Prof.dr.sci.

Veljko Đukić

UPRAVLJANJE
KVALITETOM VAZDUHA

Prof.dr.sci. Veljko Đukić

 UPRAVLJANJE
Kvalitetom vazduha

Banja Luka, 2009. godine

“ Dobro došli u 21. vijek. Svijet za koji niko od nas nije spreman”

Richard Heinberg
Za moje roditelje koji su mi pokazali put; za moju ženu Biljanu s kojom ga
slijedim; i za moju djecu-Srđana i Ognjena, koja čekaju svoj put.

Veljko Đukić

PREDGOVOR
Ljudi su na različite načine oduvijek zagađivali vazduh.Ta je pojava bila
ograničena na relativno malen prostor, pa nije zato privlačila posebnu
društvenu pažnju koja bi vodila stvaranju posebnih pravnih propisa.Dovoljna
su bila tek malobrojna pravila, a prema prekršitelju primjenjivala se sankcija ( u
pravilu građanskopravne naravi), i to, u pravilu, samo na inicijativu pojedinca
koji se smatrao oštećenim štetnom emisijom ili imisijom.Tek rijetko u
pojedinim se državama javljaju normativni akti kojima je cilj sprečavanje
zagađenja vazduha dimom i neugodnim mirisom.Tako je 1306.godine engleski
kralj Edward I. Izdao kraljevski dekret kojim je zabranio u Londonu upotrebu
uglja u otvorenim pećima. Krajem XIV. vijeka francuski kralj Charles VI. Ludi
(Le Bien-Aimè) postupio je slično zabranivši puštanje „smrdljivog i odvratnog
dima“.

Zagađenje vazduha znatno se počinje povećavati u XIX. vijeku i nastavlja se i

u ovom.Ta su zagađenja uzrokovana snažnim razvojem industrije, korištenjem
energije u različite svrhe (industrija, saobraćaj, domaćinstva), ali i nuklearnim
ispitivanjima i katastrofama u velikim industrijskim postrojenjima (Černobil,
Bophal).Intenzitet zagađenja kontinuirano se i progresivno povećava.Najveći
dio (po nekim podacima 95%) svjetske proizvodnje industrijske energije dolazi
od fosilnih goriva (ugalj, nafta, zemni plin).Pri njihovom izgaranju u atmosferi
se, među ostalim materijama, stvara ugljen dioksid koji se mjeri u milijardama
tona.Tome treba dodati i ogromne količine sumpora, olova i drugih štetnih
elemenata, jedinjenja i krutih čestica (prašine,čađi i dr.).U stručnoj literaturi
navodi se podatak da je danas u svijetu poznato oko 60.000 toksičnih materija
koje zagađuju vazduh.Korištenjem velikih količina energije povećava se i
toplota u atmosferi što ima za posljedicu klimatske promjene, pa smo svjedoci
brojnih meteoroloških anomalija.

Zagađen vazduh utiče na:

- zdravlje ljudi,
- biljni svijet,
- životinjski svijet i
- klimu.

Zato je u savremenom svijetu problem zagađenja vazduha jedan od najvažnijih,

ako ne i najvažniji problem kompleksa zaštite životne sredine.Od 1970-ih
godina jasno je da se dobra zaštita može postići samo usklađenom
međunarodnom akcijom.Istraživanja su pokazala da u mnogim sredinama, pa i
u nekim državama, najveći dio atmosferskog zagađenja dolazi od inostranih
izvora.Tako je 1990-ih godina uticaj inostranih zagađivača u atmosferi
Norveške bio 92%, u Švicarskoj 90%, u Švedskoj 82%, u Holandiji 77% i u
Danskoj 64%, a glavni izvori bili su u Ruhru, Engleskoj, Poljskoj i Češkoj.

