POSTAVKE I DEFINICIJA ODRŽIVOG RAZVOJA- Svjetska komisija za okoliš i razvoj

1987. usvojila koncept ekološki prihvatljivog razvoja. Održivi razvoj trebao bi omogućiti
zadovoljavanje potreba sadašnje generacije, ali da pri tome ne dolazi do destrukcije i
smanjenja kvalitete okoliša ni sada, a niti na račun generacija koje dolaze. Globalno
partnerstvo u održivom razvoju dogovoreno je na konferenciji ujedinjenih naroda o okolišu
(Rio, 1992.) i doneseno je 5 dokumenata: AGENDA 21 – program za 21. stoljeće koji
pojašnjava kako razvoj učiniti ekološki, gospodarstveno i društveno održivim, Deklaracija o
upravljanju očuvanja održivog razvoja šuma, konvencija o klimat. promjenama – smanjenje
stakleničkih plinova, konvencija o biološkoj raznolikosti – očuvanje vrsta.
ODRŽIVI RAZVOJ I OSTALI POSTUPCI OČUVANJA OKOLIŠA
Globalno partnerstvo u održivom razvoju dogovoreno je na konferenciji ujedinjenih naroda
o okolišu (Rio, 1992.) i doneseno je 5 dokumenata: AGENDA 21 – program za 21. stoljeće
koji pojašnjava kako razvoj učiniti ekološki, gospodarstveno i društveno održivim,
DEKLARACIJA O UPRAVLJANJU OČUVANJA ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA,
KONVENCIJA O KLIMATSKIM PROMJENAMA – smanjenje stakleničkih plinova,
KONVENCIJA O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI – očuvanje vrsta. Postipci: razmišljanja u
slučajevima kako bi se mogao odabrati pravi materijal i proces proizvodnje da bi na okoliš
utjecaj bio manji, trebale bi se koristit metode za pročišćenje zraka, vode, trebale bi se
koristit sirovine obnovljivog podrijetla kao npr vegitabilna ulja-sojino ulje, da bi se što manje
dovodilo nove vode koristimo zatvoreni krvotok, te koristimo razne metode pročišćavanja.
KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA - Bruto nacionalni prihod promjeniti tako da obuhvati
dobit i ekol. troškove, definiciju produktivnosti promjeniti tako da se iskaže obračun
ekoloških poboljšanja ali i pogoršanja, države trebaju odbaciti javne troškove koji potiču
ekološki nepovoljne djelatnosti, države trebaju povečat količinu i točnost informacija o
ekološkim učincima proizvoda, trebalo bi usvojiti programe pomoći tvrtkama u povećanju
troškova i dobiti koje proizlaze iz ekol. aktivnosti,države trebaju zahtjevati ugradnju normi
za zaštitu okoliša uz sporazume i međunarodne ugovore.
STRATEŠKI CILJEVI ODRŽIVOG RAZVOJA -Strateški ciljevi održivog razvoja su
ekonomski, ekološki i socijalni ciljevi. Ekonomski ciljevi su rast i uspjeh te povećanje dobiti
iz gospodarstva, ali uz povećanje ekoloških i socijalnih ciljeva.Ekološki ciljevi svode se na
pitanja upravljanja prirodnim resursima, očuvanja biološke raznolikosti (uvedeni u Agendu
21) te uvrštavanje globalnih pitanja kvalitete koja se odnose na globalne promjene (graf.
industrija): smog zimskog tipa, efekt staklenika, fotokemijski smog, kisele kiše, destrukcija
ozonskog sloja atmosfere. Soc.ciljevi imaju zadatak osigurati dovoljno sredstava za zaštitu
siromašnih, odnose se na pravednost, smanjenje siromaštva, humanizaciju rada,
motiviranje radnika, zajedničko upravljanje, kulturni identitet, društveno stvaranje.Ciljevi
moraju biti u interakciji da bi se došlo do održivog razvoja.
INDUSTRIJSKA EKOLOGIJA - Industrija se sve više suočava sa rastućim troškovima sve
strožijim standardima upravo zbog zaštite okoliša/životne sredine. Tradicionalni pristup
end-of-pipe (na kraju cijevi) rješavanja zbrinjavanja otpadnih materija postaje sve manje
atraktivan da bi ustupio mjesto okolišno osviješćenoj ili eko-efikasnoj proizvodnji, odnosno
prevenciji zagađivanja. Osnovna premisa ove strategije je da se izbjegavanjem produkcije
otpada ili polutanata mogu izbjeći veliki troškovi tretiranja ili odlaganja otpadnih materija
kad su već stvorene. Da bi neka industrija postala “zelena” tj. stavila odgovarajući znak na
svoj proizvod mora uključiti aktivnosti: 1. Kontrola tokova materijala; 2. Industrijske
parkove; 3. Mogućnost razmjene otpada i sinergije sporednih produkata.
