DVA PAMFLETA PROTIV TUMANA Denis Kulji

izdava Naklada Jesenski i Turk za izdavaa Mio Nejami urednik izdanja Gordan Zei lektura Ljiljana Cikota raunalni slog Mario Ostoji dizajn naslovnice Boesauvaj tisak Zrinski d.d., akovec

www.jesenski-turk.hr

DVA PAMFLETA PROTIV TUMANA

Denis Kulji

Naklada Jesenski i Turk Zagreb 2005.

Denis Kulji: Dva pamfleta protiv Tumana Naklada Jesenski i Turk, 2005. Tekst copyright Denis Kulji 2005.

Dva pamfleta protiv Tumana

-7Ouverture 1991: Dva ratna druga - 91 Dies Irae

Mome ocu Mirku Kuljiu koji mi je uvijek bio uzor u ivotu

OUVERTURE 1991: DVA RATNA DRUGA

Dobro se sjeam, kad smo se sredinom travnja 1991. helikopterom vraali iz Tikvea sa susreta Tuman-Miloevi, u trenutku kad smo prelijetali Borovo Selo, analizirajui razgovore, Predsjednik mi je dao komadi papira. Nita pritom nije govorio, ali je njegov izraz lica jasno odraavao znaaj sadraja ispisane poruke. im sam je ugledao bilo mi je jasno da je autor Slobodan Miloevi... Hrvoje arini: Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloeviem (Zagreb, 1999)

Bilo je kasno uveer, glava mi je pucala, a mrzovolja poela poprimati epske razmjere. Bio mi je pun kufer. U hotelu Palace, iluminiranom kvazivenecijanskim kandelirima, s tamnim tapetama po zidovima, restoran je
7

Dva pamfleta protiv Tumana

sablasno pust i vlada otrovan ugoaj provincijskog gnijezda, u skladu s idejom da smo mi isto tako dobra Srednja Europa kao i svaka austrijska zabit, pa je isto, posluga uljudna, a jela pripravljena po receptima opatijske redakcije Pellaprata, naslijeenim iz socijalizma holtajnski steak, pile Kijev... Tu sam, uz deplasirano skup hrvatski chardonnay ili slovenski rizling, po sto i prvi put otvarao oi nekom dobrom strancu, koji je, u ime svoje dobre vlade, doao ostaviti novac za neki dobronamjeran i vjerojatno potpuno promaen projekt oovjeenja balkanske pripizdine. Kad ti stranci banu u Palace, nita im nije jasno, a ne slute kako je ovdje srednja klasa profesori, prevodioci, institutska raja djelomino opstala tako da je servisirala njihove dobronamjerne, esto potpuno promaene projekte; lagali su im i povlaivali na dobrom engleskom, francuskom i njemakom, dobro obueni, ne ba u Pradu, ali u prolosezonskog Bossa i Max Maru, zgodni, simpatini europski orijentirani intelektualci, ak i neke vrlo zgodne, privlane enice, koje se dre kao da te nee pljusnuti ako ih poslije ponoi pozove na pie... Sve to znai da stranci uvijek istim ljudima postavljaju ista pitanja u pokroviteljskom tonu, s dozom zabrinutosti i simpatije pa uvijek dobivaju oekivane odgovore, popraene s nekoliko zgodnih anegdota, brojica i indiskrecija, koje mogu umetnuti u svoja izvjea poslije tih susreta s lokalnim liberalnim intelektualcima, kompatibilnim euroamerikoj politikoj klasi. Kad je Slovenija 1990. raspisala referendum o samostalnosti, Warren Zimmerman, ameriki ambasador u Beogradu, poslao je
8

Ouverture 1991.

u Washington depeu s pouzdanom informacijom da e sedamdeset ili osamdeset posto stanovnika Slovenije glasovati protiv odcjepljenja. Tu mu je dragocjenu introspekciju omoguio njegov prijatelj Janez Stanovnik, bivi veleposlanik u Ujedinjenim narodima, habitu diplomatskih koterija na East Riveru, slikoviti Karantanac s brkovima nalik na volan trkaeg bicikla. U serklovima partijske nomenklature on je figurirao kao autsajder bezveznjak a bio jedan od malobrojnih slovenskih pobornika jugoslavenskog reformista premijera Ante Markovia. Diplomatski izviai uvijek se suoavaju s istim problemom: susrest e samo pripadnike internacionalne klase i od njih uti samo ono to i sami misle. Obavjetajci se uklope u milje, ali ne znaju interpretirati politiki smisao informacija koje iskopaju; zapravo su jedino novinari na visini izazova, ali se oni, po prirodi posla, ne uputaju u generalizacije, osim onih banalnih. Odmah odu u najskuplji hotel, iste veeri pronau najbolju birtiju u gradu, ondje nau lake enske, domae novinare i strane agente, a uz strane novinare lijepe se domai pijuni i, u veselom drutvu, kad sav troak ide na redakciju i specijalne fondove, svaka je pria dostupna, svaki as netko ti na stol tresne teki ekskluziv. Kurve, pijuni i urnalisti znaju sve, a uvijek ih nae na kupu ako iza ponoi upadne u pelunku u kojoj ni teoretski ne moe dobiti mjesto pa fabuloznim iznosom od obera izbije stol kojega tu ranije nije bilo. Politiki izviai izolirani su pak od polusvijeta svojim statusom. Osim toga, oni po svom profesionalnom pristupu politiku odvajaju od senzacija ivota, koje, u najboljem
9

Dva pamfleta protiv Tumana

sluaju, pohrane u ladicu iskustvo, a ne meu saznanja; u bizar i egzotik, a ne meu slubene mudrosti oficijelnog kurikuluma. to god da im kae, nee povjerovati: Mendiluce me pogledao kao lunatika kad sam mu ujesen 1991. rekao da e u predstojeem ratu u Bosni biti 500 tisua izbjeglica; neka gospoa s odlinim vezama u Ljubljani i Beogradu, koja je izviala za Roya Gutmana (pa je on dobio Pulitzerovu nagradu za otkrie srpskog logorskog sistema), otvoreno me otkantala kad sam joj pokuao rastumaiti da eskadroni smrti poput Arkanova ne mogu po Bijeljini operirati bez logistike, sredstava veze i operativne koordinacije s beogradskom 1. armijom generala Ojdania. Nove zolje koje su nosili smaknute preko ramena moglo im je dati jedino srpsko Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno dravna sigurnost, RGB Franka Frenkija Simatovia. Da neke bande tamo djeluju, to mogu zamisliti, rekla je s omalovaavanjem, ali ako vi hoete rei da njima upravljaju politiki krugovi u Beogradu, moram rei da je to jedna posve ludikrozna ideja! Sve je to u redu, mogu ja i s tim ivjeti, ali ove veeri muila me glavobolja, a navrilo se deset godina otkako sam ba tu, u Palaceu, poeo ordinirati sa strancima objanjavajui im nae prilike. Pomalo mi je svega bilo dosta; uinilo mi se naposljetku kako je glupo filati te isturene eksperte informacijama nadajui se da e one prodrijeti u njihove position papers pa pomalo kontaminirati njihove think-tankove... Jer, u meuvremenu, bez obzira na ekspertno znanje institutskih zaklada i strunjaka sa Zapada, koje smo im davali na licu, njihovi ministri, dravnici i specijalni izaslanici napravili su sto dealova s
10

Ouverture 1991.

