Edhem Mulabdić

Edhem Mulabdić (1862, Maglaj - 29. januar 1954, Sarajevo), bosanskohercegovački književnik

Biografija
Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon toga
zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom
završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao
nastavnik u Dural-mualimminu, tj. u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je prefekt
konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne
škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara
1929. godine, poslije čega odlazi u zasluženu mirovinu. Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i
Osmanom Nuri Hadžićem pokreće list "Behar" 1. maja 1900 (urednik lista od 1901-1906), a 1903.
osniva i društvo "Gajret".

U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj
prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman "Zeleno busenje" slovi kao
najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. "Nova vremena" je roman manjeg
značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Budući da je Mulabdić i prvi
bošnjački novelist ne smijemo zaobići zbirku novela "Na obali Bosne". Mnoštvo članaka i
didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima sarađivao.
Zbog jedne nesretne večere kod NDH vođa, bio je izopćen, poslije Drugog svjetskog rata mu je
suđeno, te je ostao i bez svoje penzije. Umro je usamljen u Sarajevu 29. januara 1954. godine, a
zadnje dane s njim je podijelila tek nekolicina prijatelja.

Danas je Mulabdić lektirski pisac i pomalo mu se vraća značaj koji je imao za razvoj bošnjačke
kulture i prosvjete. Maglajska Manifestacija "Mulabdićevi dani kulture" u cijelosti je posvećena
imenu i djelu ovog značajnog književnika.

Bibiliografija
Romani

 Zeleno busenje, roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine, Matica Hrvatska, Zagreb,
1898
 Nova vremena, slika iz novijeg života u Bosni, Mostar, 1914

Pripovijetke

 «Nesretan unuk
 "Đuro Prepelica"
 "Aga i kmet"
 "Lov"
 "Tahiraga"

Crtice

 "Šehiti"
 "Bajram"
  "Kućni rahatluk"
 "Uspomene u narodu"

Novele

 "Kumovi"
 "Garib"
 "Nišan"
 "Zekonja"
 "Tajno pismo"

Ostalo

 Kod starog djeda

 Osmanlija
 Rukovjet šale, Sarajevo, 1893
 Na obali Bosne (zbirka pripovijetki), Matica Hrvatska, Zagreb
 Crtice, Sarajevo, 1907
 Izabrane pripovijesti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1944
 Svak na posao, Sarajevo, 1934
 Izabrana djela, Sarajevo, 1974

Predgovor
Plima “novog vremena” u prozi Edhema Mulabdića
Muhsin Rizvić

- dva biografska detalja: 1. okupacija BiH ostavlja traga na Mulabdića čovjeka i pisca; 2. kult
rada, učenja i obrazovanja;
- tadašnja sredina dijelom je bila konzervativna: vjerovalo se da je dovoljno vjersko
obrazovanje i zaziralo se od bilo kakvih promjena, pa čak i onih koje su dolazile od strane
osmanlijekse uprave; postojalo je i izvjesno antiosmanlijsko raspoloženje;
- dolazak austrougarske vojske Mulabdić doživljava dramatično i tragično: kao propast jednog
života;
- vrijeme okupacije i život nakon toga Mulabdić dožovljava i racionalnije: kao sraz svjetova
i civilizacija u kojemu je zapadni talas snažno zadirao i plavio jedan ostavljeni i zbunjeni narod
na periferiji Turske Carevine; ta promjena je izazivala pometnju u duhovima, potkopavala
staro i tradicionalno u ljudima;
- bošnjačko stanovništvo se dijeli u vezi sa otporom; i Mulabdić se stalno pita (u svojim
člancima) da li nam je taj rat sa Austrougraskom uopće trebao;
- opsjednut je idejom rada, znanja i učenja;
- lektira na kojoj se uči: Šenoa, Kumičić, Đalski, Ćorović, Kozarac;
- glavna karakteristika strukture romana “Zeleno busenje”: proticanje vremena koje nosi
ljude i sudbine, na kraju ostaje lirsko-fatalistička rezonanca;
- roman počinje općim planom slike maglajskog predvečerja i prazničnog raspoloženja u
petak;
- portreti Aiše i Ahmeta dati su kao kontrast između pitomog, idiličnog života i teških
događaja okupacije koja slijedi;
 - od početka četvrte glave roman počinje da se oblikuje sredstvima realističkog postupka;
- scena svađe i podijeljenosti Maglajlija oko pitanja otpora: na jednoj strani su posjednici
i fanatizirani sveštenici, koji su za otpor, na drugoj su intelektualci i činovnici, koji su za
opreznost i lojalnost i turskom i austrijskom caru;
- Ahmet je od početka bio za borbu; stao je svjesno protiv svoje ljubavi i svog života; on
predstavlja otklon od generalne linije sižea; našao se na lijevoj strani toka historije – zato je i
morao završiti tragično; time je radnja dobila na dinamičnosti;
- atmosfera po dolasku vijesti o predaji Bosne Austriji sasvim je epska;
- tok vremena u romanu relativizira sva ljudska nastojanja; to je epska mistika;
- rezultati okupacije: uzaludne žrtve, socijalni jaz; otpor Bošnjaka prema novoj vlasti i
civilizaciji, prosvjeti;

