Ono to nazivamo znanost pribliava se sve vie uenju istonjake filozofije i religije da stvarnost kao takva ne postoji

KVANTNA PSIHOLOGIJA
"Schrodingerova maka" je stavljena u kavez. U kavezu je naprava koja moe ispustiti plin i odmah ubiti maku. Kutija je zapeaena i eksperiment poinje. Trenutak kasnije, maka je moda mrtva, a moda nije. Pitanje je, bez da pogledamo...

U ovjekovom neprekidnom traganju za razumjevanjem svjeta koji opaa izvan sebe, kao i unutarnjeg svijeta doivljavanja, stalno se ide naprijed. Stvaraju se nove teorije, mijenjaju ili naputaju stara shvaanja. U tom razvoju dolazi do pribliavanja i preklapanja razliitih podruja, pa i takvih naizgled oprenih svjetonazora kao to su fizika i istonjaki misticizam. Ono to nazivamo znanost pribliava se sve vie shvaanju koje ve tisuama godina ui istonjake filozofije i religije - stvarnost kao takva ne postoji. Ne postoje ope vaei prirodni i fizikalni zakoni. Mi sami, kao ljudi nosimo u sebi neograniene potencijale i mogunosti, kakve i ne slutimo. Svako nastojanje da tu beskonanu, kreativnu ekspanziju uklopimo u statinu teoriju, proizalu iz racionalnog, kauzalnog miljenja, je besmisleno. To istovremeno ne dovodi u pitanje vrijednosti svih teorija znanosti i ostalih podruja ljudskog djelovanja - svaka od njih, shvaena kao dio, dinamikog slijeda, ima svoju validnost u okviru koncepta kojim je definirana. Max Planck, otac kvantne mehanike, napisao je : "Znanost...znai neumorno nastojanje i kontinuiran, progresivni razvoj prema cilju koji poetska intuicija moe shvatiti, ali intelekt nikada ne moe u potpunosti pojmiti. Na podruju psihologije, kvantni pogled na svijet, ili nova paradigma, ui nas da sami stvaramo i rastvaramo svoju realnost. Istina o svakome od nas je da se na ivot iri u sve veim poljima doivljavanja. Neograniena je energija, informacija i inteligencija koncentrirana u egzistenciji jedne osobe. U fizikoj formi, ta beskonana kreativnost utjelovljena je u stanicama. U svom latentnom obliku izraena je u tiini uma, praznini koja je u stvari punoa neizreenih moguih znaenja, moguih istina, moguih kreacija. to je zajedniko fizici i prosvjetljenju? Naizgled pripadaju odvojenim podrujima. Fizika pripada izvanjskom svijetu fizikih fenomena, dok prosvjetljenje unutarnjem svijetu percepcije. No kada pogledamo izbliza, one i nisu tako daleko jedna od druge kako se na prvi pogled ini. Samo putem percepcije moemo opaati fizike fenomene. Prosvjetljenje sadri odvajanje od koncepata (velova neznanja) kako bi direktno doivjeli neizrecivu prirodu realnosti. U noveli Hermana Hessea "Siddharta"; Siddharta u potrazi za prosvjetljenjem dolazi do Svete Rijeke, gdje uje apat unutarnjeg glasa "Voli ovu rijeku, ui od nje, ostani uz nju." I tako Siddharta ostaje uz rijeku. Na kraju knjige, njegov stari prijateljl Vasudeva razgovara sa njim : " Rijeka je svugdje istovremeno, na izvoru i 1

