Smrt Senjanina Iva
Sanak snila Ivanova majka,
Đe je Senje tama popanula,
Đe se vedro nebo prolomilo,
Sjajan mjesec pao na zemljicu
Na Ružicu nasred Senja crkvu;
Đe zvijezde kraju pribjegnule,
A danica krvava ižljegla,
A kuka joj tica kukavica
Used Senja na bijeloj crkvi.
Kad se baba iz sna probudila,;
Uze štaku u desnicu ruku,
Ode pravo ka Ružici crkvi,
Te kazuje protopop-Neđeljku,
Kazuje mu, šta je u sna snila.
A kad stari baku saslušao,;
On joj ode sanak tolkovati:
"Čuješ mene, ostarila majko!
"Zlo si snila, a gore će biti,
"Što je Sanje tama popanula,
"Ono će ti pusto ostanuti;
"Što l' se vedro nebo prolomilo,
"I što mjesec pao na Ružicu,
"To će tebe Ivo poginuti;
"Što su zv'jezde kraju pribjegnule,
"To će ostat' mloge udovice;
"Što j' danica krvava ižljegla,
"To ćeš stara ostat' kukavica;
"Što l' ti tica kuka na Ružici,
"To će ti je oboriti Turci,
"A i mene stara pogubiti,";
Tek što stari u riječi bješe,
Al' eto ti Senjanina Iva,
Sav mu vranac i krv ogreznuo,
Na Ivanu sedamnaest rana,
nosi desnu u lijevoj ruku;
Dogna vranca pred bijelu crkvu,
Pa govori ostariloj majci:
"Skin' me, majko, sa konja vrančića,
"Umij mene studenom vodicom,
"A pričesti vinom crvenijem.";
Hitro ga je mati poslušala,
Skide njega sa konja pomamna,
Pa ga umi studenom vodicom,
I zali ga vinom crvenijem;
Pa ga pita ostarila majka:;
"Što bi, sine, u zemlji Taliji?"
Ode Ivo 'vako govoriti:
"Dobro, mati, u zemlji Taliji:
"Dosta majko, roblja narobismo,
"A jošt više blaga zadobismo,;
"Pa se zdravo doma povratismo;
"No kad bismo na prvom konaku,
"Tu nas stiže i prva poćera,
"Crni konji, a crni junaci,
"Crne nose oko glave čalme,;
"Po jednom se vatrom preturismo
"Od njih niko ne ostade, majko;
"No kad bismo na drugom konaku,
"Tu nas stiže i druga poćera,;
"B'jeli konji, a bješnji junaci,
"Bijele im oko glave čalme,
"Po jednom se vatrom preturismo,
"Od nas niko ne pogibe, majko,
"Od njih niko ne ostade, majko;
"No kad bismo na trećem konaku,
"Tu nas stiže i treća poćera,
"Crna struka, a dugačka puška,
"Pregorele noge do koljena,
"Po jednom se vatrom preturismo,
"A po drugi biti započesmo,
"Od njih, majko, niko ne pogibe,
"Od nas, majko, niko ne ostade,
"Do ostade tvoj sine Ivane,
"I on ti je rana dopanuo,;
"Evo desne u lijevoj ruke!"
To govori, a s dušom se bori,
To izusti, laku dušu pusti,
I umrije, žalosna mu majka!
Bog mu dao u raju naselje!
Nama, braćo, zdravlje i veselje!