VENTILACIJA GRAĐEVINA I POTREBA ZA SVJEŽIM ZRAKOM

Vedran Kren1 dipl.inž.stroj., TROX Austria GmbH, Ulica grada Vukovara 237b, 10000 Zagreb
e-mail:v.kren@trox.hr
Zdenko Vašatko , dipl.inž.stroj., Invento pro d.o.o., Križna 7, 10000 Zagreb
2

e-mail: zdenko@invento-pro.hr
Tihomir Rengel3, dipl.inž.stroj., DHT projekt d.o.o., Trg Senjskih uskoka 1, 10000 Zagreb
e-mail:tihomir.rengel@dhtprojekt.hr
Ivan Cetinić4, dipl.inž.stroj., Arhitektonski fakultet u Zagrebu, A. Kačića Miošića 26, 10000 Zagreb
e-mail:ivan.cetinic@arhitekt.hr

Sažetak
U modernoj civilizaciji prosječni čovjek 90 % svog vremena provodi u zatvorenom prostoru. Izvori zagađenja unutar
građevine često uzrokuju zagađena čija je štetnost na zdravlje veća nego što je utjecaj vanjskog zraka. Uzimajući u
obzir gusto naseljene urbane sredine ovom probemu potrebito je posvetiti veću pažnju primjenom odgovarajućeg
sustava ventilacije. Primjena odgovarajućeg sustava ventilacije prostora ima ključnu ulogu u formiranju zdrave okoline
i ugode boravka u prostoru. Sustav ventilacije ima jednako značajnu ulogu u graditeljstvu kao sustavi grijanja, izolacije
protiv prodora vode ili toplinska izolacija i drugi bitni čimbenici za građevinu.

Ključne riječi: zrak, ventilacija, zagađenje, sindrom nepropusne zgrade, izvori zagađenja

Prilikom odabira i kupnje novog stana ili kuće zaokupljeni smo položajem, orijentacijom, cijenom kvadratnog metra,
kvalitetom građenja, susjedima itd. Nedavni događaji oko zagađene vode u novim naseljima i prebacivanje krivnje sa
grada na građevinare i tako u krug, potaknuli su nas na razmišljanje kako postoji još važnih čimbenika a ne samo onih
vidljivih laičkom oku. Najčešće zaboravljani i zanemarivani čimbenik zdravog življenja i stanovanja je zrak. Da li ga
imamo dovoljno, koliko je potrebno svježeg zraka, koliko energije gubimo putem zraka? Odgovore na sva ta i još
mnogo drugih pitanja pokušat ćemo dati u ovom članku. U modernoj civilizaciji prosječni čovjek 90 % svog vremena
provodi u zatvorenom prostoru. Izvori zagađenja unutar građevine često uzrokuju zagađena čija je štetnost na zdravlje
veća nego što je utjecaj vanjskog zraka. Uzimajući u obzir gusto naseljene urbane sredine ovom probemu potrebito je
posvetiti veću pažnju primjenom odgovarajućeg sustava ventilacije. Primjena odgovarajućeg sustava ventilacije
prostora ima ključnu ulogu u formiranju zdrave okoline i ugode boravka u prostoru. Sustav ventilacije ima jednako
značajnu ulogu u graditeljstvu kao sustavi grijanja, izolacije protiv prodora vode ili toplinska izolacija i drugi bitni
čimbenici za građevinu. Porastom cijene energije za procese grijanja, a istovremeno povećanom potrebom za procesima
hlađenja, uzrokovanim globalnim zatopljenjem, potrošnja energije raste u a s time i nominalni troškovi života. Kako bi
se troškovi života održali na razumnoj granici u građevinarstvu su u primjeni materijali, metode i postupci građenja
kojima se utječe na energetsku učinkovitost građevina. Jedna od posljedica štednje energije je bitno smanjenje ili čak
izostanak prirodne ventilacije koja se je odvijala prirodnim putem na zazorima prozora, vrata i propuštanje elemenata
građevnske fizike građevine (fasade, dilatacije itd.). Dobro brtvljene građevine pridonosi jednostrano energetskoj
učinkovitosti, ali istovremeno pridonosi pojavi Sindroma Bolesnih Građevina (SBS Sick Buildings Syndrome). Na
samom početku razvoja sustava ventilacije i klimatizacije (2. Polovina 19. St) g. Max von Petenkofer je istraživao i
znanstveno pokazao povezanost između ugode u prostoru i parametara kao što su: količina svježeg zraka, stupanj
filtracije zraka, sadržaj štetnih tvari i količine ugljične kiseline. Najjednostavnija metoda mjerenja je bila mjerenje
sadržaja CO2 i količine mirisa. Petenkofer je nizom mjerenja pokazao da je za osiguranje odgovarajuće kvalitete zraka u
prostoriji potrebno osigurati koncentraciju CO2 od maksimalno 0,1 % volumena odn. 1000 ppm. Ta vrijednost se
naziva Petenkoferov broj. Čovjek prilikom disanja proizvodi CO2, povećanjem fizičke aktivnosti količina proizvedenog
CO2 raste. Dovođenjem odgovarajuće količine svježeg zraka i pravilnom razdiobom unutar prostora potrebno je
osigurati koncentraciju CO2 po cijelom volumenu prostora ispod 1000 ppm. Potrebno je uzeti u obzir da vanjski zrak
sadrži određenu količinu CO2, pa je u urbanim sredinama potrebna veća količina svježeg zraka (uslijed koncentracija
CO2 u svježem zraku). Količina svježeg zraka od 30 m3/h po osobi ocjenjena je kao higijenski minimum kojim
osigurava potrebita koncentracija CO2 određena Petenkoferovim brojem. Pri tome se podrazumijeva koncentracija CO2
u svježem zraku od 0,035 % vol. U današnje vrijeme u urbanim sredinama koncentracije CO2 u vanjskom zraku često
prelazi i vrijednosti od 0,05 % vol. pa je tako povećana potreba za svježim zrakom. Isto tako potrebno je uzeti u obzir
vrstu materijala i njihova svojstva, koji su ugrađeni u prostoriju. Moderni materijali koji se primjenjuju u gradnji i
opremanju prostora uobičajeno sadrže tvari koje vremenom oslobađaju CO2 i tako utječu na smanjenje ugode prostora i
povećanu potrebu za svježim zrakom.

