, bojenje. Ove kue su se mogle lako rastaviti i prenijeti po potrebi
numeracijom greda.
Unutarnja organizacija ardaka bila je trodijelnost u dvjema razinama. U
prizemlju dvije zatvorene prostorije (ute) dijeli sredinja otvorena poduta.
Na katu veliku sobu uz ulino proelje (hiu) sredinja kuinja dijeli u manje
sobe uz zaetlje. Podute su imale namjenu gospodarskih spremita, ali i dom
mladog branog para. Dok je iica redovito bila ostava za krinje s odjeom,
posue, namirnice.
Spavae sobe imale su krevete uz uzdune zidove pokrivene domaom
platnenom posteljinom, kutnu pe, veliki stol. Zimi bi se taj kut popunjavao i
tkalakim stanovima. Masivna greda je dominirala prostorijom potegnuta du
stropa. Za njega su zaticali obiteljske dokumente i druge vrijednosti.
Zahod (ekret) je bio priprost, smjeten u kut izmeu zaelnog zida i iice,
pristupalo mu se iz hodnika (ganjeka) koji se protezao od stubita du kuhinje
i iice. Osim namjene povezivanja prostora, u hodniku je bila posuda s vodom.
Dvorini objekti su bili: omanja zgrada s krunom pei koja se zvala kuvarna.
Njezina namjena je bila peenje kruha, ali uz nju je stajao i pratei pribor
- mijesilo se tijesto, izbjeljivalo rublje luenjem (posipanjem drvenim pepelom
i zalijevanjem kipuom vodom). Bunari su u dvoritu imali vanu ulogu.

2) U podruju Meimurja, Zagorja, Prigorja, kalnikog i bilogorskog kraja, te

u veem dijelu Slavonije razlikujemo drugi tip panonske gradnje. Drvena
gradnja kombinirana drugim materijalima. Drvena okosnica, stupovi, grede su
bile od mijeanog drva - hrast kitnjak, bukva. Ljeskovina ili tesane daske
stavljale su se u prostor drvenog kostura kua. Izvana se i iznutra kua
obukavala ilovaom s celuloznim dodacima. Nakon to bi se zid osuio,
premazao bi se vapnom, ali bi se morao esto obnavljati zbog nepostojanosti
samog materijala za obukavanje. Taj dio posla pripadao bi u enska
zaduenja. Tako su primjerice u Hrvatskom zagorju kuanice uoi Uskrsa,
Duhova ili Velike Gospe premazivale zid smjesom od ilovae, penine pljeve,
balege, a nakon dva dana takvu hiu-mazanku izvana bojile modrom ili
zelenom galicom, a iznutra pobijelile vapnenim mlijekom.
U ovoj gradnji zanimljiv je stranji zid koji je bio graen od lomljenog kamena.
U tom dijelu kue nalazila se kuhinja. Ove kue bile su preteno prizemnice
nevelikih dimenzija, sastavljene od sobe, kuhinje ili esto s dodatkom jo jedne
sobe. Neki su uz kuni ulaz imale i predsoblje, deruge otvoreni pretprostor

9
poput nie, teree mali izboeni ulaz (kao to je sluaj u Prigorju). U
breuljkastim podrujima ove su kue bile podzidane. Takve polukatnice ili
katnice imale su dugaak trijem koji je, nastavljajui se na vanjsko stubite,
opasavao jednu ili dvije strane kue. I ovdje su prizemne prostorije ( pivnice,
zidanice) bile za pohranjivanje ivenih namirnica. Ovu tzv. kanatnu kuu
obiljeavao je polukoeni krov pokriven raenom ili peninom slamom.
Graditelji su bili ukuani koji su znali uz pomo susjeda, roaka sami postaviti
krov koji bi mu pripremili drugi ukuani (op). Pokrivanjem su se bavili seoski
majstori krovci.
Potkrovni prostor se koristio za ostavljanje namirnica (suho meso, klipove
kukuruza, zrna graha, sanduk sa itom (frlog). Samostojee zgradice gradile
su se u dvoritu za lanove velikih obitelji. Te komorice bile su kuice za
suprunike u prvim godinama braka, a sastojale su se od jedne sobe
(negrijane) s krevetom i krinjom u koju je pospremljeno ruho. Te krinje
imale su oblik sarkofaga, sa stranicama od uebljenih dasaka.
U dvoritu je bio tagalj koji je obuhvaao i prostoriju za mlaenje ita.
Prostorija ja bila drvenog poda i zato se zvala pod.
Na rubu dvorita bilo je mjesto pei, penici izgraenoj od kamena. Na njoj su
ljeti na ljesama iznad zapaljene vatre suili lan i konoplju, ujesen voe.
Mlin bi bio uz seoski potok s okomitim vodnim kolom to je tjeralo mlinske
kamen nadlijevanjem vodnog mlaza.
Predijele s vinogradima dopunjavale su male zgrade (kleti) u koje se
pospremao alat, drale bave s vinom, ali i u kojima se odmaralo.

3) U ravniarskim predjelima, u kojima su iroke ulice (or) graena su veina

slavonsko-srijemskih sela. Daana ograda s malom kapijom (za osobni i kolni
promet) otvarala su vrata u dvorite. No gospodarstveni objekti bili su
smjeteni duboko u dvoritu. Za ispunu drvene grae graditelji (ukuani) radili
su smjesu od nepeene opeke (prijesna cigla zvana erpi koja se radila od
ilovae i pljeve, uobliena u opeku pomou kalupa i suila na zraku).
Najzastupljeniji model slavonsko-srijemske kue bila je prizemnica veinom
uim proeljem okrenutim prema oru iako ima i elom na drum tzv.
orijentacija duim proeljem na ulicu.

Relativno strm dvostran krov ranije pokriven trskom ili aem, rjee slamom,
kasnije ploastim crijepom pogodovao je isticanju trokutastog zabata.
S tavanskim prozorima i inicijalnim porukama (ime vlasnika, godina gradnje)
zabat se isticao u vizualnom dojmu kue. Penderi su bili prozori u prizemlju, a
trijem je povezivao sve kune prostorije. Rije je o produenoj krovnoj strehi
poduprtoj du dvorinog proelja stupovima (ranije drvenima, katkad
rezbarenima, oslikanima).

I ovdje je ulina soba bila glavna prostorija namjetena stolom (trpeza),

klupama, stolicama sa sjedalima od slame te posteljama. Odlika slavonskog
ureenja je izobilje posteljine, mekane perine u jastucima, domae platno s
izvezenim navlakama. Kao i krinje, u obliku sarkofaga ukraene duborezom.
Za osvjetljavanje koristile su se keramike posudice-iak-ispunjen uljem od

10
bundevih kotica, svinjskom masti ili svijee od pelinjeg voska ili ovjeg loja
utaknute u drveni stalak (irak) .
Stranja soba bila je spavaonica gospodara kue ili za prijem gostiju slino
ureena kao i prednja soba. Izmeu njih nalazila se kuhinja (stari naziv kua),
u kojoj je do poetka 20.stoljea bilo ognjite(banak), iznad kojeg je bio
dimnjak (odak).
Dok se jo ivjelo u proirenim obiteljima, nastavljale su se prostorije i za uu
obitelj s odvojenim ulazima s trijema. Na stabeni niz nadovezivao se
spremita,staja, kaar( ispunjen kacama sa ljivama), pecara(s rakijskim
kotlom,kazanom), a uz gnojite i zgradica sa zahodom. Uskim dugakim
dvorom,koji je takoer imao turski prizvuk, avlija,dvor, dominirao je bunar s
ermom, a sredinji poloaj je zauzimao ambar za ito pomno ukraen
rezbarijama kao referenca bogatsva tog konkretnog domainstva.
Na prednje nastavljalo se stranje dvorite s gumnom,utabanom krunom
ravninom za vrenje ita uz pomo goveda ili konja, a parcela je zavravala
povrtnjakom (batom). I mlinove su u ovim sredinama pokretali snagom stoke
to je uvjetovalo njihov oblik.
Veina je gospodarstava imalo i gospodarski pogon izvan imanja zvan sala
smjeten uz umu ili na udaljenim poljima.
Ondje je ljeto provodila veina stoke, kao i ukuani koji su se s njom bavili.
Koliba je na salau bila nastamba za stoare, ali tu su bile i pratee
gospodarske zgrade tala za stoku, tor za sitnu stoku, nastambe za perad,
pelinjak, ambar, tagalj, punica za suenje mesa, spremite za
kukuruz,kruna pe.
U treoj skupini panonskog kruga koristila se ilovaa kao graditeljski materijal.
Tu se istiu i kue bez drvenog kostura, od nabijene ilovae. Vlana se ilovaa
nabijala na daane oplate u debljini od pedeset centimetara, a kad bi se
podigao zid, daske bi uklonili i ostavili naboj da se osui. Na suhu bi podlogu
zatim stavili novi naboj i tako redom do eljene visine zida. Prozore i vrata bi
naknadno izrezali. Ove kue nabijae imale su sjajnu toplinsku izolaciju-ljeti
hladne,zimi tople, no osjetljive zbog vlage koja bi se navukla, temlj im se gradio
od opeke. Kue nabijae bile su rasprostranjene u Baranji, a gradile su se uz
pomo seljana, u veim grupama radnika. Sazivala bi se pomo suseljana tzv.
moba.

11
II. ZANATI
1. TKANJE: LAN I KONOPLJA

Lan i konoplja

Metalni konica, drveni konice, i ealj za pripremu lana ili konoplje.

Iako su se neki od poslova odvijale izvan kue, ene su bile odgovorne za

pripremu lana i konoplje za predenje. Postupak obrade lana ukljuivao je
branje zrelih biljaka, njihovo moenje, uklanjanje vanjskog sloja te potom i
suenje. Zatim je slijedilo odvjanaje vlakana, eljanje i predenje.

Lan , lat. linum usitatissimum

Ovim leksikom smo obogaeni zahvaljujui biljci prekrasne plave boje na
lanitima u proljetno prosijanim sunanim danima, ukastoj u obradi u
vrelini ljeta, a bijeloj u naim rubinama, otarcima, ostalnjacima, zavjesama,
peraama, ponjavama. Ugodno je bilo vidjeti u lipnju njive plavih tepiha kao s
poznatih slika svjetskih impresionista.
Lan-linum usitatissimum, jednogodinja ili dvogodinja zeljasta biljka s
kratkim vretenastim korijenom i stabljikom 30-80 centimetara, uspravan i bez
dlaka, biljka je koja je poznata jo prije 6 tisua godina. Egipatske su mumije
umotavane u njena ulja.
Spomenuti plavi cvijetovi se pretvaraju u sjemenke u ahurama koje bi
vrijedne domaice odvajale mlaenjem. I tada su znali da, ako nepropisno
proklija laneno sjeme moe biti otrovno.
U nas se osobito sijao lan u kontinentalnim, ali vlanim predjelima jer se zna
da lan trai vlano tlo. Od lana se uz tekstil pravilo i ulje, a u preradama

12
sapuni, boje i lakovi, neki farmaceutski preparati te stona hrana od ostatka
iscijeenog ulja. Takoer se od njega radio linoleum (linum=lan,
platno+oleum=ulje, vrsta votanog saga za podove. I linon je prozirno fino
laneno platno zvano batist po francuskom pronalazau.
Lan je nekad bio najvanija tekstilna biljka, a sad je iza pamuka.
Sjemenje lana se trebalo sijati u rahlu, dobro usitnjenu zemlju. enska eljad je
uvijek kamila od domaina komad zemlje za lan. On je dakako prednost davao
itaricama. Kako ovaca nije bilo u Posavini u toj mjeri da bi vuna mogla
zamijeniti lan, sijala ga je svaka kua, ako ne svake godine, barem svake druge.
Dok se konoplja sijekla, ovce strigle, lan se upao. Poupani lan se kiselio u
naim rijekama i potocima. U dubini neto vie od jednog metra zabijani su
kolii u obliku kvadrata ili pravokutnika u koji su se onda slagali snopii lana.
I to ne bilo kako, ve prvi sloj u smjeru toka vode, a sljedei poprijeko. Na lan
se stavljalo vee kamenje, a kasnije betonski blokovi.

Obine crvene cigle se nisu smjele rabiti, jer bi isprljale lan. Lan se, ovisno o
temperaturi vode, kiselio tjedan dana, a ako je bilo hladnije i due. Pranje lana
je takoer bila radna sveanost. Uglavnom za enski svijet. Lan se vadio snopi
po snopi pa se dobro ispirao od lia i nanesenog rijenog mulja. Na laniku se,
a prije svega osunanom njegovom dijelu, sterao lan za suenje. Trebalo ga je
povremeno okretati da se pravomjerno osui.
Konano skupljanje lana znailo je pravljenje stuaka, dakle posebnih rukoveti
koje e se tui u stupi.
Stupe su posebne drvene naprave od dva dijela.
Gornji dio stupe je imao tri ureza ili zuba, a donji dio pet.
Donji prvi dio je imao utore, ureze, uljebljena mjesta u drvetu u koje su se
uglavljivali zubovi prvog dijela stupe.
Drugi dio ove naprave se udarom noge otvarao i tako dizao gornji dio stupe. U
tim stupama lan se dobro istukao, odvojio se puzder (sitni vrsti otpaci lana)
od vlakna. Za tuu lana su bile potrebne barem dvije odrasle osobe i jedno
dijete.
1. osoba koja je na stupi i nogom potee gornji njezin dio, to jest tue lan.
Poeljno je da ta osoba bude mukarac.
2. osoba je bila ena koja stavlja i okree stuke u stupi te slae istuena vlakna
3. dijete koje donosi stuke sa sunca i odnosi istuene na sunce

Naravno, postojala je i pribijena motka izmeu dva stabla ili izmeu kue i
stabla, tarabe i kue, stabla i tarabe, svakako u hladu, jer se osoba koja je tukla
lan morala na neto osloniti. To nije bio nimalo lagan posao te iako su i neke
ene radile na stupi to im nije bilo preporuivo, a osobito ako su bile i
blagoslovljenom stanju.
Nije bilo lako ni sjediti u puzderu i gutati ga okreui stuke u stupi. Ali, valjalo
je misliti da e lan donijeti tople pokrivae za zimske dane.
Zavretkom tue lana, djecu su ekale metle brezovae i temeljito ienje
dvorita. Puzder bi iao u pe. Bio je dobar za odlaganje - potpalu vatre.
Nova etapa u obradi lana bilo je trvenje. Kada bi se skupilo vie mladih ena i
djevojaka zvalo se trlianje. Sprava na kojoj se radilo je trlica, napravljena od

13
drveta s jednim urezom u gornjem i dva u donjem dijelu. Aniev rjenik kae za
trlicu da je dvodjelna naprava kojom se mlate i iste konoplja i lan. Mislimo
da izraz mlate nije adekvatan i da treba stajati glagol tare (trti). Isto tako
glagol trliti, u znaenju rada s trlicom pa shodno tome i glagolska imenica
trljenje i sadanji prilog glagolski trlei, mislimo da bi bili bolje izvedeni od
glagola trti.
Trlo se danju u hladovini dudova ili lipa. To su radile djevojke, mlade snahe i
djevojice.

Spomenuli smo trlianje, koje se odvijalo u dane kada nije bilo kopanja ili
kosidbe. ene bi se skupile u jednom dvoritu. Donijele bi svoje trlice i uz par
petrolejki, pjevajui, trle lan.
Pucanje je idua faza u kojoj se na okrugloj drvenoj napravi zvanoj puce jo
jedanput prititrale kuine, ne bi li se istjerao i zadnji ostatak pozdera. Kad su
vlasi tj. vlakna bila do kraja oiena, napravljena su povjesma i sloene
kudiljke, ekale su kasnu jesen i zimu za nastavak obrade to jest njenu novu fazu,
predenje.
Veselo srce kudjelju prede, govorilo se za raspoloena ovjeka, a bilo je veselo i
na naim prelima. Izraz je nastao od glagola presti, a to smo opisali u
Obiajima uz Prela, sijela i posijela. I u Bibliji se istie vrijedna ena koja:
Za predenje (presti znai usukivati, upredati niti prstima i namatati na
vreteno) bila je nuna preslica. Ta drvena naprava (za razliku od biljke istog
imena) imala je: a) presliak, ui dio koji se stavljao za pojas i b) baluk, iri
gornji dio na koji se stavljala kudjelja.

Preslice su bile esto ukraene motivima iz prirode, voa i cvijea osobito, a

neke su pravljene u obliku srca to je imalo vrijednost metaforike poruke.
Momci spretni rezbarenju i pravljenju predmeta od drveta (dvojnice, frulice,
klupice...) poklanjali su svojim odabranicama ukraene preslice, vretena i
unkove. I curicama su djedovi, oevi ili starija braa pravili lijepe bojane
preslice. Od malih nogu se uilo djecu radu koji ih eka.
Najlake je bilo presti povjesma. To su uglavnom, uz rjeu vunu, radile bake.
Kudjelju su prele sve ene u kui, a samo one hrabrije, siromanije i potrebnije
su prele takozvane babae, najgrublje dijelove kudjelje, tonije otpad, iza ijeg
predenja su usne krvarile, a za groanu mast ene nisu bile ni ule.
Predivo od kuina se koristilo za poutku tj. potku za grublje ponjave
(jednoice) i vree, a od povjesama za finije tkanje: ponjave koje ne bodu,

14
torbe, tkanice pa i konac za ivanje, a i onaj jai zvan dretva. Djeca su se
bojala jednoica jer bodu. Ispredeni lan se namatao na raak. Zanimljivi
su nazivi za broj niti na raku:
1. ianica -3 ice
2. pasmic - l0 ianica
Prea se trebala oprati u parjenicama prelivena lukijom (opisano pod
naslovom "Obicaji pri pranju rublja"). Taj posao se obavljao za zimska
vremena. Parenje i ispiranje u istoj vodi obavljalo se po nekoliko puta kako
bi se dobila to vea bjelina i mekoa.
Poslije parenja predivo se prema kvaliteti razvrstavalo u vie dijelova prema
bjelini i mekoi razlikovalo se ono koje e se uporaviti za tkanje arenih
ponjava, torbica i mukih hlaa, a koje za koulje, gae i druge 'meke' odjevne
predmete.(Jozo Stani, vidi citat gore...)
Zanimljivo je bilo kako su se ljudi domiljali obojati preu.
Crna boja se pravila iz kore joike jove. Oljutenoj kori sirove joike
dodavalo se malo octa i soli. Sve to stavljalo se zatim u kipuu vodu koja bi se u
posudi dobro 'zatuila' (pokrila), a nakon nekoliko sati u nju bi se stavljala
prea da odstoji desetak sati. Nakon toga prea bi se izvadila i dobro isprala u
hladnoj vodi. Ta boja bila je postojana i nije lako izbjeljivala. (Jozo Stani,
Konoplja od sjemena do koulje, str. 35., PNK 2000. g.). Tako pripremljeni
lan bio je spreman za tkanje. Kome nee pasti na um stihovi Dragutina
Tadijanovia iz njegove antologijske pjesme:

Dugo u no, u zimsku bijelu no

Moja mati bijelo platno tka.