na vodopadu, u viru, u oceanu u zemlji planine..." ivot je poput te rijeke... sve je prisutno u isto vrijeme - Siddharta djeak, Siddharta zreo ovjek, Siddharta starac, razdvojeni samo sjenama a ne realnou." Svi spiritualni pravci istiu da vrijeme i prostor, onakve kakvim ih mi doivljavamo zapravo ne postoje. Oni su nama potrebni radi naeg funkcionisanja, te smo ih stoga i stvorili. Jedan od najveih fiziara svih vremena Albert Eisteinne govori o vremenu i prostoru kao zasebnim dimenzijama, ve uvodi pojam prostor-vrijeme. Kontinuum prostor-vrijeme po njemu moemo zamisliti kao breuljkasti piedio u prirodi. Breuljci su uvjetovani materijom. U predjelima gdje nema materije znaajne veliine kontinuum vrijeme-prostor izgleda kao ravnina. Nediferencirana realnost je ova ista realnost koje smo dio i sada, te emo uvjek biti njen dio, samo to je sad gledamo drukije nego je gledamo kao prosvetljeno bie. Prema istonjakim shvaanjima svijet materije je relativan svijet i svijet iluzija. Iluzija ne u smislu da ne postoji, ve da ga ne vidimo onakvim kakav jeste. Prema filozofiji prosvjetljenja sve je simbol. Realnost simbola je realnost iluzija, no to je realnost u kojoj ivimo. Fiziki svijet kakvim ga doivljavaju ljudi koji nisu prosvijetljeni sastoji se od mnogo odvojenih dijelova. No mistici diljem svijeta ue nas da su svi ti odvojeni dijelovi svemira zapravo jedno - manifestacija iste cjeline. Trenutak prosvjetljenja (samadhi, satori, kozmika svijest...) jest trenutak doivljaja tog jedinstva. I prosvjetljenje i kvantna fizika zahtijevaju mijenjanje uobiajenih koncepata, naputanje uobiajenih misaonih procesa i prebacivanje na ono ta je ispod toga. Prosvjetljenje je stanje, i kao sva stanja ono je neopisivo. esta je zabluda poistovjeivanje opisa stanja sa samim stanjem. Npr. pokuajmo opisati sreu. Nemogue je. Moemo govoriti o njoj, opisivati percepcije i akcije koje obino idu uz stanje sree, no samu sreu ne moemo opisati. Srea i opis sree su dvije razliite stvari. Srea je stanje, to znai da postoji u podruju direktnog iskustva. Rije "srea" je simbol ili etiketa koju stavljamo na to neopisivo stanje. Simbol i doivljaj ne slijede iste zakonitosti. To iskuslvo, da simboli i doivljaji ne slijede ista pravila u fizici se naziva kvantna logika. Mogunost da su odvojeni dijelovi realnosti (npr. vi - ja - traktor...) moda povezani na nane koje nae zajedniko iskustvo i klasini zakoni fizike odbijaju, pronalazi svoj put u znanost pod nazivom Bellov teorem.

KVANTNA MEHANIKA

J.S. Bell, fiziar Europske Organizacije Nuklearnih Istraivanja (CERN) u vicarskoj 1964. godine objavljuje matematiku konstrukciju, koji je kao takav nerazumljiv za nematematiare, no njegove bi implikacije mogle imati dalekoseni uticaj na sadanji svjetonazor. Neki ga fiziari smatraju moda najvanijim pojedinanim radom fizike u istoriji. Bellov teorem govori nam da su svi odvojeni dijelovi i djelii svemira na dubokoj i fundamentalnoj razini povezani na intiman i neposredan nain, kako su to ranije tvrdili samo mistici. Ukratko, Bellov teorem i doivljaj jedinstva koji daje prosvjetljenje vrlo su kompatibilni. Kvantna teorija prodrla je na scenu poetkom ovog stoljea Kvantna teorija kae da priroda dolazi u esticama i prouavanje tih fenomena zovese kvantna mehanika. Kvantni

