DRVO ZNANJA

Pirane
Jeste li znali?
U bistroj se vodi pirane mesoderke obino hrane ribom. Ostale ivotinje su u najveoj opasnosti u mutnoj vodi, vjerojatno zbog toga to pirane, privuene mirisom toplog mesa, ne ometa injenica da to nije njihov prirodni plijen. Najvea meu piranama piraya naraste do 60 cm, no jednako su opasne i manje vrste. U Junoj se Americi piranino vrsto bijelo meso smatra pravom poslasticom, pa ih ribii rado love.
Glava pirane je lako prepoznatljiva: s isturenom donjom eljusti punom zuba zaista izgleda ratoborno. Piranini trokutasti zubi imaju iljat vrh za probijanje koe, i kao britva otre bridove za rezanje mesa. Zubi donje eljusti dugaki su 12 cm.

Iako malene i bezazlena izgleda, junoamerike pirane su stekle glas najokrutnijih i najopasnijih slatkovodnih riba. Plivajui u velikim jatima napadaju svaku ivotinju na koju naiu. Za samo nekoliko minuta, od rtve ostane tek goli kostur.

Grabeljiva jata
Pojedinano, pirana nije opasnija od bilo koje druge male grabeljive ribe, jer, iako neki primjerci crvenotrbe pirane narastu do 30 cm pa i vie, veina je mnogo manja, pa im je i apetit u skladu s time. Opasnost lei u njihovoj navici udruivanja u jata koja se hrane kao jedinstvena jedinica, slino rojevima skakavaca. Takvo jato patrolira uz i niz rijeku napadajui svako ivo bie na koje naie. Miris krvi i pokreti ostalih lanica jata potiu svaku jedinku na mahnito prodiranje. Da bi se proizveo takav uinak, potrebno je da najmanje 20 jedinki lovi zajedno. Poto jata esto broje nekoliko stotina jedinki, oito je da im ne manjka poticaja. Na prvi pogled, pirana ne izgleda kao izuzetno uspjean grabeljivac. Njeno je tijelo visoko i bono spljoteno kao u deverike, ima kratku, tupu njuku i samo prijetee isturena donja eljust odaje njene navike. Izgleda kao da nije sposobna za brzo plivanje. No, u ovom sluaju izgled vara njen iroki rep pokreu moni miii koji ju tijekom napada potiskuju kroz vodu nevjerojatnom snagom.

krutnost pirana je uvena. Diljem June Amerike krue prie o nesretnim kupaima koje su napala krvoedna jata pirana i rastrgala ih na komadie. Po jednoj posebno jezivoj prii mahniti napad na konja sruio je u vodu i konja i jahaa, a sve to je ostalo nakon napada bila su dva kostura i ovjekova, skoro netaknuta, odjea. Izmiljeni zlotvori iz pria dre bazene s piranama u kojima se rjeavaju neprijatelja, a diljem svijeta akvaristi dre pirane u kunim akvarijima, oduevljeni njihovom mranom reputacijom. No, je li ona opravdana?

Hranjenje
Pirana otkriva plijen na nekoliko naina. Oi su joj velike i malo pomaknute naprijed, pa joj je vid djelomino binokularan te moe tono odrediti udaljenost. K tomu, svako kretanje u vodi poput praakanja potencijalne rtve stvara vibracije koje putuju poput zvunih valova. Njih pirana hvata bonom prugom, posebnim organom osjetljivim na promjenu tlaka. I najvanije: pirana ima vrlo razvijena kemijska osjetila smjetena u velikim nosnim otvorima, kojima moe osjetiti i najmanje tragove

Michael Freeman/Bruce Coleman Ltd

Veina se pria odnosi na crvenotrbu piranu, jednu od etiriju vrsta koje se smatraju opasnima. Ukupno je poznato 18 vrsta pirana, a sve obitavaju u porjeju rijeka June Amerike, npr. Amazone, Orinoka i Parane. ive i razmnoavaju se u gotovo svim tekuim vodama, od dubokih rijeka do plitkih brzaca, a redovito love u poplavnim podrujima i jezerima, dokle god u njima ima ribe kojom se hrane.

Hans Reinhard/Bruce Coleman Ltd

PIRANE
Veina vrsta pirana ima masli nasto-zeleni ili plavo-crni hrbat i sive bokove i trbuh. ive i love u ogromnim jatima, u koji ma napadaju plijen i ogole ga do kosti ju u nekoliko sekundi. Izgleda da naj vie vole ribe ija je duina etiri puta vea od njihove vlastite irine.
Tom McHugh/Oxford Scientific Films

ravno, postoje mnoge prie o ljudskim rtvama, iako je malo njih i potvreno. Posve je sigurno da je jato pirana sposobno istom uinkovitou prodrijeti i ovjeka, te bi svatko, tko bi dospio u vodu za vrijeme ludila prodiranja, vjerojatno postao dio gozbe. No, pirane se hrane uglavnom drugom ribom, a mnoge tijekom ivota vjerojatno nikad i ne okuse toplu krv.

Razmnoavanje
Pirane se razmnoavaju u rijekama, za vrijeme tropskog kinog razdoblja. Pri svakom mrijeenju enka polae na vodeno bilje oko 4000 do

mirisa u vodi. Kao i mnoge morske pse, piranu miris krvi privlai kao magnet i potie na napad. Kad napad pone, oslobaa se jo vie krvi, to tjera ribe na mahnito prodiranje, a privlai i ostale na mjesto zbivanja. Nagon za hranjenjem je toliko jak da e pirane u zanosu prodrijeti i jedna drugu, zajedno sa bilo kojim drugim stvorom koji im se nae na dohvatu, zaas ogoljujui pridolicu do kostiju. Malu ribu gutaju cijelu, no vee ivotinje jedu u zalogajima veliine ugriza, tako to svaka riba brzo odgriza komad za komadom i gu-

Srebrnoljuskava pirana (Serrasal mus gibbus) patrolira vodenim bazenima Amazone i Orinoka u potrazi za hranom. Unato reputaciji krvoednika, neke vrste pirana su zapravo vegeterijanci.

Opasna reputa cija crvenotrbe pirane ini je popularnom meu akvaristima.

KLJUNE INJENICE
Oko osamnaest poznatih vrsta pirana svrstano je u porodicu Characinidae, zajedno s ostalim lososima poput tetre; drugi autori ih svrstavaju u zasebnu porodicu: Serrasalmidae. Srodne su aranima i somovima. Opasne vrste su one iz roda Serrasalmus, kao to je crvenotrba pirana (Serrasalmus nattereri). Ona naraste u prosjeku do 20 cm, ali moe dosei i 30 cm; uobiajena teina je oko 1,5 kg.

ta ih jedan za drugim. Pirana je za to dobro opremljena: vani miii su joj veliki, a zubi koji izgledaju poput otrice noa sklapaju se poput zamke. Svaki trokutasi zub ima iljast vrh i otre bridove za rezanje koe i mesa, a s lakoom pregrizu i kosti srednje veliine. Takvi zubi omoguuju piranama brzo prodiranje i relativno velikih ivotinja: jednom je prilikom velikog amerikog glodavca kapibaru od 40 kg jato pirana oglodalo do kosti u jednoj jedinoj minuti. Poznati su sluajevi kada su napadnute i ubijene i vee ivotinje. Na-

5000 ljepljivih jaja. Dunosti mujaka ne prestaju s oplodnjom. On kod nekih vrsta deset do petnaest dana, dok se mladi ne izlegu, uva i titi jaja od svih pridolica. Mogue je da su neki od napada na ljude potaknuti sluajnim upadom na mjesto mrijeenja. Moda dranja pirana u akvarijima dovela je do trgovanja tim ribama irom svijeta. Mnoge ribe, nakon to prerastu svoje akvarije, bivaju baene u rijeke i jezera izvan njihove rodne June Amerike. U umjerenom pojasu ne predstavljaju nikakvu opasnost, jer je voda prehladna da bi u njoj mogle preivjeti, a kamoli se razmnoavati. No, izgleda da su u junim dravama SAD-a uvjeti u vodama idealni za njihov opstanak, jer su tu ve uhvaene savreno zdrave pirane. Ako se ponu razmnoavati i formirati stalne populacije, posljedice za ivi svijet lokalnih voda bit e katastrofalne.

W Schmidt/ZEFA

Max Gibbs/Oxford Scientific Films

DRVO ZNANJA

Majmuni Starog svijeta

Majka i mladune makaka. Makake nalazimo u junoj i sredinjoj Aziji. Teke su grae i doseu teinu od 13 kg. Makaki imaju jastuie od tvrde, gole koe na stranjici, koji se razvijaju nakon puberteta i esto su crvenkaste boje.

Neobinog izgleda, nosati majmun porijeklom je s otoka Bornea. Odrasli mujaci imaju dugake mesnate noseve, koji su vano sekundarno spolno obiljeje. U vrijeme parenja enke biraju mujake s najveim nosevima. enka ima manji nos, ali jo uvijek dulji nego u drugih vrsta.

Naziv majmuni Starog svijeta ne znai da se radi o starim majmunima. On opisuje njihov zemljopisni smjetaj u Africi i Aziji. Zapravo, irenje vrsta Starog svijeta vjerojatno je novijeg datuma, a predstavlja uzbudljivu stranicu u evoluciji majmuna.

vrlo tono odrediti udaljenosti. To je jedna od bitnih obiljeja arborealnih (ive na drveu) vrsta majmuna, poput mangaba ili gvenona. Poto na odreivanje mirisa mozak troi manje energije, suvremeni majmuni su poeli razmiljati. Oni su u stanju obraditi prilino sloene informacije, initi otroumne usporedbe i donositi vane odluke, koje omoguuju skupini da se prilagoditi promjenama. Makaki i languri su nauili ivjeti uz ljude, pa ak i zlorabe taj odnos te bez straha pljakaju ljetinu i kradu hranu.

porima od 80 i vie jedinki. Nasuprot tome, neki majmuni, poput svinjorepog langura i crnonogog langura iz Kambode monogamni su, pa ih se obino moe vidjeti u parovima, ponekad u pratnji mladunaca. Kod mnogih vrsta suvini i nezreli mujaci ine grupe neenja. Rezus majmuni ive u velikim oporima, od oko 85 ivotinja, unutar kojeg postoji vie skupina po majinskim linijama, na ijem su elu dominantne enke. Status je izuzetno vaan za rezus majmune, pa lanovi jedne majinske linije brane skupinu od svakog pokuaja napada na poredak.

E Hanumantha/NHPA

Timarenje
Meusobno timarenje i briga oko beba vane su aktivnosti koje slue odranju opora na okupu. Kada neki majmun timari drugoga, koji je vieg statusa, stvara prijateljski odnos i podie vlastiti status unutar opora. Majmuni ele predano sluiti i zadovoljiti voe opora kako bi ublaili njihovu nasrtljivost. Timarenje mladunaca je obino preputeno majkama i bliskim roacima. Zanimljivo, timarenje tek roenih mladunaca kod barbarskog makaka i nekih opora tajvanskih makaka, ini se, poprima posebnu dimenziju. Kako ive na vrlo ogranienom kamenitom podruju, mujaci makaka su obino agresivni jedan spram drugog. Izgleda da ih timarenje beba smiruje i predstavlja neagresivni zajedniki interes. Mujaci posude, ili ak otmu od majke dojene, dodaju ga jedan drugom pri emu cmoku usnama u znak odobravanja. Meusobno se kreveljei i kezei zube, mujaci timare prestravljeno mladune i igraju se s njim drei ga u zraku za jednu nogu, gurajui se u sveopem uivanju. Na prvi pogled izgleda da bebe makaka nemaju nikakve koristi od ovakvih postupaka. No, zbog ovakvog ponaanja, mujaci su mnogo popustljiviji prema mladuncima i brane ih od

Obiteljski ivot
Majmuni Starog svijeta razvili su iroku lepezu drutvenog ponaanja. Rijetki su monogamni (imaju jednog spolnog partnera), a veina ivi u oporima u kojima je pristup enkama odreen statusom. U nekim sluajevima dominantni mujak zadrava pravo na nekoliko enki (haremska poligamija), dok u drugim skupinama nekoliko zrelih mujaka ivi u istom oporu (viemujaka poliginija). Veliina opora jako je promjenljiva. Languri mogu ivjeti poput usamljenih mujaka ili unutar skupine (koja se sastoji od nekoliko opora), a koja moe brojiti i vie od 120 lanova. Zlatni, crni i crvenkasti langur mogu se nai u o-

oput ljudi, majmuni Starog svijeta imaju ruke i noge ali posebno prilagoene za hvatanje. Plosnati nokti na prstima ruku i nogu zamijenili su kande predaka. Na prstima su se razvili i osjetljivi jastuii tako da, vrlo pokretljivi, prsti mogu obavljati raznovrsne sloene zadatke. Isto kao i ljudski, majmunski palac se moe postaviti nasuprot ostalim prstima, omoguujui vrst i precizan stisak. Majmuni odlino vide u boji, pa im je vid vaniji od njuha. Oi su im smjetene frontalno, tako da imaju stereoskopski vid kojim mogu

Bruce Coleman

MAJMUNI STAROG SVIJETA

Iako krupan, mujak grivastog pavijana prilino je vitak. Lice mu je produeno, s izraenim kutom spoja nosa i ela. Nalazimo ga od Senegala do Somal ije te u junoj Arabiji, a naseljava kamenita podruja.

Beba dugorepog makaka u naruju majke istrauje svoje tijelo, igrajui se rukama i nogama, na isti nain kao i ljudsko dijete. Majmuni Starog svijeta nakon noenja od 140 220 dana, ovisno o vrsti, obino imaju jedno mlado, a ponekad se rode i blizanci.

grabeljivaca. Veze uspostavljene izmeu dominantnih mujaka i mlaih mujaka u oporu vrlo su vane za odravanje ravnotee unutar skupine.

Komuniciranje
Za meusobnu komunikaciju majmuni upotrebljavaju sloenu mjeavinu vizualnih i glasovnih znakova. Poloaj tijela obino izraava podlonost ili dominaciju, ovisno o majmunovom statusu. Za majmuna koji zauzme krivu pozu, automatski se pretpostavlja da ugroava vladavinu vie rangirane jedinke. Kod arborealnih vrsta dugorepih afrikih majmuna unutar gvenon grupe govor tijela je naglaen dobro vidljivim oznakama na tijelu. Jarke boje na licu, repu, bedrima i genitalijama odailju poruke poput geometrijskog semafora. Na taj su nain majmuni uvijek svjesni seksualnog stanja, statusa i namjera ivotinja koje ih okruuju. Glasovna komunikacija je takoer vana. Osobito zamorci imaju irok repertoar glasanja, gotovo poput jezika. Njima s neba prijete orlovi, s tla leopardi, a s drvea zmije. Kao odgovor na to zamorci su razvili glasanja na uzbunu, razliita za svaku od tih opasnosti. Kada ih ugroava orao, zamorci isputaju dubok isprekidan roktaj koji upozorava ostale lanove opora da napuste vrhove drvea. Znak za leoparde je niz kratkih, glasnih zovova koji tjera majmune na najvie grane drvea. Kada se uje visoko lajanje, to je uzbuna za zmije, zamorci se u strahu ogldaju stojei na stranjim nogama i paljivo pogledom pretrauju okolno drvee. Drutvenim ponaanjem dominira proces uenja. Mladi majmuni moraju svladati i tjelesni

U grupi gvenon majmuna vrste se meusobno razlikuju po oznakama na licu. Ovdje su prikazani: (1) majmun sovljeg lica; (2) brkati majmun; (3) zeleni zamorac; (4) maj mun monarh; (5) krunati majmun. O majmunu sovljeg lica koji ivi na vrhovima drvea, gdje se hrani raznom biljnom hranom, zna se malo. ivi u malim grupama i, ini se, ne proizvodi nikakve glasove.

Ivan Polunin/NHPA

Gerard Lacz/NHPA

DRVO ZNANJA
akma pavijana nalazimo u junoj Africi. Pavijani su ivotinje koje ive na tlu, a najvea im je teina 50 kg. Njihov glavni neprijatelj je leopard.

Mandril se lako prepoznaje po neobino obojenom licu. Kod odraslih mujaka lice je arko crveno i svijetloplavo. ivo obojana stranjica je bez dlaka. enka ove vrste manje je raskona i ima samo male plavkaste povrine na stranama lica. Iako ive u ekvatorijalnim praumama zapadne Afrike, mandrili provode veinu vremena na tlu, u potrazi za hranom.

S Robinson/NHPA

i glasovni govor kako bi kad odrastu mogli opstati u svojoj skupini. Snimke gvenona pokazuju da se rjenik odraslih razvija iz govora mladunadi a, kao i kod ljudi, mujaci mutiraju tijekom puberteta. Jezik igra kljunu ulogu u evoluciji novih vrsta. Razlike u govoru tijela, obojenosti dijelova tijela i vokalizaciji, navode skupine koje govore razliitim dijalektima na izbjegavanje. Na taj se nain prestaju meusobno razmnoavati, to je prvi korak u prirodnom procesu stvaranja novih vrsta.

Govor tijela
Ponekad govor tijela u majmuna moe izazvati zabunu. Tako se ponekad ini da se radi o parenju i onda kada to nije sluaj. I mujaci i enke majmuna mogu nuditi stranjicu dominantnim mujacima kao da se radi o pozivu na parenje, no najee se radi o obinoj gesti udobrovoljavanja. Kao odgovor, alfa mujak se moe popeti na podreenog majmuna hinei kopulaciju. Na taj nain on prihvaa ponuenu podreenost. Da bi iskazao osjeaje i namjere, majmun moe upotrijebiti mnotvo izraza lica. Iskeeni zubi popraeni vritanjem iskazuju izrazito uzbuenje, no drugi znakovi, poput durenja, su finiji. Ovaj izraz lica rabe mladunci kada ele da ih majka podigne i nahrani. Cmoktanje usnama pokazuje prijateljsko raspoloenje i odsutnost neprijateljstva, dok kljocanje zubima prikazuje prijateljski ali podloan stav. Majmuni Starog svijeta hrane se raznim voem, liem, pupoljcima i izdancima, ovisno o tome do ega mogu doi. Ponekad jedu kukce, a prema prilici i jaja. Mangabi vie vole voe, no

mnogo vremena provode traei kukce, a jedinstveni su meu majmunima Starog svijeta po tome to obiavaju guliti koru sa stabala. Majmuni poput langura i rezusa esto ive uz ljudska naselja i postali su ovisni o krai uroda. Gelada pavijani jedinstveni su po tome to pasu travu. Nekada esti u cijeloj Africi, gelade su preivjeli jedino u Majmunskim planinama Etiopije, gdje ih se moe vidjeti kako u velikim oporima sjede na tlu skupljajui vlati trave ili runei sjemenke sa stapki. Ruke su im prilagoene skupljanju odreene hrane, a jakim prstima iskopavaju korijenje. Gvereza majmuni i languni hrane se velikom koliinom lia. Za razliku od voa, lie je dostupno tijekom cijele godine te je stalan izvor hrane. Budui da sadre velike koliine celuloze, listovi su esto neprobavljivi, pa ak i otrovni. Gvereze su stoga razvili predeludac u kojem dolazi do fermentacije, tj. do predrazgradnje hrane uz pomo brojnih bakterija koje mogu razgraivati celulozu. One obavljaju dva vana zadatka: razgrauju celulozu kako bi se oslobodila energija i neutraliziraju mnoge otrove, omoguujui majmunima prehranu inae otrovnim biljkama.

Majmuni gvenoni
Zeleni zamorac pripada grupi majmuna gvenona i tipian je za Afriku. Obino se zadrava na drveu akacije du vodenih tokova, a i jedini je gvenon kojeg se moe nai i u savani, iako se u okolnim ikarama i umama akacije esto via i patasi. Patasi ima dulje noge i prilagoen je ivotu na tlu. Zbog tih je razlika izdvojen iz

skupine gvenona. Iako vei, patasi izbjegavaju sukobe sa zamorcima. Ostali gvenoni ive u umama. Ako je stanite bogato, istu umu moe dijeliti etiri ili pet vrsta, dijelei meusobno izvore hrane. esto se zajedno u kronjama viaju plavi zamorac, dijadema i monarh, dok LHoestov gvenon ivi na tlu. Najmanji majmun Starog svijeta, talapoin, ivi u movarama i poplavnim umama ravnica zapadne srednje Afrike. Nosati majmuni nastavaju obalne mangrove movare, tresetne movare i praume uz obale rijeka Bornea. Poto je uma esto poplavljena, postao je dobar pliva. Mujaci su dva puta vei od enki i imaju duge objeene noseve koji im vise preko usta. Nosevi su vaan predmet seksualne pozornosti. enkama se vie sviaju mujaci s velikim nosevima te tako zbog

W H Muller/Zefa

MAJMUNI STAROG SVIJETA

KLJUNE INJENICE
Majmuni Starog svijeta pripadaju redu Primata i porodici Cercopitchecida. Poznate su 82 vrste iz 14 rodova i dvije potporodice. Veliina: Duina glave i tijela od 34 cm (talapoin) do 70 cm (mandril) Potporodica Cercopithecinae sadri 45 vrsta i osam rodova. Tu spadaju i: Zeleni zamorac (Cercopithecus aethiops) Crni mangabi (Cercocebus aterrimus) Potporodica Colobinae sadri 37 vrsta i est rodova Tu spadaju i: Srebrni langur (Semnopithecus cristalus) Nosati majmun (Nasalis larvatus)
Obitelj rezus makaka. Ova se vrsta hrani voem, sjemenjem i bobicama, a kree se pojedinano ili u skupinama do 32 jedinke. Rezus makaki ive na tlu, a spavaju na drveu. uti pavijan timari drugoga u nacionalnom parku Amboseli u Keniji. Osim to uklanja nametnike, timarenje je i drutvena aktivnost. Dominantni mujak timaren je ee nego ostali u oporu.

Stan Osolinski/OSF

evolucije tijekom generacija nosevi postaju sve vei i vei. Druga udna odlika nosatih majmuna je njihov veliki trbuh. Zbog toga to je tlo na Borneu neplodno, a biljke uglavnom nejestive, nosati majmuni imaju veliku fermentacijsku vreu u trbuhu. Kao i ostali kolobini, nosati majmuni imaju posebni predeludac koji sadri bakterije za razgradnju celuloze i tako pretvaraju otrovne biljke u jestive.

Ponaanje nosatih majmuna

Mujaci nosatih majmuna okupe harem koji ini do osam enki i njihova mladunad. Tijekom dana oni se zajedno hrane, a naveer se pridruuju ostalim skupinama na spavanju na drveu koje natkriljuje rijene obale. Kako danje svjetlo nestaje, moe se uti i do 80 majmuna kako isputaju kakofoniju udnih krikova, urlika, roktaja i reanja dok se mujaci meusobno epure i prave vani pred svojim enkama. Mujaci s haremima tjeraju ostale mujake, ak i vlastite sinove, koji se udruuju u privremene skupine samaca. Kada sazriju, samci izazivaju zrele mujake, a ponekad se i bore s njima kako bi stekli vlastiti harem. Kada novi mujak preuzme harem, prvo pobije sve potomke svog prethodnika. enke liene mladunadi odmah postaju plodne i novi mujak se pari sa svima, kako bi osnovao novu dinastiju. Ukoliko se enkama pridolica ne svia, one naputaju harem i pridruuju se drugim skupinama.