naim domaim razbojnicima, ratnim poglavicama i gospodarima predatorske ekonomije. Prilikom neslubenih tte--tte susreta s nama, i oni su se zgraali nad glavnim junacima balkanske scene, ali za televizijske vijesti smijali su se od uha do uha sjedei na Slobinu kanabeu, ispred ormara s porculanom iz Svresa, ili u Tumanovoj ampirskoj garnituri, kraj vaze iz dinastije Ming, koju mu je valjda ostavila nepismena baba. Nali bi jezik za sporazumijevanje, metajezik realpolitike, jer ono to se zapravo provodilo bio je rutinski appeasement, bez obzira na dosluh koji smo mi ostvarili s njihovim ekspertima mi, liberalni, normalni i kulturni ljudi, zapadnjakoga ukusa i vrijednosti, odnjegovanog na maloj, istonoeuropskoj plai, uz rizik disidentskog elitizma u mraku komunistike represije, ili u limbu socijalizma s ljudskim likom, u oazi Titove diktature. Bez obzira na to, stvari su ispale upravo onako kako su ispale. Bio sam sit svega. Ovdje su u igri ostali domai razbojnici, produkt realpolitike, koja je ovjekovjeila europski oportunizam; bardovi nacionalizma, kapitalisti uzgojeni na bunjitu kriminalne ekonomije, nepatvoreni zloinci, prostaci i skorosteci, primitivci kakvi se mogu nai samo na ovoj santi fragmentiranoga balkanskog potkontinenta. A Europa? To je turistika atrakcija, kaem prijateljima zaluenim novim centrima moi na osovini Bruxelles-Strasbourg, koji, metaforiki, stoje na ulinim uglovima i izvikuju: Pokajte se! Evropa je blizu! Uvijek imam pred oima sliku preureenoga londonskog kazalita, neprikladne zgradurine na Grosvenor Streetu, u kojem me doekao zapovjednik
11

Dva pamfleta protiv Tumana

WEU, udruenih oruanih snaga Unije, bivi nizozemski ministar vanjskih poslova. U toj materijaliziranoj globalnoj metafori, on se, nalik na postarijeg lijenika iz engleske, ili direktora gimnazije iz francuske provincije, pojavljuje okruen s nekoliko fosiliziranih generaltab nih asnika i svitom uminkanih, mravih talijanskih satnika na debelim dnevnicama... Jedini je vidljiv produkt europske vanjske politike tragedija Srebrenice. Zna da si u dubokim govnima kad te od nevolje uvaju holandski komandosi. Ta europska realpolitika bila je ovdje, na domaem i diplomatskom terenu, predstavljena gomilom eurosmrdljivaca, koji su svi doli kometski zabljesnuti, napraviti karijeru i uzeti pare... Prvo je doao naparfimirani DeMichelis, okruen mladim, dotjeranim suradnicama u dizajnerskim kostimima s minisuknjama; nosile su njegove aktntake s dravnim papirima od osobite vanosti... Figurirao je kao budui ministar vanjskih poslova Europske unije, izigravao nekog modernog mediejca, iako je, zapravo, mangup iz venecijanskih sokaka, kojega je Pietro Viotto, roak moje ene, u Canareggiu primio u talijansku Socijalistiku stranku, ogrezlu u patronau. Poto je odrobijao koliko ga je ilo na galleri, DeMichelis je opet bio prikladan i cakum-pakum sreen za izvanrednu poziciju balkanskopaktovskog esktraordinarijusa, ili kako se ve funkcija efa fantomskog Pakta o stabilnosti, na koju ga je Berlusconi htio uvaljati, tono zvala. Lord Owen izazvao je skanjivanje i kod diplomatskog osoblja u britanskom veleposlanstvu u Zagrebu, a najeuropskiji Amerianin, advokat Charles Redman, koji je
12

Ouverture 1991.

iskovao tupi instrument Daytonskog sporazuma, vratio se poslije u Hrvatsku s dealom za gradnju hrvatskih cesta, kao direktor divovske kalifornijske multinacionalne kompanije Bechtel, iji je predsjednik George Shultz bio lan vladina i kuhinjskog kabineta Ronalda Reagana. Douglas Hurd, princ utvara iz ove balkanske Hoffmannove prie, izveo je dva-tri konjieva skoka u Sarajevo, to je kao televizijski dogaaj prenoeno uivo s palube RAF-ova Herculesa. U pancirnom prsluku, odjurio bi oklopnjakom s aerodroma do Konaka da se fotografira sa smlavljenim Izetbegoviem, a poslije tih doivljaja napisao je knjigu pripovjedaka o traginoj ljudskoj svakidanjici bosanskoga rata. Literarna inklinacija nije ga omela da po zavretku ministerijalnog angamana doe u Beograd kao broker u lukrativnom poslovnom pothvatu akvizicije srpskog telekoma za milijardu njemakih maraka, isplaenih Slobi na nerezidentni raun njegova reima u Nikoziji, odakle je disponiran prema hitnim potrebama diktatorove kamarile. Scena koja se ovdje, u provincijski sumornom restoranu hotela Palace, odigravala te zimske veeri bila je stota repriza slinih polumranih soareja u Esplanadi, Intercontinentalu, po londonskim i vaingtonskim barovima, katedrama na kojima se predavala balkanska politika... U poetku, bio sam pun poleta i, sjeam se, zaista pokuao dopisnicama New York Timesa i Washington Posta objasniti kako rat nije zapoeo jer je u hrvatskim i srpskim selima u krajevima s mjeovitim stanovnitvom tinjala vjekovna mrnja. Neto slino tvrdio sam Mishi Glennyju i Timu Juddahu. Pritom je prolivena rijeka sivog pinota. to je
13

Dva pamfleta protiv Tumana

vrijeme vie prolazilo, to su bili sve bolje upueni, sve manje zanimale su ih ocjene i informacije domaih informatora jer su ih sad dobivali od vlastitih, smatrali su, pouzdanih izvora, od svojih ljudi na terenu, od drugih stranih novinara, zatim od pripadnika mirovnih snaga, promatraa, obavjetajaca i evaluatora, analitiara i eksperata, od internacionalne zajednice koja je pomalo stekla presudnu mo, pa se na kraju s njom moglo komunicirati jedino ako prihvati njihov pojmovnik i stavove, ako se prerui u pripitomljenog NGO-Balkanca, ili dopisnog Europejca, a sve to zna zataji ili maskira kurentnim frazama preuzevi diplomatski lingo meunarodne zajednice. Sve te kvaziekspertize i uplje storije letei e mandarini poslije nakititi u tanke, fino tampane knjiice, publicirane kod izdavaa afiliranih s najveim, najuglednijim sveuilitima, i u svakoj od njih bit e stotinu, dvije, tri stotine bibliografskih jedinica naslova svih ostalih istih takvih tankih knjiica ispunjenih elegantnom tipografijom... Oni, meutim, nemaju pojma kako je sve, zapravo, ilo, to se, zapravo, kuhalo, tko je vukao poteze i koji su bili ciljevi, a to se samo putalo kao balon, pumpalo radi propagande... Prave protagoniste ove neviene autodestrukcije, njihove poteze i motive nisu mogli razabrati jer nisu svladali jezik, nikad nisu analizirali lokalne izvore i novine, i najvanije nisu teoretski ovladali fenomenom, budui da nisu htjeli prihvatiti mogunost kako se akcija na terenu, totalitet dogaanja, usmjerava iz lokalnih centara moi, subjektivnom voljom domaih igraa, od kojih su se oni ograivali prezirom... Lake je bilo rei: tu su
14

Ouverture 1991.

