FILOZOFIJA UMA

Abstrakt: Filozofija uma je grana savremene analitike filozofije koja prouava prirodu uma, mentalnih dogaaja,
mentalnih funkcija, svijesti te njihov odnos s tijelom, osobito s mozgom.Dualizam i monizam dvije su glavne kole
misli koje pokuavaju rijeiti problem uma i tijela.Dualizam je stajalite koje tvrdi da su um i tijelo na neki
kategorijski nain odvojeni jedno od drugoga.Monizam je pozicija da um i tijelo nisu ontoloki razliite vrste
entiteta.
Kljune rijei:filozofija, um, filozofija uma, dualizam, monizam.
1. UVOD
2. Filozofija
je
prouavanje
naelnih,
apstraktnih i opih problema vezanih za bitak,
znanje, moral, um, jezik i ljudsku egzistenciju.
Filozofija se razlikuje od ostalih naina
rjeavanja tih pitanja sa svojim kritikim,
openito sistematskim pristupom i oslanjanjem
na razlonom argumentu. Rije filozofija je
porijeklom iz antike Grke:
(philosophia) to znai ljubav prema znanju.
Um je aspekt intelekta i svijesti doivljen kao
kombinacija misli, percepcije, pamenja,
emocija, volje i mate, ukljuujui i sve
nesvjesne kognitivne procese. Um manifestira
subjektivno kao tok svijesti.[1] Filozofija uma =
filozofsko propitivanje naravi mentalnih
fenomena i njihove veze s ponaanjem i
mozgom.Filozofijauma je grana savremene
analitike filozofije koja prouava prirodu uma,
mentalnih dogaaja, mentalnih funkcija, svijesti
te njihov odnos s tijelom, osobito s
mozgom.Ovaj problem se sastoji u pitanju kako
je realiziran na um odnosno naa mentalnost.
Takoer, znaajno je pitanje kako moemo
opisati i objasniti rad samog ljudskog uma.
Danas se pod pojmom um podrazumijeva
sveukupnost mentalnog odnosno psihikog
ivota. Takoer ga razumijevamo i kao uzronika
naeg ponaanja. Um moemo promatrati i kao
procesor obrade informacija. Sveukupnost
mentalnog ivota obuhvata osjete, percepciju,
emocije, vjerovanja, elje, namjere, pamenje,
razmiljanje, zakljuivanje. Osjeti i percepcija su
tzv. kvalitativna ili fenomenalna stanja.
Djelimino su to i emocije. Vjerovanja, elje,
namjere su tzv. propozicionalni stavovi. Emocije
su takoer djelomino i propozicionalni stavovi.
Veina filozofa danas smatra da propozicionalni
stavovi nemaju kvalitativni odnosno fenomenalni
aspekt. Ipak o tome se moe diskutirati. Ovaj
kvalitativni, odnosno fenomenalni aspekt, moe
se karakterizirati da nekako izgleda biti u
takvom stanju. Postoji nekakav subjektivni
doivljaj kada se proivljava neki osjet ili kada
se doivljava neka percepcija.Propozicionalni
stavovi imaju sadraj koji se izraava nekom
propozicijom
(reenicom).Razliiti
propozicionalni stavovi mogu imati isti sadraj:
npr. vjerovanje i elja - Vjerujem da je prozor
otvoren i elim da je prozor otvoren.[2]
3.
4. PROBLEM ODNOSA UMA I TIJELA
5. Problem odnosa uma i tijela se tie