ANT/Dave Wtats/NHPA

DRVO ZNANJA

Jeste li znali?
Kada mandril ili pavijan zijeva, to znai da prijeti ostalim lanovima opora pokazujui veliinu svojih onjaka. Ako mujak svetog langura seksualno zapostavlja enku, ona e ga udariti ili mu poupati krzno. Legenda kae da e Gibraltar ostati britanski dokle god ima koloniju Barbary majmuna, vrstu makaka. Na Gibraltaru su oni na sigurnom jer se o njima brine vojska, ali im brojnost opada u Maroku i Aliru. Mujaci mnogih vrsta imaju crvene penise i plave monje, koje pokazuju kako bi otjerali mujake suparnikih skupina. Mandrili imaju sline boje na licu.
Maurice Tibbles/OSF

Ako se dre u zatoenitvu i ne mogu zanijeti, nekim enkama genitalije nateknu i postanu ivlje obojene nego to bi bile u prirodi.

Zelenog zamorca (Cercopithecus aethiops) nalazimo u cijeloj Africi, juno od Sahare. No, u sredinjem dijelu june Afrike uglavnom ih nema. Ova vrsta ima irok repertoar glasanja za uzbunjivanje. Srebrni langur (Semnopithecus cristatus) vitkih udova, iz potporodice Colobinae, teritorijalna je vrsta i odluno brani svoj ivotni prostor od svih pridolica.

Ponekad mlade majke bjee iz harema kako bi zatitile djecu od novog mujaka. One se pridruuju lutajuim grupama nezrelih mujaka koji su tjelesno preslabi da bi ih napali.

Grivasti pavijani
Grivasti pavijani ive u oporima od nekoliko stotina ivotinja. Oni su izrazito agresivni majmuni, ali su odnosi unutar opora visoko organizirani. Iako se obiteljska skupina sastoji od harema koji vodi jedan odrasli mujak, u oporu postoje i druge rodbinske veze koje stvaraju klanove i obitelji majmuna. lanovi iste obitelji meusobno surauju kako bi otjerali napadae, i uglavnom uzimaju enke jedni od drugih. Odrasli mujaci ostaju u istom klanu cijelog ivota. Za razliku od njih, enke esto mijenjaju obitelj, klan ili harem. Mujak grivastog pavijana izuzetno je agresivan prema enkama svog harema, trese ih ili

Morten Strangen/NHPA

10

MAJMUNI STAROG SVIJETA

ivanja pokazala tehniki pogrenima ili ak nepotrebnima. Pod pritiskom javnosti laboratorijski uvjeti su poboljani, a ustanovljen je i sustav nabavnih dozvola koji kontrolira broj ivotinja koje se rabe pri istraivanjima. Sada postoje stroga pravila za humani postupak prema majmunima koji su rtvovani za znanost. U Indiji Hindusi tuju svetog langura kao ivu reinkarnaciju majmunskog boga Hanumana, koji si je opekao lice i ape kradui mango. Budisti takoer ne diraju langure, iako se oni uglavnom hrane urodom s njihovih polja. Neki su se opori naselili u gradovima gdje kradu hranu iz kua i trgovina. Unato tome, utorak je jo uvijek Hanumanov dan kada Hindusi posjeuju svoje hramove i prinose majmunima tradicionalne rtve u hrani.

David C Fritts/Animals Animals/OSF

Zatita
Tropske se ume unitavaju takvim tempom da je veina umskih vrsta majmuna opasno ugroena. Naroito se intenzivno kre azijske ume, kako bi se zadovoljila neizmjerna potranja za tvrdim drvetom. Unato tomu, postoji neto to zatitari mogu uiniti kako bi spasili te dragocjene ume. S izuzetkom spororastueg mahagonija, uma se brzo obnavlja, tako da e potroai morati ograniiti svoje zahtjeve za proizvodima od drveta samo na one koji dolaze s dobro voenih plantaa.

ak grize ako mu ne udovoljavaju. No, enke nisu bespomone. Ukoliko im se ne svia dominantni mujak, one potajno navedu nekog mujaka sa strane da napadne harem i otme ih. Napadi i uznemiravanja daju prilike enkama za bijeg iz jedne obitelji u drugu.

Japanski makaki, najvei meu makaki ma, otporna je vrsta i preivljava jake zime sjevernog Japana. Voli se kupati u termalnim izvorima. Za ovog mladog zamorca majka e se brinuti do dolaska sljedeeg potomka, tj. oko godinu dana nakon njegova roenja.

Odani brani partneri

Iako je zajednica grivastih pavijana esto nasilna, veza izmeu mujaka i enke moe biti vrsta. Mujaci ostalih vrsta pavijana pokazuju zanimanje za enke samo kada su spremne za parenje, no grivasti pavijani stvaraju vezu koja moe potrajati godinama. Ta veza ne ovisi o spolnom ivotu, jer se nastavlja i nakon parenja tijekom enkine trudnoe. Nakon to postignu spolnu zrelost, mladi pavijani nastoje stvoriti vlastiti harem. Sukobi s odraslim mujacima opasni su, pa se neki mladi mujaci sprijatelje s nezrelim enkama vlastitog klana jer to ne izaziva bijes dominantnog mujaka. Mladi mujak moe odmamiti adolescentnu enku od njene majke. Kada sazri, postat e njegova prva druica.

Odnos sa ovjekom
Majmuni su odigrali znaajnu ulogu u znanstvenim istraivanjima na kojima se temelji suvremena medicina. Rezus majmuni i ljudi imaju zajedniko obiljeje krvi, koje se zove rezus faktor. Kada ena s negativnim krvnim rezus faktorom zanese s rezus pozitivnim mukarcem, tada drugo ili sljedea djeca mogu biti mrtvoroenad. To je stoga to protutijela iz majine krvi napadaju crvena krvna tjeleca u krvi djeteta, ako je ono naslijedilo oev pozitivni rezus faktor. No, ukoliko se to ustanovi tijekom trudnoe djetetu e ivot biti spaen davanjem imunoglobulina koji se dobiva iz krvi rezus majmuna. On e umanjiti stvaranje protutijela u majinoj krvi. Zahtjev da se pronae lijek protiv bolesti kao to je AIDS, naveo je mnoge medicinske ustanove da za istraivanja nabave velik broj majmuna, to je u javnosti izazvalo otru kritiku. Naime, istraivaki postupci su shvaeni kao bolni i opasni za ivotinje, a mnoga su se istra-

Stan Osolinski/OSF

DRVO ZNANJA

11

ivot na drveu
Obilje hrane i relativna sigurnost ine da ivot na drveu izgleda kao privlaan izbor. Mnoge su ivotinje razvile sposobnosti zahvaljujui kojima mogu provoditi veinu ivota u kronjama drvea.
elika podruja Zemljine povrine pokrivena su drveem. To su, primjerice, velike ume etinjaa na sjeveru, bjelogorine ume u umjerenom pojasu i guste vazdazelene kine ume u tropskom podruju. Jednom nastale, takve ume se teko nadomjetaju drugom vrstom vegetacije, osim u sluaju promjene klime ili nekog utjecaja sa strane, poput masovne sjee drvea. Tako neke od tih uma postoje milijunima godina; mnoge ivotinje su imale vremena razviti posebne prilagodbe na ivot visoko u kronjama drvea. Takav ivot ima svojih prednosti. Nema velikih grabeljivaca pa se i relativno ranjive ivotinje, poput malih majmuna, mogu hraniti i odmarati bez potrebe stalnog opreza, kao to je to sluaj s njihovim srodnicima koji ive na tlu. Na raspolaganju im je dovoljno hrane, ne samo biljne poput lia, cvijea, voa, oraha i sjemenki, ve i obilje sitnih ivotinja kao to su kukci. U tropima drvee rodi tijekom cijele godine, pa se tropska ivotinja koja je voljna traiti drvee u plodu moe cijeli ivot hraniti iskljuivo voem. ivotinjske vrste koje su prilagoene prehrani liem koje je tee probavljivo od voa i relativno male prehrambene vrijednos-

ti ne moraju ga ak ni traiti; mogu se jednostavno po volji kretati lisnim pokrovom. Dok god se mogu prebacivati s drveta na drvo, takve ivotinje imaju malo razloga za silazak na tlo, pa mnoge to nikada i ne ine.

Drvee vrvi mnogim kukcima, ukljuujui i mnogo tisua vrsta zrikavaca, koji dok miruju dre prednji par krila preko tijela poput pokrova, stapajui se s vegetacijom.

Prihvaanje
Maloj ivotinji poput kukca, ivot na drveu ne predstavlja problem. Svaki kukac koji moe svladati vlat trave nee imati nikakvih potekoa s korom i liem drvea. ak i ako padne s vrha drveta na umsko tlo, zbog male e mase pad proi bez posljedica. Tee ivotinje, poput gmazova ili sisavaca, moraju biti opreznije, jer za njih pad moe biti smrtonosan. Naime, tipina se velika ivotinja kree tlom i nije opremljena za sigurno pridravanje za koru ili grane. Prema tome, za to su joj potrebne posebne prilagodbe. NajKako se kroz gusto lie ne mogu dobro vidjeti, mnoge ivotinje, poput ovog crvenog urlikavca, razgovaraju, pa uma postane malo prebuna. Guter sa Solomonovog otoja omata rep oko granica. On cijeli svoj ivot provodi na drveu i rijetko silazi na tlo.
Andre Bartschi/Planet Earth Pictures

jednostavnije prilagodbe ivotu na drveu su dobro razvijene pande. Mnogi guteri pouzdaju se u pande kojima se dobro prihvaaju za koru, a vjeverice se mogu sigurno etati gore-dolje okomitim deblima zahvaljujui otrim pandama na prstima. Zapravo, vjeverica esto visi naglavake na deblu, a sigurno uporite su joj zavinute pande stranjih nogu. Lagana vjeverica se moe osloniti na pridravanje pandama za koru drvea, ali tee ivotinje trebaju sigurnije zahvate. Na primjer, pande tipavca su se razvile u velike i jake kuke za hvatanje, kojima obuhvaaju granu. tovie, one se dre grane s takvom snagom da

Ken Lucas/Planet Earth Pictures

Carol Farneti/Planet Earth Pictures

12

IVOT NA DRVEU
tipavac ostaje objeen o nju ak i kad ugine. Druge ivotinje se dre produenim prstima prednjih i stranjih udova. Mnoge ptice imaju noge s dugim, nasuprotno okrenutim prstima, koji obavijaju grane. Noge kameleona prilagoene su na isti nain, to mu omoguuje sigurno obuhvaanje grana dok se provlai kroz vegetaciju u potrazi za kukcima, pomaui se istovremeno miiavim repom. Po izuzetno pokretnim rukama i nogama mnogo su nam poznatiji majmuni koji ive na drveu, posebno oni poput orangutana. On za hvatnje koristi veliki nasuprotni prst na nogama, nalik na palac, a za penjanje po drveu koristi sva etiri uda. Vjerojatno najzanimljivije prilagodbe penjanju nalazimo u ivotinja poput drvnih aba i gekona, koji imaju ljepljive jastuie na tabanima nogu. Svaki jastui gekonovog stopala sastoji se od mnogo redova sitno nazubljenih ljusaka koje se granaju u tisue malih izbojaka.
Anup Shah/Planet Earth Pictures

vrlo est kod stanovnika drvea. Nekoliko veih majmuna razvilo je sasvim drugaiju tehniku. Umjesto tranja i skakanja po granama, oni vise objeeni o njih rukama, njiui se i prebacujui se s grane na granu, s drveta na drvo. U tome su pravi umjetnici giboni, ija je brzina i spretnost na drveu legendarna. Udovi gibona razvili su se upravo na obrnut nain od udova avetnjaka. Dok su im stranji udovi ostali kratki, ruke su im postale izrazito duge i miiave, s izduenim akama za hvatanje grana.

Pravi letai
Skakanje ili njihanje s drveta na drvo zahtijeva mnogo energije jer se ivotinja mora snano odraziti uvis kako ne bi pala. Nekoliko ivotinja je nadvladalo ovaj problem, razvivi sposobnost jedrenja krilima od rastegnute koe. Meu najspektakularnijima je letei lemur ili kolugo s Madagaskara, koji pri skoku rairi konu membranu izmeu udova i repa (poput djejeg zmaja) te tako prelebdi preko irokih prosjeka s drveta na drvo. Kada se spusti, prihvati se dugim pandama za deblo, tik ispod kronje, te skoi na idue stablo. I mnoge su druge ivotinje razvile sline mogunosti jedrenja, ukljuujui letee vjeverice, letee abe, pa ak i letee zmije. Postoje i neke umske ptice, kao afriki turakao, koje se na slian nain kreu s drveta na drvo. Ima i dokaza koji upuuju na to da je i najstarija poznata vrsta ptica arheopteriks razvila perje kao pomo pri jedrenju sa stabla na stablo. Naravno, veina umskih ptica i imia su aktivni letai, ali to je sasvim druga pria.

vrsto prianjanje

Norbert Wu/Planet Earth Pictures

Peteropruga vjeverica koristi otre kande kako bi na glavake visjela na deblu. Kada skae, rairi noge i spljoti tijelo, okreui iru povrinu tijela zranoj struji, to joj omoguuje preskakanje znatnih razdaljina.

Pomou njih se dre i najsitnijih neravnina na naoko glatkim povrinama kao to je veliko, sjajno lie. vrst zahvat odgovara sporom biljojedu kao to je tipavac, ali mnogi stanovnici drvea moraju se kretati brzo i uinkovito. Naroito se to odnosi na ivotinje koje se hrane voem, jer one veinu vremena provode putujui iz jednog dijela ume u drugi u potrazi za najrodnijim drveem. Teke ivotinje, na primjer impanze, esto putuju tlom, no za ivotinje koje se hrane u kronjama, mnogo je uinkovitije kretati se izravno sa stabla na stablo.

Mujak troprstog tipavca moe cijeli ivot provesti na jednom drvetu. Pomou pandi se nevjerojatno sporo kree gore-dolje po granama, brzinom od 0,5 km na sat. Moe visjeti satima, pandama objeen o granu, a da se uope ne pomakne. iroki jastuii na prstima ove drvne abe omoguuju joj prihvaanje za najglatkije lie i granice. Moe skakati s grane na granu bez opasnosti da izgubi uporite, a jedna vrsta posti e skokove 36 puta dulje od nje same.

Skakanje
Mnoge male ivotinje jednostavno tre i skau. Na primjer, vjeverica e pobjei na vrh tanke grane i skoiti na granu susjednog drveta. Neki majmuni, na primjer avetnjaci, izvanredno su se prilagodili skakanju. Avetnjakove stranje noge su duge i snane te mu omoguuju da skae u zrak poput skakavca, a njegove velike oi smjetene su naprijed i omoguuju puni binokularni vid za tono odreivanje udaljenosti. Iz istog razloga binokularni vid je

Peter Scoones/Planet Earth Pictures

DRVO ZNANJA

13

Kaktusi i ostali sukulenti

Kaktusi i sukulenti jedinstveni su po prilagodbi na oskudicu jednog od bitnih ivotnih elemenata: vode. Velik broj ih raste na najnegostoljubivijim mjestima na svijetu, a lako ih je uzgajati i u kuama. Mnogi imaju lijepe arke cvjetove i zanimljiv oblik.

ukulenti (koji ukljuuju i kaktuse) razvili su se tako da se mogu nositi s uvjetima koje doista malo biljaka moe podnijeti. Ne samo da mogu podnijeti duga suna razdoblja nego mnogi od njih podnose i znaajne temperaturne razlike. Neki sukulenti rastu na podrujima gdje dnevna temperatura iznosi 37 C, a nona pada gotovo do toke smrzavanja. Kaktusi i sukulenti su kserofiti, to znai da mogu preivjeti u uvjetima ograniene opskrbe vodom. Vrlo efikasno izvlae raspoloivu vodu iz zemlje, i uspjeno je pohranjuju u mesnate listove, stabljiku (kaktusi) ili ak i u korijen.

Korijenjem do vode
Neki kserofiti imaju razgranato korijenje koje prodire duboko u zemlju kako bi povealo mogunost usisavanja vode i iskoristilo to vie vlage. Meutim, mnogi kaktusi i sukulenti imaPonijev rep (Beaucarnea recurvata) izgleda skoro poput drveta, a predsta vlja sukulent koji pohranjuje vodu u svoju zadebljanu bazu. Meksiki bava sti kaktus (Echinocactus grusoni ) je velika bodljikava lopta promjera nekoliko metara. Upadljivi cvjetovi izbijaju blizu vrha biljke, a preteno su ute i ruiaste boje.
Wildlife Matters

ju iznenaujue malo korijenja s obzirom na njihovu veliinu. U pustinjskim uvjetima u kojima ivi veina kaktusa, tlo je esto vrlo plitko, s kamenom podlogom tik ispod povrine, pa su ove biljke sklonije ouvanju nego istraivanju. Mnogi kaktusi rastu na suhim, neplodnim podrujima, a autohtoni su u Novom svijetu.

Ostale sukulente moemo nai na obje hemisfere. Sukulenti su i neke autohtone europske biljke poput ednjaka. Svoje zalihe vode kaktusi i ostali sukulenti koriste za fotosinteze te za odvijanje drugih bitnih procesa. Kada je stopa apsorpcije iz zemlje tako niska da ugroava fotosintezu, tada vodu crpe iz posebnog tkiva koje slui za pohranjiva-

nje vode. Pustinjski kaktusi mogu u svoje stabljike pohraniti velike koliine vode. Neke vrste mogu izgubiti ak polovicu te koliine prije nego biljka osjeti nedostatak vode. Kod mnogih kaktusa listovi su svedeni na bodlje, koje pomau kod smanjenja gubitka vode, a fotosintezu, koja se obino vri u liu, u ovom sluaju vre fotosintetske stanice u zelenim stabljikama. Lie sukulenata je obino debelo i mesnato, a sastoji se od malog povrinskog sloja i debelog unutarnjeg tkiva. Neki imaju gotovo okruglo lie, to je osobito efikasan oblik. Lie sukulenata ne samo da ima smanjen povrinski dio ve obino ima i debelu epidermu (vanjsku opnu) kako bi se smanjio gubitak vode putem isparavanja. Kaktuse i sukulente ljudi najee povezuje s onima koje su vidjeli u vesternima, ili pak s vrstama koje se mogu vidjeti pri posjetu nekim dijelovima Kalifornije, Nevade ili Arizone: juke, agave, mamilarije, opuncije te golemi saguaro iz Arizone, koji dosee visinu od 15 i vie metara. Bilo da rastu na suhim planinskim kosinama ili ravnim pustinjskim podrujima, kaktusi i sukulenti se jako razlikuju veliinom i oblikom. To je jedan od razloga njihove popularnosti

Wildlife Matters

14

KAKTUSI I OSTALI SUKULENTI

znati da su zapravo kaktusi, jer imaju lie. Primjerice, pereskije su grmoliki kaktusi s granama obraslim liem. Stapelije su primjeri nekih egzotinih vrsta sukulenata koje rastu u Junoj Africi. Imaju mesnate iljate grane i prekrasne zvjezdaste cvjetove koji, meutim, ire miris slian smradu strvine. Otuda im je zajedniko ime biljke strvinarke. Sukulent ponijev rep ima oblik kronje drveta, a vodu pohranjuje u izrazito debeloj bazi. U Meksiku naraste oko 6 metara, a mlade biljke se esto prodaju kao lonanice.

KAKTUS ILI SUKULENT?

Oba tipa biljaka su doista sukulenti, jer uvaju vlagu. Uobiajena definicija kaktusa je da je to biljka zadebljane stabljike, koja slui fotosintezi i pohranjivanju vode, a esto umjesto lia ima bodlje. Veina sukulenata ima lie. Od ovog opeg pravila postoje izuzeci. Nekoliko grmolikih lanova porodice kaktusa ima pravo lie. Neki sukulenti koji nisu kaktusi odbacili su lie i razvili mesnate stabljike.

umski kaktusi
Jedni od najpopularnijih kaktusa, boini i uskrnji, potjeu od Schlumbergera i Rhipsalidopsis vrsta, rastu privreni na drveu (epifiti) na prostoru Srednje Amerike i u nekim od najtropskijih podruja Meksika. Domovina daleko veeg broja epifitskih kaktusa je Kostarika. Epifitski kaktusi rastu na drveu, a katkad su privreni na stijene koje im slue kao potporanj. Openito uzevi, rastu u kaskadama, poput boinog i uskrnjeg kaktusa. Meutim, neki kaktusi se uspinju i penju po drugim biljkama koje im slue kao potporanj. Jedan od njih je epifilum, koji ima velike raznobojne cvjetove, a drugi je kraljica noi, rairena od Jamajke do Kube, koja je ime dobila po tome to joj se veliki bijeli cvjetovi otvaraju nou. Neki sukulenti iz krajeva kao to je provincija Cape u Junoj Africi i Namibija, nalikuju kameniima sve dok se ne otvore i otkriju svoje cvjetove. U svijetu postoji oko 80 vrsta Lithopsa, popularno nazvanih ivo kamenje, koje
Peter McHoy

Epifilumi rastu u tropskim i suptropskim predjelima Latinske Amerike. Svi su epifiti, tj. rastu na drugim biljkama, ali nisu para ziti. Raspon boja njihovih lijepih cvjetova je od ruiasto-ljubiaste do uto-bijele.

je esto gotovo zakopano i nezamjetno u procjepima stijena pustinjskih predjela u kojima rastu. Spadaju meu najbolje zakamuflirane biljke te ih se vrlo teko zapaa dok nisu u cvatu. Gornja povrina im je nalik na prozor, pa tako i do djelomice zakopane biljke dopire dovoljno svjetla da moe preivjeti. ivo se kamenje moe uzgajati u kui, na jako osvijetljenom mjestu.

Otporni sukulenti
Neki sukulenti su dovoljno otporni da ih se moe uzgajati u vrtu. Najuobiajeniji su ednjaci, koji rastu na stazama, krovovima, zidovima i svim ostalim mjestima na kojima mogu pustiti korijenje. uvarkue imaju lijepu, esto vrlo privlano obojenu rozetu listova. Rastu na stijenama s malo tla, a moe ih se vidjeti kako rastu u skupinama na krovovima iako su ta mjesta ljeti vrlo suha i vrua.

meu kolekcionarima. Ovdje opisujemo tek mali broj najpoznatijih. No, postoje stotine drugih koje moemo nabaviti kao lonanice, i tisue drugih vrsta koje rastu u divljini. Tipian okrugli kaktus je bavasti kaktus. Poput mnogih drugih kaktusa i sukulenata, dolazi iz Meksika gdje raste poput velike bodljikave lopte promjera nekoliko metara.

Lobivije
Lobivije su odline za uzgoj ukoliko elite kaktuse s puno cvjetova, ak i na mladoj biljci. Ime ovog kaktusa zapravo je anagram od rijei Bolivija, jer iz te zemlje potjeu mnoge vrste. Vrstu koju ete esto nai u cvjearnama i vrtnim centrima je Lobivia silvestrii (prodaje se i pod imenom Chamaecereus silvestrii), a koja dolazi iz planinskih podruja Argentine. Naranastocrveni cvjetovi lijepo e se razviti ak i na prozorskoj dasci. Mamilarija ima mnogo vrsta. Veinom potjeu iz Meksika, a uzgajaju se dosta lako. Neke od njih su vrlo ilave: Mammillaria senilis raste na visini od 2000 metara i vioj, esto u pukotinama gotovo golih stijena, gdje temperatura esto padne vrlo nisko. Neki kaktusi se mogu uzgajati na otvorenom i u toplijim podrujima Velike Britanije. Jedni od onih koji najee preive su opuncije iz Sjeverne Amerike, koje rastu u skupinama na otvorenim zatienim lijehama svjetski poznatih Kew Gardens u Londonu. Mnoge opuncije imaju osebujne stabljike poput plosnatih jastuia. Postoje ak i puzavi kaktusi, poput takorovog repa. Ovaj kaktus, porijeklom iz Meksika, ima duge puzajue stabljike s grimiznim cvjetovima. Kod nekih se biljaka teko moe odmah

Wildlife Matters

Oreocereus celsianus je kaktus neobinog izgleda, iz Perua i Bolivije. Pokriven je dugim dlakama boje meda, koje obavijaju njegove bodlje. Ljeti cvate crvenim ili smeim cvjetovima.