pristup posljednjeg se desetljea proirio i na podruje drugih znanosti, pa i psihologije, tako da se sve vie prouava i koristi tzv. kvantna psihologija. Kvantna mehanika nije zamjena za Newtonovu fiziku, ve ju ukljuuje. Prouavanje elementarnih estica dovelo je do otkria koje je okiralo fiziare - Newtonova fizika ne djeluje u podruju vrlo malin veliina. Eksperimenti kvantne mehanike ponovljeno su davali rezultate koje New-tonovska fizika nije mogla niti predvidjeti, niti objasniti, dok je i dalje vrlo dobro objanjavala makroskopske fenomene. Newtonovi zakoni baziraju se na opaanju svakodnevnog svijeta. Oni predviaju zbivanja. To su zbivanja koja se odnose na svakodnevne stvari kakve su bicikli i lopte. Kvantna mehanika bazira se na eksperimentima u subatomskom podruju. Ona predvia mogua zbivanja - ta mogua zbivanja odnose se na subatomske fenomene, koje ne moemo direktno opaati. Nitko nikada nije vidio, a kamoli dodirnuo atom. Prema tome, za te fenomene potrebno je drukije razumjevanje, koje nije tee od naeg razumjevanja svakodnevnih opaanja kojima se bavi Newtonova fizika, ali je drukije. David Filkenstein, direktor kole Fizike u Georgia Institutu Tehnlogije kae : "Oni koji nisu okirani kada se prvi put sretnu sa kvantnom teorijom nisu je razumjeli". Prema kvantnoj mehanici mi moemo predviati vjerojatnosti. Suoeni sa skupom moguih ishoda, moemo predviati vjerojatnost pojedinih ishoda, na koje neminovno i uvijek utjeemo i mi kao promatrai ili eksperimentatori. U psihologiji taj utjecaj promatraa na ishod eksperimenta moemo nai pod nazivom Rosenthal fenomen. Prema kvantnoj teoriji objektivnost ne postoji. Ne moemo eliminirati sebe iz slike. John Wheeler, poznati fiziar iz Princetona, pie: "Da li je svemir na neki udan nain stvoren sudjelovanjem onih koji sudjeluju?" Kvantni fiziari bave se i naizgled nevjerojatnim pitanjima kao to su "Da li je estica sa odreenom pozicijom postojala prije nego to smo se mi odluili zapoeti eksperiment da bi pokazali njenu poziciju?", "Da li su estice uope postojale prije nego to smo pomislili na njih i mjerili ih?"... to vodi ka" Da li smo mi sami kreirali estice sa kojima eksperimentiramo?". Naputa se klasini termin promatra i uvodi termin sudionik (participator), budui da samim inom promatranja aktivno utjeemo na ishod situacije. Mi smo dio prirode i ne moemo zaobii injenicu da se zapravo radi o prirodi koja prouava samu sebe. Fizika postaje dio psihologije, ili obrnuto. vicarski psiholog Car1 G. Jung je rekao : "Psiholoko pravilo kae da kada nutarnja situacija nije osvijetena, dogodi se izvana, kao sudbina. Tj. ako osoba ne osvijesti nutarnje kontradikcije, svijet e taj konflikt morati odigrati izvana. "Jungov prijatelj, dobitnik Nobelove nagrade, fiziar Wolfgang Pauli, rekao je to isto na sljedei nain : "Iz nutarnjeg centra psiha izgleda da se kree prema van, u smislu ekstraverzije, u fiziki svijet." Ako su oni u pravu, onda je fizika prouavanje strukture svjesnosti svjesnosti koja postoji i na nivou atoma. Osnovna ideja utjecaja promatraa na ishod neke situacije je slijedea : fenomen koji namjeravamo prouavati postoji kao niz mogunosti ili moguih ishoda. Npr. ako elimo prouiti reakciju nekog fotona na utjecaj izvana onda postoji itav niz potencijalnih, moguih reakcija (mogunosti) - moe ubrzati ili usporiti kretanje, skrenuti lijevo, desno... Onog trenutka kada mi izvrimo promatranje jedna od tih mogunusti se izdvoji i postane naa manifestna realnost, to je vezano uz nae namjere pri opaanju. Ortodoksna interpretacija kvantne mehanike kae da se jedna od svih mogunosti promatranog sistema aktualizira, dok ostale tog trenutka nestaju. Teorija Hugha Everetta,

John Wheelera i Neill Grahama tvrdi da se sve te mogunosti aktueliziraju, ali u razliitim svjetovima koji koegzistiraju sa naim. Prema klasinom stajalitu (Kopenhagenovska interpretacija kvantne fizike 1927) pojedine se mogunosti meusobno iskljuuju - npr. nije mogue da na raskru krenem istovremeno i lijevo i desno. Prema Everett-Wheeler- Graham teoriji u trenutku kada donosim odluku kojom stranom krenuti (stupam u kontakt sa latentnim mogunostima daljnjeg kretanja), svemir se dijeli u dva dijela - u jednom idem desno, u drugom idem lijevo. Postoje dva odvojena izdanja "mene", svaki od njih radi neto drugo i nije svjestan drugoga. Ta dva svijeta nastala iz prvotnoga zauvijek su odvojene grane realnosti. Slinu tvrdnju nailazimo i na drugim mjestima gdje se govori o paralelnim svjetovima koji ine hologramsku cjelinu naeg svemira. Tako Richard Bach u svojoj vizionarskoj knjizi Jedno opisuje putovanje razliitim vijugama moguih stvarnosti i susretima sa svojim "paralelnim ja" koji ive razliite ishode raznih votnih situacija, u "prolosti" i "budunosti". U Sethovim knjigama o prirodi ljudske psihe, koje je napisala Jane Roberts, Seth tvrdi da kadgod "ja" odlui slijediti odreeni put, druge verzije toga "ja" se odvoje i slijede puteve kojima nije krenuo u toj verziji realnosti. Seth govori o "moguim ja" koji slijede razliite puteve u odvojenim verzijama realnosti, a povezani su meusobno zajednikim "unutranjim ja". Drugi rijeima prema teoriji Everett-Wheeler-Graham, stalno se odvajaju beskrajne mogue realnosti. Ta teorija nazvana je "Interpretacija Mnogih Svjetova kvantne mehanike". Taj opis strukture odnosa izmeu razliitih grana fizike realnosti zvui kao kvantitativna verzija mistine vizije Jedinstva.