KONCEPT INDUST. EKOLOGIJE I ČIMBENICI KOJI SE TREBAJU OPTIMIZIRATI
Koncept industrijske ekologije je u tome da se industrijska postrojenja tretiraju tako da se
prilagode okolini, a ne da se iz nje izdvajaju. U takvom sistemu žele se optimalizirati
sirovine, od početnog materijala, do završnog produkta, viška i otpada. Faktori koji se
trebaju optimalizirati su sirovine, energija i kapital. Glavni je cilj da tehnologija radi s
prirodom a ne protiv nje. Industrijska ekologija je u principu «produkcijska» komponenta
održivog razvoja. Najvažniji aspekt ove politike je taj da otpada nema niti na jednom koraku
proizvodnje jer je sav «otpad» u stvari resurs za neki drugi korak proizvodnje u nekoj
drugoj industriji (poduzeću). Na taj način se otpad pretvara u profit. Svi principi koji se
nalaze ispod industrijske ekologije (na nižim stepenicama), čine temelje koji
industrijsku ekologiju čine uspješnom.
POSTAVKE ČISTE TEHNOLOGIJE
Modifikacija procesa prema čistim tehnologijama – sve postavke koje uključuju održivi
razvoj; ne postoji devastacija okoliša ni sada, ni za sljedeću generaciju; ne daju otpad koji
nije dalje iskoristiv kao sirovina (npr. digitalni tisak, CTP), korištenje eko. pogodnih
materijala – sirovine obnovljivog podrijetla (biljna ulja i esteri), zatvaranje krugotoka i
reciklacija unutar procesa – da bi se uštedilo i koristilo što manje vode  pročišćavanje
otpadnih voda nanofiltracijom (proizvodnja celuloze i papira, kruženje i pročišćavanje
otopine za vlaženje u procesu tiska), adekvatne mjere pročišćavanja.
DIJAGRAM TOKA TEHNOLOŠKOG PROCESA I HIJERARHIJA MJERA ZAŠTITE
OKOLIŠA

Dijagram toka tehnološkog procesa pomaže pri otkrivanju ekološko nepovoljnih dijelova
proizvodnje, pri pravilnom odabiru mjera s ciljem povećanja kvalitete okoliša, pri čemu se
treba poštivati hijararhija mjera zaštite: a) modifikacija procesa-prema čistim
tehnologijama, b)korištenje ekološki pogodnih materijala, c) zatvaranje krugotoka i
reciklacija unutar procesa, d) adekvatne mjere pročišćavanja, te pomaže pri formiranju
preporuka koje su temelji za donošenje propisa vezanih uz zaštitu okoliša.
UTJECAJ LOKALNIH METEOROLOŠKIH UVJETA NA ZAGAĐENOST ZRAKA
Kada temp djeluje na temp tla , temperaturna tla utječu na lokalnu meteorologiju. Ako
imamo toplu površinu tla polutanti se distribuiraju na visinu (visinska inverzija). Ako je topla
površina prijenos će biti površan. Mješanjem zraka (koji se nalazi na površini) s zrakom
iznad i obrnuto- zbog brzine horizontalnog vjetra koji će imati brzinu pri tlu 0, te onog koji
se nalazi iznad površine tla (veća brzina). Vertikalno mješanje horizontalnog vjetra ubrzava
vjetar blizu površine i usporava onaj pri površini. Brži vjetar koji se nalazi bliže površini tla
kao rezultat će imat povećano raspršenje polutanata i to onih koji se nalaze bliže površini
tla. Nastajanje (ubrzano djelovanje)- reakcija primarnih polutanata (fotokem reakcija) do
reakcija sekundarnih polutanata.
