JOSE ORTEGA Y GASSET POBUNA MASA
PROLOG ZA FRANCUZE
Društvo
ne nastaje dobrovoljnim sporazumom. Naprotiv: svaki dobrovoljnidogovor podrazumijeva postojanje društva.Ortega zamišlja Sjedinjene Europske Države kao jedno društvo, kao zreluzajednicu, jer je europsko društveno jedinstvo zapravo vrlo stara činjenica.Europa nije „stvar“ nego ravnoteža ili balance of Power. Jer je ravnoteža ilibalans sila realnost koja se sastoji od postojanja pluraliteta. Ako se taj pluralitetizgubi, to će dinamično jedinstvo nestati.Danas cijelim kontitentalnim područjem vlada jedan oblik homogenosti. Gdje godse pojavi
čovjek-masa
on je kriv za tužnu zagušljivu monotoniju koju poprimaživot na cijelom kontinentu. Tom čovjeku-masi najprije je oduzeta vlastitapovijest, pa zato poslušno prihvaća sve discipline koje se nazivaju„internacionalnima“. Zato je uvijek spreman pretvarati se da je bilo što drugo.Ima samo apetite, vjeruje da ima samo prava i ne vjeruje da ima obveze- to ječovjek bez plemićke titule koja bi ga obvezivala-on je
snob
. Lišen vlastitesudbine, ne osjeća da postoji na svijetu kako bi napravio nešto određeno inepromjenjivo, snob ne može razumjeti da postoje posebne misije i posebneporuke . Zato je neprijateljski raspoložen prema liberalizmu (kolektivističkiklevetnici liberalizma- ali ljudi se obično slažu kad je u pitanju nešto grubo iliglupo). Sloboda je u Europi uvijek značila spremnost da automatski budemo onošto jesmo. Teze: 1. Individualistički liberalizam pripada flori 18.st.; djelomice inspirirazakonodavstvo Francuske revolucije; ali umire s njom. 2. Karakterističnatvorevina 19.st. bio je baš kolektivizam. To je francuska ideja koja je rasla doknije preplavila obzor. Teoretičar liberalizma Spencer obranu pojedinca nijetemeljio na dokazima da je sloboda korisna ili zanimljiva pojedincu, nego,naprotiv, na tome da je korisna i zanimljiva društvu. „Pojedinac protiv države“ –naslov njegove knjige; pojedinac i država u ovom su naslovu samo dva tijela jednoga subjekta. A Stuart Mill je rekao da u svijetu postoji snažna i sve jačasklonost širenju do ekstremnih razmjera moći društva nad pojedincem, uz pomoćzakonodavstva.Kaže se da se danas svi moraju baviti politikom. Integralna politika, apsorpcijasvih stvari i svakog čovjeka za politiku, to je isto kao i pojava pobune masa kojase ovdje opisuje. Masa u pobuni izgubila je svaku sposobnost vjere i spoznaje. Usebi može nositi samo politiku, jer želi zamijeniti spoznaju. Integralno politiziranje jedna od tehnika koje se koriste da bi ga se socijaliziralo. „Opća revolucija“ jevolja da se jednim udarcem transformira sve i u svakom pogledu. U revolucijamase apstrakcija pokušava pobuniti protiv konkretnoga. Zato je revolucijamasvojstven neuspjeh. Ljudski problemi nisu apstraktni poput astronomskih ilikemijskih. Vrlo su konkretni jer su povijesni.
(Svaki tigar npr. Mora iznova početi biti tigar, kao da prije njega nije bilonijednoga. Čovjek, naprotiv, zahvaljujući sposobnosti pamćenja, skuplja vlastituprošlost, posjeduje ju i iskorištava. Čovjek nikad nije prvi čovjek: počinje postojatina određenoj razini nakupljene prošlosti. To je čovjekovo jedino blago.) Ortegaposebno izdvaja za europskog čovjeka i njegovu neposrednu budućnost, samo jedan faktor: karakterizaciju prosječnog čovjeka koji danas vlada svime, kako biocijenio njegovu sposobnost da nastavi suvremenu civilizaciju i njegovusposobnost da se drži kulture.
PRVI DIO – POBUNA MASA
AGLOMERACIJA KAO ČINJENICANajbitnija stvar u današnjem europskom javnom životu je činjenica da je masadošla na vlast. Kako mase, po definiciji, ne smiju i ne mogu upravljati vlastitomegzistencijom, a još manje društvom, želi reći da Europa danas trpi najopasnijukrizu koja se može dogoditi narodu, državi ili kulturi. Posljedica koju nosi ta kriza je
pobuna masa
. Javni život nije samo politički nego istodobno intelektualni, moralni, gospodarski,vjerski. Treba upozoriti na današnje vizualno iskustvo, naglašavanje vidljivogaaspekta našeg doba. Tu činjenicu naziva
aglomeracijom
, punoćom. Sve jesvugdje puno ljudi. Gomila je odjednom postala vidljiva, smjestila se na mjestimakoja društvo najviše voli (kazalište, kafane…). Prije je prolazila neopaženo, bila jena dnu društvene pozornice. Gomila=društvena masa. Društvo je uvijekdinamična cjelina dvaju čimbenika: manjine i mase.