Zdenko Lešić

PRVI MUSLIMANSKI PRIPOVJEDAČI I NJIHOVI MODELI

- Edhem Mulabdić:
Turska nas ostavila, Austrija pobijedila naš oružani otpor, a suzbijaše i
prve pokrete opravdana otpora na polju vjersko-prosvjetnom, i mi se osjećasmo osamljeni i
kao drvo osječeno. Naši sugrađani drugih dviju skupina snađoše se brzo i već tada imađahu
svoja glasila za podizanje narodne svijesti u svojoj zajednici, a mi bijasmo bez svijesti i bez
nade u kakvu budućnost.
Prva pojava Safvet-begova, Novi Behar, 8/1934.-35

- afirmacija onih književnih oblika koji su bili njegovani na narodnom jeziku, koji su imali niži
socijalni i estetski status;
- Narodno blago Ljubušaka bilo je «lijep primjer i temeljit povod» muslimanskim piscima da
«pišu knjige na materinskom jeziku»; 8
- nezrelost prvih narativnih modela se vidi u: didaktičkoj dimenziji, oslonjenosti na tradiciju
usmene priče (šaljive anegdote, memorati ili «pričanja o životu»; baladeskni narativ;)

Enver Kazaz
OD POETIKE ŽANRA DO POETIKE KNJIGE

- sve slabosti mladog neazvijenog romana: linearna hronologija priče, polarizovani likovi, likovi
nosioci historijskih ideja; hronika porodice;
- junaci Zelenog busenja nisu izdvijeni iz kolektiva, niti su mu suprotstavljeni; dolaze kao
nosioci kolektivnih stanja i ideja;
- epska kulturološka kodiranost romana;
ZELENO BUSENJE

- radnja počinje u petak, u predvečerje; vesela mladež, među njima Ahmet, koji je bio
zaljubljen u lijepu Ajišu;
- Ahmet je bio sin čuvenog Omer-efendije, koji je nekad kasabom upravljao; imao je
starijeg brata Mehmeda, koji je radio kao pisar kod kadije; i imao je i mlađeg brata Aliju, koji
je uvijek bio prvi u nauci; Ahmet završio ruždiju;
- scena Ahmeta i Ajiše koji ašikuju;