Pjesnik je suprostavio dugu no bjelini platna, pretvorivi tu dugu, gluhu,

pustu no u bijelu, jer rije je zimskoj noi u koju pjesnik nastoji unijeti toplinu
drevnom radnjom s ognjita, a to je tkanje.
Tkanje, kao matafora za ivot, satkan od niti razliitih boja, koji uvijek ima
svoje ishodite na zajednikoj vatri. Ona kao prapoelo ivota daje toplinu kao i
tkanje koje e ugrijati onu koja tka iznutra i one za koje tka izvana i iznutra.
Niti, koje se utkivaju veu tako ljude i materiju u produhovljeno jedinstvo. Sve
niti koje rese pojedinca, od obinog konca ili upletnjaka u kosi djevojice do
prekrasnih umjetnikih rukotvorina: otaraka, pokrivaa za kleanje u crkvi,
pocalica na glavama naih ena... svijale su se u jedno ljubav - da se uini
radost najbliima kroz neto to e ostati trajna uspomena.
Domae tkanje i domae platno imalo je u raznim epohama vie ili manje bitno
mjesto u ivotu ljudi, ali je bilo i ranije, dok nije bilo tvornikog tkanja, kao
danas kad ga ima, jednako vrijedno. Od snovanja tj. namatanja odreenog
broja niti, do oku primamljivih uradaka enske ruke i um je bio usredotoen na
igru ruku i mate. S rakova koji su odreivali na neki nain duinu i irinu
osnove, prea je namatana na vratila (drveni valjak za namotavanje pree).
Tako namotana prea uvodi se u nite i brdo (otud i fraza za ovjeka drugaijeg

15
od drugih na drugo brdo tkan). S ekrka, odnosno kolovrata prea se
namotava na mosure, cijevi koje se stavljaju u unak. unak, pokretni, manji
dio tkalakog stana izraivan je u domaoj obradi.

Uz nogare koje su ene pritiskale za zijev kuda je prolazio unak, na prednjem

dijelu stana bila je i ira daska koja je povezivala dvije strane stana, a sluila je
za sjedenje tkalje. Svakom oku bila je radost ma i centimetar pomaknuti otkani
dio platna, a tkalji posebno. Tkalja nije mogla biti ba svaka ena, a svaka kua
i nije imala tkalaki stan. I tu su se ene pametno ispomagale. Ona koja nije
bila vina tkanju, ali je znala bolje vesti ili plesti pa su se orale tj. mijenjale.
Jedna drugoj bi uradila ono to bolje zna, pa su oba domainstva imala sve
potrebno. Svakako, bilo je pojedinki koje su imale umjetnike sposbnosti i
znale gotovo sve kune radinosti. unak i igle u rukama vrijednih i inventivnih
ena stvarali su uda.

Tkanje, koje je bilo isto i mijeano, grubo i finije tzv. usnivano, nabrano, s
uzorcima, najbolje se odraavalo na naoj narodnoj nonji, prije svega
rubinama enskim i mukim. Ipak, enske su bile raznovrsnije. Zbog potrebe
da se rozaju (plisiraju) tj. slau u sitne nabore, gornji dio tzv. rukavi i donji dio
rubine zvale su se i roze. Kada bi se ena u njih obukla bio je izraz spremila se
bresuknje. I doista ena je bila obuena u rubinu a ne u suknju. Rubina je
imala gornji dio sa irokim rukavima pa se taj cijeli dio i zvao samo rukavi. On
je mogao biti i samostalan i nositi se sa suknjom. Donji dio je bio u struku
spojen s gornjim i nabran do stopala. Rukavi su ivani od tzv. pola. Na pr. dvije
pole za rukav, a po dvije za opleak prsa i lea. Opleak i rukavi se spajaju u
ogrlicu ispod vrata ureenu vezom kriia, utkanicom ili nekom drugom
tehnikom. Donji dio rubine je sastavljen od 6-7 pola. Prednji dio, koji je
pokrivala pregaa bio je ravan. Stranji faltan tj. nabiran ili rozan u sitne
nabore, obino vezen pri rubovima. Vrlo sitan rad iziskivao je oi sokolove i
sigurnu i vjetu ruku (reeno jezikom sinjskih alkara).
Prije samog kienja ili nabiranja, rubina je stavljana u plavilo i poprimala
modrikastu boju. Izraz kititi, u znaenju nabirati, faltati, donosio je novi naziv
skiena rubina tj. ona rubina koja je stajala par dana pod kamenom (glaala
se) te zatim zavezana. S obzirom na vrstu tkanja i rubine su imale razliita
imena: kajilije, nabirane su u duinu, a ukraavane kericama, uskim

16
raznobojnim ipkicama uzvodilje, izmjeninog tkanja u tzv. ipkama na pr. 5-7
ipki bore, 5-7 ipki ravnog tkanja.
Rubovi su ukraavani kriiima. bjelae, isto bijelo rublje s runo linganim
cvjetnim uzorcima izrezane oice obrubljivane su posebnim bijelim
koncem mrkaljice, pri rubovima rukava i donjeg dijela crnom svilicom ili
mulineom (franc. u znaenju sukati, upresti svilu; vrsta raznobojnoga konca,
sukno predeno od mulinea, prskano sukno) vezle su se ljivice, trenjice...
crvenke, raene jednako kao i mrkaljice, samo crvenom bojom i bile su
namijenjene mlaoj enskoj eljadi arenke ili arenice, princip je isti kao kod
dvaju prethodnih samo sada u razliitim bojama, a najee crveno, crno i
plavo pritkivae, ukraavane su obinim bijelim koncem koji je utkivan pri
samo izradi tkanine ljokanice, uz avove i donje porube naivani su bljetei
okrugli aluminijski komadii bobanice, kiene su okruglim raznobojnim
zrncima svilenice ili svilarke, resila ih je vezena svila koja se vezla u erefu
(okviru u koji se stavljalo platno koje se dobro nategnulo kao kod izrade
goblena.
Na odjevnim predmetima bili su zanimljivi takozvani proivi proivci sa cik-
cak crtama, listiima, laticama, pupovima. Proivalo se raznim bojama, ali je
bilo pravilo da je uvijek jednom bojom proivana osnova a drugom izraen
motiv cvijeta, povra, voke, sunca.
Muke rubine nisu trpjele boje. Zato su raivi na prsima ukraavani bijelim
nitima. Muke gae za sveane prigode uz rubove su ukraavane uom
ipkicom i raspletom platna to jest bijelim vezom. Uz pas je bio porub za povez,
svitnjak (ukur) izraen od debljih bijelih niti. Uz proive su ljepotu rubina
isticale ogrlice, gornji dio rubine uz sam vrat. Neke su bile vezene, druge od
irita (ipkastog platna irine od oko 2 cm) i tree od bisera (bijelih zrna).
Neke ogrlice su se zvale meran (meran znai koralj, makar ogrlice nisu
bile ba od koralja), a sastojale su se od posebnih duguljastih zrna.
Nae ene su tkale i ivopisne ponjave s umetcima vune ili otpacima stare, na
trake izrezane robe. Otud i vrste ponjava: unane, izraivane matovitim
potezima unka razliitih uzoraka nainjane, slino ulaganim, rade se
provlaei kroz niti razliite boje vune ili pree, slaui razliite ornamente
(ukrase) jednoice, najprostije ponjave ponekad raene i od pree od babaa,
koja se inae koristila za slamarice truljarke, utkivani dijelovi starog rublja, a
koje su sluile kao staze, vrste prostiraa na podu. Uz (h)asure, prostirke od
rogoine, aa ili trske su za zimskih dana bile kakva takva zatita od hladnoe.
Bilo ih je u dvije i vie boja. Sluile su i kao podmetai na klupama i stolicama,
a i pokrivalo se po potrebi njome.
Iverae, tkaju se unkom s raznobojnom preom ulagane, niti se ulau prstima
kolesare, raene u obliku kola, okruglih ukrasa u dvije ili vie boja. Zvale su se i
ilimi.

Trulja, truljarka

17
Od ostataka istkanoga, preteklog od ponjave, pravile su se pokrivae-
potkoljenae, na kojima se klealo u crkvi, pokrovci za kolijevke, jastuii za
tokrle (stoii bez naslona), kao i oni ukrasi na seijama (poiroka, uza zid
postavljena klupa za sjedenje a i za prilijeganje).
Da bismo iscrpili sve blagodati lana treba rei da se od njega tkalo sve potrebno
za ivot ovjeka, a od finijih niti i plelo. Na kraju ipak spomenimo dijelove
tkalakoga stana, za one koje e zanimati:
- tkalaki stan je naprava izraena najee od bukovine na kojoj su se tkali
tekstilni predmeti, a sastoji se od:

a) dvije stranice sklopljene s ostalim dijelovima u obliku kvadrata

b) nogara ugraenih u podnice povezanika tzv. stegama
c) sjedite za tkalju (daska povezana s podnicom)
d) vratilo, valjak na tkalakom stanu oko kojeg se namotava prea i okree dok
se platno ne zategne (postoji prednje i zadnje a postavljeno u udubini nogu)
e) svraka ili zatezaa ili zapinjaa, slina poluzi kojom se zatee tkalo
f) svraica ili podupiraica koja dri svraku da se cijelo vratilo ne vrti
g) dvije manje daice na prednjem vratilu za oputanje osnove
h) dvije tanje daice ili brdilice na koje se privruje brdo s brdilom i nite;
one reguliraju zijev za vrijeme tlkanja
i) kolotur, kota sa lijebom u koji se umeu niti
j) imbari ili imberi, eljezni dio koji dri platno rastegnuto na tkalakom
stanu

18
- INDUSTRIJSKA KONOPLJA

Industrijska konoplja sadri manje od 1% THC psihoaktivnih komponenti

marihuane. Pokuava dobiti visoko na industrijske konoplje je srodan
pokuava doi pijan na pivo bez alkohola.
Konoplja je u svijetu najjaih prirodnih vlakana. To je koriten to izraditi
platno i konop za vie od 10.000 godina. Konoplje bio je prvi ikada usjev
uzgaja za proizvodnju tekstila.
Konoplja platno je jae, traje dulje, vie otporan na plijesan, i jeftiniji za
proizvodnju od tkanina od pamuka. Konoplje uad su poznati po svojoj snazi i
trajnosti. Originalni Levi Strauss traperice su izraene od platna od konoplje.
ak Old Glory bila je napravljena od niti konoplje.
Do 1883, vie od 75% svjetske proizvodnje oslanjao se na vlakna konoplje.
Danas industrijska konoplja uzgaja se u Kanadi, Kini, Rusiji, Maarskoj,
Njemakoj, Nizozemskoj, Francuskoj, panjolskoj, Engleskoj, Poljskoj i
mnogim drugim istonoeuropskim zemljama.

19
2. FARBANJE PISANICA, TRADICIJA U HRVATA

BOJANJE JAJA UOI USKRSA - poznato je kod svih Hrvata. Dokaz je

Hristovog vaskrsenja; Marija je vidjela udo:jaja koja je drala u svojoj kui
postala su crvena i iz njih izletjele su ptice. No obiaji s jajetom koji se stavljalo
u grobove see i u pretkransko vrijeme. Obojena jaja naena su ve u
pretpovijesnim grobovima. Kod starih Egipana i drugih naroda postojale su
legende da je svijet nastao iz jajeta. Iz tih raznih starih vjerovanja kranstvo je
preuzelo jaje kao simbol ponovnog raanja i novog vjenog ivota.

PERUNOVA ENA - PERUNIKA - boginja Ljelja-jo se naziva arenom enom

( po pisanicama oslikanima cvijeem). Pozivanje na matku (majku) smatra se
da se odnosi na Peruniku. Boginju koja je povezana s Bijelom nedjeljom, kad se
u pretkransko vrijeme slavio njezin dan. Perunika je bila zatitnica ljubavi i
braka

SESTRENJE SA SVITOM - POGAOM obavljalo se u Meimurju jednom

godinje na Jurjevo. Plesalo se sa pogaom koja je predstavljala boansku
osobu-Peruniku.

Bojanje jaja je stari pretkranski obiaj. Sv. Augustin u 5. stoljeu spominje da

je jaje kranima simbol Kristova uskrsnua, no tek se u 10. stoljeu poinje
iriti obiaj darivanja tog simbola za Uskrs. Povijest prvi put biljei dokument
o ukraavanju jaja u srednjovjekovnoj Engleskoj na dvoru kralja Edwarda I. On
je 1290 g. platio umjetnicima da mu zlatnim listiima optoe 450 jaja koja je
potom darovao prijateljima

- BOJANJE JAJA

Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, ljudi su koristili boje koje su nali u prirodi.
To je kombinacija jednostavnog, uspjenog, prirodnog i jeftinog. U tome,
priznat ete, ima vie ari nego u kupovanju umjetnih boja i naljepnica u
trgovakim centrima. Ukoliko i vi elite imati prirodno obojane pisanice za
Uskrs, iskoristite neki od ovih recepata koje su koristile nae bake.

CRVENA - Jaja kuhajte u vodi u koju ste dodali korijen broa, ciklu ili crveni
radi.

CRVENKASTO-SMEA - Ljuske crvenog luka prokuhajte desetak minuta u

vreloj vodi. Dodajte liicu octa i stavite unutra jaja da se skuhaju.

CRNO-SMEA - U vodi za kuhanje jaja prethodno iskuhajte korijen hrasta.

ZELENA - Zelenu boju dobit ete prokuhate li jaja u vodi zajedno s listovima
koprive, pinata ili poriluka.

UTA - Ljuske oraha kuhajte petnaestak minuta prije nego dodate jaja.

20
 LJUBIASTA - U ljubiasto ete obojiti pisanice budete li ih kuhali u vodi u
koju ste stavili svjee ubrane ljubiice.

Raene su od klasinih - prirodnih

materijala i starinskim tehnikama, a are
su iz okolice Zagreba, tonije: Prigorja,
Turopolja, Posavine, Banovine i Pokuplja.

Primjer oslikavanja pisanica voskom

Pelinji vosak, pero i dralo osnovni su pribor na pero stavi se malo voska,
zagrije se na svijei pa zatim slika po sirivom jajetu (treba paziti da jaje nije
masno i da je dobro suho). Nakon toga pisanice se boje s lukom. (u zdjelu
stavi se ljuska ljubiastog luka s malo octa). Kad su jaja kuhana, uhvate lijepu
smeu boju, vosak otpadne a dio koji je bio tretiran, ostane neobojano. Jaja se
mogu malo namastiti s malo peka kako bi dobila i na boji

Znaenje i poruke crtea - simbola

Tako lijepo ukraene pisanice se nisu koristile za tucanje", jelo i igru, ve su se

poklanjale: za uspomenu, kao poruka i estitka Uskrsa, znak odanosti i
tovanja, elja za sreom i boljitkom.

Penini klas: simbol i elja blagostanja(penica bjelica - hraniteljica).

Budite dobri kao kruh, siti i bogati cijelo ljeto Boje! Kua Vam bila puna
obilja! Rodite kao penica!" poklanjala se gospodarima kua i mlaim enskim
osobama.
Istu poruku nosi i vinova loza sa grozdom. Hostija - kruh i vino - dar
Boga, zemlje te rada ljudskih ruku. Prilike pretvorbe tijela i krvi Kristove na
oltaru za vrijeme svete mise.
Hrastova granica, list i ir: Poruka i elja - simbol dugovjenosti,
snage i mukosti, te sigurnosti i obilja. Poklanja se glavama" kua, djeacima,
mladiima...
Kri u svim oblicima: simbol vjere u Isusa Krista. uvar od svega Zla i
Zloga. Blagoslov Boji i iskazanje poniznosti u Bogu.
Srce: simbol ljubavi; i Boje i ljudske, enje, ljubavne patnje, te poruke
o ljubavi i osjeajima bilo kojeg ljudskog bia.
Sidro: simbol ufanja i nade.

21
 Riba: ostala kao prvotni kranski znak i poruka: Vjerujem u Krista".
Danas - kao jedna od zajedljivih poruka Budi izdrljiv i brz kao riba - ali uti.",
poklanjala bi se iz ale i peckanja osobama duljeg jezika".
Ptica: bilo u letu ili mirovanju, poklanjala bi se maloj djeci i utljivim
osobama. elja - Budi veseo i raspjevan kao ptiica.
Leptir: simbol okretnosti i elje za ljepotom.
Jelova granica: simbol vrstine, postojanosti i neprolazne ljepote
(Lijepa moja jelova granica). Poklanja se enskim osobama i gospodinjama".

- DRUGE TEHNIKE FARBANJA PISANICA

Mnoge biljke sadravaju pigmente koji e obojiti ljusku jajeta, a rabe se

cvjetovi, listovi, plodovi, korijen ili kora.

Listovi crvenog kupusa daju npr. plavu,

plavozelenu i plavoljubiastu boju. Od
smee lupine luka ljuska jaja e biti smea,
a od ljubiaste lupine crvena do
tamnoljubiasta. Listovi pinata, koprive,
podbjela, bazge, paprati, maslaka te mladi
listovi breze daju utozelenu do
tamnozelenu boju. Mljeveni afran, mljeveni
podanak kurkume, korica limuna i narane
te listovi mrkve jaje e obojiti svijetlouto.
Pisanice e biti ruiaste, obojite li ih sokom od cikle, maline, kupine ili vinje.

Svjee mljevena ili instant kava te indijski aj jaja e obojiti smee, a ljuska
utih jabuka utozeleno. Cvjetovi bazge i kamilice daju zlatnoutu boju, a
mljevena crvena paprika naranastu.

Jaja moete bojiti hladnim postupkom, pri

emu se bilje kuha u vodi 30 - 45 min,
tekuina ocijedi i ohladi na sobnu
temperaturu. U obojenu tekuinu uronite
tvrdokuhana jaja i ostavite ih da stoje
nekoliko minuta do nekoliko sati. Bojite li
jaja kuhanjem, u posudu stavite odabrani
dio biljke, zakuhajte do vrenja, pa kuhajte na
laganoj vatri 30-45 min. Ohladite,
procijedite, dodajte 2 lice alkoholnog octa,
uronite sirova jaja pa ih kuhajte dok ne
dobijete eljenu boju, 10 - 60 min. Izvadite ih, poloite na kuhinjski papirnati
ubrus i ostavite da se ohlade i osue.

Pozor! Tako obojena jaja nisu za jelo, jer upiju miris i okus biljke kojom ste ih
bojali. Osim toga neke biljne boje su i otrovne, a duljim stajanjem i kuhanjem

22
mogu prodrijeti i u unutranjost jajeta. Stoga jedite samo tvrdokuhana svjea
neobojena jaja, a pisanice namaite nauljenom vatom, sloite ih na travicu u
koaricu i ukrasite uskrsni stol.

Na kraju

Jaja se tradicionalno najee boje na Veliku subotu, a u svakoj se obitelji nae

netko vjet da ukrasi jaja aranjem pomou voska, jetkanjem tj. pisanjem
duinom kiselinom ili octom, struganjem obojenog jajeta, kistom i
temperama, sitnom tjesteninom, riom, kokosovim branom, bojama za staklo,
licitarskim bojama, prehrambenim kupovnim bojama, bojama za tekstil

23
III. IVOTINJE

1. IVOTINJA TJEDNA: KRAVA

Krava je odrasla enka goveda iz roda Bos.

Mlijena krava se uzgaja zbog proizvodnje
mlijeka, koje se prerauje u brojne
prehrambene proizvode: konzumno mlijeko,
povlaka, kajmak, razne vrste sireva, puter i sl.
Mladunci krava se zovu telad a bikovi su
mujaci. Domesticiranje je poelo prvo radi
mesa, a kasnije radi mlijeka i njihove snage
koritene za vuu.

Dananje domae govedo prvobitno je dolo iz Anatolije i s Bliskog Istoka.

Domesticiranje domaeg goveda poelo je ve u 9. stoljeu p. n. e.. Dokazom se
smatra da su od 8.300. p. n. e. stigli zajedno s poljoprivrednicima na Cipar na
kojem do tada nije bilo goveda.