DRVO ZNANJA

15

Kisela kia
Omorikina uma unitena kiselom kiom. Takvo umiranje uma ugroava krajolike i ivotinjski svijet u mnogim dijelovima Europe i na zapadu Sjeverne Amerike.

ljive su posvuda. Prostrane ume u visinskim predjelima i planinama Europe i Sjeverne Amerike nairoko se sue, tako da su ugroeni i sami planinski vrhunci. Kiselu kiu raznose prevladavajui vjetrovi. Na planinskim vrhuncima dno oblaka je nisko, pa se stoga drvee nalazi u oblaku ije su kapljice kisele i koje napadaju lie.

Smrt uma
Oteenje drvea poznato je kao smrt uma (Waldsterben), a ona je posljedica oneiavanja zraka, u koje ubrajamo i kiselu kiu. O tonim mehanizmima njezina djelovanja jo se raspravlja, ali postoji suglasnost da to umiranje prolazi kroz nekoliko faza. Drvee najprije poinje gubiti lie i iglice na krunitu, a onda bolest zahvaa cijelo stablo pa na koncu stablo umre. Ako se drvee zahvaeno boleu nalazi na strmini, onda se ono rui u kaskadi, kao posjeeno. Osim toga, kod drvea se opaa i opa malaksalost u vidu prorjeivanja lia na cijelom stablu. Liajevi su dobar pokazatelj oneienosti zraka zato to njihovo tkivo brzo odumire kad je izloeno kiseloj kii. Njih u pravilu nema u gradskim sreditima (unutranjim liajnim pustinjama), ali ih nalazimo u prigradskim i seoskim krajevima s malom koliinom kisele kie (vanjskim liajnim pustinjama). Ako znamo da kisela kia nagriza ak i kamene zidove, onda moemo zamisliti kako ona djeluje na biljke. Kisela kia koja padne u vodu, poveava njenu
Oneiavanje zraka u SAD-u. Isputanje sumpora iz elektrana danas je regulirano Zakonom o istom zraku koji doputa emisiju najvie 8 9 milijuna tona sumpora iz svih elektrana u SAD-u.

Wildlife Matters

Iako se kisela kia ne vidi, ona unitava biljni i ivotinjski svijet. Uzrokuje ju spaljivanje fosilnih goriva primjerice nafte i ugljena u industriji i domainstvima, pri emu dolazi do isputanja opasnih plinova.

Europi 85% kiselih kia nastaje zbog spaljivanja fosilnih goriva, pri emu nastaju sumporni oksidi, njihovi glavni uzronici. Osim sumpornog dioksida, pri spaljivanju fosilnih goriva nastaje jo jedan opasan plin duikov oksid. Ti se plinovi s kapljicama vode spajaju u sumpornu i duinu kiselinu, a zatim se ispiru kiom. Kiselost kie ovisi o koncentraciji spomenutih plinova. Kada kia padne nakon dugog vrueg razdoblja, za koje je tipino stvaranje sloja smoga, kiselost moe biti vrlo visoka. Tada kia ima pH vrijednost 3, i manje, osobito kad pada kroz maglu. Kada joj kiselost naraste na pH1,5, ona je jednaka kiselosti ljudskih eluanih sokova koji rastvaraju hranu! Prirodna je kia blago kisela, pH joj je oko 5,6, i to zahvaljujui otopljenom ugljikovu dioksidu koji s vodom stvara ugljinu kiselinu. Stupanj kiselosti raste s koncentracijom vodikovih iona u otopini, a mjeri se takozvanim pH vrijednostima koje seu od pH0 (izrazito kiselo) do pH14 (izrazito alkalino), dok neutralna voda ima pH7.

Kisele kie ne padaju uvijek u zemljama gdje nastaju plinovi koji ih uzrokuju. Plinove raznose vjetrovi, pa se stvara kisela kia koja pada i drugdje. Zbog toga oneiavanje prelazi dravne granice. Najvei su proizvoai kisele kie zemlje Sjeverne Amerike i Europe. Tako je Velika Britanija 1983. zakiselila oko dva milijuna tona kie, od kojih je u njoj palo samo 600.000 tona. Ostatak je odnio zapadni vjetar prema kontinentalnoj Europi, osobito u pravcu Skandinavije. Sve europske zemlje stvaraju kisele kie, a njihove posljedice mrtve i umirue ume vid-

Wildlife Matters

16

KISELA KIA
ti svakih tri do pet godina. Zakiseljavanjem su pogoena i jezera u kotskoj, kao i Velika jezera u Sjevernoj Americi.

Zakonodavstvo
Meunarodna nastojanja da se smanji emisija tetnih plinova, osobito sumpornih i duikovih oksida, obuhvaena su enevskom konvencijom iz 1986., koju je potpisala Europska zajednica. U lipnju 1992. Zemljin samit u Rio de Janeiru postavio je kao cilj dobrovoljno smanjivanje emisije plinova staklenikog uinka te utvrdio granice koje bi trebalo dosei. Svrha toga bila je usporavanje globalnog zagrijavanja, koje nastaje djelovanjem oneiujuih tvari slinih onima koje uzrokuju kisele kie. Iako postoje naznake da mnoge europske zemlje odluno nastoje smanjiti tetne emisije (Europska zajednica postavila si je cilj da do 2010. smanji emisiju za 15% u odnosu na onu iz 1990. godine), najvei oneiiva, Sjedinjene Amerike Drave, i dalje se slabo odaziva. Konferencija o klimatskim promjenama, odrana u prosincu 1997. u japanskom gradu Kyotu, pokuala je postaviti pravno obvezujua ogranienja emisije kako za industrijalizirane, tako i za zemlje u razvoju. Sjedinjene Amerike Drave pokuale su zadrati svoju razinu emisije prijedlogom da se uvedu kvote, na temelju kojih bi zemlje mogle ispustiti odreene koliine oneiujuih tvari ili takvo svoje pravo prodati drugim zemljama. Takvi su prijedlozi naili na otru kritiku ekologa koji na sve zemlje vre pritisak da smanje emisiju.

Matt Sampson/The Environmental Picture Library

Kisele kie napadaju sve. Katedrala Notre - Dame u Parizu, koja je uspjela preivjeti nekoliko stotina godina, danas trpi jaku koroziju zbog kiselih kia.

Podnevni promet u Ciudad Mxicu. Taj je visokoindustrijalizirani i gusto naseljeni grad tipian primjer oneia vanja atmosfere velikih razmjera. lan Uprave za vode Severn Trent u Engleskoj uzima uzorke radi utvrivanja oneienja eljezom.

Nigel Dickinson/The Environmental Picture Library

Neil Lukas/The Environmental Picture Library

kiselost. Tu pojavu zovemo zakiseljavanjem (acidifikacijom). To moe biti pogubno za ivot u vodi. Zakiseljavanju su podlona jezera, potoci i rijeke, a naroito tokovi u umovitim podrujima, gdje nagli dotok kiselih voda moe uzrokovati nagli pomor ribe. Gomilanje borovih iglica stvara u njihovu sloju visoku koncentraciju kiseline, a ako nema umskih poara (napose u nacionalnim parkovima), iglice se ne pretvaraju u bazini sloj pepela koji neutralizira kiselinu. Kisela kia je uzrokovala pomor milijuna lososa i pastrva u tisuama vedskih jezera. Od 90.000 jezera, koliko ih je u vedskoj, 4000 ih je vrlo kiselo (ispod pH5), u 18.000 su opaene posljedice zakiseljavanja, a u jo 20.000 vjerojatno e se uskoro opaziti. Na jugu vedske lososi su u nekim rijekama posve nestali. Stanje se pokualo popraviti ak i sipanjem vapna po jezerima i rijekama ne bi li se tako neutralizirala kiselina. Ostvareno je preko 3000 projekata ovapnjivanja, a trebat e ih ponavlja-

DRVO ZNANJA

17

Zemno ulje
Zemno je ulje temelj industrije i civilizacije 20. stoljea. Nafta je, meutim, uzrokovala i meunarodne sukobe, a njezina je upotreba izazvala oneienje i unitenje okolia.

Nafta i plin
Proces nastajanja nafte trajao je milijunima godina. Veina nafte u sjevernom i sredinjem dijelu Sjevernog mora nastala je iz ostataka algi (jednostaninih organizama) i bakterija, koje je u razdoblju jure (od prije 213 do prije 144 milijuna godina) zatrpao mulj. Zatrpani materijal je istrunuo pa se pod djelovanjem tlaka i topline postupno pretvarao u naftu, dok se mulj oko njega pod djelovanjem istih faktora pretvorio u kamen. Kapljice nafte izronile su na povrinu kroz propusnu stijenu, to jest stijenu s porama i pukotinama kroz koje prolaze tekuine i plinovi.

Otkrie nafte uz britansku obalu 1969. pretvorilo je tu zemlju u jednog od naj veih proizvoaa crnog zlata. Meutim, buenje u Sjevernom moru vrlo je opasno, pa su pritom ve mnogi poginuli. Plin iz Sjevernog mora doprema se iz pri obalnih buaih platformi do obalnih prihvatnih stanica. Potom se on razvodi plinovodima poput ovoga kojeg tek postavljaju.

One su se nastavile uspinjati sve dok nisu naile na nepropusni sloj koji je zaprijeio daljnje dizanje. Potom se nafta skupila u propusnim slojevima neposredno ispod nepropusnih, koje geolozi zovu zamkom. Plin je nastao na niem nivou od nafte. Geolozi smatraju da se plin u plinskim poljima u junom dijelu Sjevernoga mora poeo stvarati u karbonu (od prije 300 do prije 286 milijuna godina), kad se u movarama od ostataka mrtvih biljaka poeo taloiti ugljeni sloj. Taj je ugljeni sloj potonuo te su ga zatrpali novi slojevi stijene. Napokon, kad se naao na oko 4 kilometra ispod povrine, Zemljina je toplina iz njega istjerala plin. On se poeo dizati kroz propusne stijene sve dok nije naiao na nepropusne slojeve pa se skupio u zamci.

Primjena nafte
Nafta je vana zato to je ia i jeftinija od ugljena, a lake se transportira od plina. Njezina primjena je mnogostruka, a zovu je i crnim zlatom. Iz nje se dobiva gotovo polovina svjetske energije. Bez nje bi se zaustavila veina motornih vozila, a stali bi i tvorniki strojevi te sustavi za centralno grijanje. Iz sirove nafte dobiva se niz goriva, meu kojima i nekoliko vrsta benzina, dizelskoga i avionskog goriva. Iz nje se dobivaju i maziva ulja, koja omoguuju okretanje strojeva. Iz ostataka nafte pravi se asfalt kojim se pokrivaju ceste, kao i mnotvo petrokemikalija koje se prerauju u kemijskoj industriji. Iz petrokemikalija se proizvode kozmetiki preparati, lijekovi, boje, eksplozivi, umjetna gnojiva i umjetna vlakna (primjerice najlon), zatim tiskarska boja,

The Environmental Picture Library

The Environmental Picture Library

afta se sastoji uglavnom od ugljikovodika tvari ije su molekule izgraene od atoma dva kemijska elementa, ugljika i vodika, no u njoj nalazimo i druge sastojke. Tekuem zemnom ulju su po sastavu i svojstvima slini zemni (prirodni) plin te ljepljiv, ponekad i krut bitumen ili asfalt. Sve su to organske tvari, nastale iz neko ivih organizama, siunih biljaka i ivotinja. Zbog toga naftu, zemni plin i bitumen, kao i ugljen, zovemo fosilnim gorivima.

18

ZEMNO ULJE
insekticidi, premazi, plastika i umjetna guma, iz koje se izrauju automobilske gume. 1989. izraunalo da bi potvrene rezerve mogle potrajati 41 godinu (imajui u vidu potronju u 1988.) Pa ipak, ako se poznate rezerve poveaju zbog otkria novih leita, ili ako se proizvodnja povea ili smanji, ili se uvede nova tehnologija, promijenit e se i procjena. Tako je, primjerice, prije 1970. Velika Britanija gotovo sasvim ovisila o uvoznoj nafti. Onda je, meutim, 1969. u priobalju zemlje pronaena nafta , pa je 1975. poela i proizvodnja. Velika Britanija je postala znaajnim proizvoaem nafte. Godine 1990. nala se na devetom mjestu u svijetu po proizvodnji podmorske nafte. Iako procjenjuju da e Velika Britanija ostati znaajnim proizvoaem daleko u 21. stoljee, strunjaci predviaju polagani pad proizvodnje nafte u toj zemlji, Najvee rezerve nafte nalaze se u zemljama Srednjeg istoka, jer u njima lei oko 65% pozDa bi se odredila naftna leita, potrebno je skupiti podatke raznih mjerenja, a da bi se probile zamke u kojima se nafta nalazi potrebna su duboka buenja Zemljine kore.

Svjetske zalihe
Naftu i zemni plin nalazimo na svim kontinentima i pod plitkim kontinentalnim elfovima na rubovima kontinenata. Neka naftna polja aktivno proizvode naftu. Druga leita tek treba istraiti i razviti. Procjene o trajanju naftnih rezervi temelje se na dvije brojke na poznatim rezervama koje se mogu ekonomino iskoristiti dananjom tehnologijom i na procijenjenoj godinjoj potronji. Tako se godine
Novac dobiven proizvodnjom nafte omoguio je Saudijskoj Arabiji izgradnju ovog desalinacijskog pogona. Ovdje se morska voda pretvara u pitku, koja je na Srednjem istoku vrlo traena.

natih rezervi. Koncem 1980-ih Iran, Irak, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati imali su dokazane rezerve nafte koje bi, na razini proizvodnje iz 1988., potrajale dulje od 100 godina. Na poetku 1989. procjenjivalo se da e rezerve Saudijske Arabije, koje iznose oko 25 posto ukupnih svjetskih rezervi, potrajati 90 godina na razini proizvodnje iz 1988. Meutim, otkrie velikih novih polja u Saudijskoj Arabiji godine 1990. dovelo je do revizije tadanje procjene te je granica pomaknuta za vie od 50 godina.

Proizvoai nafte i plina

Koncem 1980-ih 15 sovjetskih republika bile su zajedno najvei svjetski proizvoa nafte, jer su pokrivale oko 18% proizvodnje. Meu tim republikama prva je bila Rusija, a naftu su proizvodili i Azerbajdan, Kazahstan, Kirgistan, Tadikistan, Turkmenistan, Ukrajina i Uzbekistan. Drugi svjetski proizvoa nafte, Sjedinjene Amerike Drave, 1990. godine su zajedno s Kanadom pokrivale gotovo 16% svjetske proizvodnje, a za njima su bili Saudijska Arabija, Iran, Meksiko, Kina, Venezuela, Irak i Velika Britanija. Proizvodnja nafte mijenja se prema potranji. Svjetska recesija poetkom 1990-ih dovela je do velikog pada potronje. Vodei proizvoai zemnoga plina takoer su bive sovjetske republike, osobito Rusija, a

DRVO ZNANJA
za njima slijede Sjedinjene Amerike Drave, Nizozemska i Kanada. Od drugih vanih proizvoaa tu su Velika Britanija, Meksiko, Norveka i Rumunjska. salinaciju, to jest opresnjivanje morske vode, a Libija je ostvarila projekt Velike umjetne rijeke, to jest crpljenja vode ispod saharskih stijena i njene otpreme na mediteransku obalu. Sredinom 1970-ih veina drava na Srednjem istoku bila je vlasnik svoje naftne industrije ili ju je barem kontrolirala, pa je posredstvom OPEC-a pokuala uspostaviti novi meunarodni gospodarski poredak, koji bi dijelu svijeta u razvoju osigurao vei utjecaj u svjetskim poslovima. Politika OPEC-a izvrila je velik pritisak na gospodarstva mnogih zemalja uvoznica nafte i uzrokovala nestaicu goriva. Ona je, osim toga, poveala inflaciju diljem svijeta. Pa ipak, poetkom 1980-tih, mnoge su razvijene zemlje uspjele poveati vlastitu proizvodnju i uvesti mjere tednje. Takva politika, zajedno sa svjetskom recesijom, dovela je do pada potranje za uvoznom naftom, pa je to dovelo i do pada cijena. Iako je mo OPEC-a bila kratkoga vijeka, njegova je politika ipak u mnogim srednjoistonim zemljama pobudila samopouzdanje koje prije nisu poznavale. Nafta je bila uzrokom i nekoliko drugih ratnih sukoba, od kojih valja spomenuti irake pretenzije na Kuvajt. Godine 1990. Irak je tvrdio da Kuvajt crpi naftu koja pripada Iraku te da, prodajui je iznad OPEC-ove kvote, pomae snienju cijena nafte. To je bio jedan
vedska panjolska Italija Njemaka Nigerija Iran Saudijska Arabija Japan Bivi SSSR Velika Britanija SAD

19

Trgovina naftom
Budui da je nafta vrlo vana, njezina je proizvodnja u posljednjih etrdesetak godina naglo porasla. 1950. godine proizvodilo se otprilike 10 milijuna barela (1 barel = 0,1588 m3), a 1990. taj se broj popeo na 65 milijuna barela. Za 40 godina svijet je postao ovisan o nafti kao gorivu i sirovini. U nekim su zemljama naftni proizvodi, posebice benzin, bili tako jeftini da su se nemilice troili. Razvijene zemlje koje imaju naftne rezerve esto svoje zalihe troe same, a ako potranja poraste, naftu ponu uvoziti. Meu glavnim dobavljaima nafte nalazi se i nekoliko zemalja u razvoju, koje su imale velike koristi od crpljenja nafte i njezina izvoza u razvijene zemlje. Neke zemlje u razvoju prihode od izvoza nafte troe za financiranje socijalnih projekata, izgradnju kola i poveanje ivotnog standarda. Nekoliko je zemalja izvrilo velika ulaganja u razvojne projekte. Na primjer, Saudijska Arabija je izgradila postrojenja za deProizvodnja, promet i potronja nafte nisu uvijek jednaki. (Istodobni uvoz i izvoz odnosi se na razliite vrste nafte.) SAD, i sam veliki proizvoa, ipak uvozi gotovo polovicu potrebne nafte. Paljenjem kuvajtskih naftnih polja 1991. nastao je debeli sloj zaguljivog crnog dima koji je prekrio cijelu zemlju. Jo nam nisu sasvim poznate posljedice koje e taj vandalski in imati na okoli.

Naftna politika
Proizvodnja nafte ubrzo je poela utjecati i na meunarodne odnose. Godine 1967. srednjoistone zemlje bogate naftom pruile su veliku pomo svojim arapskim saveznicima u Egiptu, Jordanu i Siriji, zemljama zahvaenim arapsko-izraelskim ratom. Zemlje bogate naftom poele su vriti sve vei politiki pritisak kroz Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC). Nju su 1960. utemeljili Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela. Kasnije su im se pridruile i druge zemlje: Alir, Ekvador, Gabon, Indonezija, Libija, Nigerija, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati. Sve su to bile zemlje u razvoju. Kad su 1973. Egipat i Sirija ule u Yom Kippurski rat protiv Izraela, OPEC je podigao cijenu nafte. Osim njih, jo je nekoliko zemalja pristalo na ogranienje izvoza nafte kako bi se izvrio pritisak na Sjedinjene Amerike Drave, koje su podravale Izrael.
NAFTNA TRGOVINA I POTRONJA NAFTE
vedska panjolska Italija Njemaka Nigerija Iran Saudijska Arabija Japan Bivi SSSR Velika Britanija SAD
1 razdjel = 100 milijuna tona

potronja po glavi stanovnika u kg

1 razdjel = 300 kg

Uvoz Izvoz Proizvodnja

James King/Planet Earth Pictures

20

ZEMNO ULJE
godan fotokemijski smog koji visi nad mnogim gradovima, primjerice Los Angelesom i Ciudad Mexicom. Kad se duikovi oksidi pomijeaju s kapljicama vode u oblacima, stvara se kisela kia, koja zagauje rijeke i jezera te unitava ume. U mnogim su zemljama poduzete mjere za smanjivanje tetnih izgaranja iz automobilskih ispuha. Danas se masovno proizvodi bezolovni benzin, dok se neki automobili opremaju katalitikim pretvaraima (konverterima) koji opasne plinove pretvaraju u bezopasne. Meutim, ta poboljanja poveavaju i potronju nafte.

Budunost
Usprkos otkriima novih nalazita, jasno je da su zalihe fosilnih goriva ograniene te da se nafta troi mnogo bre nego to se na prirodan nain obnavlja. Osim toga, unato rastu cijena i opadanju zaliha, potranja za naftom stalno se poveava. Pa ipak, situacija nije tako loa kao to se ini. Neki su strunjaci procijenili da dokazane rezerve predstavljaju samo treinu stvarnih rezervi to se nalaze pod zemljom. Iskoristive rezerve mogle bi se bitno poveati primjenom nove tehnologije. Poetkom 1990-ih godina ameriki su znanstvenici razvili posebnu tehniku, takozvano kemijsko poplavljivanje, namijenjenu vaenju zaostale nafte iz naftnih polja iz kojih je iscrpljena sva nafta koja je mogla tei. Tom metodom stijene se ispiru tvarima kakve nalazimo i u deterdentima. Primjena tog postupka u prolosti je bila ograniena zbog visoke cije-

James King/Planet Earth Pictures

Fotografija (gore) obojena na poseban nain pokazuje nam plinove to izlaze iz automobilskog ispuha. S njima izlaze i olovni spojevi, koji se u gorivo dodaju namjerno radi njegova boljeg iskoritavanja.

teta za okoli koju uzrokuju ispuni plinovi moe se smanjiti na dva naina: uporabom bezolovnog benzina (lijevo) i stavljanjem katalitikog konvertera.

Nakon brodoloma tankera Exxon Valdez nafta je prekrila 4800 etvornih kilometara oceana. Kada su je valovi izbacili na obalu, nastalo je strano zagaenje. U Los Angelesu, samo se najvie zgrade diu iznad smoga koji lebdi u zraku.

ZEFA

James King/Planet Earth Pictures

James King/Planet Earth Pictures

od razloga zbog kojih je Irak u kolovozu 1990. napao Kuvajt. Za vrijeme tog rata, Irak je ispustio naftu u vode Zaljeva, zbog ega je nastala golema mrlja. Osim toga, njegovi su vojnici zapalili gotovo polovicu kuvajtskih naftnih vrela. Crni oblaci su mjesecima prekrivali nebo, sve dok poari nisu ugaeni.

Oneiivanje mora naftom

Do oneiivanja mora naftom dolazi i prilikom ienja tankera ili kad se na buaim platformama dogodi nesrea. Ipak, do najveih ekolokih katastrofa dolo je zbog oteenja ili potonua divovskih naftnih tankera. Tako stvorene naftne mrlje izazvale su velik pomor morskih ptica i drugih ivotinja. Tako je, primjerice, godine 1989. naftni tanker Exxon Valdez naletio na podvodni greben na Prince William Soundu kraj Aljaske. Pritom

se u more izlilo oko 240.000 barela (oko 40.000 tona) nafte. Za nekoliko tjedana naftna mrlja je zagadila oko 1600 kilometara obale, pa tako i obale triju nacionalnih parkova i pet rezervata za divlje ivotinje. Korporacija Exxon poduzela je potom veliku operaciju ienja, ali golemu ekoloku tetu nije bilo mogue nadoknaditi. Takve nesree, meutim, zamagljuju injenicu da najvei dio oneienja mora naftom potjee zbog njezina isputanja u rijeke ili izravno u more iz obalnih instalacija.