objanjenja odnosa koji postoji izmeu uma ili

mentalnih procesa i tjelesnih stanja ili procesa.
Jedan od ciljeva filozofa koji rade u tom
podruju je objasniti kako navodno nematerijalni
um moe utjecati na materijalno tijelo i obratno.
Nae perceptivno iskustvo ovisi o podraaju koji
dolaze na nae osjetne organe iz vanjskog svijeta
i ti podraaji uzrokuju promjene u naem
mentalnom stanju; konano uzrokujui da
osjeamo podraaj, koji moe biti ugodan ili
neugodan. Neija elja za komadom hrane, na
primjer, e uzrokovati da ta osoba pokree svoje
tijelo na odreeni nain i u odreenom smjeru da
dobije to hoe. Pitanje je tada kako je mogue
da svjesno iskustvo proizae iz nakupine sive
tvari
koja
ne
posjeduje
nita
osim
elektrohemijskih svojstva.Slian problem je kako
objasniti da neiji propozicijski stavovi (npr.
vjerovanja i elje) mogu uzrokovati da neuroni
tog individualca se aktiviraju, i da se njegovi
miii steu tano na pravilan nain. To obuhvata
neke od zagonetki s kojima su se suoavali
epistemolozi i filozofi uma jo od vremena
Rena Descartesa.[3] Postoje dvije glavne kole
koje pokuavaju rijeiti problem uma i tijela a to
su: dualizam i monizam.[2]
6.
7. DUALIZAM I MONIZAM
8. Dualizam i monizam dvije su glavne kole
misli koje pokuavaju rijeiti problem uma i tijela.
Dualizam jestajalite koje tvrdi da su um i tijelo
na neki kategorijski nain odvojeni jedno od
drugoga. Moe se pratiti od Platona, Aristotela te
Sankhya i Joga kole hinduistike filozofije, ali
najpreciznije ju je formulirao Ren Descartes u
17. stoljeu. Dualisti substancija tvrde da je um
neovisna postojea supstanca, dok dualisti
svojstava kau da je um grupa neovisnih svojstava
koja proizlaze iz mozga i ne mogu se reducirati na
njega, ali nije distinktivna supstancija. Monizam
je pozicija da um i tijelo nisu ontoloki razliite
vrste entiteta. Tu je perspektivu prvi put predloio
u zapadnoj filozofiji Parmenid u 5. st. pr. Kr. i bila
je kasnije usvojena kod racionalista Barucha
Spinoze. Fizikalisti tvrde da postoje samo entiteti
postulirani fizikalnom teorijom, i da e um biti
eventualno objanjen tim entitetima nakon to se
fizikalna teorija dovoljno razvije. Idealisti
zagovaraju da je um sve to postoji i da je vanjski
svijet ili sam mentalan ili iluzija stvorena od
samoga uma. Neutralni monisti se priklanjaju
stajalitu da postoji neka druga, neutralna
supstancija, te da su i materija i um svojstva te

nepoznate supstancije. Uobiajeni monizmi 20. i

21. stoljea su varijacije fizikalizma: u te
perspektive spadaju biheviorizam, teorija
razlinog identiteta, anomalijski monizam i
funkcionalizam. Mnogi moderni filozofi uma
usvajaju reduktivnu ili nereduktivnu fizikalistiku
poziciju, tvrdei u razliitim pogledima da je um
neto to nije odvojeno od tijela. Ti su pristupi
izrazito utjecajni u znanostima, osobito u
podrujima
sociobiologije,
raunarstva,
evolucijske psihologije i razliitih neuroznanosti.
Ostale filozofije, zastupaju nefizikalistiku
poziciju, koja stavlja u pitanje ideju da je um ista
fizikalna tvorevina. Reduktivni fizikalisti
zagovaraju da e sva mentalna stanja i svojstva
biti objanjena znanstvenim uvidom u fizioloke
procese i stanja. Ne-reduktivni fizikalisti tvrde da,
iako je mozak sve to je u odnosu s umom,
predikati i rjenik koriten u mentalnim opisima i
objanjenjima su nezamjenjivi, te se ne mogu
reducirati na jezik i nie razinska objanjenja
fizikalnih znanosti. Kontinuirani napredak u
neuroznanosti je pomogao da raisti neke
nedoumice i pitanja, i njezini nalazi snano
podravaju tvrdnje fizikalista. Ipak one su daleko
od toga da budu rijeene, i moderni filozofi uma
nastavljaju istraivati kako subjektivne kvalitete i
intencionalnost mentalnih stanja i svojstava mogu
biti objanjena u naturalistikim terminima.[9]
9.
9.1. Dualizam
10. Postoji nekoliko razliitih dualistikih
teorija: interakcionizam, epifenomenalizam,
paralelizam, okazionalizam.[2]Dualizam je skup
pogleda o odnosu uma i materije. [4] Poinje s
tvrdnjom da mentalni fenomeni su, u nekom
pogledu, nefizikalni. Jedna od najranije znanih
formulacija dualizma uma i tijela je bila izraena
u istonim Sankahya i Joga
kolama
hinduistike filozofije (otprilike 650 godina prije
nae ere), gdje je svijet podijeljen na purushu
(um/duh) i prakrti (materijalna supstancija). Jo
odreenije, Joga Sutra Pantanjalija pokazuje
analitki pristup prirodi uma. U zapadnoj
filozofiji, najranije rasprave dualistikih ideja su
u djelima Platona i Aristotela. Svaka od tih je
tvrdila, da se ovjekova inteligencija (sposobnost
uma ili due) ne moe identificirati sa, ili biti
objanjena pod okriljem ljudskoga tijela.
Najbolje znana verzija dualizma pripada Ren
Descartesu (1641) i dri da je um neprotena i
netjelesna supstancija.[9]