Od tada su ljudi uzgojili veliki broj razliitih pasmina domaih goveda gdje su
djelomino kriali Bos taurus s drugim vrstama goveda. Domesticirane su i
druge vrste goveda, prije svega u Aziji. Tako od podvrste divljeg goveda, zebu,
(Bos primigenius, ponekad Bos taurus) potie domae govedo podvrste zebu
(Bos primigenius indicus, ponekad Bos taurus indicus), goveda banteng (Bos
javanicus) potie balisko domae govedo (Bos javanicus f. domestica), gajal
(Bos gaurus f. frontalis) potie od gaura ((Bos gaurus), domai jak (Bos mutus
f. grunniens) od divljeg jaka (Bos mutus), i, za razliku od pravih goveda iz roda
Bos, u Aziji je domesticiran je i domai bivol (Bubalus bubalis f. bubalis) iz
roda Bubalus, od azijskog vodenog bivola (Bubalus bubalis). Domae govedo je
rasprostranjeno irom svijeta, pri emu su zebu pasmine bolje prilagoene
tropima nego domaa goveda europskog porijekla. Od kraja 15. stoljea
Europljani dovode domae govedo u obje Amerike, na niz otoka, u Australiju i
na Novi Zeland gdje se vrlo brzo razvijaju krda podivljalih goveda. Meutim,
od 18. stoljea ta krda se poinju propadati, iz nikad do kraja objanjenih
razloga. Danas postoji samo jo na otoku Amsterdam jedna populacija
podivljalih domesticiranih goveda.

Najvei broj domaih goveda koja se uzgajaju radi mesa je u Brazilu, oko 200
milijuna. Domaa goveda uzgojena su u vrlo velikom broju razliitih pasmina.
Pri tome, pasmine su rezultat ciljanog odabira ivotinja koje se meusobno
pare kako bi se dobili potomci odreenih svojstava. Pored mesa, mlijeka i koe,
izmet domaih goveda je vrlo cijenjeno prirodno gnojivo u poljoprivredi, a slui
i kao gorivo. U velikim dijelovima svijeta domae govedo, posebno volovi,
koriste se i za vuu, a imaju i vanu ulogu u oranju.

24
Pasmine su razvijane ciljanim parenjem roditeljskih ivotinja s odreenim
osobinama, kako bi se kod potomaka sustavno pojaavale eljene osobine. Pri
tome, slijedila su se dva glavna smjera, poveanje koliine mlijeka i poveanje
koliine i kvalitete mesa.

Takoer, postoje i nastojanja povratnog uzgoja, obrnutog procesu

domesticiranja, pri emu se pokuava uzgojiti ponovo osnovni oblik divljeg
goveda kakav je bio prije procesa domesticiranja. Ta goveda dobila su ime po
brai Heinz i Lutz Hecku koji su poeli s tom vrstom uzgoja, heckova goveda.
Od 1980-ih jedna populacija tih goveda ivi u OOstvaarersplassenu (podruju
koje je potpuno preputeno prirodi), gotovo potpuno preputeni sami sebi.

Najvei broj domaih goveda postoji u Indiji, (oko 226 milijuna). U Kini ih je
"samo" oko 108, a u SAD-u 96 milijuna.

Krave se uzgajaju u domainstvima i na farmama i spada u vrstu ivotinja koje

se nazivaju preivari.

2. MUNJA KOD KRAVA

Postupak munje kod krava, kao i kod drugih ivotinja koje se muzu, mora
protei to bre, mirnije i bezbolnije. Za vrijeme munje u staji mora vladati
red i mir. U tijeku munje ne smije se istiti staja, nositi i raspodjeljivati hrana,
vikati i tui krave, paliti strojeve koji stvaraju buku, dopustiti ulazak pasa,
tranje djece i odraslih. U zraku staje mora biti to manje praine i
mikroorganizama kako ne bi dolo do oneienja, a time i slabe higijenske
kvalitete mlijeka.

Munja se moe vriti runo ili strojno. Kod oba je naina munje vano
slijediti upute kako bi se munja obavila na pravilan nain.

Prije poetka munje kravama treba svezati rep. Muza prije munje mora
oprati ruke i osuiti ih. Zatim se vri izmuzivanje prvih mlazeva mlijeka na
crnu podlogu ili u posebnu pliticu kako bi se ustanovile eventualne promjene
(promjene boje i konzistencije). Prvi se mlazevi nikako ne smiju izmusti na pod
staje ili u ruku muzaa. Ako se primjete promjene na mlijeku, mora se pozvati
veterinara, a mlijeko nije za predavanje sakupljau.

Nakon toga vime se paljivo opere mlakom vodom (dobro bi bilo uz dodatak
dezinficijensa) i obrie istom krpom ili papirnatom maramicom.

Dobro je koristiti vlane papirnate maramice koje slue za jednokratnu

upotrebu i nikad ne koristiti jednu maramicu za vie krava. Poslije pranja
vimena poeljno je vime izmasirati (rukom, ali i muzilica moe masirati).

Masaa vimena je podraaj koji izaziva da hipofiza poinje luiti hormon

OKSITOCIN. Sam postupak munje mora tei neprekidno 5-8 minuta (u
vremenu izluivanja oksitocina).

25
Pri runoj munji muza sjedi s desne strane krave (tako da mu lijevo koljeno
skoro dodiruje nogu krave) i posudu u koju muze dri meu koljenima.
Najprije se muzu prednje etvrti vimena jer se iza njih lake muze mlijeko iz
zadnjih etvrti. Muza za munju mora koristiti samo ake. Sisa se zahvati
dlanom, stisnu se palac i kaiprst i priblie ostala tri prsta odozgo prema dolje
tako da se istisne mlijeko te se taj postupak ponavlja. Sise se ne smiju istezati
prema dolje jer to moe biti opasno za zdravstveno stanje vimena.

Nakon izmuzivanja zadnjih mlazeva mlijeka vrh svake sise potrebno je uroniti
u dezinficijent, ili poprskati otopinom dezinficijensa.

Tako oprano posue stavi se u prirunu mljekaru okrenuto prema dolje da se

ocijedi i osui. Prije sljedee munje, ako je obavljena dezinfekcija, preporua
se ispiranje istom vruom vodom.
Higijena staje, munja i postupak s mlijekom nakon munje vani su imbenici
koji utjeu na kvalitetu mlijeka. Mlijeko koje je dobiveno na nehigijenski nain
nije prikladno za proizvodnju mlijenih proizvoda. U skoroj budunosti i na
naem e se podruju poeti mlijeko plaati prema mikrobiolokoj kvaliteti,
odnosno cijena mlijeka bit e usklaena s kriterijima predvienim u
pravilniku. Zato je od izuzetne vanosti drati se osnovnih uvjeta za dobivanje
kvalitetnog mlijeka, a to je temeljito ienje, dezinfekcija muznog aparata i
opreme za munju te prikladno uvanje mlijeka do isporuke.

3.VRIJEDNOST GNOJIVA

Stajski gnoj je smjesa gustih i tekuih izmeta domaih ivotinja i slame .

Njegova vrijednost ovisi o vrsti ivotinje,vrsti prehrane, starosti ivotinje, vrsti
stelje, postupku skladitenja i nainu primjene na polju.
Prosjean sastav je: 0.20-0.60% dusika (N),0.04-0.30% fosfora (P2O5), 0.10-
0.80% kalija (K2O), 0.07-1,00% kalcija (CaO) i 0.03-0.06% magnezija (MgO).
Osim ovih sastojaka obino ima i bora,cinka,molibdena i mangana u manjim
koliinama.
Stajski gnoj moemo razvrstati po porijeklu na: govei, ovji, konjski, svinjski i
gnoj od peradi. Prema sadraju vode djelimo ga na topli i hladni. Topli gnoj je
gnoj konja, magaraca, ovaca, koza, mazgi i mula, a hladni gnoj je gnoj goveda i
svinja.

KONJSKI GNOJ:
- brzo se razgrauje, djeluje kratko ali energino
- odlian je za teka glinena i hladna tla jer razdvaja estice tla
- konjski gnoj esto se upotrabljava kao izvor topline
(bioenergija) u toplim lijehama ili klijalitima

26
OVJI GNOJ:
- slian je konjskom, ali je bogatiji hranjivima
- sadrava dosta duika a trajnost mu je do dvije godine.

GOVEI GNOJ:
- je hladan zbog velikog sadraja vode. Znaajan je jer se najvie proizvodi. Vrlo
dobar je za pjeana tla, jer povezuje rasprene estice tla, a tea tla ini
rahlijima. U tlu djeluje dulje od konjskoga, barem 3-4 godine. Tovna goveda
daju najbolji stajski gnoj.

SVINJSKI GNOJ:
- spada u hladna gnojiva. Ima najmanje duika od svih stajskih gnojiva. Jedna
svinja proizvede 20 puta veu koliinu gnoja od svoje teine, a tovna svinja i
vie ako se tovi u tovilitu s dovoljno slame kao stelje.

GNOJ PERADI:
- vrlo vrijedno gnojivo jer sadrava sve hranjive tvari.Uglavnom se koristi za
prihranjivanje povrinskih kultura. Dobro djeluje na rast ali treba paziti na
kolicinu (0.8 kg po kvadratnom metru).
Teka tla gnoje se rjee ali s veim koliinama stajskog gnoja (svake 4 godine)
a laka tla svake 3 godine. U toploj i suhoj klimi laka i pjeskovita tla treba
gnojiti ee jer gnoj djeluje 2-3 godine pa i krae.
Govedo od 500 kg proizvede godinje 10 tona gnoja, junica od 350 kg 6 tona,
konj tezak 500 kg 6 tona, krmaa od 150 kg 2 tone, svinja od 100 kg 1,5 tona,
ovca od 50 kg 0,5 tona.
1 kubni metar svjeega slamnatoga stajskoga gnoja tei 300-400 kg, 1 kubni
metar poluzreloga stajskoga gnoja tei 500-600 kg, 1 kubni metar zreloga
stajskoga gnoja tei 650-750 kg, 1 kubni metar potpuno zreloga zbitoga
stajskoga gnoja tei 800-900 kg.

27
IV. VRT
1. CVIJEE U FARMERSKOM VRTU
ima se konano povukla i iz najhladnjih krajeva nae zemlje. Jo nas

Z
ponegdje mogu iznenaditi kasni mrazovi, no proljee je zaista stiglo.
Sunaniji dani i vie temperature potiu brojne biljke na brzi rast i
bogatu cvatnju. Nakon zimskog sivila zaeljeli smo se njenog zelenila
i raznovrsnih boja cvjetnica. Ocvale afrane, jetrenke i sunovrate
zamjenjuje druga postava proljetnog cvijea. Moda ste lani negdje u vrtu
posadili male ljubiice iji cvijet slii mauhicama. Nemojte se iznenaditi ako
ih naete i na drugim mjestima. One nisu dugovjene, no rado se rasijavaju.
Kultivari sase (Pulsatila vulgaris) otvaraju svoje upave zvonolike cvjetove u
bijeloj, ljubiastoplavoj ili zagasitocrvenoj boji. Prikladne su za kamenjare, no
rastu i u obinoj vrtnoj zemlji, ako je tlo ocjedito, a stanite sunano.

Izmeu drvea i grmova ire se mladi izbojci malog zimzelena (Vinca minor).
Posebno su lijepi kultivari 'Bowles' s velikim plavim cvjetovima. Sorta 'Alba'
ima neto sitnije cvjetove i gusto prekriva tlo. Kao dobar pokriva tla rijetko se,
na alost, koristi krespin (Epimedium). Osim atraktivnim koastim liem, ova
trajnica privlai i sitnijim, no brojnim cvjetiima.

1. BOUR
Opis:
Biljka s trajnim korijenom i okruglom sonom
stabljikom koja naraste do 60cm i na kojoj su
perasto razdijeljeni i urezani listovi. Pojedinani
dvospolni cvjetovi slini ruama, najee su
purpurnocrveni, ali i bijeli i ruiasti. Plod je
dlakavi tobolac.
Vrijeme cvatnje: Svibanj-lipanj.
Miris i okus: Bez mirisa, gorka okusa. Tek iskopani
korijen ima neugodan odvaratan vonj, ali se nakon
suenja izgubi.
Stanite:
Najee se uzgaja kao vrtna ukrasna biljka, a u
prirodi raste po planinskim uvalama.

Branje i prerada:
Beremo cvijet, korijen i sjeme boura. Cvijet za vrijeme cvatnje, a korijen sjeme
boura. Cvijet za vrijeme, a korijen se kad je star najmanje 2 godine, vadi u
rano proljee ili u kasnu jesen te sui na toplom mjestu. Sjeme se sabire krajem
rujna. Cijela biljka je otrovna, a naruito cvijet, pa se preporuuje veliki oprez
prilikom branja.

28
Ljekoviti sadraj:
Cvijet sadri antocijanske boje peonidina, tanin; korijen glikozide peoniflorin,
peregrinin, eterina ulja, peonol i treslovinu, a cijela biljka sadri jo organske
kiseline, mast, smollu, krob, kalcijev oksalat, glukozu i saharozu. Sjeme sadri
masno ulje, treslovinu, boju i eer.

Toksinost:
Alkaloid peregrinin koga najvie ima u
cvijetu izaziva simptome trovanja.

Otrovni dijelovi biljke:

list, cvijet, korijen - cijela biljka.

Simptomi trovanja:
glavobolja, tegobe s gutanjem hrane i
sline, jaki grevi, nadraaj crijeva,
poremeaji vida te neosjetljivost donjih
udova.

Tinktura:
200 grama mjeavine suhih listova i cvjetova, 1 litra 60 postotnog alkohola
Priprema - Suho lie smrvimo i prelijemo alkoholom. Drimo na toplom
mjestu 30 dana. Procijedimo.
Uporaba: Uzimamo 5-15 kapi 3 puta na dan s 2dl vode ili aja.

Kontraindikacije:

Trudnicama je zabranjena uporaba boura u bilo kojem obliku.

Bour je zakonom zatiena vrsta, tercijarni relikt i rijetka biljka, zatien i u
naim krajevima te se ne smije brati. Ljekovit je po mnogoemu, a moe
posluiti kao antibakterik, antiepileptik, a ntispazmatik, antitusik, emenagog,
narkotik i sedativ.

Poznat je pod drugim imenima kao bourak, kraljev cvijet, kurjak i trojake
roe. Paeonia je ime dobila po grkom bogu zdravlja Paeonu. Bour je ve tada
bio omiljeni lijek za lijeenje epilepsije, utice, bolesti bubrega i mjehura, a
sjemenke boura rabile su se za arolije. Hipokrat ga je rabio za lijeenje
epilepsije.
Mnogi autori naglaavaju otrovnost te rizinost uporabe bilo kojeg dijela
boura, dok novija provjerena znanstvena saznanja govore da alkaloid
peregrinin suava bubrene kapilare, utjee na uterus i pospjeuje zgruavanje
krvi te se preporuuje homeopatska uporaba matine tinkture.
Osim homeopatskog lijeenja pod lijenikom kontrolom, svako drugo
lijeenje valja izbjegavati. Zapadna puka medicina rabi bour za lijeenje:
epilepsije, greva openito, gihta, hemeorida, kalja, varikoznih vena, slabih
ivaca te za izazivanje mjesenice.

29
Ljekovito djelovanje:
Korijen boura djelotvoran je u lijeenju:
- greva i to epileptinih i greva mokranog mjehura i bubrega, greva u djece,
menstrualnih greva
- krvi
- bolesti ivaca kao to su ivane slabosti, neuralgija, padavica, histerija,
posljedice pretrpljenog straha
- bolesti bubrega i mjehura
- bronhijalnog napada, astme
- bolesti jetre tj utice
- stezanja ili grenja periferije srca
- epilepsije
- hormonalnih tegoba u ena za vrijeme ciklusa, te za izazivanje mjesenice.

U pukoj medicini nekad su se cvijet i sjeme boura koristili za lijeenje

- epilepsije
- greva crijeva i eluca
- jakog grevitog kalja.
Danas se cvijet najee rabi u kombinaciji ajeva za inhalaciju astmatiara te
za lijeenje kalja hripavca, dakako, pod lijenikim nadzorom.

2. JAGLAC
Primula veris, Primula vulgaris

Ovaj cvijet sadri preko 500

razliitih vrsta porijeklom iz
Europe, Azije i S. Amerike.
Uglavnom su to otporne
viegodinje biljke a najpoznatije
vrste su P.vulgaris i P.obconica
Otporna zeljasta trajnica. Voli polusunan
ili sunan poloaj, te propusno i vlano tlo.
Razmnoava se sjemenom ili dijeljenjem biljke u ranu jesen. Cvate cijelo
proljee. Proljetni jaglac na dugakoj vrstoj stabljici nosi mnogo sitnih
tamnoutih cvjetova, a listovi su krai i oblikuju rozetu. Velecvjetni jaglac na
niskoj stabljici nosi samo jedan blijedouti cvijet naranasta sredita, a listovi
su dugoljastiji, duine kao i cvjetna stabljika. Velecvjetni jaglac, za razliku od
proljetnog, nije za uzgoj u zatvorenom.

Primula potjee od latinske rijei to znai prvi i kao jedan od vijesnika

proljea , gotovo u svim bojama duge, laganog mirisa privlai pele i leptire.

Jaglaci (Primula) su prve proljetnice koje postoje u razliitim bojama a koje

moete saditi u vrtovima odnosno na otvorenom. Postoje jednogodinje i
viegodisnje varijacije ove biljke
Jaglaci su naelno vrtno cvijee, no, mogu se uzgajati i kao sobne biljke.

30
Djelomice spadaju u jednogodinje zeljaste biljke, a djelomice u trajnice.
Listovi imaju peteljku, no katkada mogu biti i bez nje, kad rastu u prizemnim
rozetama. Poredak cvjetova, oblik i boja ovise o vrsti i sorti. Kao lonanica,
jaglac moe cvasti i tokom zime ali i u proljee, dok kao vrtna biljka cvate u
uglavnom tokom proljea.
Jaglaci se mogu se saditi u vrtu no i u loncanicama kao balkonski odnosno
kuni ukras. Jaglac voli sunano do polusunano tlo tokom hladna vremena no
kada zatopli uglavnom voli sjenovita podruja.

Primula vulgaris je jastuasti jaglac koji se moze saditi u cvjetne posude i

cvate od prosinca do svibnja. To je varijetet kojeg esto moete nai u
prodajnim centrima a nakon cvatnje vie se ne mogu uzgajati kao sobna biljka
pa ih moete presadite u vrt.

Zemlja u kojoj su zasaeni jaglaci mora biti dobropropusna i vlana.

Dohranjujte s gnojivima sastava 5-10-5. Razmnoava se nakon cvatnje
dijeljenjem ili u ranu jesen sadnicama koje su posaene tokom ljeta iz sjemena.
Vrste Primula beesiana, Primula bulleyana, Primula japonica i Primula
polyantha su otporne i na hladnocu a Primula obconica je trajnica koja podnosi
iste takve uvjete. Neki ljudi su alergicni na etericna uljaiz Primule obconica te
vodite i o tome brigu.