II
- i mati Ahmetova radovala se njegovoj ljubavi prema Ajiši; priželjkivala i njihovu ženidbu;
- a njih dvoje zadali jedno drugome riječ da će se voljeti;
- Omer-efendinica, mati Ahmetova, posla jednu ženu u kuću Muharemaginu da im provuče
kroz uši njihovu skoru prošnju, ali Muharemaga nije dao ni progovoriti; on je svoju kćerku
pomišljao dati za sina svoga prijatelja Salihage, za Rašida;
- To nije obeshrabrilo Ahmeta i Ajišu, naprotiv, još više se zavolješe;
- Muharemaga je mrzio sve one koji se s Osmanlijama miješaju, one koji se po sudu
povlače; a takav je bio Omer-efendija, takva su mu i djeca;
- Ahmet joj i dalje dolazi pod prozor, zove je da pođe za njega; ona ne može protiv očeve
volje; ipak, obećala je da će i kradom poći za Ahmeta, ako ga odbije njen otac;
- svanulo je; opis mahale, kao slutnja budućih tragičnih događaja: “Ali – strahovita su to i
opasna vremena kad svaki čas može kaurin i ozdol i ozgor,”…53
- Mehmed bratu Ahmetu saopćava kako se priča da je Bosna data; Ahmet je zabezeknut;
već tada, na ovu prvu vijest, on ne želi da šuti, i daje do znanja da će on Bosnu braniti;
- obojica dolaze u sud, a u sudu se okupili ljudi: “Niko pravo ne zna zašto je taj skup, a ipak
nešto se nazrelo pa se čeka da razgovor otpočne.” 59.; čita se naredba iz Tuzle: na
Berlinskom kongresu Bosna je data Austrougarskoj;
- prvi se usprotivi toj naredbi Hadži-Selimaga; Numan-efendija je suprotnog mišljenja: on je
za razbor i prisebnost, ne srljati u propast džaba; veći dio prisutnih je bio protiv boja;
- Ahmet je bio uz Hadži-Selimagu; sebe je vidio kao potomka slavnih junaka Hrnjice i
Halila; po tome je bio na djeda po majci; Mehmed je bio na oca – hladan i razborit;
- u sred svađe neko vikne kako je Švabo već stigao do Doboja; to izazva pometnju;
- mladež sjedila u drugoj kahvani; Ahmet mislio na Ajišu, na to kako se eto sada između nje
i njega ispriječio dušmanin koji ide da ga pokori; sebe je vidio samo u boju a ne uz skute
makar i voljene žene; rekao je da računaju na njega;

