UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA ZDRAVLJE I EKOLOGIJA

TEMA :

LOKALNO ZAGAENJE ATMOSFERE, LJETNI I ZIMSKI SMOG

MENTOR: Prof. Suad Habe

STUDENT: Ana Krmek

Sarajevo, 2011. G.

AEROZAGAENJE

Aerozagaenje, koje oznaava uglavnom prisustvo vie zagaivaa u atmosferi, a koje svojim koliinama i trajanjem djeluje nepovoljno na ljude, vegetaciju i opda dobra, danas postaje veoma aktualan problem u gradovima. Dio atmosfere u kojoj se nalaze tvari koje su strane prirodnom kemijskom sastavu zraka nazivamo oneidenim zrakom. Danas, u stanju opdeg lokalnog i globalnog oneidenja zraka (aeropolucija), teko je nadi podruja gdje je zrak ist, odnosno jednak prirodnom sastavu. Zrak je posebno oneiden ako sadri tvari u koncentracijama koje izazivaju tetne posljedice po zdravlje ovjeka, ivotinja i biljaka te nanose tetu okoliu i gospodarskim djelatnostima.

Izvori oneienja zraka Oneidenje zraka moe biti lokalno i globalno. Lokalno oneidenje vezano je uz gradove i krupnija industrijska podruja. Kako zrane struje prenose tetne tvari i na velike udaljenosti od mjesta emisije, oneidenje zraka javlja se ikao globalna pojava. Glavni izvori oneidenja zraka (aeropolutanti) mogu biti prirodnog i antropogenog podrijetla. Problemi oneidenja zraka poinju od izvora oneidenja, tj. Od mjesta izgaranja, industrije, gradske aglomeracije i dr., gdje se u zrak isputaju brojni plinovi, razliiti spojevi i estice, koji se prenose zranim strujanjima i vjetrovima na drugo mjesto. Najvede zagaenje zraka se stvara pri sagorijevanju vrstog goriva naroito niskokalorinog uglja, znatno manje pri koritenju tekudeg goriva.Mada se prirodni plin smatra veoma istim energetskim gorivom njegovim spaljivanjem dolazi do emisije estica sumpornih oksida, ugljikmonoksida, ugljikovodika i azotnih oksida.

Motorna vozila, odnosno motori sa untranjim sagorijevanjem su veliki emiteri polutanata. Zagaenje zraka od strane motornih vozla vie raste od porasta automobila zbog vedeg skoka potronje benzina. Dovoljno je napomenuti da se u svijetu krede oko 500 miliona vozila i da se u njima spaljuje vie od 3 milijarde tona naftnih derivata. Emisija polutanata zavisi od tipa motora, nadina njegovog koritenja i odravanja, uslova saobraaja i dr. U vedini urbanih sredina prisustvo olova u zraku je iskljuivo emitirano od strane motornih vozila. Zagaenje zraka od strane industrije sastoji se u tome, to se pored velike koliine pepela zbog potronje ugljena izluuje velika koliina sumpordioksida, a zatim razliiti drugi sastojci ovisno od vrste industrije. Znaajni izvori polutanata, kao to su sumpordioksid, dim, estice, ugljiknomonoksid i drugi su metalurki pocesi.

Razliiti industrijski procesi su znaajni emiteri razliitih plinova koji mogu bitno utjecati na lokalno aerozagaenje. Pojedini polutanti, posebno oni emitirani iz procesne kemijske industrije su toksini, a neki i kancerogeni. Procesna kemijska industrija je znaajni emiter razliitih plinova, para i estica.

Mnogi od emitiranih spojeva su toksini. Dio spojeva nakon emisije, pod uticajem suneve radijacije i drugih prisutnih polutanata se transformiraju u spojeve koji su esto daleko toksiniji od spojeva koji su izvorno emitirani.

Koliina emitiranih polutenata zavisi od koritene tehnologije i nadina voenja procesa proizvodnje.