Pazite, u Hrvatskoj je divlji sumski jaglac zasticen: Porodica: PRIMULACEAE -

jaglaci Vrsta: Primula kitaibeliana Schott, 1852. Narodni naziv: kitejbelov
jaglac Datum zastite:

3. JASTUAC (aubrieta)

Niska puzajua trajnica koja se sadi u kamenjar ili u vrt na poetak gredice.
Samonikla raste u planinskim podrujima mediteranskih drava i u Maloj
Aziji. Cvjeta od travnja do lipnja, a sitni cvjetii uzgojenih varieteta mogu biti
plavi, ruiasti ili ljubiasti. Voli sunana mjesta i dobro drenirano tlo. Raste
veoma brzo, tako da ju je najbolje malo prikratiti
kad ocvate kako ne bi zavladala kamenjarom ili
vrtom. Razmnoava se sjemenom, dijeljenjem
grumena u jesen ili zakorjenjivanjem reznica nakon
cvatnje

Jastuac u vrtovima cvate ve u rano proljee

plavim i ljubiastim cvjetovima. Ova bilja je
pokriva tla i moete ju saditi izmeu korijenja
drvea i uz zidove na sunanim i polusjenovitim
mjestima. Pazite da nikada ne ostane suha

31
Eksploziju boja prireuju nam jastuasti plamenci. Paleta boja ide od bijele,
svijetlo ljubiastoplave, ruiaste do izrazito crvene. Osim plamenca, kamenjar
ili suhozid krase guarka (Arabis) sa bijelim i gromotulja (Alyssum) sa utim
cvjetovima. Kasnije im se pridrue niski pakujci (Aquilegia flabellata). Ako mu
mjesto odgovara, plavi jastuac (Aubrieta) proiri se toliko da slii plavom
moru.

4.PERUNIKA ( IRIS )

Hrvatski naziv perunika dolazi od Peruna, boga groma, a naziv iris od

starogrke boice duge (iris = duga).

Kajkavski naziv za peruniku je leluja ili ljeljuja, u Podravini nazivaju je

aleluja to znai sveti cvijet, a ostali narodni nazivi za ovaj cvijet prate
boanske poveznice - bogia, cvit nebeski, kaun nebeski, ili se odnose na
sabljasti (maasti) oblik listova - mainac, maak, sabljarka, sablji ili pade
(lat. spadix) u Istri.

Hrvatski nacionalni cvijet

Jeste li znali da je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 2000. godine

proglasila iris nacionalnim cvijetom Hrvatske? Time se Hrvatska pridruila
mnogim zemljama koje na ovaj nain slave svoja prirodna bogatstva. Hrvatski
naziv perunika dolazi od naziva staroslavenskog boga groma Peruna i njegove
ene Perunike, dok latinski naziv iris dolazi od naziva starogrke boice duge
Iris, koja je kao glasnica bogova dugom arala s visina prenosei poruku na
zemlju.

Vjerovalo se da bi tamo gdje je duga dotaknula tlo ili grom udario u zemlju
izrastao iris, tj. perunika, vjerojatno svaki put druge boje. Brojne vrste
perunika kod nas rastu samoniklo i to na krevitim stijenama jadranske obale,
a neke od njih, koje su ujedno i endemi (ne nalaze se na ni jednom drugom
stanitu u svijetu) nae flore jesu hrvatska perunika (Iris croatica), patuljasta
jadranska perunika (Iris adriatica), ilirska perunika (Iris illyrica) i jadranska ili
blijeda perunika (Iris pseudopallida). U starom Egiptu perunika je
predstavljala kraljevski i boanski simbol moi i uzvienosti, a zbog iznimne
ljepote, raznolikosti boja i oblika njezinih cvjetova danas je jo zovu i orhideja
sjevera. Rod perunika sadri oko 300 vrsta uspravnih trajnica s podzemnim
rizomom, lukovicom ili ponekad mesnato zadebljalim korijenom koje nalazimo
na raznim stanitima irom sjeverne hemisfere. Uzgajaju se uglavnom zbog
prekrasnih boja i oblika svojih cvjetova. Samo neke od njih su trajno zelene,
dok je veina listopadna, a listovi zimi potpuno odumiru ili na biljci ostaje
samo lepeza kratkih listova. Neki imaju period mirovanja ljeti. Veina perunika
cvate od proljea do ljeta. Neke, veinom hibridi bradate perunike, cvatu
ponovo iste godine, ali im je potrebna posebna njega kako bi ponovno procvali
u hladnijim klimatskim podrujima.
Visoke vrste perunika pogodne su za mjeovite ili travnate obrube, dok su nie
vrste i kultivari, kao i one koje trae dobro drenirano tlo, pogodne za sadnju u
kamenjarima i na uzvienim gredicama. One kojima je potreban potpuno
suan period mirovanja mogu se uzgajati u posebnim uzgajalitima za
lukoviasto bilje ili u alpinarijima. Svega nekoliko vrsta koje nisu otporne na
hladnou trebaju zatitu staklenika. Svi dijelovi biljke mogu izazvati probavne
smetnje, a doticaj koe sa sokom moe izazvati iritaciju. Botaniki perunike se
dijele u nekoliko podrodova i odjela, a u hortikulturi ih dijelimo na dvije glavne
skupine: perunike koje imaju pod zemljom rizom i perunike koje rastu iz
lukovice.

Uzgojni zahtjevi perunika koje rastu iz

rizoma
U ovu grupu spadaju:
1. Bradate perunike koje rastu u dobro dreniranoj,
plodnoj, neutralno do lagano kiseloj zemlji, na
potpuno sunanim poloajima. Zalijevati ih treba
skromno za vrijeme rasta i drati tlo potpuno suho
u razdoblju mirovanja. Svoj naziv dobile su po
dlaicama koje se nalaze na sredinjem dijelu latica
koje vise prema dolje. Svaki aktivni rizom potjera
svake godine nekoliko novih izdanaka pa se ove
biljke vrlo brzo ire. Razmnoavaju se dijeljenjem
rizoma od sredine ljeta do rane jeseni. Cvatu od
kraja travnja pa do lipnja. Njihovi rizomi sade se
plitko i djelomino vire iz zemlje ili ih pokrijemo tankim slojem zemlje u
vrelijim klimatskim podnebljima. Izbjegavajte prihranjivanje biljaka gnojivima
koja sadre velike koliine duika ili maliranje organskim tvarima jer mogu
uzrokovati truljenje rizoma. Dijeliti ih moete diobom rizoma od sredine ljeta
do rane jeseni, svake tree ili pete godine, kada biljka postane prevelika ili
izgubi svoju vitalnost. Podijeljene rizome posadite u svjeu zemlju na razmaku
od 8-30 cm, ovisno o veliini biljke.
2. Bezbrade perunike (perunike koje na laticama koje vise prema dolje nemaju
dlaice) takoer spadaju u grupu perunika koje rastu iz rizoma. Ova grupa
obuhvaa velik broj vrsta koje se dosta razlikuju po svojim uzgojnim
zahtjevima. Veina voli dobro drenirano, neutralno do slabo kiselo ilovasto tlo,
puno sunca ili djelominu sjenu. Ovdje spadaju i vodene perunike koje vole
vlano ili vrlo mokro, humusom bogato tlo. Nalazimo ih na rubovima jezera ili
potoka. Za razliku od njih Unguiculare irisi trae grubo drenirano, neutralno
do alkalno tlo i potpuno sunani poloaj pa su idealni za sadnju na kamenjaru
ili na bazi osunanog suhozida. Ova vrsta inae cvate od jeseni do proljea.
3. Perunike s krestom (cvjetovi na sredini latica koje vise prema dolje imaju
lagano uzdignue nalik na krestu) takoer spadaju u ovu grupu, a za rast im je
potrebna vlana, humusom bogata zemlja na sunanom ili polusjenovitom
poloaju. Zalijevati ih treba skromno za vrijeme rasta i supstrat drati lagano
vlanim za vrijeme mirovanja.

33
 Uzgojni zahtjevi perunika koje rastu iz
lukovica

Cvjetovi ovih perunika nemaju dlaice na

donjim laticama i cvatu od kasne zime do
sredine ljeta, ovisno o vrsti. Dijelimo ih na tri
grupe: Reticulata irise koji imaju mreasti
omota oko lukovice, Juno irise koji imaju
mesnate korjenie na lukovici i Xiphium
irise koji ukljuuju nizozemske, engleske i
panjolske grupe. Vrlo su popularni kao
vrtno cvijee pogodno za rez. Za sve je karakteristino da imaju period
mirovanja ljeti. Veina je vrlo laka za uzgoj, no neke sjevernoafrike vrste
osjetljive su na hladnou. Za rast im je potrebna dobro drenirana, neutralna do
lagano alkalna zemlja i sunani poloaj. Za vrijeme rasta treba ih zalijevati
skromno, a za vrijeme mirovanja odravati supstrat samo lagano vlanim.
Kada ih presaujete, treba paziti da se ne otete mesnati korjenii Juno irisa.

Razmnoavanje
Sjeme perunika sije se u sanduie ili na hladnu
zatienu gredicu u jesen ili u proljee. Perunike
s rizomom razmnoavaju se diobom rizoma ili
diobom grmova, a perunike koje rastu iz
lukovica razmnoavaju se odvajanjem postranih
lukovica i odmah sade na mjesto gdje e cvasti,
obino od sredine ljeta do rane jeseni.

tetnici i bolesti
Glavni nametnici koji nanose tetu listovima, cvjetovima, lukovicama i
rizomima perunika uglavnom su puevi. Listove nekih vodenih perunika mogu
otetiti liinke nekih opnokrilaca koje se hrane uglavnom liem i mogu
uzrokovati velike tete. Mnoge perunike osjetljive su na virusne bolesti koje
prenose kukci, a bradate perunike osjetljive su na bakterijsko truljenje rizoma.
Bezbrade perunike, naroito sibirska perunika, osjetljiva je na sivu plijesan
(botritis). Isto tako, trips moe unititi njezino lie. Gljivica koja uzrokuje
plavocrnu tokastu pjegavost moe unititi lukovice Reticulata perunika. Sve
zaraene lukovice treba unititi kako bi se sprijeilo irenje bolesti.

34
5. CIKLAMA

Ciklame su lukoviaste biljke koje dobro podnose niske temperature, rastu u

sjenovitim i svjeim stanitima. Jednostavan su nain ukraavanja vrtnog
prostora, a ujedno uljepavaju balkone cvatnjom u jesenskim sanduiima.
Cvatu elegantno i donose bogatstvo boja, u irokoj paleti od bijele, ruiaste,
crvene, ljubiaste, boje vina i lavande, dvobojne kombinacije do kovravog
ruba latica. Listovi su zeleni, srcolika oblika,
nerijetko obrubljeni srebrnastom ili zlatnom
ipkom. Mogu se nabaviti u velikom broju
hibrida. Ciklame otporne na hladnou, npr.
ciklama sa srebrnasto-zelenim listovima
poput brljana ili Cyclamen hederifolium
koja cvate u jesen ruiastim i bijelim
cvjetovima. Ova vrsta dobro uspijeva u
kamenim vrtovima, ispod drvee i grmlja,
kao divlji srodnik. Cyclamen coum cvjeta od
kasne zime do proljea u tamnocrvenoj,
ruiastoj i bijeloj boji. Listovi su proarani
srebrnastim arama. Zahtijevaju sunane i zatiene poloaje. Cvatue ciklame
ne podnose pregrijane prostorije sa suhim zrakom. U takvim e uvjetima
cvjetovi i listovi brzo uvenuti. Preporuuje se drati ih u negrijanim
prostorijama s optimalnom temperaturom izmeu 12 i 15 stupnjeva ili izmeu
dvostrukih prozora gdje e ujedno imati i obilje svjetla i cvjetat e nekoliko
tjedana. Ciklame dulje traju ako teglu napunite dopola zemljom i na nju stavite
biljku zajedno s njezinim vlastitim loncem. Metoda se pokazala opravdanom i
kod balkonskih sanduia.

Zalijevati ih trebate oprezno, uz vanjski rub

lukovice, koja djelomino viri iz zemlje,
pazei da ne smoimo gomolj i nadzemni
dio. Najbolja je metoda uranjanje lonaca u
vodu. Uvenule lisne i cvjetne peteljke treba
redovito otkidati naglim povlaenjem prema
gore. Za vrijeme cvatnje potrebna je
prihrana tekuim gnojivom jednom u dva
tjedna. Nakon cvatnje smanjite zalijevanje
dok se listovi postupno ne osue kako bi
biljka imala period mirovanja. Premjestite
lonac na svjeije mjesto, a kad proe
opasnost od mrazova, moete ga staviti u vrt ili na balkon i ne zalijevajte do
sredine ljeta. Kada ponu razvijati nove listove, gomolji se presade do polovice
u svjei supstrat i smjeste na svjee i sjenovito mjesto, gdje su dobro prezimile i
prole zime uz redovito zalijevanje.

35
6. RUA

Ruu nazivaju kraljicom cvijea. Dola nam je iz Kine i po njoj je cijela

porodica biljaka dobila naziv Rosaceae. Budui
da je kraljica cvijea, ne udi to su je mnogi
monici jo u srednjem vijeku odabirali za
obiljeje roda na svojim grbovima. Ruu
moete nai i u literaturi i likovnoj umjetnosti
kao estu temu. Prije se vie vodila briga kako
bi se postigao zadivljujui izgled, (i zanemaren
je miris) no danas se vie uzgajaju vrste koje
miriu i otporne su na bolesti.

Postoji vie od 25 000 vrsta rua

razliitih boja, mirisa i oblika. Rua voli
sunana i prozrana mjesta, a rastu na
razliitim vrstama tla, iako im najvie
odgovara glinasto tlo. Postoje vrste
kojima odgovara rast u sjeni. Kada je o
zalijevanju rije, rue je potrebno
zalijevati veim koliinama vode koja e
doprijeti u dubinu i na taj nain postati
dostupna korijenju u dubljim slojevima.

6.1. Podjela i vrste rua

Vrlo esto se moe uti

za:

ajevke rue krupnog

cvata koje cvatu cijelo
ljeto izazvale su
svojedobno senzaciju
meu europskim
uzgajateljima.

Rue koje cvatu u

kiticama ili floribunda nastale su krianjem izmeu rua krupnog cvata i
viecvjetne rue. Cvatu tijekom cijelog ljeta.

Suvremene rue potjeu od stalnocvjetajuih rua koje su zatim

hibridizirane. Prve suvremene rue datiraju iz 1867. godine.

36
Patuljaste rue su sve koje su nie od pola metra.

Divlje rue rastu iskljuivo u prirodi snanog rasta i cvatu jednom na godinu.

Starinske rue cvjetaju jednom ili dva puta u sezoni i vrlo su mirisne.

Grmolike rue cvatu cijelo ljeto u velikim grmovima, a mogu se koristiti i

kao pokrivaice tla.

Penjaice koje se esto koriste za ive zidove i pregrade.

Sadnja rua
Idealno vrijeme za sadnju rua je studeni no
moete ih saditi i u rano proljee do travnja.
Noni mrazovi ne mogu otetiti ruu no morate
paziti da se korijen nikada ne smrzne. To znai
da ih, posebice prve godine, treba zatititi
plastinim vreama i slamom.

Za sadnju rua si morate uzeti dovoljno vremena, jer je potrebno iskopati jamu
dimenzija barem 40x40x40 cm. Rue sadimo u pojedinane jame, pazei da
mjesto cijepljenja bude oko tri prsta ispod povrine tla. Korijenje mora
slobodno visjeti, a ne savijati se uz stjenke jame
u koju se rua sadi. Pazite da je mjesto
cijepljenja ispod razine tla, jer e tako cijepljeno
mjesto biti zatieno od hladnoe tijekom prve
zime kada je mlada rua najosjetljivija.
Sadite li stablaice, u jamu najprije postavite
jedan tap jer biste njegovim naknadnim
postavljanjem mogli otetiti korijen.

Nikada ne zalijevajte jamu prije sadnje, ve

zalijte sadnicu kada je zasaena. Preporuuje se
namakati rue prije sadnje u vodi, a nakon toga odreite trule i tanke grane te
one dijelove koji pokazuju znakove bolesti.

Gnojidba rua

Nekad se za gnojidbu rua koristio samo stajski gnoj. On se stavljao uglavnom

u podnoje grma u jesen kako bi pritom i titio korijenje od mraza. Kako se
raspadao tako su snijeg i kia ispirali hranjive tvari u tlo do korijenja. Rue
moete gnojiti stajskim gnojivom, ali pazite da koristite samo suho gnojivo jer
svjee sadri puno amonijaka koji moe izazvati pale listova. Posljednje
dohranjivanje se mora provesti krajem lipnja, a prvo moete napraviti u
studenom. Danas u trgovinama moete nabaviti mineralna gnojiva s malim
postotkom duika, ali visokim postotkom fosfora i kalija koji potiu bogati cvat.
Mineralna gnojiva dodajte dva puta na godinu u oujku i u lipnju. Prilikom

37
gnojidbe gredicu obvezno plitko okopajte i razgrnite zemlju koju ste prije zime
nagrnuli na podnoje rua. Dodajte kompost ili dozreli stajski gnoj, te
kompleksno mineralno gnojivo bez klora koji teti ruama sastava 7:14:21 ili
5:20:30.

Orezivanje rua
Kako, kada i koliko orezati ruu je najea tema rasprava no orezivanje ovisi u
prvom redu o njezinu uzgojnom obliku. Rue orezujemo im se temperature
zraka ustabile, dakle od oujka, a u nekim krajevima ve i u veljai.
Najpovoljniji je trenutak za to kada krenu prvi izboji, kako bismo bili sigurni
da neemo odrezati izboje za koje smo mislili da su smrzli. Nakon rezidbe
slijedi obvezna obrada tla oko
rua, te njihova prihrana
organskim i mineralnim
gnojivima.

Orezivanje rua se moe

suziti na tri najee
koritena naina:

Orezivanje suvremenih rua

(moe se koristiti za
velikocvjetne rue, ajevke, floribunde, rue patio i minijaturne rue) Najprije
odstranite sve odumrle grane to blie zemlji. Odstranite sve stabljike koje
rastu prema sredini grma kako biste osigurali vie zraka. Prikratite sve
pretanke izdanke do zemlje jer oni nikada nee dobro cvasti. Odstranite sve
stare i debele stabljike i odumrle vorove te koristite velike kare s dugim
rukama ako je potrebno. Prikratite preostale zdrave izdanke na visinu od oko
20-30 cm, budui da cvjetove formiraju na mladim izdancima.

Orezivanje grmolikih rua. (moe se koristiti za engleske, starinske, divlje i

parkovne rue) Najprije odstranite sve odumrle grane, tanke zamrene izboje,
tanke vretenaste izboje te ostavite tri do sedam stabljika. Odreite postrane
izboje tako da svaki na sebi ima po dva spavajua pupa. Prikratite izboje na 40
do 60 cm visine, odnosno prikratite ih na jednu treinu.

Orezivanje rua penjaica. Ove rue se orezuju suzdrano i to tako da ostavite

okomite izboje koliko je god mogue netaknute, a izboje sa strane skratite na
tri spavajua pupa. Njegujte svake godine brzorastue izboje koji niknu jer
stari glavni izboji kada odrvene proizvode manje cvjetova. ekate li predugo s
odstranjivanjem starih grada, one e odrvenjeti i nee moi vie proizvoditi
nove izboje. Zapamtite da najljepe cvatu izboji stari 2 godine.

38
6.2 tetnici i bolesti rua

Ruina lisna u (MACROSIPHUM ROSAE)

Ovi nametnici izravno oslabljuju ruu hranei se

sonim mladim dijelovima na vrhu ruine stabljike.
Ui nadalje izluuju i mednu rosu na koju se
naseljuju gljive aavice, ali uglavnom upuuju na
to da je neto pogreno: ili je rua na propuhu ili na
vlanom mjestu. Najbolje je odmah skinuti ui s
mladih izboja i pupoljaka jakim mlazom vode i to
prskajui odozdo prema gore. Osim insekticidima,
lisnih se ui moete rijeiti koristei biljne pripravke kao to su kopriva (1 kg
svjee koprive s 200-300 g suhe ostavite u 10 l vode da odstoji 24 sata te
tekuinom popricajte vae rue svaka 3 do pet dana).