Manjine
su pojedinci iliskupine posebno označenih pojedinaca. Masa je skup osoba koje nisu posebnooznačene. Masa je
prosječan čovjek
. U skupinama koje se karakteriziraju po tomešto nisu gomila masa, članovi se podudaraju po željama, idejama ili idealima kojisami po sebi isključuju velik broj. Da bi nastala, elita se najprije mora odvojiti odmnoštva. Masa je svaki onaj koji ne ocjenjuje samog sebe- u dobru i zlu- zbogposebnih razloga, nego se osjeća „kao i svi“, a ipak ne osjeća tjeskobu, negozadovoljstvo jer je isti kao i drugi. Podjela društva na mase i elite samim time nijepodjela na društvene klase, nego na
vrste
ljudi i ne može se poklapati shijerarhijom superiornih i inferiornih klasa.Masa, koja to ne prestaje biti, danas zamjenjuje elitu. Dolazi do političkevladavine mase. Masa djeluje izravno bez zakona, uz pomoć materijalnihpritisaka, namećući svoje težnje i ukus. Ortega sumnja da je postojalo vrijeme upovijesti u kojemu je mnoštvo tako izravno došlo na vlast kao danas. Zatogovorimo o
hiperdemokraciji
. Isto se događa i na drugim planovima, posebno naintelektualnom. Za današnji je trenutak tipično da obična duša, koja zna da jeobična, ima hrabrosti tražiti pravo na prosječnost i nametnuti je bilo gdje. Tko nijekao svi ostali, tko ne misli kao svi ostali, izlaže se opasnosti da bude uklonjen.USPON POVIJESNE RAZINE
Ortega je poznat po potpori radikalno
aristokratskom tumačenju povijesti
. Ali onnikad nije rekao da bi ljudsko društvo
trebalo
biti aristokratsko, nego mnogo višeod toga. Ljudsko društvo je
uvijek
aristokratsko, čak toliko da je društvo to samoako je aristokratsko i prestaje biti društvo ako izgubi svojstva aristokracije. Dvijestavke jedne činjenice koja će se analizirati: 1. Mase danas imaju vitalanrepertoar koji se u velikoj mjeri poklapa s onim koji se prije činio rezerviranimsamo za elitu. 2. U svoje vrijeme, mase su postale neposlušne prema eliti: neslušaju nego ju potiskuju u stranu i zamjenjuju. Ne samo da koriste materijalnetehnike nego, što je bitno, pravne i društvene. Manjine su otkrile da svakipojedinac, samim time što se rodio, i bez potrebe ikakve kvalifikacije, ima nekaosnovna politička prava, takozvana ljudska i građanska prava, te da su tazajednička prava jedina koja postoje. Svako drugo pravo kao posljedica posebnihdarova osuđeno je kao povlastica. To je bio prvi, čisti teorem i ideja
malobrojnih
.Onda se masa počela oduševljavati idejom tih pravila i prihvatila ih kao ideal, alinije pravo osjećala u sebi, nije ih primjenjivala i vrednovala, nego je i dalje živjelai osjećala se kao u starom režimu. Kad nešto što je bio ideal postaje sastavnimdijelom stvarnosti, onda to nemilosrdno prestaje biti ideal. To psihološko stanje čovjeka da se osjeća svojim gospodarom i ravnopravnimsvakom pojedincu, koje je u Europi pripadalo samo odličnicima, u Americi sedogađa od 18.st., praktično oduvijek. To je mnoge navelo na to da kažu da seEuropa „amerikanizirala“. Ali to nije istina, Europa se nije amerikanizirala.Pobjeda mase i sjajan uspon životne razine koji je uslijedio, dogodili su se uEuropi iz nutarnjih razloga.VLADAVINA VREMENAVladavina masa, dakle, predstavlja pozitivan uspon ako je riječ o usponu svakepovijesne razine i ako nam otkriva da se prosječan život danas događa na višojrazini od jučerašnje. Činjenica je da se nisu sva razdoblja osjećala inferiornima uodnosu na bilo koje prošlo vrijeme. Ljudi u većini razdoblja nisu mislili da jenjihovo vrijeme na višoj razini od ostalih prošlih vremena, naprotiv. Ali postojalo je i ispunjenih vremena. To su vremena zadovoljstva samim sobom. Ali ljudi su utim tako zadovoljnim, tako ispunjenim stoljećima iznutra zapravo bili mrtvi, jer im je presušio izvor želja. Takva razdoblja su većinom bila praćena čudnom tugom.Autentična životna potpunost ne sastoji se od zadovoljstva, uspjeha, uspona. To da jedno vrijeme sebe zove „modernim“, odnosno zadnjim, konačnim, jeuznemirujuće. Naše vrijeme se zapravo ne osjeća konačnim. Vjera u modernukulturu je bila tužna: znati da će sutra biti u svemu bitnom isto kao i danas. Alinaši osjećaji danas su zapravo sličniji veselju djeteta: jer nepredvidljivost, obzorotvoren svim mogućnostima, pravi je život, prava potpunost života. Današnjičovjek osjeća da je njegov život životniji od svih prijašnjih, odnosno da je cijelaprošlost malena u odnosu na današnje čovječanstvo. Kako bi se onda mogaoosjećati dekadentnim? Baš naprotiv: od samog osjećaja da je veći, naš je životizgubio sve poštovanje, svu pozornost prema prošlosti. Tako se prvi putsusrećemo s razdobljem koje klasicizam doživljava kao prazan papir, koje nepriznaje prošlost kao mogući model ili normu.
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
More From This User
Notes
Load more