Prirodni izvori Od prirodnih izvora, za oneidenja atmosfere znaajnu ulogu imaju vulkani koji tijekom erupcije izbace znatnu koliinu raznih plinova i estica vulkanske praine. Najedi plinovi koje oslobaaju vulkani u atmosferu su: ugljikov dioksid (CO2 ), ugljikov monoksid (CO), sumporov dioksid (SO2), sumporovodik (H2S), klor (Cl), vodik (H), metan (CH4), amonijak (NH3) i vodene pare. Stupanj oneidenosti atmosfere ovisi o kemijskom sastavu i koliini emitiranih plinova. Poari velikih razmjera primjerice uma, poljoprivrednih povrina, izvora nafte, tankera s naftom i kemijskih industrijskih pogona- velika su opasnost za istodu zraka. Neki od tih poara prouzroeni su prirodnim putom, npr. elektrinim pranjenjem, suama ali i nehajem ovjeka. U novije smo vrijeme svjedoci namjerno izazvanih ekolokih katastrofa paljenjem izvora nafte tijekom rata (Kuvajt 1991.g.) ili raketiranjem spremnika s naftom i plinom (Sisak i Osijek 1991.g.) u takvim sluajevima rije je o ekoterorizmu i ekocidu.

Antropogeni izvori ovjek je svojim djelovanjem poeo ozbiljno naruavati kemijski sastav atmosfere. U zrak otputamo znatne koliine razliitih plinova, praine i aerosola iz razliitih izvora. Najediplinovi nastali djelovanjem ovjeka, a koji se oslobaaju u atmosferusu :ugljikov dioksid (CO2) , sumporov dioksid (SO2), duikov oksid (NO), duikov dioksid (NO2), ozon (O3) , te ugljikovodici (COx). Nabrojeni plinovi nalaze se u dimnim plinovima kemijske industrije kao aerosol, plinovi i pare, a nastaju i u procesima spaljivanja fosilnih goriva u domainstvima i prometalima. U zrak otputamo i fluorovodik (HF), klorfluorugljik (CFCl), dim cigareta itd. Oneidivai zraka svrstavaju se u dvije skupine: prvu ine primarni oneidivai koji svoje tetne produkte stvaraju i otputaju direktno u atmosferu. Drugu skupinu ine sekundarni oneiivai koji nastaju iz primarnih tetnih tvari u meusobnoj interakciji ili interakciji s normalnim sastojcima atmosfere (npr. kisele kie koje nastaju iz SO2, NO2 i NO3 u reakciji s vodom). Osim plinova, u atmosferu se otputaju i razliiti oblicikrutih estica koje s plinovima i vodenim parama tvore razliite smjese. Prainu ine vrste lebdede estice disperzirane u plinovima. O veliini estica ovisi brzina taloenja praine na neku povrinu. Prainu raznose vjetrovi i globalno strujanje atmosfere. Procjenjuje se da na povrinu godinje padne oko deset milijardi tona praine! Ovisno o sastavu i koncentraciji estica, praina ne mora uvijek biti tetna za zdravlje organizama i ekosustav. Aerosoli su suspenzije vrstih estica (npr. olova iz benzina) ili kapljica tekudine razliitih kemikalija, peluda, bakterija itd.Kombinacija tih esstica s vodenom parom dovodi do nastanka smoga i izmaglice. Ako se prizemno pojavi povedana razina ozona, javlja se fotosmog. Ozon i ostali fotooksidansi , osim to smanjuju vidljivost, iritiraju sluznice oka i dinih putova te oteuju proces fotosinteze u lidu biljaka. Dim je mjeavina vrstih, tekudih i plinovitih tvari. Crni plin tijekom izgaranja ugljena sadri ugljene estice, a, ugljikove, sumporove i duikove okside te vodenu paru. Promjene kemizma atmosfere mogu imati posljedice na mikroklimatske promjene nekog podruja, ali i djelovati na promjenu glogalne klime na Zemlji. Takoer se istrauje utjecaj oneidenosti zraka primjerice na propadanje uma i vegetaciju opdenito te na promjenu kiselosti voda i tla.