Nafta i oneiivanje zraka

Izgaranje benzina izaziva veliko oneienje zraka u mnogim gradovima. Ispuni plinovi iz automobila i drugih motora na naftne derivate sadre mnoge otrovne plinove: ugljikov monoksid, nesagorjele ugljikovodike, duikove okside i olovne spojeve. Neki od tih oneiivaa reagiraju sa sunevim svjetlom te stvaraju neu-

ne te kemikalije. Danas, meutim, znanstvenici tvrde da su pronali jeftin proces kojim bi se mogli iskoristiti nusproizvodi industrije papira. Pretpostavlja se da bi ta metoda mogla za gotovo est puta poveati dostupne rezerve nafte u SAD-u. Danas se puno radi i na dobivanju nafte iz bitumenoznog pijeska, to jest stijene impregnirane ljepljivom, gustom naftom. Taj nain je ipak dosta skup. Drugi izvor su takozvani bitumenozni kriljevci. Te su stijene bogate kerogenom, iz kojeg se moe osloboditi nafta. Nova otkria i nova tehnologija otvaraju nam perspektive za budunost. Ipak, treba rei da je jedino dugorono rjeenje energetske krize izazvane iscrpljivanjem rezervi fosilnoga goriva razvijanje alternativnih izvora energije. Sve dok takve alternative ne postanu dostupne, najvanije je tedljivo i pametno iskoritavati postojee zalihe.

ZEFA

DRVO ZNANJA

21

Roboti na Marsu
Umjetnika predodba estononog robota, mogueg marsovskog vozila. Projektirani stroj visok je 7 metara i irok 3 metra, a tei jednu i pol tonu. Lansiranje amerike marsijanske letjelice Mariner 6 pomou rakete Atlas-Centaur 24. veljae 1969. Misija je zavrila proletom na 3400 km od planeta.

Erik Victor/Science Photo Library

Mars je znanstvenicima izuzetno zanimljiv. Do njega se stie za manje od godinu dana, a na njemu moda postoje i primitivni oblici ivota. Do danas su taj ledeni planet posjetile samo letjelice bez ljudske posade.

odine 1877. talijanski je astronom Giovanni Schiaparelli zaprepastio svijet izjavom da na Marsu postoje oceani, kontinenti i kanali. Ljudima se uinilo da u Sunevu sustavu nisu sami, pa su se poeli

pitati kako izgledaju njihovi marsijanski susjedi. Schiaparelli, upravitelj milanske zvjezdarnice Brera, bio je poznat po preciznosti svojih opaanja te nije bilo razloga posumnjati u njegove nalaze. Schiaparellijev rad nadahnuo je amerikog astronoma Percivala Lowella, koji je devedesetih godina prolog stoljea utemeljio zvjezdarnicu Flagstaff odakle je prouavao Mars. Lowell je otiao mnogo dalje od Schiaparellija, tvrdei da su Marsijanci razumna bia, od kojih se veina oajniki trudi opstati u golemim suhim predjelima, te da su izgradili sloenu mreu kanala kako bi rijeili problem opskrbe vodom. Lowell je, osim toga, opazio i pojedinosti u tamnim predjelima planeta, pa je zakljuio da to nisu mora, nego movare.

Sve samo u mati

Lowellovi geometrijski crtei marsijanskog sustava kanala, napravljeni poetkom 20. stoljea, kao da su dokazivali postojanje ivota na Marsu, jer se pojava ravnih vodenih putova drukije nije mogla objasniti. Meutim, drugi astronomi nisu uspijevali razabrati are koje je Lowell navodno vidio, a danas znamo da na Marsu nema nikakvih kanala. ini se da je Lowell neke linearne oblike, primjerice planinske lance, pobrkao s kanalima, za koje je mislio da su povezani u mreu. Kada
Karta sjeverne polutke Marsa, crte talijanskog astronoma Giovannija Schia parellija iz 1886. godine. Ucrtana mrea kanala zapravo predstavlja goleme planinske lance i kanjone.

promatramo mutne slike, um nastoji u njima otkriti poznate oblike, a na nj jako utjee i ono to promatra oekuje da e vidjeti. Druga su promatranja iskljuila mogunost postojanja oceana ili velikih movara, no planet ima polarne kape. One su tanje nego na Zemlji, to se vidi po njihovu brzom rastu zimi i suavanju ljeti, kad dolazi do taloenja odnosno otapanja snijega. Ako je na Marsu nekad bilo tekue vode, nije iskljueno da emo na njemu otkriti ivot. Iako je misao da emo na tom planetu nai razumna bia koja gradi kanale ve odavno naputena, Mars i dalje privlai znanstvenike.

Letjelice posjeuju Mars

Prva svemirska letjelica koja je krenula prema Marsu bio je sovjetski Mars 1, lansiran u studenom 1962. On je bio projektiran za slanje slika i podataka prilikom prolijetanja pored planeta. Na nesreu, signali su se prekinuli u oujku 1963., samo tri mjeseca prije planiranog proleta. Prva amerika marsijanska letjelica, Mariner 3, takoer je doivjela neuspjeh. Do kvara na njoj dolo je ubrzo poslije lansiranja u studenom 1964. Kasnije istog mjeseca Amerikanci su lansirali Mariner 4, prvu uspjenu

Ann Roman at Image Select

NASA/Science Photo Library

22

ROBOTI NA MARSU
istraivanja Marsa. Na nesreu, propalo lansiranje Marinera 8 onemoguilo je tu sondu u izvrenju njezine zadae. Druga je marsijanska ekspedicija toga mjeseca bio sovjetski Kozmos 419. Iz putanje je trebao izbaciti sletni modul (dio koji e se meko spustiti). Letjelica je lansirana 10. svibnja, ali je ekspedicija propala zato to se letjelica nije odijelila od rakete-nosaa, pa se zbog toga nije ni mogla ubaciti u putanju oko Marsa. U treoj svibanjskoj ekspediciji 1971. SSSR je lansirao Mars 2. O tom je pothvatu objavljeno malo informacija, ali je poznato da je glavna sonda u studenom 1971., neposredno prije ubacivanja u putanju oko Marsa ispustila kapsulu. Ta je kapsula moda poslala podatke s povrine planeta, ali nisu objavljene nikakve pojedinosti. Mars 3, kojeg je 28. svibnja lansirao SSSR, bio je na slinom zadatku. On je putanju oko Marsa dosegao u prosincu. Kao i u prethodnoj ekspediciji, orbiter je ispustio znanstvenu kapsulu. Za nju se zna da je izvrila meko slijetanje, ali je dobiveno malo informacija, zato to je odailjanje misteriozno prestalo nakon samo 20 sekundi. Peto i posljednje lansiranje u svibnju 1971. odigralo se 30. dana toga mjeseca. Na kraju te ekspedicije, ameriki se Mariner 9 u studenom iste godine ubacio u putanju oko Marsa. On nije imao sonde koja bi mogla provesti istraivanje povrine, ali je razmjerno mala visina njegove putanje (neto ispod 1400 km) omoguila odailjanje detaljnih slika planetove povrine.
Mozaik povrine Marsa sastavljen od fotografija to ih je snimio Viking 1. Tamnomodro podruje (sredina desno) vulkanski je tit. Kraterima osuta utosmea regija (sredina lijevo) zove se Arabija. Bijelo podruje daleko na jugu je mraz ugljikova dioksida, tj. suhi led. Svemirski brod Viking sa sletnim modulom ugraenim u zatitnu kapsulu na vrhu. Solarne ploe za elektrino napajanje sklopljene su mu uz bokove.

NASA/Image Select

marsijansku letjelicu. Ona je u srpnju 1965. proletjela pored Marsa na udaljenosti manjoj od 10.000 kilometara, te poslala slike povrine u krupnom planu. Mariner 6 i 7, lansirani u veljai i oujku 1969., proletjeli su pored Marsa u srpnju i kolovozu iste godine. Oni su prili mnogo blie Marsovoj povrini i poslali na Zemlju ukupno 235 slika.

Oblijetanje i slijetanje
U proletima se mogu snimiti mnoge korisne slike povrine planeta, kao i skupiti podaci o atmosferi i mnogim osobinama planeta. Ubacivanje letjelice u putanju oko planeta mnogo je sloenija operacija, ali u pravilu i mnogo korisnija, jer orbiter moe raditi godinama. Osim toga, orbiter moe izbaciti i modul koji meko slijee na povrinu i skuplja podatke koje je nemogue dobiti na ikoji drugi nain. Prvi se pokuaj slanja svemirske letjelice u putanju oko Marsa odigrao 8. svibnja 1971., u mjesecu koji se pokazao najradinijim u povijesti

US Geological Survey/Science Photo Library

DRVO ZNANJA
Pogled na kamenito tlo Marsa, to ga je snimila jedna od dvije letjelice Viking koje su se 1976. na njega spustile. Glavni je izvor energije obaju Vikinga bio radioizotopski termiki generator.

23

Pothvati Vikinga
Dvadesetog kolovoza 1975. raketa Titan IIICentaur ponijela je sa Zemlje Vikinga 1. Drugi je Titan 9. rujna ispalio identinu letjelicu Viking 2. Letjele su putanjama koje su se spiralno polako udaljavale od Zemlje. Gotovo godinu dana potom dosegle su Mars, nakon to su prevalile pola puta oko Sunca. Viking 1 je u orbitu oko Marsa uao 19. lipnja 1976., a Viking 2 7. kolovoza. Prije nego to su na povrinu poslale sletne module, trebalo je obaviti mnogo posla: pomou vidljivog i infracrvenog svjetla prouiti rijetku atmosferu Marsa i povrinu, te na koncu izabrati najpogodnije mjesto za slijetanje. Prilikom sputanja, sletni moduli su ispitivali nabijene estice u atmosferi, analizirali prisutne nenabijene tvari te izmjerili promjene temperature, tlaka i gustoe. Viking 1 spustio se 20. srpnja, a Viking 2 3. rujna te su na povrini planeta poeli opsean program promatranja i eksperimentiranja. Zatim su sve prikupljene podatke poslali na orbitere, koji su ih zatim prenijeli ekipama znanstvenika na Zemlji. Orbiteri su se napajali energijom iz po etiri solarne ploe. Sletni moduli su elektrinu energiju dobivali uglavnom iz radioizotopskog termikog generatora, koji je toplinu stvorenu radioaktivnim izotopom plutonijem-238 pretvarao u elektrinu energiju. Ponekad bi, radi dodatnog napajanja, posezali i za akumulatorima. Operacijama sletnih modula upravljalo je raunalo. Uzorci tla podvrgnuti su, izmeu ostalog, i kemijskoj analizi koja je trebala odrediti od kojih su tvari sastavljeni. Ipak su se od svih rezultata s najveim nestrpljenjem ekali oni koji su trebali rei ima li u tlu ivog materijala.

Traganje za ivotom
Na oba se sletna modula nalazio ureaj za izvoenje tri vrste eksperimenata koji su trebali potraiti tragove ivota u tlu. Eksperiment s pirolitikim oslobaanjem plinova polazio je od pretpostavke da na Marsu, kao i na Zemlji,
Sustav kanjona Vallis Marineris na Marsu. Ovaj zaobljeni pogled stvorilo je raunalo na temelju Vikingovih snimaka. U usporedbi s njim (preko 3000 km je dugaak i 8 km dubok!), Grand Canyon izgleda patuljasto.

Mjerenja
Meteoroloki instrumenti na ispruenom kraku mjerili su temperaturu i tlak atmosfere te smjer i brzinu vjetra. Drugi su ureaji mjerili sastav i tvrdou tla. Pomou magneta, iz tla i atmosfere izdvajani su magnetini materijali.

US Geological Survey/Science Photo Library

NASA/Science Photo Library

Sljedee su etiri marsijanske letjelice bile lansirane 1973. U svibnju je SSSR lansirao orbitere Mars 4 i Mars 5. Prvi od njih stigao je do Marsa, ali nije uspio ui u putanju, nego je proletio na udaljenosti neto veoj od 2000 kilometara. Druga je sovjetska letjelica bila uspjenija, pa je ula u putanju oko Marsa, ali je prestala odailjati ve nakon 20 krugova. Nedugo zatim, Mars 6, koji je lansiran u srpnju 1973. iz SSSR-a, uao je u putanju oko Marsa i na povrinu poslao sondu. Jo je jednom dolo do kvara, pa je emitiranje prestalo ve kod prizemljenja. Nekoliko dana nakon to je Mars 6 napustio Zemlju, na put je krenuo i Mars 7. No i ta je ekspedicija zavrila neuspjehom. Ovaj je put sletni modul sasvim promaio planet. U meuvremenu su ameriki planetolozi poeli projektirati mnogo ambicioznije letjelice tipa Viking. Cilj im je bio poslati na Mars dvije od njih, da izvre razne pokuse i istraivanja u to je spadalo i ispitivanje kojim bi se utvrdilo ima li u tlu ivih organizama.

24

ROBOTI NA MARSU
Zadnja amerika letjelica na Marsu bio je Pathfinder (Marsov vodi), lansiran u prosincu 1996., koji se 4. srpnja 1997. sigurno spustio na njegovu povrinu. Bio je opremljen posebnim zranim jastucima koji su ublaili udarac pri sputanju, a nosio je i malo terensko vozilo (Microrover) kojeg je mogao poslati da izvede niz pokusa na povrini planeta. Nakon to su svladane poetne tekoe na povrini (jedna je od njih nastala i zato to su zrani jastuci zaklonili pogled kameri), Microrover je poeo izvoditi pokuse s tlom i atmosferskom prainom planeta. Pathfinder je, osim toga, dulje vrijeme na Zemlju slao i detaljne statistike podatke o temperaturi i tlaku na povrini. Mnogi znanstvenici smatraju da prikupljeni podaci govore da je na Marsu nekada bio mogu ivot.

Peter Menzel/Science Photo Library

Prototip Marsohoda, ruskog robotskog istraivakog vozila projektiranog za istra ivanje Marsa. Masa mu je 75 kg, a moe ponijeti teret od 14,5 kg. Vozilom upravlja raunalo, a ono upute dobiva sa Zemlje, na temelju slike koju alju TV-kamere.

ivi organizmi iz okolia apsorbiraju ugljik. Zbog toga su se uzorci tla stavljali u donoeni, radioaktivnim izotopom ugljikom-14 obiljeeni ugljikov dioksid. Nakon nekoliko dana uzorci bi se zagrijali, kako bi ispustili sadrani ugljik u obliku plinovitog ugljikova monoksida i dioksida. Ako bi ti plinovi bili radioaktivni, to bi znailo da u njima ima ugljika-14, koji su ivi organizmi prethodno apsorbirali. Radioaktivni se ugljik, meutim, u organizme mogao unijeti i asimiliranim organskim molekulama. Zbog toga su ugljikom-14 bile obiljeene i neke hranjive tvari kojima su natopljeni uzorci tla, te je potom mjerena radioaktivnost atmosfere iznad njih. Ako bi ivi mikroorganizmi preradili te hranjive tvari, morala bi se pojaviti pojaana radioaktivnost zbog izdisanja obiljeenog ugljikova dioksida. Ta mogua izmjena tvari izmeu ivih organizama, hranjivih tvari i atmosfere, mjerila se i na drukiji, neatomski nain. Naime, prilikom prerade hranjivih tvari organizam bi morao ispustiti neke plinove, primjerice ugljikov dioksid ili metan, pa se stoga mjerila i koncentracija tih plinova nad uzorkom, i to posebnim ureajem, takozvanim plinskim kromatografom. Vikingovi su sletni moduli uzorke skupljali liicama postavljenim na kraku dugom tri metra i potom ih ubacivali u ugraene instrumente u tijelu modula. S Marsovim tlom izvedeni su mnogi pokusi, ali nikad nije opaen nikakav siguran znak ivota. Mnogi, meutim, znanstvenici vjeruju da bi trebalo izvesti drukije pokuse, te smatraju da Vikingovi rezultati nisu nipoto konani. U rujnu 1992., nakon vie od deset godina, lansiran je Mars Observer. Njegova je zadaa bila kartografiranje planeta. Svemirski je brod funkcionirao besprijekorno sve do nekoliko dana pred ulazak u putanju oko Marsa, u kolovozu 1993. Tada se najednom misteriozno prekinula svaka veza. Tako je Mars jo jednom uspio jo malo zadrati svoje tajne.
NASA/Marshall Cavendish Photo Library

Ameriki svemirski brod Pathfinder izravno je uletio u atmosferu Marsa (gore lijevo) i potom je usporen padobranom (sredina). Zrani jastuci (sredina desno) ublaili su mu pad. Potom su se rastvorile latice (dolje), zrani su se jastuci ispuhali i ukazali su se instrumenti (u zlatnoj foliji), solarne ploe (plave) i Microrover (nije prikazan).

Uspjeh i neuspjeh

DRVO ZNANJA

25

Benzinski motori
Benzinski je motor poetkom 20. stoljea revolucionirao promet. Na cestama su parna i plinska vozila ubrzo ustuknula pred snagom benzina, a u zraku je benzinski motor pokretao zrakoplove sve do pojave mlaznoga motora.

James King/Planet Earth Pictures

oput Dieselovih i raketnih, benzinski motori su motori s unutarnjim izgaranjem. U njima izgara gorivo i stvara energiju potrebnu za gibanje. U benzinskom se motoru benzinske pare mijeaju sa zrakom i pale iskrom. Smjesa zraka i benzina izgara eksplozivnom brzinom, i zagrijana se smjesa plinova brzo iri. U veini benzinskih motora to irenje pokree klip kroz cilindar, a gibanje klipa pokree vratilo motora, te se tako pravocrtno gibanje pretvara u kruno (rotacijsko). Kod veih se motora naizmjence pali smjesa u nekoliko cilindara, jer se tako dobiva jednoliniji zakretni momenat. U rotacijskom benzinskom motoru, koji nema cilindara, plinovi izravno okreu rotor.

Da bi postigli to veu brzinu, trkae motocikle pokreu mali, lagani benzinski motori.

Dijelovi rotacij skog motora za motocikl Suzuki RE5, snage od preko 46 kW.

Dvotaktni motor
Dvotaktni je motor najjednostavniji benzinski motor, a nalazimo ga u mopedima, vanbrodskim motorima, lananim pilama, pa ak i
ROTACIJSKI MOTOR MOTOCIKLA
1. Usisnik zraka za rasplinja 2. Rasplinja (karburator) 3. Rashladni kanali u kuitu rotora 4. Termostatska sklopka za ventilator hladnjaka 5. Dovodni kanal gorive smjese 6. Votani termostat 7. Trohoidna crpka za ulje, povezana s rotorom 8. Rotor crpke rashladnog sredstva 9. Kuite crpke rashladnog sredstva 10. Sklopka sustava za paljenje 11. Proista za ulje 12. ep otvora za isputanje otpadnog ulja 13. Napinja lanca 14. Viestruka spojka 15. Dvostruki pogonski lanac, spoj motora i spojke 16. Osovina pedale za nagazno pokretanje motor 17. Zaporni mehanizam pedale za pokretanje 18. Mjenja s 5 brzina 19. Podmaziva lanca 20. Lanac za pogon stranjeg kotaa 21. Elektrini pokreta 22. Svjeica za paljenje 23. Brtvena letvica 24. Rotor (okretni klip) 25. Trofazni alternator 26. Komora za izgaranje

26

BENZINSKI MOTORI
bregasto vratilo

USIS svjeica za paljenje

KOMPRESIJA
struja

EKSPANZIJA

ISPUH ispuh izgorjele smjese

opruga ventila ulaz smjese usisni ventil ispuni ventil glava cilindra rashladna voda cilindarski blok klipnjaa iskra komprimirana goriva smjesa

smjesa izgara i potiskuje klip dolje

osovinica klipa

koljenasto vratilo protuuteg koljenastog vratila

U taktu usisa vanja etverotaktnog ciklusa, klip se sputa a usisni ventil puta u cilindar smjesu zraka i isparenog goriva. U taktu kompresije (sabi janja), klip se die a usisni ventil zatvara. Potom iskra pali smjesu, pa zagrijani plinovi sputaju klip u radnom taktu. U taktu ispuhivanja klip se die i istiskuje ispune plinove iz motora.

nekim malim automobilima. Njihov radni ciklus ima dva takta. Najprije se die klip u cilindru, koji zatim sabija smjesu goriva i zraka u prostor pri glavi cilindra. Istodobno se s donje strane cilindra usisava nova zapaljiva smjesa. Komprimirana smjesa pali se iskrom koju stvara struja visokog napona, pa zagrijani plinovi vraaju klip niz cilindar. To gibanje je drugi ili radni takt motora. Sputanje klipa potiskuje svjeu gorivu smjestu kroz dovodni kanal koji vodi do prostora iznad klipa. Ta svjea smjesa izbacuje izgorjele plinove kroz ispuh, a zatim biva sabijena dizanjem klipa. Naavi se u gornjem poloaju, klip zatvara izlazne otvore, tako da plinovi koji se ire ne mogu izai. Taj se otvor otvara kad se klip nae u donjem poloaju. Klip svojim gibanjem otvara i zatvara i otvore za dovod zraka i goriva, kao i dovodni kanal. Sputanje klipa okree takozvano koljenasto vratilo, a ono opet u povratnom taktu podie klip. Za koljenasto je vratilo privren zamanjak to masivniji to je broj klipova manji koji nastavlja okretati vratilo i kad klip doe u donji poloaj. Zamanjak pretvara izboje energije silaznoga klipa u prilino glatko, kontinuirano gibanje, a on zapravo i vraa klip, diui ga u cilindru, u drugom dijelu svakog ciklusa. Dvotaktni motori su razmjerno jeftini, ali su prilino nedjelotvorni pretvarai energije goriva u mehaniku energiju. Zbog toga mnogi vei motori imaju efikasniji, etverotaktni ciklus.

Ostatak se rasipa. Najvei dio energije iz motora odlazi s toplino ispunog plina i hlaenjem motora tekuinom ili zrakom. Manji dio energije troi se za pogon pomonih ureaja, primjerice ventilatora, generatora struje, crpke za podmazivanje i slino.

Rotacijski motori
Da bi se izbjeglo potresanje motora i da bi ga se pojednostavilo, uinjeni su mnogi pokuaji da se konstruira takav motor koji ne bi imao dijelove koji se povratno gibaju. Od tih je strojeva najpoznatiji Wankelov rotacijski motor. On radi isto kao i etverotaktni motor, ali irenje zapaljene

smjese pokree trostrani rotor koji se kruno giba uvijek u istom smjeru. Prvi automobil s Wankelovim motorom pojavio se na tritu 1964. godine. Cilj proizvodnje takvog motora sastojao se u tome da se, zahvaljujui dijelovima koji se kruno gibaju, smanje potresanja (vibracije) motora te da se smanji potronja goriva. Meutim, Wankelovi motori imaju svoje nedostatke, pimjerice sloenu gradnju brtvenih letvica. Dananji Wankelovi motori troe vie goriva nego klipni motori, ali su, s druge strane, laki i jednostavniji. U dananje se automobile izuzetno rijetko ugrauju.