Prilikom analize Sindroma Bolesnih Građevina uočeni su slijedeći izvori zagađenja:

a) Unutarnji kemijski izvori zagađenja

Većina unutarnjih onečišćenja zraka dolazi od izvora unutar zgrade. Na primjer: ljepila, podne obloge,
premaz podloga, presvlake, drveni proizvodi, uređaji za kopiranje, štampači, pesticidi (njega sobnog
bilja), sredstva za čišćenje koja sadrže hlapljive organske spojeve (volatile organic compounds -
VOC), uključujući i formaldehid. Istraživanja su pokazala da određeni hlapljivi organski spojevi
(VOC) uzrokuju akutne i kronične zdravstvene poremećaje, a neki su čak i kancerogenog djelovanja.
Čak i male koncentracije VOC mogu prouzročiti akutne zdravstvene probleme. Procesi izgaranja plina
na štednjacima, otvoreni kamini, peći na loživo ulje, peči na drva, plinski grijači emitiraju u prostor
produkte izgaranja kao što su ugljični monoksid, ugljični dioksid i razne krute čestice koje udišemo.
Važno napomenuti zagađenje radonom koji je radioaktivan i prisutan u prirodi kao produkt raspadanja
urana. Građevine građene iz betona osobito emitiraju radon pa je zahtjevana minimalna izmjena zraka
od 2 izmjene po satu samo za eliminiranje štetnog utjecaja radona. Radon je radioaktivni plin i
nalazimo ga u zemlji, stijenama pa čak i u vodi. Elementi ugrađeni u građevinu mogu sadržavati
povećane koncentracije radona koji je uzročnik niza kancerogenih bolesti. U SAD su rađena
ispitivanja o štetnost radona i potvrđena je direktna veza sa karcinomom pluća. Svake godine u SAD
umire između 7000 pa do 30000 svake godine od karcinoma pluća, kao direktna posljedica trovanja
radonom.