Najgori mjesec u istoriji zagađenja vazduha je decembar 1952. godine.Uzrok je

bila T inverzija, magla i emisija teških zagađivača, naročito sagorjevanjem
uglja.Oko 80% umrlih je imalo problema sa oboljenjem respiratornih
organa.Tada je zabilježeno 1,4 PPMV SO2, 10 puta više od dozvoljene
vrijednosti po Američkom standardu, od strane EPA (Environmental Protection
Agency).Lebdeće čestice su bile u koncentraciji od 4460 mg/m 3, a EPA
preporučuje granicu od 150 mg/m3.U Londonu je tada došlo do dnevnog
pomračenja.

Nešto manje stradanje je zabilježeno decembra 1930. godine u belgiji, u dolini

Musa (Meuse), kada je, usljed zagađenja vazduha, prouzrokovanog
petodnevnom maglom, T inverzijom i emisijom SO2, umrlo 63-je ljudi, 6000 ih
je oboljelo, a mnogi su imali lakša oštećenja u vidu iritacije oka, kašlja i bolova
u grudima.

Istorijske činjenice potvrđuju da zagađenje vazduha predstavlja najveću

primarnu opasnost po zdravlje čovjeka.Preporuka međunarodnih organizacija i
nacionalnih standardi su neophodni za preduzimanje konkretnih mjera u vezi
smanjenja zagađenja vazduha prouzrokovanog ljudskim faktorom.Kataklizme,
kakve su udari meteorita i vulkanske erupcije su podjednako opasne kao i
zagađenja vazduha prouzrokovana ljudskim faktorom.Praćenje zagađenja
vazduha monitoringom je prvi zadatak.On je osnov za izradu obavezujućih
dokumenata svih svjetskih organizacija koje se bave očuvanjem životne
sredine.

Nadam se da će čitaoci naći dosta podataka i informacija u knjizi „Upravljanje

kvalitetom vazduha“ koja će ih podsticati na senzibilnije razmišljanje i
ponašanje.Očekujem pozitivnu promjenu svijesti i popravljanje stanja u oblasti
zaštite vazduha.

Autor

UVOD
Kad se govori o zagađenju atmosfere, može se razlikovati nekoliko grupa
pitanja s obzirom na uzroke zagađenja, zagađujuće materije, učinke i
uticaje.Neki problemi vezani su za uticaje na globalnom nivou, a neki su
tipično lokalnog i regionalnog tipa.Kad se govori o globalnom zagađenju misli
se na čitavu Zemlju, a govoreći o regionalnom zagađenju, misli se na prostor
od nekoliko stotina kilometara do prostora čitavog kontinenta.Glavne grupe
problema vezanih za zagađenje atmosfere date su u tabeli 0.1.

Tabela 0.1. Glavne grupe problema vezanih za zagađenje atmosfere

Problem Nivo
Globalno zagrijavanje globalno
Oštećenje ozonskog omotača globalno
Zakiseljavanje regionalno
Prizemni ozon regionalno
Disperzija otrovnih hemijskih materija regionalno i lokalno
Problemi zagađenja vazduha u gradovima lokalno