WANKELOV ROTACIJSKI MOTOR 1

kuite rotora

USIS
usisni kanal usisavanje smjese

KOMPRESIJA

rotor

brtvena letvica pogonsko vratilo volumen se poveava

smjesa se komprimira (volumen se smanjuje)

struja za iskrenje svjeice

EKSPANZIJA
ispuh izgorjele smjese

ISPUH

etverotaktni motori
Kod etverotaktnih motora klip se giba u etiri takta. Prvi takt je sputanje klipa, takozvani takt usisavanja, u kojem se smjesa goriva i zraka usisava u prostor iznad klipa. Potom se klip, u taktu kompresije, podie i tlai smjesu. Sabijena se smjesa pali elektrinom iskrom, nakon ega u treem ili radnom taktu, zagrijani plinovi guraju klip prema dolje. Potom se klip die jo jednom, ovaj put da istisne sagorjele plinove. Nakon etvrtog takta, tj. takta ispuhivanja, itav se slijed ponavlja. Iako je etverotaktni motor djelotvorniji od dvotaktnog, i u njemu se samo oko treina energije goriva pretvara u korisnu energiju gibanja.

zapaljena se smjesa iri (volumen se poveava)

U Wankelovom rotacijskom motoru rotor se okree oko ekscentrino uvrenog pogonskog vratila. Stranice rotora, prolazei kraj otvora usisnog kanala, usisavaju smjesu benzinskih para i zraka. Potom tu smjesu rotor sabija okretanjem, a iskra je pali. Plinovi koji se ire pogone rotor, pa izlaze kroz ispuni kanal.

DRVO ZNANJA

27

Tjelesna kemija
Svi smo mi sazdani od atoma i molekula. Svi nai tjelesni procesi, te stoga i sam na opstanak, ovise o brojnim reakcijama u kojima sudjeluju kemijske tvari u naem tijelu.

i smo sazdani uglavnom od kemijskih tvari koje u tijelo unosimo u obliku hrane. Od svih je sastojaka hrane najzastupljenija voda. U tekuinama koje pijemo i u hrani koju jedemo, dnevno uzimamo oko dvije litre vode. Teinski gledano, ljudsko se tijelo sastoji od 70% vode i 30% krutih tvari. Poslije elemenata koje nalazimo u vodi vodika i kisika najvaniji su ugljik, duik i kalcij. Nae tijelo sadri dovoljno ugljika da se napravi 9000 olovaka. U njemu postoje i male, ali bitne koliine drugih elemenata; primjerice natrija, kalija, klora, fosfora, bakra, cinka, eljeza, magnezija, mangana i joda. Kruti materijali u tijelu uglavnom se dijele u tri kategorije: proteini (bjelanevine), ugljikohidrati i masti. Sve su to ogranske tvari, to jest tvari u kojima, vezan u lance i prstenove, nalazimo ugljik. Zato to ih u prirodnom obliku nalazimo samo u ivim biima, te tvari zovemo biokemikalijama. Bjelanevine su glavni graevni materijal ive stanice, i od njih su sazdani i koa i meso. Ugljikohidrati i masti glavni su izvor energije. Meu jednostavne anorganske molekule u tijelu ubrajamo dobro
Arginin je jedna od esencijalnih aminokiselina, to jest onih koje tijelo ne proizvodi samo, nego je uzima iz hrane. Od 22 aminokiseline, 8 je esencijalnih. Kristali vitamina A, tvari koju dobivamo iz mlijeka, maslaca, jetre i zelenog povra. Vitamini u tijelu imaju ulogu koenzima. To su tvari koji povezuju enzim s molekulom s kojom on reagira, ili pak uklanjaju proizvod te reakcije.

nam poznate tvari, primjerice natrijev klorid (kuhinjsku sol), kalijev fluorid, koji se dodaje zubnoj pasti, te klorovodinu kiselinu, koju koristimo u kolskim kemijskim laboratorijima.

Hrana kao gorivo

Kao svaki stroj, tako i tijelo za rad treba gorivo. U njemu je sadrana energija potrebna za pokretanje miia i stvaranje novih biokemikalija za rast i obnovu tjelesnih stanica i tkiva. Energija je nuna i za odravanje tjelesne temperature. Mi energiju dobivamo iz hrane koju jedemo. Kad zapalimo grumen ugljena, on se

BASF

GSF Picture Library

28
1

TJELESNA KEMIJA
enzim

2
veza puca

3
produkti

supstrat

supstrat se vee za enzim

aktivno mjesto

Enzim i supstrat, tj. tvar na koju on djeluje, uklapaju se oblikom (1). Ovaj enzim razlae supstrat (2), a potom otputa produkte (3). Kemijski spoj koji izgleda kao supstrat moe zakoiti enzim i onemoguiti mu rad. Vitamin koji djeluje kao koenzim pridruuje se supstratu i tako mu omoguuje da se uklopi u aktivno mjesto enzima. Kada se supstrat rascijepi, koenzim se oslobaa i potom opet stupa u reakciju.
koenzim

lani supstrat lani supstrat blokira aktivno mjesto enzim

koenzim namijeta supstrat u aktivno mjesto

proizvodi

supstrat

brzo spaja s kisikom te izluuje energiju u obliku velike topline. U tijelu se pak gorivo u obliku hrane spaja mnogo sporije s kisikom iz zraka, tako da oslobaanje energije nije dovoljno intenzivno da izazove izgaranje. Da bi dospjela do stanica, hrana se mora usitniti do malenih molekula koje mogu proi kroz stijenku debelog crijeva, kruiti u krvotoku i prolaziti kroz stanine opne. To se postie kemijskim procesom zvanim probava. Bjelanevine se razlau do aminokiselina, ugljikohidrati do eera, a masti u glicerol i takozvane masne kiseline. Kisik iz plua do stanica dopremaju crvena krvna zrnca. U njima nalazimo pigment hemoglobin, koji sadri eljezo, a za njega se lagano vee kisik.

drata do kraja procesa oslobaa 4,1 kilokaloriju, dok gram masti oslobaa 9,2 kilokalorije energije. Prosjena odrasla osoba dnevno troi oko 3300 kilokalorija. Od toga se 3000 oslobaa u obliku topline, dok se samo 300 troi za rad. Ta toplina, koju tijelom raznosi krv, odrava tjelesnu temperaturu na oko 37 C. Svim metabolikim reakcijama upravljaju posebni proteini, takozvani enzimi. Do danas ih poznajemo preko 1000, a svaki djeluje kao katalizator koji potie samo jednu kemijsku reakciju. Tako, primjerice, jedan enzim razlae ugljikohidrat saharozu (eer) na glukozu i
U tijelu molekule hranjivih tvari ulaze u stanice pomou difuzije. Izvan stanice postoji visoka koncentracija molekula, pa one prolaze kroz staninu membranu i ulaze u stanicu u kojoj je njihova koncentracija razmjerno niska.

fruktozu. Pritom se sam enzim ne mijenja, pa se moe upotrijebiti jo mnogo puta, i to esto u zapanjujue kratkom vremenu. Pri probavljanju hrane, jedna molekula enzima moe u sekundi obaviti istu kemijsku reakciju i do 100.000 puta. Molekule enzima djeluju samo u posebnim uvjetima, a jedan od njih je temperatura od oko 37 C. Neki se enzimi ne sastoje samo od proteina. U njima nalazimo i druge kemijske tvari, takozvane koenzime. esto su to vitamini iz hrane. Oni su jako vani za normalan rast i otpornost na zaraze, ali ih tijelo ne proizvodi.
DIFUZIJA

Metabolizam
Biokemijske reakcije koje razlau sloene molekule u jednostavnije zovemo katabolinima. Reakcije pri kojima dolazi do sinteze, ili izgradnje sloenih molekula, primjerice masti, zovemo anabolinima. Te dvije vrste reakcija tvore tjelesni metabolizam, tj. tjelesni sustav kemijskih procesa. Hrana pribavlja korisne, hranjive tvari (nutrijente), koje su zapravo sirovine u procesu metabolizma. U stanicama se hranjive tvari polako spajaju s kisikom tako da postupno otputaju energiju. Gram proteina ili ugljikohi-

stanica

molekula koja difundira

DRVO ZNANJA
aminokiseline
masne kiseline

29

glicerol

eeri

crijevna resica limfna ilica krvna ilica

Poslije probave, hranjive tvari di fundiraju u krvne i limfne ilice prstolikih izdanaka na stijenkama tankoga crijeva, takozvanih crijevnih resica. Te ih ilice potom ra znose tijelom do pojedinih stanica. Ljudski adipociti stanice specijalizi rane za skladitenje masti slue kao skladita energije i izolator koji smanjuje gubljenje topline. Stanice na slici lee na masi crvenih krvnih zrnaca, ili eritrocita. Ta je slika, povea na preko 800 puta, umjetno obojena.

Reakcije u stanicama stalno troe ATP, pa se on mora stalno proizvoditi. Zato jesti moramo da obnovimo zalihe. Daleko najvanije reakcije koje troe energiju jesu reakcije sinteze bjelanevina. Veina se bjelanevina troi na izgradnju novih stanica. Tako, primjerice, kone i krvne stanice imaju vijek od svega nekoliko tjedana ili mjeseci, no prosjena stanica svake minute proizvede oko 3500 molekula proteina namijenjenih stvaranju novih stanica. Veina kompleksnih staninih reakcija, primjerice sinteza velikih molekula masti ili bjelanevina, jedinstvena je za ivu stanicu. Usprkos najmodernijoj opremi i velikom znanju

Sinteza proteina u pojedinoj stanici. RER, hrapavi endoplazmatski retikulum (crveno) posut je ribosomima (plavo). RER se sastoji od listova sparenih membrana. Njihova je vanjska povrina pokrivena ribosomima, na kojima se zbiva sinteza proteina. Daljnja se kemijska obrada odvi ja u prostoru izmeu sparenih membrana. Proizvodnja i djelovanje lisosoma, tjeleaca povezanih membranom. U njima su enzimi koji razlau molekule hrane. Do toga dolazi kad se lisosomi stope s vakuolama, ili tvarima iz hrane povezanima membranom.

Manfred Kage/SPL

Upravljanje energijom
Veina se kemijskih reakcija odvija u stupnjevima, u fazama koje zajedno tvore metabolike putove. Tako se, primjerice, glukoza spaja s kisikom u otprilike 30 koraka. Te reakcije stvaraju energiju te vodu i ugljikov doksid kao otpadne proizvode. Kad bi se sva ta energija oslobodila odjednom, stanica bi se pregrijala i umrla. Umjesto toga, energija se oslobaa u malim koliinama, i istog se trenutka troi na stvaranje kemijskoga spoja adenozin trifosfata (ATP). Troenje hranjivih tvari za proizvodnju energije zove se katabolizam. Neto se od tog ATP-a troi u stanicama za proizvodnju proteina i drugih biokemikalija, u procesu zvanom anabolizam.

Francis Leroy, Biocosmos/SPL

Francis Leroy, Biocosmos/SPL

30

TJELESNA KEMIJA
dananji su kemiari uspjeli u laboratoriju sintetizirati tek mali dio tih spojeva. injenica da tjelesne stanice obavljaju taj posao jo vie iznenauje kad pomislimo pod kakvim uvjetima djeluju. Tako se stanica, primjerice, ne zagrijava jako, nije ni kisela ni lunata, to znai da su uvjeti u njoj nepovoljni za odvijanje kemijskih reakcija. Te se reakcije, meutim, odvijaju uz pomo molekule ATP-a. lina su deoksiribonukleinska kiseline (DNA, engl. deoxyribonucleic acid) te ribonukleinska kiselina (RNA, engl. ribonucleic acid). Svaka se sastoji od dugog lanca molekula eera povezanih s nukleotidom prstenom ugljikovih i duikovih atoma. DNA se sastoji od dva duga niza povezana u helikoidu (spiralu), pri emu su nizovi povezani nukleotidnim mostiima, pa itava divovska molekula podsjea na usukane ljestve. Znanstvenici DNA zovu i dvostrukom helikoidom. Slijed od tri nukleotidna mostia u DNA, takozvani triplet, zapravo je poseban zapis koji odreuje aminokiselinu koja sljedea ulazi u proteinski lanac, a skup svih tih trostukih mostia odreuje slijed (sekvencu) aminokiselina u molekuli bjelanevine. To je takozvani tripletni kod. Neke su aminokiseline oznaene i s vie tripleta. Proteini su opeke iz kojih je izgraeno tijelo, a, osim toga, u obliku enzima upravljaju metabolizmom, pa zato zapis sadran u DNA odreuje kako e tijelo izgledati, kako e rasti i funkcionirati. Stoga je DNA genetski materijal u naem tijelu, tvar koja odreuje nasljedna svojstva. U njoj je sadran kemijski zapis koji svojstva roditelja prenosi na potomke.
Pojedine baze sa eernom okosnicom

Aminokiseline
Izgradnja nove molekule bjelanevine mnogo je sloeniji posao od sinteze masti i ugljikohidrata. Molekule proteina izgraene su od 22 razliite vrste molekula, takozvanih aminokiselina, koje su povezane glavom za rep u nepravilnom slijedu. Od 22 aminokiseline, u tijelu ih se stvara samo 14. Ostalih osam dobivamo iz hrane. Molekula bjelanevine moe biti izgraena i od nekoliko stotina molekula aminokiselina. Tako ih, primjerice, u krvnom hemoglobinu ima 574. Da bi se u tijelu stvorile mnoge tisue raznih proteina, od kojih svaki ima jedinstven raspored aminokiselina, potrebno je sudjelovanje jo jedne skupine biokemikalija nukleinskih kiselina. Dvije glavne skupine nukleinskih kiseDNA je povezana sponama sastavljenim od etiri baze: gvanin timin adenin citosin Okosnica od eera Gen sazdan od DNA U RNA timin je zamijenjen uracilom

Nat. Inst. of Health/SPC

Model na kojem je prikazana struktura dvostruke helikoide DNA. DNA se sastoji od milijuna atoma ugljika, duika, fosfora, kisika i vodika. DNA u staninoj jezgri izgrauje kromosome. Kromosomi se dijele na gene, koji odreuju tjelesna svojstva jer prenose nacrt proteina. DNA se cijepa u dvije niti, to jest messenger (m, glasnik) i transfer (t, prenosnik) RNA. tRNA uzima molekulu aminokiseline, koju otputa tek kad je vee za odgovarajui mRNA. Aminokiseline se povezuju u proteine, od kojih mnogi tvore hormone i enzime.

messenger RNA (mRNA)

transfer RNA (tRNA)

tRNA prelazi iz stanine jezgre u citoplazmu

mRNA prelazi iz stanine jezgre u citoplazmu Ribosom ita triplete baza du mRNA

Aminokiseline

Svaka molekula tRNA hvata se za odgovarajuu aminokiselinu

Odgovarajua molekula tRNA postavlja se nasuprot mRNA i otputa svoje aminokiseline

Ribosom

Aminokiseline spajanjem tvore protein

DRVO ZNANJA

31

Droga
Narkoman uzima heroin na amsterdamskoj ulici. Mnogi su se ovisnici odvikli od droge pomou metadona, narkotika slinog morfiju, koji ne izaziva toliku ovisnost. Puenje cigareta bilo je gotovo opa pojava, sve dok prije tridesetak godina nije utvreno da duhan uzrokuje teke plune i srane bolesti.

Do osamdesetih godina ovoga stoljea zlouporaba droga postala je svjetski problem. Nabava ilegalnih droga, kao i potranja za njima, povezane su s duboko ukorijenjenim drutvenim i gospodarskim problemima, to oteava svako dugorono rjeenje.

gdje se moe ivjeti samo od kriminala ili prostitucije. Tada uivatelj droge ne postaje samo nesretan ovjek nego i socijalni problem. Bez obzira na njihove posljedice, neke su droge drutveno prihvatljive. Alkohol, nikotin u duhanu te kofein u kavi i aju sve su to droge koje mogu stvoriti ovisnost kod ljudi koji ih uivaju. to jasnije biva da puenje teti zdravlju, to i kampanje protiv puenja bivaju sve ee, a vonja pod utjecajem alkohola strogo se

AMP/Topham Picture Source

Ameriki agenti pokazuju pecaru i ostalu opremu za ilegalnu proizvodnju alkohola za vrijeme Prohibicije, koja je uvedena 1919., a ukinuta tek 1933.

The Bettman Archive/Getty Images

louporaba droga znai uzimanje droga u ilegalne, dakle nemedicinske svrhe, poglavito ako je to povezano s navikom ili ovisnou. U veini takvih sluajeva droga je stimulans koji nadvladava depresiju i na umjetni nain stvara dobro raspoloenje i samouvjerenost. Ovisnost se, meutim, moe pojaviti i uzimanjem sredstava za smirenje. Uzimanje droga moe biti vrlo opasno. Kada se uivaju u veim koliinima, neke droge izravno ugroavaju zdravlje a za ovisnost je svojstveno da su za postizanje higha stalno potrebne sve vee doze. Droge stvaraju umjetni optimizam kao i iluziju moi, to ugroava sposobnost rasuivanja, bilo da je rije o poslovnim odlukama ili o upravljanju automobilom. U praksi je najopasnije to uivatelj moe ostati bez novaca za nabavu svakodnevne potrebe, zbog ega on esto otpadne u svijet ulice,

Getty Images

32

DROGA
Puai trave u Hyde Parku ludih ezdesetih. Mnogi tvrde da marihuana ne izaziva ovisnost, ali veina drava ipak ne doputa njenu slobodnu prodaju. Trinaestogodinja djevojica podvezuje ruku prije nego to e si ubrizgati heroin. Rije je o prizoru iz filma Christiane F., kojemu je tema ovisnost o drogi i prostitucija.

Topham Picture Source

kanjava zato jer njegovo uivanje uzrokuje teke prometne nesree. Ipak se smatra da je odluku o puenju i pijenju najbolje prepustiti samim pojedincima. Tome u prilog govori i ameriko iskustvo s prohibicijom (zabranom alkoholnih pia), kojom nije postignut eljeni uinak: za ludih dvadesetih milijuni ljudi su krili zakon pijui alkohol, a organizirani je kriminal profitirao upravo na zabranjenim estokim piima. Drava je na koncu zakljuila da je mnogo bolje legalizirati i regulirati proizvodnju i prodaju alkoholnih pia nego ih gurati u podzemlje. To je potaknulo razmiljanja da bi trebalo legalizirati i lake droge, primjerice marihuanu, budui da je pue milijuni ljudi, a nije nepobitno dokazano da su zbog toga postali ovisnicima ili da im ona naruava zdravlje. Meutim, u veini zapadnih zemalja (osim u Nizozemskoj) vlasti su odbacile to gledite i pojaale napore u suzbijanju prodaje i uivanja droga. Svoje su zagovaratelje stekle ak i halucinogene droge poput meskalina i LSD-a koje mijenjaju percepciju konzumenta i to osobito 1960-ih i koncem 1970-ih godina, kad su bile u modi.

ovisnik bio je i slavni engleski pjesnik Samuel Taylor Coleridge. Nasuprot tome, narkotika svojstva opija bila su dobro poznata to, meutim, nije sprijeilo Veliku Britaniju da ue u zloglasne Opijumske ratove 1840-ih i 1850-ih godina, kojima je cilj bio prisiliti Kineze na uvoz golemih koliina te droge iz britanske Indije.

Rast ponude
Heroin je otkriven 1874. i nekoliko godina prije nego to je uoeno koliko je opasan uzimao se kao sedativ. Ovisnost o heroinu u SAD-u bila je poznata jo prije Drugog svjetskog rata, mada je njome bila zahvaena tek neznatna manjina puanstva. Za demoralizirajuega Vijetnamskog rata krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih, meu amerikim se vojnicima proirilo uivanje droge, a kad je u Ameriku poelo dolaziti sve vie heroina iz Azije, problem je poprimio alarmantne razmjere. 1980-ih u SAD-u, a kasnije i u zapadnoj Europi, pojavila se jo ubojitija droga, novi deri-

vat kokaina. Kokain se pripravlja iz lia biljke koke, a poznat je jo od konca 19. stoljea te nije, kao ni heroin, odmah prepoznat kao ovisnika droga (pa je ak bio i jedan od sastojaka prve Coca-Cole). ezdesetih godina poeo ga je uivati velik broj bogataa i pomodara, ali je velika opasnost od te droge uoena tek kad su je poeli proizvoditi u jeftinom obliku kreku (crack) koji se mogao i puiti. Heroin se proizvodio u dva daleka granina podruja, u Zlatnom polumjesecu (Afganistan i Pakistan), te u Zlatnom trokutu (Tajland, Laos i Burma). Kokain se uglavnom uzgajao u Boliviji i Peruu, a preraivao u Kolumbiji, gdje su narko-karteli stekli silnu mo. Krijumarenje je postalo unosan posao irom svijeta, a velika dobit ostvarivala se na svakom koraku, od transportiranja s plantae pa sve do

Tvrde droge
Rasprave o tome utihnule su 1980-ih, kad su se poele iroko troiti mnogo djelotvornije tvrde droge, s puno oitijim razornim djelovanjem. U prvi se trenutak inilo da glavna opasnost prijeti od heroina, bijeloga praka prireena iz opijskoga maka. U 19. stoljeu derivati opija, primjerice laudanum i morfij, iroko su se upotrebljavali za ublaavanje bolova i prodavali bez recepta. Vjerojatno je zbog njihove kune medicinske primjene bilo mnogo sluajeva sluajne ili neprepoznate ovisnosti, a poznati
Kua kreka u newyorkom kvartu Bronx. Ovisnost o kreku nastaje mnogo bre nego kod veine drugih droga, i on je vrlo opasan po zdravlje. Ta je droga posta la vrlo popularna u yuppievskim krugovima koncem 1980-ih i poetkom 1990-ih.

Associated Press/Topham Picture Source

The Kobal Collection

DRVO ZNANJA
Krijumari droge u Zlatnom trokutu, podruju Tajlanda, Laosa i Burme, u kojem se ve dugo uzgaja mak i iz kojeg se u Europu i Ameriku prenosi heroin.

33

maloprodaje (dilanja) na ulici. Ta je trgovina bila tako isplativa da zloinake organizacije koje su njome upravljale, u obrani svojih interesa nisu prezale ni od ubojstava svojih suparnika.

Epidemija droga
Godine 1986. u SAD-u se poelo govoriti o epidemiji kreka, a ta je droga postajala sve poznatija i u Europi. Vlade su poele odvajati sve vea sredstva za borbu protiv droga, ali je zbog silne sloenosti problema napredak bio spor. Tako bi se, primjerice, uhienjem svih konzumenata i ovisnika postiglo vrlo malo a znatno bi se opteretio policijski i kaznioniki sustav ukoliko ih se pritom ne bi moglo i uvjeriti da se okane te navike. Propagandnim i savjetodavnim kampanjama donekle se uspjelo uvjeriti ljude da izbjegavaju droge ili da cije kulta uspjeha i sklonosti da se vrijednost ovjeka preteno mjeri njegovim materijalnim postignuima. esto se navodi jo jedan uzrok rasta opasnosti od droga i drugih drutvenih problema, a to je navodni slom sustava vrijednosti koji se oituje u poveanom broju razvoda brakova, opadanju roditeljskog autoriteta i na druge naine. Stoga se ini da e uinkovitom hvatanju u kotac sa zlouporabom droga vjerojatno morati prethoditi temeljite drutvene, gospodarske i moralne promjene, koje e biti vrlo teko provesti.