Ruin savija (ARCHIPS ROSANA)

Ovaj nametnik uzrokuje kovranje listova

rue, koji zatim ute i otpadaju. Uzrok su
malene liinke nalik gusjenicama koje
odrasli kukac odlae u pupoljke i mlade
listove. Gusjenice javljaju rano u proljee, iz
jaja koja su prezimila oteujui pupove i tek
razvijeno lie. Suzbijati ga treba u samom
poetku pojave gusjenice. Kada se zaraza
primijeti, oboljele dijelove potrebno je
odrezati te obvezno spaliti. Jedino emo na taj nain sprijeiti daljnje irenje
zaraze. Ptice se obilno hrane tim gusjenicama i utjeu na smanjenje zaraze.
Napadnutu biljku potrebno je poprskati zatitnim sredstvom.

39
Pepelnica (SPHAEROTHECA PANNOSA)

Ovo je najrairenija bolest rua koja se javlja

od sredine ljeta, a posljedica je gljivice
Shaerotheca pannosa var. Rosae koja se
razvija za toplog i vlanog vremena. Na
cvjetnim pupovima, listovima i izbojima
javljaju se bjelkaste pepeljaste nakupine od
kojih dolazi do krljanja i deformacije
listova. Vrci listova, pupovi i mladi izboji
izgledaju kao da su posuti branom, a listovi
se i kovraju. Razvoju ove bolesti pogoduju
vlano vrijeme, nagle promjene
temperature, nedostatak svjetla, pa ak i pretjerana upotreba gnojiva. Gljivica
ne ulazi u ruu, ali se njezine spore raznose vjetrom. Kod pojave pepelnice
zaraene je biljne dijelove potrebno unititi spaljivanjem, a biljku poprskati
zatitnim sredstvom (fungicidom). Protiv pepelnice pomae i prskanje lia
mlijekom.

Hra (PHRAGMIDUM SPP)

Ova bolest nanosi fatalne tete na ruama,

a uzrokovana je gljivicama Phragmidium
tuberculatum. Bolest se pojavljuje na
izbojima i liu rue u obliku naranastih
oteklina koje postaju smee i crne. Kod
manje zaraze pomoi e rezanje zaraenih
dijelova i njihovo spaljivanje.

Plamenjaa (PSEUDOPERONOSPORA SPARSA)

Plamenjau mnogi esto mijeaju s pepelnicom jer ova bolest takoer izaziva
uenje lia i promjene na peteljkama i
izbojima u vidu tamnih pjega raznih
veliina. Uznapredovala bolest uzrokuje
opadanje lia ve kod laganog protresanja
grana. I dok su kod pepelnice zaraeni biljni
dijelovi prekriveni pepeljastim prevlakama
koje se daju ukloniti trljanjem, kod
plamenjae je lice lia prekriveno
smeecrvenim mrljama, a nalije sivkastim
prevlakama koje se trljanjem ne daju
odstraniti.

40
Zvjezdasta plijesan ili zvjezdasta pjegavost (MARSONNINA ROSE)

Bolest se lako prepozna po tamno smeim do crnim

pjegama nepravilna oblika koje se javljaju na gornjoj
strani lista i promjera su od 2 do 12 mm. Naknadno
listovi ute i otpadaju te ve ljeti moete primijetiti
karakteristinu sliku ogoljelih grmova rua. Rue je
potrebno tretirati ve u svibnju.
Gljivice prezimljuju na otpalom liu ili na granama
rue pa je vano skupljati otpalo lie i orezivati
zaraene grane te ih spaliti.

41
2. ZAINSKO BILJE
1. BOSILJAK

I
zvor i opis: Bosiljak je
zainska biljka koja se uzgaja u
mnogim vrtovima. Dolazi iz
Sredozemlja i tamonjoj kuhinji
daje karakteristinu aromu. Naraste do
pola metra, ima grubu stabljiku sa
svijetlo zelenim, glatkim i nabranim
listovima. Cvjetovi su sitni, bijeli do
ruiasti.

Sadnja/sijanje: Bosiljak je najbolje sijati

na gredice koje su prethodno pognojene
stajskim gnojem. Voli biti u drutvu s
krumpirom i rajicom, a s njih takoer tjera tetoine. U vrtu u kojem je
zasaen takoer povoljno utjee na zdravlje krastavaca.

Uzgoj: Bosiljak je jednogodinja biljka, koja cvate od lipnja do rujna. U vrtu

mu odgovaraju osunana i od vjetra zatiena mjesta, a zimi ga moemo
uzgajati u loncu za cvijee uz prozor, gdje ima dovoljno svjetla. Bosiljak treba
dosta vode, zato ga je potrebno redovito zalijevati. Preporuljivo je povremeno
otrgnuti dijelove stabljika s cvjetnim pupovima i vrhove, jer se biljka tako
ljepe oblikuje u irinu. Bosiljak je jako osjetljiv na vodu stajaicu, zato treba
voditi rauna o tome da voda oko biljke dobro otjee.

Bolesti i tetoine: Bosiljak napadaju razliite tetoine, koje vrlo rado

napadaju lie. To su prije svega razliiti kukci koji grickaju listove, lisne ui,
koje se nasele na listove kao i stjenice i tripsi. I puevi jako vole lie, pa im
postavljamo mamce. Na listovima se pojavljuju i virusne bolesti, osobito
mozaik lucerne, a od gljivinih bolesti ima puno pjegavosti.
Osobito ako dugo pada kia, na listovima se pojavljuju smee do sive pjege,
koje uzrokuju neupotrebljivost bosiljka.

Branje: Za koritenje beremo prije svega listove bosiljka. Beremo ih

postupno, s biljke beremo samo mlade listove. Ako je mogue, beremo ih prije
cvatnje, najbolje ujutro da sauvaju aromu.

Skladitenje: Najbolje je upotrijebiti svjee listove bosiljka, a moemo ih i

posuiti same ili zajedno s cijelom biljkom. Posueno zgnjeimo rukama i
spremimo u nepropusnu zatvorenu posudu. Ako je posuda od stakla, neka stoji
u tamnom prostoru.

42
Koritenje:
Kuhanje: Bosiljak je nezamjenjiv u jelima od rajice. Dodajemo ga i juhama od
povra i varivima, prije svega varivima od graha i graka, biljnim namazima,
peenkama i peenim ribama.

Ljekovitost: U domaem ljekarnitvu bosiljak se koristi za poticanje apetita,

poticanje probave, olakavanje bolova i greva u elucu. Najbolje je koristiti
sok od svjeih listova bosiljka, a pomae i aj od posuenih. Bosiljak potie
stvaranje mlijeka kod dojilja, lagano dezinficira, djeluje diuretiki i blago je
sredstvo za smirenje. titi srce od stresa, snizuje krvni tlak i razinu kolesterola.
Koristan je takoer za dijabetiare, jer uravnoteuje koliinu eera u krvi. A
vrlo je uinkovit u lijeenju kalja, prehlade, bronhitisa, upale plune
maramice i astme, te takoer u sniavanju visoke tjelesne temperature.
Bosiljak, ako ga uzgajamo na prozorskoj polici, tjera muhe. U prolosti se esto
koristio za posipanje prostora i ormara s odjeom, jer dezificira i i ima ugodan
miris, te tjera ui i buhe. Vrlo umirujue djeluje i kupka u koju stavimo osuene
listove bosiljka. Sok svjee biljke, razrijeen prokuhanom vodom dobar je
tonik za kou.

2. KOPAR ( Anethum graveolens ), porodica Apiaceae, titarke

Porodica: titarke (Umbeliferae)

Druga imena: slatki anis, komora

Opis biljke
Kopar je jednogodinja aromatina biljka
srodna komorau koja naraste 80-120 cm u
visinu, ovisno o uvjetima. Listovi su mu
plavo-zeleni, prizemni neto vei, a na viim
dijelovima biljke manji. Cvjetovi su udrueni
u titaste cvasti i ute su ili uto-zelene boje.
Iz njih se razvijaju jajoliki plodovi koji se
sastoje od dviju sjemenki to se lako razdvoje kada sazrije.

Podrijetlo i rasprostranjenost
Domovinom kopra neki smatraju junu Europu, a drugi Indiju i Iran. Ta
skromna biljka brzo se rairila i u druge krajeve suptropske i umjerene klime.
U nas raste gotovo svuda, a vea proizvodnja proirila se razvojem
prehrambene industrije zbog vrlo traenog eterinog ulja. Kod nas ga najvie
uzgajaju u Slavoniji.

Ljekovite i djelotvorne tvari

To je u prvom redu eterino ulje koje sadri 50-60% karvona. Kako mnogi
ljekoviti uinci nisu uzrokovani samo prisutnou eterinog ulja, moe se s
pravom pretpostaviti da je u biljci sadran jo niz ljekovitih tvari koje do sada
jo nisu istraene.

Ljekovito djelovanje

43
Kopar je ljekovita biljka vrlo cijenjena u narodu jo u starom vijeku. U
faraonskim grobnicama kod Tebe iz vremena oko 1500 godina pr. n. e. nalo se
u glinenim posudama ne samo zrna penice nego i dijelova granica i plodova
kopra. U Zakonu (kapitular) Karla Velikog (812. n.e.) preporuuje se uzgoj
kopra. Kopar nije samo zdravo povre ili zainska biljka, nego krije i ljekovitu
mo koja ne zaostaje za ljekovitou komoraa ili kima. Plodovi kopra i
gornji izdanci s jedva ili potpuno rascvjetanim titom, popareni dobrim bijelim
vinom, umiruju trbobolju i stezanje u elucu, djeluju protiv vjetrova i
nadutosti, pospjeuju stolicu i izluivanje mokrae, a pospjeuju i sekreciju
mlijeka kod ena koje doje.
Ako biljku pelina i plodove kopra poparite vruim vinom, ostavite da to odstoji,
zatim procijedite, dobit ete odlino sredstvo protiv svih eluanih potekoa,
a taj pripravak ujedno pobuuje apetit. Kopar se upotrebljava u farmaceutskoj
i kozmetikoj industriji, te u prehrambenoj, osobito kao zain u
mesnatim proizvodima.

Morfoloke karakteristike
Danas se uzgaja jednogodinji kopar ije eterino ulje ima najbolju aromu.
Kopar ima mesnat, slabo
raslanjen korijen, dug 5-20 cm, zeljastu stabljiku visine 40-150 cm, ovisno o
uvjetima u kojima raste. Listovi su
skupljeni u rozetu, izrazito zelene boje. Kada biljka stvori cvjetnu stabljiku,
perasto razdijeljeni listovi odumiru.
Svaka grana zavrava titastim cvatom promjera 15-20 cm, a cvatovi su
sastavljeni od sitnih, naranastoutih
cvjetia. Plodovi su plosnato jajasti, smei, dugi 5-6 mm, iroki 3-4 i promjera
0.5-1 mm. Masa 1000 sjemenki
iznosi 1-2 g.
Cijela biljka kopra sadri eterino ulje, a najvie ga ima u punoj zriobi, 0,8-
1,6%. Vegetacija kopra traje samo 100 do 120 dana. Zrelo i dobro dosueno
sjeme klijavo je dvije do tri godine.
Optimalna temperatura za klijanje je 10 do 17 dana, a do oblikovanja stabljike
proe 35-40 dana.
Kada su povoljni klimatski uvjeti, od poetka klijanja do punog cvata proe
samo 50-70 dana.
Od poetka cvjetanja do potpunog sazrijevanja proe 40-50 dana. Sjeme
dozrijeva vrlo nejednoliko i sklono je osipanju.

Ekoloki uvjeti:
Kopar nije osjetljiv na kvalitetu tla ni klimu. Ne zahtijeva mnogo topline i
odgovara mu umjereno vlana
klima. Na nedostatak vlage je osjetljiv dok nie i na poetku cvjetanja. Na
neutralnim tlima s dubokim i
rastresitim oraninim slojem daje najbolji prinos. Na kiselim tlima ne uspijeva.

Tehnologija uzgoja - Plodored

Budui je kopar biljka kratke vegetacije, dobro se uklapa u plodored. Nestaje
rano s tla i ostavlja ga
bez korova.

44
Priprema tla:
Drljanje u jesen je obavezno, kao i za veinu sitnog sjemena koje u fazi klijanja
i nicanja treba
poveanu vlagu tla. Priprema u proljee poinje ravnanjem tla, a zavrava
minimalnim brojem operacija.
Sjetvena povrina mora biti idealno pripremljena, jer ako nije, sjeme uope
nee niknuti. Poeljno je jedno
valjanje laganim valjkom prije i poslije etve.

Sjetva:
O namjeni kopra ovisi rok sjetve. Ako se sije radi sjemena ili za dobivanje
eterinog ulja u
mlijenovotanoj zriobi, najbolje ga je posijati u oujku. Ako se upotrebljava
kao zain, moe se posijati u
proljee, od sredine oujka do sredine svibnja i ljeti od sredine srpnja do
sredine kolovoza.
Sjetva se izvodi na dubinu 1-1,5 cm sijaicom za itarice i trave. Pri sjetvi kopra
za zain, razmak izmeu
redova moe biti 12-24 cm, a za sjeme 24-36 cm. Uz 100-200 klijavih zrna po
dunom metru reda potrebno je
16-18 kg, odnosno 10-12 kg sjemena po hektaru.

Njega usjeva:
Od tetnika kopru znatnije tete mogu nanijeti sovica, lisna u i njima slini
nametnici.

Branje kopra:
Kopar za zain kosi se u poetku vlatanja, kada je biljka visoka 3040 cm. Tako
rano pokoena daje
jo jednu etvu u istoj godini. Pokoena herba se moe osuiti samo u
termikoj suari, s tim da ne smije
svjea dulje stajati. Moe se postii prinos 6-8 t svjee herbe po hektaru. Ako se
kopar koristi za dobivanje
eterinog ulja, najbolje ga je pokositi prije no to se oblikuju plodovi, jer se
tada smanjuje udio eterinog ulja u
biljci. Kosi se na visini 30 cm od povrine tla. Prinos tako pokoene svjee
herbe moe biti 15-20 t po hektaru
s 2 do 2,8% udjela eterinog ulja.

Prinos eterinog ulja moe iznositi 2-55 kg/ha. Konja se obavlja vuenim
samoutovarnim kombajnom
za kamilicu.

Proizvodnja sjemena:
Prema dozrijevanju ploda odreuje se vrijeme sjetve. Sjeme s vrnih dijelova
biljke je najkvalitetnije, te
se kopar anje kada oni dozru. anje se itnim kombajnom bez strujanja zraka.
Prinos moe biti 0,8-1 t po
hektaru. Ako se sjeme upotrijebi za destilaciju, moe se dobiti 9-15 kg eterinog
ulja po hektaru.

45
 3.MAURAN

Openito o mauranu

Mauran (Origanum majorana) jo

poznat pod nazivima majoran,
majorana, majuran, maurana,
mauran vrtni, mauran divlji.
Podrijetlom je iz Male Azije i sjeverne
Afrike.

Karakteristike maurana

Mauran je vrlo slian okusom svom roaku origanu (Oreganum vulgare L. ).

U zemljama istonog Sredozemlja esto se ne radi razlika u uporabi ova dva
zaina. To je dovelo ak do toga da se u mnogim kuharicama kae da ih je teko
razlikovati, ta nije istina.
Razlika je u mirisu i aromi. Mauran ima jedan slatkasti, pomalo cvjetni miris,
te slatko-gorki okus, koji blago podsjea na pepermint.
Origano je mirisom i aromom puno intenzivniji.
Mauran naraste do 50 cm visine. Ima tanke, pomalo crvenkaste, vrlo
razgranate stabljike, te sitne, srcolike, malim dlaicama pokrivene listove.

Mauran kao zain u kuhinji

Kao zain ga esto, za razliku od origana, kombiniramo s drugim zainima. S

timijanom ini izvrsnu kombinaciju za jela od iznutrica (jetra), s klekovim
bobicama se koristi u mesnim i jelima od divljai.
Samog ga koristimo u juhama i varivima, umacima, jelima od peradi,
krumpira, patetama.
Fino doziran mauran koristimo u jelima od ribe.
Slae se s ve spomenutim timijanon, klekovim bobicama, bosiljkom i
rumarinom.
Mauran se koristi svije, onda je aromatiniji, jelima se dodaje list na kraju
kuhanja, jer duim kuhanjem gubi aromu.
Mauran moemo koristiti i suen, tada koristimo cijelu biljku, sa stabljikom i
cvijetom. Suenog dodajemo na poetku kuhanja.

Ljekoviti dijelovi biljke: Cijela cvatua biljka - Majoranae herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Glavni sastojak je eterino ulje, kojega ima i do
0,6%, ovisno o kvaliteti posuene biljke.
Uinak dopunjuju gorke tvari i tanini.

Medicinsko djelovanje maurana

U medicini mauran pomae protiv greva, pomae izluivanje kod upala grla,
te openito umiruje ivce.

46
aj od maurana pomae kod prehlada i bronhitisa. U kozmetikoj industriji
mauran se koristi u preparatima za njegu neiste i masne koe.

Ljekovita svojstva i primjena: Brojni lijenici i danas propisuju mauran

kao lijek protiv eluanih, crijevnih i uih tegoba. Bolesnici redom potvruju
dobar uinak kod slabe probave, pomanjkanja teka, nadutosti, greva i
proljeva.

Mauran pomae i kod glavobolje, migrene, vrtoglavice i epilepsije.

Drugi lijenici smatraju mauran samo vrlo dobrim i zdravim zainom.
Jo su vee razlike u tumaenju vrijednosti mauranove masti koja je neko
bila vrlo cijenjena kao sredstvo protiv hunjavice, za mazanje protiv
bolova pojedinih ivaca te u lijeenju uganua, rana i ireva.
Trebalo bi svakako mauran isprobati i kao suhu biljku i mast.

Priprema masti od maurana: ajnu liicu u prah zdrobljena

maurana prelijemo ajnom liicom vinske kiseline i ostavimo tu
mjeavinu nekoliko sati. Zatim dodamo ajnu liicu svjeega, neslanog
maslaca i sve skupa grijemo u vodenoj kupelji oko 10 minuta.
Sve procijedimo kroz rupi i ostavimo neka se hladi. Tom mau,
koja je vrlo aromatina, moemo mazati nos i izvana i iznutra.
Ta se mast slabo uva, te je prireujemo u manjim koliinama.
Trajnija, a takoer djelotvorna mast od maurana prireuje
se s bijelim vazelinom, iako kau da je mast prireena s maslacem
neusporedivo bolja.

Za vanjsku upotrebu upotrebljava se: ili iz svjeih biljaka u cvatu

destilirano eterino ulje, ili se za kunu upotrebu svjee biljke
maurana stavljaju moiti u maslinovo ulje. Moi se na suncu tijekom 2-
3 tjedna. Tim se uljem mau proirene vene koje se potom omotaju
zavojem.

Ulje se takoer upotrebljava za masau kod gihta,

reumatizma, ukoenih zglobova nakon dulje bolesti,
kod napornog pjeaenja, kod otvrdnua lijezda ili
kod kvrica na prsima.

Kod bolova i pritiska u elucu iznenaujue pomae stavljanje na eludac

toplog obloga pripremljenog od maurana u cvatu, gusto ukuhanog u
bijelom vinu. Isti oblog smanjuje ugruanu krv i ublauje
bolove kod iaenja.

47
4. NEVEN (Calendula officinalis, porodica Asteraceae)

Neven je veinom jednogodinja zeljasta biljka,

rijetko dvogodinja. Naraste 30-50 cm u visinu. Ima
razgranate, uspravne, dlakave stabljike. Listovi su
takoer dlakavi, duguljasti, donji se postupno suuju
u kratku okriljenu peteljku, a gornji listovi su
sjedei. Glavica je tamno-ute do naranaste boje, u
promjeru 2 do 5 cm, graena od obodnih jeziastih i
sredinjih cjevastih cvjetova.