PARADOKS "SCHRODINGEROVA MAKA"

Dileme koje se tu javljaju prikazane su u paradoksu "Schrodingerova maka" koju je davno postavio poznati izumitelj Schrodingerove valne jednaine : Maka je stavljena u kavez. U kavezu je naprava koja moe ispustiti plin, koji odmah moe ubiti maku. Neki usputni dogaaj (npr. radioaktivno propadanje atoma) odreuje da li e se plin aktivirati ili ne. Kutija je zapeaena i eksperiment poinje. Trenutak kasnije, maka je moda mrtva a moda nije. Pitanje je, bez da pogledamo, ta se dogodilo u kutiji? -Prema klasinoj fizici, situacija je jednostavna - maka je mrtva ili nije mrtva. Trebamo samo otvoriti kutiju i vidjeti ta je. Prema kvantnoj teoriji situacija nije tako jednostavna. -Prema kvantnoj teoriji sudbina make nije odreena sve dok ne otvorimo kutiju i pogledamo. U tom e se momentu izdvojiti jedna od potencijalnih mogunosti i manifestirati kao realnost, to ovisi o tome koju interpretaciju izaberemo slijediti. -Prema Kopenhagenskoj interpretaciji kvantne mehanike, u asu kada pogledamo u kutiju jedna od mogunosti e se manifestirati kao realnost, dok e ostale nestati. -Prema teoriji Mnogih Svjetova onog trenutka kada se atom razdvoji (ili ne razdvoji, ovisno o kojoj grani realnosti govorimo), svijet se dijeli na dva dijela, svaki sa drukijim izdanjem make. Maka je i iva i mrtva. Onog momenta kada pogledamo u kutiju, naa se realnost dijeli u dva dijela - jedan povezan sa realnou u kojoj je maka iva, a jedan

povezan s granom realnosti u kojoj je maka mrtva. Ni jedna od tih realnosti nije svjesna postojanja one druge, Ukratko - klasiina fizika kae da je svijet takav kakav je. Kvantna teorija nam dozvoljava razmatranje mogunosti da moda i nije tako. Kvantnu teoriju je teko objasniti ne zato jer je komplicirana, ve stoga jer nemamo adekvatne rijei za objanjenje kvantnih fenomena.

JEZIK SIMBOLA

Svakodnevni jezik izrasta iz svakodnevnih iskustava i ne moe prerasti ta ogranienja. Neki tvrde da bismo nauili fiziku subatomskih fenomena, moramo nauiti matematiku. David Finkelstein tvrdi da nije tako. Matemtika kao i jezik, sastoji se od simbola. Problem je u tome to simboli ne slijede ista pravila kao iskustvo. Najvie to moemo dobiti pomou simbola je nepotpun opis. Razlika izmeu iskustva i simbola je razlika mitosa i logosa. Logos imitira, ali nikada ne moe zamjeniti iskustvo. Mitos ukazuje na iskustvo, ali nije zamjena za njega. On je suprotan intelektualizmu. Dobar primjer mitosa su ceremonijalni napjevi. Oni dodaju iskustvu vrijednost,originalnast, vitalnost ali ga ne nastoje zamjeniti. Finkelstein je to izrazio na slijedei nain : Ako elite zamisliti kvantnum kao tokicu - ve ste u zamci. Pokuavate koristiti klasinu logiku, no stvar i jeste u tome to ne postoji klasina reprezentacija kvantuma. Moramo se nauiti ivjeti sa tim iskustvom. Prema Finkelsteinu jezik mita koji aludira na iskustvo, ali ga ne pokuava zamjeniti, pravi je jezik fizike. To je stoga to jezik koji koristimo, u naem svakodnevnom doivljavanju, slijedi odreen set pravila (klasina logika). Iskustvo slijedi puno sloeniji set pravila (kvantna logika). Kvantna logika nije samo uzbudljivija od klasine, ve je i stvarnija. Ne bazira se na tome kako mislimo o stvarima, ve kako ih doivljavamo. Finkelstinova teorija je teorija procesa. Prema toj teoriji bazina jedinica svemira jc dogaaj, ili proces. Ti dogaaji povezuju se na odreen nain i tvore mree, koje se ponovo povezuju i tvore sve vee mree. Na viem stupnju organizacijske ljestvice su koherentne superpozicije razliitih mrea koje nisu jednostavna suma tih mrea, ve entiteti sami za sebe. Prema Finkelsteinovoj teoriji ne postoje zbivanja u vremenu i prostoru. Vrijeme, prostor, masa, energija, su sekundarne kvalitete koje su derivati bazinih zbivanja svemira. Vitalni aspekt stanja prosvjetljenja je doivljaj sveproimajueg jedinstva. "Ovo" i "ono" prestaju biti odvojeni entiteti. Sve su to razliite manifestacije iste stvari i nije pritom mogue odgovoriti na pitanje "manifestacije ega?", jer je to izvan rijei, izvan koncepata, izvan forme, ak izvan prostora i vremena. Sve je manifestacija onoga to jeste, a ispod toga lei iskustvo onoga to jeste. Istonjake filozofije kao to su hinduizam i budizam, rade upravo na razvijanju sistema miljenja koji ide uz takvo poimanje - sve se zasniva na doivljavanju iste, nediferencirane realnosti, koja je ono-to-jeste. Longchenpa, budistiki monah iz 14 st. napisao je : Budui da sve nijc do utvara Savreno u onome to jeste Nemajui veze sa dobrim ili loim