Suzbijanje ponude
Spreavanje prodaje droge uhienjem dilera ili zapljenom poiljaka pri njihovu ulasku u zemlju mnogo je praktinije rjeenje. Za tu se svrhu odvajaju sve vea sredstva, a postignuti su i dobri rezultati. Meutim, opi opseg trgovine drogom nastavio je rasti. Zatvori su postali puni sitnih kriminalaca, to je samo otealo
U borbi protiv trgovine drogom, policajci i carinici se na aerodromima i graninim prijelazima slue i uvjebanim psima, koji su sposobni nanjuiti narkotik u putnim torbama, vozilima, pa ak i u ljudskom tijelu. Carinici spaljuju drogu koja bi na ulici, kako se procjenjuje, vrijedila 100 milijuna funti. To je bio kraj dviju uspjenih opera cija kotskih carinika 1991. godine.
Topham Picture Source

Associated Press/Topham Picture Source

ih se odreknu, ali je ukupni broj uivatelja unato tome nastavio rasti. Pritom su osobito ugroeni mladi ljudi. Poznato je da je adolescencija doba emotivnih tekoa koje ponekad uzrokuju nepredvidljivo ponaanje. Osim toga, zlouporabu droga potie i beznae koje proizlazi iz siromatva u gradovima, slabih izgleda za zaposlenje i drugih drutvenih zala. Nedostatak perspektive posebno je obeshrabrivao mlade na Zapadu, zbog afirma-

Topham Picture Source

34

DROGA
posao uvarima zakona; osim toga, stalno su pridolazili novi prodavai, a oni koji su upravljali tom trgovinom uglavnom su izmicali pravdi. U trgovini drogom najvie zabrinjava injenica to su zloinci koji se njome bave stekli toliko bogatstvo i utjecaj da ponekad uspijevaju potkupiti policiju i manipulirati pravnim sustavom. Krijumarenje se teko spreava jer zatitna sluba ne moe nadzirati sve granine prijelaze u velikim zemljama, na primjer u Sjedinjenim Amerikim Dravama, niti pregledati svakoga od milijuna ljudi to ulaze u zemlju ili iz nje izlaze. Zahvaljujui golemoj dobiti koju ostvaruju, trgovci drogom mogu si dopustiti i velike gubitke (primjerice zaplijenjenu poiljku vrijednu milijune dolara), bez bojazni da bi ih to moglo omesti u daljnjem poslu. Jedna od mogunosti o kojoj se raspravlja u borbi protiv zlouporabe droga na Zapadu, bila bi legalizacija droga, to jest doputanje njihova slobodnog uvoza i prodaje. U tom sluaju droge vie ne bi bile u rukama kriminalaca, pa oni vie ne bi poticali njihovo irenje. Osim toga, bile bi jeftinije, pa njihovo troenje ne bi ovisnike tjeralo u kriminal. I napokon, budui da bi bile podlone farmaceutskim standardima, bile bi iste i manje opasne po zdravlje. S druge pak strane, vjerojatno bi upravo te prednosti dovele do golemog porasta potranje za legaliziranim drogama i uzrokovale prave epidemije. Iako neke vlasti naginju legalizaciji, to se u bliskoj budunosti vjerojatno nee dogoditi. Suoene s opasnou od droga, mnoge vlade troe sve vie novca na kampanje upozoravanja i uvjeravanja, kao i na otrije provoenje zakona. Pritom rezultati nisu uvijek vidljivi. Tako je, primjerice, u SAD-u taj problem postao tako ozbiljan da je Bushova uprava 1989. odluila objaviti rat trgovini drogom. ne vlade aljui im strunjake iz Agencije za droge, novac i vojnike, to je obeavalo uspjeh. To je brzo provedeno u Kolumbiji, u kojoj je narko-kartel Medellin organizirao teroristike napade velikih razmjera na dravne vlasti. ini se da su poetkom 1990-ih kolumbijske vlasti u tome donekle i uspjele, iako je teko rei hoe li taj uspjeh imati i trajne posljedice. Meutim, u zemljama u kojima se uzgajaju mak i koka, problem je bio mnogo sloeniji. Uzgajivai su bili siromani seljaci, pa iako se nitko od njih nije obogatio prodajom sirovina za droge, ipak su njihovim uzgojem zaraivali mnogo vie nego uzgojem drugih kultura. Biljke su esto uzgajane u zabitnim krajevima, pa su vlasti teko nalazile polja, a osim toga, tu je trgovinu bilo teko kontrolirati jer su dravni slubenici bili podmiivani.

Alternative
SAD i Ujedinjeni narodi napravili su stoga planove za dotiranje uzgoja drugih kultura u Aziji i Junoj Americi. No takvo uplitanje nije uvijek bilo popularno. Tako su, primjerice, Sjedinjene Amerike Drave 1992. odluile dati 190 milijuna dolara za alternativne projekte razvoja u Boliviji, ali je dolazak amerikih vojnika izazvao provalu protuamerikih osjeaja, to je ugrozilo i sam plan. U Srednjoj Americi situaciju je oteala i bojazan od amerikog imperijalizma, pa su se drave suglasile da djeluju udrueno, ali bez pomoi SAD-a. Ameriko svrgavanje i otmica panamskog diktatora Manuela Noriege pokazali su da takve bojazni nisu sasvim neutemeljene. Noriega je zbog trgovanja drogom osuen na 40 godina zatvora u amerikoj kaznionici. Osim toga, ameriki je Vrhovni sud odbio osuditi takvo otimanje stranih dravljana. Kasnije su otmica meksikog trgovca drogom i njegovo izvoenje pred sud naveli Meksiko da sa Sjedinjenim Amerikim Dravama prekine suradnju u borbi protiv droga. Danas se problem pojavljuje i u bivem Sovjetskom Savezu, gdje je porast proizvodnje i potronje droga stvorio nove socijalne probleme i mone kraljeve droge. Uz bijedu, brojne socijalne probleme i meunarodni kriminal nije mogue nai brzo i lako rjeenje problema trgovine i uzimanja droga.
DROGE I ATLETIARI
Vrhunski atletiar Ben Johnson (r. 1961.) jedan je od primjera zlouporabe droga, ali bez ovisnitva. Johnson je roen na Jamajki i u 15. je godini ivota emigrirao u Kanadu. Tu je postao vodei sprinter, a na Olimpijadi 1988. g. oborio je rekord u utrci na 100 metara. Pretrage su, meutim, pokazale da on svoju pobjedu zahvaljuje steroidima drogama koje mogu poboljati rezultate pa mu je naslov oduzet. Godine 1991. doputeno mu je da se ponovno ukljui u meunarodni sport, ali mu je drugi prekraj, godine 1993., zauvijek zapeatio karijeru.

Kraljevi droge
U novoj amerikoj politici najvanija je ideja da se ta opasnost osujeti na samom izvoru, u zemljama u kojima se droga proizvodi i prerauje. Budui da se vlade takvih zemalja esto boje moi lokalnih kraljeva droge, Sjedinjene Amerike Drave pomagale su lokal-

Associated Press/Topham Picture Source

Nizozemac Jan-Karel Kleijn pokazuje kako se ovisnik moe posluiti ljuskom, u kojoj su ista voda i price. Kleijn je taj aparat konstruirao kako bi se suzbilo irenje side prljavim iglama. Ovaj zamak u Chiji, Kolumbija, vlasnitvo je trgovaca kokainom; on nam poka zuje koliko taj posao moe biti unosan.

ANT/Topham Picture Source

Topham Picture Source

DRVO ZNANJA

35

Prvi svjetski rat

Gassed by John Singer Sargent/Imperial War Museum, London

Prvi svjetski rat nekad su zvali i Velikim ratom, a po masovnom unitavanju i ubijanju bio je dotad najstraniji. Po njegovu su svretku velika carstva ostala u ruevinama, a strogi uvjeti mira poloili su temelje buduim sukobima.

gija, s njima se nisu mogle mjeriti, pa su odluile ostati neutralne i ne stati ni na iju stranu.

Takmaci i protivnici
Do 1914. godine velike su se sile podijelile u dva suprotstavljena saveza. Na jednoj strani stajale su Centralne sile (ili sile Trojnog saveza) na elu s Njemakom i Austro-Ugarskom. Partner im je bila i Italija, ali je dolo do hlaenja njihovih odnosa, dok su veze s Bugarskom i Turskom postajale sve vre. Drugi blok, Antantu ili Saveznike, tvorile su Francuska, Rusija i Velika Britanija. Zemlje u tim savezima imale su jakih i slabih strana, to e odigrati veliku ulogu u predstojeem sukobu. Njemaka je postala najveom vojnom silom u Europi. Njezini pokuaji da postane takmac britanskoj pomorskoj sili doveli su do napetosti izmeu te dvije zemlje. Nasuprot tome, Austro-Ugarska je bila golema, ali nestabilna drava, sastavljena od mnogih nemirnih i nezadovoljnih naroda.
Njemaki car Vilim Drugi bio je u rodu s veinom kraljevskih obitelji u Europi, pa i britanskom. Meutim, njegova opsjednutost dokazivanjem njemake vojne nadmoi na koncu je dovela do rata. Nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu enu Sofiju iz neposredne je blizine u Sarajevu ubio srpski terorist Gavrilo Princip.

Plinoviti klor, koji su prvi primijenili Nijemci 1915., palio je plua i izazivao sljepilo. Dok im nisu podijeljene maske, vojnici su se titili stavljanjem vlane tka nine na lice.

zroci Prvog svjetskog rata seu u 19. stoljee, kad je od mnogih dravica koje su tijekom svoje povijesti pripadale razliitim susjedima stvoreno nekoliko novih drava. Tako su se, primjerice, Njemaka i Italija eljele dokazati i postaviti uz bok ve afirmiranim silama poput Rusije, Francuske i Velike Britanije, klimave Austro-Ugarske Monarhije u srednjoj Europi, te oslabljenog Turskog Carstva na Bliskom istoku. Manje zemlje, primjerice Bel-

Velika Britanija, u ono vrijeme vodea industrijska drava, vladala je golemim prekomorskim imperijem. U obrani se oslanjala vie na svoju sjajnu mornaricu nego na malu profesionalnu vojsku od 386.000 ljudi. Rusija je, s druge strane, 400 godina zaostala u industrijskoj i vojnoj tehnologiji, ali je zato na raspolaganju imala milijune vojnika. Francuska se jo oporavljala od poraza od Njemake u francusko-pruskom ratu (1870./71.) i ratne odtete koju je morala plaati Njemakoj.

Robert Hunt Library

Akg, London

36

PRVI SVJETSKI RAT

Rat je, meutim, poeo na Balkanu. To je podruje donedavna pripadalo Turskom Carstvu, no Turci su se u meuvremenu povukli, a njihovo mjesto nastojale su zauzeti AustroUgarska i Rusija. Godine 1908. Austro-Ugarska je anektirala (pripojila) Bosnu i Hercegovinu, koju je do tada (od 1878.) drala okupiranom. To je izazvalo bosanske Srbe, kao i neovisnu susjednu Kraljevinu Srbiju. Rusija, koja je tradicionalno podupirala Srbiju, oglasila se prosvjedom, ali nije bila spremna krenuti u rat. Napetosti su kulminirale 28. objavila rat i Francuskoj, koja je bila saveznica Rusije. Njemaki Schlieffenov plan predviao je da Njemaka pregazi Francusku prije nego to se Rusija pripremi za rat, jer bi se u suprotnom Njemaka morala boriti na dva bojita, istonom i zapadnom. To se najbre moglo izvesti prodorom kroz Belgiju, zaobilaenjem francuskih pograninih tvrava. Kada je neutralna Belgija odbila propustiti njemake trupe, Njemaka ju je 3. kolovoza napala. Budui da se obvezala tititi belgijsku neutralnost, Velika Britanija je istog dana objavila rat Njemakoj. I tako se za neto vie od pet tjedana Europa nala u ratu. U listopadu se Centralnim silama pridruila Turska.

KLJUNI DOGAAJI
1914. Atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda. Opi rat u Europi. Bitka na Marni. Japan objavljuje rat Njemakoj. 1915. Dardanelska ekspedicija. Propala saveznika ofenziva na zapadnom bojitu. Nijemci potisnuli Ruse iz Poljske. Potapanje Lusitanije. Italija i Bugarska ulaze u rat. 1916. Bitke kod Verduna i na Sommi. U Velikoj Britaniji uvedena mobilizacija. Lloyd George postaje britanskim premijerom. Rumunjska ulazi u rat, ali je Njemaka osvaja. 1917. Njemaka kree u bespotedni podmorniki rat. Sjedinjene Amerike Drave ulaze u rat. Neuspjeh saveznikih ofenziva na zapadnom bojitu. Boljevika revolucija u Rusiji. Talijanski poraz kod Kobarida. 1918. Rusija izlazi iz rata. Savezniki proboj na zapadnom bojitu. Slom njemakih saveznika. Pobuna njemake flote. Njemaka potpisuje primirje. Kraj rata.

Rovovski rat
Njemaka se vojska sa svojih milijun i pol vojnika inila nezaustavljivom. Potukla je Francuze du itave zapadne bojinice i potkraj kolovoza se kod Monsa probila kroz malobrojne Britanske ekspedicijske snage (British Expeditionary Force). Ipak, u rujnu su ih Francuzi zaustavili na rijeci Marni. Tada su se obje strane ukopale i izgradile sustav rovova. Meusobno su bile udaljene tek nekoliko stotina metara, a dijelila ih je niija zemlja. Linija rovova protezala se gotovo 700 kilometara uzdu sjeverne Francuske, od Engleskoga kanala do vicarske granice. Borbe u rovovima na zapadnom bojitu potrajale su etiri godine, a svojim uasnim prizorima nadmaile su svaku matu. Bitke su ponekad trajale mjesecima. Kad bi dolo do velike navale, u jednom danu izginuli bi deseci tisua ljudi, esto samo zato da bi se osvojilo nekoliko metara teritorija. Gotovo do samog kraja rata bojinica se nikad nije pomaknula za vie od 65 kilometara u jednom smjeru. Godine 1915. Saveznici su (uglavnom Francuzi) u opim ofenzivama imali velike gubitke u ljudstvu, a postigli su malo. U veljai 1916. Nijemci su naumili iskrvariti Francusku napadom na kljunu francusku tvravu Verdun. Pritom je poginulo na tisue vojnika s obje straEUROPA
ISLAND Centralne sile
SK A

Bridgeman Art Library/Imperial War Museum, London

ne, no Verdun je ipak ostao u francuskim rukama. Napad Britanaca u bitki na Sommi u srpnju pretvorio se u jo jedno veliko krvoprolie. Ve prvoga dana bitke poginulo je ezdeset tisua ljudi, i taj je gubitak gotovo slomio britansku dobrovoljaku vojsku.

U Velikoj Britaniji, kao i u veini drugih zemalja, rat je bio doekan s rodoljubnim oduevljenjem. Na ovaj poziv lorda Kitchenera odazvale su se tisue ljudi, eljnih da i sami pridonesu pobjedi prije nego to sve bude gotovo do Boia.

Na istonom bojitu
U meuvremenu je rat bjesnio i na istoku. Austrijska nemo pred Rusima prisilila je Nijemce da na to bojite upute vie vojnika no to su to isprva planirali. Tako je drugo bojite, od kojeg su strahovali, postalo stvarnost. Meutim, 1914.

KA

PO RT UG AL

Situacija je ubrzo izmakla kontroli. Uvrijeena Austo-Ugarska napala je 28. srpnja Srbiju, optuivi je da stoji iza ubojstva prestolonasljednika. Dva dana kasnije Srbiji je u pomo priskoila Rusija i mobilizirala 1,2 milijuna vojnika. Njemaka je pod prijetnjom rata zatraila od Rusije da demobilizira vojsku u roku od 24 sata. No budui da je Rusija odbila njemaki zahtjev, Njemaka joj je 1. kolovoza objavila rat. Potom je 3. kolovoza Njemaka

SK

DANSKA

BAL TIK OM ORE

NO

Opi rat
IR

RV

Neutralne drave

ED

lipnja 1914. kad je pripadnik teroristikonacionalistikog pokreta Mlada Bosna, Srbin Gavrilo Princip, u Sarajevu ustrijelio nadvojvodu Franju Ferdinanda, austrijskog prestolonasljednika, i njegovu enu Sofiju.

Antanta

FIN SK A

KA

JS

FRANCUSKA VICARSKA
IJA AL IT

UN

RU

VELIKA BRITANIJA

NIZO Z E MS KA

RUSIJA

NJEMAKA POLJSKA
KA

BELGIJA LUKSEMBURG

AUSTROUGARSKA BOSNA
SR

SP IJS KO JE ZE RO

PANJOLSKA

CRN ALBA A G O R A NIJA

KORZIKA

CRNO MORE BUGARSKA TURSKO CARSTVO

BIJ A

BORBA NA DVA BOJITA

Zapadna bojinica se protezala du itave sjeverne francuske granice, dok se istona protezala istonim granicama teritorija Centralnih sila, od Baltikog mora na sjeveru do Crnog mora na jugu.

PERZIJA

SARDINIJA
(panjolski)

GR KA

SICILIJA ALIR

SIRIJA

MAROKO
(francuski) (panjolski)

SREDOZEMNO MORE
LIBIJA (talijanska) EGIPAT (britanski)

ARABIJA

MC Pictur Library

KRETA

CIPAR

PE RZ IJS KI ZA LJE V

DRVO ZNANJA

37

All Quiet on the Western Front, 1930/Kobal Collection

Nijemci su neoekivano izvojevali velike pobjede protiv Rusa kod Tannenberga i Mazurskih jezera, a 1915. su osvojili ruski dio Poljske. Iste je godine Bugarska ula u rat na strani Njemake, pa su njemake i bugarske trupe ubrzo osvojile Srbiju. Austrijanci, neuspjeni na istonom i balkanskom bojitu, imali su mnogo vie uspjeha u borbama protiv Talijana, koji su se 1915. pridruili Saveznicima. Kada se 1916. Antanti pridruila i Rumunjska, Nijemci su je zauzeli u kratkom i briljantnom pohodu, te tako za sebe osigurali njezina naftonosna polja.

Mary Evans Picture Library

Zauzeti njemaki rov, u kojem nepokopani mrtvaci lee uz umorne britanske vojnike. esto neprekidno do gleanja u vodi, mnogi su vojnici patili od rovovskog stopala, pa su jedva mogli i hodati, a kamoli se boriti.

Vojnici su trenutak veranja iz rovova pred juri zvali prelazak preko vrha. Stotine vojnika poslano je na mitraljeze, u sigurnu smrt.

Rat irom svijeta

Japan je u kolovozu 1914. objavio rat Njemakoj i napao njemaku koloniju Qingtao, koja je pala u studenom, nakon udruenog napada japanskih i britanskih vojnika. Poeo je i lov na njemake bojne brodove u Indijskom oceanu i junom Atlantiku, pa su u posljednjim mjesecima 1914. voene bitke za prevlast na moru kod Coronela (ile) i Falklandskih otoka. Nisu mirovale ni njemake kolonije u Africi: na jugozapadu su ih napale junoafrike trupe, a na istoku britanske. Rat takvih razmjera svijet dotada nije poznavao. Novi vojni izumi bili su namijenjeni iskljuivo ubijanju. Tekim topovima prvi su se posluili Nijemci. Eksplozije granata jedne od tih grdosija, takozvane Debele Berte, ule su se sve do Kenta u Velikoj Britaniji. Najvie

pogibija izazvali su mitraljezi i bojni otrovi. Od bojnih otrova koriten je plinoviti klor, koji je guio i osljepljivao. Bio je opasan i zato jer ga je vjetar mogao vratiti onome tko ga je ispustio. Tenk su izumili Britanci, i kad je prvi put upotrijebljen u bitki na Sommi, inilo se da e odluiti o ishodu rata. No tenkovi su ukljueni u borbu prije nego to ih je proizvedena dovoljna koliina za osiguranje brze pobjede, pa je tako iznenaenje propalo.

Napad iz zraka
Obje su se strane u napadima sluile i novim pronalaskom, zranim snagama, i tada je po prvi put bombardirano i civilno stanovnitvo. Velika Britanija je napadana iz velikih cepelina, a piloti dvokrilaca su se u zrane dvoboje lovaca uputali esto naoruani samo pitoljima, ak i obinim opekama. Pa ipak, usprkos razvijenoj tehnologiji, ratni su se voe i dalje uglavnom oslanjali na slanje tisua ljudi preko vrha (izlazak iz rovova pred juri). Na zapadnom se bojitu rat i dalje otezao. Britanski zapovjednici pod feldmaralom Douglasom Haigom i dalje su vjeru polagali u sve vee ofenzive (uza sve vei broj rtava), te su odbijali druga rjeenja za okonanje suko-

ba. Jedna od iznimaka bio je plan za koji se zalagao ministar mornarice Winston Churchill. On je vjerovao da se pobjeda moe izvojevati izbacivanjem Turske iz rata. No ekspedicija koja je 1915. krenula na Dardanele (tjesnac koji vodi u Crno more), doivjela je neuspjeh jer britanska mornarica nije uspjela osvojiti tursku prijestolnicu Istanbul. Odbijeni su i pokuaji iskrcavanja britanskih, te australskih i novozelandskih trupa kod oblinjeg Galipolja, a kasnije su odbijene i francuske te indijske trupe. Do 1916. obje su strane poveale proizvodnju oruja. Britanci su uveli opu vojnu obvezu, a premijerom je postao Lloyd George. Njemaki vrhovni zapovjednici bili su generali Hindenburg i Ludendorff. Godine 1917. i Francuska je nala odlunog vou eline volje. Bio je to Georges Clemenceau, poznat pod nadimkom Tigar.

Rat na moru
Tijekom itavog rata morem je vladala britanska mornarica. Njemaka flota izazvala je britansku mornaricu 1916. kod Jyllanda, gdje je dolo do najvee pomorske bitke. Britanci su imali vie gubitaka u brodovlju i ljudstvu od

38

PRVI SVJETSKI RAT

NEVOLJA NA VIDIKU
Kad su borbe zavrile, pobjedniki Saveznici sastali su se u Versaillesu u Francuskoj da razmotre uvjete mira. Plod toga bio je Versailleski mir, potpisan 28. lipnja 1919. Saveznici, posebice Francuska, traili su da Njemaka plati ratnu odtetu. Njemaka je zemljama Antante u ime reparacija (ratne tete) morala ustupiti zemlju, zlato, stoku i sirovine, primjerice eljezo i ugljen, a morala je pretrpjeti i ponienje zbog okupacije Ruhra u sijenju 1923. Povjesniari smatraju da su pretjerane reparacije izazvale njemaki financijski slom 1920-ih godina, te da su mirovni uvjeti bili prestrogi. Smatra se da su upravo oni pridonijeli usponu Hitlera i nacistike stranke na vlast 1930-ih, te da su na koncu doveli do Drugog svjetskog rata, koji je izbio 20 godina nakon potpisivanja mira.

tom razaraa. Njemaka je kampanja propala, a u travnju 1917. ameriki predsjednik Woodrow Wilson Njemakoj je objavio rat. Centralnim silama bili su odbrojeni dani. Dok su se Sjedinjene Amerike Drave pripremale poslati trupe u Europu, rat na zapadnom bojitu i dalje se otezao. Nijemci su bili prisiljeni povui se, ali samo do dobro utvrenih poloaja Hindenburgove linije. Britanci su u ofenzivi kod Passchendaelea, onemoguenoj loim vremenom, zapali u blato, a u francuskoj vojsci izbile su pobune. Nijemci su na istoku dobili jo nekoliko bitaka, a revolucijom u Rusiji, u listopadu 1917., na vlast su doli boljevici, koji su obeali mir.

voene bojnikom T. E. Lawrenceom (Lawrenceom od Arabije) zaposjele su Damask, pa su se predale i Turska i Bugarska. U njemakoj floti izbila je pobuna, a car je svrgnut s prijestolja. 31. listopada 1918. Njemaka je zatraila primirje, koje su obje strane potpisale 11. studenog 1918. U lipnju 1919. Saveznici su Versailleskim mirom Njemakoj nametnuli vrlo teke uvjete. Tako je napokon zavrio rat kojim su zavreni svi ratovi.