VII
- tamna noć; Ahmet pod prozorom svoje Ajiše; zariču se jedno drugom na ljubav; Ajiša mu
daje čevru na poklon, da ima nešto njeno uza se;
- osvanuo petak pun brige, pun straha (str. 76); čaršija pusta,
- u kafani se mladež svađala ko je za borbu a ko nije; džaba junački epski poziv: “U boj ko
je brat Turčin!”, malo dobrovoljaca bilo;
- kada je Ahmet došao kući da se spremi susreće ga brat Mehmed i odvraća ga; i mati ga
odvraća; ali on odlazi, majka pada u nesvijest;
- varoš pusta, svako se zatvorio u kuću; svi su se spremili da bježe ako zatreba;
- ironija i kritika junaštva mladih junaka: “- Nije l’ majka rodila junaka, - govori jedan
ležeći u debelu hladu Delibegova hana – da prepliva onamo i da nam preveze skelu da im se
osvetimo, pa onda na Švabu?” 87.
- opis tišine, klonulosti, iščekivanja koje prekida uzvik: - Eto Švabeee!… 87
- nasta strava, trka, vriska, plač, bježanje; razbježaše se i oni junaci; ne puče ni puška;
- Mehmed poveo svoju porodicu i majku na imanje u Trnine;
- jedna četa austrijske vojske, izvidnica dojaha do rijeke bez ispaljenog metka; pred njih
skelom dođu činovnici i nekoliko građana da objave kapitulaciju i mirnu predaju grada u ruke
nove vlasti;
- na putu do Trnina Mehmed je morao proći kroz Varoš u kojoj su živjeli hrišćani: ovi su
likovali pred Mehmedom zbog dolaska nove vlasti; govorili Mehi da je odzvonilo njegovo;
- Ajiši teško pade odlazak Ahmeta u boj; to je baci u očaj, a roditeljima se učini da se
razboljela;
- dok se carska katana (austrijska vojska) nalazila u Maglaju dotle je Ahmet lutao oko
Žepča, ne imavši s kime krenuti na okupatora; u isto vrijeme Sarajlije su se digle da brane
domovinu; digle su se i protiv onih iz vlasti koji nisu bili za borbu (Hafiz-paša) ali i protiv
Austrougarske; na čelu tog narodnog ustanka bio je Hadži – Muhamed Jamaković i Smailbeg
Toslidžak;
- tim sarajevskim ustanicima se pridružio i Ahmet kada su ovi došli u Žepče, da dočekaju
neprijatelja;
- Hadži-Selimagina četa se raspade, vratiše se kućama u Maglaj, da brane svoje kuće;
Hadži-Selimaga se pridružio sarajevskoj vojsci u Žepču;
- za to vrijeme austrijska četa je vraćala se od Žepča, jer je tamo bila suzbijena; Maglajlije
se ponovo uplašiše kada ugledaše konjanike niz rijeku Bosnu da ide prema Maglaju; oni
domaći maglajski buntovnici u zasjedi dočekaju tu četu i pobiju ih skoro sve; jedan uspije
pobjeći prema Doboju;
- Maglajlije se uplašiše zbog ovog čina, sad će uslijediti odmazda; međutim, onaj vojnik što
se spasio posvjedočit će da se radi o šačici odmetnika, koji su na svoju ruku napali katanu;
- Mehmed-beg posla Avdu cigančeta da što sazna o Ahmetu; Avdo nađe Ahmeta sa
vojskom kod Žepča; spremaju se da napadnu neprijatelja;
- ironija na račun maglajskih buntovnika junaka, što u zasjedi dočekaše i pobiše šačicu
vojnika: kada je nešto šušnulo na tavanu jedne kuće osula se paljba i proširi se priča da ih na
tavanu ima pedeset; na kraju se ispostavilo da je bio samo jedan;
- dolazi do bitke dviju vojski na Šahin-kamenu: vojske branioca od Sarajeva i Žepča i
austrijske vojske; sputi se i strašna oluja: “Kiša je padala, nebo se otvorilo; munje su stizale.”
128; branioci bivaju razbijeni, razbježaše se u grupicama po šumama; sutri dan opet se sakupi
dio vojske branioca da se okušaju sa neprijateljem kod Delibegovog hana; i tu su branioci
poraženi, Ahmet se izvlači skakanjem u vodu; Maglaj konačno pada;
- Ahmeta je malo voda ohladila, vidi uzaludnost borbe; opet ne želi odustati i sjediti kod
kuće;
- carska vojska uđe u pust Maglaj;
- Ahmet se ponovo nađe među braniocima, koji se ponovo okupljaju kod Zavidovića;
- Maglajlije su se bile razbježale pred ulazak austrijske vojske po okolnim brdima i
šumama; Mehmed je bio na svom imanju, tri sata od grada, kod kmeta čestitog Lazara; peti dan
po njihovu dolasku pojavi se glasnik sa porukom od nove vlasti da svi moraju sići u grad i da