se, u regiji, oslobodile neke mrane, primordijalne sile koje su obuzele ovaj dobar, fin narod. On oboava ljudoderski totem janjeta nabodena na kolac; to je, naprosto, transgresija regresivne psihe, a ne posljedica smiljenih, konzekventnih poteza nenadmanih politikih taktiara, balkanskih gospodara rata. Tko e pomisliti da su dogaaje pobudili i manipulirali ovi patetini voe, malo vie nego prosjaki poglavice, dva nesimpatina bezveznjaka, besprizorna osrednja kriminalca, od kojih smo jednoga uhitili i strpali u bajbok, dok ga drugi ve eka na finalnoj destinaciji, re-peen na paklenskom rotilju? Umoran, malo ogoren, valjda zlovoljan, odjednom vie nisam bio spreman na izmotavanje, beskonano nagvadanje s dobronamjernim emisarima, padobrancima koji skoe padobranom u opasnu, romantinu misiju na pijesku Orijenta, a doskoe u blagovaonicu dosadnog provincijskog grand hotela... Otrovan zlovoljom, okomio sam se na ljude s kojima sam veerao u Palaceu, pa ih, uz ravnodunu hranu i promaena, preskupa hrvatska vina, zasuo neeljenim informacijama i neumjesnim rijeima gorka prijekora... Upravo je sjajno to vedska vlada namjerava uloiti novac u program psiholoke pomoi vukovarskom puanstvu, rekoh, i to to e uvjebani psihoterapeuti okupljati mjeovite mikroskupine Hrvata i Srba da im pomognu u prevladavanju osjeaja frustracije i mrnje, hvalevrijedna je, moda i ostvariva nakana, iako e tamonji ljudi imati potekoa da komuniciraju na engleskom, a bit e vjerojatno i zauzeti sadnjom cikle. No, moda e s vremenom u njima, uz primjenu tih psihotehnika, zaista
15

Dva pamfleta protiv Tumana

otupjeti mrnja, razgraditi se matrica zla, ali, zaboga, zar je to presudno! Gledajte, na razini industrijskih proizvoaa mrnje ve je dolo do rapromana, poznato mi je kako su srpski medijski tajkuni ve poeli posjeivati hrvatske, da razgovaraju o prekupu i regionalnoj koncentraciji medija, sve u skladu s intencijama meunarodne zajednice koja oekuje da lokalne manufakture lai naposljetku otkupe i pacificiraju velike multinacionalne korporacije. to se tie protagonista balkanskog sukoba, pomrli su ili lee u hakom kazamatu. Njihovi trabanti hrabro nastavljaju misiju, ali sasvim u drugom smjeru sad su to sve ampioni pomirenja... Ostali su pak gangsteri, svodnici, dileri i reketari, kriminalizirani lump, koji se regrutirao meu psima rata. Zloinaka kontraklasa, koja je u meuvremenu postala glavni socijalni oslonac vlasti na ovim prostorima... ini mi se da je vojni sukob uspjeno okonan kad su nakon godina petljanja europskih politiara ogrezlih u appeasement, politiku ugaanja dvojici monstruoznih diktatora, ameriki brodovi lansirali onu prvu salvu raketa to je razorila vojnu infrastrukturu karadievske paradrave kod Banje Luke i oko Sarajeva... Tim blagotvornim sredstvom brzo se dolo do mira, jer su pametne bombe bile inteligentnije od onih na koje su padale. Skrhana je vojna sila to se u balkanski rat bila najdalje upustila. A zatim, jedan od dvojice glavnih instigatora ispriao se, jer je imao zakazan neodgodiv sastanak u Samari, a drugoga, otuna i nateena, farmakoloki potaknuta, dovukli su na optueniku klupu. No, za razliku od amerikih serijala o sudovanju, haku televiziranu sapunicu publika globaliziranog ukusa u Europi, ak i u Hrvat16

Ouverture 1991.

skoj, pa i u Srbiji, nee nikako da gleda: Slobin je rejting naprosto bijedan. No, da je Tuman iv, Hrvati ga moda ne bi ni izruili. Mi se teko prilagoavamo europskim institucijama. Jedino podlost politiara kompenzira glupost naroda. Da nije neiskrenosti i oportunizma dravnih voa, ve bismo davno bili posve propali... Da, rekoh, naravno, postavlja se pitanje kako je dolo do rata, i hoe li ga opet pokrenuti ista, duboko ukorijenjena mrnja, koju e vai psiho-tehniari pokuati na terenu otkloniti suvremenim terapijskim tehnikama, sugestijom, frojdovskom analizom, te stimulacijom superega... Vidite, ja imam radikalnu tezu, pa tvrdim kako prvo treba ustanoviti tko je ratovao da bi se dokazalo da Srbi i Hrvati nisu, odnosno, sasvim precizno, nisu Srbija i Hrvatska, nego su bile saveznice. Hrvatska i srpska vojska nisu jedna protiv druge ispalile ni metka, dvije drave i njihovi voe Miloevi i Tuman, iznenadit ete se, stalno su bili u perfektnim odnosima i neprekidno odravali komunikaciju preko Hrvoja arinia, Vrhovnikova kamerlenga. On kako sam jednom primijetio u redakciji, kad je priopeno da aran po dvanaesti ili etrnaesti put ide u diplomatsku misiju u Beograd otkako je poeo rat, ee via Miloevia nego ja svoju enu! Sam Franjo imao je sa Slobom hotlajn, skaredni crveni telefon za kasnonono uorenje, i ta su dva opaka tipa izravnu komunikaciju odrala od prvoga do posljednjeg asa. Tek je demokratski karizmatik Stipe Mesi dao otkloniti zloslutnu napravu iz predsjednikih dvora. No, to to su oni bili u dodiru najmanje je bitno, puno je vanije u jednadbu s mnogo nepoznanica uvrstiti injenicu da je Hrvatska bila
17

Dva pamfleta protiv Tumana

glavni kanal opskrbe Zapadne Srbije naftom dok je sama Srbija bila pod sankcijama. Bosanskim i krajikim Srbima gotovo nita nije stizalo koridorom ivota, dugim, nesigurnim putem kroz Posavinu, preko Brkog i Bijeljine, cisternama iz Srbije gdje nafte takoer nije bilo. Za transfer robe kojom se opskrbljivao Karadi posluila je, pak, cazinska enklava, privatna paradrava Fikreta Abdia, koju su opkolili bihaki Bonjaci lojalni sarajevskoj vladi, sami pak opkoljeni srpskim teritorijima, koje su opet opkolili hrvatska fronta i meunarodne granice, gdje se primjenjuju sankcije, jedna i druga podjednako propusne barijere... Teko je to razumjeti i predoiti, to je sloeno poput Danteove arhitekture Pakla, ali taj sporedni prizor ratnog stradanja nije naao svog Alighierija, budui da su strani novinari izbjegavali dno infernalne jame; bosansko srce tame u Bihau. Onamo su ili samo najvei oajnici ganski plavci, koji su se u strahu raspitivali ima li u Korani krokodila, te ukrajinski piloti, najamnici bosanske vlade, koji su nou letjeli helikopterima iznad kronja drvea, kroz zastor SAM-ova, zaraujui svoju nadnicu za strah... Preko Rijeke i Zagreba, do Abdia i dalje Karadiu, vukao se neprekinut konvoj opskrbe, najvea vercerska operacija u europskoj povijesti. Berlinski zrani most sa esnaestotokaima u briuem letu, ezdeset na sat, ho, ho, ho i boca ruma!, krivudavom dravnom cestom na pravcu drevne terezijanske jadranske transverzale. U tom poslu napravljene su milijarde, pa je Kroacija sad puna bogatih hercegovakih eika, koji su, neznano gdje, u pustinji hrvatskoga Wastelanda, pronali svoja naftna vrela.
18

Ouverture 1991.