Iscrpljenost ratom
Usprkos tome to su Nijemci i Austrijanci hametice potukli Talijane kod Kobarida, njemaki su saveznici bili na izmaku snaga. Austrijski je car pokuavao pokrenuti tajne pregovore o separatnom miru, a Turci su se, nakon gubitka Bagdada i Jeruzalema, stalno povlaili. Nijemci su bili sve iscrpljeniji i demoraliziraniji a sada su im se isprijeili i Amerikanci. Prvi vojnici, predvoeni general-bojnikom Johnom Josephom Pershingom, iskrcali su se u Europi u lipnju 1917. Ludendorffu se posljednja ansa za pobjedu u ratu ukazala kad su boljevici 3. oujka 1918. pristali na Brest-Litovski mirovni sporazum. im je s boljevicima sklopljen mir, Nijemci su prebacili milijun vojnika na zapadno bojite. U oujku 1918. Ludendorffovom ofenzivom u Francuskoj Saveznici su odbijeni, no uspjeh je bio samo privremen. Gubici su na obje strane bili golemi, ali su od srpnja poele pristizati amerike snage i pojaavati savezniku vojsku za otprilike 300.000 vojnika mjeseno.

Nijemaca, ali su njemaku flotu potisnuli u luku, gdje je i ostala sve do kraja rata. Tako je britanska mornarica mogla Njemakoj nametnuti blokadu i onemoguiti joj uvoz vitalnih sirovina.

Podmorniki rat
Njemaka je pokuala nametnuti protublokadu podmornicama koje bi potapale brodove to su opskrbljivali Veliku Britaniju. Kad je u svibnju 1915. njemaka podmornica potopila putniki transatlantik Lusitaniju, na kojoj je bilo i 128 utjecajnih amerikih putnika, mogunost da gnjevne Sjedinjene Amerike Drave uu u rat na strani Saveznika odjednom je postala stvarna. Zbog toga su Nijemci odustali od neogranienog podmornikog rata sve do 1917., kad su se, ovaj put s mnogo veim brojem podmornica, vratili taktici potapanja bez opomene svih brodova u saveznikim vodama. Nijemci su raunali da e, ak i ako SAD ue u rat, Veliku Britaniju poraziti izgladnjivanjem prije nego to ameriki vojnici budu spremni za borbu. Tzv. U podmornice potopile su stotine trgovakih brodova, sve dok Britanci nisu odluili organizirati konvoje, flote trgovakih brodova pod zati-

U pet do dvanaest
Kad je konani poraz postao neizbjean, a u Njemakoj zavladala glad, moral Nijemaca poeo je slabiti. Osmog kolovoza 1918. Saveznici su, udrueni pod jednim vrhovnim zapovjednikom, maralom Fochom, krenuli u napad kod Amiensa i uspjeli se probiti. Nijemci su potisnuti u Belgiju, ali su se tamo estoko borili, i na zavretku rata jo su bili na tuem tlu. Do listopada se raspala i Austro-Ugarska Monarhija, a britanske i arapske snage, predTrenutak potpisi vanja mira. Maral Foch, vrhovni zapovjednik saveznikih snaga, 11. studenog 1918. potpisuje primirje u eljeznikom vagonu u umi kod Compeignea, na sjeverozapadu Francuske. U Prvom svjetskom ratu u bitka ma je poginulo vie ljudi no ikad prije. Primjerice, Britanci su izgubili tri puta vie vojnika nego u Drugom svjetskom ratu.
MC Pictur Library

DRVO ZNANJA

39

Religija u suvremenom svijetu

Davno ustanovljene, religije ponekad teko nalaze zajedniki jezik sa suvremenim svijetom i njegovim vrijednostima. Vjera, meutim, za milijune ljudi ostaje izvorom snage i utjehe, ali i izlikom za mrnju i sukobe.

atovi i progoni povezani s religijom odigrali su zamjetnu ulogu u povijesti. Takvi su sukobi u velikom dijelu Europe i Amerike nestali, jer se od konca 18. stoljea ustalilo naelo vjerske snoljivosti (tolerancije). Poslije toga se na religiju sve vie poelo gledati kao na privatno pitanje u koje se drava ne bi trebala uplitati. U desetljeima poslije Drugog svjetskog rata, zemlje Afrike, Bliskog istoka i Azije koje su nedavno stekle nezavisnost, u naelu su se povele za zapadnim primjerom, osnovavi svjetovne drave. Sukobi izmeu suparnikih religija i sekti ine se jo bezumnijima u doba osipanja vjerskih zajednica, osobito na kranskom Zapadu. Veina je ljudi zadrala neki ostatak vjerovanja, ali s organiziranom religijom dolaze u dodir uglavnom samo pri krtenjima i crkvenim vjenanjima. Duevno zadovoljstvo u pravilu nalaze u svakodnevnom ivotu (to religije osuuju kao materijalizam), a na tradicionalnu religiju gledaju kao na neto to nije lieno vrijednosti, ali nije osobito znaajno. Crkva je na to reagirala, izmeu ostalog, ekumenskim pokretom, kojemu je cilj ujedinjenje razjedinjenog kranstva, ili barem tjenja su-

radnja. Podjele meu nekim protestantskim zajednicama prevaziene su, a neke su se ve dugo odijeljene sekte spojile, u emu je moda najznaajnije ujedinjenje kongregacionalista i prezbiterijanaca. Meutim, unato velikim nadama, ni metodisti i anglikanci, ni anglikanci i katolici, nisu uspjeli razrijeiti sva svoja razmimoilaenja. Ostavi razdvojeni, ipak su poeli tjenje suraivati kroz organizacije poput Svjetskog vijea crkava (osnovano 1948.). U religijama se pojavilo i ope nastojanje za nalaenjem zajednikog jezika sa suvremenou, iako su se vodile estoke rasprave o tome koje je tradicijske elemente kranstva mogue ukloniti, a koji predstavljaju njegov najbitniji smisao i poruku. ak je i ranije poput stijene nepomina Rimokatolika crkva, pod vodstvom reformistikog pape Ivana XXIII., na Drugom vatikanskom koncilu (1962.1965.) uvela vane promjene, pa je, izmeu ostalog, napustila latinsku liturgiju i pojednostavnila neke rituale. Sline tendencije unutar protestantizma esto idu i dalje. Neki su teolozi odbacili mnoge aspekte Evanelja koje smatraju mitom. Meutim, mnogi su vjernici nesvjesni tih promjena,
Za pape Ivana XXIII. (1958.1963.) odigrale su se mnoge znaajne reforme Katolike crkve, meu kojima i naputanje latinske liturgije. Pokret Hare K r s na (Meunarodno .. . drutvo za svjesnost K r s ne) osnovao je .. . 1966. u New Yorku Indijac Swami Prabhupada, a rairio se itavim Zapadom.

Koreja 1970.: 790 munija sudjeluje u masovnom vjenanju. Tu je religijsku sektu 1954. osnovao Sun Myung Moon korejski biznismen i milijuna, kasnije uhien zbog utaje poreza.

pa kad se s njima susretnu u javnosti, reagiraju uasnuto i sa strahom na primjer, kada je poetkom 1990-ih durhamski biskup izjavio da ne vjeruje u uskrsnue. Od 1960-ih godina na Zapadu su se pojavile mnoge nove sekte,

Getty Images

Popperfoto

Popperfoto

40

RELIGIJA U SUVREMENOM SVIJETU

Nan Peete, sveenica iz Los Angelesa, i Michael Peers, vrhovni prelat Kanade, sluaju govor prigodom zarei vanja sveenica, zajedno s canterburyjskim nadbiskupom. Anglikanska je crkva zareivanje ena za sveenice izglasala 1992.

Popperfoto

uglavnom nekranske ili neortodoksne u svom tumaenju kranstva. Scijentoloka crkva, muni, Hare Krs na, rasta.. . farijanci i drugi, posebno su privlani mladim ljudima, ali su esto napadani kao opaki kultovi i optuivani da svojim sljedbenicima ispiru mozak. Neki od njih nedvojbeno su zatvorene, klaustrofobine skupine, pod vlau mesijanskih voa koji trae apsolutnu poslunost. Proturjejima su obiljeeni i neki pokuaji priznatih crkava da odigraju pozitivniju drutvenu ulogu osobito onda kad to podrazumijeva naputanje tradicionalnog politikog konzervativizma. Tako je, primjerice, u Engleskoj konzervativnu vladu skandalizirala kritika koju su uputili voe Anglikanske crkve. No, te su kritike blage u usporedbi s aktivnostima radnikih sveenika kojih u Katolikoj crkvi ima sve vie. U najekstremnijim sluajevima, njihova ih je teologija osloboenja navela da su-

djeluju u revolucionarnim pokretima Latinske Amerike. U amerikim religijskim skupinama napose meu fundamentalistikim protestantima poetkom 1980-ih pojavila se sklonost organiziranju u politike grupe za razne oblike pritisaka. Iako je predsjednik Reagan istaknuo svoju privrenost kranstvu, kroz koje se ponovno rodio, pokuaji ukidanja ustavne odvojenosti crkve i drave doivjeli su malo uspjeha.

TVORCI POVIJESTI
Papa Ivan Pavao II. (1920.) rodio se kraj poljskog grada Krakova. Dok nije postao papom, zvao se Karol Wojtyla. Radio je kao radnik i sudjelovao u pokretu otpora protiv nacista, prije nego to se 1946. zaredio. Bio je sveuilini predava do 1963., kada je postao krakovskim nadbiskupom. Godine 1967. postao je kardinalom, a 1978. prvim papom netalijanom nakon etiri i pol stoljea. Njegovo dobroduno dranje i putovanja imali su znatan odjek, iako se liberali ale da su njegovi nekompromisni stavovi tetni a, ponegdje, kao u pitanju kontracepcije, ak i nehumani.

Novi val
Dosad su se crkve suoile s novim valom problema stvorenih pomacima u suvremenom poimanju vrijednosti. Njihove tradicije, utemeljene na mukim vrijednostima, poele su se preispitivati, a u mnogim su crkvama ene postale sveenicima, pa i biskupima. Anglikanska se crkva tome jo nekoliko godina opirala, ali je 1992. godine Opi sinod napokon izglasao takvu odluku. Jo je kontroverzniji bio kranski status homoseksualaca. Katolika crkva odbila je ustupke u oba spomenuta pitanja, ba kao to je ustrajala i na celibatu za svoje sveenike iako upravo taj zahtjev odvraa mnoge od ulaska u sjemenite, i mukarci naputaju zvanje radi enidbe. Slom komunizma u Istonoj Europi i SSSR-u, znaio je za Crkvu slobodu javnog djelovanja, nakon dugog razdoblja u kojem se na nju u najboljem sluaju gledalo poprijeko, a esto ju se i aktivno progonilo. Stare su crkve i damije ponovno otvorene, a grade se i nove, no jo se ne moe zakljuiti najavljuje li to veliki vjerski preporod.

Drugdje je u svijetu oivljavanje vjere popraeno sukobima. Revolucija u Iranu 1979. pokrenula je islamsku vjersku obnovu koja tei povratku tradicijskih vrijednosti i odbacivanju zapadnih utjecaja. U Afganistanu su agresivni fundamentalisti u mnogo navrata povrijedili ljudska prava. U Egiptu su poinili zloine, meu kojima i pokolj 69 turista u Luxoru u studenom 1997. godine. U Indiji se nastojanja obnovitelja hinduistike i sikhske religije estoko isprepliu s nacionalnom politikom. Religiju, naalost, na tragian nain esto u svoje sukobe mijeaju i suprotstavljene strane bilo gdje u svijetu, primjerice u Sjevernoj Irskoj, na Bliskom istoku i tako dalje.

Popperfoto

912 lanova sekte pod vodstvom Jima Jonesa poinilo je u Gvajani 1978. godine samoubojstvo popivi vjedro otopine kalijeva cijanida. lanove sekte koju je vodio David Koresh, dovode u sudnicu nakon pucnjave i 51-dnevne opsade njihova stoera u Wa cou, u Texasu. Pritom je poginulo 86 ljudi.

Popperfoto

Getty Images

DRVO ZNANJA

41

Strateke igre

Raunalne su igre dosegle takav stupanj razvoja da mogu odgovoriti i najzahtjevnijim ukusima. Najpopularniji anr strateke igre doivjele su tijekom vremena niz promjena koje su ih poneto udaljile od osnovne ideje, ali i pribliile svim igraima eljnim uzbudljive akcije.

d prvih verzija ratnih igara do danas, izgled bojita toliko se promijenio da je vrlo teko snai se u gomili varijacija koje se skupnim imenom nazivaju strategijama. Od poetnih, primitivnih igara ogranienih na jednu jedinu bitku, doli smo do simuliranih sukoba koji dubinom i stupnjem realnosti nadilaze mogunosti skupocjenih ratnih maina kojima su tijekom hladnog rata bezbroj puta analizirani mogui scenariji sukoba velesila. Osobno raunalo jedini je alat koji vam je danas potreban da postanete vr-

hunskim strategom i osvajaem i okuate se u svim veim sukobima koji su odredili tijek ljudske povijesti. tovie, velika se veina aktualnih stratekih igara ne bavi samo globalnom slikom ve se radnja sputa na taktiki plan u kojem osim otrog uma igra mora imati i brzu ruku kojom e svoje jedinice voditi na terenu ili e se ak sam spustiti na razinu bojita i aktivno sudjelovati u borbama. Kao anr, strateke su igre namijenjene prvenstveno PC raunalima koja posjeduju dovoljnu snagu i brzinu da se nose s mnotvom prorauna sve veeg broja imbenika koji utjeu na ishod bitke. Iznimna procesorska snaga potrebna je pogotovo u sluaju igara u stvarnom vremenu, koje imaju sve kompleksniju i kvalitetniju grafiku. Neki su naslovi preraeni i za popularne igrae konzole, ali one kao sredstvo ipak nisu najpogodnije za ovaj tip igara.

Pogled unatrag
Prve su strateke igre bile uistinu primitivne. No, u vrijeme kada su se pojavile predstavljale su vrlo zahvalnu podlogu. Mnogi problemi s kojima su se programeri tada susretali bili su rijeeni samim izborom anra. Strategije nisu zahtijevale osobito kvalitetnu ili brzu grafiku.

Stvarni, meuljudski sukobi na umjetnom terenu vode se ve due vrijeme. Naime, danas gotovo svaka strateka igra ima mogunost igranja protiv ivog protivnika. Po mnogima, to je postalo primarno mjerilo kvalitete jer igrati protiv sintetikog neprijatelja nije ni upola tako zabavno kao protiv stvarnog protivnika. U tu su svrhu stvorene brojne igraonice s umreenim raunalima na kojima odreen broj igraa istovremeno sudjeluje u borbi. esti su i turniri s bogatim nagradama koje ponekad organiziraju sami proizvoai ne bi li privukli to vei broj kupaca. Dok se zadovoljni korisnici irom svijeta bore i zabavljaju njihovim proizvodima, tvorci igara vode pravi rat u kojem nema ni pravila ni milosti. Odnedavno, igre podravaju mogunost igranja preko globalne mree, Interneta, koja uklanja posljednje granice vremena i prostora jer bilo tko u bilo kojem trenutku moe pristupiti igri. Igrau je potrebno osobno raunalo, modem i primjerak igre. Proizvoai otvaraju besplatne Internet posluitelje sa chat opcijama, besplatnim dodacima i poboljanjima svog proizvoda. Tamo se nalaze igrai koji dogovaraju nain igranja, eventualne promjene pravila i posveuju mnoge sate zabavljajui se sa istomiljenicima iz itavog svijeta.

42

STRATEKE IGRE
ma moe nositi s dananjim igrama. Strateke su se igre nekada znatno vie oslanjale na igraevu inteligenciju i sposobnost maksimalnog iskoritavanja dostupnog. Odlian je primjer Iwo Jima, igra koja datira iz ranih osamdesetih godina, vremena vladavine starog ZX Spectruma. U njoj je jedini cilj bio osvojiti taj legendarni otok s istovjetnim snagama kao i u stvarnom sukobu. Raspolagalo se odreenim brojem poteza, a pri svakom poetku igre, Japanci bi se razliito rasporedili. Ve je tada bilo vrlo bitno kako je igra rasporeivao svoje vojnike i osiguravao im podrku. Bio je to tada pravi izazov. Kasnije su igre poele koristiti sloenije modele u kojima je najvanijim imbenikom postala logistika. Igra je morao voditi rauna kako o fronti tako i o pozadini, o ekonomiji i proizvodnji. Tu su se poele pojavljivati strateke igre koje to u biti nisu, tzv. managerske igre, u kojima je ekonomski faktor postao jedino o emu je igra trebao brinuovisio o poloaju i omjeru snaga, ve o brzim i preciznim akcijama na terenu u kojima igra ima kontrolu nad svakim pojedinim vojnikom. Time se strateki anr pribliio igraima eljnim akcije. ahovski je nain igranja zastario. Naglasak je premjeten na istu akciju i izravno sudjelovanje u borbi. Logistika je svedena na prikupljanje odreene vrste sirovine koja se u raznim postrojenjima pretvara u nove jedinice i graevine. Napredak u igri donosio je nove jedinice i graevine, ali je znaio i veu kompetentnost raunala kao protivnika. Strategije u stvarnom vremenu gotovo su preko noi osvojile svijet. Ovaj je koncept ostao isti do danas, ali se konstantno unapreuje i proiruje. Novi tip igara traio je razvoj novog suelja koje igrau prua mogunost brzog djelovanja. Prva su suelja bila vrlo nesretno rijeena. Nije bilo mogunosti selektiranja veeg broja jedinica, niti sloenih naredbi. U biti, ve je tada bilo jasno da e se glavna bitka

Jedna od estih tema stratekih igara je ljudska povijest i naini na koje se ona moe mijenjati. Igra poinje npr. u kamenom dobu, a ovisno o igraevu napretku njegovo e se pleme bre ili sporije razvijati. Stalna su prijetnja i suparnika plemena koje u pravilu treba pobijediti da bi se napredovalo.

Najnovija generacija strategija od igraa zahtijeva da osim lukavog taktiara bude i vrstan borac. Njegovo komandno mjesto postaje kabina tenka u kome e zajedno s ostatkom svojih snaga sve svoje planove sprovoditi u djelo. Tako je pored svih elemenata klasine strategije u igru unesena i borba za opstanak.

Strateke igre mogu se igrati na razliite naine. Prva slika prikazuje klasinu dvodimenzionalnu igru koja se odvija u potezima i gdje raunalo odluuje o ishodu borbe. Igra nema neposredni utjecaj na bitku osim u vezi s njenom pripremom. Sljedea slika prikazuje istu stvar koja se odvija u stvarnom vremenu. Ovdje igra neposredno upravlja jedinicama i ishod borbe ovisi primarno o brzini njegovih reakcija i odluka. Stupanj povezanosti je vei, ali jedinice ne posjeduju nikakvu individualnost, ve se ponaaju samo u ovisnosti o svojoj klasi. Trei je prikaz taktike igre koja od igraa trai da sve svoje vojnike promatra kao posebne jedinke od kojih svaka ima svoje sposobnosti i nedostatke o kojima treba voditi rauna prije nego im se da nekakav zadatak. Ova vrst igranja ima najvii stupanj povezanosti igraa i njegova sintetikog poslunika. Posljednji prikaz stavlja igraa izravno na bojite. Imerzija je potpuna jer pored strateki vanih odluka, igra mora voditi rauna o vlastitoj smrtnosti. Pored svih ostalih pritisaka, u ovoj se vrsti igre igra mora boriti i za vlastiti ivot, a situacija na terenu ovisi izravno o njemu i njegovim borbenim sposobnostima.

Command & Conquer igra koja je pokrenula ludilo i praktino definirala dananju strategiju u stvarnom vremenu. Njen e konani nastavak ii i dalje te e uz velike pomake na polju umjetne inteligencije koristiti i vrlo stvarnu 3D okolinu s dinaminim osvjetljavanjem i realnom topografijom.

ti (primjerice, Sim City ili Tycoon serije). Ove su igre prodrle u sve grane ljudske djelatnosti, ali su se prilino udaljile od uvrijeenog pojma strateke igre. Isprva su bile ograniene na mapni prikaz sa, u pravilu, sluajno postavljenim jedinicama. Grafika je bila minimalna, a ni zvuka nije bilo previe. S druge strane, tako mali zahtjevi ostavljali su dosta mjesta sadraju, to je strateke igre oduvijek svrstavalo u kompleksnu grupu. One su meu prvima koristile umjetnu inteligenciju, a i danas su na tom polju najjae. Istina, prvi su protivnici bili vrlo predvidivi i ogranienih mogunosti, ali kako ni igra nije raspolagao pretjerano sposobnim jedinicama, postojala je odreena ravnotea. Ta je ogranienost, koliko god to danas udno zvualo, imala za posljedicu igrivost koja se bez proble-

Prijelaz na stvarno vrijeme

Za mnoge je strategija bila i ostala iskljuivo ratna igra. Taj se dio publike oduevio poetkom devedesetih godina kada se pojavila prva strateka igra u stvarnom vremenu Dune 2, nastala na temelju istoimenog filmskog hita. U Duneu su igrai bili stavljeni na elo jedne od kua koje se bore za prevlast nad pjeanim planetom. Ideja nije bila nova, ali je nain igranja revolucionirao strateki anr. Vie nije bilo igre u potezima niti je raunalo razmiljalo itavu vjenost. Igra se u potpunosti odvijala u stvarnom vremenu. Bitka se sa stratekog preselila na taktiki plan. Ishod nije
Taktike igre bave se svakim pojedincem posebno. Svaki vojnik ima svoje posebnosti koje igra mora znati iskoristiti, a u skladu s njima ga i opremiti kako bi svoj zadatak uspio to efikasnije obaviti.

voditi ba oko suelja. Najznaajnije je promjene donio Duneov neslubeni nastavak Command & Conquer. Ta je igra podigla toliko praine da je ubrzo nakon nje trite bilo preplavljeno brojnim klonovima koji su, u pravilu grafikim unaprjeenjima i promjenama teme

DRVO ZNANJA
jetne inteligencije. Umjetni se protivnici gotovo nikada ne ponaaju na isti nain, gotovo nikada ne napadaju na istom mjestu, ali znaju izvriti i diverzije kojima vam odvraaju panju od glavnog cilja koji e paljivo selektirati. Naravno, to ne znai da je raunalo postalo nepobjedivo. No, pobijediti ga je postalo sloenom zadaom. U tome vam uvelike pomau vae, danas vrlo inteligentne jedinice. Nekada ste svakom pojedinom vojniku ili vozilu morali posebno rei to da radi ili koga da napadne. Jedinice su svoje zadatke slijepo izvravale ne posjedujui niti trunku autonomije. Ukoliko ste vojnika poslali na neko mjesto, on je do njega trkarao bez imalo obzira na aktualnu situaciju na terenu. Danas moete zadati itav niz naredbi koje e jedinica izvriti bez problema, s time da e se prilagoditi novonastalim uvjetima. Ukoliko bude napadnuta, borit e se; ako pobijedi nastavit e sa prvotnom zadaom. Novim jedinicama ve prije izgradnje moete odrediti toku okupljanja, a onima zaduenim za popravak moete odrediti itave grupe vozila ili graevina na koje trebaju paziti i po potrebi ih popravljati. Napadakim jedinicama moete odreivati formacije, zapovijedati im da stoje i brane neki objekt dok svi ne izginu ili ih jednostavno poslati na klasino patroliranje izmeu nekoliko toaka. Ulozi u