Vrijeme cvatnje: cvjetovi nevena skupljaju se tijekom lipnja, srpnja i

kolovoza.
Miris i okus: cvjetovi miriu osebujno po nevenu, okus im je gorak, a listovi
slatkasto-gorki.

Terapijska primjena nevena (Calendula officinalis) potjee iz starog

Egipta, odakle se proirila u Europu. Neven je bio poznat u svim antikim
kulturama kao ljekovita biljka za lijeenje bolesti koe, probavnih organa,
upalnih i infektivnih bolesti, kao ljekovito sredstvo protiv utice, kuge i nekih
lakih oboljenja, ali i kao zain i arobna biljka.
Ime calendula dobiva od latinske imenice calendae (prvi dan u mjesecu), a
povezuje se s tim to se cvjetovi otvaraju s izlaskom sunca, a zatvaraju sa
zalaskom. Inae, u narodu je neven poznat kao barometar za kiu: ako su
cvjetovi ujutro zatvoreni, tada e u tijekom dana sigurno padati kia! Neven,
ija je domovina juna Europa, uzgaja se posvuda u umjerenim podrujima
Europe, u vrtovima, a moe se nai i "divlji" uz putove i plotove. Srodan je s
tratinicom.

Branje i prerada: cijele razvijene cvjetove nevena beremo za vrijeme

sunana vremena, te ih suimo na toplom i prozranom mjestu u hladu (radi
ouvanja prirodne boje - inae, nevenovi cvjetovi koriste se i kao prirodna boja
u prehrambenoj industriji, ili za bojenje kupki). Suenje mora biti brzo, na
temperaturi do 35 stupnjeva. Od osuenih cvjetova odvajaju se latice od ake
te se jo dosuuju. Od svjeih cvjetova moe se napraviti tinktura ili mast.
Listovi se beru rjee.
Ljekoviti sadraj: kalendulin, karotinoidi, albumin, likopen, flavonoidi,
organske kiseline: jabuna, salicilna, palmatinska, voloksantin, citroksantin,
rubiksantin, smole, uto mastilo, eer, bjelanevine, encimi, guma, fitosterol,
kalcij, sumpor, vitamin A-karotenoid, esencijalno ulje koje sadri
seskviterpenske okside. Droga izmeu ostalog sadri i puno triterpena:
amirine, arnidiol, faradiol. Sadri 2-5% saponozida.

Neven je, s pravom se moe rei, biljka koe, jer nema kone bolesti u kojoj
neven ne moe pomoi, rabili ga za vanjsku ili unutarnju primjenu i to u
lijeenju akni, bradavica, cista, ireva, ekcema, psorijaze i seboreje, hemoroida,
herpes zostera, fistula, impetiga, konih upala, ljutenja koe, masne koe lica,

48
mastitisa, opeklina, osipa, raznih infekcija koe, urtikarije, rana (gnojnih rana),
rana koje teko zarastaju, ugriza i uboda insekata itd.
Macerat nevena (dobiven maceriranjem u nekom biljnom ulju, hladno
preanom nerafiniranom, poput sezama, maslinovog ili makadamijinog ulja) je
apsolutno prirodan kozmetik koji titi i njeguje, kako mladu tako i zrelu kou.
Kou omekava, tonizira i vlai, zbog ega je vaan sastojak preparata za njegu
koe tijela i ruku.
Neven dakle pomae kod doslovno svih bolesti, neistoa, rana i nezdravih
stanja koe kao i kod bolesti limfe.

Neven u lijeenju vanjskih i unutarnjih oboljenja djeluje tako da:

- pospjeuje znojenje,
- pojaava izluivanje mokrae,
- umiruje greve (crijeva, eluca i glatkih miia),
- uravnoteuje mjeseni ciklus,
- lijei bolesti ivaca,
- lijei bolesti unutarnjih organa, eluca, jetara i ui (une tegobe!),
- koristi se za razna ispiranja izvana i iznutra, kod povreda, upala i infekcija,
dekubitusa i modrica,
- vrlo ljekovito djeluje u lijeenju bolesti vena,
- djeluje antikancerozno i to kod rana koe, maternice, eluca i grla...
Za vanjsku uporabu neven koristimo u obliku uljnog macerata (alkoholni
macerat se jo naziva i tinktura) kod lijeenja rana, opeklina i upalnih bolesti
koe, ekcema i psorijaze, dekubitusa, modrica, spreava nastanak oiljaka itd.
Uljni macerat nanosi se na kou lokalno, najmanje dva puta na dan.
Znanstveno je dokazano da terpenski alkoholi i flavonoidi sadrani u nevenu
unitavaju razliite bakterije, viruse i gljivice, a osim toga spreavaju upale.
Kod unutarnje primjene neven uzimamo kao infuz (aj) ili kao tinkturu kod
unih tegoba, bolnih greva, menstrualnih greva, ira na elucu ili
dvanaesniku, te s ciljem diaforetinog i diuretikog djelovanja:
- alkoholni macerat, tj. tinktura, uzima se u dozi do 2 g na dan (kao koleretik)
- infuz se priprema od 2 g droge na 250 mL vrue vode, nakon ega odstoji 15
minuta i pije se tri puta na dan pola sata prije obroka. Kod lokalnog ispiranja
koe ili za grgljanje mogu se koristiti i vee koncentracije: 4 g droge na 250 mL.
Neven se dobro mijea s ostalim ljekovitim biljem poput maslaka, gospine
trave, gaveza, stolisnika i sl. U terapijskim se mjeavinama ulje nevena esto
mijea s uljem gospine trave (kantariona) s kojim djeluje sinergistiki i tvori
mjeavinu vrlo irokih terapijskih svojstava. U mjeavini biljnih ulja macerat
nevena dodaje se u koliini do 25 %.
Kontraindikacije:
Kontraindikacija najee nema, no este su alergije kod osoba alerginih na
ambroziju. Kod trudnica je potreban oprez pri oralnom uzimanju zbog
emenagognog djelovanja, te kod estrogen ovisnih tumora (poput nekih tumora
dojke i jajnika). Ne koristiti u kombinaciji s barbituratima.

49
3. GLJIVE
1. BUKOVAE

Osnovne znaajke bukovae

- Klasifikacija
Prema sistematici gljiva bukovaa spada u:
Razred: Basidiomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Lentinacae
Rod: Pleurotus
Vrsta: Pleurotus Ostreatus (Jacq. ex Fr./Kumer)

- Morfoloke znaajke:

Klobuk:
Ima oblik ostrige, jezika, polulijevka ili lopatice. irok 7-23 cm mahom.
Redovito je ekscentrian ili nepotpuno kruan, osim pojedinih primjeraka koji
stoje u sredini busena, na gornjoj strani panja. Rub je podvinut ili barem
djelomice podvinut. Debela se koica doima masno i glatko; lako se da zguliti
cijelom povrinom. Boja klobuka moe biti crnoljubiasta, smea, crnosmea,
sivosmea ili siva, kod mladih biljaka plaviasta. U udubljenom tjemenu
klobuk je esto bijelo branast.

Listii:
Vrlo nisko silazni i k tome se crtkasto produuju i do 4 cm (gotovo do dna
struka), razmjerno su gusti i tanki, iroki 4-8 mm; bijeli, svijetlo krem ili sivi,
a ponekad s plavkastim odsjajem. Veinom su ravasti.

Otrusina:
Blijedo krem ili blijedo ruiasta.

50
Struak:
Ponekad se uope i ne razvije; 1-6/1-2,5 cm. Vrlo je ekscentrian do lateralan
(sasvim postrance prelazi u klobuk), nadolje je ui i zakrivljen, a klobuk stoji
vodoravno, bijel i zrnasto barunast (barem pri vrhu), prema dnu gotovo
pamuasto obloen. Pun i tvrd. Veinom srastao s drugim korijenima
zahvaljujui zajednikoj osnovi

Meso:
Tanko, osim na mjestima spoja sa strukom, elastino, starenjem sve tvre,
poevi od struka dok ne postane kao pluto. Bijelo, okus ugodan, miris tipino
gljivasti, podsjea na anis ili brano, a kad se pone kvariti, mirie na plijesan.

Spore:
U masi su ljubiasto sive, valjkaste, 8-11/3-4 m.
Kemijske reakcije:
Meso sa sumpornom kiselinom postane smee crveno, listii sa sulfovanilnom
najprije pocrvene, zatim postanu ljubiasti.

Stanite:
U prirodi raste u kasnu jesen i zimi, busenasto na panjevima i odumrlom
listopadnom drveu. Najee se moe nai na bukvama, topolama i orasima
ali i na vrbama, bagremima, jablanima i drugom drveu.

- UZGOJ GLJIVE BUKOVAE (ukratko)

- Bukovaa je prava gljiva za one koji se tek poinju baviti gljivarstvom

jer raste gotovo sama

Ali to je i gljiva o kojoj sanjaju mnogi gurmani, a njom ne oskudijevaju mnogi

restorani.

- VRSTE MICELIJA

Pri uzgoju ove gljive vano je znati da postoji nekoliko vrsta micelija.
Dijeli se na ljetne i zimske, a od svih postoji nekoliko vrsta razliite kvalitete.
Bukovau moete uzgajati na slami svih vrsta itarica, na kukuruzovini, na
piljevini, na drvenim oblicama, panjevima, ALI PREPORUUJE SE SLAMA.
Prorastanje micelija traje 11-25 dana, ovisi o uvjetima, temperaturi zraka.
Supstrat e se oblikovati poput panja.
Prva berba poinje nakon 26 - 34 dana nakon sadnje micelija.
Gljive moete brati etiri do pet puta, s tim to ete u prve dvije berbe dobiti
ak 70% uroda.

Supstrat koji ostane moete iskoristiti kao dobro gnojivo za vrt.

51
- UVANJE BUKOVAA

Mogu se uvati osam dana nakon berbe na temperaturi od 2C do 4C.

Poslije tog vremena nije vie jestiva i mora se baciti.

Moe se konzervirati kiseljenjem ili osuiti

- jednostavno se uzgaja
- uzgaja se na razliitim podlogama,
- velika tolerancija prema temperaturi
- nema velikih rizika pri uzgoju, kao, npr., kod ampinjona,
- ima velike prinose
- prilino je otporna na bolest i tetoine

- UZGOJ BUKOVAE NA DRVETU

Sojevi bukovae

Pleurotus ostreatus:
Ovo je najpoznatija vrsta bukovae u Europi. Ova gljiva pri uzgoju daje dobar
prirod. Boja joj varira od plavkaste do neto svjetlije nijanse. Klobuci su dosta
veliki i do 20 cm, a raste na temperaturi 10-15C.
Pleurotus florida:
Zemlja podrijetla je Sjeverna Amerika. U Maarskoj je proizvodnja ove gljive
poela 70-ih godina, a uzgaja se i u mnogim drugim europskim zemljama.
Klobuci su manji, svjetlije boje i slabo mesnati, a gljive su dosta krhke. Rastu
na temperaturi 10-15C.
Primjena u praksi:
U naim uvjetima najee koristimo micelij zimske bukovae (Pleurotus
ostreatus). Dobro se pokazala i hibridna bukovaa Pleurotus saeca. Zimska
bukovaa se javlja u jesen do smrzavanja i niskih temperatura, te rano u
proljee. Hibridna se javlja u dijelu godine kada ima dosta kie, te kada
temperature nisu vie od 33C.

Izbor, priprema i vlanost drveta

Za uzgoj bukovae najpogodnije su oblice, trupci i panjevi (jer bukovaa je

saprofit i parazit) i raste na vrbama, topolama, brezama, orasima (meko drvo),
bukvi, hrastu, grabu, kestenu (tvrdo drvo) itd. Priprema drva je kao i za shii-
take, s time da su dimenzije oblica neto drugaije. Poeljno je da oblice budu
duine do pola metra (to su due to je tee manipuliranje), a promjera 15-30
cm. Vlaga je neto vea - oko 50%, a provjerava se tako da se izbui rupa
promjera 2 cm, dubine 5-10 cm i nastala piljevina stisne u aci. Ako je
zgrudana, vlanost je dobra, a ako nije zgrudana, vlanost je preniska. Kod
preniske vlanosti drvo treba potopiti i ostaviti dva dana u vodi.

52
Nasaivanje drva micelijem

Zasijavanje moemo raditi tijekom cijele godine, ali je najbolje u proljee zbog
tendencije porasta temperature. Za uzgoj bukovae na drvu koristi se vie
metoda:
- metoda buenja rupa
- metoda kolutova,
- metoda proreza
- metoda isjeka

Metoda buenja rupa

Na oblici radimo rupe dubine 3-5(10) cm i promjera 2-3 cm. Zasijavamo

micelijem na isti nain opisan kod uzgoja shii-takea te zatvaramo epovima od
stiropora (neki proizvoai to rade vlanom vatom ili komadiem vlanog
kartona) na koji dolazi vrui parafin. Inokulirane oblice se postavljaju u PVC
vreu (da imaju dovoljno ugljik dioksida i vlage) na kojoj se izbui nekoliko
rupa. Tako upakiranu oblicu postavi se na toplo mjesto (ne izravno na sunce).
Micelij e prorasti drvo za 2-3-6-9 mjeseci (zavisno od uvjeta dranja). Nakon
prorastanja oblice treba ukopati u zemlju 10-15 cm, okomito u hlad (da
stvorene hife crpe iz zemlje vodu). Gljive se tijekom prve godine pojavljuju
samo na rupama, a sljedeih godina irom drveta. Radi odravanja vlage
stupie treba jednom na tjedan polijevati vodom.

Metoda kolutova

Krajevi svjeeg drveta s korom (koje je duljine do pola metra i deblje od 25

cm.), odreu se u kolut debljine 4 cm. Izmeu kolutova i oblice postavi se
micelij u sloju od 5 mm, i kolutove privrstimo avlima. Oko oblice gdje se
nalazi micelij privrsti se traka najlonske folije da se micelij zatiti od
isuivanja i ispadanja. Ovako pripremljene oblice postave se u PVC vreu kao i
kod prethodne metode. Na isti nain se moe obraditi i svjee posjeen panj, s
time da se postavlja samo jedan kolut.

Metoda proreza

Radi li se s veim oblicama (1 m i vie), na dva, tri (ili vie) mjesta napravi se
prorez motornom ili runom pilom, okomito na trupac. Rez treba biti do dvije
treine promjera. Ako se radi s manjim oblicama veliine do 50 cm, dovoljan je
jedan prorez. U proreze se stavlja micelij, te prorez umotamo najlon folijom da
se micelij ne isui ili ispadne. Tako pripremljene oblice postavljaju se na mjesto
za proraivanje u trap.

Metoda isjeka

Na panjevima koji su u zemlji, pilom se napravi isjeak ili klin. Rupa se ispuni
micelijem, te isjeak vrati natrag i privrsti avlom, a panj se prekrije
tkaninom. Kad micelij proraste, najlon se skida. Gljive rastu sve dok u
panjevima ima hrane, to je kod mekog drveta 3-4 godine, a kod tvrdog i do 8
godina.

53
4.GLISTE - VRTNI POMAGAI

K
alifornijska crvena glista je vrsta
gliste duljine 5 do 8 cm. Crvene je
boje. Kalifornijska glista je
dobivena umjetnom selekcijom iz
velike vrste crvenih glista Lumbricus
rubellus iz razreda maloekinjaa
(Oligochaeta).
U prirodi srodnike kalifornijske gliste
nalazimo u stajskom gnoju i gomilama
raznog otpada. Ako elite uzgajati gliste na otvorenom, morate voditi rauna o
klimatskim i hidrolokim karakteristikama prostora. Leglo se postavlja u
pravcu sjever-jug, ili sjeverozapad-jugoistok. Taj je polaaj legla bitan zbog to
boljeg koritenja topline u proljetnim i jesenskim mjesecima. Osim toga, leglo
se postavlja tako da mu vjetar piri u "elo", a ne u bok, a postavlja se na ravni
teren. Dobro treba paziti da leglo nije na udaru poplavnih ili visokih
podzemnih voda. Gnojivo za gnojidbu odreuje se na osnovi pH i rezervnog
sadraja kalcija u tlu, jer nedostatak kalcija izaziva fizioloke poremeaje.

Za tzv. kalifornijske gliste potrebno je da budu u "izoliranom" okruenju jer ih

inae unite krtice, mievi i ptice. Kuu od glista se ne smije staviti direktno
na sunce, treba je staviti negdje ispod drveta ili u bilo kakav drugi hlad.

Zreli stajski gnoj ove gliste koriste kao hranu, preraujui ga na taj nain u
humus.
Hrane se i liem, travom, sijenom, a najbolje im je davati karton, no vano je
da taj isti karton nije tiskan da se ne otruju tintom.
Ljeti im svaki dan treba dati vode.

Humus kalifornijskih glista proizveden je iz kvalitetnog stajskog gnoja radom

glista pri emu se koncentriraju korisni mineralni sastojci, a organska tvar
prelazi u za biljke najpogodniji oblik. Pri tome nestaju tetne bakterije, a
iznimno se umnoe humusni mikroorganizmi koji ine najvredniji dio ovog
humusa. Kvalitetan humus ima sitnozrnatu, sipku strukturu i uzornu vlanost.
Zbog toga se humus ne smije nikada osuiti prije i tijekom upotrebe sitni
humus gubi velik dio hranidbene vrijednosti.

UPOTREBA HUMUSA

Lonanice se mogu prihranjivati kroz cijelu godinu dodavanjem do 5%

volumena posude (1-2 june lice za loni promjera 12 cm ili odgovarajua
koliina za vee posude). Humus se umijea u povrinski sloj zemlje i dobro
zalije. Kod presaivanja se na litru tresetne "zemlje za cvijee" dodaje do 0,1
litre humusa. Za uzgoj presadnica cvijea i povra ne treba dodavati vie 1 2
june lice humusa na litru pjeskovito tresetne smjese. Prilikom presaivanja
presadnica stavlja se u svaku jamicu 0,5 dl humusa, neposredno uz korijen.
54
Kod sadnje voaka, vinove loze i maslina u svaku se jamu stavlja 0,5 2 litre
humusa oko korijena, mijeajui ga s usitnjenim tlom. Prihrana voaka i loze
obavlja se ukopavanjem u povrinski sloj 0,5 1 litre humusa po m2 tla u
krugu kronje. Poeljno je zaliti poslije sadnje.

- KORITENJE EKSTRAKTA HUMUSA GLISTA

Ako se svjei, vlaan humus potopi u vodu (bilo u vrei od gustog tkanja ili
slobodno) jedan dio hranjivih sastojaka prelazi u otopinu. Ova otopina se moe
koristiti za prihranjivanje bilja preko lia (folijarno prihranjivanje)
primjenom prskalica.

Drugi nain je zalijevanje biljaka navedenom otopinom (ekstraktom) vee

koncentracije. Svakako da se u ekstrakt humusa mogu dodati manje koliine
otopina umjetnih gnojiva (kompleksnih ili pojedinih komponenti) i mikro
elemenata radi obogaivanja hranjivim sastojcima ili organskih fungicida i
insekticida radi zatite od bolesti i tetoina.
Za pripremanje ekstrakta se koristi 0,1-0,2 1 humusa na litru vode. Humus
treba ostati potopljen preko noi. Zaostali talog se koristi kao normalno
gnojivo i ima jo uvijek veliku vrijednost.
Za folijarno prihranjivanje se na opisani nain dobiveni ekstrakt razrjeuje s 10
dijelova vode. U takvu razrijeenu otopinu dodaju se eventualni dodaci, osim
bakarnih preparata.