Zato je Hrvatska opskrbljivala naftom zakletog neprijatelja s kojim je moralo doi do rata koji je, navodno, zakonomjerno pobudila vjekovna mrnja to se sad uklanja psihijatrijskim terapijskim tehnikama pod okriljem dobrotvorstva zapadnjakih vlada? Kad se razmotri politika ekonomija te ilegalne trgovine, postaje jasna cijela slika, vidljivi su motivi stvarnih protagonista, te doseg njihova djelovanja... Tu politiku ekonomiju nitko ne razumije, jer je shema o bespotednom ratu Srba i Hrvata potpuno nadomjestila pravu priu. A ona bi se mogla ispriati kao pustolovni roman o teki Marlboro cigareta. teka crvenog stie, recimo, brodom u Rijeku. Ali, mogla je doi i iz hrvatske tvornice u Rovinju budui da ide u ilegalni izvoz, ne treba joj markica dravnog monopola, koja odnosi 92 posto od prodajne cijene. leper cigara stie, dakle, u Kladuu. Tamo su na vlasti pobornici Fikreta Abdia, najpopularnijeg bosanskog politiara do izbijanja rata, koji je s Alijom Izetbegoviem i kulturnim starim udbaem iz Zricha, Adilom Zulfikarpaiem, napravio trijumvirat za osvajanje vlasti u postjugoslavenskoj islamiziranoj Bosni, samo to su mirnu tranziciju na taj politiki ahiret onemoguili rat i Alija, koji je preuzeo svu vlast u Sarajevu, pa istisnuo svoja dva partnera. Fikret se tada odcijepio i u Cazinu, svojoj bazi, u kojoj je neko bio direktor poljoprivrednog kombinata, osnovao autonomnu enklavu, pa kolaborirao s Karadievim Srbima i pomalo ratovao s Aliji vjernom susjednom muslimanskom enklavom Biha, kojom gospodari general Duda19

Dva pamfleta protiv Tumana

kovi, neko klasi u vojnoj akademiji ratnoga poglavice bosanskih Srba, generala Ratka Mladia. Helem, kad ona teka doe u Cazin, Fikretovi je logistiari odnesu na divlju trnicu na srpskom teritoriju, koju kontroliraju pripadnici Crvenih beretki, paravojne skupine pod zapovjednitvom beogradskog MUP-a, koju e preuzeti Milorad Lukovi Legija, bivi legionar, budui kralj beogradskog podzemlja. Sad se teka vozi dalje mali srpski poduzetnik iz Banje Luke koji ju je na trnici skupo kupio iz druge ili tree ruke, vozi je dolinom Vrbasa sto i pedeset kilometara preko krajinskog teritorija do potpuno opkoljene travnike enklave. Travnik je tri godine u okruenju i opskrbljuje se jedino na trnici iznad grada, koju kontrolira srpska bosanska vojska, odnosno ratni poglavice i kriminalci koji rade za Karadia, pa prodaju municiju, drogu, hranu i cigare, bez kojih ne moe ni dana izdrati nijedan ehid. Da bi preivjela, enklava mora pribaviti novac. Ali, novac stie, iz inozemstva, od rodbine, te kao pomo koju muslimanske drave, nadasve Saudijska Arabija, alju Izetbegoviu i njegovoj vladi, a to je zapravo minder, divan na kojemu sjede slikoviti ljudi, koji e preuzeti, po vrlo konzervativnom izraunu, jedno dvije i pol milijarde dolara kea. Neto od toga zavri kod Bonjaka u Travniku, pa onda se preseli kod Srba i kod Hrvata, koji jedni druge dre za guu i u okruenju. To je politika ekonomija bosanskog rata on se nije vodio za teritorij, nego za suverenitet koji ukljuuje sta20

Ouverture 1991.

novnitvo, te paket-aranmane etnikog ienja i mirnog preseljenja, a sve skupa u funkciji naglog bogaenja kontrarevolucionarne avangarde to je nastala u bivim republikama, osamostaljenjem partijskog aparata ili preuzimanjem policijskog poslije pobjede na izborima. Znai, rat se nije vodio izmeu srpske i hrvatske vojske ak ni u prvoj epizodi velikoga stradanja, od drugoga svibnja 1991. kad su izginuli hrvatski policajci u Borovu Selu pokraj Osijeka do drugoga sijenja 1992. kad su, s dolaskom UNPROFOR-a, privremeno zakljuena neprijateljstva na hrvatskim frontovima. Ratovalo se, neuveno i tragino, u hrvatskom Staljingradu, u slavonskom blatu oko Vukovara. Tragino i slavno u povijesnom Dubrovniku, gdje svi tragini dogaaji poprime historijske dimenzije, ali na oba su mjesta zar ne? zaraene strane bile: JNA i, isprva, Zenge, Zbor narodne garde, koji je tek u septembru 1991. prerastao u Hrvatsku vojsku, emu je, do zadnjeg asa, sam Tuman pruao silan otpor, mislilo se, zbog jogunaste nevoljkosti da vlast podijeli makar i u asu nacionalne pogibelji, to je, naravno, neodriva predrasuda, jer tu postoji dublji, stvaran uzrok... Mogao je Tuman biti zlikovac, sujetna stara nitarija, ali nije bio blesav, i razumio se on u politiku matematiku veoma dobro, vrlo je vjeto doao na vlast i poslije se odrao u naizgled deperatnim okolnostima. Ne, tu su bile posrijedi druge igre... Ukratko, on je oekivao da e se srpskohrvatski sukob sukob izmeu hrvatske drave koja se odcijepila od Jugoslavije i hrvatskih srpskih Krajina koje su se odcijepile od Hrvatske razrijeiti sporadinim oruanim obraunima
21

Dva pamfleta protiv Tumana

paravojnih i andarmerijskih snaga, pa nee prerasti u pravi, frontovski rat, dok e se JNA morati povui jer e s raspadom drave izgubiti legitimitet. Zato su mu se dostatnom silom inile Zenge, Zbor narodne garde, formacija poput amerike Nacionalne garde, zapravo glorificirana specijalna policija Ministarstva unutranjih poslova, kojoj je na elo doao jedan bivi pukovnik KOS-a. Naravno, uz naoruanu stranaku miliciju HDZ-a, koja je imala patetine vojne potencijale i nitavnu sposobnost za frontovsko ratovanje, ali puno volje i snage za obraun na domaoj bojinici, svae po birtijama, napade na pitome domae Srbe i izbacivanje svih vojnih penzionera iz njihovih stanova... Doista, Tuman je vjerovao da mu nee biti potrebna prava vojska, kako je to detaljno opisao u svojim memoarima njegov prvi ministar rata, general zbora Martin pegelj, posuen iz postkomunistike Raanove Socijaldemokratske partije u Manolievu vladu osnovanu poslije prvih izbora u 1990. godini. Zato je Tuman, koji nije bio glupan, tako mislio? Bit e da se tako dogovorio ili je on tako shvatio narav dogovora koji je, s obzirom na to da je postignut s mualjivim, savreno neproninim politikim prevrtljivcem i Zeligom, Slobodanom Miloeviem, morao biti formuliran vlastitim Tumanovim rijeima, s idejama i formulacijama samoga toga starog samozaljubljenog logoreinog demagoga. On je, to valja priznati, imao tri iste da naposljetku same svu mudrost partijskih koterija, to su se ve osamdesetih nametnule kao mjerilo meurepublike realpolitike nacionalnih partijskih rukovodstava, u formulaciji koju sam prvi put uo jo 1971. godine: Sudbina
22

Ouverture 1991.