11.

12. Slika1. Ren Descartesu (1596. - 1650. ) [7]

13. Descartes je prvi koji je jasno identificirao um sa

svijeu i samosvijesti, te razlikovao ga od
mozga, sjedita inteligencije. Stoga je on prvi
postavio problem uma i tijela u obliku koji i
danas postoji. Glavni je argument za tezu
dualizma to da se on doima privlaan intuiciji
zdravog
razuma
veini
filozofsko
neobrazovanim ljudima. Ako je upitana to je
um, prosjena e osoba uobiajeno odgovoriti s
identificiranjem sebe, svoje osobnosti, svojom
duom ili nekim slinim entitetom. Ona e
sigurno negirati da je um jednostavno mozak, ili
obratno, smatrajui ideju da je samo jedan
ontoloki entitet u pitanju premehanicistiko ili
jednostavno nerazumljivo. Veina filozofa uma
smatra da su takve intuicije, kao mnoge druge,
vjerojatno obmanjujue, i da bi morali koristiti
kritike sposobnosti zajedno s empirijskim
rezultatima iz znanosti da provjerimo te
pretpostavke i odredimo da li ima neke
utemeljenosti u njima.Jin i jang simbolie
dualizam svih stvari u prirodi prema shvatanju
taoistike filozofije. No, umovi i tijela nisu
potpuno odvojeni. Oni su uzrono povezani.
Descartes je smatrao, a tako smatraju i neki
savremeni dualisti,da postoji uzrona veza
izmeu (nematerijalnog) uma i (materijalnog)
tijela.Naime, i zdravorazumski se ini da sadraji
naih misli odreuju i uzrokuju nae ponaanje, i
obrnuto, predmeti iz nae okoline utjeu na
oblikovanje percepcije i sadraja misli. Descartes
je smatrao da se uzrono meudjelovanje izmeu
uma i tijela dogaa u mozgu u malenom dijelu
koji se zove epifiza. Tako i dolazi ime za ovu
vrstu dualizma a to je interakcionistiki
dualizam. Meutim, ovdje nastaje problem.
Kako je uope mogue da dvije potpuno razliite
tvari materijalno i nematerijalno budu u
uzronom odnosu? Problem se jo vie pojaao
kada su kasnije u fizici otkriveni zakoni
ouvanja. Postoji nekoliko zakona ouvanja
zakon o ouvanju energije, zakon o ouvanju
elektrinog naboja, zakon o ouvanju momenta i
jo neki zakoni. Zakon o ouvanju energije kae
da je ukupna energija unutar sistema uvijek
konstantna.
Uzroni
tok
prijenosa
i
transformacije energije opaamo uvijek izmeu
fizikih tijela. Ali, unutar sistema ukupna
energija ostaje uvijek ista. Ali, ako nematerijalan
um uzrono djeluje na tijelo da ono neto
napravi, npr. da se pomakne u prostoru, onda bi
bio sluaj da ni iz ega fizikog imamo utjecaj na
fiziko i tako bi se ukupna energija sistema
poveala. Time bi bio naruen ovaj zakon
ouvanja.[3]Ostali oblici dualizma:
1) Psihofizikalni paralelizam ili jednostavno
paralelizam je stajalite da um i tijelo, iako
imaju razliiti ontoloki status, ne utjeu
uzrono jedno na drugo. Umjesto toga, idu
paralelnim linijama i samo se doimaju da
utjeu jedno na drugo.
2) Okazionalizam je stajalite usvojeno od
Nicolasa Malebranchea, koji tvrdi da svi