Ekstraktu se moe dodati odreena koliina topivih umjetnih gnojiva radi

poveanja koncentracije hranjivih tvari i tako dobivenom otopinom zalijevati.
Ova otopina humusnih komponenti se ponekad naziva "humusna voda".
Odline efekte daje u primjeni na povrinama pod povrem.

55
5. HUMUS U VRTU
KORITENJE HUMUSA KOD SADNJE POVRA

Za razliku od primjene humusa pri sijanju, kod sadnje presadnica on se ne

rasipa po cijeloj povrini polja, ve se ubacuje u jamice za sadnju. Tako se
materijal ekonominije troi, a efekti su bolji. Opet treba naglasiti da se ne
smije dopustiti suenje humusa u jamicama, ve se odmah u njega sade
sadnice i to tako da cijela korijenova bala bude u dodiru s humusom. Vrlo
dobri rezultati se postiu ako se presadnice tijekom sadnje dre u posudi s
razmuljenom manjom koliinom humusa od glista, tako da je korijen dobro
namoen i prekriven humusnim slojem. Nakon pravilnog razmjetanja
korijena i biljke, jamu treba to prije popuniti zemljom i zaliti. Tako treba
raditi pri sadnji manjih koliina presadnica voa i povra jer bi kod velikog
broja bilo veliki gubitak vremena.

U pravilu, presadnice povra se ukapaju neto dublje nego to su rasle u

klijalitu, neke vrste ak do kotiledona (nepravih listova koji izlaze iz same
sjemenke).
Uz opisani postupak i ako su presadnice bile dovoljno svjee, a pri
presaivanju se izbjegava vrue podnevno sunce, presadnice ne pokazuju
posljedice oka i uspjeh je garantiran.

Evo podataka za neke uobiajene vrste povra:

Rajica (paradajz)
Dovoljno je u jamicu staviti 0,2 - 0,3 1 humusa, poloiti korijen i zatrpati
rahlom zemljom. Sadnica se ukopava do ispod prvih listova, u kosom poloaju:
iz ukopanog dijela stabljike izrast e dodatni korjenovi koji e uvelike olakati
prehranu biljke u punom rodu. Odmah po sadnji treba obilno zaliti. Sljedee
dodavanje humusa je poslije berbe prvih plodova, pri emu se humus plitko
ukopa oko korijena biljke tijekom okapanja i plijevljenja. Uz pretpostavku da je
provedeno normalno gnojenje umjetnim gnojem, na parcelama gnojenim
humusom glista dobiju se ljepi i kvalitetniji plodovi izrazito osvjeavajueg
okusa. Prema literaturi, poveanje koliine vitamina C je i do 100 %. Biljke
pokazuju veu otpornost na bolesti i razvijeniji je korijenov sustav. Na takvo
djelovanje ima utjecaja i sadraj bioloki aktivnog kalcija u humusu.

56
Kupus i kelj

Kako ove dvije kulture (a i njima srodne: koleraba, kelj pupar (prokulica),
brokula i dr.) imaju jak i dubok korijenov sustav, potrebno im je korijen
obloiti humusom prilikom sadnje i to s oko 0,1 - 0,5 1 humusa kojeg se dio
izmijea sa zemljom u kojoj e se razvijati korijen.
Ne treba naglaavati da su ove biljke veliki potroai hranjivih tvari, te je
svakako potrebna prihrana mineralnim gnojivima, posebno duikom. One
zahtijevaju i vee koliine kalcija tijekom razvoja pa ga treba vie dodavati
tijekom proizvodnje humusa koji e se upotrijebiti u ove svrhe.

Paprika

Za ovu "razmaenu" biljku, koja za svoj razvoj zahtijeva veoma dobre uvjete:
dobro zagnojenu zemlju, bogatu duikom i kalijem, neutralnu reakciju tla,
mnogo vlage i topline, potrebno je kod sadnje u jamicu staviti do 0,1-0,5 litara
humusa. Ostalo kao kod rajice. Ako se sade moderne sorte visokih prinosa i
krupnih plodova (npr. "kalifornijsko udo" ili "giallo quatro", kao i neke
domae vrste), potrebno je tijekom razvoja dodavati humus, a i umjetna
gnojiva. Samo tako se mogu postii zaista kvalitetni urodi. Upotrebom humusa
se i inae visoke koncentracije vitamina C mogu poveati i preko 100 %.
Takoer se poboljava izgled i aroma.

Feferon
Kod nekih vrsta kratkih feferona (tzv."ili"), upotrebom humusa glista postie
se, uz pravilnu njegu tijekom zimskih mjeseci, viegodinja cvatnja i raanje na
istoj stabljici, jasno pri uzgoju u zatienom prostoru. Kod paprika je inae uz
primjenu humusa glista opaeno poveanje broja listova, cvjetova i vea i
razgranatija kronja.

Patlidan

Vrlo povoljno reagira na upotrebu humusa glista, dajui vei broj krupnijih
plodova, a cijela biljka je vra i otpornija na bolesti. Kod presaivanja se u
jamicu unosi 0,2 0,5 litara humusa. Kasnije se dohranjuje ukopavanjem
humusa u povrinski sloj zemlje oko biljke i zalijevanjem.

57
Mrkva, perin, celer

Premda se za ove kulture ne preporuuje koritenje stajskog gnojiva, ve samo

umjetnih, humus glista se moe bez bojazni upotrijebiti, kako uoi sijanja, tako
i kao prehrana. Tako uzgojeno povre ima bolji ukus i miris, a u literaturi se
spominje poveanje koliine vitamina C u mrkvi i do 500 %, a slino treba
oekivati i u pogledu betakarotena.

Krumpir

Uzgajan uz humus glista sadri i do 200 % vie C vitamina, a cijela biljka je

bujnija i otpornija na bolesti. Ako se u pripremi humusa koristi dolomitni prah
ili dolomitno vapno, uslijed poveane koncentracije magnezija (Mg) prinosi e
biti jo poveani, jer je poznato da je taj element klju proizvodnje krumpira.
Sline pozitivne rezultate pokazuju i sve ostale vrste povra kada se uzgajaju na
zemljitu obogaenom humusom glista. Poboljanja se primjeuju ve pri
upotrebi i mnogo manjih koliina humusa od prije navedenih. Mnogo vee
koliine humusa nee dati oekivani jo vei porast kvalitete i kvantitete. Kako
je humus relativno skup, ne preporuuje se pretjerivanje u koliinama. U tom
sluaju mogu poveani trokovi gnojenja zemljita ponititi dobivenu korist.
Koliine humusa koje bi inile do 30 % zemljine smjese, supstrata, koriste se
samo u staklenikoj proizvodnji i za uzgoj skupocjenih egzotinih biljaka. I
tada treba koristiti najkvalitetniji, potpuno zreo humus.
Posebno podruje upotrebe humusom vrlo bogatih smjesa je proizvodnja
"zdrave hrane", pri kojoj se eli potpuno izbjei koritenje bilo kakvih umjetnih
gnojiva i dodataka. U tom sluaju se sve potrebe, pa i one u makro elementima
(NPK) pokrivaju iz humusa. Treba ipak naglasiti da su te koliine ograniene i
esto nedostatne za neke biljke te se brzo iscrpljuju.
Openito se smatra da je najracionalnije i najefektnije upotrijebiti do 10 %
humusa u povrinskom sloju zemlje. Dodatak NPK gnojiva treba obavljati
prema rezultatima analize uzoraka zemljita, tj. dodavati one komponente koje
nedostaju. Jedino tako se postie ekonomija uloenih sredstava i spreava
suvino i tetno zasienje zemljita kemijskim solima.

- PRIMJENA HUMUSA U CVJEARSTVU

Nakon svega to je reeno o svojstvima i primjeni humusa glista do sada,
vjerojatno je nepotrebno govoriti o oekivanim pozitivnim efektima njegove
primjene u cvjearskoj proizvodnji. Zato e se dati najosnovniji podaci o
nainu upotrebe.

Intenzivni uzgoj rezanog cvijea, na primjer karanfila ili gerbera, zbog brzog
iscrpljivanja zemljita zahtijeva poklanjanje iznimne panje obnavljanju -
gnojenju i aktiviranju tla. Dodavanje mineralnih gnojiva nije problem, njih je
lako nabaviti.
Obino koriteni stajski gnoj se vrlo razlikuje od jedne do druge koliine koja
se nabavlja, osobito kad se dobiva iz vie izvora. Za njegovo sazrijevanje
trebaju relativno velike povrine. Svje je ak i tetan.
Gotov kvalitetan humus glista zahtijeva manje prostora i manipulacije,
pogodne je strukture za upotrebu, ima veliku sposobnost bioloke regeneracije
tla "zasoljenog" zbog stalne upotrebe umjetnih gnojiva. S obzirom na te
karakteristike je nezamjenjiv, pa nije udno to Nizozemska uvozi velike
58
koliine humusa glista.
Lonanice su tipini potroai najfinije zemljine smjese koja omoguava
dugotrajno cvjetanje i lijep izgled biljaka. I ovdje dodatak humusa glista u
koliini 3 - 15 % daje vrlo dobre rezultate. Osim aktivirajueg i hranjivog
djelovanja, on djeluje kao "pufer", korigirajui kiselo djelovanje dodanog
treseta. Razne vrste palmi, kale, primule, paprati, hoye, dracene i mnoge druge
vrste odlino rastu uz primjenu humusa glista. Udio humusa u smjesama za
cvijee ne treba prijei 5 -10 % ve i zbog toga to organska tvar humusa uz
bogatu vlanost s vremenom nestaje pa se smanjuje volumen supstrata u
cvjetnom loncu.
Rue daju pozitivnu reakciju na gnojenje humusom glista. Cijeli grm se
intenzivnije razvija i daje vie pupova. Gnojenje se obavlja slino kao kod
voaka i loze: ukopavanjem u bliskoj okolici korijena. Tako gnojene rue lake
podnose suu i hladnou, kao i napad uiju i gljivinih bolesti.

59
V. KUA

1. POKLADE, KORIZMA, USKRS

P
oklade su obiaji stari, pjevali su i nai prethodnici, oputajui se 2-3
dana prije korizme. U te dane stol je bio mrsniji uz obavezne krafne ili
njeko tjesto peeno u masti. A ta naa domaa svinjska mast esto
se bijelila poput snijega, dobro uvana u kantama.
Nae makare su se domiljale kako se obui, pa se moda s nekim tim
oblaenjem i naaliti. Kopirati neiju manu!
Iako takva vrsta oblaenja nije karakteristina samo za poklade, nego se
oblailo u razliite odore i kada se ilo po mladino ruho, u pokladama je to ipak
jae, izraenije.
Djeca su se takoer makarala (pa i zaradila koje jaje, jabuku ili banku), ali
su se i bojala starijih koji su predstavljali neke osobe kojih su se oni i inae
bojali. I ne samo stariji!
Naa mlade je te dane ila due na igranku. Nae raskre izmeu dva Hasia i
Mikia te Saria kraja bilo je puno mlaeg, pa i starijeg svijeta Ako nije bilo
previe blata, igralo se kolo, a ako je vrijeme bilo runo, ilo se u donjehasiku
itaonicu na kolite kako se govorilo.
Dolazilo je dosta momaka iz Slavonije (sinovi naih odseljenika). Dolazili su
traiti cure iz naih sela. Brojne nae djevojke su se udale u Slavoniju (tetka
Rua Sari, Troo; Ivka Mei, Luja Bae Evia, Marinka inko, kao i njezina
svekrva Bratika; Jela Sari, Blaeva, Luja Mate Saria...), kao i iz Slavonije u
naa sela (Eva Matice Peji, strina Ambrenica Ivanka, supruga Mate ure
Mikia...)
Rijeka Sava je uvijek i bez mostova bila poveznica hrvatskoga ivlja s obje
strane rijeke.
itam da su se pokladni obiaji obnovili i da je u donjanskoj koli bilo veselo.
Kad god narod nae motiv veselju, dobro je da iza svega to je prolazio i jo
prolazi, razgali duu.
Stekla sam dojam da kad god doemo u kue naih povratnika doivimo pravu
blagdansku atmosferu. A kako li je lijepo kada se skupimo u veem broju!
Bit ove narodne zabave bila je i ostala proveseliti se na neki drugaiji nain, u
nekim drugaijim okolnostima, pokazati se onakvim kakvim bi pojedinac htio
ponekad biti, ali ga prijee obiaji sredine u kojoj ivi. Pod maskom se moe na
trenutak zaboraviti stvarnost i biti maska, a ne ja. Dakle, i nai Hasiani su
ostali u trendu.
Veselili su se od nedjelje do utorka u pono, dakle prije iste srijede, tj.
korizme. Jelo se mrsno (negdje se poklade zovu i mesojee). Skoro da je bilo
nuno pojesti neto slasno i mrsno, jer se znalo da nema mrsa do Uskrsa.
Moda, ako padne koji blagdan tijekom korizme, npr. Blagovijest koja je
uvijek u to vrijeme, 25. oujka. Pred taj blagdan (kao inae za blagdane, ali za
taj posebno) trebalo je poteno pomesti avliju. Predveer su se palile vatre i
obiljeavalo da je do Boia jo 9 mjeseci.
Za poklade su i stroe majke doputale mladima da ostanu due na igranki,
jer se znalo da sljedeih mjesec i pol dana nee biti ni svadbi ni zabava nikakve
vrste.
60
Mi smo kao djeca esto mijeali istu i Veliku srijedu. Izraz Pepelnica se rijetko
upotrebljavao, iako je narod znao to je pepeljenje i iao na obred pepeljenja.
Ispriat u vam ovdje jedan istinit dogaaj koji moe zvuati i kao anegdota.
Znamo da su u bivoj dravi profesori bili pod povealom, da su religiozne
teme bile zabranjene, da su se prebrojavali uenici, a kamoli da se neki
profesor odluio krenuti na Boinu polnoku. Pojedini monici su traili da mi
profesori ispitujemo na Boi ba te ake koji su bili na polnoi i to to stroe.
Naravno da u tome ozraju ni aci ni kasniji studenti nisu mogli, ako nisu bili
iz vjerskih obitelji, znati ni religiozne termine.
Ali, knjievnik Miroslav Krlea ipak je u svojem tekstu upotrijebio izraz
PEPELNICA.
Mlada profesorica objanjava acima tu nepoznatu rije.
Pepelnica je pepeljara, rekla je, a grupa uenika se grohotom nasmijala.
Problem je doao i do Nastavnikoga vijea, jer je trebalo kazniti uenike koji
izrugali profesoricu.
Na pitanje strunjaka to je zapravo rekla, profesorica je uvrijeeno ponovila
isto. I mnogi lanovi tadanjeg SK su reagirali neodobravajue. aci nisu
kanjeni, ali primjer pokazuje dokle neznanje moe ii.
No, vratimo se korizmi.
Kroz 40 dana ivot vjernika naih sela bio je osmiljen. upnici su objanjavali
simboliku broja 40 (40 godina povratak idova iz ropstva Egipatskoga,
Mojsije je na Sinaju 40 dana, 40 dana je trajao potop u Noino vrijeme, Isus 40
dana provodi u molitvi u pustinji, 40 dana je od Uskrsa do Uzaaa...)
ekalo se i pripravljalo za neto veliko, najvee. Moram priznati da je djeci bilo
drae Doae ili Advenat. Iekivalo se neto radosnije. Znali smo da je uvijek
ljepe kada se rodi dijete, nego kad netko umre. Nismo jo shvaali cijenu
Kristove otkupiteljske muke i smrti.
Pjesme nisu bile u Doau tune kao u Korizmi, a dogaale su se i ljepe stvari
u naim avlijama: mesare, peenice, poloaji...
U korizmi je valjalo biti ozbiljniji. Nitko nije pjevao, a radio, tko ga je imao, bio
je iskljuen. Zduno se ilo, kako za boinu pripravu na zornice, tako sada na
pobonost krinoga puta. Svakoga petka uenici iz Osmoljetke sa amake
Duge urili su sa svojim oevima, kojima je zavravalo radno vrijeme, u nau
upsku crkvu. Tu bi se sastajale cijele obitelji. Naime, majke bi prispjele s
ostalom djecom koja nisu bila u popodnevnoj smjeni u koli na pobonost.
Obiaj je bio da su ene dolazile, ako ne u potpuno crnoj odjei, a ono u
tamnijoj svakako. To je bilo i vrijeme kajanja za Isusom (preko Bosne to zovu
ruenje).
Korizmene nedjelje nisu zvane rednim brojevima ve starinskim nazivima
ista, Paista, Bezimena, Sredoposna, Glunica, Cvjetnica.
Iako korizmeni dani padaju uglavnom u pretproljetno i proljetno doba i
poinju radovi i u vrtlacima, ene su se trudile ne raditi petkom tee poslove
(za enu je ionako uvijek bilo puno posla u kui).
Poseban obiaj se dogaao za Cvjetnicu. To je obiaj djevojakog umivanja u
proljetnome cvijeu, koje je nabrano u polju ili ispred kue i stavljeno u lavor. I
santra (ograda oko bunara) je bio posebno nakien. Htjelo se dati poast
vodi i cvijeu, mladosti i proljeu.

61
Pripremale su se grane propupanih maca i drugog prolistalog proljetnog
drvea, koje e se s cvijeem nositi u procesiji na velikoj cvjetnikoj sv. misi,
koja je dulje trajala od obinih nedjeljnih misa. Za itanje se posebno
pripremao na djed Ilija Stani, koji je ve u ono vrijeme vrlo odano obavljao
slubu itaa u naoj upnoj zajednici. Sa svojim dugim i uvijek urednim
brcima budio je u nama potovanje prema rijei koju ita i sebi osobno.
Inae od Cvjetnice do Uskrsa u kuama je gotovo tiina, osobito na Veliki
petak.
Svi idu na sv. Ispovijed. Uskrsnoj ispovijedi prethodilo je ispitivanje
vjeronauka mlaarije, koju su u kuama pripremali bake i djedovi uglavnom.
Bila je sramota ne znati to je parok pitao, a to je jo gore to bi ubrzo znalo i
cijelo selo. Biserje sv. Ante je bilo u rukama mladih u kojeg su kriom
pogledavali dok su ih djed i baka ispitivali. Oni su to znali napamet, a kasnije i
njihova unuad. Znanje vjerskih istina tako se prenosilo s koljena na koljeno.
Stariji su za uskrnu ispovijed uz simbolian prilog dobivali cedulju s peatom
upe i s njome ili na ispovijed. Pretpostavljam da se tako vodila i neka
statistika o broju ispovjeenih i prieenih za Uskrs.
Zato samo za Uskrs? Vjerojatno potujui 3. crkvenu zapovijed, da se vjernik
barem jedanput na godinu ispovijedi i priesti. Svake se godine najmanje
jedanput ispovijedi i o Uskrsu priesti.
Kroz veliki tjedan kua se temeljito isti, skupljaju se jaja, a s tavana skidaju
kobasice, kuljen i unka namijenjeni za posveenje.
Domaice su se trudile i bila im je velika ast ako su uspjele, zbog meterolokih
prilika, uzgojiti cvijee koje e ponijeti u crkvu osobito kada budu ile s djecom
ljubiti Isusa. Pjevai su kroz cijelu korizmu, a posebno u velikome tjednu
uvjebavali omiljeni u naem kraju Gospin pla. Na ia Mirko Amroi bio
je neumorni djelatnik u obuavanju mladih pravilnome pjevanju. Strpljiv iznad
svega, blage naravi, predan poslu koji je na slavu Boju volonterski obavljao.
Na Veliki etvrtak su crkve bile prepune, a na Veliki petak od l5 sati su obredi
Muke i smrti Isusove.
Mnotvo vjernika je dolazilo u elji da uje Gospin pla. Kako je napisan u
dijalogiziranoj formi u osmercima:

to ste stali redovnici?

to radite o misnici?
to se zgodi jur vidite
Zato dakle, ne cvilite?...