Efekt staklenika Jo prije nekoliko desetljeda zrak je za nas bio slobodan prostor. Putali smo sve i sva u atmosferu u nadu da de to vjetar ved nekamo odnijeti sve dok se nije spoznalo da zrak ne moe neogranieno primati plinoviti otpad sa Zemlje. Poznato je da kruni tok izmeu Zemlje i atmosfere mora biti uravnoteen, to znai da koliina tvari koja u jednoj godini dospije u atmosferu, u istom razdoblju mora opet dospjeti na Zemlju , inae bi koncentracija tih tvari u atmosferi stalno rasla. To se upravo zbiva s ugljikovim dioksidom, naime goidinja proizvodnja CO2 veda je za oko pet milijardi tona od njegove potronje fotosintezom. To pojaava uinak staklenika, koji utjee na porast sadanje temperature na Zemlji. Plinovi koji takoer utjeu na uinak staklenika su, uz ugljikov dioksid, jo i metan (CH4), duikov oksid (NO2), klorofluorugljik (CFC) i ozon, te ih zovemo staklenikim plinovima. U emu se sastoji efekt staklenika? Ta pojava se temelji na principuzagrijavanja staklenika u poljodjelstvu. U staklenik kroz prozorsko staklo proziru kratkovalne Suneve zrake te se odbijaju od tla u obliku infracrvenih toplinskih zraka koje se reflektiraju od staklene povrine i ostaju zarobljene u stakleniku koji se na taj nain zagrijava. Ozon (O3), koji u obliku nevidljivog sloja obavija globus djeluje slino kao i staklo. On proputa samo suneve zrake na Zemlju , ali apsorbira dio topline koja se reflektira od Zemlj prema tlu. Kad ne bi postojao prirodni stakleniki uinak, temperature na Zemlji bile bi nie za oko 150C pa ivot u dananjem smislu uopde ne bi bio mogud. No, porastom koncentracije CO2 i ostalih staklenikih plinova, prije svega djelovanjem ovjeka.

Kisele kie Emisija otrovnih plinova u atmosferu uzrokuje ne samo oneidavanje zraka koji koriste biljke, ivotinje i ljudi, nego se uz vodene pare stvaraju i kisele kie. Iako su glavni prirodni izvori oneidenja atmosfere erupcije vulkana, na taj se nain oslobaa samo 10% sumporova dioksida (SO2) i duikovih oksida (NOx). Ostalih 90% ovjekov su proizvod. Kad tako zakiseljene kie ili snijeg (pH ispod 5,6) dospiju u jezera i rijeke, njihove vode takoer s vremenom postaju kisele (npr. pH=5,0).mnoga jezera (Kanada, Skandidavija) ved imaju pH samo 4,5 do 4,0, a prije 30-ak godina imla su pH izmeu 7 i 8. Padom pH vrijednosti slabe, a zatim i propadaju brojne ivotinje i biljke. Posebno su osjetljive neke vrste rakova, puevi, lososi, arani i pastrve. Kisele kie uzrokuju i promjene u sastavu metala. Padom pH vrijednosti povedava se koncentracija toksinih metala kao to su iva, aluminij, olovo, cink i kadmij. ini se da upravo aluminij i aluminijski spojevi npr. Al(OH)3 izrazito toksini te da oni uzrokuju pomor riba i ostalih ivotinjskih vrsta. Toksinost aluminija raste padom pH vrijednosti ispod 5. Tako nastaje proces osiromaenja brojnosti vrsta, a nagle promjene u sastavu vodenih organizama pridonose propadanju vodenih ekosustava.

Kisele kie djeluju tetno i na kopnene biljke i to na dva naina: izvana i preko zakiseljenog tla, tj. Preko korjenova sustava, na lidu i iglicama pojavljuju se otedenja kutikule i drugih organa i organela lida. To dovodi do povedanog isparavanja vode iz lida. Kiele kie u tlu uzrokuju oslobaanje otrovnih kovina (kao i u vodi) pa de primjerice, aluminij i njegovi spojevi toksiki unitavati dlaice korjena. Time se biljci smanjuje dovod vode i hranjivih tvari (kalcij, magnezij, kalij) pa joj je usporen rast. Takve su biljke osjetljive na mraz, visoke temperature i razliite uzronike bolesti, stoga propadaju. Osobito su ugroene ume koje su na pojedinim podrujima u fazi propadanja s vie od 40% jedinki. Pri tom je rije o propadanju ili umiranju uma.