Jugoslavije ovisi o dogovoru Srbije i Hrvatske dok se drugi tome moraju povinovati. Druga kljuna floskula u politikoj formuli nagodbe preuzeta je sa suprotnog idejnog pola. To je memorandumovska genijalna ideja separacije dvaju izmijeanih nacionalnih korpusa radi konanog razrjeenja srpsko-hrvatskog kompleksa: humano preseljenje! Humano i ne ba humano, a ni preseljenje, nego izgon, sasvim nehuman, koji se svodi na to da ti zapalimo ili dignemo kuu, proglasimo te snajperistom i pritajenim kosovcem pa izbacimo iz stana, a u Bosni, gdje emo ii otro, naprosto doemo s tenkom pa ruknemo u mili dom pancirnu od 120 milimetara, da se sve razleti u pizdu materinu, s tobom, ili bez tebe dobro! ako si se ve sam humano preselio, pa ne moramo slati autobus i privlaiti panju europskih monitora, besposliara u bijelim kutama, koje narod zove sladoledari. To je to i to je kako, a gdje, naravno, dogovorili su se u Karaorevu! I zatim u Tikveu, pograninom lovnom gospodarstvu, Titovu jugoslavenskom Camp Davidu... No, budui da je nesumnjivo Franjo priao i priao, a Slobo sluao i sluao, isputajui one svoje srpske kolokvijalne zvuke, promuklo-nazalno dhna, dhna, i jhneste, jhneste, pa odsjeno, isprazno: to je tano i moe da bude, i sline izmotancije lukave seljake poze, oni su se sporazumjeli, ali samo u naelu, pronaavi zajedniku platformu, kao dva dobra partijska tehnokrata, zakljuivi kako nee moi jedan bez drugoga te, budui da imaju zajedniki interes, kojega se nikad ne treba odrei, bez obzira na trenutane okolnosti... Interes se svodi na to to jedan drugoga podupiru poto su stvorili regionalnu ravnoteu, koju ne
23

Dva pamfleta protiv Tumana

smije naruiti sporadinom intervencijom koja bi mogla izazvati pad jednoga i drugoga reima, totalni kolaps, nekontroliranu eskalaciju rata, humanitarnu katastrofu i sve ostale nepogode koje su kroz devedesete stalno bile u diplomatskom radaru. Ako su se dogovorili u naelu, ne znai da nee muljati i manevrirati, pa e od sporazuma ostati samo bitno temeljni dosluh o ratnim ciljevima. Kako e do njih doi to je druga stvar. Od trenutka kad su se prvi put sastali nasamo, za veliki tte--tte u Karaorevu, i finalni dogovor u Tikveu, kada su jedan drugome na kraju stisnuli ruku mene-tekel-ufarsin do prve epizode rata pogibije dvanaest hrvatskih policajaca u Borovu Selu prolo je samo petnaest dana. Skrivana usklaenost njihovih poteza vidljiva je nadasve poslije primirja od sijenja 1992. u velikoj bosanskoj vojni koju su utanaili njihovi najvaniji doglavnici i harambae, Manoli, Boban i Karadi u Grazu. Dosluh se odrao i u doba mlake saveznike humanitarno-mirovne intervencije u Sarajevu i ostalim zatienim enklavama Ujedinjenih naroda, gdje su, kao u velike kazane u koje bi Wehrmacht opkolio Ruse u zimskoj ofenzivi 1941., dovodili narod na klanje, jer je etniki balans zahtijevao smanjivanje apsolutnog broja muslimana, koji su raune pokvarili previsokim natalitetom... Stalno je vrijedio nepisani ugovor, taj ukupni okvir s dva glavna naela suglasnost veinskih dioniara Jugoslavije, te konano rjeenje u vidu humanog preseljenja, makar i na Vjena lovita... Hindusi i muslimani su se prilikom stjecanja nezavisnosti naprosto poklali, a esi i Slovaci naprosto
24

Ouverture 1991.

dogovorili, no na Balkanu sve je mogue, pa i jedno i drugo ujedno... U Tikveu su se Slobo i Tuman sporazumjeli da rasture Jugoslaviju, da Hrvati iz Bosne, a Srbi iz Hrvatske, idu svaki na svoju stranu kako bi se formirale dvije teritorijalno zaokruene i populacijski uvrene nacionalne jezgre. Tu je zamisao u balkansku kvagmiru lansirao genijalni intelekt Dobrice osia, kasno opismenjena uitelja, druga Gede, umstvenika koji je stajao iza Memoranduma, nacionalnog barda, oca srpske nepismenosti, kako ga je nazvala Latinka Perovi, srpskog Antimojsija, koji je Srbe iz stoljetne dijaspore odluio vratiti onamo gdje oni jedino ne ele otii jer ispravno slute kako e grdno popuiti, naime u Srbiju, i u jedino drugo mjesto na svijetu u koje im se ide jo manje nego u samu Srbiju, naime na Kosovo, u mistinu, virtualnu Staru Srbiju. Pravi sadizam Hrvati jo i vole Hrvatsku, zovu je odmila Lijepa naa (to je bezvezna kajkavska varijacija Gibonnijeve dalmatinske dirljivo-njene sintagme Lipa moja), ali Hrvati barem vole kupanje u hrvatskom moru, rado privezuju svoje u Sloveniji proizvedene, u Liberiji registrirane krstae u marine iznajmljene Maarima na hrvatskoj obali, pa k tome i svako svoje poduzee i ustanovu nazivaju Croatia-ovo, Croatiaono, Hrvatska tiskara, Hrvatska televizija, Hrvatski telekom... No, Srbima je Srbija opanarska, mrska provincija, uprija, Uroevac, Poarevac, Valjevo daleko im lepa kua, i samo bi neki nepopravljivi srbijanski dragovoljac, radikal, svoju tvrtku okrstio Srpsko-to-i-to, jer bi svima odmah zazvualo crkvenoslavenski, pravoslavno-amfilohijski, vuklo na tamjan i pojanje, ikonostase, Kajmaka25

Dva pamfleta protiv Tumana

lan-Makov kamen, gdje se na kraju povorke vue kralj na volovskim kolima... Idi bre, gde je tu biznis, moderne stvari, Srbija za koju smo spremni ginuti u Karlovcu, braniti je u Bosni, zastupati u Moskvi, izdilati na Cipru, pa neto pojebati u Ateni i popiti u Parizu, ali samo nemoj da je puno spominjemo, ili da joj se odajemo u njenim stvarnim destinacijama moravsko-mavanske zakutne pripizdine, koja je i u literaturi, ne sluajno, ostala neopjevana... Hrvatski pisci, sve od Matoevih baresovskih zanosnih oda zagorskom pejsau, iskazuju lokalpatriotsku ljubav za gnjili domai zaviaj, to se nigdje ne moe pronai u srpskoj literaturi. Andri je Hrvat, Ki Parianin, Tima idov, a svi su kozmopoliti. Osim u lirici, Srbi su preskoili romantizam, to je dobro za knjievnost, ali oajno za ivot u provinciji, gdje se, u palanakom ozraju sitnih varoica, nikad nije razvio graanski poredak, osim u Vojvodini Sremeva pokondirenog unterhaltovanja, pa je vitalna populacija emigrirala u Beograd, u Jugoslaviju, u inozemstvo. Umjesto da se modernizira, Srbija je pobjegla od sebe, koliko je mogla... Drug Geda odluio je da se stvar preokrene jednim supstancijalnim potezom Srbi, zurck u Srbiju i na Kosovo, u seljaku postojbinu, jer na Zapadu nemate to traiti, od Jugoslavije ne moete dobiti nita vie od federalnog pariteta, pa se, raspreni, razvejani ratovima, rastoena nacionalnog bia, morate tek probuditi iz vekovnog sna... Da, to je onaj isti tisuljetni san iz kojeg e Tuman buditi Hrvate, pozaspale u doba polumitskih kraljeva narodne dinastije, i to istim sredstvom memorandumske ideologije, koja je u Hrvatskoj imala samo jednog iskre26

Ouverture 1991.