b) Unutarnji biološki izvori zagađenja

Razne vrste bakterija, plijesan, pelud i virusi uzrokuju biološko zagađenje prostora. Navedeni izvori
zagađenja se mogu nalaziti u kondenzatu unutar ventilacijskih kanala, unutar ovlaživača zraka, unutar
sustava za hlađenje sa direktnom ekspanzijom (SPLIT sustavi) i uglavnom na svim površinama gdje je
moguće zadržavanje vode ili kondenzata. Ponekad insekti ili ptičji izmet može biti izvor biološkog
zagađenja. Biološko zagađenje uzrokuje simptome kao što su: kašalj, pritisak u prsima, povećana
tjelesna temperatura, groznica, jaka bol u mišićima i razne alergijske reakcije kao što su iritacija
sluznice gornjih dišnih putova. Izuzetno opasna je bakterija Legionella koja je zarazna i može izazvati
teške infekcije.

c) Vanjski izvori zagađenja

Nekontrolirani dotok vanjskog zraka u zgradu može biti izvor onečišćenja prostora. Na primjer ispušni
plinovi iz motornih vozila, kanalizacijski šahtovi ili odzračnici, vanjski otvori za odsisavanje iz
kupaonica, WC- i kuhinja mogu uzrokovati zagađenje prostora

U ovisnosti od građe čovjeka, vrste tjelesne aktivnosti koju obavlja, raspoloženja itd. potreba za svježim zrakom je
različita i kreće se od 30m3/h pa na više po jednoj osobi. Navedena količina zraka od 30m3/h se naziva Higijenski
minimum. Čuveni prof. Povl Ole Fanger je istraživao utjecaj količine svježeg zraka na radne sposobnosti. Jedan od
zaključaka je da se pri kvalitetnom indukcijskom strujanju u prostoriji (dobro miješanje zraka) smanjenjem količine
svježeg zraka (uz zadržavanje svi ostalih parametara) radne sposobnosti smanjuju ispod 100m3/h po osobi. Daljnje
smanjenje količine svježeg zraka do ca. 50 m3/h(osobi) uzrokuje linearno smanjenje radnih sposobnosti. Daljnje
smanjenje količine svježeg zraka ispod razine 50 m3/h(osobi) uzrokuje drastično smanjenje radnih sposobnosti. Granica
kada se može uopće govoriti o radnim sposobnostima (preveliki postotak grešaka) je oko 15 m3/h (osobi). Ljudi su pri
povećanoj količini svježeg zraka raspoloženiji, bolje motivirani za rad, koncentracija je bolja, manje je pogrešaka u radu
itd. Interesantno je napomenuti kako su ljudi relativno neosjetljivi na smanjenje koncentracije kisika (uzrokovano
procesom disanja) u prostoriji. Smanjenje parcijalnog tlaka kisika za 25% (što odgovara nadmorskoj visini od ca
2400m) bilo bi jedva primjetno. Količina svježeg vanjskog zraka od 0,36 m3/h (0,1l/s) osobi bi teoretski zadovoljila
potrebu za kisikom jedne osobe. Pri modernoj izgradnji građevina koje nemaju centralni sustav za ventilaciju ili
klimatizaciju, količine svježeg zraka su ponekad toliko male da se nalaze ispod fiziološkog minimuma. Razlog je ušteda
energije a za takve građevine se govori da boluju od Sindroma Nepropusne Zgrade (TBS – Tight Building Syndrom),
koji je siguran put prema Sindromu Bolesnih Građevina - SBS. Nažalost u novijoj Hrvatskoj stanogradnji većina
građevine se gradi zanemarujući sindrom nepropusne zgrade - TBS. Nevjerojatno da se gotovo niti jedna ili vrlo mali
broj novih škola u Hrvatskoj nije izgradila s odgovarajućim sustavom dobave svježeg zraka u učionice, sva pažnja je
posvećena uštedi energije, ugradnji građevinskih elemenata sa niskim koeficijentima provođenja topline, dvostrukim
sustavom brtvljenja, nabavci sustava za hlađenje sa direktnim isparavanjem (SPLIT sustavi) itd. Djeca su osobito
osjetljiva na nedostatak svježeg zraka, pospana su, smanjena im je koncentracija kada im je ona najpotrebnija. Postoje
sustavi ventilacije zgrade koji osiguravaju potrebitu količinu svježeg zraka uz istovremenu uštedu energija i sprječavaju
nastanak sindroma nepropusne zgrade - TBS. Takvi sustavi nisu jeftini i povrat investicije u takve sustave nije
kratkoročan gledajući sa stanovišta uštede energije, ali je zanemariv u odnosu na cjelokupnu investiciju gradnje. Da li
je cijena energije usporediva sa cijenom ljudskog zdravlja?