Posljedice zagaenja zraka Obino govorimo o kroninim efektima na zdravlje jer se radi o duoj izloenosti, a ljudima koji imaju neko respiratorno oboljenje stanje se pogorava kada su koncentracije zagaujudih materija povedane. Djelovanje ovih materija dovodi do promjene kvaliteta zraka i do porasta potencijalno negativnih utjecaja na zdravlje, i to na vie naina: zagaujude materije prisutne u zraku vanjske sredine ne oteduju u istoj mjeri sva tkiva. Zagaujude materije prisutne u zraku dijelimo na osnovne (klasine) i specifine zagaujude materije. Osnovne, koje su iroko rasprostranjene i neizbjeno prisutne u svakodnevnim ljudskim aktivnostima sumpor-dioksid, suspendirane estice (dim, a, praina), azotni oksidi, ugljik-monoksid i prizemni ozon, smatramo indikatorima kvaliteta zraka, s obzirom na njihovu rasprostranjenost. Lebdede estice (eng. particulate matter) mogu uzrokovati niz akutnih i kroninih oboljenja kod ljudi, ponajprije respiratornog i kardiovaskularnog sistema. Nastaju kao nusproizvodi brojnih ovjekovih aktivnosti (proizvodnja energije, grijanje u industriji, prometu itd.). Razlikujemo primarno nastale estice koje se direktno otputaju u atmosferu i sekundarno nastale estice koje se formiraju tek u atmosferi, npr. sumpor dioksida, azotnih oksida, amonijaka i sl. Po kemijskom sastavu najede su sulfati, nitrati, amonijak, ioni (Na, K, Ca, Mg, Cl), ugljik i teki metali. Imaju sposobnost irenja na velike udaljenosti, a meu osobe s povedanim rizikom od negativnih uinaka lebdedih estica ubrajaju se kardiovaskularni bolesnici, pludni bolesnici, osobe s astmom, starije osobe.

Dugotrajna izloenost pogoduje progresiji ateroskleroze i povedava rizik za isheminu bolest srca i smrt. Dugotrajna izloenost - rizini faktor za kardiovaskularne bolesti i karcinom pluda. Proporcija karcinoma pluda kao rezultat zagaenja vanjske atmosfere u velikim urbanim sreditima, ini ak 10,7% svih karcinoma pluda. Sadanji nivo izloenosti lebdedim esticama u Europi dovodi do smanjenja oekivanog trajanja ivota za 8,6 mjeseci, te uzrokuje oko 100.000 hospitalizacija godinje. Ukupan broj preuranjenih smrti u EU koji im se pripisuje procjenjuje se na 348.000, a meu djecom do 4 godine starosti taj broj iznosi do oko 13.000 smrti. Policikliki aromatski ugljikovodici (eng. polycyclic aromatic hydrocarbons, PAHs) te benzen su dvije najkancerogenije sastavnice oneidenja zraka nastalog ovim putem.

Do 36% pneumonija i 22% opstruktivnih bolesti pluda na globalnoj razini povezano sa zagaenjem ambijentalnog zraka. Lebdede estice se sastoje od krutih i tekudih komponenti, razlikujudi se u fizikalnim karakteristikama i po kemijskom sastavu. Najznaajnija karakteristika im je veliina, jer o njoj ovisi prenos u atmosferu i mogudnost inhalacije. Najopasnijima za zdravlje ovjeka smatraju se estice koje imaju promjer manji od 2,5 m. Specifine zagaujude materije, ugljikovodici, fluoridi, klor, teki metali iz procesa proizvodnje i sagorijevanja, su u velikoj mjeri rasprostranjeni u industrijskim podrujima. Ve je reeno da u urbanim i industrijskim podrujima kvalitet zraka u najvedoj mjeri zavisi od smjese zagaujudih materija koje se formiraju pod odreenim uslovima i da se za urbane sredine koriste pojmovi zimski smog i ljetni smog.

"Zimski smog, predstavlja zagaenje materijama iz procesa sagorijevanja fosilnih goriva, koja sadre sumpor, i suspendirane estice. Zajedniko djelovanje sumpor-dioksida i suspendiranih estica je pojaano u odnosu na efekat pojedinano svake od ovih materija.