navodni uzroni odnosi izmeu fizikalnih

dogaaja ili fizikalnih i mentalnih dogaaja
nisu zapravo uzroni. Dok su um i tijelo
razliite supstance, uzroci (mentalni ili
fizikalni) su povezani sa svojim uincima
inom Boje intervencije na svaki posebni
dogaaj.
3) Epifenomenalizam je doktrina koju je prvi
formulirao Thomas Henry Huxley. Sastoji se
u pogledu da mentalni fenomeni kauzalno
nemaju uinka. Fizikalni dogaaji mogu
uzrokovati ostale fizikalne dogaaje i
fizikalni dogaaji mogu uzrokovati mentalne
dogaaje ali mentalni dogaaji ne mogu
nita uzrokovati jer su kauzalno inertni
nusprodukti fizikalnog svijeta.
4) Dualizamsvojstava kae da kada je materija
organizirana na odreeni nain mentalna
svojstva proizlaze iz organizacije. Stoga je
on podgrana emergentnog materijalizma. Ta
proizala svojstva imaju neovisan ontoloki
status i ne mogu se reducirati na niti se
objasniti kao fizikalni supstrati od kojih
proizlaze. [2]
14.
14.1. Monizam
15. Monizam je metafiziki ili filozofski stav
koji sve pojave svodi na jedan jedinstveni
duhovni ili materijalni princip po kojem je svijet
ono apsolutno razumljivo samo po sebi i
objanjava se samim sobom, za razliku od
dualizma i pluralizma koji prihvaaju dva ili vie
temeljnih principa. Nazvan prema grkoj rijei
monos, to znai jedan. Da je bitak (sr, ono to
nas ini i ispunjava) samo jedan. Kod Platona je
bitak ideja.[8]U suprotnosti s dualizmom
monizam tvrdi da nema fundamentalnih podjela.
Danas najei oblici monizma u zapadnoj
filozofiji su fizikalizmi. Fizikalistikimonizam
kae da je jedina supstanca fizikalna u jednom
smislu da se taj termin razjasne nae najbolje
znanosti. Ali, raznolike formulacije su mogue.
[2]Drugi oblik monizma, idealizam, tvrdi da je
jedina supstanca mentalna. Iako isti idealizam
kao Berkeleyev je neuobiajen u savremenoj
zapadnoj filozofiji, jedna sofisticirana varijanta
zvana panpsihizam prema kojoj mentalno
iskustvo i svojstva su moda pri temelju
fizikalnih iskustava i svojstava zagovarana od
nekih
filozofa
kao
William
Seager.
[1]Fenomenalizam je teorija da su reprezentacije
vanjskih objekata sve to postoji. Takav je
pogled bio nakratko prihvaen od Bertranda
Russella i mnogih logikih pozitivista tijekom
ranog 20. stoljea.Trea je mogunost prihvatiti
postojanje osnovne supstance koja nije niti
mentalna niti fizikalna. Mentalni i fizikalni svijet
bi tada bili svojstva te neutralne supstancije.
Takvu je poziciju zauzeo Baruch Spinoza i
popularizirao ju je Ernst Mach u 19. stoljeu.
Ovaj neutralni monizam kako je zvan slian je
dualizmu
svojstava.[1]
Biheviorizam
je
dominirao filozofijom uma veinom 20. stoljea,