nog poklonika akademika i doktora Franju Tumana, najmlaeg Titova generala i, bez ikakvih navodnika, nacionalistikog samodrca, ako ne po milosti bojoj, ono s fundamentalnom podrkom Katolike crkve, u prostranom okviru formulacija vlastorunog ustavnog koncepta usvojenog i oivotvorenog na Boi predsudbonosne 1990. godine. Meu svojim vlastitim sljedbenicima i u svom Politbirou Franjo je totalno apartan lik; doao je iz Beograda, s Vraara, iz jugoslavenskog dravnog vrha, pa poznaje mehaniku jugoslavenske unutranje politike, beogradsku ariju, kvadru iz Madere, tamonju inteligenciju i kremu koja se skuplja pred Londonom, pozna i razumije samoga Dobricu osia, druga Gedu, prati njegovu i memorandumsku, isakovievsku i crnevievsku nacionalistiku pamfletistiku... to prati on to guta! A okruen je, u uvenoj hadezeovskoj Baraci i poslije, u Banskim dvorima, ljudima koji od Beograda i svih tih bolesnih beogradskih ideja iz Madere samo zaziru, ne pomiljaju na diobu Bosne i samo gledaju kako da se rijee domaih Srba, prvo iz policije i vlasti gdje su se, u neproporcionalnim kvotama, ugnijezdili poslije Sedamdeset i prve. Hadezeovski gremij iz budnikih vremena prije pada Berlinskog zida njegovu paleozojsku faunu sainjavaju bivi upravitelji zatvora, vjeni udbai, pijani provincijski fikali, nadripjesnici i hercegovaka klate, razne full-time propalice i, uope, drutveni talog s dna kace, a politikom analitikom, koja se u to doba upranjavala u dimu zagrebake Gradske kavane, gdje se meu srodnim duama, solidno umirovljenim luzerima, mogla proitati
27

Dva pamfleta protiv Tumana

i komentirati Borba ili Politika, bavili su se bezveznjaci, treerazredne figure, koje je i policija nerado zvala na informativne razgovore. Od svih njih samo je Franjo znao to treba i s kime, kako drava funkcionira: u jugokomunistiku komitetsko-udbaku arkanu on je bio doista upuen. Pa kad mu je Stipe Mesi rekao kako se promjene granica ne mogu provesti bez rata, dobacio mu je: Ti, Stipe, ne zna kako idu politike silnice... U tu magnetnu teoriju Franjo je bio duboko involviran. No, silnice i politiki dealovi su jedno, a stvarnost na terenu, gdje e poeti rat, drugo. Tuman je u Tikveu lijepo objasnio Miloeviu kako valja adaptirati memorandumski know-how druga Gede i prilagoditi ga novim politikim prilikama. Srbi iz Krajine, dakle, neka idu iz Lijepe nae lijepo u piku materinu, a Hrvati poslije neka sele iz Bosne u te krajeve da se uspostavi Velika Hrvatska. No, nije on za fantazmagorine granice iz pavelievskih snovienja, na Drini, to, uostalom, zagovara konkurencija, desnoekstremistika Hrvatska stranka prava, HSP, i to pokuavaju provesti njene crnokouljake formacije najglupljih rodoljuba, HOS, nego za dogledne banovinske granice po sporazumu Cvetkovi-Maek iz 1938. godine, na koji se treba ugledati, iako potpisnicima ba i nije donio besmrtnu slavu... Tamo pak, na drugoj strani, neka se vaspostavlja Velika Srbija, ali opet u praktinim, suvislim granicama, obuhvatom bosanskih teritorija napuenih relativnom veinom srpskog ivlja, a ne na liniji ViroviticaKarlobag, na limesu Prevelike Srbije iz etnikih fantazija i, uostalom, geostratekom cilju Vukove rojalistiko-pravoslavne retrogradistike Obnove, koja je
28

Ouverture 1991.

digla na noge ulini nacionalizam pa prijeti da Miloevia svrgne beogradskim neredima, koji su kulminirali tjedan dana prije finalnog dogovora u Tikveu i naveli Slobu da doe na taj sastanak s Tumanom, dok oajniki trai emu kojom e se izvui iz gubitnike situacije na srpskoj politikoj sceni. Izmeu ta dva zamiljena fokusa polarizacije, hrvatskog i srpskog, iz steajne mase prethodne Jugoslavije formirat e se zemljica Bosna ili Humanitarna drava Sarajevo, u granicama koje e naknadno utvrditi ekspertne komisije. orava posla prekrajanja starog koporana, koji su solidno nainili ilas i jo nekolicina slinih abadija, rado e se prihvatiti renomirani hrvatski i srpski intelektualci, akademkinja Smilja Avramov, jugoslavenski i hrvatski akademik Duko Bilandi, profesor Zvonko Leroti i Josip entija, inokosni hrvatski inteligent ope prakse, koji se jednom dopisivao s Krleom. No, kako e ivu tvar ljudskih egzistencija u bosanskim gradiima i opinama najjugoslavenskije federalne drave raskovati bez visoke temperature ratnog plamena? Ono to su papirnato zacrtali ti drveni eksperti, na temelju povijesne mudrosti Dragie Cvetkovia i Vladka Maeka, tek moraju na terenu izvesti tehniari poput inenjera Merepa, Mladena Tute Naletilia i eljka Ranatovia Arkana, s njihovim kanjenikim bojnama i dobrovoljakim gardama, ali to nee biti neizvedivo postoji li vrsto polazite usmenog dogovora, potkrijepljena nerazumljivim Slobinim mumljanjem, postignuta prilikom samotne etnje puteljkom u sjeni tikvekih hrastova, koju je zabiljeila jedino izdajniki brbljava kamera paunskog
29

Dva pamfleta protiv Tumana

nafutranog debelog dvorskog podvornika Hrvoja arinia, kao nijemi dokumentarni film, kojemu je, uz rjeite geste, samo potrebno dodati nekoliko titlova: Pa dobro, Franjo, ali to e na to rei svet? Sudbinu Jugoslavije odredit e dogovor Hrvatske i Srbije! A to e rei zapadni politiari? Njih emo potkupiti. A Srbi? Pa rekli smo, brate humano preseljenje! Sad, moda je Miloevi to i izrijekom potvrdio, kao to je to ranije, u razgovoru s Mesiem, potvrdio Jovi, koji je i poslao poziv za ovo dogovaranje u Slavoniji, ali ga je Slobo, naravski, bio otkaio, kao i Tuman svoga posrednika Stipu, koji ne zna kako idu silnice. Jovi je rekao Mesiu: Srbi u Hrvatskoj hrvatski su graani i, to se nas tie, moete i na kolac da ih nabijete! Slobo dodue nije toliko elokventan, pa je moda samo neto progunao, ali ako i nije potvrdio, pristao je i poslije se vrsto drao dogovora. Nijedna vojna jedinica iz Srbije, kad je on preuzeo upravljanje vojskom, nije nikad upuena na hrvatsko ratite da pomogne Krajini, koja je pala u Beogradu, kako to tvrdi kninski eneraltabni memoarist opisujui nedostatnu vojnu asistenciju srpskoj Krajini u vrlo pouzdanom izvjeu objavljenom u knjizi pod takvim naslovom. Sloba se zaista vrsto drao duha dogovora, pa nikad nije dopustio da se Karadieva Republika Srpska, ta smijena tvorevina imenovana dosjetkom u Crnevievu feljtonu u truc hrvatskoj Republici Hrvat30

Ouverture 1991.