DEFINICIJA ZAGAĐENOSTI I PODJELA ZAGAĐIVALA
Zagađenost (polucija, onečišćenje) su nepoželjne pojave i promjene i biološkim svojstvima
zraka, voda ili tla koji mogu štetno djelovati na čovjeka i druge organizme, njihove uvjete
života i okoliš općenito, a zagađivalo je tvar koja će štetno djelovati. Zagađivalo ili polutant
je tvar koja će štetno djelovati. Podjela zagađivala: 1-prema načinu dolaska u atmosferu, 2
-prema fizikalnom obliku, 3 -prema trajanju učinka u atmosferi, 4-prema izvoru
zagađivanja. 1.- zagađivala mogu biti primarna (u atmosferu dolaze direktno iz izvora,
npr. lako ishlapljiva organska otapala) i sekundarana (nastaju kem. i fotokem. reakcijama u
atmosferi iz primarnih polutanata koji su u funkciji reaktanata uz određene uvjete vanjske
atmosfere- karakteristične meterološke čimbenike). 2. dijeli se na plinove i pare koje se
ponašaju prema plinskim zakonima, isti proces pročišćavanja,te krute čestice (aerosol).
Aerosol ovisi o svojoj veličini, kruta čestica veća od 1m bit će prašina, a čestica od 10 -4
do 1m –masla, a sprej od 1 do 10m. Većina polutanata u obliku plinova i para 90%, a
10% su aerosoli. Tih 10% se dijeli na 50% aerosoli dolazi u atmosferu direktno (kao
prašina, morska pjena, otpad iz industrije), a ostalih 50% indirektno nastaju u atmosferi i
produkt su niza kem. Reakcije Krute čestice: puder, čestice iz papira.
3. mogu biti dugotrajnog ili kratkotrajnog učinka, kratkotrajnog učinka -to su ona
zagađivala koja se od izvora emisije ne udaljavaju više od 100 km. Polutanti koji su
nestabilni i koji se lako raspadaju. Ozon je rezultat fotokem. reakcije, nestabilan. (povišene
konc. ozona na prometnicama ljeti, zbog visokih temp.). Polutanti dugotrajnog učinka: -
promjena sastava zraka utječu na globalne afekte zagađenosti atmosfere. Kisele kiše
oksidi SO2, koncentracija ozona pada, halogeni ugljikovodici u atmosferi djeluju sporo i
uzrokuju reakcije koje traju dugo. 4. polutanti mogu biti: prirodni (manje djeluju na kvalitetu
okoliša jer su raspostranjeni po Zemlji i u prirodnim procesima) i antropogeni (pod
utjecajem ljudske aktivnosti od 70-ih se počeo opažati intenzivni utjecaj na sastav
atmosfere, industrijski razvoj, rast populacije). Antropogeni izvori konc. su na malo
područje obično gusto naseljena, što znači da će društvo biti eksponirano utjecaju. Prema
sastavu dijelimo na atmosferu konstantan do 100m a dalje plinovi variraju. Atmosferski
zrak od nekih stalnih plinova, kem. Spojevi, raznih tek., krutih i plinovitih dodataka. Kao
posljedica vertikalnog strujanja sastav će biti promjenjen.
STRUJANJE ZRAKA I DISTRIBUCIJA ZAGAĐIVALA
Horizontalni prijenos zagađivanja •Utjecaj brzine vjetra na onečišćenje zraka
•Utjecaj smjera vjetra na onečišćenje zraka, •Utjecaj lokalne meteorologije na zagađenje
zraka. Lokalni vjetrovi nastaju kao rezultat promjene tlaka kao rezultat nejednolikog
zagrijavanja tla topografije i lokalne turbolencije. Morski povjetarac- tokom dana tlo će se
zagrijavati brže od vode (mora) radi manjeg specijalnog toplinskog kapaciteta tla. Zrak koji
dolazi sa mora zagrijavat će se na obali, doći će do sniženje tlaka i kao rezultat promjene
tlaka formirat će se takav oblik strujanja . takvo strujanje sa sobom nosi kapljice morske
vode (morska maglica), doći će do salinizacije tla, tlo će postati bogato kationima kalcija i
natrija. Konvergencija zraka iznad površine vode pospješit će povećanje tlaka zraka i
povećat će strujanje zraka. Obalni povjetarac- sustav strujanja za vrijeme vedrih noći. Tlo
se hladi više od pov mora, tlak se mjenja, te dolazi do strujanja od obale prema moru.
Povjetarac u dolinama i planinama- tijekom dana topli zrak će se širiti, niži tlak bit će prema
planini i strujanje će ići prema u smjeru prema planini. Za noć je karak planinski povjetarac,
koji nastaje kao rezultat ubrzanog hlađenja planine,dolazi do promjene temp, zrak gušći.