osobito prvom polovicom. U psihologiji,

biheviorizam se razvio kao reakcija na
neadekvatnost introspekcionizma. Introspektivni
izvjetaji o vlastitom unutarnjem mentalnom
ivotu nisu podvrgnuti opreznom prouavanju
glede tanosti i preciznosti i ne moe se koristiti
za formiranje predvidljivih generalizacija. Bez
generalizacije i mogunosti pregledavanja neke
tree osobe, bihevioristi su tvrdili, psihologija ne
moe biti znanstvena.Izlazak iz toga je
eliminacija unutarnjeg mentalnog ivota uope i
usredotoiti se promotrivo ponaanje.[5]
16.
17. LINGVISTIKI KRITICIZAM PROBLEMA
UMA I TIJELA
18. Svaki pokuaj da se odgovori na problem uma i
tijela nailazi na znatne probleme. Neki filozofi
tvrde da je tako jer je u podlozi pojmovna
konfuzija. Ti filozofi, kao Wittgenstein i njegovi
sljedbenici u tradiciji lingvistikog kriticizma,
odbacuju problem kao iluzoran. Oni tvrde da je
pogreka pitati kako se mentalna i bioloka
stanja uklapaju. Radije nego to je prihvatiti da
ljudsko iskustvo se moe opisati na razliite
naine npr. mentalnim i biolokim rjenikom.
Iluzorni problemi nastaju kada se jedno opisuje
drugim pomou rjenika drugoga ili ako je
mentalni rjenik uporabljen u krivom kontekstu.
Takav je sluaj, na primjer, ako netko trai
mentalna stanja u mozgu. Mozak je jednostavno
krivi kontekst za uporabu mentalnog rjenika
potraga za mentalnim stanjima u mozgu je stoga
kategorijska pogreka ili vrsta pogreke u
razmiljanju.
Danas
takvu
pozicijuesto
zauzimaju interpretatori Wittgensteina kao Peter
Hacker. Ipak Hilary Putnam, izumitelj
funkcionalizma, je isto zauzeo poziciju da je
problem uma i tijela iluzoran problem koji bi se
trebao razrijeiti na Wittgensteinov nain.
19.
20. NATURALIZAM I NJEGOVI PROBLEMI
21. Teza je fizikalizma da je um dio materijalnog (ili
fizikalnog) svijeta. Takva se pozicija suoava s
problemom da um ima odreena svojstva koja
nijedna druga materijalna stvar ne posjeduje.
Fizikalizam stoga mora objasniti kako je mogue
da ta svojstva bez obzira proizlaze iz materijalne
stvari. Projekt davanja takvog objanjenja je
esto zvan naturaliziranje mentalnog. Jedan
kljuni problem koji taj projekt pokuava rijeiti
je postojanje kvalija i priroda intencionalnosti.
[2]
21.1. Kvalija
22. Mnoga mentalna stanja imaju svojstvo biti
proivljena subjektivno na razliiti nain kod
razliitih pojedinaca. Npr. karakteristino je od
mentalnog stanja bol da boli. tovie, tvoj osjet
boli ne mora biti identian mome jer nemamo
nain kako da mjerim koliko neto boli niti opisati
tono kako se osjea kada boli. Filozofi i
znanstvenici se pitaju otkuda dolaze ta iskustva.
Nita ne pokazuje da neuralno ili funkcionalno
stanje moe biti popraeno takvim iskustvom