skoj, ujedini s Babievom i Martievom Republikom Srpskom Krajinom, jer bi to stvorilo politiki fait accompli i zatim casus belli za Srbiju preruenu u potonju Jugoslaviju, kad hrvatski olujnici skre srpsku naoruanu kulturnu autonomiju. Sloba je politiki likvidirao Srbe koji su se u Hrvatskoj s Hrvatima, njima i usprkos, moda htjeli neto dogovoriti, poput Steve Opaia, a zatim i Jovana Rakovia njega je moda i fiziki dokusurio kako bi instalirao bespogovorno poslunog mladog, blesavog zubara i glupog brkatog milicionera koji sad, zaboravljeni, trunu u hakom kazamatu, gdje sjede s ostalim najglupljim papcima kojima su preputeni najgori poslovi. No, injenica to je Sloba tu najzapadniju srpsku paradravu stavio pod svoju kontrolu nije znaila da ju je mislio obraniti onamo je slao neto oficira koji su izvravali zapovijedi visokih policijskih dunosnika njegova reima, kad je, recimo, gotovo bez borbe trebalo napustiti prekosavsku, zapadnoslavonsku redutu, koja je u sekundi pala u operaciji Bljesak, ili kad je strateki besmislenim juriem na Biha trebalo istroiti mobilnu rezervu, da se lake opravda ope povlaenje im pone operacija Oluja... U Krajinu, propustio je za pet godina dvije i pol tisue dobrovoljaca iz Srbije, detairao Kapetana Dragana i, jedino kad zagusti, slao povremeno Arkana i arkanovce. Za Slobu je nepisani, moda i neizreeni, dogovor iz Tikvea znaio da nee slati vojsku, ali to da e vojska dii mjesnu Teritorijalnu obranu i ostaviti oruje za njene jedinice, bilo je neizbjeno i ve se ostvarilo kad je on potpuno ovladao JNA nakon armijskog debakla kod Vukovara. Franjo je, meutim, pogreno mislio da e Srbi
31

Dva pamfleta protiv Tumana

naprosto krenuti u egzodus im njegovi rasovi Gojko uak i Vice Vukojevi kod Osijeka ispale zolju na srpske seoske krovove, a saborski fifiri arko Domljan, samoljubivi lightweight iz zadnje hadezeovske klupe, odri jedan belikozni jastrebovski govor u Slavoniji... Kao blefer, lani general koji je po institutima prepisivao neke povjesniarske referate, Franjo se moda razumio u silnice, ali nipoto u rat, vojsku i subverzivne operacije, pa je tek trebalo dii ratni stroj, to e za est mjeseci iz defanzive prijei u napad i uspostaviti balans, koji e etiri godine, dok se komada Bosna, vojno osiguravati UNPROFOR i politiki zakriljivati europski faktori, prema kojima se ilo s novcem, s klijentelistikom politikom, propagandno, svakojako. Oni su, zapravo, brzo prihvatili i Tumana i Miloevia, ne dodue kao pozitivne junake, ali kao realistiku soluciju za praktino nerjeivo balkansko pitanje ije rjeenje, uostalom kako se Bismarcka silno citiralo, ne vrijedi kostiju jednog jedinog pomeranijskog grenadira. Uostalom, Tumanov moderni nacionalizam, odnosno Miloeviev pravoslavni autizam istonjake despocije, idejno su prihvatljivi u europskim konzervativnim krugovima, meu realpolitiarima i europskim administratorima koji dolaze iz omanjih zemalja eurozone, kojima je cijeli taj balkanski kompleks neproziran kao galaktike intrige iz Zvjezdanih ratova. Uoi zajednikog nastupa u kolektivnom cirkusu osmorice federalnih predsjednika, koji su na krilima flote biznis-mlanjaka gostovali u svim jugoslavenskim festivalskim i velesajamskim centrima kritinih dana ljeta 1991. godine, Tuman i Miloevi bilu su se, dakle, nali zaseb32

Ouverture 1991.

no, povjerljivo, zavjereniki, prvo u Karaorevu, a onda u Tikveu, gdje su, oito je iz foto-stripa u arinievim uobraenim diplomatskim memoarima, sve dogovorili, te dogovor potkrijepili povijesnim rukovanjem, koje izgleda kao prizor iz najgorih mora. Na posljednjoj slici fotodokumenta, naime, zaleen je osmijeh dvaju balkanskih zlikovaca, koji govori vie od rijei to su moda bile izgovorene, ili su pak supstituirane gestom i dosluhom. Franjo, jo sa starim, starim penzionerskim oalama, otrigan na sijedu kokoticu poput samoga druga Gede, ali vie onako trkljav, uvijek nedorastao, nalik na zagorskoga pjetlia minijaturne vrste, Jureka, uz kojega ide Katica, Francek, koji ima enku, Ankicu, normalne, leghornske veliine. I Sloba, nateen suicidalni alkoholik, surov i bangav, pogrbljen i demekast, otromboljena partijsko-direktorska mrljanga s nemoguom frizurom u obliku Peloponeskog poluotoka... Njihov dogovor nisu omoguile filozofske, psiholoke ili karijerne podudarnosti, nego je Slobi gorjelo pod guzicom, a obojica su se nali u neizdrivu poloaju, u kojem su pomo mogli oekivati samo jedan od drugoga... Kako su se nali u toj kai? Travanj je 1991., godine raspleta. Beograd gori, ulice odjekuju od krikova pomamljena naroda, tutnje tenkovi jer je, na Vukovo permanentno zborovanje, JNA digla svoj garnizon i izvela djelomini pu ne toliko u prilog Slobe, kao manjeg od dva zla, izmeu kojih su morali birati, koliko kao energian, ali dvosmislen istup protiv njegovih protivnika... Nacionalistika halabuka i sveopa mobilizacija uline, klerikalne i graanske opozicije nisu u Srbiji
33

Dva pamfleta protiv Tumana

doveli do promjene poretka, kao u Hrvatskoj, gdje je na demokratskim izborima pobijedila hadezeovska, vendejska, kontrarevolucionarna opcija. U Beogradu, na vlasti je ostao partijsko-birokratsko-centralistiki sloj, s komunistiko-nacionalistikom, ideoloki suludo kombiniranom, ali praktino-politiki vrlo uvjerljivom koncepcijom, koja se moe opisati jednom rijeju: kontinuitet. Prihvatljiv za vojsku, koja je kao savezna institucija izgraena na uruenom, ali vrsto postiranom principu ravnopravnosti iliti bratstva-jedinstva; prihvatljiva za socijalistiku srednju klasu, koja ivi od savezne administracije, prihvatljivija za mlae, umjerenije, za Beograane dok provincija, sama Srbija, opanarska, pravoslavna, neutaena, orgija na ulicama glavnog grada s kokardama, crnim zastavama, ubarama, bradama, tamjanom, ikonostasima, Amfilohijima... Balvanska revolucija pobudila ih je na te nove autobusne seobe da iz srpske unutranjosti eksportiraju svoj nepatvoren oaj, osjeaj kako su izdani, izgubljeni u vremenu, prostoru i u povijesti, pa kao zalutali sablasni brod lutajueg Nizozemca, u busovima s likom iz novina izrezanog voe, lutaju maglenim provincijalnim drumovima, slijedei tu novu, ofsetnu ikonu na put u novi nepovrat i nedoiju. No, Miloevi je dobio izbore i masovnu potporu jo na Gazimestanu, gdje je pred milion Srba stigao helikopterom, okruen tjelohraniteljima. Taj simbolini govor moi svjetina je spontano pojmila; uinio im se jaom medicinom od Vukovih zaklinjanja s tri prsta, njegova prkosnog vijorenja uzdignutom bradom kao u Ejzentejnovu filmu o Ivanu Groznome, uz back-up vokal Amfilohijeva liturgijskog zapomaganja... Tada je na Koso34

Ouverture 1991.