UTJECAJ TEMPERATURE ZRAKA I STABILNOSTI ATMOSFERE NA DISTRIBUCIJU
ZAGAĐIVALA
Da li će se neki polutanti iz izvora dizati u vis,
slijegati uz tlo ili rasprostirati vodoravno od
izvora ovisiti će o stupnju vertikalnog
strujanja, o stvarnoj promjeni temperature
zraka sa visinom.
Kod NESTABILNE ATMOSFERE
promjena temperature zraka s visinom
manja je od 7°C/km visine, što znači da dio
toplog zraka koji struji u vis neće se brzo
ohladiti da bi postigao temperaturu okolnog
zraka, pa će se nastaviti dizati dalje i takvi
uvjeti će biti povoljni za rasprostiranje
polutanata visoko i daleko od izvora
emisije. Ona je meteorološki povoljna
situacija za kvalitetu zraka. Adijabatska promjena temperature zraka je promjena bez
izmjene topline s okolinom, već temperatura zraka pada ili raste zbog vlastitog širenja ili
zbijanja. Izdizanjem se zrak širi i hladi, a spuštanjem komprimira i zagrijava. Za svakih 100
m promjene visine temperatura zraka se smanji za 1 °C, tj. 10°C po km. Ako je
temperaturni gradijent pozitivniji od adijabatske promjene dolazi do smanjenja temperature
zraka s porastom visine i manja je od 7°C/km visine i onda je ATMOSFERA STABILNA.
Kad je atmosfera stabilna tada ne dolazi do vertikalnog miješanja zraka, zrak će vrlo brzo
pri dizanju postati hladniji i gušći od okoline, pa će se nastojati vratiti na svoj prvobitan
nivo. Na taj način je spriječeno raspršivanje polutanata, što ima za posljedicu povećanje
koncentracije polutanata u određenoj zoni atmosfere.
TEMPERATURNA INVERZIJA stvaranje inverzije
tokom noći super povoljna snaga, kad je temp veća
na većim visinama nego u nizinama.Kada dolazi do
temp inverzije tada ne dolazi do značajnije
distribucije polutanata,nego se oni nagomilavaju
unutar inverzibilnog sloja.
STANJE ATMOSFERE I ZAGAĐENOST ZRAKA
Većina polutanata u obliku plinova i para 90%, a 10% su aerosoli. Tih 10% se dijeli na 50%
aerosoli dolazi u atmosferu direktno (kao prašina, morska pjena, otpad iz industrije), a
ostalih 50% indirektno nastaju u atmosferi i produkt su niza kem. Reakcije Krute čestice:
puder, čestice iz papira., povišene koncentracije ozona na prometnicama u ljeti.
UTJECAJ STABILNOSTI ATMOSFERE I VJETRA NA OBLIK DIMNE PERJANICE I
ZAGAĐENOST ZRAKA
1. kad imamo stabilnu atmosferu tada se dimna perjanica se rasprostri horizontalno.
Događa se noću, kada je strujanje slabo imamo porast temp sa visinom. Ljudi nisu previše
zagađeni jer perjanica ne dolazi do same površine. 2. najgori uvjet- nestabilna i neutralna –
do takve situacije dolazi kad imamo nestabilnu atmosferu
ispod vrha dimnjaka, a stabilnu iznad, česta je ujutro kad
sunce izlazi. Temperatura zraka raste s visinom.
Perjanica dolazi do površine Zemlje. 
3. nestabilna atmosfera- dimna perjanica se može uzdići
ili spustiti, ovisno o turbolenciji. Ovaj slučaj je čest
sredinom dana ili popodne. 

4. neutralna atmsfera- stožasta dimna perjanica, događa se u

slučaju netralne atmosfere, perjanice se iz zagađivala
rasprostruju i prema gore i dolje.