S obzirom da su učinci na životnu sredinu različitih zagađujućih materija

međusobno povezani, ustanovljeno je da je pristup koji posmatra integralno
više materija i višestruke učinke najbolji način da se kreira politika zaštite.S tim
u vezi u okviru Konvencije o prekograničnom daljinskom zagađenju vazduha
(LRTAP) uveden je tzv. „multi polutant-multiefekt-pristup“ kojim se
zajednički posmatraju emisije više materija:sumpor dioksida (SO2), azotnih
oksida (NOx), amonijaka (NH3) i hlapljivih organskih materija (VOC).To su
zagađujuće materije koje imaju zajedničke štetne učinke na zakiseljavanje,
eutrofikaciju i prizemni ozon.Sličan je npr. problem emisija hloriranih
ugljikovodonika s obzirom na ozonski omotač i na klimatske promjene.Pošto
su neke zagađujuće materije problem životne sredine, smanjenje emisije ima
višestruki pozitivni učinak.Na primjer, smanjenje emisije CO 2 koje se sprovodi
zbog klimatskih promjena ujedno smanjuje i emisije SO2, NOx i CO i time
pridonosi poboljšanju stanja zakiseljavanja, troposferskog ozona i kvaliteta
vazduha u urbanim sredinama.Na drugoj strani aerosoli sumpora imaju
rashladan učinak u atmosferi pa smanjenje emisije SO2 povećava globalno
zagrijavanje.Primjer mogućeg suprotnog djelovanja jeste npr. Blago smanjenje
emisije materija koje su prethodnik ozona, što može dovesti do povećanja
koncentracije ozona jer je u procesu njegova nastajanja i reakcije bitan omjer
pojedinih vrsta plinova.Zbog navedenog, podjele na probleme zaštite atmosfere
ne treba prihvaćati suviše striktno jer postoji preklapanje i međudjelovanje.
U želji da se sistematski opiše zagađenje vazduha može se poći od razmatranja
pojedinih koraka u lancu uticaja koji su svojstveni i za druge medije životne
sredine (zemljište, voda, proizvodnja otpada i sl.).Postalo je već standardno
posmatrati pojedine vrste uticaja kroz njihove sastavne elemente (sl. 0.1.), a to
su pokretači zagađenja, pritisci, stanje životne sredine, štetni uticaji i odgovor
politike (tzv. SPSIR shema, EEA,2001.).

Uzroci Politika i
Pokretači Odgovorni za ciljevi
uticaje

Pritisci Uticaji

Zagađujuće Zdravlje,
ekosistemi

Stanje životne
sredine Kvalitet životne srdine

Slika 0.1. Vrste uticaja kroz njihove sastavne elemente

Pokretači zagađenja su ljudske aktivnosti kojima se zadovoljavaju osnovne

životne potrebe: potreba za hranom, energijom, prevozom, materijalnim
dobrima i sl.Zbog zadovoljavanja tih potreba emituju se štetne materije koje
čine pritisak na životnu sredinu.Emisijom dolazi do disperzije i transporta
štetnih materija kroz atmosferu, do povišenih koncentracija u prizemnom sloju,
u stratosferi ili do taloženja štetnih materija, što su pokazatelji stanja životne
sredine. Izlaganje povećanim koncentracijama ili taloženju utiče na ljudsko
zdravlje, usjeve, šume, materijalna i kulturna dobra.Politika zaštite životne
sredine mora pratiti ili uticati na svaki od tih koraka i aktivno djelovati,
posebno u sferi pokretača, gdje se ostvaruje preventiva.

Opšti cilj je svesti opterećenje životne sredine ispod praga trajno podnošljivih
opterećenja, čime se omogućuje održiv razvoj.U traženju najboljih rješenja i
dobre prakse primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike (BAT-Best Available
Techniques) za smanjenje emisije, poštujući principe maksimalne korisnosti u
skladu s uloženim sredstvima.

S obzirom na isprepletenost različitih problema životne sredine i politike u

njihovom rješavanju, poželjno je pojednostaviti i standardizovati ocjenjivanje
stanja životne sredine i postignuća politike.U tom pogledu učinjeno je mnogo u
definisanju pokazatelja životne sredine, i na europskom nivou i globalno.Ovdje
se navode sistemi indikatora u okviru Europske agencije za životnu sredinu,
EUROSTAT-a, OECD-a, Svjetske banke, UNEP-a.

Mnogobrojne procjene pokazuju da su štete izazvane zagađenjem vazduha još

uvijek znatno veće od troškova za smanjenje zagađenja, što znači da se svaka
uložena novčana jedinica u cilju zaštite vazduha, višestruko vraća kao dobit
zbog izbjegnute štete u životnoj sredini.U tom je pogledu cilj u politici zaštite
životne sredine na pravedan način sprovesti načelo: “plaća onaj koji
zagađuje“.
 I

DEFINICIJE I POJMOVI