bola. esto je to formulirano ovako: postojanje

cerebralnih dogaaja ne moe objasniti zato su
popraeni s tim odgovarajuim kvalitativnim
iskustvima. Zagonetka o tome kako se mentalni
procesi odvijaju s prateim iskustvenim aspektom
u svijesti se doima nemoguim da se rijei. Ipak,
isto se doima da e znanost eventualno morati
objasniti ta iskustva. To slijedi iz logike
reduktivnih objanjenja. Ako pokuam objasniti
fenomen reduktivno (npr. voda), ja isto moram
objasniti zato fenomen ima sva svojstva koja ima
(npr. fluidnost, prozirnost). U sluaju mentalnih
stanja, to znai da mora biti objanjenje zato
imaju svojstvo biti proivljena na odreeni nain.
Problem
objanjavanja
introspektivnog,
subjektivnog aspekta mentalnih stanja i svijest
uope u izrazima objektivne neuroznanosti se
zove objasnidbeni jaz. Postoje nekoliko pogleda o
prirodi toga jaza izmeu suvremenih filozofa
uma. David Chalmers i rani Frank Jackson
interpretiraju jaz kao ontoloki u svojoj prirodi tj.
tvrde da kvalije nikad ne mogu biti objanjene jer
je fizikalizam netoan. Postoje dvije odvojene
kategorije i jedna ne moe biti reducirana na
drugu. Alternativno stajalite je zauzeto od
filozofa kao Thomas Nagel i Colin McGinn.
Prema njima jaz je zapravo epistemoloke
prirode. Za Nagela znanost jo nije u stanju
objasniti subjektivno iskustvo jer jo nije dola na
razinu ili dobila vrstu potrebnog znanja. Nismo
jo ni u stanju formulirati problem koherentno. Za
McGinna u drugu ruku problem je u trajnim i
inherentnim biolokim ogranienjima. Nismo u
stanju objasniti jaz jer je podruje subjektivnih
iskustva nama kognitivno zatvoreno u istom
smislu kao kvantna mehanika slonovima. Ostali
filozofi eliminiraju jaz kao puki semantiki
problem. [5]
23.
23.1. INTENCIONALNOST
24. Intencionalnost je kapacitet mentalnih stanja
da budu u relaciji s ili usmjerene prema neemu
iz vanjskog svijeta. Ovo svojstvo mentalnih
stanjanamee da imaju sadraj i semantike
referente i stoga im se mogu odrediti istinosne
vrijednosti. Kada se ta stanja reduciraju na
prirodne procese nastaju problemi: prirodni
procesi nisu istiniti ili neistiniti; oni se
jednostavno dogaaju. Ne bi imalo smisla rei da
je prirodni proces istinit ili neistinit. Ali mentalne
ideje i prosudbe su istinite ili neistinite stoga
kako mentalna stanja (ideje i prosudbe) mogu
biti prirodni procesi? Mogunost odreivanja
semantike vrijednosti idejama mora znaiti da
su te ideje o injenicama. Stoga na primjer ideja
da je Herodot povjesniar referira na Herodota i
na injenicu da je bio povjesniar. Ako je
injenica istinita onda je i stanje istinito;
drugaije je neistinito. Ali otkud dolazi ta
relacija?
U mozgu se nalaze samo
elektrokemijski procesi i doimaju se da nemaju
veze s Herodotom.[2]
25.