Oblačno-vjetrovito vrijeme 
MODELI DISPERZIJE ZAGAĐIVALA
Modeliranje regionalne disperzije- služi nam Box model, udaljenost do 1000 km. Zasniva
se na koncentraciji zagađivala: a) modelom mreža- Eulerov model, b) po modelu
trajektorija- Lagangeov model. Geografsko područje dijeli se na određeni broj polja i
računa se bilanca tvari u određenom polju. Ovaj model u obzir uzima kemijake
transformacije emetiranih zagađivala u atmosferi. Unutar volumena vrijedi zakon očuvanja
mase. Koncentracija zagađivala ovisit će o emisiji u promatranom volumenu, o brzini
uklanjanja zagađivala putem taloženja i advekcije, a količina zagađivala koja je
proizvedena kem reakcijom uzet će se u obzir. Lokalna disprezija- do 100 km, uzima u
obzir kontrolni volumen koji je nošen brzinom vjetra i u tom kontrolnom volumenu,
promjena konc zagašivala bit će funkcija vremena i prostora. Za modeliranje lokalne
disperzije koristi se Gaussov model i pri tom su korištene veličene osnove: ∆h- porast
dimne perjanice u poč i prijelaznoj fazi, ∆h max- konačno porast dimne perjanice, x-
udaljenost od dimnjaka u smjeru vjetra, xf- udaljenost od dimnjaka u smjeru vjetra do točke
izravnanja perjanice, u-brzina vjetra, F-toplinski tok, S- parametar stabilnosti
NA PRIMJERU GR. TEHNOLOGIJE PRIKAŽITE HIJERARHIJU MJERA ZA ZAŠTITU
OKOLIŠA
Na prvom mjestu čiste tehnologije - ASAM postupak. •Kemikalije u procesu su antrakinon,
metanol i NaOH, •Iz kuhača veliki dio kemikalije se može rekuperirati, •U procesu se mogu
koristiti sve vrste drveta i jednogodišnje biljke, •Prednost postupka je niski sadržaj ligninau
celulozi, •Nije potrebno koristiti agresivna sredstva za bijeljenje, Zatvaranje kružnih tokova.
Kružni tok podrazumijeva sve vodene sustave unutar tvornice. Smanjenje potrošnje vode
po masi proizvoda, unos manje količine svježe vode je omogućen dinamičkim optimiranjem
zatvaranja kružnog toka. Postupci pročišćavanja otpadne vode u zatvorenom kružnom
toku obuhvaćaju: -Klasične metode pročišćavanja (sedimentacija, flotacija, filtracija-
eliminiranje ne topivih tvari), -Biološki postupci (anaerobni i aerobni-eliminiranje organskih
tvari), -Membranski separacijski postupci (ultrafiltracija, nanofiltracija-bolje uklanja
organsku tvar, dobro eliminira anorganske soli, smanjuje broj klica), -Ozoniranje(djeluje na
organsku tvar, ne djeluje na eliminaciju soli).
SUNČEVO ZRAČENJE, ATMOSFERSKA I ZEMLJINA RADIJACIJA U KONTEKSTU
REAKCIJA U ATMOSFERI I ZAGAĐENOSTI ZRAKA
Dio toplinske energije sunca dolazi do zemljine površine, a dio se akumulira u atmosferi
(difuznom refleksijom i slektivnom apsorpcijom). Intenzitet difuznog zračenja raste s
visinom sunca, porastom oblačnosti i povećanjem nadmorske visine. Zbog direktnog i
difuznog zračenja atmosfere što dolazi na zemljinu površinu, oni daju globalno sunčevo
zračenje  insolaciju. Intenzitet insolacije na nekom mjestu raste s porastom visine sunca i
nadmorske visine, a opada s povećanjem količine vodene pare u zraku. Uz porast
insolacije u atmosferi dolazi do fotokem. reakc. (npr. fotoliza vode  nastaje slobodni
hidroksilni radikal (nespareni elektronski par) ¨OH koji povećava broj reakc. u atmosferi).
Primarni polutanti emitirane iz graf. procesa uz određene uvjete (meteorološke: insolacija)
u atmosferi mogu prijeći u sekundarne polutante. Intenzitet koncentracije polutanata raste
u podne kad je insolacija najveća  nastajanje ljetnog smoga.