nikome neće ništa faliti; Mehmed se vrati u grad a mati mu svrati u Trnine;
- narodna vlada u Sarajevu sakupila je sve što se moglo sakupiti za borbu i poslala niz
Bosnu, prema Žepču; čak su se i zapovjednici našli pod puškom; za jedan dan povede se borba
na tri različita mjesta: na žepačkom brdu, na Jajcu i kod Gračanice; žepački boj se završi novim
porazom ustanika; Ahmet se ponovo zaputi uz vodu prema Zenici gdje je još bilo bosanske
vojske; Hadži-Selimaga odustane od toga i krene prema Maglaju;
- pronese se glas narodom da se nekakva vojska skupila na Klisu, poveo je Hadži-Selimaga;
- poče teći novi život u gradu: nicale kahvane i mejhane u gradu, rađali se novi zanati i
obrti; Varošanima je smetala ta živahnost u čaršiji, taj novi život;
- na Vranduku kod Zenice se ponovo okupila vojska, ali je nesloga vladala; Ahmet zato
odlazi od ove vojske prema Klisu; a čuo je i za pobjede vojske koju je vodio pljevaljski muftija
kod Gračanice; Ahmetu se ne sviđa vojska na Klisu; samo su plandovali i uzimali hranu od
okolnog stanovništva, tako da se ljudi vratiše u Maglaj i zbog toga, da pobjegnu od nameta;
 - ubrzo je cijela dolina Spreče bila u rukama pljevaljskog muftije;
- Mehmed i majka mu brinu za Ahmeta;
- Alija, brat Ahmetov mlađi, počeo ponovo svraćati do Mustafe, sina Muharemagina a brata
Ajišina; Ajiši bilo drago jer je mogla što čuti za Ahmeta; opis novog života 160 Omer-
efendinica bi po Aliji često poslala šljiva Muharemaginci;
- Ahmet odluči da ide na Preslicu gdje se vodio pravi boj; u putu ga susreće Salihaga i
donosi vijesti od majke;
- Ramazan; Omer-efendinica pozva Muharemagincu kod sebe u Trnine;
- uskoro je palo i Sarajevo; ali muftija nije dao Spreče; mjesec dana trajale borbe, da bi na
kraju i on bio poražen;
- kada je Mehmed čuo za kraj borbi pošao je u grad da šta sazna za brata: saznaje da mu je
brat poginuo;
- vojska na Klisu se rasipa, Hadži-Selimaga silazi u grad;
- jesen, ramazan; na imanje u Trninama dolaze dva vojnika traže da pregledaju kuću i
imanje zbog oružja;
- druge noći, dvadeset i sedme noći ramazana, na Lejle-i-kadr, dolaze četiri vojnika na
imanje u Trninama; traže oružje, ali kada se otvore vrata na kući traže sto dukata; prijete
puškama, uzimaju sto dukata, ali traže još; Mehmed i njegovi bježe u kuću, pokušavaju
zatvoriti vrata, u toj brobi vojnicim pucaju i ubijaju mu majku a njega rane;
- sutradan Mehmed silazi u čaršiju da prijavi slučaj, u suočenju sa vojnicima prepoznaje
onog ubicu i upire prstom na njega; čaršija se zgražavala nad tim činom;
- Mehmedov kmet Lazar dovezao svoju desetinu od uroda da preda svome begu, mada nije
morao; zatim Aliji predaje sviježanj od Ahmeta kao dokaz da je poginuo, to bila hamajlija i
ona Ajišina čevra; sve žene pale u kuknjavu;
- Bilo je podmetanja na čestite građane, ali su nove vlasti pošteno radile istragu pa bi puštale
osumnjičene poslije istrage;
- Jedne noći Ajiša sanjala svoga Ahmeta: njen je Ahmet obećao i održao svoje obećanje:
poginuo i ostao joj vjeran, a ona?…
- Tih dana Alija i Mustafa se puno druže; kradom počinju učiti sa nekim vojnikom latinicu,
tuđe pismo; brzo su je savladali da su znali več čitati i pisati latinicom;
- Ispostavilo se da je ubica Mehmedove majke neki Crnogorac u uniformi carske vojske;
- Još jednom su mu na imanju podmetnuli požar;
- Mehmed pada u očaj, posegne za alkoholom ali ga odvratili od toga Numan-efendija i
Avdaga;
- Nastala zima;
- Majka i otac nagovaraju Ajišu da se uda za Rašida; ona sve odgađa;
- Saznala kasaba za dvojicu dječaka kako su naučili tuđe pismo; Muharemaga svoga istuče i
zabrani mu svako druženje sa Alijom; Mehmed svoga brata pošalje na dalje nauke u Sarajevo;
- Mustafa počinje izlaziti u kahvanu, opija se, tuče;
- Ajiša pristaje na nagovor majčin da se uda za Rašida, ali pada u nesvijest, teško se razboli i
– umre;
Na dženazi Ajišinoj, u petak, bio i Alija, zatimbio na grobovima koje sada pokriva zeleno busenje;
257