Uravnoteženi sustavi ventilacije s povratom topline jesu sustavi ventilacije koji osiguravaju potrebu za čistim svježim
zrakom u građevini uz istovremenu primjenu sustava za povrat topline. U velikim građevinama gdje postoje centralni
sustavi pripreme klimatiziranog zraka uglavnom su ugrađeni složeni sustavi povrata topline koji vrednuju prema
stupnju povrata energije iz istrošenog zraka. Ovdje ćemo govoriti o građevinama koje su obuhvaćene sindromom
nepropusne zgrade - TBS, dakle o građevinama koje nemaju centralnu pripremu zraka. U tu grupu spadaju sve
stambene građevine novije gradnje (brtvljeni elementi građevne fizike) bez sustava osiguranja svježeg zraka, obiteljske
kuće i ostale građevine za boravak ljudi koje ne osiguravaju potrebnu količinu svježeg zraka po satu i osobi.
Uravnoteženi sustavi ventilacije sadrže dva međusobno povezana sustava. Sustav za ubacivanje zraka i s njim
uravnotežen sustav odsisa zraka iz građevine. Toplinsku energiju potrebnu za zagrijavanje svježeg zraka osigurava
većim djelom putem rekuperatora ili regeneratora topline sa stupnjem djelovanja (između 60 i 80%) a ostalu potrebitu
toplinu ventilacije putem raspoloživog izvora toplinske energije. Što je veća razlika između vanjske temperature i
temperature u prostoriji učinak povrata energije će biti veći. Proces pripreme zraka mora uključiti filtriranje –
odstranjivanje mehaničkih nečistoća te eventualn ovlaživanje svježeg zraka. Na tržištu je danas prisutno mnogo
proizvođača takvih uređaja. Primjena je moguća od malih stanova pa sve do velikih obiteljskih kuća. Osnovni princip
takvog uređaja je prijenos topline odsisanog zraka na svježi zrak koji se ubacuje u prostoriju. Nema miješanja struje
odsisanog i svježeg zraka. Primjeri nekolko uređaja za dobavu svježeg zraka uz povrat topline nalaze se na slici 1.

Na slici 2 je prikazan uređaj za dobavu svježeg zraka uz povrat topline koji je namijenjen za individualnu stambenu
jedinicu, a na slici 3 isti takav uređaj predviđen za veće stambene jedinice.

Slika 1
 1. Ventilator za
dobavu zraka

2. Ventilator za odsis

3. Filter (ubacivanje
zraka)

4. Filter (odsis)

5. Rotacijski
rekuperator

6. Podešavajuće perf.
ploče

7. Upravljački ormarić

8. Motor rekuperatora

9. Podnožje

10. Spojni vijci

11. Priključci za mjerenje

12. Mjerač protoka

13. Podnožje motora

14. Nosivi okvir

Slika 2
 Slika 3

Na slikama 4 i 5 su shematski prikazani sustavi kućne ventilacije s primjenom uravnoteženog sustava dobave zraka uz
rekuperaciju otpadne topline.
Slika 4

Slika 5
 VENTILATION OF BUILDINGS AND NEED FOR FRESH AIR

Summary
In modern civilization average person spends 90% of their time indoors. Pollution sources inside buildings often cause
pollution whose harmfulness to health is higher than the influence of the outside air. With regard to the densely
populated urban areas for this problem it is necessary to pay more attention to the application of an appropriate system
of ventilation. The application of an appropriate system of ventilation plays a key role in the formation of healthy
environment and comfort for the occupants. The ventilation system has an equally important role in building such
systems of heating, insulation against water penetration or thermal insulation and other important factors for building.

Key words: air, ventilation, contamination, tight building syndrome, contamination sources