vu i opet u Beogradu ispuila prava, autentina, Srbija, a Sloba se provukao pod krinkom moderniteta. Proao je kao moderni tehnokrat, bankar i partijski birokrat kojega podrava protofeministkinja, komunistika zelotkinja s Univerze, koja je oko sebe okupila bulumentu zadriglih teoretiara-batinaa. Puistika skupina Miloevievih bila je komponirana kao angajska Banda etvero, koju je na isti nain formirala Maova gospoa od mlaih partijskih karijerista iz kulturtregerskih ustanova, plus efovi tajne policije, plus urednici kljunih medija. Sloba je doao na vlast bez ikakva pokria izvan aparata, zauzdavi jedino policiju, prvo republiku, a onda, u specijalnoj operaciji, puistikim upadom, i saveznu centralu. Prigrabio je televiziju, koju e, kad su poele velike, neprekidne Vukove demonstracije u Beogradu, morati prepustiti i povui svog ovjeka s pozicije direktora, to je upravo bio jasan znak poetka njegova kraja, ako brzo neto ne izmisli... Ali to? Prilikom dolaska na vlast on nije implementirao nikakav ideoloki operacioni program; Sloba je dobar ako nekome treba s perfektnim tajmingom vjeto uvaliti, napakirati, spetljati ga i smandrljati. Nisu to neke velike, povijesne kombinacije, nego vie efemerne komitetske podvale, ili teko uvaljivanje preko novina, treba li nekoga kupiti ili namjestiti saekuu, sve runi rad i fini vez u petit pointu, po kojem prosto lete i Mirini prasei prstii... Sloba nema plan za odranje srpskih pozicija u Jugoslaviji koja se naoigled raspadala, a to to je preko SDB-a naoruao Knin i Krajinu, te poslao u Hrvatsku Arkana i Hadia, ulica nije razumjela, niti je to mogao objaviti u
35

Dva pamfleta protiv Tumana

novinama... Nacionalizam, da, Sloba mu se okree i posuuje mu svoju runu, nateenu facu, ali, kakav on ima plan, to moe uiniti da istinski ugrabi vlast u Beogradu? Proraunski novac i vanjskopolitiki kiobran dri Ante Markovi, a mrtvu strau vojnom silom unitaristiki, prokomunistiki vojni vrh, koji e optirati na moskovski pu, pa e, pokuavajui neku svoju varijantu, general Kadijevi odletjeti avionom k maralu Jazovu, da nameste asovnike, dogovore sinhronizaciju u zajednikom pothvatu povratka na staro. Vojskom Miloevi ne moe ovladati dok ima manjinu u Predsjednitvu SFRJ i kao svoj jedini siguran oslonac, blentavog Jovia, koji se, dodue, poneto razumije u silnice, ali je inae intelektualni patuljak, zadrti birokrat, partijska utva iz biveg sistema. A osim toga osim toga vojska stalno igra dvostruku igru, pa poziva, recimo, Ivana Stambolia na sastanak sa sedmoricom najviih asnika Generaltaba, koji mu, u najstrooj konspiraciji, na banjikom visu, nude da preuzme politiku vlast u Srbiji, nakon to KOS uhapsi Miloevia. Stamboli nije ni sekunde oklijevao. Odmah je odbio rekavi kako nemaju anse. Sloba dri tajnu policiju, Udbu, beogradsku i srpsku, dok je savezna brigada vie jedna birokratska fikcija. Generaltab ima, dodue, sredstva brahijalne sile, tenkove s posadama sastavljenim od regruta, i vojnu mo, ali se ona naoigled osipa kako se raspadaju drava i novaki kontingent, te Slovenija, ubrzo ni Hrvatska, nee vie slati remce na odsluenje vojnog roka, pa se generalima uri da pokrenu stvar u nekom presudnom smjeru, prije oekivanog sloma. Vojno-politika analiza koju je Kadijevi
36

Ouverture 1991.

dao u zagrebakom tjedniku Danas, u formi intervjua koji se nikad nije dogodio pitanja i odgovore donio je oficir u Zagreb i predao armijskoj vedeti Miroslavu Lazanskome s kojim se poslije Kadijevi samo fotografirao, u maksi-injelu, to se kutuzovski vukao po zemlji, dok je Lazo uza nj pocupkivao nabadajui nogicama onako malo u sredinu ta analiza, prilino je tono rekognosticirala to se u Jugoslaviji, zapravo, dogaa. Vojni marksisti iz politike uprave predvoeni generalom Markom Negovanoviem, jednim dosta zatupljenim tipom koji me kao vojnika na odsluenju vojnog roka prsio u skopskim vojnim novinama, nisu bili geniji poput Henrija Lefebvrea, ali su realno znali zbrojiti dva i dva, a jedino u njihovim analizama smjelo se tada jasno napisati da je Jugoslavija u komi, da se ljudi bune jer nema struje ni deterdenta, da je nacionalizam sila starostavna i da se intelektualci samo skupljaju po birtijama pa psuju samoupravljanje kao najgori izum poslije baterijskog vibratora. Oni su sve tono analizirali, no bili su beznadni kad bi uslijedilo propisivanje pravnog lijeka: naime, povratak na staro, jaanje budnosti i bojne gotovosti, oruana obrana socijalizma, ukratko, natrag u komunizam, sto na sat, i ne zaustavljaj se do istog staljinizma iz, otprilike, 1946. a ako treba, vremenski stroj moemo narihtati i na ranija dobra godita ratnog komunizma, gdje nas eka autentini lenjinistiki raj na zemlji hosana! No pasarn! Bandiera rossa triomfera! Dakle, Kadijevi je poruivao preko Danasa: mi ne ustupamo, ni koraka! Ako netko pokua promijeniti pravni poredak, cap, mi emo ga roknuti, jer jasno vidimo, poljulja li se federalna osnova, prvo e pasti
37

Dva pamfleta protiv Tumana

vrh piramide, federalne institucije, to znai vojska, najjaa i najskuplja, koja svima podjednako smeta. No, nisu podjednako opasni svi koji ele dravu rasturiti prvi i najgori, tu je sam Sloba, ali njega i ne spominjemo, ni sluajno, jer je previe jak, zagospodario je ovdje u Beogradu pa bez obzira na tenkove Prve gardijske, njene tri motomehanizirane brigade, etiri artiljerijska i jedan opkoparski puk, i mi ga se prilino bojimo, i sve to protiv njega kaemo bit e samo implicitno, kao kritika nacionalizma, navlastito hrvatskih nacionalista. Oni su i gori po zloestoi, ali manje opasni, jer imaju veliku slabost to su istodobno i protiv nas i protiv Slobe, a to je hoe-nee savez s kojim moraju raunati ako se zbilja pomame pa raspiu nacionalni referendum o ostvarenju dravne samostalnosti. Na savez, neprincipijelna koalicija sa Slobom, obuhvaa, uostalom, i dobro naoruane Srbe u srpskoj Krajini u Hrvatskoj, koji su ondje izvrili pu preuzevi vlast u opinama gdje imaju samo pravu ili relativnu veinu, pa sve puteve zaprijeili balvanima i samo ekaju signalnu raketu za opi krkljanac za njih, bit e to izvanredna prilika da izvojuju mnoge manje pobjede u Ratu za bijelu tehniku, koji e na terenu uskoro neizbjeno buknuti. Dakle, Hrvati su strateki u slabijem poloaju, pa se, po svim pravilima vojne taktike, na njih moemo najlake nasrnuti, pa ih prvo osuti plotunima verbalne artiljerije kadijevievsko-negovanovievske ofenzivne retorike... Moemo slobodno napadati i Slovence, jer oni, onako periferno rasporeeni, na sunanim obroncima Alpa, ne igraju puno u ovim globalnim sueljavanjima unutar Jugoslavije, gde sve ovisi o dogovoru Srba i Hrvata, a svi drugi, zna se, morae da se povinuju...
38