"Ljetni smog predstavlja smjesu oksidansa, tzv. fotokemijskih oksidansa koji nastaju kao proizvod djelovanja ultravioletnog zraenja na smjesu prisutnih zagaujudih materija (azotni oksidi, ugljikovodici). Pod utjecajem suneve svjetlosti razlae se azot-dioksid i oslobaa atom kisika koji je reaktivan i stvara ozon. Ovaj kompleks materija javlja se iskljuivo ljeti pri odreenim meteorolokim uslovima. Ozon koji ini glavni sastojak ove smjese nazivamo "prizemni ozon", jer se on formira u niem sloju troposfere, to nije isto to i ozon prisutan u stratosferi. Za razliku od drugih tetnih materija, kao to su ugljik-monoksid i olovo, koji poslije udisanja razvijaju toksine efekte u drugim dijelovima organizma, prizemni ozon djeluje destruktivno na respiratorni trakt.

Mjerenje i kontrola aerozagaenja

Mjerenje aerozagaenja je veoma vano radi odreivanja koncentracije pojedinih sastokjaka u zraku, procjenjivanja njihovog tetnog efekta I evaluacije poduzetih mjera. U zraku se mjere konvencionalni zagaivai, koji su prisutni u svim gradovima: a, SO2 I ukupne materije koje se sedimentiraju. U specijalnim sluajevima mjere se ingradijenti, koji se javljaju, ovisno od industrije.

Mjesto mjerenja zagaenja ovisi od veliine programa, konfiguracije terena, meterolokih uvjeta I izvora zagaenja. Metoda mjerenja ovisi od vrste zagaivaa koji mjerimo. Tako se mjerenje plinova obavlja putem apsorpcije u tekuini, adsorpcije i kondenzacije. Za mjerenje aserola ( smjesa vrstih I tekudih estica sa zrakom) I SO2 upotrebljava se metoda kojom se automatski uzimaju uzorci tokom svih 24 sata. Za ova mjerenja postoje razni aparati, od pune automatizacije do poluautomatskog tipa.. kod automatskih je dovoljno samo objektiv okrenuti prema dimnjaku I odmah se dobijaju vrijednosti o koliini stranih materija.

Kontrola se sastoji u prvom redu u dobijanju informacija o isputanju zagaenja u atmosferu od strane objekata sa velikom potronjom ugljika I objekata koji isputaju izvjesne toksine supstanice, u poduzimanju mjera za snienje aerozagaenja. U cilju smanjanja zagaenja zraka od strane ugljika, pristupalo se proizvodnji tzv. bezdimnog ugljika koji je osloboen smolastih materija, specijalnim tretmanom, izlaganjem pregrijanoj vodenoj pari. Razumljivo je da je apsurdno pomiljati na ovakvo tretiranje cjelokupnog uglja koji dolazi u obzir za industrijske svrhe I domada loita. Ova mjera moze imati samo ogranien karakter, tj. da se bezdimni ugljik koristi samo u podruijima od specijalnog znaaja, gradskim centrima sa visokom stopom naseljenosti. Prema tome, njegova upotreba je od relativnog znaaja.

Druga mjera kontrole se sastoji u inspekciji dimnjaka koji isputaju velike koliine dima, pomou Ringelmanove skale. Ringelmanova skala omoguduje odreivanje boje dima: od sive do crne boje. Njome se kontrolira efikasnost sagorijevanja.

Zakljuak Vrijeme neplanskog i odved koristoljubivog industrijskog razvoja i stalnog unitavanja prirodne batine treba biti za nama, ovjek treba biti svjestan da ne smije biti nepromiljen gospodar Zemlje, nego da je samo dio te jedine i jedinstvene prirode i da za njega vrijede isti zakoni prirode kao i za druge vrste na naem planetu. Stoga ivot treba temeljiti na odrivom razvoju, a to znai da u bududoj proizvodnji i razvoju treba nastojati da ljudski okoli i priroda budu to manje naruavani, degradirani i zatrovani. To pravilo treba ugraditi u novi sustav vrijednosti, u svijest i savjest svakog pojedinca, te razviti novi svjetonazor suvremenog ovjeka. To je potrebno zbog nas samih, ali i zbog pokoljenja koja dolaze i koja de ostati nakon nas.