KISELE OBORINE I NJIHOV UTJECAJ NA EKOSUSTAV
Kod kiselih oborina valoriziraju se prirodni i antropogeni utjecaji. Kisela oborina je ona koja
ima pH manji od 5.6 ako valoriziramo u odnosu na ravnotežnu koncentraciju CO 2 u
atmosferi (330 ppm), a kiša koja ima pH manji od 5.6 je pod antropogenim utjecajima. Ako
se analizira prirodni utjecaj spojeva sumpora, pH može biti 5 (ne mora biti pod
antropogenim utjecajima). Ekološki aspekti nastajanja kisele kiše su proces iskišnjavanja i
proces ispiranja. U procesu iskišnjavanja čestice polutanata služe kao kondenzacione
jezgre u fazi nastajanja oblaka. U procesu ispiranja oborine prolaze kroz atmosferu (od
baze oblaka do tla) i tu otapaju plinovite polutante (anhidridi sulfatne i nitratne kiseline) i to
su procesi koji dodatno mogu mijenjati pH oborine. Koliko se mijenja pH ovisi o vrsti
oborine (kiša, snijeg), o veličini čestice (kiseli plinovi nejednako se vežu), o duljini suhog
perioda između oborina, o tome je li pljusak ili sitne kapljice... Javlja se i efekt kiselosti koji
uzrokuje otapanje snijega (akumulira se kiselost u snijegu (veća kiselost pri otapanju za
faktor kiselosti · 10)). Manje prijednosti pH su u udaljenim regijama, nego u ruralnim
područjima. Utjecaj kiselih kiša na biomasu može biti direktan i indirektan. Direktan je tzv.
kiselo taloženje na lišće biljaka koje izaziva oštećenje. I jezera su pod utjecajem kiselih
kiša. Ona koja su okružena granitnim stijenama više će biti izložena i bit će kiselija. Alge,
planktoni i insekti žive u vodama od pH približno 5.5, a kad pH bude manja od 5.5, događa
se da ona utječe na reprodukciju vrsta i mutacije. Kisele oborine utječu i na materijale:
dolazi do erozije vapnenca, Cu, bronce, mjeda i sedimentnih stijena
MEHANIZAM NASTAJANJA KISELIH KIŠA
Ekološki aspekti nastajanja kisele kiše su proces iskišnjavanja i proces ispiranja. U
procesu iskišnjavanja čestice polutanata služe kao kondenzacione jezgre u fazi nastajanja
oblaka. One moraju imati određenu veličinu (10-4 μm) i kristalografsku strukturu
(heksagonska), najčešće su to čestice sulfatnog ili nitratnog aerosola. U fazi nastanka
oblaka to može biti i tekuća faza (sulfat) do koje dolazimo iz SO 2 koji je apsorbiran
kapljicama vode. U procesu ispiranja oborine prolaze kroz atmosferu (od baze oblaka do
tla) i tu otapaju plinovite polutante (anhidridi sulfatne i nitratne kiseline) i to su procesi koji
dodatno mogu mijenjati pH oborine. Koliko se mijenja pH ovisi o vrsti oborine (kiša, snijeg),
o veličini čestice (kiseli plinovi nejednako se vežu), o duljini suhog perioda između oborina,
o tome je li pljusak ili sitne kapljice...
PRIRODNI I ANTROPOGENI IZVORI SPOJEVA SUMPORA
Prirodni izvori: vulkanske aktivnosti, oceani, morska maglica. Može doći u različitim oksid
stanjima. Mikrobiloška razgradnja organske tvari- truljenje organske tvari koja sadrži
aminokiseline koje sadrže sumpor. Prirodni izvori daleko su više rasprostranjeniji od
antropogenih. Antropogeni izvori: izgaranje goriva koje sadrži sumpor (ugljen s 7%
sumpora), proizvodnja celuloze, obrada ruda koja sadrže sumpor, rafinerija nafte, emisija
iz dimnih plinovba, izvor krutih čestica- krutog ostatka nakon sagorjevanja- šljaka. U takvoj
šljaki mogu biti radionukleidi koji imaju veće zagađenje nego neka nuklearka u idealnom
radnom stanju. Nigerija i Indonezija imaju naftu sa vrlo malo sumpora.