Prihvaanjem ili odbacivanje, ovjek se jednostavno moe pooeti smijati. U knjizi "Ples Wu Li uitelja" ("The Dancing Wu Li Masters") Gary Zukov pie : -Realnost je ono to smatramo istinitim. Ono to smatramo istinitim jest ono u to vjerujemo. Ono to vjerujemo temelji se na naim percepcijama. Ono to percipiramo ovisi o onome to traimo. Ono to traimo ovisi o onome to mislimo. Ono to mislimo ovisi o onome to percipiramo. Ono to percipiramo determinira ono to vjerujemo. Ono to vjerujemo je naa realnost." Centralni fokus toga je "ono to mislimo". I Krist, i Buddha, i Krishna naglaavaju otvoreni um prvim korakom u procesu prosvjetljenja. Kvantni pristup u psihologiji naglaava utjecaj naih uvjerenja na nae doivljavanje stvarnosti. Iz podruja nebrojenih mogunosti, mi emo manifestirati ono to je u skladu sa naim najdubljim uvjerenjima. Najvea zapreka psiholokog i duhovnog napretka i razvoja su stavovi i uvjerenja oblikovani i "zaleeni" u prolosti. Kvantna teorija nam ukazuje na sveproimajue, pulsirajue mijenjanje i uvijek postoji nesklad kada u sadanjem trenutku koristimo interpretacije iz prolosti, budui da je sadanji trenutak uvijek neto novo i drugaije; neto to nikada nije bilo i nikada vie nee biti. Iz mnotva beskonanih mogunosti mi emo dakle manifestovati ono u ta vjerujemo - ako vjerujemo u bolesti, one e biti dio naeg iskustva. Ako vjerujemo da sa starenjem opadaju nae sposobnosti, tako e i biti. Sijeda kosa, bore, znakovi propadanja stanica tijela su materijalizovane zablude, znakovi da su se u svijesti uvrstile krive predodbe. Navike su velika konica napretka. Kao dio sveproimajueg jedinstva, u vjenom plesu kreacije, stalno imamo izbor izmeu mnotva novih mogunosti, moemo se stalno obnavljati i razvijati svoje potencijale. To pak zahtjeva stalno odbacivanje "istroenih ljuski" i tenju naprijed, ka novom ivotu, novim mislima, koje onda manifestiraju odgovarajua iskustva. Oni koji se ele razvijati i napredovati moraju umrijeti svakog dana, kako bi se slijedeeg dana ponovo rodili, ne nazivajui novi dan imenom prethodnoga. Profesor G. F. Chew, predstojnik Odjela za fiziku na Sveuilitu u Berkleyu rekao je vezano uz kvantnu teoriju : " Naa sadanja borba (sa odreenim aspektima napredne fizike) moda je samo najava potpuno novog oblika ljudskog intelektualnog nastojanja, koje ne samo da e biti izvan fizike, ve se nee niti zvati ''znanstveno".