26. FILOZOFIJA UMA I NAUKA

27. Ljudi su tjelesna bia i kao takva su predmet
istrage i opisa prirodnih znanosti. Budui da
mentalni procesi nisu neovisni od tjelesnih
procesa, opisi koje prirodne znanosti daje za
ljude igraju vanu ulogu u filozofiji uma. Postoje
mnoge znanstvene discipline koje prouavaju
procese povezane s mentalnim. U listu takvih
znanosti spadaju: biologija, raunarstvo,
kognitivna znanost, kibernetika, lingvistika,
medicina, farmakologija i psihologija.[10]
28.
28.1. Neurobiologija
29. Teorijska je pozadina biologije, kao to je
sluaj s prirodnim znanostima uope,
fundamentalno
materijalistika.
Predmeti
prouavanja su na prvom mjestu fizikalni procesi
koji su smatrani temeljem mentalne aktivnosti i
ponaanja. Poveavajui uspjeh biologije u
objanjavanju mentalnih fenomena se moe
vidjeti
putem nedostatka bilo kakvog
empirijskog pobijanja njezine fundamentalne
pretpostavke: ne moe biti promjene u
mentalnom stanju osobe bez promjene u
modanom stanju. Unutar polja neurobiologije
postoje mnoge podiscipline koje se bave
odnosima izmeu mentalnih i fizikalnih stanja i
procesa. Senzorna neurofiziologija istrauje
odnos izmeu procesa percepcije i stimulacije.
Kognitivna neuroznanost prouava korelaciju
izmeu modanih procesa u neuralnim
procesima. Neuropsihologija opisuje ovisnost
mentalnih sposobnosti o odreenim anatomskim
dijelovima mozga. Naposljetku, evolucijska
biologija prouava podrijetlo i razvoj ljudskog
ivanog sistema i ustoopisuje ontogenetski i
filogenetski razvoj metalnih fenomena poevi
od njihovih najprimitivnijih stadija.[11]
30.
30.1. Psihologija
31. Psihologija je znanost koja direktno
prouava mentalna stanja. Ona openito koristi
empirijske metode da istrai konkretna mentalna
stanja kao veselje, strah ili opsesije. Psihologija
istraiva zakone koji povezuju ta mentalna stanja
meusobno ili s inputima i outputima prema
ljudskom organizmu. Jedan primjer toga je
psihologija percepcije. Znanstvenici koji rade u
tom podruju su otkrili ope principe percepcije
oblika. Jedan zakon psihologija oblika govori da
predmeti koji se gibaju u istom smjeru su
percipirani kao meusobno povezani. Ovaj
zakon opisuje odnos izmeu vizualnog inputa i
mentalnog percepcijskog stanja. Ipak nita ne
predlae o prirodi percpecijskih stanja. Zakoni
koje je otkrila psihologija su sukladni sa svim
odgovorima na problem odnosa izmeu uma i
tijela koji su ve opisani.[12]
32.
33. ZAKLJUAK
34.
35. Filozofija uma je dio filozofije koji se bavi
prouavanjem veza izmeu uma i tijela tj. uma i

mozga, materijalnog i nematerijalnog te njihovih

meusobnih odnosa. Postoje dvije glavne kole o
kojima smo govorili monizam i dualizam, koje
tvrde da je um jedno sa tijelom i druga koja tvrdi
da su um i tijelo dva razliita entiteta. Vrlo teko
je napraviti neku otru granicu izmeu ta dva
entiteta i jedna i druga kola iznose argumente
koji dokazuju njihove tvrdnje. Takoer postoje
primjeri gdje nematerijalno utie na materijalno
(odreena ideja koja se stvori kod ovjeka
izaziva kod njega odreenu akciju,a ta akcija
utie na njegov okoli), takoer imamo i brojne
primjere gdje materijalno djeluje na materijalno
ili
materijalno djeluje na nematerijalno
(globalno zagrijavanje djeluje na ovjeka
tjerajui ga da pronalazi nain za efikasnije
koritenje alternativnih izvora energije kako bi
smanjio i usporio globalno zagrijavanje).
36.
37. LITERATURA
38. [1]
B.Kalin, POVIJEST FILOZOFIJE s
odabranim tekstovima filozofa, kolska knjiga,
Zagreb, 2004.
39. [2] D.Penjak, UVOD U FILOZOFIJU UMA,
Zagreb, 2013. ISBN 978-953-7823-32-0
40. [3]Descartes, Ren. Metafizike meditacije :
Razmiljanja o prvoj filozofiji, Demetra. ISBN
86-81877-4-6.
41. [4] Hart, W.D. (1996) "Dualism", in Samuel
Guttenplan (org) A Companion to the
Philosophy of Mind, Blackwell, Oxford, 265-7.
42. [5] J.iri, Filozofija uma, Zadar, 2005.
43. [6] K.Krka, Uvod u filozofiju.
44. [7]http://www.biography.com/people/rendescartes-37613
45. [8]https://bs.wikipedia.org/wiki/Monizam
46. [9]T.Crane,
DUALISM,
MONISM,
PHYSICALISM, From Mind and Society (ed. R.
Viale).
47. [10] W.Bechtel, How Can Philosophy Be a True
Cognitive Science Discipline?ISSN: 1756-8757
print / 1756-8765

48. [11]T. Stone and M. Davies, Cognitive

Neuropsychology and the Philosophy of Mind,
Brit. ]. Phil. Sci. 44 (1993). 589-622
49. [12] G. Botterill and P.Carruthers, The Philosophy
of Psychology, ISBN 0 521 55111 0 hardback
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.

86.
87.