Tako se i pjeva pa je to pravo crkveno skazanje.

Osobito je bilo zanimljivo kada bi prvi put u ulozi Gospe nastupale djevojice.
Pazilo se komu se daje uloga Gospe. Nije bio presudan samo lijep, nego i dobar
glas o toj djevojci. Ulogu Gospe je pjevalo nekoliko osoba. Svaka po tri kitice.
Ulogu Isusa je uvijek pjevao sveenik, a ulogu pjevaa, kazivaa sav kor, a i
vjernici.
Dakako, Veliki petak je dan strogog posta i nemrsa. Mnogi mlai mukarci su
se trudili ne jesti ba nita nego samo piti vodu. Ni ostali se nisu prejedali.
Kuhala se mlada kopriva, ako je bila ozelenila, krumpiri peeni u penici,
kasnije riba u kukuruznom branu ili puevi.
Na Veliku subotu djevojke su u crkvu nosile posveenje, koje se sastojalo od
malo soli, unke, kulena, aranih jaja, pogae, mladog luka i sira

62
Lijepo ukraene korpe s naim otarcima unanim i vezenim bile su blagdan za
oi u rukama mladih djevojaka i snaha.
Gljiva upaljena pred crkvom, nosila se do kue, jer se u narodu vjerovalo da e
ona odagnati zmije (simbol zla). To nema veze s crkvenim vjerovanjem, ali je
ostalo kao tradicija.
I subotom dopodne, a zapravo i cijeli dan, se postilo. Posveenje se naime, nije
smjelo jesti do uskrsnoga jutra.
Naravno da je djeci tih dana bilo najdrae pratiti bojanje, tj. aranje jaja.
Osobito su bila lijepa ona jaja koja su ukraavana voskom. Boja nije bilo nego
se bojalo lupinama crvenoga luka, koje su davale lijepo tamno naranastu boju
te travama koje su ostavljale trag zelene boje. Ove pak pomijeane davale su jo
jednu nijansu boje.
Majka je odredila djeci broj tuaka, a valjalo se sjetiti i djece iz susjedstva i
rodbine.
I na uskrsnu polnoku iao je tko je god mogao. Bilo je malo toplije od boine
polnoke pa je crkva uvijek za vrijeme obreda bila prepuna. Lijepi obiaj
ponove, tj. nekoga barem maloga dara ni za Uskrs nije izostao. Netko je od
ukuana dobio maramu, netko kapu, netko zapreg (kecelju), arape i sl.
Svakako svatko prema svojim mogunostima.
Iza danje mise rane ili puke (veernjih jo nije bilo) i blagdanskoga ruka
popodne se provodilo u igri tucanja jaja. Tko bi kome razbio tuak, dobivao
bi ga od protivnika. Prije toga se o zube provjeravala jaina vrka i ope
jajeta. Bono se nije smjelo udarati. A ako bi se nekoga uhvatilo da vara,
raunalo bi mu se u dvostruki grijeh, jer vara i jer to ini ba na Uskrs.
Proulo bi se brzo tko je taj varalica i sramota bi ostala.
Kada bi se jaja porazbijala, pobjednici su sileno ili naim sokacima s
potenom zaradom koja je valjda jedino na Uskrs tolerirana.
Iza su se djevojice igrale o zid loptom tzv. igre pet-deset, gdje bi razliitim
poloajima ruke udarale loptu od 10 do 1. Djeake je oduvijek privlaio
nogomet, a blagdani su bili prava prigoda za to. Samo neka je bio suh teren!
Nije se radilo ni drugi ni trei dan Uskrsa. Posjeivala se rodbina i prikupljala
snaga za teake poslove, jer je proljee zvalo na njivu.

63
2. USKRNJA KUHINJA
USKRSNI RECEPTI

S
veanosti Uskrsa pridonosi i bogatstvo blagdanskog stola - od unke,
mladoga luka i kuhanih jaja, preko domae juhe i peenja, do kuglofa,
pince i slasnih torti.

- UNKA U KRUHU

unka u kruhu obino se pee za

Uskrs, Novu godinu i razne velike
proslave. Zaelite li se njezina
mirisa i okusa, tijestom moete
obloiti i manji komad unke.

Sastojci za 10 osoba
1 suena unka (oko 1 kg)

Za tijesto:
500 g otrog brana tip 500
1 vreica suhog instant kvasca
250 ml vode
sol

Postupak
1. U brano umijeajte malo soli i kvasac pa mlakom vodom umijesite tijesto. Ostavite
neka se tijesto die oko 20 minuta, a zatim ga razvaljajte.
2. Na sredinu stavite prethodno opranu i obrisanu unku pa je obloite tijestom.
3. Omotanu unku poloite na namaeni lim i stavite u zagrijanu penicu. Pecite na
200C oko 90 minuta.
4. Kada se peena unka u tijestu ohladi, prereite tijesto po polovici visine sve
naokolo te podignite gornji dio kao poklopac i tako servirajte.

Posluivanje
unku posluite narezanu na ploke uz kruh u kojem se pekla, naribani hren, kuhana
jaja i mladi luk.

Savjet
Kada tijesto dobije boju, prekrijte ga alufolijom.

64
- USKRSNA JANJETINA

Iako je najbolja o Uskrsu, kad su mladi i meso i krumpir, ovu janjetinu moete
prirediti i u drugim, s obzirom na veliinu komada svakako sveanijim
prilikama kad je za stolom vie osoba.

Sastojci za 8 osoba:
1 janjei but (oko 2 kg)
100 ml ulja
50 ml limunova soka
2 lice Vegete
3 enja enjaka
1 liica origana
rumarin
papar u prahu

Za prilog:
2 kg mladog krumpira

Postupak
1. Janjei but oistite i operite. Odvojite meso od kosti i malo ga potucite batom za
meso.
2. U odgovarajuoj zdjelici pomijeajte Vegetu, limunov sok, rumarin, papar u
prahu, origano i protisnuti enjak pa tom marinadom natrljajte pripremljenu
janjetinu. Savijte je u roladu i privrstite akalicama.
3. U veoj tavi zagrijte ulje, mesnu roladu popecite sa svih strana, a zatim je stavite
pei u zagrijanu penicu na 200C.
4. Roladu pecite oko 2 sata, a tijekom peenja zalijevajte umakom od peenja i
podlijevajte toplom vodom. Pred kraj dodajte mladi krumpir i dopecite.

Posluivanje
Toploj roladi izvadite akalice, nareite je na ploke i posluite s peenim
krumpirima i mladim lukom.

Savjet
Prije dodavanja peenju krumpir posolite, dodajte mljevenu papriku, malo ulja i sve
zajedno izmijeajte.

65
- JANJEA ROLADA S KRUMPIROM

Iako priprema ovog jela zahtijeva puno vremena i vjetine, trud e uzvratiti
gastronomski uitak koji umiju prepoznati samo najvei znalci.

Sastojci za 4 osobe
1 janjea pleka s rebrima
50 g enjaka
2 granice svjeeg timijana ili liica suenog
100 ml ulja
3 glavice luka
200 g mrkve
celerov korijen
sol, papar
1 lica Vegete

Za prilog:
1 kg krumpira
300 g mrkve
2 enja enjaka
mukatni orai
sol, papar
30 g maslaca
350 ml vrhnja za kuhanje
1 liica Vegete

Postupak
1. Meso janjee pleke paljivo odvojite od kosti i pospite Vegetom te nasjeckanim
enjakom i timijanom. Savijte ga i zaveite kuharskim koncem.
2. Kosti koje ste izvadili posolite, popaprite i prelijte s 50 ml ulja. Stavite ih pei u
zagrijanu penicu na 200C i pecite oko 30 minuta bez podlijevanja.
3. Povre oistite i nareite na vee kocke.
4. U dubljoj posudi na preostalom ulju popecite mesnu roladu sa svih strana. Nakon
toga dodajte povre i sve zalijte litrom vode. Dodajte peene kosti i zajedno kuhajte
oko sat i pol, dok meso ne omeka.
5. Kuhano meso izvadite na dasku, maknite konac, a umak procijedite.
6. Krumpir i mrkvu operite i ogulite. Krumpir nareite na tanke ploke, a mrkvu na
uzdune trake debljine 1 mm. Krumpir malo posolite, pospite Vegetom, paprom i
naribanim mukatnim oraiem.
7. Odgovarajuu vatrostalnu posudu premaite maslacem, a dno posude pokrijte
treinom narezanog krumpira. Na to sloite polovicu pripremljene mrkve i dio
enjaka narezanog na plokice. Postupak ponovite sve dok ne potroite namirnice, a
zavrite krumpirom.
8. Prelijte vrhnjem za kuhanje, prekrijte pergamentnim papirom i pecite u zagrijanoj
penici na 200C oko 40 minuta.

Posluivanje
Kuhanu janjeu roladu nareite na ploke, prelijte umakom kojem ste dodali listie
timijana i posluite uz zapeeni krumpir s mrkvom.

Savjet
Umjesto janjee pleke moete upotrijebiti jaretinu ili teletinu.

Mala tajna
Zapeene e kosti dati posebnu aromu ovome jelu
66
- PUNJENA TELEA PRSA

Graanska, posebice srednjoeuropska kuhinja, telea prsa oboava puniti

raznoraznim nadjevima. Iako pripada sloenijima, ovaj je zaista vrijedan truda.

Sastojci za 6 osoba
2 kg teleih prsa

Za nadjev: 1 lica krunih mrvica

3 pivska pereca 2 jaja
250 ml mlijeka sol
1 glavica luka svjee mljeveni papar
2 vezice perina mukatni orai
200 g bukovaa 50 ml ulja
50 g maslaca timijan
ribana limunova korica 50 do 100 ml bijelog vina
2 lice limunova soka 1 lica Vegete
Postupak
1. Teleim prsima odvojite kosti i suvinu masnou pa u meso zareite dep. (Ovako
pripremljeno meso moete naruiti kod mesara.)
2. Za nadjev perece nareite i prelijte kipuim mlijekom. Ostavite neka malo odstoje
pokriveni. Luk i perin nasjeckajte, klobuke gljiva nareite na fine trake, a struke
nareite na kockice.
3. Na 2 lice maslaca propirjajte luk, nasjeckani perin i gljive. Pirjajte oko 5 minuta
dok ne ispari tekuina.
4. Preostali maslac pjenasto umijeajte pa mu dodajte koricu i sok limuna, namoene
perece, razmuena jaja, pripremljene gljive i mrvice. Posolite, popaprite, dodajte
mukatni orai i Vegetu.
5. Nadjenite prsa i privrstite otvor. Izvana meso malo posolite. Ulje zagrijte u plehu i
dobro popecite meso s obiju strana na jakoj vatri. Zatim u pleh dolijte malo vode i
pecite pokriveno aluminijskom folijom oko sat i pol na temperaturi od 200C. Pred
kraj peenja skinite foliju, zalijte vinom u koje ste umijeali malo timijana.
6. Peena telea prsa ostavite 15 minuta mirovati, a zatim ih nareite na komade,
sloite na tanjur i prelijte umakom od peenja.

Posluivanje
Kao prilog ovom iznimno ukusnom jelu moete posluiti razne vrste svjee salate ili
kuhano povre i pirjane bukovae.

Savjet
Na isti nain moete nadjenuti telei flam ili teleu pleku.

Mala tajna
Gljive se prethodno propirjaju kako tijekom peenja mesa ne bi pustile viak tekuine
pa nadjev na taj nain ostaje kompaktan.

67
- PATICADA

Sastojci
75 dag goveeg buta
suha slanina
enjak
nekoliko klinia
1-2 glavice luka
korijena od celera
1 dl proeka
vinski ocat (kvasina)
10 dag masti
sol i papar
ribani mukatni orai
1 lica pirea od rajice
1 lica mrvica
juha ili voda

Priprema
Govei but dobro operite, ocijedite i nabodite s nekoliko klinia, enjakom koji ste
prethodno duguljasto narezali, te suhom slaninom pa tako pripremljeno meso
ostavite da preko noi odlei u octu. U posudu stavite mast ili ulje, dodajte sitno
nasjeckani luk, korijen celera, malo soli, papra i naribani mukatni orai. Dodajte
meso i prite na srednjoj vatri sa svih strana dok meso ne ostane bez soka. Zalijte
zatim meso proekom, dodajte koncentrat juhe te kuhajte pokriveno na laganoj vatri,
dolijevajui vodu po potrebi dok meso ne omeka. Kad je gotovo, izvadite meso i
nareite ga na ploke te ih ponovno vratite u preostali sok i kuhajte jo oko pola sata.
U sluaju da sok nije dovoljno gust i taman (treba biti tamnosme), popri se na malo
masti liica mrvica veoma sitno prosijanih i uuti se liica pirea od rajica te se
doda mesu prije nego to je gotovo. Posluiti s valjucima od krumpira odnosno
njokima.

68
- SALATA OD ROTKVICA

Sastojci za 4 osobe:
2 vezice rotkvica
1/2 glavice zelene salate
2 mlada ili crvena luka

Umak:
3 lice octa
1 vezica nasjeckanog vlasca
1 vezica nasjeckanog perina
1/2 liice soli
papar
na vrhu noa paprike u prahu
2 lice ulja

Rotkvice oistiti, oprati i osuiti. Narezati ih na tanke plokice. Zelenu salatu oprati i
osuiti. Luk oljutiti i narezati na plokice. Rotkvice, zelenu salatu i luk staviti u
zdjelu. Pripremiti umak od octa, vlasca, perina, soli, papra i paprike. Na kraju dodati
ulje. Umak preliti preko salate

69
 - PINCA

Sastojci:

1 kg brana
2 vreice DI-GO kvasca
20 dag maslaca 20 dag eera
1 liica vanilin eera
5 umanjaka
4 dl mlijeka
malo ruma, rakije i soli
korica limuna i narane
1 jaje
malo grubo tucanog eera za premazivanje.

Priprema:
Brano i DI-GO kvasac ravnomjerno izmijeati. Omekan maslac na sobnoj
temperaturi dodati u brano te skupa zamijesiti. U sredini napraviti udubinu pa
dodati eer, umanjke, vanilin eer, ribanu koricu limuna i narane, rum, rakiju i
malo soli, pa mlakim mlijekom umijesiti vrsto tijesto. Dobro ga izraditi da povrina
postane glatka, a vrstoa mora biti vea od bilo kojeg dizanog tijesta. Ovako izraeno
tijesto staviti dizati na toplo mjesto dok ne udvostrui obujam. Nakon toga tijesto
premijesiti i razdijeliti na 3-4 komada, koje treba oblikovati u kugle. Svaku kuglu
posebno staviti u namaten papir pa ponovno staviti dizati. Dobro dignutim pincama
napraviti tri duboka reza s gornje strane, od sredine prema dolje u tri smjera. Svaku
pincu premazati tuenim jajem i posuti grubim eerom. Pei u penici na 200 C,
30-40 minuta.

70
- MLIJENA PLETENICA
Za pripremu ove fine pletenice odluite se o Uskrsu. Poelite li, moete je
ukrasiti i pisanicama.

Sastojci
300 g otrog brana tip 500
200 g glatkog brana tip 500
1 vreica suhog instant kvasca
2 jaja
sol
50 g maslaca
50 g eera
1 vreica Vanilin eera
200 ml mlijeka
limunova korica

Za premazivanje:
1 bjelance

Postupak
1. Brano dobro pomijeajte s kvascem, dodajte eer, vanilin eer, rastopljeni
maslac, razmuena jaja, malo soli i naribanu limunovu koricu. Malo promijeajte pa
toplim mlijekom umijesite glatko tijesto. Prekrijte ga kuhinjskom krpom i ostavite na
toplom mjestu neka se die.
2. Dignuto tijesto lagano premijesite i razdijelite na dva dijela, i to jedan komad od
1/3 tijesta, a drugi od 2/3 tijesta. Oba komada oblikujte duguljasto, svaki zareite po
duljini gotovo do vrha na tri dijela i ispletite dvije pletenice jednako dugake.
3. Uu pletenicu poloite na iru, ostavite jo kratko da se die, premaite bjelancem,
pospite eerom i stavite pei oko 50 minuta na temperaturi od 180C.

Posluivanje
Mlijenu pletenicu moete posluiti za uskrsni doruak sa unkom, kuhanim jajima i
mladim lukom.

Savjet
U tijesto moete umijeati groice ili kandirano voe.

71
- KROTULE

Opis:

Krotule nisu tvrde fritule. Krotule su jedan okusom jednostavni, slatki, jedinstveni,
hrskavi dalmatinski kulinarski proizvod od kojeg se treba uvati kao od vraga. Koliko
god da ih napravite, nikad ih nee biti dosta. Prava napast za ovisnike o
ugljikohidratima.

Priprema:

U zdjelu dodamo umanjke, eer, mlijeko, ulje, rakiju, malo naribane limunove
korice, prstohvat soli i sve zajedno izmijeamo. Smjesi zatim dodajemo brano, to
bolje izmijeamo kuhaom pa preselimo na branom posipanu dasku i rukama
umijesimo polutvrdo tijesto. Valjkom razvaljamo pravokutnik debljine 5 mm, a
ukrasnim kotaiem izreemo vrpce veliine 10 x 3 cm. Svaku vrpcu noiem malo
zareemo po sredini i kroz taj otvor provuemo jedan kraj tijesta. Primo na toplom
ulju do zlatnoute boje. Prene krotule ocijedimo i jo vrue posipamo eerom u
prahu.

- USKRSNI KOLAI OTOKA BRAA

Sastojci:

Sirnice i garitule mijese se od istoga tijesta.

1 kg brana,
10 jaja,
25 dag eera,
15 dag masnoe,
1 dcl toploga mlijeka s 8 dag kvasca,
1 dcl krukovca,
izribana kora od narane i limuna

Priprema:

Na toplu mjestu ostavi se kvasac u mlakom mlijeku, u koje smo dodali 1 licu eera i
1 licu brana. Mijea se eer s masnoom i 6 umanaca. Toj se smjesi, dobro
umuenoj, dodaje brano (polovica predviene koliine) i 4 cijela jaja. U rijetku
smjesu ulije se uzdigli kvasac. Sve se dobro lupa drvenom licom dok se tijesto ne
odvoji. Ostavi se na toplom da uskisne. (To zna potrajati i nekoliko sati.) Kad smjesa
udvostrui obujam, doda se ostatak brana i zamijesi meko tijesto. Ponovno se die
(nekoliko sati). Dvaput uzdiglo tijesto podijeli se u etiri jednaka dijela. Od tri dijela
umijese se lijepe, okrugle lopte, a od etvrtoga dvije garitule. Garitula se mijesi tako
da se napravi dugaki tanki valjak od tijesta. Na sredinu se utisne tvrdo kuhano jaje, a
potom se oko njega savije tijesto i isplete pletenica dugaka 30-ak centimetara. Ovako
pripremljeni oblici ostave se ponovno dizati. Lim u kojem e se sirnice pei treba
obloiti masnim papirom, na to sloiti sirnice, uzdigle duboko zarezati noicama iz tri
smjera, tako da se rezovi spajaju u sreditu (kao "Mercedesov" znak). Prije stavljanja
u pe, tijesto se namae umancem koje smo razrijedili vodom, da poprime privlanu
rumenu boju. Pee se na tihoj vatri (150 stupnjeva). Polupeene sirnice i garitule
(nakon 20 minuta) vade se iz pei i ukraavaju zaeerenim snijegom od bjelanaca
povrh kojega smo posuli razdrobljene kocke eera. Vraaju se u pe i nastavljaju pei
20-ak minuta.

72
73