SULFATNI PROCES PROIZVODNJE CELULOZE KAO IZVOR ONEČIŠĆENJA ZRAKA
U sulfatnom procesu dolazi do emisije spojeva sumpora reducirajućih karakteristika (H 2S,
RHS, CH3SH, CH3SSCH3). To su spojevi karakterističnog mirisa, a miris se osjeća u
koncentraciji od 5 ppb i jedan je od problema za rješavanje ekoloških mjera, tj njegovo
uklanjanje. U procesu proizvodnje nastaju i organski spojevi bez sumpora, a rezultat su
ekstrakcije iz drveta i derivati su kolofonija. To su najčešće ugljikovodici koji mogu
sudjelovati u fotokem. reakc. i org. spojevi iz grupe teprena (karakteristični mirisi voća i
cvijeća u prirodi). Također nastaju i organski spojevi bez mirisa te krute čestice. Ekološki
povoljniji proces proizvodnje sulfatne celuloze je proces kontinuiranog kuhanja, a
diskontinuirani proces radi svoje isprekidanosti ima više emisija. Ekološki najnepovoljnija
mjesta (oslobađanje mirisa) kod kontinuiranog kuhanja nastaju pri: ventilu, terpentinu,
smrdljivom kondenzatu, pari, slabom lugu, celuloznoj suspenziji i lugu. Emisija iz kuhača je
na 3. mjestu u odnosu na cijeli proces proizvodnje. Na 1. mjestu je spaljivanje, a na 2. je
uparavanje crnog luga. Uparavanje crnog luga jedan od glavnih izvora emisije spojeva
neugodnog mirisa. Postoje dva postupka: direktno kontaktno uparavanje i višefazno
uparavanje. H2S i metil-merkaptan su prevladavajući spojevi. Količina i sastav zagađivala
ovisit će o koncentraciji sulfida i o pH vrijednosti crnog luga, a važno je i koja je vrsta
drveta (bjelogorica povoljnija zbog toga što u crnogorici ima više smole). Ventil je glavni
izvor spojeva s mirisom (nekondenzirana para koju propuštamo kroz sustav da bi se
napravila izmjena topline)
ALTERNATIVNI IZVORI ENERGIJE I EKOLOGIJA
Alternativni izvori energije su sunčeva energija, energija vjetra, plime i oseke, valova,
hidroenergija (dosta mijenja krajobraz i ima dosta negativnog utjecaja jer može doći do
remećenja vodnog sustava, sušenja većeg dijela vegetacije, promjene staništa tog eko-
sustava, što je nepovoljno za staništa organizma koji tamo žive. 3 tipa proizvodnje: 1.)
taljenje rude(metali koji dolaze u sulfidnim rudama- Pb, Cu i Zn). Troši se dosta energije.
2.) proizvodnja celuloze: sulfidni i sulfatni način proizvodnje. Unutar određene faze u
proizvodnji postoje određeni polutanti, u svakoj fazi različiti. 3.) emisija kontinuiranog
kuhanja: ekološki povoljniji proces, diskontinuirani proces- radi svoje isprekidanosti ima
veću emisiju. Promjenom pH, temperature, tlaka možemo utjecati na emisiju.
EKOLOŠKI ASPEKT ENERGENATA
Ako govorimo o energentima kao zagađivalima, potrebno je spomenuti procese koji zagađuju
okoliš, a sadrže sumpor. Takvi procesi su obrada ruda koje sadrže sumpor, rafinerije, odnosno
proizvodnja nafte...Kada govorimo o ugljenu on je izvor dimnih plinova (oksidi dušika, sumpora),
odnosno plinovitih polutanata, ali i krutog ostatka sagorijevanja (šljaka). U šljaki mogu biti
radionukleidi i ako usporedimo, šljaka ima veće zagađenje nego nuklearka u radnom stanju.
Radionukleidi dolaze digestijom do životinja, životinjskim proizvodima ide dalje te se koncentrira na
vrhu hranidbenog lanca (kod čovjeka se akumulira u kosti). Ugljen ima oko 5% sumpora, a nafta
oko 2.5% (Libija, Nigerija). Ono što nas vodi prema održivom ravoju su energenti koji su obnovljivi i
to ide u smjeru čistih tehnologija. Kod nafte se radi odsumporavanje (Klaus-postupak) što ima
višestruki ekološki efekt jer kad takav postupak radimo na jednom mjestu, možemo koristiti bolje i
jeftinije mjere zaštite. Ako govorimo o nuklearkama i novijim tehnologijama, nema većeg
zagađenja, no izvori zagađenja su radioaktivni otpad i termalna polucija (zagrijavanje površinskih
voda). Npr. Sava kod Zagreba će povećati temp. za 3°C, a to će utjecati na akvatične organizme
(osobito na oligosaprobne = organizmi koji ne podnose promjene temp.), povećanje broja dana s
maglom, na vrijeme i klimu. Najveći problem je odlaganje nuklearnog otpada. Naime, on se
odlaže u napuštene rudnike, na dnu oceana, ali potrebno je kontrolirano odlaganje: izvan trusnog
područja (izvan područja seizmičke aktivnosti), daleko od prometnica i naselja.