43

Total Annihilation
nastojali zgrabiti svoj dio kolaa. Ipak, C&C je prvi donio pravu umjetnu inteligenciju i jedinice koje su se ponaale s veom dozom autentinosti. Neprijatelj vie nije bezglavo napadao ve je stalno isprobavao igraevu obranu, pokuavajui mu nai slabe toke. Postao je pametniji. Mo suvremenih raunala i dostupnost CD-ROM medija omoguila je i grafiku snagu koja je u odnosu na stare strategije vie nego impresivna. No, nije to sve to smo dobili. Po prvi put nam je omoguena igra protiv ivih protivnika. Ukoliko je vae raunalo opskrbljeno modemom ili je prikljueno na lokalnu mreu, C&C ste mogli igrati protiv prijatelja na drugom kraju svijeta. Igranje protiv prave inteligencije pruilo je nebrojene mogunosti. Proizvoai su vrlo brzo reagirali na zahtjeve korisnika, a rezultat su sve dublje, bogatije igre koje se otvoreno natjeu u raznovrsnosti jedinica, stupnju umjetne inteligencije i mogunostima za igru sa vie igraa. Kao posljedica te borbe, dananje su igre nevjerojatno napredne. Veina ih koristi realni 3D teren sa svim njegovim taktikim prednostima i manama. Igre vie nisu ograniene na zemaljske trupe, ve su dostupni svi rodovi vojske. Igra vie ne moe vidjeti neprijatelja ukoliko mu nije u izravnoj vidnoj liniji, a isti je sluaj i sa pucanjem. Umjetna je inteligencija otila tako daleko da su kompjutorski protivnici postali vrlo sposobni i teko pobjedivi. Apsolutni vrh predstavlja Total Annihilation. Iznimno velik broj jedinica i upotreba pravog 3D terena otvorile su vrata mnogim novim opcijama. Strogo slijeenje linije vida i pucanja pruilo je dojam stvarnosti bez premca u konkurentskim naslovima. Igra je dobio potpunu kontrolu nad zranim, kopnenim i vodenim jedinicama koje su realno ograniene okolinom u kojoj se nalaze. Primjerice, top e biti znatno precizniji ako ga postavite na uzvisinu, a sakrijete li ga iza iste, moi e u luku pogaati ciljeve kojima ostale jedinice ne mogu nita. Pravovremeno uoavanje neprijatelja i koritenje tono odreenih jedinica za pojedine zadatke postavili su se kao novo gradivo koje su stratezi morali savladati. Ipak, sve to nije nita u odnosu na strahovita unaprjeenja umPo mnogim znaajkama, Total Annihilation (TA) najnaprednija je strategija u stvarnom vremenu danas. Poevi nabrajanje izuzetno naprednim sueljem i zavrivi primjenom stvarnog 3D terena, za ovu se igru moe rei da ima sve. Njena se pria zbiva u nekoj dalekoj galaksiji u kojoj dvije strane Arm i Core ve etiri tisuljea vode bespotednu borbu. Tehnoloki napredak omoguio je prijenos ljudske svijesti u mehanizirane strojeve za ubijanje, botove. Rat su, dakle, vodili strojevi. No, dugo ratovanje iscrpilo je sve rezerve i obje su se strane nale pred potpunim unitenjem. Igraev je zadatak da uini posljednji prodor i donese pobjedu jednoj ili drugoj strani u sukobu. Da bi u tome uspio, igra mora racionalno koristiti sirovine te upravljati strahovitim arsenalom koji mu je na raspolaganju. Osnovne sirovine su energija i metal. Energija se crpi u vidu Suneve ili energije vjetra dok se metal izvlai iz zemlje ili skuplja na bojitu (olupine unitenih jedinica). Ove su sirovine potrebne za izgradnju novih jedinica i graevina. Da bi se igrau olakao posao, TA primjenjuje uistinu korisniki nastrojeno suelje koje dozvoljava vrlo sloene naredbe. Stoga jedinici nije potrebno svaki zadatak davati posebno, ve joj se moe dati itav niz zadataka koje ona samostalno izvrava. Neprijatelj takoer posjeduje izrazito visoku inteligenciju. Napadi su mu vrlo proraunati i rijetko se ponavljaju. Isto tako, obrana mu je dobro organizirana i prilagoava se igraevim napadima. Svemu tome treba dodati i stvarnu topografiju terena koja utjee na manevre i vidljivost jedinica. Primjerice, jedinice e biti preciznije s vieg terena, tee e se kretati u brdovitim predjelima, a nee ni moi napasti neprijatelja ako nemaju istu liniju vatre. Igra, znai, mora upravljati sirovinama, jedinicama, ali i taktiki koristiti teren. TA prua i izvrsnu igru za vie igraa, koja je mogua u mrei ili preko Interneta.

Blizzardov ovogodinji veliki hit, Starcraft, vizualno je najnaprednija strategija u stvarnom vremenu. Ipak, zbog velikog broja taktikih nedostataka jo uvijek nije dostignut stupanj umjetne inteligencije nalik onome u Total Annihilationu.

Primjer zadavanja napadne putanje preko niza toki na karti kojima jedinica putuje do cilja. Napredna umjetna inteligencija dozvoljava igrau da jedinici zada i po nekoliko razliitih naredbi koje ona na putu do cilja automatski obavlja, s time da se vrlo brzo prilagoava svim novim uvjetima koji se u njenoj neposrednoj okolini neprekidno mijenjaju.

44

STRATEKE IGRE
novno zanimljivom. Prostor na kojem se takve igre odvijaju sve je vei, a razmiljanje o svakom djeliu osvojenog teritorija postaje vrlo problematino. Suelje je i kod klasine igre napredovalo, pa igraa uvijek na vrijeme obavjetava o relevantnim dogaajima ili se automatski brine o njima. Kakvu god vrstu strategije igrali, po dubini na koju se morate spustiti, sve su podjednako zahtjevne i blie stvarnosti. Ustvari, jedino to ih ponekad distancira od stvarnosti je moralni faktor s kojim bi se stvarni zapovjednik susreo u trenutku kada bi tisuMnoge su se strateke igre s ploa preselile na kompjutorske ekrane. Jedna od najpoznatijih je Warhammer koji koristi vrlo napredan sustav nareivanja i uzima u obzir razne formacije trupa na terenu. Akcija se odvija u stvarnom vremenu, to zahtijeva vrlo paljivo rasporeivanje snaga, a osobito pojedinih rodova vojske.

nih anrova, akcije iz prvog lica i strategije u stvarnom vremenu. Igra je istovremeno stavljen u poziciju glavnog zapovjednika i borca na terenu. Ovo je najnapredniji koncept koji prua sve mogunosti i pred igraa stavlja sve izazove standardne strateke igre. Igra je u mogunosti iz prvog lica promatrati okolinu u kojoj se igra odvija, ali i aktivno sudjelovati u borbama, to je u pravilu presudno za pobjedu njegovih snaga. Sasvim je sigurno da e ovaj novi anr diktirati razvoj novih naslova i iznjedriti niz klonova i to u vrlo skoroj budunosti.

igri znatno su porasli, ali i nae su se karte potpuno promijenile. Dananja strategija u stvarnom vremenu od igraa trai nevjerojatnu koncentraciju i brzinu reagiranja. Situacija na terenu svakog se trenutka mijenja to znatno oteava bilo kakvo dugorono taktiziranje. Tijekom igre praktino nema niti trunke vremena za oputanje. Zbog toga se ponovno postavlja pitanje koliko ak i ova vrsta igara ima veze s onim to definiramo strategijom. Bit ne bi trebala biti u refleksima ve u glavi, ali trite dobiva ono to trai. Pritisak koji ovakva igra ini na korisnika je strahovit, a kako se danas prije svega trai uzbuenje i dinamika, nije udo da je odabir stvarnog vremena ono najbolje to se, u komercijalnom smislu, stratekom anru ikada moglo dogoditi.

Sid Meierov Gettysburg, prema mnogim je ocjenama toliko savrena reprodukcija ove povijesne bitke da se igra nalazi pred virtualno istovjetnim izazovom s kakvim su bili suoeni stvarni generali Unije i Konfederacije. Jedinice su vrlo realno predoene, a suelje dozvoljava vrlo detaljne naredbe.

Veliki dio suvremenih strategija odvija se u svemirskim prostranstvima. Osvajanje novog i nepoznatog proeto je razvojem novih tehnologija te upoznavanjem i komunikacijom s nepoznatim rasama.

Klasino je najbolje
Koliko god strategije u stvarnom vremenu bile popularne, postoji velik broj ljubitelja ratnih igara koji vole spustiti loptu na zemlju i razmotriti sve svoje opcije u miru. Takvima su namijenjene klasine ratne igre koje se poput svojih prethodnica odvijaju u potezima. Kod njih nema nikakvih brzih, ve samo promiljenih poteza koji igraa stavljaju rame uz rame s legendarnim generalima to su se borili kod Waterlooa ili El Alameina. Dubina i zahtjevnost klasinih strategija eksponencijalno je porasla jer sve monija raunala bez problema u obzir uzimaju najrazliitije vremenske ili topografske faktore koji utjeu na ishod sukoba. Na igrau je samo da odredi pravilnu strategiju, a ishod se rauna s obzirom na realne faktore koji bi u danoj situaciji utjecali na njegove snage. I ovaj tip igara blii je ozbiljnijoj publici jer pretpostavlja odreenu koliinu predznanja kako bi se svi faktori mogli uzeti u obzir, bez ega nema uspjenog igranja. U samom vrhu ove strateke podvrste je poznata SSI-eva serija igara predvoena Panzer Generalom. Osim to pruaju intelektualni izazov, ove igre imaju jo jednu prednost u odnosu na svoje stvarnovremenske inaice. Klasina je strategija ostala dvodimenzionalna i kao takva ima minimalne hardverske zahtjeve, a i raunalo ima sasvim dovoljno vremena za razmiljanje o svom sljedeem potezu. Oba tipa igara odvijaju se u svim moguim ili nemoguim okolinama, od postnuklearne Zemlje do beskonanih svemirskih prostranstava. Posebnosti pojedinih podloga ine svaku novu igru po-

e mladih ljudi slao u smislenu smrt. No, elite li, moete se opteretiti i time. Postoji, naime, velik broj tzv. taktikih igara u kojima vodite samo jednu jedinicu ili ak grupicu ljudi kojima je dana i osobnost. Svaki od njih ima razliite sposobnosti, inteligenciju ili hrabrost. Ovisno o igri, ovi se parametri razlikuju, ali se uzimaju u obzir pri apsolutno svakoj akciji koju pojedinac izvri. Likovi su najee ogranieni vremenskim jedinicama od kojih se sastoji jedan potez, a koje proizlaze iz prethodno navedenih parametara. Ovdje se razina udubljivanja jo vie sputa jer igra svoje ljude mora upoznati kao individue sa svim manama i sposobnostima koje bi isti imali u stvarnom ivotu. Moralni je faktor prisutan u smislu veze s nekim likovima koji su poivjeli dovoljno da steknu odreeno iskustvo i povisili svoje poetne parametre. Kada nekog takvog aljete u borbu, bit e vam vrlo ao ukoliko ga izgubite. Ovo je vjerojatno najkompleksnija od svih vrsta stratekih igara jer trai snalaenje na terenu, a kao u sluaju s legendarnim X-Com serijalom, i upravljanje cijelom organizacijom. Pored borbe treba paziti na financije te razvoj i proizvodnju nove opreme. Tu imamo jedinstven spoj strateke, taktike i managerske igre koja igraa optereuje na svakom planu i trai od njega maksimum.

Panzer General predstavlja apsolutnu klasiku ratnih igara. Na slikama se vidi velik napredak u grafikom predoavanju bojnog polja tijekom posljednjih nekoliko godina. General serija igara meu najboljima je po realnim imbenicima koji utjeu na borbu i koje igra mora uzeti u obzir prije svake svoje odluke.

Korak u budunost
Posljednji val stratekih igara donio je vrlo zanimljive smjernice za budunost. Zasienje je trita vie nego oito, pa proizvoai igara sve ee eksperimentiraju pokuavajui pronai nove i originalne naine iskoritavanja provjerene ideje. Jedan od najzanimljivijih takvih pokuaja nedavno je stigao od Activisiona. Igra se zove Battle Zone i u njoj se po prvi put moe vidjeti integracija dvaju potpuno suprot-

Planova za neke sasvim nove koncepte zasad jo nema. U skoroj budunosti oekuju nas remakeovi poznatih hitova meu kojima i novo izdanje legende koja je zapoela stvarnovremenu revoluciju, Dunea. Uskoro dolazi i dugo ekani slubeni nastavak igre Command & Conquer. Strateki se anr definitivno ne da i dok god postoje kuni vojskovoe eljni akcije i osvajanja, na tritu e se pojavljivati novi i bolji naslovi. Dugorona su predvianja nemogua, jer se jo uvijek udimo ovome to se zbiva sada. Tko bi, pa makar prije samo pet godina, pomislio da emo danas igrati ovakve igre? U budunosti ne bi udilo kada bi se stvarni sukobi vodili putem raunala bez ikakvih ljudskih gubitaka. Sudei po ovome emu smo svjedoci, do toga dana moda i nije ostalo puno vremena.

DRVO ZNANJA

45

Ana Frank
Ana Frank je jedna od milijuna nacistikih rtava. Svijet ju je upoznao nakon njene smrti, preko dnevnika koji je vodila u godinama skrivanja.

prvim godinama Drugog svjetskog rata (1939.1945.) vojska nacistike Njemake zauzela je najvei dio Europe. U svim su tim zemljama, ubrzo poslije okupacije, uslijedili progoni pojedinaca i skupina mrskih nacistima. Meu njima su posebno i prije svih bili izdvojeni idovi. Oni su od poetka nacistike vlasti morali nositi ute zvijezde na kaputima i bili su podvrgnuti svakovrsnim ogranienjima. Postupno su odvoeni u logore smrti u istonoj Europi, gdje su umirali iscrpljeni tekim radom, izgladnjavanjem i bolestima, ili izravno pogubljivani u plinskim komorama. Te uase danas zovemo holokaust, a odnijeli su vie od est milijuna ivota. Ana Frank se rodila u Njemakoj, u idovskoj obitelji, 12. lipnja 1929. godine. Kada su 1933. nacisti doli na vlast, njezini roditelji, Otto i Edith Frank, emigrirali su pred progonima zajedno s njom i njezinom starijom sestrom Margot. Obitelj se smjestila u Amsterdamu, gdje je dobro ivjela sve do svibnja 1940., kada je njemaka vojska brzim i silovitim napadom

AFF/AFS Amsterdam, The Netherlands

iv i dirljiv dnevnik to ga je Ana Frank vodila za svog skrivanja, objavljen je 1947. Ona je od toga vremena postala simbolom stradanja pod vlau nacista. Uredska zgrada u kojoj su Ana i njezina obitelj ivjeli od 1942., dok ih 1944. nisu prokazali nacistima.

prikljuila Nizozemsku nacistikom imperiju. Od tada je ivot Frankovih bio ogranien nacistikim dekretima. Tako idovi, primjerice, nisu smjeli voziti ni auto ni bicikl, niti se sluiti javnim prometalima; osim toga ih nisu putali u kina, na bazene i sportska igralita, a ulicama su se smjeli kretati samo do 8 sati uvee. Usprkos svemu tome, ivot obitelji

AFF/AFS Amsterdam, The Netherlands

46

ANA FRANK
Frank nastavio se manje-vie normalno. Ana je svoj 13. roendan proslavila po obiaju, a meu darovima se nala i tvrdo ukoriena biljenica koju je ona proglasila najljepim od svih darova. Odluila je da e to biti njen dnevnik, pa je uskoro poela redovito unositi biljeke, u obliku pisama izmiljenoj Dragoj Kitty. Ana je veinom pisala o kolskim prijateljima i prijateljicama, djeacima, stolnom tenisu i sladoledu; tek bi povremeno spomenula mranije teme, primjerice odlazak u slastiarnu... u koju smiju i idovi. Upravo obinost daje dnevniku posebnu dra, jer su u njemu podjednako zabiljeene Anine muke odrastanja, njezine nade da e postati velikom spisateljicom ili holivudskom zvijezdom, i strane posljedice toga to je idovka u nacistikom svijetu. se i sakrili iza police s knjigama, pa je njihovo skrovite bilo teko otkriti. Te su sobe postale dom u kojem e Frankovi proboraviti vie od dvije godine. Za cijelo to vrijeme ni na trenutak nisu izali iz zgrade. U tom im se tajnom prigratku pridruio jo jedan izbjegliki brani par, Van Daanovi s petnaestogodinjim sinom Peterom, a kasnije jo i jedan postariji zubar, koji se zvao Dussel. Ana je sa sobom ponijela svoj dnevnik i nastavila u njega unositi svoja razmiljanja, kao i nedae i napetosti izmeu osmero ljudi zbijenih u tijesnom prostoru. povali prijatelji iz ureda. esto se mogla nabaviti samo jedna vrsta namirnica, pa bi tako gdjekad danima ivjeli samo o kupusu. Isti su vjerni prijatelji pomagali Frankovima da ostanu u vezi sa zbivanjima u vanjskom svijetu, pa su im ak donosili i knjige iz mjesne knjinice! Ana je itala, pisala, uila i sanjarila, ali je, poput mnoge djece njene dobi, dolazila i u sukob s roditeljima i alila se na zahtjeve odraslih. Zatoenitvo je takve osjeaje samo pojaavalo, ali se uspijevala ispuhati kroz dnevnik, u kojem nalazimo i poneki zajedljiv, vjerojatno nepravedan, portret. Napokon je nala malo utjehe u stidljivoj zaljubljenosti u svog suzatoenika Petera Van Daana. Svi su u tom tajnom stanu ivjeli u stalnoj strepnji od nacistike racije, iza koje bi sasvim sigurno uslijedili uhienje i deportacija. Ana je

Snabdijevanje
Otto Frank je u stan dopremio pristojnu zalihu konzervirane hrane i osnovnih namirnica, poput graha i brana. Kad su te zalihe potroene, postali su ovisni o onome to su im kuMillie Perkins, glumica koja je 1959. igrala glavnu ulogu u amerikom filmu Dnevnik Ane Frank , razgovara sa stvarnim Ani nim ocem Ottom, jedinim preivjelim iz ue obitelji. Film je reirao George Stevens.
British Film Institute

Skrovite
Te su posljedice iz dana u dan postajale sve neugodnije, jer su idove poeli uhiivati i otpremati na Istok. Aninu ocu Ottu Franku bilo je jasno kakva sudbina eka deportirane, pa je kriom uredio i opremio skrovite za svoju obitelj. Na dan 6. srpnja 1942., gospodin i gospoa Frank, zajedno s Anom, uli su u nekadanji Ottov ured, odjeveni u nekoliko slojeva odjee (kovezi bi pobudili sumnju). Anina se sestra Margot dovezla biciklom s Ottovom tajnicom Miep Gies. Potom se obitelj neopazice uselila u nekoliko soba na jednom kraju zgrade, neposredno iznad ureda. Zatvorili su

Ova je polica skrivala stube u skrovite. Nije bilo lako biti tiho itav dan, sve dok se ne zatvori ured. Tekoe takvoga ivota vjerno su opisane u Aninu dnevniku: Kad ujutro sat otkuca pola devet, Margot i mama postaju nervozne: Psst, tata, tiho, Otto, psst... ne smije vie putati vodu; daj hodaj tie! To su razni povici upueni tati u kupaonici. Kad sat otkuca pola devet, on mora biti u dnevnoj sobi. Ni kapi vode, ni zahoda, ni kretanja, mukla tiina.

prije bila najpriljivija u obitelji, pa se sad vrlo ponosila svojom novootkrivenom sposobnou da mirno sjedi i uti. U dva su se navrata u skrovitu zauli zvukovi provaljivanja, ali se pokazalo da su to bili samo provalnici, kojih je s pojavom nestaice hrane bilo sve vie.

Kraj na pomolu
Kad je Njemaku napustila ratna srea, zatoenici skrovita poeli su se nadati saveznikoj invaziji i svome izbavljenju. ekanje se inilo beskrajnim, no onda je 6. lipnja 1944. poelo iskrcavanje u Normandiji. Frankovi su likovali, a Ana je pomiljala kako bi ve ujesen mogla ponovno u kolu. Meutim, dva mjeseca potom, na dan 4. kolovoza, slijedei dojavu dounika, tajna je policija ula u zgradu, provalila u skrovite i odvela njegove stanovnike. Skrivanje im je produilo ivot, ali ih nije i spasilo. Anu i njezinu sestru najprije su otpremili u Auschwitz, a potom u koncentracijski logor Bergen-Belsen, gdje su se zarazile tifusom. Margot je umrla prva. Koncem oujka 1945., samo dva mjeseca prije kraja rata, umrla je i Ana. Njena majka, Van Daanovi, Peter i Dussel, stradali su svi redom u posljednjim mjesecima holokausta. Preivio je samo Otto Frank. Kad se vratio u Amsterdam, otkrio je da su prijatelji uspjeli spasiti Anin dnevnik. Objavljen je 1947., i otad ne prestaje izazivati suut svojih itatelja.

AFF/AFS Amsterdam, The Netherlands

NAFTA U BROJEVIMA

Osamnaest najveih proizvoaa nafte Proizvodnja nafte u 1995./96. god. (u milijunima tona dnevno)

Kanada 0,30 Velika Britanija 0,334

Norveka 0,41 Rusija 0,743

Sjedinjene Amerike Drave 1,22 Alir 0,1 Libija 0,173 Meksiko 0,41 Saudijska Arabija 1,06

Kina 0,38

Venezuela 0,40

Nigerija 0,25 Indonezija 0,17

Zemlje OPEC-a

Zemlje izvan OPEC-a

LEITA NAFTE

mala

velika

* Ujedinjeni Iran 0,45 UAE* 0,27 Irak 0,07 Katar 0,058 Kuvajt Azerbajdan 0,255 0,022
Arapski Emirati

OSNOVNI PODACI

Zemno je ulje smea ili crna tekuina, ugljikovodik, u pravilu laki od vode. Ona se frakcijskom destilacijom razdvaja na benzin, petrolej (kerozin), dizelsko i plinsko ulje, te maziva i mazut.

Polutekua nafta, takozvani bitumen, ve stoljeima slui za lijepljenje opeka, uperenje brodova i impregnaciju, a u novije vrijeme i za pravljenje kolovoznog pokrova. Pri sadanjoj bi se potronji ekonomine
zalihe nafte mogle iscrpiti za 40 godina, nakon ega bi mogla postati vrlo skupa. Ukoliko se ne pronau nova leita, morat e se razviti alternativni izvori energije.

Rije petrolej je grkoga podrijetla, a

Prvu je naftnu buotinu otvorio pukovnik E. L. Drake 1859. u Pennsylvaniji, traei izvor parafina za izradu svijea. Nafta se sve do 20. stoljea malo troila, no do danas je postala najvanijim svjetskim izvorom energije.

Bakua). Indija svoja naftna polja ima u Assamu na sjeveroistoku te u priobalnim vodama.

Srednji je istok najvee naftonosno podruje. Mnoge srednjoistone zemlje, primjerice Kuvajt, koje su nekad bile siromane, obogatile su se zahvaljujui svojim naftnim poljima. Najvei svjetski proizvoa nafte bio je bivi SSSR. Glavna su naftonosna podruja bila u Rusiji (juni Ural, dolina Volge i zapadni Sibir) kao i Azerbajdan (oko Najvea kanadska leita nafte nalaze

se u Alberti, u podnoju Stjenjaka. Velike su rezerve otkrivene i u podruju Grand Banksa, te u priobalnoj zoni oko Newfoundlanda.

DRVO ZNANJA

Naftu (zemno ulje) nalazimo zarobljenu u sedimentnim stijenama. Nastala je raspadanjem planktona, siunih biljaka i ivotinjica, vjerojatno u anaerobnim uvjetima (bez pristupa zraka). Obino je nalazimo u vapnencima i dolomitima, i to u boranim slojevima, jer se nafta uvijek skuplja u vrhu bora.

znai kameno ulje. Njome se u hrvatskom jeziku oznauje samo jedna naftna frakcija. Zbog toga naftnu industriju zovemo i petrokemijskom.

Brunei, sultanat na sjeverozapadu Bornea, 98% svojih prihoda dobiva od nafte i zemnoga plina, a njegov se sultan ubraja meu najbogatije ljude svijeta.

47